31993R0696

UREDBA VIJEĆA (EEZ) br. 696/93

od 15. ožujka 1993.

o statističkim jedinicama za promatranje i analizu proizvodnog sustava unutar Zajednice

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100. točku (a),

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

u suradnji s Europskim parlamentom (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da su za funkcioniranje unutarnjeg tržišta potrebni statistički standardi za identifikaciju jedinica i prikupljanje, prijenos i objavljivanje nacionalnih statističkih podataka i statističkih podataka Zajednice, kako bi poduzeća, financijske institucije, vlade i svi ostali subjekti na unutarnjem tržištu mogli imati pouzdane i usporedive informacije;

budući da će statistički podaci o proizvodnom sustavu biti potrebni poduzećima za ocjenu svoje konkurentnosti i korisni institucijama Zajednice za sprečavanje narušavanja tržišnog natjecanja;

budući da je, u skladu s načelom supsidijarnosti, stvaranje zajedničkih statističkih standarda koji omogućavaju izradu usklađenih podataka mjera koja se može učinkovito poduzeti samo na razini Zajednice, i budući da će se ti standardi primjenjivati u svim državama članicama u nadležnosti tijela i institucija zaduženih za prikupljanje službene statistike;

budući da će biti moguće osigurati integrirane statističke informacije s pouzdanošću, brzinom, prilagodljivošću i stupnjem podrobnosti koji su potrebni za upravljanje unutarnjim tržištem samo ako države članice upotrebljavaju zajedničke definicije statističkih jedinica;

budući da zbog ispunjavanja posebnih zahtjeva državama članicama treba omogućiti da u svojim nacionalnim nomenklaturama zadrže ili da u njih unesu druge statističke jedinice za promatranje i analizu proizvodnog sustava;

budući da će se izabrane statističke jedinice koje će se upotrebljavati za određene ankete i analize utvrditi posebnim propisima;

budući da uporaba statističke klasifikacije gospodarskih djelatnosti u Europskim zajednicama, dalje u tekstu NACE Rev. 1, koja je predviđena Uredbom (EEZ) br. 3037/90 (4), i primjena europskog sustava integriranih gospodarskih računa (ESA) zahtijevaju standardne definicije statističkih jedinica za registre, prikupljanje i prikaz te statističku analizu;

budući da je Odbor ustanovljen Uredbom (EEZ) br. 3037/90 nadležan za „izradu smjernica za klasifikaciju statističkih jedinica u skladu s NACE Rev. 1”, ali se jedinice moraju definirati drugdje;

budući da je nužno da se statističke jedinice razvrstane prema NACE Rev. 1 jednako definiraju u svim državama članicama kako bi se omogućila usporedivost odgovarajućih nacionalnih statistika i statistika Zajednice;

budući da je poželjno ograničiti broj statističkih jedinica koje se upotrebljavaju za proizvodni sustav;

budući da je za međunarodnu usporedivost gospodarskih statistika potrebno da države članice i institucije Zajednice upotrebljavaju statističke jedinice koje su izravno povezane s opisima navedenima u uvodu u Međunarodnu standardnu industrijsku klasifikaciju Ujedinjenih naroda (ISIC Rev. 3) i sustavu dokumenata nacionalnih računa Ujedinjenih naroda;

budući da proizvodni sustav čine svi subjekti uključeni u proizvodnju i sva gospodarska i financijska poslovanja tih subjekata;

budući da je za uvođenje stroge primjene tih jedinica u cijeloj Zajednici potrebno prijelazno razdoblje,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Ovom se Uredbom uspostavlja popis statističkih jedinica (dalje u tekstu „statističke jedinice proizvodnog sustava”) kako je utvrđeno u Prilogu iste, kao i primijenjeni kriteriji, definicije jedinica i pojašnjenja.

Članak 2.

Države članice i Komisija upotrebljavaju definicije statističkih jedinica proizvodnog sustava za identifikaciju jedinica s ciljem prikupljanja, prijenosa, objavljivanja i analize statističkih podataka o proizvodnom sustavu, posebno onih koje su povezane s NACE Rev. 1.

Članak 3.

Od 1. siječnja 1994. države članice za ciljeve iz članka 2. upotrebljavaju definicije iz članka 1. za statističke informacije koje se odnose na vrijeme nakon tog datuma.

Članak 4.

