28.8.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 257/186

(1)

Trebalo bi izmijeniti Direktivu 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) kako bi se uzeo u obzir tržišni razvoj te dosad prikupljena iskustva sudionika na tržištu i nadzornih tijela, posebno kako bi se riješile razlike među nacionalnim odredbama u pogledu dužnosti i odgovornosti depozitara, politike nagrađivanja i sankcija.

(2)

Kako bi se riješio moguće štetan učinak slabo koncipiranih struktura nagrađivanja na razumno upravljanje rizicima i na nadzor nad ponašanjem pojedinaca povezanim s preuzimanjem rizika, trebala bi postojati izričita obveza za društva za upravljanje subjektima za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) da, za one kategorije osoblja čije poslovne djelatnosti imaju značajan utjecaj na profile rizičnosti UCITS-a kojima upravljaju, uspostave i održavaju politike i prakse nagrađivanja koje dosljedno odražavaju razumno i učinkovito upravljanje rizicima. Te bi kategorije osoblja trebale uključivati sve zaposlenike i druge članove osoblja na razini fonda ili podfonda koji donose odluke, upravljaju fondovima, osobe koje donose ozbiljne odluke o ulaganjima, osobe koje mogu utjecati na te zaposlenike ili članove osoblja, uključujući investicijske savjetnike i analitičare, više rukovodstvo i sve zaposlenike koji imaju ukupna primanja na temelju kojih se nalaze u istom razredu primanja kao i više rukovodstvo i donositelji odluka. Ta bi se pravila trebala odnositi i na društva za investicije koja nisu odabrala društvo za upravljanje koje ima odobrenje za rad u skladu s Direktivom 2009/65/EZ. Te politike i prakse nagrađivanja trebale bi se na proporcionalan način primjenjivati na svaku treću osobu koja donosi odluke o ulaganju koje utječu na profil rizičnosti UCITS-a zbog funkcija koje su delegirane u skladu s člankom 13. Direktive 2009/65/EZ.

(3)

Pod uvjetom da društva za upravljanje UCITS-om i društva za investicije primjenjuju sva načela koja uređuju politike nagrađivanja, ona bi trebala moći primjenjivati te politike na različite načine s obzirom na njihovu veličinu, na veličinu UCITS-a kojim upravljaju, njihovu unutarnju organizaciju te vrstu, djelokrug i složenost njihovih djelatnosti.

(4)

Dok neke radnje treba poduzimati upravljačko tijelo, trebalo bi osigurati da se, u slučajevima gdje prema nacionalnom pravu društvo za upravljanje ili društvo za investicije ima uspostavljena različita tijela s posebnim funkcijama koje su im dodijeljene, zahtjevi usmjereni na upravljačko tijelo ili na upravljačko tijelo u okviru svoje nadzorne funkcije primjenjuju i na ta tijela, ili samo na njih, poput glavne skupštine.

(5)

Prilikom primjene načela u pogledu razumnih politika i praksi nagrađivanja uspostavljenih ovom Direktivom, države članice trebale bi uzeti u obzir načela navedena u Preporuci Komisije 2009/384/EZ (4), rad Odbora za financijsku stabilnost i obveze skupine G20 za smanjenje rizika u sektoru financijskih usluga.

(6)

Zajamčeno varijabilno nagrađivanje trebalo bi biti iznimka jer nije u skladu s razumnim upravljanjem rizicima ili načelom „plati za učinak” te bi trebalo biti ograničeno na prvu godinu zaposlenja.

(7)

Načela u pogledu razumnih politika nagrađivanja također bi se trebala primjenjivati na plaćanja UCITS-a društvima za upravljanje ili društvima za investicije.

(8)

Poziva se Komisiju da analizira koji su opći troškovi i izdaci za investicijske proizvode namijenjene malim ulagateljima u državama članicama i je li potrebno daljnje usklađivanje tih troškova i izdataka te da dostavi svoje nalaze Europskom parlamentu i Vijeću.

