31.8.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 288/120

Izvjestitelj:

Luca JAHIER

1.1.

Kultura ima važnu ulogu u sadašnjem globalnom političkom okružju u kojem je ponovno ugroženo poštovanje ljudskih prava, tolerancija, suradnja i uzajamna solidarnost. Stoga EGSO pozdravlja Zajedničku komunikaciju koja se odlikuje dobrim razumijevanjem učinka kulture te predstavlja dojmljiv prikaz postojećih programa na nacionalnoj i europskoj razini i potencijalnih područja djelovanja na polju međunarodne kulturne razmjene.

1.2.

EGSO poziva da se učini korak naprijed, od teksta „ususret strategiji EU-a” prema usvajanju i naknadnoj provedbi jasnije strategije i akcijskog plana. Akcijski plan treba odgovarati četirima strukturnim potrebama: pružiti jasnoću u pogledu upravljanja na razini EU-a; koordinirati i pružiti supsidijarnu potporu na razini država članica; pojasniti financijske aspekte; te promicati mreže međusobno povezanih kulturnih djelatnika koje predstavljaju uspješno kulturno civilno društvo.

1.3.

Kako bi se omogućilo puno priznavanje važnosti kulture za održivost, EGSO poziva na to da se kultura prepozna kao četvrti stup održivog razvoja, ravnopravan gospodarskom, socijalnom i okolišnom stupu.

1.4.

EGSO pozdravlja činjenicu da je kultura prepoznata kao ključni temelj mira i stabilnosti. Kultura je stoga od ključne važnosti za ostvarivanje glavnog cilja Europske unije, a to je „promicanje mira, njezinih vrijednosti i dobrobiti njezinih naroda” (članak 3. UEU-a). EGSO stoga poziva EU da na temelju vlastitog europskog iskustva preuzme ulogu globalnog predvodnika u prakticiranju, zaštiti i promicanju mira diljem svijeta.

1.4.1.

To bi se, na primjer, moglo promicati razvojem eksperimentalnih inicijativa kao što je nova inicijativa „Bijela golubica”, koja se temelji na ulozi EU-a u mirovnom procesu u Sjevernoj Irskoj, unoseći prijeko potrebni aspekt kulture i mirotvorstva u strategije za rješavanje sukoba.

1.4.2.

Promicanje kulture kao stupa mira i stabilnosti u uskoj je vezi s ukazivanjem na to da sloboda umjetničkog izražavanja predstavlja ljudsko pravo i s podupiranjem globalnih inicijativa kojima se štite prava umjetnika, kao i s daljnjim razvojem takvih inicijativa na europskoj razini.

1.4.3.

EGSO je svjestan mogućnosti zlouporabe i manipulacije kulture za promicanje autoritarnih, populističkih ili drugih političkih ideja. Razmjene na razini EU-a omogućuju iznošenje stajališta raznih dionika i raznolike pristupe, bez ijednog elementa nadzora tipičnog za propagandu. Kultura zasnovana na velikoj raznolikosti neizbježno će suzbijati populističke sklonosti i kulturnu propagandu kojom upravlja država, izgrađivati mostove među ljudima i stvarati prilike za užu suradnju i razmjenu.

1.5.

EGSO naglašava važnost civilnog društva kao protagonista u održivom društvu i u razvoju svih inicijativa u području kulture. EU bi stoga trebao ulagati u podupiranje razvoja strukturiranog civilnog društva u području kulture.

1.5.1.

EGSO naglašava značaj programa kojima se istražuje povezanost kulture s gospodarskim, socijalnim i političkim razvojnim strategijama, dovodeći kulturu s margina u središte političke sfere.

1.5.2.

EGSO potiče razvoj studijskih programa i programa razmjene u području kulture u širem smislu, usvajanjem modela uspješnog programa ERASMUS+.

1.5.3.

EGSO pozdravlja poziv na stvaranje foruma civilnog društva za kulturu u koji bi bili uključeni svi relevantni dionici. EGSO se obvezuje da će tijekom narednih godina podržavati takva strukturirana savjetovanja i dijaloge.

1.6.

EGSO prepoznaje važnost kulture i kreativnih industrija kao ključnih čimbenika za gospodarski rast, otvaranje radnih mjesta i održivi razvoj. U Komunikaciji se naglašava niz aspekata i programa, koje EGSO potpuno podupire. Odbor stoga zagovara odgovarajuća ulaganja u to područje.

1.6.1.

Razvojem vještina u kulturi i kreativnim industrijama postavlja se temelj za razvoj tog potencijala.

