07/Sv. 016

HR

Službeni list Europske unije

9

L 344/15

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

14.12.2005.

(1)

Djelovanje Zajednice u području zračnog prometa treba težiti, kao prioritetnom cilju, osiguravanju visoke razine zaštite putnika od rizika sigurnosti. Štoviše, treba se u potpunosti voditi računa o zahtjevima općenite zaštite potrošača.

(2)

Putnike treba obavijestiti o listi zračnih prijevoznika Zajednice koji ne zadovoljavaju relevantne zahtjeve sigurnosti kako bi se osigurao najviši stupanj transparentnosti. Ova se lista Zajednice treba temeljiti na zajedničkim kriterijima donesenim na razini Zajednice.

(3)

Zračnim prijevoznicima koji se nalaze na listi Zajednice treba zabraniti letenje. Zabrane letenja uključene u listu Zajednice trebaju se primjenjivati na cjelokupnom državnom području država članica na koje se primjenjuje Ugovor.

(4)

Zračni prijevoznici koji nemaju prava prometovanja u jednoj ili više država članica mogu ipak letjeti u i iz Zajednice kada njihove zrakoplove, sa ili bez posade, unajme kompanije koje imaju ta prava. Treba donijeti odredbu da se zabrana letenja uključena u listu Zajednice primjenjuje jednako i na takve zračne prijevoznike, jer bi inače oni mogli prometovati u Zajednici iako ne zadovoljavaju relevantne standarde sigurnosti.

(5)

Zračnom prijevozniku na kojeg se primjenjuje zabrana letenja moglo bi se dopustiti korištenje prava prometovanja upotrebom zrakoplova zakupljenog s posadom od zračnog prijevoznika koji nema zabranu letenja uz uvjet da su zadovoljeni relevantni standardi sigurnosti.

(6)

Postupak ažuriranja liste Zajednice treba omogućavati da se odluke donose brzo kako bi se osigurale odgovarajuće i ažurne informacije putnicima zrakoplova i kako bi se jamčilo da se zračni prijevoznici koji su otklonili svoje manjkavosti u vezi sigurnosti, što je prije moguće, brišu s liste. Istodobno, ovi postupci trebaju uvažavati prava zračnih prijevoznika na obranu i ne smiju dovoditi u pitanje međunarodne sporazume i konvencije koje su države članice ili Zajednica potpisale, posebno Čikašku konvenciju o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu iz 1944. Provedbene mjere u pitanjima postupka, koje donosi Komisija, trebaju posebno voditi računa o ovim zahtjevima.

(7)

Kada zračni prijevoznik dobije zabranu letenja, trebaju se poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se tom zračnom prijevozniku pomoglo pri otklanjanju manjkavosti zbog kojih je uslijedila zabrana.

(8)

U izuzetnim slučajevima, državama članicama treba omogućiti donošenje jednostranih mjera. U hitnim slučajevima i kad su suočene s nepredviđenim problemom sigurnosti, države članice trebaju imati mogućnost trenutne zabrane letenja na vlastitom državnom području. Osim toga, kada Komisija odluči da nekog zračnog prijevoznika ne stavi na listu Zajednice, države članice također trebaju imati mogućnost određivanja ili održavanja zabrane letenja u pogledu problema sigurnosti koji ne postoji u drugim državama članicama. Države članice bi trebale ove mogućnosti koristiti ograničeno, vodeći računa o interesu Zajednice, kao i radi zauzimanja zajedničkog pristupa u odnosu na sigurnost u zrakoplovstvu. Ovim se ne treba dovoditi u pitanje članak 8. Uredbe (EEZ) br. 3922/91 od 16. prosinca 1991. o usklađivanju tehničkih zahtjeva i upravnih postupaka u području civilnog zrakoplovstva (3), te članak 10. Uredbe (EZ) br. 1592/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2002. o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i o osnivanju Europske agencije za sigurnost zračnog prometa (4).

(9)

Informacije o sigurnosti zračnih prijevoznika trebale bi se objavljivati na djelotvoran način, kao na primjer upotrebom interneta.

