7.9.2013   

HR

Službeni list Europske unije

L 240/1

(1)

Komisija je Uredbom (EU) br. 419/2013 (2) („Privremena uredba”) uvela privremenu kompenzacijsku pristojbu na uvoz određenih žica od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Indije.

(2)

Ispitni je postupak pokrenut nakon pritužbe koju je 28. lipnja 2012. podnijela Europska konfederacija proizvođača željeza i čelika (Eurofer) („podnositelj pritužbe”) u ime proizvođačâ iz Unije na koje se odnosi više od 50 % ukupne proizvodnje određenih žica od nehrđajućeg čelika u Uniji.

(3)

U usporednom antidampinškom ispitnom postupku, Komisija je Uredbom (EU) br. 418/2013 (3) uvela privremenu antidampinšku pristojbu na uvoz određenih žica od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Indije.

(4)

U privremenoj fazi ispitnog postupka uzorkovanje je primijenjeno na indijske proizvođače izvoznike, proizvođače iz Unije i nepovezane uvoznike. Međutim, s obzirom na to da dva uvoznika odabrana za uzorak nisu odgovorila na upitnik, uzorkovanje uvoznika nije bilo moguće nastaviti. Za utvrđivanje konačnih nalaza korišteni su svi dostupni podaci o uvoznicima koji surađuju, posebno u vezi s interesom Unije.

(5)

Sedam indijskih proizvođača izvoznika izvan uzorka zatražilo je individualno ispitivanje. Dvoje ih je odgovorilo na upitnike. Na upitnik nije odgovorilo njih pet. Od njih dvoje koji su odgovorili na upitnik, jedan je povukao svoj zahtjev za individualno ispitivanje. Komisija je stoga ispitala zahtjev jednog indijskog proizvođača izvoznika izvan uzorka:

(6)

Osim prethodno navedenog, potvrđuju se uvodne izjave 5, 6, 7, 8, 10, 11, 12 i 14 Privremene uredbe.

(7)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 20 Privremene uredbe, ispitnim postupkom povezanim sa subvencioniranjem i štetom bilo je obuhvaćeno razdoblje od 1. travnja 2011. do 31. ožujka 2012. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). Ispitivanjem kretanja važnih za ocjenu štete bilo je obuhvaćeno razdoblje od 1. siječnja 2009. do 31. ožujka 2012. („razmatrano razdoblje”).

(8)

Nakon objave bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je odlučeno uvesti privremene kompenzacijske mjere („privremena objava”), nekoliko zainteresiranih strana, odnosno dva proizvođača izvoznika, podnositelj pritužbe i 11 korisnika, podnijelo je svoje primjedbe. Rasprava je odobrena stranama koje su je zatražile. Komisija je nastavila prikupljati podatke koje je smatrala potrebnima za svoje konačne nalaze. Zaprimljene primjedbe razmotrene su te, prema potrebi, uzete u obzir.

(9)

Komisija je obavijestila sve zainteresirane strane o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih je namjeravala preporučiti uvođenje konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz određenih žica od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Indije i konačne naplate iznosa osiguranih privremenom pristojbom („konačna objava”). Uz to, svim je stranama odobreno razdoblje unutar kojeg su mogle podnijeti primjedbe na konačnu objavu. Zaprimljene primjedbe razmotrene su te, prema potrebi, uzete u obzir.

(10)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 21 Privremene uredbe, dotični proizvod definiran je kao žice od nehrđajućeg čelika s:

trenutačno obuhvaćene oznakama KN 7223 00 19 i 7223 00 99, podrijetlom iz Indije.

(11)

Pojedini su korisnici izrazili zabrinutost zbog očitog nedostatka razlikovanja različitih vrsta dotičnog proizvoda i istovjetnog proizvoda jer u svakoj vrsti proizvoda postoji širok raspon proizvoda. Posebna je zabrinutost izražena u vezi s načinom na koji se u ispitnom postupku može osigurati primjerena usporedba svih vrsta. Kao što je to slučaj u većini ispitnih postupaka, definicijom dotičnog proizvoda obuhvaćen je čitav niz različitih vrsta proizvoda s jednakim ili sličnim osnovnim fizičkim, tehničkim i kemijskim obilježjima. Činjenica da se ta obilježja mogu razlikovati od jedne vrste proizvoda do druge mogla bi uistinu dovesti do obuhvaćanja širokog raspona vrsta. To je slučaj u trenutačnom ispitnom postupku. Komisija je uzela u obzir razlike među vrstama proizvoda i osigurala primjerenu usporedbu. Jedinstveni kontrolni broj proizvoda (PCN) dodijeljen je svakoj vrsti proizvoda koju proizvode i prodaju indijski proizvođači izvoznici te svakoj vrsti koju proizvodi i prodaje industrija Unije. Broj je ovisio o glavnim obilježjima proizvoda, u ovom slučaju o vrsti čelika, vlačnoj čvrstoći, premazu, površini, promjeru i obliku. Stoga su vrste žica izvezene u Uniju uspoređene na temelju PCN-a s proizvodima s jednakim ili sličnim obilježjima koje proizvodi i prodaje industrija Unije. Sve te vrste obuhvaćene su definicijom dotičnog proizvoda i istovjetnog proizvoda u obavijesti o pokretanju postupka (4) i u Privremenoj uredbi.

(12)

Jedna je strana ponovila svoju tvrdnju da su takozvane „visokotehnološke” vrste proizvoda drukčije i da se ne mogu zamijeniti s ostalim vrstama dotičnog proizvoda. Stoga, kako ona tvrdi, trebalo bi ih isključiti iz definicije proizvoda. U skladu sa sudskom praksom, kako bi se utvrdilo je li riječ o sličnim ili jednakim proizvodima, potrebno je ocijeniti imaju li jednaka tehnička i fizička obilježja, jednake osnovne krajnje korisnike i jednak omjer cijene i kvalitete. U tom pogledu potrebno je ocijeniti i zamjenjivost i međusobnu konkurentnost tih proizvoda (5). Ispitnim je postupkom utvrđeno da „visokotehnološke” vrste proizvoda koje je strana navela imaju ista osnovna fizička, kemijska i tehnička obilježja kao ostali proizvodi koji su predmet ispitnog postupka. Riječ je o žicama koje se proizvode od nehrđajućeg čelika. One su poluproizvod od čelika (koji se zatim u većini slučajeva dalje prerađuje u cilju proizvodnje velikog broja gotovih proizvoda), proizvodni postupak je sličan, koriste se slični strojevi, tako da proizvođači, ovisno o potražnji, mogu prijeći s jedne vrste proizvoda na drugu. Stoga, iako različite vrste žica nisu izravno zamjenjive niti međusobno izravno konkuriraju, proizvođači se natječu za ugovore kojima je obuhvaćen širok raspon žica od nehrđajućeg čelika. Štoviše, te vrste proizvoda proizvode i prodaju i industrija Unije i indijski proizvođači izvoznici pri čemu koriste sličnu metodu proizvodnje. Tvrdnja se stoga ne može prihvatiti.