(9)

Kako bi se promicala konvergencija nadzora u procjeni politika i praksi nagrađivanja, europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) („ESMA”) osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (5) trebalo bi osigurati smjernice za razumne politike i prakse nagrađivanja u sektoru upravljanja imovinom. Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) („EBA”) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (6) trebalo bi pomoći ESMA-i u izradi takvih smjernica. Kako bi se spriječilo izbjegavanje odredaba o nagrađivanju, te bi smjernice također trebale omogućiti daljnje usmjeravanje u vezi s osobama na koje se politike i prakse nagrađivanja primjenjuju te u vezi s prilagodbom načelâ naknade na veličinu društva za upravljanje ili društva za investicije, veličinu UCITS-a kojim upravljaju, njihovu unutarnju organizaciju i vrstu, djelokrug i složenost njihovih djelatnosti. Smjernice ESMA-e u vezi s politikama i praksama nagrađivanja trebale bi, po potrebi, biti što je više moguće u skladu s onima za fondove koji su regulirani Direktivom 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(10)

Odredbe o nagrađivanju ne bi smjele dovesti u pitanje cjelokupno ostvarivanje temeljnih prava zajamčenih Ugovorom o Europskoj uniji (UEU), Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (Povelja), opća načela nacionalnog ugovornog i radnog prava, važećeg zakonodavstva koje se odnosi na prava i uključenost dioničara te opću odgovornost upravnih i nadzornih tijela dotičnih društava, kao i, prema potrebi, pravo socijalnih partnera da sklope i provode kolektivne ugovore u skladu s nacionalnim pravom i praksom.

(11)

Kako bi se osigurala potrebna razina usklađenosti važnih regulatornih zahtjeva u različitim državama članicama, trebalo bi donijeti dodatna pravila kojima se utvrđuju zadaće i dužnosti depozitara, određuju pravni subjekti koji mogu biti imenovani depozitarima i objašnjava odgovornost depozitara u slučajevima imovine UCITS-a koja je izgubljena na skrbništvu ili u slučaju kada depozitari nepravilno izvršavaju svoje nadzorne dužnosti. Takvo nepravilno izvršavanje dužnosti može rezultirati gubitkom imovine, ali i gubitkom vrijednosti imovine ako, primjerice, depozitar ne reagira na ulaganja koja nisu u skladu s pravilima fonda.

(12)

Potrebno je pojasniti da bi UCITS trebao imenovati jednog depozitara s općim nadzorom nad imovinom UCITS-a. Zahtjev za postojanjem jednog depozitara trebao bi osigurati da depozitar ima pregled nad cjelokupnom imovinom UCITS-a te da upravitelji fondova i ulagatelji imaju jedinstvenu referentnu točku u slučaju da se pojave problemi povezani s pohranom imovine ili provođenjem poslova nadzora. Pohrana imovine uključuje pohranu imovine na skrbništvo ili, kada je priroda imovine takva da se ne može pohraniti na skrbništvo, provjeru vlasništva nad tom imovinom, kao i vođenje evidencije za tu imovinu.

(13)

U izvršavanju svojih zadaća depozitar bi trebao postupati pošteno, pravedno, profesionalno, neovisno i u interesu UCITS-a te ulagatelja UCITS-a.

(14)

Da bi se osigurao ujednačeni pristup izvršavanju dužnosti depozitara u svim državama članicama neovisno o pravnom obliku UCITS-a, potrebno je uvesti ujednačen popis dužnosti nadzora koje su obvezujuće za depozitare u odnosu na UCITS u korporativnom obliku (društvo za investicije) i UCITS u ugovornom obliku.

(15)

Depozitar bi trebao biti odgovoran za primjereno praćenje novčanih tokova UCITS-a, a posebno za osiguranje da su novčana sredstva ulagatelja i gotovina koji pripadaju UCITS-u pravilno proknjiženi na računima otvorenima na ime UCITS-a, na ime društva za upravljanje koje djeluje u ime UCITS-a ili na ime depozitara koji djeluje u ime UCITS-a, u subjektu navedenom u članku 18. stavku 1. točki (a), (b) ili (c) Direktive Komisije 2006/73/EZ (8). Stoga bi trebalo donijeti detaljne odredbe o praćenju novčanih tokova kako bi se osigurale učinkovite i ujednačene razine zaštite ulagatelja. Prilikom osiguranja da se novčana sredstva ulagatelja knjiže na gotovinskim računima, depozitar bi trebao voditi računa o načelima navedenima u članku 16. te Direktive.