1.6.2.

EGSO podupire razvoj programa „Prijestolnice kulture” na međunarodnoj razini, u suradnji s Vijećem Europe i UNESCO-om, kao i jačanje postojećih mreža gradova u pogledu njihove kulturne razmjene.

1.7.

Odbor naglašava da kulturna perspektiva treba biti uključena u jezgru svih budućih međunarodnih sporazuma, na primjer u novo partnerstvo sa zemljama AKP-a nakon 2020.

1.8.

EGSO smatra da pozitivnu dinamiku predstojeće 2018. kao Europske godine kulturne baštine treba iskoristiti za poticanje usvajanja i naknadne provedbe akcijskoj plana za kulturnu u međunarodnim odnosima.

2.1.

U Zajedničkoj komunikaciji opisuju se pristupi strategiji EU-a za međunarodne kulturne odnose u okviru uloge EU-a kao globalnog dionika.

2.2.

U Komunikaciji se predlažu tri stupa te strategije: 1. vodeća načela za djelovanje EU-a, 2. tri glavna smjera za takvo djelovanje te 3. prijedlog za strateški pristup kulturnoj diplomaciji.

2.3.

Predložena vodeća načela ističu potrebu promicanja kulturne raznolikosti i poštovanja ljudskih prava kao glavnih temelja demokracije, stabilnosti i održivog razvoja, uključujući slobodu mišljenja i umjetničkog izražavanja. Pored toga, treba izaći iz okvira pukog projiciranja raznolikosti europskih kultura te poticati recipročnost, odnosno uzajamno poštovanje i međukulturni dijalog. Nadalje, u Komunikaciji se naglašava potreba komplementarnosti i supsidijarnosti u pogledu postojećih napora država članica. Potiče se međusektorski pristup, djelovanje izvan okvira umjetnosti u užem smislu te riječi i uključivanje politika i aktivnosti u područja međukulturnog dijaloga, turizma, obrazovanja, istraživanja i kreativnih industrija. Naposljetku, u Komunikaciji se razjašnjava potreba za izbjegavanjem udvostručivanja, uzimajući u obzir postojeće okvire suradnje i financijske instrumente, tj. posebne tematske programe i zemljopisne okvire suradnje koje je EU već predložio.

2.4.

Predložena tri smjera djelovanja za unapređenje kulturne suradnje s partnerskim zemljama obuhvaćaju: a) podupiranje kulture kao pokretača održivog socijalnog i gospodarskog razvoja, b) promicanje kulture i međukulturnog dijaloga radi uspostave miroljubivih odnosa među zajednicama i c) jačanje suradnje u području međukulturne baštine.

2.5.

U okviru podupiranja kulture kao pokretača održivog socijalnog i gospodarskog rasta predlaže se pomaganje zemljama da razviju kulturne politike, jačanje kulturnih i kreativnih industrija i podupiranje uloge lokalnih vlasti u partnerskim zemljama.

2.6.

Razvoj kulturnih politika može se poduprijeti produbljivanjem političkih dijaloga i jačanjem sustava upravljanja, pored ostalog i putem ciljanih razmjena iskustava.

2.7.

Naglašena je uloga kulturnih i kreativnih industrija u promicanju pametnog, održivog i uključivog rasta te istaknuto da se doprinos kulture BDP-u u državama s niskim i srednjim prihodima kreće od 1,5 do 3,7 % (UNESCO-ovi pokazatelji uloge kulture u razvoju). Stoga se u Komunikaciji predlaže razmjena stručnog znanja radi daljnjeg razvoja tog sektora, jačanje kreativnih čvorišta i klastera, razvoj relevantnih vještina, kao i uvođenje čvrstog regulatornog okvira za pružanje potpore MSP-ovima i teritorijalnoj suradnji.

2.8.

Naglašava se važnost podupiranja kulture u urbanom razvoju, ističe njezin učinak na rast i socijalnu koheziju te potreba da se javni prostor učini dostupnim svima, a naglašava se i utjecaj audiovizualnih programa i arhitekture.

2.9.

U okviru drugog smjera djelovanja predloženog u Komunikaciji – promicanje kulture i međukulturnog dijaloga radi uspostave miroljubivih odnosa među zajednicama – predlaže se podupiranje suradnje, dijaloga i mobilnosti među kulturnim subjektima i djelima umjetnika.

2.10.