(13)

U odgovoru na konačnu objavu jedna je strana tvrdila da analiza koju je provela Komisija nije bila dostatna kako bi se utvrdilo je li potrebno vrste takozvanih visokotehnoloških proizvoda uključiti u ispitni postupak. Taj se argument odbacuje. Ispitnim je postupkom utvrđeno da je visokotehnološka vrsta proizvoda obuhvaćena definicijom proizvoda iz prethodno navedene uvodne izjave 12. Strana pretpostavlja da svi kriteriji iz sudske prakse moraju biti ispunjeni istodobno, što je pogrešno. U skladu sa sudskom praksom, Komisija uživa široko diskrecijsko pravo pri utvrđivanju opsega proizvoda (6), a svoju ocjenu mora temeljiti na skupu kriterija koje utvrđuje Sud Europske unije. Često, kao u ovom slučaju, pojedini kriteriji mogu upućivati u jednom smjeru, a neki pak u drugom. U takvoj situaciji Komisija mora poduzeti cjelovito ocjenjivanje, kao što je u ovom slučaju i učinila. Dakle, zainteresirana strana pogrešno je pretpostavila da vrste proizvoda moraju dijeliti sva obilježja kako bi bile obuhvaćene istom definicijom proizvoda.

(14)

Pojedini su korisnici tvrdili da bi tzv. žice od nehrđajućeg čelika „serije 200” trebalo isključiti iz opsega proizvoda. Posebno su tvrdili da industrija Unije gotovo ni ne proizvodi navedenu vrstu. Međutim, tvrdnja je neutemeljena. Prvo, činjenica da industrija Unije ne proizvodi određenu vrstu proizvoda nije dovoljan razlog za njegovo isključenje iz opsega ispitnog postupka ako je proizvodni postupak takav da bi proizvođači iz Unije mogli početi proizvoditi dotičnu vrstu proizvoda. Drugo, za visokotehnološke žice (vidjeti uvodnu izjavu 12) utvrđeno je da te vrste dotičnog proizvoda imaju osnovna fizička, kemijska i tehnička obilježja jednaka ili slična ostalim vrstama istovjetnog proizvoda koje proizvodi i prodaje industrija Unije. Tvrdnja se stoga ne može prihvatiti.

(15)

Isto tako, ovi su korisnici tvrdili da bi žičanu šipku trebalo uključiti u definiciju dotičnog proizvoda. Međutim, žičana šipka je sirovina koja se koristi za proizvodnju dotičnog proizvoda, ali se može koristiti i za proizvodnju različitih proizvoda poput elemenata za pričvršćivanje i čavala. Stoga, za razliku od proizvoda obuhvaćenog ispitnim postupkom, ona nije gotov proizvod od čelika. Zahvaljujući proizvodnom postupku hladnog oblikovanja žičana se šipka, među ostalim proizvodima, može pretvoriti u dotični proizvod ili istovjetni proizvod. Na temelju toga, žičana šipka ne može se uključiti u opseg proizvoda u smislu Osnovne uredbe.

(16)

Na temelju prethodno navedenog, potvrđuju se definicije dotičnog proizvoda i istovjetnog proizvoda u uvodnim izjavama 21 do 24 Privremene uredbe.

(17)

U uvodnoj izjavi 25 Privremene uredbe upućuje se na sljedeće programe koji navodno uključuju dodjeljivanje kompenzacijskih subvencija:

(18)

Industrija Unije tvrdila je da Komisija nije uzela u obzir brojne programe subvencija, posebno regionalne, te je stoga smatrala da su subvencije, za koje je utvrđeno da su ih primili indijski proizvođači, podcijenjene. Takve su tvrdnje neutemeljene. Komisija je ispitala sve nacionalne i lokalne programe subvencija sadržane u zahtjevu. Međutim, Komisija je utvrdila da su tijekom RIP-a proizvođači izvoznici u uzorku primili subvencije samo u vezi s programima navedenima u prethodno navedenoj uvodnoj izjavi 14.

(19)

Industrija Unije također je tvrdila da bi, s obzirom na to da je utvrđeno da su u usporednom antidampinškom postupku podaci koje su indijski proizvođači u uzorku podnijeli nepouzdani te da je primijenjen članak 18. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (7), odgovarajući članak 28. Osnovne uredbe trebalo jednako primijeniti u trenutačnom ispitnom postupku. Međutim, članak 28. Osnovne uredbe primjenjuje se samo ako su ispunjeni njegovi uvjeti, što nije bio slučaj u vezi s podacima koje su dostavili indijski proizvođači u uzorku. Tvrdnja se stoga ne može prihvatiti.

(20)

Ispitnim je postupkom utvrđeno da su DEPBS, DDS i AAS svi dio jednog mehanizma subvencija, tj. mehanizma povrata carine. Indija je koristila različite vrste tog mehanizma tijekom dužeg razdoblja, pri čemu je često mijenjala pojedinačne podmehanizme. Ispitnim je postupkom utvrđeno da je te podmehanizme primjereno analizirati zajedno jer izvoznici obično moraju odabrati među njima (međusobno su isključivi) te se u slučaju obustave jednog podmehanizma moraju prebaciti na drugi.

(21)

U nedostatku drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 25 do 28 Privremene uredbe.

(22)

Jedan od indijskih proizvođača izvoznika u uzorku tvrdio je da DEPBS ne bi trebalo smatrati kompenzacijskom subvencijom jer je svrha programa prebijanje uvoznih carina. Nadalje se tvrdilo da za proizvod koji je uključen u ispitni postupak ne postoji domaća proizvodnja ulaznih materijala pa se opravdano može pretpostaviti da je čitav uvoz oporezovan za 5 % i da gornja granica koju je odredila Vlada Indije („GOI”) sprječava preplaćivanje. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 38 Privremene uredbe, ovaj se program ne može smatrati dozvoljenim sustavom povrata carine ili sustavom povrata kao zamjene u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe jer nije u skladu s pravilima utvrđenima u Prilogu I. točki i., Prilogu II. (definicija i pravila za povrat) i Prilogu III. (definicija i pravila za povrat kao zamjenu) Osnovnoj uredbi. Točnije, izvoznik koji ostvaruje koristi iz DEPBS-a nije obvezan doista koristiti robu uvezenu bez carine u proizvodnom postupku te se iznos kredita ne računa u odnosu na stvarnu vrijednost korištenih ulaznih materijala. Naposljetku, izvoznik ispunjava uvjete za ostvarivanje koristi iz DEPBS-a neovisno o tome uvozi li ulazne materijale ili ne. Da bi ostvario koristi, dovoljno je da izvoznik izvozi robu i ne mora dokazivati da su svi ulazni materijali bili uvezeni.