(16)

Da bi se spriječili lažni prijenosi novca, nijedan gotovinski račun povezan s transakcijama UCITS-a ne bi se trebao otvoriti bez znanja depozitara.

(17)

Trebalo bi razlikovati svu imovinu pohranjenu na skrbništvo za UCITS od vlastite imovine depozitara te bi ona u svako doba trebala biti označena kao vlasništvo tog UCITS-a. Takav zahtjev trebao bi omogućiti dodatnu razinu zaštite ulagateljima u slučaju neispunjavanja obveze depozitara.

(18)

Uz postojeću dužnost pohranjivanja imovine u vlasništvu UCITS-a, trebalo bi razlikovati imovinu koja može biti pohranjena na skrbništvo od one koja to ne može biti, na koju se umjesto toga primjenjuju zahtjevi vođenja evidencije i provjere vlasništva. Skupinu imovine koja može biti pohranjena na skrbništvo trebalo bi jasno razlikovati jer bi se dužnost vraćanja izgubljene imovine trebala primjenjivati samo na tu posebnu kategoriju imovine.

(19)

Imovinu pohranjenu na skrbništvo depozitara ne bi smjeli ponovno koristiti za vlastiti račun ni depozitar ni treća osoba kojoj je delegiran posao skrbništva. Na ponovno korištenje imovine za račun UCITS-a trebali bi se primjenjivati određeni uvjeti.

(20)

Potrebno je utvrditi uvjete za delegiranje depozitarovih dužnosti pohrane trećoj osobi. Delegiranje i daljnje delegiranje trebali bi biti objektivno opravdani i podlijegati strogim zahtjevima povezanima s prikladnošću treće osobe kojoj je povjeren delegirani posao, kao i povezanima s pažnjom dobrog stručnjaka, koje bi depozitar trebao primijeniti kako bi odabrao, imenovao i preispitao navedenu treću osobu. U svrhu postizanja jedinstvenih tržišnih uvjeta i jednako visoke razine zaštite ulagatelja, takvi bi uvjeti trebali biti usklađeni s onima koji vrijede u skladu s Direktivom 2011/61/EU. Trebalo bi donijeti odredbe kojima se osigurava da treće osobe kojima su delegirani poslovi pohrane imaju potrebna sredstva kako bi obavljale svoje dužnosti te da odvajaju imovinu UCITS-a.

(21)

Kada središnji depozitorij vrijednosnih papira (CSD), kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 909/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (9), ili CSD treće zemlje pruža usluge vođenja sustava za namiru vrijednosnih papira, kao i barem početnog evidentiranja vrijednosnih papira u sustav nematerijaliziranih vrijednosnih papira putem početnog knjiženja u korist računa ili otvaranja i vođenja računa vrijednosnih papira na najvišoj razini, kako je određeno u odjeljku A Priloga toj Uredbi, pružanje tih usluga od strane tog CSD-a u odnosu na vrijednosne papire UCITS-a koji su početno evidentirani u sustavu nematerijaliziranih vrijednosnih papira putem početnog knjiženja u korist računa od strane tog CSD-a ne bi se trebalo smatrati delegiranjem poslova skrbništva. Međutim, povjeravanje skrbništva nad vrijednosnim papirima UCITS-a bilo kojem CSD-u ili bilo kojem CSD-u treće zemlje trebalo bi se smatrati delegiranjem poslova skrbništva.

(22)

Trećoj osobi kojoj je delegirana pohrana imovine trebalo bi biti omogućeno da vodi zbirni račun kao zajednički odvojeni račun za više UCITS-a.

(23)

Kada je skrbništvo delegirano trećoj osobi, potrebno je i osigurati da treća osoba podliježe specifičnim zahtjevima za učinkovitu bonitetnu regulativu i nadzor. Nadalje, kako bi se osiguralo da treća osoba kojoj je skrbništvo delegirano posjeduje financijske instrumente, trebalo bi provoditi povremene vanjske revizije.

