15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/48

Izvjestitelj:

Andrzej ADAMCZYK

1.1

EGSO treba aktivno promicati političku, društvenu i gospodarsku konsolidaciju Ukrajine, uključujući mirno rješenje trenutnog sukoba u regijama Donjeck i Lugansk. Aktivnosti EGSO-a u Ukrajini poduprijet će proces demokratizacije, teritorijalni integritet te socijalni i civilni dijalog svih dionika koji imaju javni legitimitet i prepoznatljivost.

1.2

EGSO namjerava pozvati na suradnju širok raspon ukrajinskog civilnog društva te uključiti i sve one koji sa skepsom ili neprijateljski gledaju na nedavne političke promjene i približavanje EU-u.

1.3

Također se preporuča daljnji razvoj suradnje na bilateralnim temeljima između partnerskih organizacija u EU-u i onih u Ukrajini, s posebnim naglaskom na izgradnji kapaciteta, najboljim praksama te jačanju socijalnog i civilnog dijaloga.

1.4

Prema odredbama Sporazuma o pridruživanju, EGSO treba pridonijeti stvaranju zajedničke Platforme civilnog društva koju bi činili članovi EGSO-a i predstavnici ukrajinskog civilnog društva. Slično tijelo osnovat će se na temelju odredbi sporazuma o Detaljnom i sveobuhvatnom području slobodne trgovine (DCFTA) s ciljem ispunjavanja zahtjeva o uspostavi mehanizma praćenja za civilno društvo. Oba tijela trebala bi što čvršće surađivati.

1.5

EGSO će osmisliti aktivnosti informiranja o posljedicama koje provedba Sporazuma o pristupanju može imati na Ukrajinu, kao i o europskim integracijama, institucijama i pravnoj stečevini EU-a.

1.6

Vize za građane Ukrajine treba ukinuti što prije kako bi se jačali kontakti među ljudima i izgradilo povjerenje.

1.7

Europsku perspektivu za Ukrajinu treba i formalno uključiti u program EU-a.

2.1

Dramatični događaji koji posljednjih mjeseci potresaju Ukrajinu počeli su s reakcijom javnosti na odluku vlade da suspendira dogovor o potpisivanju Sporazuma o pridruživanju u okviru istočnog partnerstva.

2.2

Uz sklapanje bilateralnih sporazuma o pridruživanju, koji će zamijeniti sporazume o partnerstvu i suradnji, bilateralna dimenzija istočnog partnerstva također ima za cilj olakšavanje uvođenja bezviznih režima kao i razvoj sektorske suradnje, a pruža i priliku da se partnerske zemlje pridruže programima i agencijama EU-a. Također uključuje Program sveobuhvatne izgradnje institucija, instrument kojemu je cilj jačanje administrativnih kapaciteta partnerskih zemalja za provođenje reformi i odredbi sporazuma o pridruživanju. Multilateralna dimenzija istočnog partnerstva temelji se na četiri multilateralne platforme (demokraciji, dobrom upravljanju i stabilnosti; gospodarskoj integraciji i konvergenciji s politikama EU-a; energetskoj sigurnosti; kontaktima među ljudima) kojima je cilj jačanje suradnje između EU-a i partnerskih zemalja te među samim partnerskim zemljama.

2.3

Jedan od prioriteta istočnog partnerstva je uključiti organizirano civilno društvo u provedbu, kako u partnerskim zemljama, tako i u EU-u. S tim ciljem u studenome 2009., uz sudjelovanje EGSO-a, pokrenut je Forum civilnog društva istočnog partnerstva.

2.4

No, politika istočnog partnerstva sada je na raskrižju zbog neočekivanih promjena smjera djelovanja nekih država i zbog dramatičnih događaja u Ukrajini. Teškoće s kojima se u posljednjih nekoliko godina istočno partnerstvo suočava u zemljama koje su dosad postigle najveći napredak prema potpisivanju sporazuma o pridruživanju velikim su dijelom rezultat manevara Rusije, koja pokušava spriječiti uspostavu čvršćih veza između partnerskih zemalja i EU-a.