Spominje se sposobnost međukulturnog dijaloga da potiče izgradnju mira, s kulturom kao alatom za sprječavanje sukoba i za pomirenje u društvima nakon sukoba, a navode se i razni postojeći instrumenti.

2.11.

Treći smjer djelovanja predložen u Komunikaciji odnosi se na jačanje suradnje u području kulturne baštine kao važnog izraza kulturne raznolikosti i alata za promicanje turizma i gospodarskog rasta. Stoga se predlaže pružanje potpore istraživanju kulturne baštine, suzbijanje nezakonite trgovine baštinom i doprinos međunarodnim naporima, pod vodstvom UNESCO-a, za zaštitu lokacija kulturne baštine.

2.12.

U okviru trećeg stupa, Komunikacijom se predlaže strateški pristup EU-a kulturnoj diplomaciji te potiče međusobna suradnja svih dionika radi osiguravanja komplementarnosti i sinergije: svih razina uprave, lokalnih kulturnih organizacija i civilnog društva, Komisije i Visokog predstavnika, država članica i njihovih kulturnih institucija. Predloženi su različiti oblici pojačane suradnje.

2.13.

Nadalje, u Komunikaciji se naglašava važnost međukulturne razmjene studenata, istraživača i bivših studenata putem postojećih programa razmjene i programa koje tek treba razviti.

3.1.

EGSO pozdravlja Zajedničku komunikaciju koju su predložili Komisija i Visoki predstavnik. U sadašnje vrijeme, kada sve više jačaju socijalna rascjepkanost i populističke tendencije, sve je važnija uloga kulture u jačanju veza između civilnog društva, promicanju uzajamnog razumijevanja, poticanju raznolikosti i razmjene te reagiranju na pojednostavljena stajališta.

3.2.

Komunikacija se odlikuje dobrim razumijevanjem učinka kulture te predstavlja dojmljiv prikaz postojećih mjera na nacionalnoj razini i razini EU-a i različitih potencijalnih područja djelovanja na polju kulturne razmjene i diplomacije.

3.3.

Međutim, Odbor sada naglašava potrebu poduzimanja strateškog koraka naprijed. U akcijskom je planu potrebno definirati konkretne žarišne točke i strateški važne zemlje, kako bi se omogućili ciljani pristup i dosljedna procjena prve faze strategije, uzimajući u obzir postojeći Instrument za razvojnu suradnju (DCI za razdoblje 2014. – 2020.). Treba naglasiti važnost strategije u pogledu suradnje sa susjednim zemljama EU-a i zemljama kandidatkinjama.

3.4.

Kultura u vanjskim odnosima ne smije se smatrati neutralnom i odvojenom od političkog konteksta uključenih zemalja. Primjeri iz prošlosti i sadašnjosti pokazuju mogućnost zlouporabe i manipulacije kulture za poticanje autoritarnih, populističkih ili drugih političkih prioriteta. Stoga, iako kultura u europskim razmjenama svakako ispunjava određenu zadaću, važno je naglasiti da europske razmjene, za razliku od propagande, dopuštaju stajališta raznih dionika i raznolike pristupe. EU se stoga odriče elementa kontrole koji je tipičan za propagandu. U tom smislu, kultura koja se temelji na nevjerojatnom obilju raznolikosti neizbježno će suzbiti populističke sklonosti i kulturnu propagandu kojom upravlja država, izgraditi mostove među ljudima, srušiti zidove koji se sve češće postavljaju, ispraviti rastuće predrasude i otvoriti prilike za užu suradnju i razmjenu.

3.5.

Kulturno obrazovanje koje se temelji na kreativnim procesima i valorizaciji raznolikosti, uključujući međukulturalnu razmjenu, može dodatno razviti osviještenost građana o iskorištavanju kulture u populističke svrhe i njihovu otpornost na takvo iskorištavanje.

3.6.

Odbor također ističe da je s obzirom na uključenost više glavnih uprava i dionika potrebno uspostaviti jasnu strukturu upravljanja za usmjeravanje suradnje kako bi se proizveli jasni prijedlozi i ishodi. Bez obzira na to, ta struktura treba biti fleksibilna kako ne bi doprinosila administrativnom opterećenju. Treba definirati glavnog upravitelja dostupnih sredstava.

3.7.

Iako kultura treba imati vrijednost već sama po sebi, EGSO također naglašava potrebu njezina uključivanja u srodna područja, što bi omogućilo da se kulturom promiču dogovoreni ciljevi i mjere te potvrdilo njezinu vrijednost za europski projekt. Međutim, kultura trenutačno izostaje iz postojećih akcijskih planova, uključujući Program rada Komisije za 2017. Kultura mora biti sve prisutnija u prioritetima i aktivnostima Europske komisije, a prve konkretne mjere moraju se uključiti u Program rada Europske komisije za 2018.