1.   Za vrijeme prijelaznog razdoblja, koje započinje 1. siječnja 1994. i završava 31. prosinca 1995., država članica može koristiti za statistiku koja se odnosi na to razdoblje druge statističke jedinice proizvodnog sustava koje nisu predviđene u članku 1. U takvim se slučajevima statistički podaci koji se Komisiji trebaju dostaviti u prijelaznom razdoblju prilagođavaju i šalju u obliku koji je u najvećoj mogućoj mjeri usklađen sa zahtjevima iz Priloga ovoj Uredbi.

2.   U iznimnim okolnostima Komisija može na zahtjev države članice i zbog propisno opravdanih tehničkih ili praktičnih razloga produžiti prijelazno razdoblje do najkasnije 31. prosinca 1997.

Članak 5.

Po završetku prijelaznog razdoblja iz članka 4. Komisija na temelju postupka propisanog u članku 6. može državi članici dopustiti korištenje drugih statističkih jedinica proizvodnog sustava.

Članak 6.

Mjere za provedbu ove Uredbe, uključujući i mjere za prilagodbu gospodarskom i tehničkom razvoju posebno statističkih jedinica proizvodnog sustava, primijenjeni kriteriji i definicije navedene u Prilogu utvrđuju se u skladu s postupkom iz članka 7.

Članak 7.

1.   Predstavnik Komisije podnosi Odboru za statistički program koji je osnovan Odlukom 89/382/EEZ, Euratom (5) nacrt mjera koje treba usvojiti. Odbor daje svoje mišljenje o nacrtu u roku koji predsjedavajući može utvrditi s obzirom na hitnost slučaja. Mišljenje donosi većina, kako je propisano u članku 148. stavku 2. Ugovora u slučaju odluka koje Vijeće treba donijeti na prijedlog Komisije. Glasovi predstavnika država članica unutar Odbora ponderiraju se na način utvrđen u tom članku. Predsjedavajući ne glasuje.

2.   Komisija donosi mjere koje se odmah primjenjuju. Međutim, ako te mjere nisu u skladu s mišljenjem Odbora, Komisija ih bez odlaganja dostavlja Vijeću. U tom slučaju Komisija odlaže na tri mjeseca od datuma takvog izvješća primjenu mjera o kojima je donijela odluku.

3.   Vijeće može kvalificiranom većinom donijeti drugačiju odluku unutar roka navedenog u stavku 2.

Članak 8.

Statističke jedinice proizvodnog sustava na koje upućuje propis Zajednice kojim se uređuju statistike Zajednice tumače se u skladu s pojmovima i terminologijom iz ove Uredbe.

Članak 9.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

(1)  SL C 267, 16.10.1992., str. 3.

(2)  SL C 337, 21.12.1992. i Odluka od 10. veljače 1993. (još nije objavljena u Službenom listu)

(3)  SL C 19, 25.1.1993., str. 60.

(4)  SL L 293, 24.10.1990., str. 1.

(5)  SL L 181, 28.6.1989., str. 47.

PRILOG

STATISTIČKE JEDINICE PROIZVODNOGA SUSTAVA U ZAJEDNICI

ODJELJAK I.

Popis jedinica

Popis statističkih jedinica proizvodnog sustava je sljedeći:

ODJELJAK II.

Primijenjeni kriteriji

Statističke se jedinice u ovoj Uredbi definiraju se na temelju tri kriterija čija važnost ovisi o vrsti jedinice na koju se odnose.

A.   Pravni, računovodstveni i ustrojstveni kriteriji

1.   Kako bi se mogle definirati jedinice koje će se moći prepoznati i odrediti u gospodarskom sustavu, primjenjuje se pravni ili ustrojstveni kriterij. U nekim slučajevima pravno odvojene jedinice moraju biti grupirane zajedno jer nisu dovoljno samostalne u svojoj organizaciji. Za definiranje nekih vrsta jedinica primjenjuju se i računovodstveni i financijski kriteriji.

2.   Za formiranje statističkih jedinica poduzeća koriste se pravne jedinice koje djelomično ili u cijelosti obavljaju proizvodnu djelatnost.

3.   Pravne jedinice uključuju:

4.   Pravne jedinice čine, samostalno ili u kombinaciji s drugim pravnim jedinicama, pravnu osnovu za formiranje statističkih jedinica nazvanih „poduzeće”.

B.   Zemljopisni kriteriji

1.   Jedinica se može identificirati zemljopisno. Razlikuju se lokalna, regionalna, nacionalna, europska i svjetska područja.