(10)

Kako bi tržišni okvir u zračnom prometu rezultirao najvećim mogućim prednostima za kompanije i putnike, važno je da potrošači dobiju potrebne informacije kako bi na temelju njih mogli izvršiti odabir.

(11)

Identitet zračnog prijevoznika ili zračnih prijevoznika koji stvarno obavljaju let bitna je informacija. Međutim, potrošači koji sklapaju ugovor o prijevozu, koji se može sastojati od odlaska i povratka, nisu uvijek informirani o identitetu zračnog prijevoznika ili zračnih prijevoznika koji stvarno obavljaju dotični let ili letove.

(12)

Direktivom Vijeća 90/314/EEZ od 13. lipnja 1990. o putovanjima, odmorima i kružnim putovanjima u paket-aranžmanima (5) zahtijeva se da se određene informacije stave na raspolaganje potrošačima, ali te informacije ne uključuju identitet zračnog prijevoznika koji obavlja let.

(13)

Uredbom Vijeća (EEZ) br. 2299/89 od 24. srpnja 1989. o Kodeksu poslovanja računalnih sustava rezervacija (CRS) (6) daje se potrošačima, koji rezerviraju let putem računala, pravo da budu informirani o identitetu zračnog prijevoznika koji obavlja let. Međutim, čak i u redovitom zračnom prijevozu, postoje poslovne prakse kod rezervacije bez CRS-a, kao što su zakup zrakoplova s posadom ili code-sharing sporazum, kod kojih zračni prijevoznik koji je prodao let pod svojim imenom ne izvodi taj let sam i za koje trenutačno ne postoji zakonsko pravo putnika da budu informirani o identitetu zračnog prijevoznika koji uistinu pruža uslugu.

(14)

Ove prakse povećavaju fleksibilnost i omogućavaju bolje pružanje usluga korisnicima. Štoviše, stanovit broj promjena u posljednjem trenutku je neizbježan, posebno zbog tehničkih razloga i doprinosi sigurnosti zračnog prijevoza. Ova fleksibilnost, međutim, treba biti u ravnoteži s provjerom da li kompanije koje stvarno obavljaju letove zadovoljavaju zahtjeve sigurnosti, a s transparentnošću za potrošače kako bi im se jamčilo pravo da na temelju njih mogu izvršiti odabir. Treba težiti odgovarajućoj ravnoteži između tržišne održivosti zračnih prijevoznika i pristupa putnika informacijama.

(15)

Zračni prijevoznici bi prema putnicima trebali voditi politiku transparentnosti o informacijama povezanim sa sigurnošću. Objavljivanje takvih informacija doprinijelo bi znanju putnika o pouzdanosti zračnih prijevoznika u smislu sigurnosti.

(16)

Zračni prijevoznici su odgovorni za izvješćivanje nacionalnih tijela nadležnih za sigurnost zračnog prometa o manjkavostima u vezi sa sigurnosti kao i za rješavanje takvih manjkavosti bez odlaganja. Od letačkog i zemaljskog osoblja se očekuje poduzimanje odgovarajuće akcije kada zapaze manjkavosti u vezi sa sigurnosti. Bilo bi u suprotnosti s interesima sigurnosti zrakoplovstva, kada bi osoblje bilo kažnjeno za takav postupak, kao što slijedi iz članka 8. stavka 4. Direktive 2003/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2003. o izvješćivanju o događajima povezanima sa sigurnošću u civilnom zrakoplovstvu (7).

(17)

Osim u situacijama koje pokriva Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku (8), putnicima se treba ponuditi pravo na povrat troškova ili na promjenu rute u nekim drugim specifičnim situacijama koje spadaju u područje primjene ove Uredbe, ako postoji dovoljno bliska povezanost sa Zajednicom.

(18)

Osim pravila navedenih u ovoj Uredbi, posljedice promjena identiteta prijevoznika koji obavljaju let na ispunjavanje ugovora o prijevozu podliježu zakonima država članica koji se primjenjuju na ugovore te relevantnom pravu Zajednice, posebno direktivama Vijeća 90/314/EEZ i 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (9).