3.8.

Kultura je ključna za jačanje uloge EU-a kao globalnog aktera, pored ostalog i u izričito navedenim žarišnim područjima, posebno strategiji EU-a za Siriju, globalnoj strategiji EU-a te partnerstvu između Afrike i EU-a.

3.9.

S obzirom na važnost kulture i kreativnih industrija, EGSO predlaže donošenje odredbi kojima će se osigurati da se pitanja koja potpadaju pod područje kulture i kreativnih industrija uzimaju u obzir tijekom svih budućih pregovora na međunarodnoj razini, počevši od sljedećeg mandata za pregovore o novom partnerstvu sa zemljama AKP-a nakon 2020. To obuhvaća trgovinske pregovore, u okviru kojih bi EU trebao poduzeti potrebne mjere za podupiranje, zaštitu i promicanje europskog kulturnog djelovanja (1).

3.10.

EGSO bi temu kulture trebao uključiti u stalna tijela kojima upravlja te u svoj redovni rad.

3.11.

EGSO pozdravlja prepoznavanje važnosti kulture za razvoj naših društava i njezina učinka na ključna politička pitanja. Bez obzira na to, EGSO ističe da se umjetnost i kulturu ne treba svoditi samo na njihovu stratešku i materijalnu vrijednost, nego treba prepoznati i njihovu unutarnju vrijednost kao svjetionika čovječanstva.

3.12.

Ukratko su spomenuta „kulturna prava”, ali se u okviru strategije treba razmatrati to načelo europskih vrijednosti kao temelj kulturnog razumijevanja, razmjene i razvoja. U okviru te strategije mogao bi se uzeti u obzir i važan rad posebnog izvjestitelja u području kulturnih prava (OHCHR) (2).

3.13.

Iako je u Komunikaciji navedeno da građani za prekograničnu komunikaciju često upotrebljavaju digitalne alate, a potražnja za razmjenom i međukulturnom suradnjom povećala se zajedno s digitalnom revolucijom, težište nije dovoljno postavljeno na učinke i potencijal koji ta digitalna promjena ima u pogledu međunarodnih kulturnih odnosa. Stoga je ključno istražiti i apsorbirati učinke digitalizacije, posebice učinak na međukulturnu razmjenu među ljudima, te ispitati njezin potencijal i rizike koje digitalizacija predstavlja u pogledu predrasuda i pogrešnih informacija. U tom smislu, kulturne razmjene ljudima omogućuju razvoj interesa te potiču pristup informacijama i resursima dostupnima na internetu.

3.14.

Navođenje digitalnih alata kao pokretača te rastuće razmjene upitno je jer se gospodarske promjene i društveni izazovi mogu promatrati kao dominantna snaga za poticanje globalnih kretanja.

3.15.

U svjetlu aktualnih zbivanja, EGSO predlaže da se u Komunikaciju kao sastavnica međukulturnog dijaloga uvrsti i međuvjerski dijalog u kojemu bi trebale sudjelovati i filozofske i nekonfesionalne organizacije, u skladu s preambulom UEU-a u koja je nadahnuta „kulturnim, vjerskim i humanističkim nasljeđem Europe” te u skladu s člankom 17. UFEU-a. To se može promicati eksperimentalnim inicijativama, primjerice mjerama u okviru programa ERASMUS+ usmjerenima na studente i znanstvenike na vjerskim sveučilištima i školama.

3.16.

U Komunikaciji se učinak kulture na održiv razvoj spominje u pododjeljku o uključivom i uravnoteženom gospodarskom rastu (3). EGSO izražava žaljenje zbog toga što to pitanje nije dodatno naglašeno, imajući u vidu zamisao da se kultura učini samostalnim stupom za podupiranje održivosti. Posljednjih godina sve veći broj organizacija (4) podupire stajalište da kulturu treba smatrati jednako važnom kao druge dimenzije razvoja: gospodarstvo, socijalnu uključenost i okoliš. EGSO aktivno podržava taj pristup. To je nadalje povezano s kulturom kao ključnom sastavnicom u izgradnji uključive zajednice.

3.17.