(24)

Da bi se osigurale stalno visoke razine zaštite ulagatelja, trebalo bi donijeti odredbe o ponašanju i upravljanju sukobima interesa te bi se one trebale primjenjivati u svim situacijama, uključujući slučaj delegiranja dužnosti pohrane. Ta bi pravila posebno trebala osigurati jasno razdvajanje zadaća i poslova između depozitara, UCITS-a i društva za upravljanje ili društva za investicije.

(25)

Da bi se osigurala visoka razina zaštite ulagatelja i jamčila primjerena razina bonitetne regulative i stalnog nadzora, potrebno je utvrditi iscrpan popis subjekata koji mogu djelovati kao depozitari. Ti bi subjekti trebali biti ograničeni na nacionalne središnje banke, kreditne institucije i druge pravne subjekte koji su u skladu s pravom država članica ovlašteni obavljati depozitarne djelatnosti prema ovoj Direktivi, a koji podliježu bonitetnom nadzoru i zahtjevima adekvatnosti kapitala koji nisu niži od zahtjeva izračunanih ovisno o izabranom pristupu u skladu s člankom 315. ili 317. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10), imaju regulatorni kapital koji nije niži od iznosa temeljnog kapitala iz članka 28. stavka 2. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (11) te imaju svoje registrirano sjedište ili podružnicu u matičnoj državi članici UCITS-a.

(26)

Potrebno je odrediti i pojasniti odgovornost depozitara UCITS-a u slučaju gubitka financijskog instrumenta pohranjenog na skrbništvo. U slučaju gubitka financijskog instrumenta pohranjenog na skrbništvo, depozitar bi trebao biti odgovoran za vraćanje financijskog instrumenta iste vrste ili odgovarajućeg iznosa UCITS-u. Ne bi trebalo predviđati nikakvo oslobođenje od odgovornosti u slučaju gubitka imovine, osim ako depozitar može dokazati da je taj gubitak rezultat vanjskog događaja izvan njegove razumne kontrole, čije bi posljedice bile neizbježne unatoč svim razumnim nastojanjima da se one izbjegnu. U tom kontekstu, depozitar se ne bi trebao moći osloniti na unutarnje situacije kao što je čin prijevare koji počini zaposlenik kako bi se razriješio vlastite odgovornosti.

(27)

U slučaju kad depozitar delegira zadaće skrbništva, a financijski se instrumenti pohranjeni na skrbništvo kod treće osobe izgube, depozitar bi trebao snositi odgovornost. U slučaju gubitka instrumenta pohranjenog na skrbništvo, depozitar bi trebao vratiti financijski instrument iste vrste ili odgovarajućeg iznosa, čak i ako se gubitak dogodio trećoj osobi kojoj je delegirano skrbništvo. Depozitar bi se trebao osloboditi od te odgovornosti samo u slučaju kada može dokazati da je taj gubitak rezultat vanjskog događaja izvan njegove razumne kontrole, čije bi posljedice bile neizbježne unatoč svim razumnim nastojanjima da se one izbjegnu. U tom kontekstu, depozitar se ne bi trebao moći osloniti na unutarnje situacije kao što je čin prijevare koji počini zaposlenik kako bi se razriješio vlastite odgovornosti. U slučaju kad se gubitak imovine dogodi depozitaru ili trećoj osobi kojoj je delegirano skrbništvo, ne bi smjelo biti moguće ni regulatorno ni ugovorno oslobođenje od odgovornosti.

(28)

Svaki ulagatelj u UCITS trebao bi se moći pozvati na tražbine povezane s odgovornošću njegova depozitara, izravno ili neizravno, preko društva za upravljanje ili društva za investicije. Pravna zaštita protiv depozitara ne bi trebala ovisiti o pravnom obliku UCITS-a (korporativni ili ugovorni oblik) niti o pravnoj prirodi odnosa između depozitara, društva za upravljanje i imatelja udjela. Pravo imatelja udjela na pozivanje na odgovornost depozitara ne bi trebalo dovesti do dvostruke pravne zaštite niti do nejednakog postupanja s imateljima udjela.

