—

U vezi s tim tužitelji između ostalog tvrde da je tuženik sa stajalištima drugih adresata o priopćenim prigovorima glede uvida u spis trebao postupati na isti način kao i s drugim dokumentima kojima se može dokazati nedužnost.

—

Tužitelji nadalje tvrde da je, kada je riječ o jednoobraznoj i trajnoj i/ili jedinstvenoj i nastavljenoj povredi, uvid u stajališta drugih sudionika o priopćenim prigovorima postupovna suprotnost pripisivanju povrede drugim sudionicima.

—

Osim toga se tvrdi da tužitelji kao poduzeća sa sjedištem u Kantonu Aargau (Švicarska) koji se nalazi u njemačkom govornom području imaju pravo s tuženikom komunicirati na njemačkom jeziku s obzirom da je riječ o službenom odn. čak i radnom jeziku tuženika.

—

U tom smislu se tvrdi da tek uopćena tvrdnja o jednoobraznoj i trajnoj i/ili jedinstvenoj i nastavljenoj povredi nije dovoljna za uspostavu nadležnosti tuženika za povrede koje su počinile treće države. Naprotiv, tuženik bi i u takvim slučajevima trebao podrobno proučiti projekte i/ili ponašanja izvan EGP-a u odnosu na njihove izravne, bitne i predvidljive učinke na EGP.

—

Povrede nisu jednoobrazne osobito kada je riječ o zemaljskim i podmorskim kabelima. Naime, ne postoji niti istovjetnost proizvoda i usluga niti istovjetnost podrobnih pravila za provedbu te postoji jedino djelomična istovjetnost poduzeća sudionika i fizičkih osoba. Osim toga, povrede nisu komplementarne.

—

Tuženik je osobito na početku sudjelovanja, ali i tijekom njegovog neprekinutog trajanja, za svako pojedinačno poduzeće trebao podnijeti informativne i usuglašene dokaze o povredi.

—

Pri tek djelomičnom izravnom sudjelovanju u jednoobraznoj i trajnoj i/ili jedinstvenoj i nastavljenoj povredi tuženik mora konkretno dokazati da je predmetno poduzeće željelo pridonijeti ostvarivanju zajedničkih ciljeva te da je znalo za sva druga protupravna ponašanja drugih sudionika u okviru zajedničkog plana i/ili ih je moglo razumno predvidjeti. S obzirom da tuženik to nije uopće i/ili nije u cijelosti dokazao, on nije mogao smatrati tužitelje odgovornima za sva protutržišna ponašanja.

—

Prema mišljenju tužitelja, odluka se temelji na brojnim pretpostavkama o činjeničnom stanju u odnosu na koje tuženik nije podnio informativne i usuglašene dokaze. Osobito kada je riječ o pretpostavljenom početku sudjelovanja tužitelja, tuženik je krivotvorio dokazna sredstva, izvlačio špekulativne zaključke i nije uzeo u obzir barem jednako toliko uvjerljiva alternativna objašnjenja.

—

Nadalje, odluka je proturječna s obzirom da je u izreci utvrđena jedinstvena i nastavljena povreda, a obrazlaže se jednoobrazna i trajna povreda.

—

Odstupanje od temeljnog načela iz točke 13. Smjernica o metodi za utvrđivanje kazni prilikom određivanja referente godine je arbitrarno osobito zato što nije dovoljno obrazloženo.

—

Nadalje, proturječno je i u suprotnosti sa zabranom ne bis in idem prilikom utvrđivanja težine povrede u okviru određivanja osnovnog iznosa uzimati u obzir jednoobraznu i trajnu i/ili jedinstvenu i nastavljenu povredu čija je težina jedinstveno utvrđena na 15 %, a istodobno utvrditi dodatno povećanje od 2 % za sudjelovanje u određenim dijelovima tog zajedničkog kartela. Tuženik je već prilikom određivanja osnovnog iznosa morao uzeti u obzir činjenicu da tužitelji nisu bili odgovorni za cijeli kartel.

—

Kad je tužitelje klasificirao kao sporedne ili pomoćne sudionike tuženik je mogao uzeti u obzir stvarnu ulogu tužitelja u zajedničkom kartelu, a ne slučajan i nevažan broj dokaznih sredstava.

—

Tužitelji također tvrde da je 5-postotno sniženje novčane kazne prenisko i da dovoljno ne odražava razliku u važnosti između organizatora kartela i glavnih sudionika u odnosu tužitelje koji u kartelu tek neznatno sudjeluju.