(19)

Ova Uredba je dio zakonodavnog procesa koji slijedi djelotvoran i koherentan pristup učvršćivanju sigurnosti zračnog prometa u Zajednici, pri čemu Europska agencija za sigurnost zračnog prometa ima važnu ulogu. Proširenjem nadležnosti ove Agencije, kao na primjer na zrakoplove trećih zemalja, njezina se uloga ovom Uredbom može dodatno proširiti. Posebnu pažnju treba posvetiti daljnjem poboljšanju kvalitete i količine kontrola sigurnosti zrakoplova i usklađivanju tih kontrola.

(20)

Kada postoji rizik sigurnosti koji države članice kojih se to tiče nisu riješile na odgovarajući način, Komisija treba imati mogućnost usvajanja trenutnih privremenih mjera. U takvim slučajevima, odbor koji pomaže Komisiji u njezinom radu na temelju ove Uredbe, mora djelovati u skladu sa savjetodavnim postupkom predviđenim u članku 3. Odluke Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (10).

(21)

U svim drugim slučajevima, odbor koji pomaže Komisiji u njezinom radu na temelju ove Uredbe, mora djelovati u skladu s regulatornim postupkom predviđenim člankom 5. Odluke 1999/468/EZ.

(22)

Budući da bi u protivnom odnos između ove Uredbe i članka 9. Direktive 2004/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o sigurnosti zrakoplova trećih zemalja koji koriste zračne luke Zajednice (11) bio nejasan, taj članak treba staviti izvan snage radi pružanja pravne sigurnosti.

(23)

Države članice trebaju propisati pravila o sankcijama koje se primjenjuju za kršenje odredaba poglavlja III. ove Uredbe te osigurati da se te sankcije primjenjuju. Sankcije, koje mogu biti građansko-pravne ili upravno-pravne prirode, trebaju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće.

(24)

Komisija treba analizirati primjenu ove Uredbe i nakon dovoljnog vremenskog razdoblja izvijestiti o učinkovitosti njezinih odredaba.

(25)

Bilo koje tijelo nadležno za civilno zrakoplovstvo u Zajednici može odlučiti da zračni prijevoznici, uključujući one koji ne lete na državnom području država članica na koje se primjenjuje Ugovor, mogu tom nadležnom tijelu uložiti zahtjev da se nad njima provedu sistematske kontrole kako bi se provjerila njihova mogućnost sukladnosti s relevantnim standardima sigurnosti.

(26)

Ova Uredba ne bi smjela sprečavati države članice da u skladu s pravom Zajednice uvedu sustav označivanja kvalitete zračnih prijevoznika na nacionalnoj razini, a kriteriji za to mogu uključivati i druge aspekte osim onih koji se odnose na minimalne zahtjeve sigurnosti.

(27)

Kraljevina Španjolska i Ujedinjena Kraljevina su zajedničkom izjavom ministara vanjskih poslova obiju država 2. prosinca 1987. u Londonu sklopile dogovor o povećanoj suradnji u korištenju zračne luke Gibraltar. Ovaj se dogovor tek mora početi provoditi,

(a)

za uspostavljanje i objavljivanje liste Zajednice, na temelju zajedničkih kriterija, onih prijevoznika na koje se zbog sigurnosnih razloga primjenjuje zabrana letenja u Zajednici;

i

(b)

za informiranje putnika u zračnom prometu o identitetu zračnog prijevoznika koji obavlja letove na kojima oni putuju.

(a)

„zračni prijevoznik” znači poduzeće za zračni prijevoz koje posjeduje valjanu operativnu licenciju ili ekvivalent;

(b)

„ugovor o prijevozu” znači ugovor o uslugama zračnog prijevoza, ili ugovor koji takve usluge uključuje, uključujući i takav ugovor kod kojeg se prijevoz sastoji od dva ili više letova koje obavljaju isti ili različiti zračni prijevoznici;

(c)

„ugovorni prijevoznik” znači prijevoznik koji sklapa ugovor o prijevozu s putnikom, ili kada se radi o paket putovanju, s organizatorom putovanja. Svaki prodavatelj karata se također smatra ugovornim prijevoznikom;

(d)