(29)

Ne dovodeći u pitanje ovu Direktivu, depozitara se ne bi smjelo spriječiti u izradi aranžmana za pokrivanje štete i gubitaka UCITS-u ili imateljima udjela UCITS-a. Posebno takvi aranžmani ne bi smjeli predstavljati oslobađanje odgovornosti depozitara, rezultirati prenošenjem ili bilo kakvom promjenom odgovornosti depozitara niti bi smjeli narušavati prava ulagatelja, uključujući prava na pravni lijek.

(30)

Komisija je 12. srpnja 2010. predložila izmjene Direktive 97/9/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12) s ciljem pružanja visoke razine zaštite za ulagatelje UCITS-a kada depozitar ne može ispuniti svoje obveze. Taj je prijedlog dopunjen objašnjenjem obveza i opsega odgovornosti depozitara i treće osobe kojoj su delegirani poslovi pohrane u ovoj Direktivi.

(31)

Komisiju se poziva da analizira u kojim bi slučajevima neuspjeh depozitara UCITS-a ili treće osobe kojoj su delegirani poslovi pohrane mogao dovesti do gubitaka imatelja udjela UCITS-a čiji se povrat ne može ostvariti u okviru ove Direktive, da dalje analizira kakve bi mjere mogle biti adekvatne da se osigura visoka razina zaštite ulagatelja, bez obzira na lanac posredovanja između ulagatelja i prenosivih vrijednosnih papira na koje je utjecao neuspjeh, te da dostavi svoje nalaze Europskom parlamentu i Vijeću.

(32)

Potrebno je osigurati da se na depozitare primjenjuju jednaki zahtjevi neovisno o pravnom obliku UCITS-a. Dosljednost zahtjeva trebala bi potaknuti pravnu sigurnost, povećati zaštitu ulagatelja i doprinijeti stvaranju jedinstvenih tržišnih uvjeta. Komisija nije primila nikakvu obavijest o tome da je društvo za investicije iskoristilo odstupanje od opće obveze povjeravanja imovine depozitaru. Stoga bi zahtjeve utvrđene u Direktivi 2009/65/EZ o depozitaru društva za investicije trebalo smatrati suvišnima.

(33)

Iako se ovom Direktivom utvrđuju minimalne ovlasti koje bi nadležna tijela trebala imati, te ovlasti trebaju se izvršavati u okviru cjelokupnog sustava nacionalnog prava koje jamči poštovanje temeljnih prava, uključujući pravo na privatnost. Za izvršavanje tih ovlasti zbog kojih može doći do ozbiljnog ometanja uživanja prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i komunikacija, države članice trebale bi uspostaviti prikladne i učinkovite zaštitne mjere protiv svih vrsta zlouporabe, uključujući, prema potrebi, prethodno odobrenje pravosudnih tijela dotične države članice. Države članice trebale bi omogućiti nadležnim tijelima provođenje takvih nametljivih ovlasti u mjeri u kojoj je to nužno za pravilnu istragu ozbiljnih slučajeva kada nema jednakih sredstava za učinkovito dobivanje istog ishoda.

(34)

Postojeće snimke telefonskih razgovora i evidencije o prometu podataka koje vode UCITS, društva za upravljanje, društva za investicije, depozitari ili bilo koji drugi subjekti regulirani ovom Direktivom, kao i postojeće telefonske evidencije i evidencije o prometu podataka od telekomunikacijskih operatera, čine ključan, a ponekad i jedini dokaz za otkrivanje i dokazivanje slučajeva kršenja nacionalnog prava kojim se prenosi ova Direktiva te za provjeru usklađenosti od strane UCITS-a, društava za upravljanje, društava za investicije, depozitara ili bilo kojih drugih subjekata reguliranih ovom Direktivom sa zahtjevima zaštite ulagatelja i drugim zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi i provedbenim mjerama donesenima u skladu s njom. Stoga bi nadležna tijela trebala moći zahtijevati postojeće snimke telefonskih razgovora, elektroničkih komunikacija i evidencije o prometu podataka koje vode UCITS, društva za upravljanje, društva za investicije, depozitari ili bilo koji drugi subjekti regulirani ovom Direktivom.