EGSO naglašava ključnu ulogu postupaka zajedničkog stvaranja u svrhu umjetničkog razvoja i razmjene, što nije navedeno u Komunikaciji. Zajedničkim stvaranjem poboljšava se razmjena i učenje od kolega, no ono može dovesti i do inovativnih radova kojima se unapređuje umjetnički razvoj i rast, uključujući gospodarski i društveni razvoj.

3.18.

Odbor naglašava da bi se kulturna razmjena i dijalog trebali temeljiti na objektivnim podacima, omogućujući najbolje moguće usklađivanje kulturnih i umjetničkih odnosa s određenom zemljom ili regijom. To iziskuje proučavanje kulturnih praksi, prednosti i izazova, kako u partnerskim zemljama tako i zajedno s njima. Zbirka kulturnih politika i trendova u Europi koju je izradilo Vijeće Europe zanimljiva je inicijativa.

3.19.

Osim toga, potrebni dugoročni pristupi zahtijevaju stalno praćenje i reviziju, osiguravajući učinak i uzajamnu korist od kulturnih razmjena i interakcija.

3.20.

Financiranje pismenog i usmenog prevođenja za potrebe razmjena treba se uzeti u obzir prilikom osmišljavanja programa kojima se promiču kulturne razmjene.

3.21.

Prilikom osmišljavanja novih programa, EGSO naglašava potrebu za upoznavanjem građana EU-a i partnerskih zemalja s programima, pri čemu treba objasniti pristup, promicati inicijative i pružati informacije o mogućnostima financiranja. Radi pružanja potpore tom naporu mogli bi se razviti razni postojeći kanali (Euronews, programi kulturnih nagrada).

3.22.

Pored toga, Odbor naglašava da se u obzir mora uzeti i uloga podnacionalnih struktura, regija i gradova, kao što je istaknuto u mišljenju koje je Europski odbor regija usvojio 7. – 8. veljače 2017.

3.23.

Odbor ističe da je od presudne važnosti poticati otvorenu razmjenu i rješavanje sporova među državama u vezi s posjedovanjem umjetnina koje pripadaju nacionalnoj kulturnoj baštini.

3.24.

Iako EGSO pozdravlja Komunikaciju i raduje se prijedlozima koji se pretvaraju u konkretne korake, želi dodatno razmotriti područja koja u prijedlogu nisu dovoljno naglašena, a to su a) Kultura kao stup mira i stabilnosti b) Kultura i civilno društvo i c) Kultura i kreativne industrije za održiv rast i razvoj.

3.25.

S obzirom na važnost i prepoznatljivost predstojeće Europske godine kulturne baštine, EGSO predlaže da se taj okvir i pozitivna dinamika upotrijebe za razvoj i pokretanje akcijskog plana za kulturu u vanjskim odnosima 2018.

4.1.

EGSO pozdravlja činjenicu da je kultura prepoznata kao ključan stup mira i stabilnosti. Kultura je stoga od ključne važnosti za ostvarivanje glavnog cilja Europske unije, a to je „promicanje mira, njezinih vrijednosti i dobrobiti njezinih naroda” (članak 3. UEU-a).

4.2.

Europska unija treba zauzeti svoj punopravni položaj kao globalni predvodnik u prakticiranju, zaštiti i promicanju svjetskog mira. Model za koji je EU dobio Nobelovu nagradu jer je stvorio najdulje razdoblje mira i prosperiteta u Europi nakon svjetskih ratova dokaz je njegove sposobnosti da bude svjetski predvodnik u tom području. Uspješnost EU-a u pogledu ljudskih prava i demokracije, jednakosti, tolerancije, razumijevanja i uzajamnog poštovanja bez premca je na međunarodnoj razini. S obzirom na sadašnje globalne izazove, moto EU-a „Ujedinjena u raznolikosti” ima veći odjek u nego ikada prije u šezdesetogodišnjoj povijesti Unije.

4.3.

EGSO naglašava važnost razmjene za sprečavanje i okončanje sukoba te pomirbu nakon sukoba. Prostor stvoren kulturom i umjetnošću omogućuje otvorenu razmjenu i razvoj uzajamnog povjerenja. Iako se spominju situacije prije i nakon sukoba, taj se aspekt zbog uzajamne koristi treba proširiti, posebice zato što kulturni subjekti iz trećih zemalja također raspolažu velikom stručnošću u tom pogledu. Poštovanje kulturnih ljudskih prava treba uključiti u mirovne sporazume, jer bi se time također omogućilo poštovanje kulturnih manjina u područjima u kojima je bilo sukoba (5).

4.4.