GOI nije uspio uspostaviti sustav za povezivanje iznosa izuzete carinske pristojbe za uvezene ulazne materijale s njihovom potrošnjom u izvezenim proizvodima. S njihovog stajališta, trgovačka društva koja imaju koristi od ovog programa također nisu imala uspostavljen mehanizam kojim bi se pokazalo da nisu dobila nikakav pretjerani otpust. Osim toga, u vezi s nepostojanjem preplaćivanja u ovom posebnom slučaju, trgovačko društvo nije dokazalo da je do istoga došlo; ono je primjerice moglo ostvariti koristi od naknade za ostalu uvezenu robu ili je moglo imati koristi od naknade za uvezene ulazne materijale, a da ih pri tome nije potrošilo za proizvodnju dotičnog proizvoda. Treba napomenuti i da je netočna izjava da domaća proizvodnja ulaznih materijala ne postoji jer je te materijale na nacionalnoj razini proizvodilo barem jedno od trgovačkih društava u ispitnom postupku, dok su ostala dva trgovačka društva u ispitnom postupku kupovala od domaćeg proizvođača, a ne od domaćeg trgovca uvoznika. Ti se argumenti stoga ne mogu prihvatiti.

(23)

Jedna je strana tvrdila da je u slučaju prodaje licencije DEPBS-a stvarna prodajna cijena bila ispod vrijednosti licencije i stoga je kompenzacijska korist bila niža od one privremeno utvrđene. Međutim, korist na temelju ovog programa izračunata je na temelju iznosa kredita dodijeljenog u licenciji bez obzira na to je li licencija korištena za prebijanje uvoznih carina ili je licencija stvarno prodana. Smatra se da je svaka prodaja licencije po cijeni manjoj od nominalne cijene čista komercijalna odluka kojom se ne mijenja iznos koristi primljene na temelju ovog programa. Stoga se ovaj argument ne može prihvatiti.

(24)

GOI je tvrdio da je DEPBS povučen tijekom RIP-a i stoga protiv njega ne bi trebalo uvesti kompenzacijske mjere. Nadalje, GOI je tvrdio da se protiv DEPBS-a ne mogu uvesti kompenzacijske mjere jer sustav povrata carine nije program koji je naslijedio DEPBS. DEPBS je uistinu prestao postojati 30. rujna 2011., tijekom RIP-a. Međutim, subvencioniranje i dalje postoji. Kao alternativa DEPBS-u, utvrđeno je da su izvoznici ostvarili koristi iz AAS-a te posebno iz DDS-a. Kako je opisano u uvodnim izjavama 42 do 44 Privremene uredbe, AAS i DDS prilagođeni su u svrhu organizacije neometanog prijelaza s DEPBS-a. Osim toga, priroda koristi u okviru triju programa odnosno prihod otpisan u obliku izuzeća od carine potpuno su jednaki. Trgovačka društva stoga mogu odabrati program koji će koristiti za prebijanje carine. Stoga, usprkos činjenici da je DEPBS prestao postojati na polovini RIP-a, protiv subvencija koje je odobrio GOI tijekom RIP-a trebalo bi uvesti kompenzacijske mjere jer se sveobuhvatni sustav koristi nastavio s obzirom na to da, zbog razloga navedenih u uvodnoj izjavi 20, svi programi povrata carine čine jedan mehanizam subvencija s različitim podmehanizmima koji su podložni čestim promjenama. Stoga se ovaj argument ne može prihvatiti.

(25)

GOI je u svom odgovoru na konačnu objavu ponovio svoje obrazloženje koje se odnosi na povlačenje DEPBS-a nakon konačne objave. Međutim, budući da nisu izneseni novi argumenti koji bi doveli do promjene zaključka o zamjeni subvencioniranja u okviru DEPBS-a prilagođenim DDS-om, to se obrazloženje ne može prihvatiti.

(26)

U nedostatku drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 29 do 47 Privremene uredbe.

(27)

Osim toga, utvrđeno je da je indijski proizvođač izvoznik KEI koristio DEPBS tijekom RIP-a. Stopa subvencije iznosila je 0,50 %.

(28)

GOI je tvrdio da DDS ne bi trebalo smatrati subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere jer je svrha programa prebijanje uvoznih carina i trošarina plaćenih na ulazne materijale. Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 58 do 60 Privremene uredbe, taj se program ne može smatrati dozvoljenim sustavom povrata carine ili sustavom povrata kao zamjene u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe jer nije u skladu s pravilima utvrđenima u Prilogu I. točki i., Prilogu II. i Prilogu III. Osnovnoj uredbi. Točnije, nema sustava ni postupka na snazi kojima bi se potvrdilo koji se ulazni materijali koriste u proizvodnom postupku izvoznog proizvoda ili je li došlo do prekomjernog plaćanja uvoznih carina u smislu Priloga I. točke i. i prilogâ II. i III. Osnovnoj uredbi. Nadalje, izvoznik ispunjava uvjete za ostvarivanje koristi iz DDS-a bez obzira na to uvozi li ulazne materijale ili ne. Da bi ostvario koristi, dovoljno je da izvoznik izvozi robu i ne mora dokazati da su svi ulazni materijali uvezeni. Prethodno navedena tvrdnja potvrđena je nalazima utvrđenima tijekom posjeta trgovačkim društvima i odgovarajućim zakonodavstvom, odnosno okružnicom GOI-ja br. 24/2001 kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 60 Privremene uredbe. Osim toga, GOI je u stavku 32. svog podneska sam priznao da bi DDS mogao dovesti do pretjeranog otpusta. Stoga se ovaj argument GOI-ja ne može prihvatiti.

(29)

GOI je tvrdio je da bi se, iako sustav provjere potrošnje ulaznih materijala nije bio završen, prije svega zbog velikog broja korisnika i administrativnog opterećenja povezanog s kontrolom tih korisnika, uspostavljeni mehanizam provjere utemeljen na uzorkovanju trebao prihvatiti. Taj se argument ne može prihvatiti jer to nije predviđeno člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii., Prilogom I. točkom i., Prilogom II. ili Prilogom III. Osnovnoj uredbi.

(30)

U nedostatku drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 48 do 64 Privremene uredbe.

(31)

Osim toga, utvrđeno je da je indijski proizvođač izvoznik KEI Industries koristio DDS tijekom RIP-a. Stopa subvencije iznosila je 0,29 %.

(32)

Jedan indijski proizvođač izvoznik iz uzorka tvrdio je da bi se AAS trebalo smatrati sustavom povrata carine jer se uvezeni materijali koriste za proizvodnju izvozne robe. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 76 Privremene uredbe, potprogram korišten u ovom slučaju ne može se smatrati dozvoljenim sustavom povrata carine ili sustavom povrata kao zamjene u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. On nije u skladu s pravilima utvrđenima u Prilogu I. točki i., Prilogu II. ili Prilogu III. Osnovnoj uredbi. GOI nije učinkovito primjenjivao nikakav sustav provjere ili postupak za potvrđivanje jesu li i u kojem iznosu ulazni materijali potrošeni u proizvodnji izvoznog proizvoda (Prilog II. poglavlje II. članak 4. Osnovne uredbe i, u slučaju programa povrata kao zamjene, Prilog III. poglavlje II. članak 2. Osnovne uredbe). Štoviše, standardne ulazno-izlazne norme („SION-i”) za dotični proizvod nisu bile dovoljno precizne i ne mogu predstavljati sustav provjere stvarne potrošnje. Oblik tih standardnih normi ne omogućuje GOI-ju da dovoljno precizno provjeri koja je količina ulaznih materijala potrošena u proizvodnji izvoznih proizvoda. Osim toga, GOI nije proveo daljnje ispitivanje na temelju stvarnih ulaznih materijala koji se koriste kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 73 Privremene uredbe, iako bi se to obično trebalo provesti u nedostatku učinkovito primijenjenog sustava provjere (Prilog II. poglavlje II. članak 5. i Prilog III. poglavlje II. članak 3. Osnovne uredbe). Potprogram je stoga kompenzacijski i argument se odbacuje.

