1.

Članak 101. stavak 1. UFEU-a treba tumačiti na način da se u situaciji potencijalnog tržišnog natjecanja nalaze, s jedne strane, proizvođač izvornih lijekova koji je nositelj patenta za postupak proizvodnje djelatne tvari koja je postala dostupna javnosti, te, s druge strane, proizvođači generičkih lijekova koji se spremaju ući na tržište lijeka koji sadržava tu djelatnu tvar, a koji su u sporu o valjanosti tog patenta ili povređujućoj naravi dotičnih generičkih lijekova, kada se utvrdi da proizvođač generičkih lijekova ima u stvari čvrstu namjeru i vlastitu sposobnost ući na tržište i da on ne nailazi na nepremostive zapreke ulasku, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da ocijeni.

2.

Članak 101. stavak 1. UFEU-a treba tumačiti na način da je sporazum koji ima za cilj sprečavanje, ograničavanje ili narušavanje tržišnog natjecanja onaj sporazum o mirnom rješavanju sudskog postupka koji je u tijeku između proizvođača izvornih lijekova i proizvođača generičkih lijekova koji se nalaze u situaciji potencijalnog tržišnog natjecanja, i to u vezi s valjanošću patenta za postupak proizvodnje djelatne tvari izvornog lijeka koja je postala dostupna javnosti, čiji je nositelj prvi proizvođač kao i u vezi s povređujućom naravi generičke verzije tog lijeka, a kojim se taj proizvođač generičkih lijekova obvezuje da neće ući na tržište lijeka koji sadržava tu djelatnu tvar kao i da neće ustrajati u svojoj tužbi za proglašenje ništavosti tog patenta tijekom trajanja sporazuma u zamjenu za prijenose vrijednosti u svoju korist od strane proizvođača izvornih lijekova:

3.

Članak 101. stavak 1. UFEU-a treba tumačiti na način da dokazivanje postojanja osjetnih potencijalnih ili stvarnih učinaka sporazuma o mirnom rješavanju spora na tržišno natjecanje, poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku, i time njegova kvalifikacija kao „ograničenja s obzirom na posljedicu” ne pretpostavljaju utvrđenje da bi uslijed njegova nepostojanja ili proizvođač generičkih lijekova koji je strana tog sporazuma vjerojatno uspio u sporu u vezi s predmetnim patentom za postupak, ili da bi strane navedenog sporazuma vjerojatno sklopile manje ograničavajući sporazum o mirnom rješavanja spora.

4.

Članak 102. UFEU-a treba tumačiti na način da u situaciji u kojoj proizvođač izvornih lijekova koji sadržavaju djelatnu tvar koja je postala dostupna javnosti, ali glede koje je postupak izrade obuhvaćen patentom za postupak čija je valjanost osporena, sprečava na temelju tog patenta ulazak generičkih verzija tog lijeka na tržište, valja radi određivanja mjerodavnog tržišta proizvoda uzeti u obzir ne samo izvornu verziju tog lijeka, nego i njegove generičke verzije, čak i ako ove potonje ne bi mogle zakonito ući na tržište prije isteka navedenog patenta za postupak, ako su dotični proizvođači generičkih lijekova u mogućnosti predstaviti se u kratkom roku na mjerodavnom tržištu s dovoljnom snagom kako bi uspostavili stvarnu protutežu naspram proizvođača izvornih lijekova koji je već prisutan na tom tržištu, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

5.

Članak 102. UFEU-a treba tumačiti na način da strategija poduzetnika u vladajućem položaju, koji je nositelj patenta za postupak za proizvodnju djelatne tvari koja je postala dostupna javnosti, a koja ga je navela da, bilo opreza radi bilo povodom pokretanja sudskih postupaka kojima se u pitanje dovodi valjanost navedenog patenta, sklopi niz sporazuma o mirnom rješavanju spora čiji je barem učinak privremeno zadržavanje izvan tržišta potencijalnih konkurenata koji proizvode generičke lijekove u kojima se koristi ta djelatna tvar, čini zlouporabu vladajućeg položaja u smislu tog članka, ako navedena strategija može ograničiti tržišno natjecanje i konkretno proizvesti učinke istiskivanja koji nadmašuju protutržišne učinke svojstvene svakom od sporazuma o mirnom rješavanju spora koji doprinose toj strategiji, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.