Uloga EU-a u mirovnom procesu u Sjevernoj Irskoj zanimljiva je kao mogući temelj za strategiju izgradnje mira na globalnoj razini. Na primjer, nova inicijativa „Bijela golubica” mogla bi biti nadahnuta ulogom EU-a u mirovnom procesu u Sjevernoj Irskoj putem njegova jedinstvenog programa PEACE (6). S globalnim bi dosegom mogla biti sveobuhvatna te osiguravati doprinos civilnog i političkog društva s baze. Mogla bi biti povezana s novim Snagama solidarnosti Europske komisije i zasnivati se na modelu programa ERASMUS+, no ne bi bila namijenjena isključivo mladima. Mogla bi interagirati sa svim mjerama EU-a u području obrane, sigurnosti i diplomacije, dodajući prijeko potreban aspekt kulture i mirotvorstva strategijama za rješavanje sukoba. Stoga bi putem kulture, obrazovanja i medija promicala međukulturni dijalog, uzajamno poštovanje, toleranciju i razumijevanje.

4.5.

EGSO skreće pozornost na ulogu organiziranog civilnog društva, političkih zaklada i lokalnih vlasti u izgradnji mira i pomirenja. Njihova stručnost treba se iskoristiti, a njihove perspektive integrirati i promicati.

4.6.

Odbor naglašava da je u svrhu promicanja mira i stabilnost potrebno razvijati kulturne inicijative i razmjenu u suradnji s lokalnim akterima te poduzimati napore za dopiranje do lokalnog stanovništva, i to izvan krugova na koje su uglavnom usmjereni kulturni i umjetnički programi.

4.7.

Kad je riječ o međuvladinoj razini, treba pohvaliti inicijative Vijeća Europe. Mogla bi se ojačati suradnja s Vijećem Europe kako bi se iskoristila stručnost te organizacije u pogledu onih zemalja koje su njezine članice, a susjedi su EU-a. Na primjer, EGSO skreće pozornost na Okvir pokazatelja kulture i demokracije te inicijativu Vijeća Europe Mirovni kamp za mlade kojom se mladima i organizacijama za mlade iz regija pogođenih sukobima omogućuje da se angažiraju u dijalogu i preobrazbi sukoba na temelju obrazovanja o ljudskim pravima i međukulturnog učenja. Taj program mogao bi biti model za kulturni dijalog mladih.

4.8.

EGSO također skreće pozornost na učinak kulture na sigurnosna pitanja na gradskim prostorima, kako je navedeno u njegovoj nedavno izrađenoj studiji pod naslovom „Kultura, gradovi i identitet u Europi” te predlaže promicanje razmjena pozitivnih iskustava u tom području (7).

4.9.

Potrebno je razviti dodatno razumijevanje učinka kulture, ali i njezina gubitka, na radikalizaciju mladih. Treba naglasiti učinak kulturnih aktivnosti i nasljeđa na društvenu stabilnost i koheziju, a zlouporaba kulture i nasljeđa kao sredstava za promicanje radikalnih ili nacionalističkih programa mora se spriječiti.

4.10.

Promicanje kulture kao stupa mira i stabilnosti mora se odvijati usporedno s ukazivanjem na to da sloboda umjetničkog izražavanja predstavlja ljudsko pravo. Na razini organizacija civilnog društva već postoje globalne inicijative za potporu progonjenim umjetnicima (npr. FREEMUSE, Observatoire de la liberté de la Création Artistique). Mogao bi se promicati njihov razvoj i umrežavanje s europskim organizacijama civilnog društva.

5.1.

EGSO naglašava potrebu za razvojem aktivnog civilnog društva u svrhu promicanja participativnog i uključivog rasta i kulturnog razvoja. Aktivnosti civilnog društva trebalo bi intenzivirati kulturnim dijalozima i razmjenama te mjerama izgradnje kapaciteta (8). Razvoj administrativnih kapaciteta organizacija civilnog društva ključan je element za osiguravanje modela sustvaranja i razmjene na ravnopravnoj osnovi.

5.2.

EGSO se stoga slaže s ciljem jačanja potpore organizacijama civilnog društva aktivnima u području kulture u partnerskim zemljama. S pravom je istaknuta potreba za integracijom kulturnih subjekata, a EGSO želi naglasiti kako je to važno ne samo za međukulturni dijalog, nego i za kulturnu raznolikost i kulturna prava.

5.3.