2.   Lokalna razina ovdje označava područje koje odgovara „najmanjemu administrativnom području”: „commune/gemeente” u Belgiji, „kommune” u Danskoj, „Gemeinde” u Njemačkoj, „demos” ili „koinotis” u Grčkoj, „municipio” u Španjolskoj, „commune” u Francuskoj, „DED/ward” u Irskoj, „comune” u Italiji, „commune” u Luksemburgu, „gemeente” u Nizozemskoj, „concelho” u Portugalu i „ward” u Ujedinjenoj Kraljevini.

3.   Regionalne razine utvrđene su statističkom nomenklaturom teritorijalnih jedinica (NUTS), koja razlikuje tri razine (I, II, III).

4.   Jedinice za promatranje i analizu definirane su tako da omogućavaju određivanje podataka za svaku državu članicu te kombiniranje tih podataka kako bi se dobili podaci za cijelu Zajednicu ili za veća područja.

5.   Primjena zemljopisnih kriterija mora omogućiti objedinjavanje podataka i spriječiti dupliciranje i neobuhvaćenost podataka.

C.   Kriteriji djelatnosti

1.   Smatra se da gospodarska djelatnost proizvodnje, dalje u tekstu „djelatnost”, postoji kada se međusobno udruže resursi kao što su oprema, rad, proizvodna tehnika, mreže podataka ili kombinacija proizvoda, što rezultira stvaranjem specifičnih roba ili usluga. Djelatnost se definira kao input proizvoda (roba ili usluga), proizvodni proces i output proizvoda.

2.   Djelatnosti se definiraju upućivanjem na određene razine NACE Rev. 1.

3.   Ako jedinica obavlja više od jedne djelatnosti, sve djelatnosti osim pomoćnih poredane su prema udjelu u bruto dodanoj vrijednosti prema troškovima koje generiraju. Razlikuju se glavne i sporedne djelatnosti.

4.   Ako za razvrstavanje nisu raspoloživi podaci za dodanu vrijednost, upotrebljavaju se drugi kriteriji, npr. zaposlenost, plaće i nadnice, promet i aktiva kako bi se dobila najbliža moguća aproksimacija.

5.   Jedinice se razvrstavaju prema djelatnostima koje obavljaju. Ako jedna djelatnost ima udio veći od 50 % dodane vrijednosti, time je određeno njezino razvrstavanje. U svim ostalim slučajevima moraju se primijeniti pravila za razvrstavanje. Razvrstavanje se provodi u fazama, od najviše razine agregacije kao što je dio (jedno slovo), na razred (četiri znamenke), preko odjeljka (dvije znamenke) i skupina (tri znamenke). Klasifikacija na svakoj razini mora biti u skladu s prethodnom razinom. Za to je područje nadležan Odbor za statistički program iz članka 7. Uredbe (EEZ) br. 3037/90.

6.   Glavne i sporedne djelatnosti podržavaju pomoćne djelatnosti kao što su primjerice uprava, računovodstvo, obrada podataka, kontrola procesa, nabava, prodaja i marketing, skladištenje, popravci, prijevoz i obnova.

Te se pomoćne djelatnosti unutar jedinice obavljaju kako bi joj omogućile ili olakšale proizvodnju roba ili usluga za treće osobe. Proizvodi pomoćnih djelatnosti ne dostavljaju se trećim osobama.

7.   Pojam pomoćnih djelatnosti definiran je u Odjeljku IV. B.

ODJELJAK III.

Definicije jedinica i posebna pojašnjenja uz svaku jedinicu

A.   Poduzeće

Poduzeće je najmanja kombinacija pravnih jedinica koja čini organizacijsku jedinicu za proizvodnju dobara ili usluga, koja ima određeni stupanj samostalnosti pri odlučivanju, posebno pri raspoređivanju vlastitih resursa. Poduzeće obavlja jednu ili više djelatnosti na jednoj ili više lokacija. Poduzeće može biti samo jedna pravna jedinica.

Napomena s objašnjenjem

Ovako definirano poduzeće ekonomski je subjekt koji, pod određenim okolnostima, odgovara skupini od nekoliko pravnih jedinica. Neke pravne jedinice obavljaju djelatnosti isključivo za druge pravne jedinice, njihovo se postojanje može objasniti samo administrativnim razlozima (npr. zbog poreza) i nemaju nikakvu ekonomsku važnost. Velik broj pravnih jedinica bez ijednog zaposlenog također pripada ovoj kategoriji. U mnogim slučajevima djelatnosti takvih pravnih jedinica smatraju se pomoćnim djelatnostima za nadređenu pravnu jedinicu za koju obavljaju poslove, a kojoj moraju biti pripojene kako bi formirale poduzeće koje se koristi za gospodarsku analizu.