2.4.1

Unatoč zaključenim pregovorima s Armenijom o Sporazumu o pridruživanju, uključujući DCFTA, ti dokumenti nisu se mogli parafirati nakon što je Armenija u rujnu 2013. objavila da se namjerava pridružiti Euroazijskoj carinskoj uniji koju je osnovala Rusija.

2.4.2

Unatoč pritisku Rusije i gubitku svoje dvije pokrajine (Abhazije i Južne Osetije) koje su trenutno pod ruskom kontrolom, Gruzija je i dalje predana europskom putu te je osigurala parafiranje Sporazuma o pridruživanju, uključujući DCFTA, na samitu istočnog partnerstva u Vilniusu u studenome 2013. te njegovo potpisivanje u lipnju 2014. godine.

2.4.3

I Moldavija, koja je također potpisala Sporazum o pridruživanju parafiran u Vilniusu, također je pod pritiskom Rusije, koja je u Transdnjestru rasporedila svoje oružane snage i sada je ta regija pod njezinom kontrolom. Rezultat ilegalnog referenduma, koji je također uz pomoć Rusije održan i na drugom moldavskom autonomnom području, u Gagauziji, bio je u korist pristupanja Euroazijskoj carinskoj uniji.

2.4.4

Članstvo u WTO-u preduvjet je za početak pregovora o DCFTA-u, stoga ih Azerbajdžan i Bjelorusija, koji nisu članovi WTO-a, ne mogu početi. Nadalje, zbog ozbiljnog demokratskog deficita u Bjelorusiji, bilateralna politika EU-a u odnosu prema toj zemlji ostaje na razini kritičnog dijaloga.

2.4.5

Ukrajina je, nakon Rusije, najveća i najvažnija postsovjetska država, koja je, kao rezultat svog prelaska na proeuropski put, izgubila kontrolu nad Krimom i Sevastopoljem nakon ruske aneksije, te je suočena s daljnjom ruskom sabotažom i subverzijama. Ruski potezi su posebno dramatičan primjer vanjskog uplitanja koji, osim što predstavlja prijetnju teritorijalnom integritetu i suverenitetu Ukrajine, ima i iznimno destruktivan utjecaj na civilno društvo i njegove organizacije. Ti potezi ne samo što predstavljaju očito kršenje međunarodnog prava, nego su u suprotnosti s dvama principima koji čine temelj mirnih odnosa među neovisnim državama: prvo, da se granice ne mijenjaju silom, i drugo, da države imaju pravo donositi suverene odluke o svojoj budućnosti bez vanjskog uplitanja.

3.1

Narančasta revolucija 2004. pridonijela je snažnoj demokratizaciji i uvođenju vladavine prava u Ukrajini – barem na određeno vrijeme – te medijskim slobodama koje ostaju netaknute do danas. Sve su to pratile čvršće veze s EU-om.

3.1.1

Akcijski plan EU – Ukrajina usvojen je 2005. godine zahvaljujući Sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Ukrajine iz 1998. godine. Pregovori o Sporazumu o pridruživanju počeli su 2007. godine. Usvajanje politike istočnog partnerstva u svibnju 2009. toj je suradnji dalo novi zamah.

3.1.2

Čvršće veze i uspostava istinske suradnje u mnogim područjima koji su uslijedili nakon Narančaste revolucije, te raširen entuzijazam, značili su da su znatan dio stanovništva i mnoge organizacije civilnog društva smatrali da je mogućnost članstva Ukrajine u EU-u gotova i očita stvar i da članstvo ovisi samo o rokovima i brzini preobrazbe i prilagodbe europskim standardima.

3.1.3

Istočno partnerstvo nije Ukrajini donijelo očekivanu dugoročnu perspektivu pristupanja EU-u, što je uzrokovalo razočaranje i frustraciju kod pristaša europske orijentacije, a situaciju je pogoršalo postupno napuštanje demokratskih postignuća Narančaste revolucije, sve lošija gospodarske situacija i sve veći socijalni problemi.

3.1.4

Frustracija javnosti, koja se kod organizacija civilnog društva ogledala kao apatija, postala je gora zbog sukoba vođa Narančaste revolucije, predsjednika Viktora Juščenka i premijerke Julije Timošenko. Taj je sukob povremeno paralizirao donošenje odluka zbog nepraktičnih odredbi ukrajinskog Ustava. Globalna gospodarska kriza i impotentna politika predsjednika Janukoviča (izabranog 2010.) zajedno su dodatno pogoršale situaciju.

3.2

EGSO je dugo vodio aktivnu politiku suradnje s Ukrajinom. Međutim, sve gora politička i društvena klima te razočaranje partnerskih organizacija nedostatkom izgleda za pristupanje EU-u značili su da su odnosi donekle stagnirali u periodu od 2011. do 2012. godine, pri čemu je ukrajinska strana postala neaktivna te je pokazivala nedostatak interesa za očuvanje kontakata.

3.3

Nakon parafiranja Sporazuma o pridruživanju u prosincu 2012. i intenzivnih napora i pregovora kojima je cilj bilo potpisivanje Sporazuma na samitu istočnog partnerstva u studenome 2013. u Vilniusu, kod naših se ukrajinskih partnera ponovno pojavio interes za suradnju te su ponovno oživjele aktivne veze s EGSO-om.

3.4

No ti obnovljeni kontakti pokazali su da su socijalni partneri, i poslodavci i sindikati, podijeljeni oko potpisivanja Sporazuma o pridruživanju. Ipak, vrlo velik broj nevladinih organizacija i predstavnika raznih interesa oblikovao je relativno ujedinjen proeuropski front.

3.5

Bez obzira na svoje stavove i na svoja predviđanja o ishodu pregovora o potpisivanju Sporazuma o pridruživanju, organizacije civilnog društva i predstavnike vlasti iznenadila je činjenica da su ukrajinska vlada i predsjednička administracija prekinule pregovore i suspendirale pripreme za potpisivanje Sporazuma.

3.6

Činjenica da su pregovori prekinuti neočekivano nekoliko dana prije samita u Vilniusu, bez ikakvog očitog povoda, kao i iznenadna najava ukrajinske vlade da se daljnji pregovori s EU-om vode uz sudjelovanje Rusije, dovela je do iznimno brze mobilizacije ukrajinskog civilnog društva koje je nedvosmisleno zauzelo stav u korist europskog puta za Ukrajinu.

3.7

Prosvjedi „Euromajdan” bili su vjerojatno najveći prosvjedi u znak potpore europskim integracijama u povijesti, i najduži ikad vođeni s takvim posvemašnjim žarom. Kasnije su se prosvjednicima pridružile i snage koje su iznijele političke zahtjeve za promjenu režima koji je nasilno ugušio prosvjede što je dovelo do ljudskih žrtava. Prosvjedi su doveli do političkih promjena koje su poslužile kao izlika za daljnje dramatične i tragične događaje.

3.8

Sada, nakon uspješnih predsjedničkih izbora, čini se jasnim da izgradnja čvršćih veza s EU-om postaje jedan od prioriteta nove administracije. Tu promjenu smjera treba smatrati golemim uspjehom Euromajdana i ukrajinskog civilnog društva. No tek će se vidjeti hoće li se opće stanje stabilizirati na čitavom teritoriju Ukrajine i hoće li organizacije civilnog društva imati koristi od te političke transformacije.

3.9

Stavovi i mišljenje civilnog društva s istoka Ukrajine o političkim promjenama ostat će nejasni sve dok naoružani plaćenici i gerilske skupine budu djelovali u toj regiji i sve dok sloboda izražavanja bude ugrožena. Ipak, treba napomenuti da je u Euromajdanu bio značajno zastupljen i istok zemlje.

4.1

Sporazum o pridruživanju između EU-a i Ukrajine sporazum je nove generacije, oblikovan za zemlje koje surađuju u okviru istočnog partnerstva, te pomaže razviti suradnju s obvezujućim odredbama na gotovo svim područjima. Sporazum o pridruživanju sadrži plan reformi za Ukrajinu koji se temelji na sveobuhvatnom usklađivanju njezinih zakona sa standardima EU-a.

4.2

Osim DCFTA-e, trgovinskog sporazuma sa znatnim utjecajem na standarde i propise, glavna područja suradnje uključuju pravosuđe, vladavinu prava, borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, vanjsku politiku i sigurnost, reformu javne administracije, zapošljavanje, socijalnu politiku, jednaka prava i mogućnosti, zaštitu potrošača, industrijsku politiku i poduzetništvo, energiju, prijevoz i okoliš. Provedba Sporazuma o pridruživanju s DCFTA-om znači da će Ukrajina morati uskladiti svoje nacionalno zakonodavstvo s oko 85 posto pravne stečevine EU-a povezane s trgovinom i gospodarstvom.

4.3

Sporazum o pridruživanju potpisan je 27. lipnja 2014., nakon čega su ga 16. rujna ratificirali Europski parlament i ukrajinski parlament, čime je omogućena njegova privremena provedba čak i prije nego što ga ratificira svih 28 država članica EU-a. Međutim, provedba dijela Sporazuma o DCFTA-u odgodit će se do kraja sljedeće godine, ali će EU na robu iz Ukrajine i dalje primjenjivati blaža trgovinska pravila.

4.3.1

Primjena Sporazuma predviđa uspostavu Platforme civilnog društva kao zajedničkog foruma za razmjenu stavova, koji bi činili članovi EGSO-a i predstavnici ukrajinskog organiziranog civilnog društva. S obzirom na velik raspon pitanja kojima se bavi Sporazum o pridruživanju, Platforma bi trebala u što većoj mjeri predstavljati čitavo civilno društvo te bi stoga trebala uključivati predstavnike i socijalnih partnera i raznih drugih interesa.

4.3.2

Osim što bi bila forum za razmjenu informacija i raspravu, osnovni cilj Platforme je nadgledanje provedbe Sporazuma o pridruživanju i predstavljanje stavova i prijedloga organiziranog civilnog društva.

4.3.3

Platforma civilnog društva sama će donijeti svoj poslovnik. Trenutno traju pregovori predstavnika EGSO-a i ukrajinske strane o proceduri za uspostavu tog tijela i o njegovom članstvu. Predviđeno je usvajanje sljedećih osnovnih načela:

4.3.4

Sporazum DCFTA, unutar godinu dana od njegova stupanja na snagu, predviđa i uvođenje mehanizma kojim bi civilno društvo pratilo njegovu primjenu. Tijelo osnovano u tu svrhu trebalo bi što bliže surađivati s Platformom civilnog društva.

5.1

EGSO treba aktivno promicati političku, društvenu i gospodarsku konsolidaciju Ukrajine, uključujući mirno rješenje trenutnog sukoba u regijama Donjeck i Lugansk. Kada se stanje u Ukrajini stabilizira, a opasnost od vanjske intervencije i sukoba koji bi pokrenule naoružane paravojne skupine prestane, stanje organiziranog civilnog društva, kako unutar pojedinih organizacija tako i što se tiče europskih težnji Ukrajine, bit će jasnije.

5.1.1

Ukrajina trenutno prolazi kroz duboke političke promjene, uključujući ustavnu reformu koja bi se mogla pokazati dubljom od promjena nakon Narančaste revolucije. To bi moglo dovesti do restrukturiranja i promjena statusa ukrajinskih institucija te istovremeno i praksi socijalnog dijaloga i dijaloga između vlasti i civilnog društva. Promjene ukrajinskog zakonodavstva koje bi rezultirale uključivijim institucijama socijalnog i civilnog dijaloga za prave i neovisne organizacije, trebale bi olakšati takav proces. EGSO će pratiti događaje te stavove naših partnerskih organizacija prema tim promjenama.

5.1.2

I prije početka „Euromajdana” i tijekom prosvjeda, autentičnost i neovisnost nekih od naših partnerskih organizacija dovodila se u pitanje. To je pokrenulo proces promjene u načinu na koji neke od tih organizacija djeluju, što bi, ako se ne pokaže tek površnim procesom, moglo obnoviti povjerenje javnosti prema tim organizacijama. Javnost i nevladine organizacije posebice su neke sindikate i organizacije poslodavaca smatrali dijelom vladajućih struktura te su im osporavali pravo da se povezuje s civilnim društvom.

5.1.3

EGSO je spreman intenzivirati svoje bilateralne kontakte s partnerskim organizacijama i u Ukrajini i u Rusiji kako bi pridonio boljim vezama civilnih društava na obje strane kao puta prema normalizaciji odnosa između dviju država.

5.2

Aktivnosti EGSO-a u Ukrajini temeljit će se na načelu potpore procesu demokratizacije u toj zemlji, teritorijalnom integritetu, civilnom i socijalnom dijalogu svih dionika koji imaju javni legitimitet i prepoznatljivost. EGSO će dati prednost odnosima sa svojim prirodnim partnerima, tj. ukrajinskim organizacijama civilnog društva.

5.3

Namjera je EGSO-a pozvati na suradnju što veći raspon ukrajinskog civilnog društva te uključiti i sve one koji sa skepsom ili neprijateljski gledaju na nedavne političke promjene i približavanje EU-u, ali pritom i osigurati da ni jedna važna i reprezentativna organizacija ne bude izostavljena. Nacionalna platforma Foruma civilnoga društva istočnog partnerstva i Nacionalno tripartitno socijalno i gospodarsko vijeće pomoći će odabrati partnerske organizacije.

5.4

Također se preporučuje daljnji razvoj suradnje na bilateralnoj osnovi između partnerskih organizacija u EU-u i Ukrajini s posebnim naglaskom na izgradnji kapaciteta, razmjenjivanju najboljih praksi kao i jačanju socijalnog i civilnog dijaloga. Prekogranična suradnja može biti jedan od instrumenata za postizanje tog cilja.

5.5

Osim institucionalnih aktivnosti koje se temelje na Sporazumu o pridruživanju i, dugoročnije, na DCFTA-u, EGSO će se uključiti u šire aktivnosti informiranja o posljedicama koje provedba sporazuma može imati na Ukrajinu, kao i o europskim integracijama, načinu funkcioniranja europskih institucija te pravnoj stečevini EU-a.

5.6

S obzirom na nedostatak pouzdanih informacija ili jednostavno dezinformacije koje mediji nekad propagiraju zbog nedostatka znanja o EU-u ili intenzivne ruske propagande, potreban je plan za redovitu suradnju s novinarima i medijskim udrugama.

5.7

Suradnja s partnerskim organizacijama u Ukrajini o pitanju olakšavanja pristupa pouzdanim informacijama, kao i pružanju takvih informacija svim civilnim udrugama, mogla bi se pokazati ključnom za europske težnje Ukrajine. Doista, iskustvo pokazuje da potpisivanje, ratifikacija i provedba sporazuma o pridruživanju mogu postati problematični te da postoje mnogi unutarnji i vanjski čimbenici koji bi, ako se ne postigne opći konsenzus u koje će biti uključene sve društvene skupine, mogli dovesti do promjene proeuropskog stava među organizacijama civilnog društva.

5.8

Značajan dio ukrajinskog stanovništva nikad nije izašao izvan granica Ukrajine, a oni koji jesu, uglavnom su putovali u Rusiju. Jedan od razloga za to je činjenica da je za posjet zemljama EU-a i dalje potrebna viza, što za ukrajinsko društvo predstavlja i znatnu smetnju. Uvođenje bržih postupaka za dobivanje vize je, naravno, važno, ali obaveza da se viza dobije prije putovanja u EU ne pomaže izgradnji povjerenja i otežava njegovanje kontakata između ljudi.

5.9

Euroskepticizam i nedostatak entuzijazma za čvršće veze s EU-om u nekim dijelovima ukrajinskog društva proizlazi iz nedostatka izgleda za pristupanje EU-u. Trenutno nije riječ o započinjanju pregovora o pristupanju, ali činjenica da se to pitanje uporno i opetovano ne pojavljuje na programu EU-a znači da se reforme koje se temelje na Sporazumu o pridruživanju u dijelu društva doživljavaju kao skupi hir koji Ukrajinu vodi u slijepu ulicu. To se posebice odnosi na istočnu Ukrajinu gdje se EU doživljava kao prijetnja socijalnim i ekonomskim interesima.