EGSO želi naglasiti potrebu za uključivanjem nevladinih organizacija i zaklada, u Europi i u partnerskim zemljama, kao vrijednih aktera i resursa za uspješnu razmjenu i dijalog. Stoga bi trebalo koristiti programe nacionalnih subjekata, udruživati snage te izvlačiti pouke iz npr. aktivnosti Zaklade Robert Bosch u području međunarodnih odnosa i projekata Interartsa, primjerice iz projekta „Zajednice za ostvarivanje javne vrijednosti kulture na južnom Sredozemlju” (Communities of practice for the public value of culture in the Southern Mediterranean – SouthMed CV) koji financira EU, i to sredstvima programa EUROMED Glavne uprave NEAR, a čiji je cilj dovesti kulturu s margina u središte javne sfere razmatrajući njezine potencijalne veze sa strategijama gospodarskog, društvenog i političkog razvoja.

5.4.

Odbor skreće pozornost na činjenicu da se (među)kulturne razmjene ne smiju ograničavati na umjetnike i kulturne dionike, nego moraju imati i snažnu dimenziju sudjelovanja svih građana i otvaranja prema svim građanima. Unatoč naporima poduzetima radi unapređenja te situacije, kulturne i umjetničke razmjene često uključuju ograničen broj ljudi koji uglavnom imaju sličnu društvenu, kulturnu i obrazovnu pozadinu. Stoga bi se razmjena u pogledu participativnih kulturnih inicijativa i razvoj umjetničkog obrazovanja trebali izričito uključiti u kulturne programe. Samo se na taj način može iskoristiti potencijal umjetnosti i kulture za promicanje stabilnosti, mira i održivog razvoja.

5.5.

EGSO iznimno cijeni program ERASMUS+ i njegovu važnost za razmjenu i uzajamno razumijevanje i učenje. Slične inicijative za kulturne subjekte i građane aktivne u području kulture i umjetnosti ne postoje na razini EU-a. Mogao bi se razmotriti razvoj posebnog programa razmjene i mobilnosti za umjetnost i kulturu u širem smislu.

5.6.

Postoji mnogo programa razmjene i studijskih posjeta za umjetnike i kulturne subjekte, koji se financiraju na bilateralnoj osnovi preko nacionalnih kulturnih instituta. Potrebno je ispitati povećane sinergije između tih programa, također u pogledu nevladinih inicijativa, npr. zaklade Roberto Cimetta.

5.7.

Međunarodnu suradnju i mobilnost treba prepoznati kao prednost za razvoj kulturnog identiteta u vrijeme kada demografske, društvene i gospodarske promjene također ukazuju na skraćivanje udaljenosti između i unutar zemalja. Ta kretanja utječu na kulturne procese te na stvaranje većeg potencijala za prekogranično kulturno umrežavanje. Ako dobije istinsku potporu, ta mobilnost pored pozitivnog učinka na gospodarsku razmjenu može pridonijeti razvoju kulturnog identiteta, zauzvrat promičući izgradnju mira i socijalnu koheziju. Takvu se mobilnost mora pažljivo uravnotežiti s potporama te pritom omogućiti razvoj čvrstih struktura radi jamčenja budućnosti kulturnih i kreativnih inicijativa.

5.8.

EGSO naglašava sposobnost kulturnih mreža da promiču razmjenu među stručnjacima u kulturi, strukturiraju kulturno okruženje i razvijaju aktivno kulturno civilno društvo. Stoga Odbor predlaže da se razmjena potakne s pomoću europskih kulturnih mreža, linijom financiranja u okviru programa Kreativna Europa. Mogle bi se promicati veze s postojećim mrežama na međunarodnoj razini te razvoj mreža u različitim regijama.

5.9.

Slično tomu, EGSO naglašava korist drugih smjerova trenutačnog programa Kreativna Europa te potiče ispitivanje svih opcija financiranja u svjetlu njihova potencijala za kulturnu razmjenu na međunarodnoj razini.

5.10.

EGSO pozdravlja poziv na stvaranje foruma civilnog društva u koji bi bili uključeni svi relevantni dionici, a koji bi imao ključnu ulogu u razvoju spomenutog akcijskog plana za međunarodne kulturne odnose. To bi se moglo odvijati u obliku godišnjeg foruma zasnovanog na horizontalnim razmjenama i raspravama, sa satelitskim simpozijima u različitim zemljopisnim regijama, unutar i izvan EU-a.

5.11.

EGSO se obvezuje da će tijekom narednih godina podržavati takva strukturirana savjetovanja i dijaloge s relevantnim dionicima u području vanjskih odnosa. EGSO će i dalje razmatrati na koji način njegova uloga i radne metode mogu dati specifičan i strukturiran doprinos poboljšanju razvoja spomenutog akcijskog plana.