B.   Institucijska jedinica

Institucijska jedinica je osnovni gospodarski centar za odlučivanje koji karakterizira jednoobraznost ponašanja i samostalnost pri odlučivanju u obavljanju njezine glavne funkcije. Jedinica je institucijska ako je samostalna u odlučivanju u odnosu na svoju glavnu funkciju i ako je nadležna za cjelovito računovodstvo.

Napomena s objašnjenjem

C.   Skupina poduzeća

Skupina poduzeća je udruženje poduzeća povezanih pravnim i/ili financijskim vezama. Skupina poduzeća može imati više od jednog centra odlučivanja, posebno za politiku proizvodnje, prodaje i profita. Može centralizirati određene aspekte financijskog upravljanja i oporezivanja. Ona čini gospodarski subjekt koji je ovlašten za odlučivanje, posebno u odnosu na jedinice koje ju čine.

Napomena s objašnjenjem

D.   Jedinica prema vrsti djelatnosti (JVD)

Jedinica prema vrsti djelatnosti (JVD) grupira sve dijelove jednog poduzeća koji pridonose obavljanju jedne djelatnosti na razini razreda (četiri znamenke) NACE Rev. 1. i odgovara jednoj ili više operacijskih potpodjela poduzeća. Informacijski sustav za poduzeće za svaki JVD mora barem odrediti i izračunati vrijednost proizvodnje, međufaznu potrošnju, troškove osoblja, operativne viškove i zaposlenost te bruto investicije u fiksni kapital.

Napomena s objašnjenjem

E.   Jedinica homogene proizvodnje (JHP)

Jedinicu homogene proizvodnje (JHP) čini jedna jedina djelatnost koju određuju njezin homogeni input, proces proizvodnje i output. Proizvodi koji čine input i output međusobno se razlikuju po svojim fizičkim karakteristikama, stupnju obrade i tehnici proizvodnje, što ovisi o klasifikaciji proizvoda. Jedinica homogene proizvodnje može odgovarati institucijskoj jedinici ili njezinu dijelu, ali nikad ne može pripadati dvjema različitim institucijskim jedinicama.

Napomena s objašnjenjem

F.   Lokalna jedinica

Lokalna jedinica je poduzeće ili dio poduzeća (npr. radionica, tvornica, skladište, ured, rudnik ili odlagalište) smješteno na zemljopisno određenom mjestu. Na tom mjestu ili s tog mjesta obavlja se neka gospodarska djelatnost zbog čega, uz izuzetke, radi jedna ili više osoba (nekad i samo dio radnog vremena) za račun istog poduzeća.

Napomena s objašnjenjem

G.   Lokalna jedinica prema vrsti djelatnosti (lokalni JVD)

Lokalna jedinica prema vrsti djelatnosti (lokalni JVD) dio je JVD-a koji odgovara lokalnoj jedinici.

Napomena s objašnjenjem

H.   Lokalna jedinica homogene proizvodnje (lokalni JHP)

Lokalna jedinica homogene proizvodnje (lokalni JHP) dio je jedinice homogene proizvodnje koja odgovara lokalnoj jedinici.

ODJELJAK IV.

Dodatne napomene s objašnjenjima

A.   Upravna i neprofitna tijela

1.   Za opća upravna tijela različite su odgovarajuće statističke jedinice za koje se prikupljaju statistički podaci (npr. središnja uprava, socijalno osiguranje, lokalna uprava županije, općine/grada itd.). Ta različita tijela zajednički planiraju, nadgledaju i upravljaju financijama svojih sastavnica (to mogu biti ministarstva, glavne uprave, zavodi, agencije, odjeli itd.). S obzirom na vrstu djelatnosti, neka od tih tijela, posebno lokalne vlasti, puno su heterogenija od društava kapitala.

2.   Djelatnosti ovih tijela često pripadaju dijelu L NACE Rev. 1 „Usluge javne uprave i obrane: usluge obveznog socijalnog osiguranja”, iako druga tijela obavljaju djelatnosti koje u osnovi pripadaju drugim dijelovima, uključujući „Obrazovanje” (dio M), „Usluge zdravstvene zaštite i socijalne skrbi” (dio N) i „Ostale društvene, socijalne i osobne usluge” (dio O) ili drugim.