(33)

U nedostatku drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 65 do 80 Privremene uredbe.

(34)

Utvrđeno je da indijski proizvođač izvoznik KEI Industries nije koristio AAS tijekom RIP-a.

(35)

Jedan je indijski proizvođač izvoznik nakon konačne objave dostavio primjedbe na pogrešku u izračunu. Ta je primjedba bila djelomično osnovana i uzeta u obzir pri izračunu iznosa subvencije. Budući da je ukupna marža subvencije za dotično trgovačko društvo bila ispod razine de minimis još prije korekcije, tom se prilagodbom ne mijenja konačna razina kompenzacijske pristojbe za to trgovačko društvo niti ona utječe na prosječnu maržu subvencije izračunanu za trgovačka društva koja surađuju, a koja nisu uključena u uzorak, ni na maržu subvencije na razini zemlje.

(36)

Uz iznimku prethodno navedenog, potvrđuju se uvodne izjave 81 do 91 Privremene uredbe.

(37)

Utvrđeno je da indijski proizvođač izvoznik KEI Industries nije ostvario koristi iz EPCGS-a tijekom RIP-a u vezi s dotičnim proizvodom.

(38)

GOI je tvrdio da je Komisija u uvodnoj izjavi 92 Privremene uredbe netočno citirala pravnu osnovu ECS-a. GOI je tvrdio da su glavna okružnica DBOD br. DIR(Exp.) BC 01/04.02.02/2007-2008 („GO 2007. – 2008.”) i glavna okružnica DBOD br. DIR(Exp.) BC 09/04.02.02/2008-09 („GO 2008. – 2009.”) ažurirane, a da su glavna okružnica DBOD br. DIR(Exp.) BC 06/04.02.002/2010-11 („GO 2010. – 2011.”) i glavna okružnica DBOD br. DIR.(Exp.) BC 04/04.02.002/2011-2012 („GO 2011. – 2012.”) činile pravnu osnovu ECS-a tijekom RIP-a. U tom je smislu zapažanje GOI-ja ispravno.

(39)

GOI je nadalje tvrdio da bi, u slučaju da je ispravna ažurirana pravna osnova uzeta u obzir, Komisija trebala uzeti u obzir činjenicu da je najviša kamatna stopa primjenjiva na izvozne kredite, koju je Središnja banka Indije („RBI”) prethodno uvela kao obveznu za poslovne banke, prestala postojati prije RIP-a u odnosu na izvozne kredite u rupijama. Stoga se taj program više ne može smatrati subvencijom kad je riječ o kreditima u rupijama. Ispitnim je postupkom utvrđeno da su dva trgovačka društva u uzorku u praksi imala koristi od izvoznih kredita od banaka u privatnom vlasništvu sa stopama ispod referentne stope koju je odredila Središnja banka Indije. Tijekom ispitnog postupka nije otkriveno komercijalno objašnjenje zašto te banke u privatnom vlasništvu daju kredite po sniženim stopama koje očito ostvaruju gubitak. Navedene bi prakse banaka u vezi s davanjem kredita mogle upućivati na i dalje prisutno uplitanje vlade. Međutim, ispitnim postupkom nisu osigurani dokazi na razini koja je u skladu s pravilima WTO-a potrebna za dokazivanje stalnog davanja naloga ili naredbi poslovnim bankama. Stoga je Komisija odlučila ne računati koristi sniženih stopa kao subvenciju u okviru tog potprograma, u nedostatku dostatnih dokaza o davanju naredbi i/ili financijskog doprinosa GOI-ja.

(40)

Konačno, GOI je tvrdio da je najnovijim ažuriranjem Glavne okružnice – DBOD br. DIR(Exp.) BC. 06/04.02.002/2012-13 („GO 2012. – 2013.”), koje je stupilo na snagu dva mjeseca nakon završetka RIP-a, izbrisan najviši prag kamatnih stopa izvoznih kredita koji se odnosi i na kredite u stranoj valuti. Pozivajući se na članak 15. stavak 1. Osnovne protusubvencijske uredbe, GOI tvrdi da ni u tom slučaju ne bi trebalo uvoditi kompenzacijske mjere protiv tog elementa programa izvoznih kredita jer je vladino usmjeravanje banaka uklonjeno. Iako u podnesenoj okružnici GO 2012. – 2013. postoji odredba kojom se poslovnim bankama dozvoljava utvrđivanje kamatnih stopa na izvozne kredite u stranoj valuti s učinkom od svibnja 2012. kako je tvrdio GOI, takva promjena uputa RBI-ja privatnim bankama tijekom ispitnog postupka ne bi bila dovoljna za isključenje tog programa jer se usmjeravanje vlade može nastaviti na neformalan način koji bi trebao biti predmet daljnjeg ispitnog postupka. Međutim, s obzirom na prethodno navedeni zaključak o potprogramu u vezi s izvoznim kreditima u rupijama, Komisija je odlučila da protiv tog potprograma u vezi s kreditima u stranoj valuti u ovoj fazi neće uvesti kompenzacijske mjere.

(41)

S obzirom na prethodno navedeno, stope pristojbi prilagodit će se prema potrebi.

(42)

Nakon konačne objave, GOI je dostavio primjedbe na FMS. GOI je tvrdio da je program geografski povezan sa zemljama koje nisu dio Unije i da ga Unija stoga ne može kompenzirati. Ipak, GOI nije mogao osporiti kako praktične provedbe programa tako ni činjenicu da se koristi iz FMS-a mogu primjenjivati na dotični proizvod, tj. činjenicu da se krediti za pristojbe u okviru FMS-a mogu slobodno prenositi i da se mogu koristiti za plaćanje carina na kasnije uvoze svih ulaznih materijala ili robe uključujući osnovna sredstva. Stoga je ta tvrdnja trebala biti odbačena jer se tijekom ispitnog postupka pokazalo da u okviru izvoza u Uniju dotični proizvod ostvaruje, i u teoriji i u praksi, koristi iz tog programa.

(43)

U nedostatku drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 101 do 111 Privremene uredbe.

(44)

Utvrđeno je da indijski proizvođač izvoznik KEI Industries nije koristio FMS tijekom RIP-a.

(45)

Nakon konačne objave jedini proizvođač izvoznik, koji je bio predmet ispitnog postupka i koji koristi EOUS, podnio je primjedbe na taj program. Trgovačko društvo tvrdilo je da bi Komisija trebala koristiti drukčiji način izračuna koristi ostvarene u okviru EOUS-a. Ono je tvrdilo da bi se određene koristi iz EOUS-a trebale smatrati dopuštenim programom povrata carine u smislu prilogâ II. i III. Osnovnoj uredbi i da stoga ne bi trebale biti kompenzacijske.

(46)

Međutim, utvrđeno je da neovisno o korištenom načinu izračuna stopa subvencije za taj program ne bi prelazila 0,95 %, što znači da bi ukupna marža subvencije za dotično trgovačko društvo ostala ispod razine de minimis. Stoga se smatralo da tu tvrdnju nije potrebno dodatno analizirati u kontekstu ovog ispitnog postupka.

(47)

U nedostatku drugih primjedbi, potvrđuje se uvodna izjava 112 Privremene uredbe.

(48)

Utvrđeno je da indijski izvoznik KEI Industries nije ostvario koristi EOUS-u tijekom RIP-a.

(49)

Nakon odluke da se koristi iz ESC-a neće računati kao subvencija kako je opisano u uvodnim izjavama 38 do 41 i korekcije izračuna koristi iz EPCGS-a za jedno trgovačko društvo kako je opisano u uvodnoj izjavi 35, stope pristojbi prilagođene su po potrebi. Konačni iznosi kompenzacijskih subvencija utvrđeni u skladu s odredbama Osnovne uredbe, izraženi ad valorem, sada iznose između 0,79 % i 3,72 %.

(50)

Ponovno izračunata marža subvencije za trgovačka društva koja surađuju, a koja nisu uključena u uzorak, iznosi 3,41 %.

(51)

Ponovno izračunata marža subvencije na razini zemlje iznosi 3,72 %.

(52)

Pojedini su korisnici izrazili dvojbe oko broja proizvođača iz Unije navedenog u uvodnoj izjavi 116 Privremene uredbe. Tvrde da je broj proizvođača pogrešno procijenjen i da je na tržištu Unije u stvarnosti prisutno manje proizvođača.

(53)

Komisija ističe da prethodno navedena tvrdnja nije potkrijepljena dokazima i nakon provjere potvrđuje podatke iz uvodne izjave 116 Privremene uredbe, tj. da je tijekom RIP-a dotični proizvod u Uniji proizvodilo 27 proizvođača iz Unije. Taj je broj utvrđen na temelju pritužbe, u fazi mirovanja i tijekom ispitnog postupka. Komisija je kontaktirala sa svim poznatim proizvođačima iz Unije i dobila podatke koji su bili korišteni u kontekstu sadašnjeg ispitnog postupka.

(54)

U nedostatku primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 117 do 119 Privremene uredbe.

(55)

Pojedini su korisnici tvrdili da bi se u analizama štete trebali zanemariti podaci koji se odnose na 2009. jer je financijska kriza koja se pojavila te godine imala štetne učinke, posebno na potrošnju Unije. Međutim, čak i da je 2009. isključena iz analize, i dalje bi se zabilježio trend rasta potrošnje (+ 5 %), što je pokazatelj poboljšanja stanja na tržištu. Štoviše, negativni učinci financijske krize prepoznati su u uvodnoj izjavi 120 Privremene uredbe, ali je zaključeno da se stanje na tržištu popravilo. U nedostatku drugih primjedbi, potvrđuje se uvodna izjava 120 Privremene uredbe.

(56)

Marža subvencije utvrđena za KEI Industries niža je od praga de minimis predviđenog u članku 14. stavku 5. Osnovne uredbe (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 49). Stoga se smatra da taj proizvođač izvoznik nije ostvario koristi iz programa subvencija u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. Osnovne uredbe tijekom razdoblja ispitnog postupka. Kao posljedica toga njegov je obujam uvoza isključen iz obujma subvencioniranog uvoza iz Indije. Jedan proizvođač izvoznik, Venus group, tvrdio je da su određene transakcije greškom brojane dvaput. Komisija se složila s proizvođačem izvoznikom i stoga su te transakcije isključene iz ukupnog obujma subvencioniranog uvoza iz Indije. Shodno tome, revidirani su obujam, tržišni udio i prosječna cijena subvencioniranog uvoza.

(57)

Obujam i tržišni udio subvencioniranog uvoza:

(58)

Društvo KEI Industries izvozilo je ograničene količine dotičnog proizvoda tijekom RIP-a, a prethodno navedene transakcije društva Venus group također su bile u ograničenim količinama pa oduzimanje tog obujma uvoza od ukupnog obujma subvencioniranog uvoza iz Indije ne dovodi do promjena u vezi s kretanjima kako je navedeno u uvodnim izjavama 123 i 124 Privremene uredbe. Stoga se navedene uvodne izjave Privremene uredbe potvrđuju.

(59)

Prosječna cijena subvencioniranog uvoza:

(60)

Kako je prethodno objašnjeno, društvo K.E.I Industries izvozilo je ograničene količine tijekom RIP-a, a isključivanje određenih transakcija društva Venus group utjecalo je samo na ograničene količine. Isključivanje obujma uvoza društva KEI Industries i prethodno navedenih transakcija društva Venus group iz ukupnog obujma subvencioniranog uvoza iz Indije stoga ne dovodi ni do kakve značajne promjene prosječne cijene subvencioniranog indijskog uvoza ili izračuna sniženja cijena. Ponovno izračunata marža sniženja cijena iznosi 11,7 %. Za ostalo, potvrđuju se zaključci izvedeni iz nalaza opisanih u uvodnim izjavama 128 do 130 Privremene uredbe.

(61)

U odgovoru na konačnu objavu, GOI je tvrdio da je Komisija primijenila razmjerno smanjenje subvencioniranog uvoza samo za uvozni obujam proizvođača izvoznika koji surađuju kako bi se uzeli u obzir zaključci de minimis u vezi s društvom KEI i uklonile određene transakcije društva Venus group koje su greškom dvaput uračunate. Ta se tvrdnja temelji na nesporazumu. Komisija je primijenila razmjerno smanjenje na cjelokupan uvozni obujam, uključujući uvoznike koji ne surađuju. Stoga tu tvrdnju treba odbaciti.

(62)

Neke su strane tvrdile da bi rezultate koje je dostavila industrija Unije trebalo smatrati razumno pozitivnima u kontekstu svjetske gospodarske krize i toga što, uz iznimku jednog pokazatelja štete, tj. tržišnog udjela, nijedan od ostalih pokazatelja nije upućivao na postojanje štete.

(63)

Jedna je strana tvrdila da su se prosječne prodajne cijene industrije Unije povećale za približno 34 %, znatno više od njezinih troškova proizvodnje koji su se povećali za 13 % tijekom istog razdoblja. U tom smislu treba napomenuti da je na početku razmatranog razdoblja, odnosno 2009., industrija Unije ostvarivala prodaju ispod troškova proizvodnje, a prodaju iznad troškova proizvodnje uspjela je ostvariti tek od 2011. nadalje.

(64)

Iako su određeni pokazatelji štete kao što su obujam proizvodnje i iskorištenost kapaciteta pratili pozitivan trend ili ostali nepromijenjeni, primjerice u slučaju zaposlenosti, ispitnim je postupkom utvrđeno da čitav niz drugih pokazatelja povezanih s financijskim stanjem industrije Unije, tj. profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja, nije pratio zadovoljavajući trend tijekom razmatranog razdoblja. Pokazatelj koji se odnosi na ulaganja poboljšao se u 2010., ali je u 2011. i tijekom RIP-a pao na razinu nižu od one iz 2009. Iako je istina da se povrat od ulaganja poboljšao od 2009. do 2011. dosegnuvši 6,7 %, tijekom RIP-a ponovno je pao na 0,8 %. Slično tome, pokazatelji koji se odnose na profitabilnost i novčani tok poboljšali su se do 2011., ali zatim su ponovno počeli opadati tijekom RIP-a. Stoga se može zaključiti da se industrija Unije počela oporavljati nakon 2009., ali se njezin oporavak naknadno usporio zbog subvencioniranog uvoza iz Indije.

(65)

Na zahtjev zainteresirane strane potvrđuje se da su se razine zaliha utvrđene u uvodnoj izjavi 153 Privremene uredbe odnosile na aktivnost trgovačkih društava Unije u uzorku.

(66)

Industrija Unije tvrdila je da je ciljna profitna marža od 5 % utvrđena u privremenoj fazi bila preniska. Strana nije potkrijepila svoju tvrdnju na zadovoljavajućoj razini. U uvodnoj izjavi 148 Privremene uredbe objašnjavaju se razlozi zbog kojih je ta profitna marža odabrana, a ispitnim postupkom nisu otkriveni bilo kakvi drugi razlozi za njezinu promjenu. Stoga se ciljni profit od 5 % zadržava za potrebe konačnih nalaza.

(67)

Jedan je proizvođač izvoznik tvrdio da su poteškoće industrije Unije uvelike posljedica strukturnih problema. Stoga je ciljna profitna marža od 5 % također bila nerealna.

(68)

Podsjeća se da u skladu sa sudskom praksom (11) institucije trebaju uspostaviti profitnu maržu na koju bi industrija Zajednice u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja bez subvencioniranog uvoza mogla razumno računati. U tom se slučaju pokazalo da je analizu dotičnog proizvoda za industriju Unije nemoguće provesti zbog sljedećih razloga. Dostatni podaci za izračun profitnih marži za dotični proizvod dostupni su samo od 2007. Profitna marža je 2007. iznosila 3,7 %; od 2008., zbog financijske i gospodarske krize, postala je negativna. Podnositelj pritužbe tvrdio je, a ispitnim je postupkom utvrđeno, da je subvencionirani uvoz počeo pristizati na tržište Unije od 2007. kada se obujam uvoza, koji je u 2006. iznosio 17 727 tona, povećao na 24 811,3 tone. Stoga su institucije odredile ciljne profitne marže na temelju stvarne dobiti zabilježene u drugim dijelovima industrije čelika koji nisu pretrpjeli štetu zbog dampinškog i subvencioniranog uvoza (12).

(69)

Komisija stoga zaključuje da je industrija Unije tijekom RIP-a pretrpjela materijalnu štetu.

(70)

Jedan je proizvođač izvoznik tvrdio da je Privremenom uredbom zanemarena mogućnost industrije Unije da ostvari korist iz povećanja potrošnje od 2009. i da Komisija ne može pretpostaviti da će industrija Unija moći zadržati svoj tržišni udio na neodređeno vrijeme.

(71)

Za potrebe odgovora na navedene tvrdnje treba napomenuti da je ispitni postupak pokazao da se tržišni udio subvencioniranog indijskog uvoza povećavao brže od potrošnje na tržištu Unije. Obujam indijskog subvencioniranog uvoza povećao se za 110 %, dok se tijekom istog razdoblja potrošnja povećala za 50 %. Nadalje, ispitnim je postupkom utvrđeno da je tijekom istog razdoblja prosječna indijska cijena stalno bila ispod prosječne cijene industrije Unije te je tijekom RIP-a snižavala prosječnu cijenu industrije Unije za 11,7 %. Posljedično tome, iako je industrija Unije u određenoj mjeri uistinu imala koristi od povećane potrošnje te je svoj obujam prodaje mogla povećati za 40 %, ona nije mogla zadržati svoj tržišni udio kako se moglo očekivati u sve boljim tržišnim uvjetima i s obzirom na slobodan proizvodni kapacitet industrije Unije.

(72)

Neke zainteresirane strane tvrdile su da je potrebno ponovno ocijeniti učinak nesubvencioniranog uvoza uzimajući u obzir činjenicu da je društvu KEI Industries odobrena marža subvencije de minimis i da su, zbog pogrešnog dvostrukog uračunavanja, određene transakcije društva Venus group uklonjene iz analize. Nadalje, tvrdile su da su cijene nesubvencioniranog uvoza niže od cijena subvencioniranog uvoza.

(73)

Iz tablice u nastavku vidljiv je razvoj obujma nesubvencioniranog izvoza i cijena tijekom razmatranog razdoblja. Njihov je obujam činio otprilike trećinu indijskog izvoza tijekom RIP-a i slijedio je jednak trend kao i subvencionirani uvoz.

(74)

Dakle, točno je da su cijene nesubvencioniranog uvoza bile niže od cijena subvencioniranog uvoza. Međutim, obujam nesubvencioniranog uvoza iznosi samo trećinu obujma subvencioniranog uvoza. Stoga šteta nastala zbog nesubvencioniranog uvoza ne dovodi do prekida uzročno-posljedične veze između subvencioniranog uvoza, podrijetlom iz Indije, i materijalne štete koju je industrija Unije pretrpjela tijekom RIP-a.

(75)

Jedan indijski proizvođač izvoznik i GOI ponovili su tvrdnju da je Narodnu Republiku Kinu trebalo uključiti u ispitni postupak i da je učinak uvoza iz Narodne Republike Kine na tržište Unije i industriju Unije bio podcijenjen.

(76)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 170 Privremene uredbe, ni u početnoj fazi ni u konačnoj fazi ne postoje dokazi o subvencioniranju kojima bi se moglo opravdati pokretanje ispitnog postupka protiv subvencioniranja u vezi s uvozom podrijetlom iz Narodne Republike Kine. Dakle, tvrdnja da je Narodnu Republiku Kinu trebalo uključiti u opseg ispitnog postupka nije utemeljena te se odbacuje.

(77)

Međutim, pokazalo se da se tijekom razmatranog razdoblja uvoz iz Narodne Republike Kine povećao, uz ostvareni tržišni udio od 8,3 % tijekom RIP-a, kako se navodi u uvodnoj izjavi 168 Privremene uredbe. Osim toga, kineske uvozne cijene bile su niže od cijena industrije Unije i cijena indijskih proizvođača izvoznika na tržištu Unije. Stoga je dodatno ispitano je li uvoz iz Narodne Republike Kine mogao pridonijeti šteti koju je pretrpjela industrija Unije i prekinuti uzročno-posljedičnu vezu između te štete i indijskog subvencioniranog uvoza.

(78)

Podaci dostupni u privremenoj fazi upućivali su na to da je ponuda proizvoda obuhvaćena kineskim uvozom bila drukčija i da su rasponi unutar kojih su kineski proizvodi bili prisutni bili drukčiji u usporedbi s proizvodima koje je prodavala industrija Unije ili čak onima indijskog podrijetla prodavanim na tržištu Unije.

(79)

Nakon objave privremene mjere Komisija je zaprimila nekoliko tvrdnji koje su se odnosile na mogućnost da će kineski uvoz po niskim cijenama tijekom RIP-a dovesti do prekida uzročno-posljedične veze između dampinškog indijskog uvoza i materijalne štete koja se nanosi industriji Unije.

(80)

Analiza provedena na temelju statističkih podataka o uvozu u vezi s dvije oznake KN koje su ispitivane pokazala je da se 29 % kineskog uvoza odnosilo na tržište proizvoda s nižim cijenama (pod oznakom KN 7223 00 99). Time se djelomično objašnjava zašto su kineske cijene u prosjeku niže od cijena industrije Unije i indijskih proizvođača izvoznika. Iz statističkih podataka za oznaku KN 7223 00 99 vidljivo je i da su kupci kineskih proizvođača bili koncentrirani u Ujedinjenoj Kraljevini u kojoj industrija Unije zapravo nije ni bila prisutna.

(81)

U vezi s oznakom KN 7223 00 19, analize provedene na temelju PCN-a pokazale su da su se i industrija Unije i indijski proizvođači uglavnom natjecali na tržištu proizvoda s višim cijenama na kojem su cijene i do četiri puta više od cijena na tržištu jeftinijih proizvoda unutar iste oznake KN (13). Ispitnim je postupkom utvrđeno i da su razlike u cijenama općenito povezane s vrstom proizvoda i sadržajem nikla. Nadalje, ispitnim je postupkom utvrđeno da kineski izvoznici uglavnom prodaju vrste proizvoda niže razine kvalitete obuhvaćene prethodno navedenom oznakom KN na tržištu Unije. Dakle, raspon proizvoda postaje glavni čimbenik u evaluaciji kineskog uvoza.

(82)

Kad je riječ o cjenovnoj razini uvoza iz Narodne Republike Kine, potrebno je istaknuti da je od 2009. do RIP-a prosječna cijena kineskog uvoza bila viša od subvencioniranih cijena indijskih proizvođača izvoznika, što se može vidjeti iz tablice u nastavku u kojoj je prikazana prosječna cijena subvencioniranog indijskog izvoza obuhvaćenog oznakom KN 7223 00 19.

(83)

Tijekom RIP-a prosječna kineska uvozna cijena prvi je put bila niža od indijske uvozne cijene za subvencionirani uvoz. Međutim, riječ je bila samo o privremenom stanju jer se razina kineskih cijena u godini nakon RIP-a povećala te je ponovno bila viša od indijskih cijena.

(84)

Osim toga, usporedbom obujma uvoza iz Indije i Narodne Republike Kine pokazalo se da je u svakom trenutku tijekom razmatranog razdoblja, a posebno tijekom RIP-a, uvoz iz Narodne Republike Kine bio znatno niži od uvoza iz Indije. Obujam uvoza iz Narodne Republike Kine u osnovi je iznosio manje od polovine ukupnog uvoza iz Indije.

(85)

Na temelju prethodno navedenog potvrđuje se da je znatni dio kineskog uvoza tijekom RIP-a različit od ponude proizvoda industrije Unije i da je bilo kakvo izravno konkuriranje proizvodima koje proizvodi i prodaje industrija Unije ograničeno.

(86)

Dakle, uvoz iz Narodne Republike Kine nije mogao utjecati na stanje industrije Unije u mjeri koja bi dovela do prekida uzročno-posljedične veze između subvencioniranog uvoza iz Indije i štete koju je pretrpjela industrija Unije. Stoga se potvrđuje uvodna izjava 168 Privremene uredbe.

(87)

Jedna je strana tvrdila da je moguće da su loši financijski rezultati proizvođača iz Unije posljedica tržišnog natjecanja ostalih proizvođača iz Unije koji nisu bili podnositelji pritužbe ili nisu podržali ispitni postupak pri pokretanju predmeta.

(88)

Tržišni udio ostalih proizvođača u Uniji razvijao se kako slijedi:

(89)

Proizvođači iz Unije koji nisu bili podnositelji pritužbe i koji nisu posebno podržali ispitni postupak činili su 44 % ukupne prodaje u Uniji navedene u uvodnoj izjavi 139 Privremene uredbe. Njihov obujam prodaje povećao se za 58 % s procijenjenih 34 926 tona u 2009. na 55 124 tone tijekom razmatranog razdoblja. Međutim, takav je rast relativno skroman u usporedbi s rastom subvencioniranog uvoza iz Indije tijekom istog razdoblja (+ 110 %). Nadalje, tržišni udio tih proizvođača iz Unije ostao je relativno nepromijenjen tijekom razmatranog razdoblja i nije bilo pokazatelja da su njihove cijene niže od cijena proizvođača iz Unije u uzorku. Stoga se zaključuje da njihova prodaja na tržištu Unije nije pridonijela šteti koju je pretrpjela industrija Unije.

(90)

U nedostatku primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 176 do 179 Privremene uredbe.

(91)

U nedostatku primjedbi, potvrđuje se uvodna izjava 180 Privremene uredbe.

(92)

U nedostatku primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 181 do 188 Privremene uredbe.

(93)

Nakon uvođenja privremenih mjera, sedam korisnika i jedno udruženje korisnika kontaktirali su Komisiju i iskazali interes za suradnju u ispitnom postupku. Upitnici su im poslani u travnju 2013. na njihov zahtjev. Međutim, samo su dva korisnika predala potpune odgovore na upitnik, a ukupni broj korisnika koji surađuju iznosio je 12 % ukupnog uvoza iz Indije tijekom RIP-a i 2,5 % ukupne potrošnje Unije. Gospodarski učinak mjera na korisnike ponovno je ocijenjen na temelju novih podataka dostupnih u odgovorima iz upitnika. Dva su korisnika posjećena radi provjere dostavljenih podataka.

(94)

Korisnici su tvrdili da je razina profitabilnosti od 9 %, navedena u uvodnoj izjavi 191 Privremene uredbe, previsoka i da nije reprezentativna za industriju korisnika. Nakon primitka dodatnih odgovora iz upitnika ponovno je ocijenjena prosječna profitabilnost svih korisnika koji surađuju te je utvrđeno da je iznosila 2 % prometa.

(95)

Također je utvrđeno da je u slučaju korisnika koji surađuju nabava iz Indije u prosjeku činila 44 % ukupne nabave dotičnog proizvoda i da je Indija bila jedini izvor opskrbe dvojice korisnika koji surađuju. Tijekom RIP-a promet proizvoda koji sadržavaju dotični proizvod činio je u prosjeku 14 % ukupnog prometa korisnika koji surađuju.

(96)

Pretpostavljajući najgori scenarij za tržište Unije, tj. da se potencijalno povećanje cijene ne može prenijeti na distribucijski lanac i da korisnici nastave nabavljati iz Indije u jednakim količinama kao i prije, učinak pristojbe na profitabilnost korisnikâ ostvarenu iz aktivnosti uporabe ili uključivanja dotičnog proizvoda značio bi u prosjeku smanjenje za 0,25 % na 1,75 %.

(97)

Komisija potvrđuje da će na pojedinačnoj razini učinak biti značajniji u odnosu na one korisnike čiji cjelokupni uvoz potječe iz Indije. Međutim, njih je relativno malo (dvojica od korisnika koji surađuju). Uz to imaju mogućnost, ako njihov indijski proizvođač pritom surađuje, zatražiti povrat pristojbi u skladu s člankom 21. Osnovne uredbe ako su ispunjeni svi uvjeti za takav povrat.

(98)

Pojedini su korisnici ponovno izrazili zabrinutost da bi mjere utjecale na određenu vrstu žica koje se ne proizvode u Europi, odnosno vrste uključene u takozvanu seriju 200 kako je opisano u uvodnoj izjavi 194 Privremene uredbe. Prema mišljenju korisnika, nedostatak proizvodnje u Uniji posljedica je ograničene potražnje i specifičnosti proizvodnog procesa.

(99)

Međutim, ispitnim je postupkom utvrđeno da industrija Unije proizvodi takvu vrstu žica od nehrđajućeg čelika i da se na njih odnosi ograničeni udio tržišta Unije. Postoje i alternativni izvori opskrbe dostupni korisnicima iz zemalja u kojima se ne primjenjuju antidampinške ili protusubvencijske mjere. Osim toga, dvama indijskim proizvođačima izvoznicima odobrena je stopa kompenzacijske pristojbe od 0 %, stoga uvođenje mjere neće imati značajne posljedice na opskrbu s njihove strane. Nadalje, ostale vrste žica od nehrđajućeg čelika mogu se koristiti u istu svrhu. Dakle, uvođenje mjera ne može imati značajan učinak na tržište Unije ili na te korisnike. Ta se tvrdnja stoga odbacuje.

(100)

Neki su korisnici istaknuli dulje vrijeme dostave istovjetnog proizvoda od strane proizvođača iz Unije u usporedbi s vremenom dostave dotičnog proizvoda iz Indije. Međutim, mogućnost trgovaca da skladište proizvode te da ih brzo učine dostupnima ne umanjuje činjenične dokaze negativnih učinaka subvencioniranog uvoza. Stoga se ovaj argument mora odbaciti.

(101)

Uzimajući u obzir prethodno navedeno, čak i ako bi mjere na uvoz iz Indije imale negativnije posljedice za određene korisnike u odnosu na ostale, smatra se da će tržište Unije u konačnici imati koristi od uvođenja mjera. Posebno se smatra da bi ponovna uspostava poštenih uvjeta trgovine na tržištu Unije omogućila industriji Unije da uskladi svoje cijene s troškovima proizvodnje, zadrži proizvodnju i razinu zaposlenosti, ponovno ostvari tržišni udio koji je prethodno izgubila i ostvari koristi od povećane ekonomije razmjera. Time bi se industriji trebalo omogućiti postizanje razumnih profitnih marži kojima će se, srednjoročno i dugoročno, osigurati učinkovito poslovanje. Industrija će istodobno poboljšati svoju cjelokupnu financijsku situaciju. Osim toga, ispitnim je postupkom utvrđeno da će mjere imati ograničeni ukupan učinak na korisnike i nepovezane uvoznike. Stoga se zaključuje da ukupna korist mjera očito nadilazi učinak na korisnike dotičnog proizvoda na tržištu Unije.

(102)

U nedostatku primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 197 do 199 Privremene uredbe.

(103)

S obzirom na prethodno navedeno, potvrđuje se ocjena u uvodnim izjavama 200 i 201 Privremene uredbe.

(104)

U nedostatku primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 203 do 206 Privremene uredbe.

(105)

Za KEI Industries nije izračunana pojedinačna marža štete jer je konačna marža subvencije tog trgovačkog društva bila na razini de minimis kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 49.

(106)

Potvrđuje se metodologija korištena u Privremenoj uredbi.

(107)

S obzirom na prethodno navedeno i u skladu s člankom 15. stavkom 1. Osnovne uredbe, konačnu kompenzacijsku pristojbu trebalo bi uvesti na razini koja je dostatna za uklanjanje štete prouzročene subvencioniranim uvozom ne prelazeći pritom utvrđenu maržu subvencije.

(108)

Stoga su stope kompenzacijske pristojbe utvrđene usporedbom marži štete i marži subvencije. Dakle, predložene stope kompenzacijske pristojbe iznose kako slijedi:

(109)

Pojedinačne stope kompenzacijske pristojbe za svako trgovačko društvo određene u ovom radnom dokumentu utvrđene su na temelju nalaza ovog ispitnog postupka. Stoga one odražavaju stanje utvrđeno tijekom tog ispitnog postupka u pogledu tih trgovačkih društava. Te stope pristojbi (za razliku od pristojbe na razini zemlje koja se primjenjuje na „sva ostala trgovačka društva”) primjenjuju se isključivo na uvoz proizvoda podrijetlom iz Indije koje su proizveli navedeni posebni pravni subjekti. Uvezeni proizvodi koje proizvodi neko drugo trgovačko društvo koje se posebno ne spominje u izvršnom dijelu ovog radnog dokumenta, uključujući subjekte povezane s onima koji se posebno spominju, ne mogu imati koristi od tih stopa i podložni su stopi pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala trgovačka društva”.

(110)

Svaki je zahtjev kojim se traži primjena pojedinačne stope kompenzacijske pristojbe za svako trgovačko društvo (npr. nakon promjene naziva subjekta ili nakon osnivanja novog proizvodnog ili prodajnog subjekta) potrebno bez odgađanja uputiti Komisiji (14) sa svim relevantnim podacima, prije svega o promjeni djelatnosti trgovačkog društva koja se odnosi na proizvodnju, domaću prodaju i izvoznu prodaju povezane, primjerice, s tom promjenom naziva ili tom promjenom proizvodnog ili prodajnog tijela. Prema potrebi, Uredba o uvođenju konačnih kompenzacijskih pristojbi izmijenit će se u skladu s tim tako što će se ažurirati popis trgovačkih društava koja ostvaruju koristi od pojedinačnih stopa pristojbi.

(111)

S obzirom na visinu utvrđenih marža subvencije i razinu štete koju je pretrpjela industrija Unije smatra se potrebnim osigurati iznose putem konačne naplate privremene kompenzacijske pristojbe, uvedene privremenom Uredbom, u okviru iznosa uvedenih konačnih pristojbi,

i.

masenim udjelom nikla od 2,5 % ili više, osim žice s masenim udjelom nikla od 28 % ili više, ali ne više od 31 %, i masenim udjelom kroma od 20 % ili više, ali ne više od 22 %;

ii.

manje od 2,5 % masenog udjela nikla, osim žice s masenim udjelom kroma od 13 % ili više, ali ne više od 25 %, i masenim udjelom aluminija od 3,5 % ili više, ali ne više od 6 %,

i.

masenim udjelom nikla od 2,5 % ili više, osim žice s masenim udjelom nikla od 28 % ili više, ali ne više od 31 %, i masenim udjelom kroma od 20 % ili više, ali ne više od 22 %;

ii.

manje od 2,5 % masenog udjela nikla, osim žice s masenim udjelom kroma od 13 % ili više, ali ne više od 25 %, i masenim udjelom aluminija od 3,5 % ili više, ali ne više od 6 %,