6.1.

Kultura bi trebala biti u cijelosti prepoznata kao četvrti stup održivog razvoja. Time bi se omogućilo pomirenje vizija kulture kao alata za gospodarski rast i kulture s istinskom vrijednošću koja ne bi trebala podlijegati gospodarskim prioritetima.

6.2.

EGSO naglašava važnost održivosti i alternativnih mjera rasta, kao što je veća dobrobit u društvima.

6.3.

U Komunikaciji se ističu brojna važna pitanja o doprinosu kulturnog i kreativnog sektora (koji se sastoji uglavnom od MSP-ova (9)) održivom razvoju, gospodarskom rastu i otvaranju radnih mjesta, što EGSO snažno podupire. Kako se ističe u Komunikaciji, globalna trgovina kreativnim proizvodima više se no udvostručila u razdoblju od 2004. do 2013. godine (10), pri čemu kulturne i kreativne industrije ostvaruju oko 3 % svjetskog BDP-a i zapošljavaju više od 30 milijuna osoba (11).

6.4.

Treba naglasiti potrebu za ulaganjem u razvoj relevantnih vještina za iskorištavanje potencijala rasta u kreativnom sektoru. Potrebno je pružati potporu lokalnim tržištima. Programi mobilnosti za jačanje razvoja vještina ne bi trebali poticati odljev mozgova nauštrb partnerskih zemalja.

6.5.

Iskustvo europskih prijestolnica kulture pokazalo je utjecaj kulturnog razvoja na gospodarski i društveni razvoj u gradskim područjima. Mogla bi se razviti razmjena i izgradnja kapaciteta s drugim zemljama u vezi s izazovima i strategijama koje su dovele do tog rasta.

6.6.

Druge transnacionalne organizacije i regije preuzele su, kao model najbolje prakse, koncept gradova kulture (npr. nominacije Islamske obrazovne, znanstvene i kulturne organizacije (ISESCO) za islamsku prijestolnicu kulture). Trebalo bi istražiti mogućnost suradnje i sinergija kako bi se povećala uzajamna korist i učenje. Mogao bi se razmotriti program međunarodne prijestolnice kulture ili bratimljenje gradova unutar tog programa.

6.7.

Još jedan primjer povezanosti mjesta i gradova predstavlja program Kulturne rute Vijeća Europe. Taj bi se program mogao primjenjivati i razvijati na međunarodnoj razini, uz razvoj njegova potencijal za povećanje kulturnog turizma i razumijevanje zajedničkih međunarodnih kulturnih korijena.

6.8.

EGSO naglašava potrebu za poticanjem i olakšavanjem suradnje i umrežavanja između gradova unutar i izvan Europe. Mnogu europski gradovi imaju iskustva u donošenju kulturnih politika i u odnosima s drugim područjima održivog razvoja (npr. gospodarski rast, otvaranje radnih mjesta, socijalna uključenost, kreativno obrazovanje, kulturni turizam itd.). To predstavlja zalog za dugoročnu suradnju između Europe i južnih dijelova svijeta, a EU bi također mogao imati ulogu u olakšavanju suradnje i umrežavanja između gradova unutar i izvan Europe. S tim u vezi, već su uspostavljene relevantne inicijative koje mogu pružiti prikladne doprinose za dugoročnu suradnju; riječ je, pored ostalog, o programima „Ogledni gradovi” i „Vodeći gradovi”.

6.9.

Mreže gradova koje razvijaju aktivnosti u području kulture, kao što su Eurocities, Mercociudades, Africities, Mreža kreativnih gradova UNESCO-a, Les Arts et la Ville, Mreža kulturnog razvoja Australije ili Mreža kreativnih gradova Kanade, također bi trebalo uvažiti kao dragocjene primjere u tom pogledu.

6.10.

EGSO izražava žaljenje zbog nedostatka naglaska na rodnim pitanjima u predloženim koracima prema zajedničkoj strategiji. Iako ravnopravnost spolova predstavlja okosnicu europskih vrijednosti, studije pokazuju neravnotežu spolova kod umjetnika kojima je osigurana prepoznatljivost i ključni položaji. Slično tome, UNESCO je opisao neravnoteže u pogledu koristi koje donose mjere za kulturni turizam i kulturni razvoj. EGSO stoga ustraje na tome da se vodi računa i o toj dimenziji.