3.   Kad se serije podatka o subjektima privatnog sektora moraju spojiti s podacima o tijelima javne uprave i privatnim neprofitnim institucijama, razvrstanima prema vrsti gospodarske djelatnosti, njihova identifikacija i razvrstavanje mora se provesti uporabom statističkih jedinica koje odgovaraju subjektima koji su najbliži statističkim jedinicama definiranima u privatnom sektoru. Zato se svi kriteriji koji se upotrebljavaju u privatnom sektoru analogno primjenjuju na tijela javne uprave. Isto se primjenjuje na privatne neprofitne institucije.

B.   Pomoćne djelatnosti

1.   Djelatnost se smatra pomoćnom ako zadovoljava sljedeće uvjete:

2.   Razlika između pomoćnih, glavnih i sporednih djelatnosti može se prikazati na sljedećim primjerima:

3.   Opće je pravilo, budući da proizvodni proces obično nije moguć bez pomoćnih djelatnosti, da te pomoćne djelatnosti ne smiju biti posebno izdvojeni subjekti, čak i ako se obavljaju u posebnim pravnim jedinicama ili na posebnim mjestima iako vode odvojeno računovodstvo. Pomoćne djelatnosti ne uzimaju se u obzir pri razvrstavanju subjekata koji ih obavljaju. Najbolji je primjer subjekta koji obavlja pomoćne djelatnosti glavni upravni odjel ili registrirani ured.

4.   Uzimajući u obzir definiciju u točki 1., sljedeće se djelatnosti ne mogu smatrati pomoćnim djelatnostima:

U svim navedenim slučajevima, ako za te djelatnosti postoje raspoloživi podaci, treba ih izdvojiti u posebne jedinice, tzv. jedinice prema vrsti djelatnosti.

5.   Ako se pomoćne djelatnosti obavljaju u korist samo jednog subjekta, te djelatnosti i utrošena sredstva predstavljaju sastavni dio djelatnosti i sredstava te jedinice. Međutim, ako se djelatnosti statističke jedinice i odgovarajuće pomoćne djelatnosti ne obavljaju na istom zemljopisnom području (definirano prema zonama za potrebe statističkih istraživanja), preporučljivo je posebno prikupiti dodatne podatke o tim jedinicama za kategorije podataka koji moraju biti raspoređeni po zemljopisnim područjima, čak i ako jedinice obavljaju samo pomoćne djelatnosti.

6.   Ako se pomoćne djelatnosti većinom obavljaju u korist dviju ili više jedinica prema vrsti djelatnosti, troškovi tih pomoćnih djelatnosti moraju se raspodijeliti na sve jedinice prema vrsti djelatnosti za koje se obavljaju. Ako su podaci o razmjeru troškova za svaku posebnu djelatnost raspoloživi, troškovi se moraju rasporediti prema tome. Međutim, ako nema tih podataka, troškovi pomoćnih djelatnosti moraju se rasporediti u glavnu i sporedne djelatnosti proporcionalno vrijednosti outputa umanjenoj za međufazne troškove isključujući troškove samih pomoćnih djelatnosti. Ako se ova metoda u praksi pokaže presloženom, troškovi pomoćne djelatnosti jednostavno se mogu rasporediti proporcionalno vrijednosti outputa.

7.   Ako su pomoćne djelatnosti organizirane tako da su namijenjene za dva ili više subjekta u poduzeću s više jedinica, one mogu činiti skupinu pomoćnih djelatnosti na pojedinoj lokaciji. U ovom slučaju, na isti način kao što je poželjno potpuno obuhvatiti određene djelatnosti, čak i ako se one obavljaju neovisno ili ih obavljaju subjekti koji obavljaju isključivo pomoćne djelatnosti (npr. računalne usluge), korisno je dopustiti dodatno razvrstavanje po djelatnostima. Za tu svrhu pomoćni subjekti mogu biti razvrstani prema djelatnostima koje oni obavljaju i prema djelatnosti jedinice kojoj pripadaju.

8.   Moguće je da neka djelatnost u početku bude pomoćna, a poslije počne prodavati usluge drugim subjektima. Takva djelatnost može se razviti do te mjere da prestaje biti pomoćna djelatnost i mora se smatrati jednom od glavnih ili sporednih djelatnosti subjekta. Jedini način određivanja djelatnosti kao pomoćne, glavne ili sporedne jest ocjenjivanje njezine uloge u poduzeću kao cjelini.

C.   Sinoptička tablica po djelatnostima i lokaciji