This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62019CN0371
Case C-371/19: Action brought on 10 May 2019 — European Commission v Federal Republic of Germany
predmet C-371/19: Tužba podnesena 10. svibnja 2019. — Europska komisija protiv Savezne Republike Njemačke
predmet C-371/19: Tužba podnesena 10. svibnja 2019. — Europska komisija protiv Savezne Republike Njemačke
SL C 213, 24.6.2019, p. 24–25
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
24.6.2019 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 213/24 |
Tužba podnesena 10. svibnja 2019. — Europska komisija protiv Savezne Republike Njemačke
(predmet C-371/19)
(2019/C 213/23)
Jezik postupka: njemački
Stranke
Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: J. Jokubauskaitė i R. Pethke, punomoćnici)
Tuženik: Savezna Republika Njemačka
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Suda zahtijeva da:
— |
utvrdi da je Savezna republika Njemačka povrijedila obveze koje ima na temelju članaka 170. i 171. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (1) i članka 5. Direktive Vijeća 2008/9/EZ od 12. veljače 2008. o utvrđivanju detaljnih pravila za povrat poreza na dodanu vrijednost, predviđenih u Direktivi 2006/112/EZ, poreznim obveznicima koji nemaju poslovni nastan u državi članici povrata, već u drugoj državi članici (2) time što sustavno odbija zahtijevati podatke koji nedostaju u zahtjevu za povrat poreza na dodanu vrijednost i umjesto toga izravno odbija zahtjeve za povrat u tim slučajevima ako se takvi podaci mogu dostaviti samo još nakon zaključnog roka od 30. rujna; |
— |
naloži Saveznoj Republici Njemačkoj snošenje troškova. |
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
Europska komisija temelji svoju tužbu na sljedeća tri tužbena razloga:
1. |
Prvi tužbeni razlog — povreda načela neutralnosti poreza na dodanu vrijednost Savezna Republika Njemačka povrijedila je načelo neutralnosti poreza na dodanu vrijednost utvrđeno u člancima 170. i 171. Direktive 2006/112 i članku 5. Direktive 2008/9, prema kojem u slučaju stjecanja robe i primanja usluga treba uslijediti odbitak poreza na dodanu vrijednost koji je plaćen u prethodnim fazama u korist poreznog obveznika. Načelo neutralnosti poreza na dodanu vrijednost zahtijeva prihvaćanje svakog zahtjeva za povrat čije su materijalne pretpostavke ispunjene. U slučaju dvojbi o postojanju materijalnih pretpostavki za povrat, zahtjevi za povrat u skladu s člankom5. u vezi s člankom 21. podstavkom 1. prvom rečenicom Direktive 2008/9 mogu se odbiti samo ako zahtjevi za informacije države članice povrata u skladu s člankom 20. te direktive nisu bili uspješni. |
2. |
Drugi tužbeni razlog — povreda načela praktične djelotvornosti zahtjeva za povrat poreza na dodanu vrijednost Tumačenje članka 20. stavka 1. Direktive 2008/9 koje zastupa Savezna Republika Njemačka otežava djelotvorno ostvarivanje zahtjeva za povrat poreza na dodanu vrijednost poreznog obveznika koji nema poslovni nastan u državi članici povrata. Upravna praksa njemačkih poreznih tijela time povređuje prava tih poreznih obveznika iz članaka 170. i 171. Direktive 2006/112 i članka 5. Direktive 2008/9. Praktična djelotvornost Direktiva 2006/112 i 2008/9 zahtijeva provedbu prava na povrat poreza na dodanu vrijednost koja postoje u materijalnom smislu kako bi se na najbolji mogući način poštovalo načelo neutralnosti. Odredbe su usmjerene na potpuni odbitak poreza na dodanu vrijednost koji je plaćen u prethodnim fazama prilikom stjecanja robe i primanja usluga te se njima i u slučajevima prekograničnih transakcija u najboljoj mogućoj mjeri nastoje postići jednaki uvjeti tržišnog natjecanja za sve porezne obveznike. Pritom se trebaju poduzeti sve prikladne upravne mjere propisane u direktivi koji služe provedbi zahtjeva za povrat poreza na dodanu vrijednost. |
3. |
Treći tužbeni razlog — povreda načela zaštite legitimnih očekivanja Sustavnim odbijanjem Savezne Republike Njemačke da zahtijeva dodatne podatke i dokaze u skladu s člankom 20. stavkom 1. Direktive 2008/9 povređuje se načelo zaštite legitimnih očekivanja. Nakon zaprimanja potvrde o primitku zahtjeva za povrat, svaki porezni obveznik trebao bi se moći pouzdati u to da će se njegov zahtjev obraditi u skladu s odredbama te direktive. Ako se to ne dogodi, povređuju se njegova legitimna očekivanja o obradi u skladu sa zakonom. |
(1) SL 2006., L 347, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.)
(2) SL 2008., L 44, str. 23. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 275.)