„prodavatelj karata” znači prodavatelj zrakoplovnih karata, koji nije zračni prijevoznik niti organizator putovanja, a koji uređuje ugovor prijevoznika s putnikom, bilo da on leti sam ili u sklopu paket putovanja;

(e)

„stvarni zračni prijevoznik” znači zračni prijevoznik koji obavlja ili namjerava obaviti let u skladu s ugovorom o putovanju sklopljenim s putnikom, ili u ime neke druge osobe, fizičke ili pravne, koja je sklopila ugovor o putovanju s tim putnikom;

(f)

„dopuštenje za rad ili tehnička dozvola” znači bilo kakav zakonodavni ili upravni akt države članice kojim se određuje da zračni prijevoznik može obavljati zračni prijevoz na njezinim zračnim lukama i sa njih, ili da zračni prijevoznik može letjeti u njezinom zračnom prostoru ili da zračni prijevoznik može koristiti prava prijevoza;

(g)

„zabrana letenja” znači odbijanje, suspenzija, opozivanje ili ograničavanje dopuštenja za rad ili tehničke dozvole zračnom prijevozniku iz sigurnosnih razloga, ili su to bilo koje druge jednakovrijedne sigurnosne mjere u odnosu na zračnog prijevoznika koji nema prometna prava u Zajednici, a čiji bi zrakoplov inače mogao letjeti u Zajednici na temelju ugovora o najmu;

(h)

„paket” znači usluge definirane u članku 2. stavku 1. Direktive 90/314/EEZ;

(i)

„rezervacija” znači činjenica da putnik ima kartu ili neki drugi dokaz koji pokazuje da je ugovorni prijevoznik prihvatio i registrirao rezervaciju;

(j)

„relevantni standardi sigurnosti” znači međunarodni standardi sigurnosti sadržani u Čikaškoj konvenciji i njezinim aneksima, kao i, tamo gdje je to primjenjivo, relevantno pravo Zajednice.

(a)

kako bi se izrekla zabrana letenja zračnom prijevozniku i kako bi se taj zračni prijevoznik uključio u listu Zajednice na temelju zajedničkih kriterija;

(b)

kako bi se zračni prijevoznik uklonio s liste Zajednice, ako je otklonjena manjkavost ili manjkavosti o sigurnosti zbog kojih je zračni prijevoznik stavljen na listu Zajednice, i nema nikakvih drugih razloga utemeljenih na zajedničkim kriterijima da zračni prijevoznik ostane na listi Zajednice;

(c)

kako bi se promijenili uvjeti za zabranu letenja izrečenu zračnom prijevozniku koji je uključen u listu Zajednice.

(a)

se radi o letu koji započinje u zračnoj luci na državnom području države članice na koju se primjenjuje Ugovor;

ili

(b)

se radi o letu koji započinje u zračnoj luci u trećoj zemlji i završava u zračnoj luci na državnom području države članice na koju se primjenjuje Ugovor;

ili

(c)

se radi o letu koji započinje u zračnoj luci u trećoj zemlji i završava u drugoj takvoj zračnoj luci.

(a)

kada je stvarni zračni prijevoznik o kojem je putnik obaviješten, stavljen na listu Zajednice i izrečena mu je zabrana letenja koja je dovela do otkazivanja dotičnog leta, ili bi dovela do takvog otkazivanja kada bi se dotični let odvijao u Zajednici

ili

(b)

kada je stvarni zračni prijevoznik o kojem je putnik obaviješten zamijenjen drugim stvarnim zračnim prijevoznikom koji je stavljen na listu Zajednice i izrečena mu je zabrana letenja koja je dovela do otkazivanja dotičnog leta ili bi dovela do takvog otkazivanja kada bi se dotični let odvijao u Zajednici,

1.

Provjereni dokaz o ozbiljnim manjkavostima sigurnosti kod zračnog prijevoznika:

2.

Pomanjkanje mogućnosti i/ili spremnosti zračnog prijevoznika da pristupi rješavanju manjkavosti sigurnosti, koje se pokazuje:

3.

Pomanjkanje mogućnosti i/ili spremnosti nadležnih tijela odgovornih za nadzor zračnog prijevoznika u smislu rješavanja manjkavosti sigurnosti, koje se pokazuje: