—

Tužitelji ističu da je Komisija pogrešno utvrdila da su bili svjesni ponašanja suprotnog tržišnom natjecanju vezano za dodatak za sigurnost i neplaćanje provizije.

—

Nadalje, tužitelji tvrde da se ti aspekti jedinstvene i trajne povrede ne mogu odvojiti od cjeline i slijedom toga pobijanu odluku treba u cijelosti poništiti.

—

Tužitelji ističu da Komisija nije u dovoljnoj mjeri dokazala da su sudjelovali u navodnoj povredi u odnosu na dodatak za gorivo.

—

Tužitelji nadalje tvrde da to što su primili priopćenja za tisak ne znači da su bili svjesni navodnog zabranjenog sporazuma.

—

Tužitelji konačno navode da ograničeni dokazi vezani za njihove kontakte s prijevoznicima ne dokazuju njihovo ponašanje suprotno tržišnom natjecanju, niti pokazuje da su oni znali za ponašanje drugih prijevoznika suprotno tržišnom natjecanju ili ga mogli predvidjeti.

—

Tužitelji ističu da ih je Komisija pogrešno uključila u utvrđenje odgovornosti u članku 1. stavcima 1., 3. i 4. pobijane odluke, jer je istekao zastarni rok.

—

Tužitelji nadalje tvrde da Komisije nije nadležna za ustanovljavanje njihove odgovornosti za povredu članka 101. UFEU-a na rutama unutar EGP-a prije 1. svibnja 2004., odnosno za povredu članka 53. Sporazuma o EGP-u prije 19. svibnja 2005.

—

Tužitelji nadalje tvrde da Komisija nije nadležna za ustanovljavanje njihove odgovornosti za povredu u odnosu na rute između EU-a i Švicarske.

—

Konačno, tužitelji ističu da utvrđenja krše načelo non bis in idem.

—

Tužitelji ističu da nema dovoljno dokaza za Komisijino utvrđenje da su sudjelovali u navodnom zabranjenom sporazumu.

—

Tužitelji nadalje tvrde da se to temelji na pogrešnoj pretpostavci da je povreda utjecala na sve rute.

—

Tužitelji nadalje tvrde da to prelazi Komisijinu nadležnost i dovodi do nejasnoća u pogledu teritorijalnog dosega navodne povrede.

—

Tužitelj konačno ističe da to dovodi do razmimoilaženja između razloga i izreke u odnosu na predmet, što ne omogućuje tužiteljima da shvati prirodu i doseg navodne povrede.

—

Tužitelji ističu da dotično ponašanje nije imalo jedinstveni cilj suprotan tržišnom natjecanju.

—

Tužitelji nadalje tvrde da se dotično ponašanje nije odnosilo na jedan proizvod ili uslugu.

—

Tužitelji zatim tvrde da se dotično ponašanje nije odnosilo na isto poduzeće.

—

Tužitelji dalje ističu da navodna povreda nije bila jedinstvena.

—

Tužitelji zatim tvrde da elementi navodne povrede nisu paralelno razmotreni.

—

Tužitelji konačno ističu da Komisija nije pružila dovoljno dokaza i nije provela analizu iz članka 101. stavka 3. UFEU-a u odnosu na neplaćanje provizije.

—

Tužitelji ističu da se nisu mogli očitovati o Komisijinu utvrđenju da su znali za povredu koja se odnosi na dodatak za sigurnost i neplaćanje provizije.

—

Tužitelji nadalje ističu da su iznesene nove optužbe u potporu Komisijinog utvrđenja navodnog zabranjenog sporazuma.

—

Tužitelji zatim navode da se Komisija poziva na dokaze koji su u odnosu na njih nedopušteni.

—

Tužitelji dalje ističu da razmimoilaženja između razloga i izreke pobijane odluke dovode do nevaljanog obrazloženja.

—

Tužitelji konačno tvrde da se nisu mogli očitovati o odluci o isključenju 13 prijevoznika i triju aspekata povrede iz istrage nakon obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku, te da Komisija nije obrazložila takav postupak.

—

Tužitelji ističu da se nije razlikovalo usklađivanje konačne cijene i usklađivanje ograničenih elemenata cijene.

—

Tužitelji nadalje tvrde da nije uzet u obzir ograničeni kombinirani tržišni udio adresata, kao ni regulatorni zahtjevi u industriji.

—

Tužitelji zatim tvrde da je Komisija u odnosu na njihovo ponašanje postupala isto kao i prema daleko ozbiljnijem ponašanju ostalih adresata, uključujući „osnovnu skupinu”.

—

Tužitelji konačno tvrde da nije uzeto u obzir njihovo ograničeno sudjelovanje u povredi u odnosu na druge adresate kojima je također smanjena novčana kazna zbog olakotnih okolnosti.