Pristup telefonskim evidencijama i podacima potreban je za otkrivanje i izricanje sankcija za kršenja zahtjeva iz ove Direktive ili njezinih provedbenih mjera. S ciljem uvođenja jednakih uvjeta u Uniji u odnosu na pristup evidencijama telefonskih razgovora i postojećim evidencijama o prometu podataka koje vodi telekomunikacijski operater ili postojećim snimkama telefonskih razgovora i evidencijama o prometu podataka koje vode UCITS, društva za upravljanje, društva za investicije, depozitari ili bilo koji drugi subjekti regulirani ovom Direktivom, nadležna bi tijela, u skladu s nacionalnim pravom, trebala moći zahtijevati postojeće telefonske evidencije i postojeće evidencije o prometu podataka koje vodi telekomunikacijski operater, u mjeri u kojoj je to dopušteno nacionalnim pravom, te postojeće evidencije telefonskih razgovora, kao i prometa podataka koje vode UCITS, društva za upravljanje, društva za investicije, depozitari ili bilo koji drugi subjekti regulirani ovom Direktivom, u onim slučajevima kada postoji razumna sumnja da bi takve evidencije povezane s predmetom inspekcije ili istrage mogle biti relevantne u dokazivanju kršenja zahtjeva utvrđenih u ovoj Direktivi ili njezinim provedbenim mjerama. Pristup telefonskim i evidencijama prometa podataka koje vodi telekomunikacijski operator ne bi trebao uključivati sadržaj glasovne komunikacije telefonom.

(35)

Dobar bonitetni okvir i okvir za vođenje poslova u financijskom sektoru trebao bi se oslanjati na snažne sustave nadziranja, istraživanja i sankcioniranja. U tu svrhu nadležna bi tijela trebala biti opremljena dovoljnim ovlastima djelovanja i trebala bi se moći oslanjati na jednake, snažne i odvraćajuće sustave sankcioniranja kršenja ove Direktive. Preispitivanje postojećih ovlasti za izricanje sankcija i njihove praktične primjene s ciljem promicanja usklađenosti sankcija u cijelom rasponu nadzornih aktivnosti izvršeno je u Komunikaciji Komisije od 8. prosinca 2010. o jačanju sustava sankcioniranja u sektoru financijskih usluga. Nadležna tijela trebala bi biti ovlaštena izricati novčane kazne koje su dovoljno visoke da bi bile učinkovite, odvraćajuće i proporcionalne kako bi se njima poništile očekivane koristi od ponašanja kojim se krše zahtjevi ove Direktive.

(36)

Iako ništa ne sprečava države članice u donošenju pravila o upravnim i kaznenim sankcijama za ista kršenja, od država članica ne bi se trebalo zahtijevati donošenje pravila o upravnim sankcijama za kršenja ove Direktive ako ona podliježu nacionalnom kaznenom pravu. U skladu s nacionalnim pravom, države članice ne bi trebale imati obvezu izricanja i upravnih i kaznenih sankcija za isto kažnjivo djelo, ali bi to mogle učiniti ako to dozvoljava njihovo nacionalno pravo. Međutim, zadržavanje kaznenih umjesto upravnih sankcija za kršenja ove Direktive ne bi trebalo smanjiti niti na drugi način utjecati na sposobnost nadležnih tijela, za potrebe ove Direktive, za suradnju s nadležnim tijelima u drugim državama članicama ili za pravodoban pristup informacijama ili njihovu pravodobnu razmjenu s tim nadležnim tijelima, uključujući nakon svakog upućivanja relevantnih slučajeva kršenja nadležnim pravosudnim tijelima za kazneni progon. Države članice trebale bi moći odlučiti da neće utvrditi pravila za upravne sankcije u slučaju kršenja koja podliježu nacionalnom kaznenom pravu. Mogućnost za države članice da izriču kaznene sankcije umjesto upravnih sankcija ili uz upravne sankcije ne bi se smjela koristiti s ciljem zaobilaženja sustava sankcioniranja iz ove Direktive.

(37)

Kako bi se širom država članica osigurala dosljedna primjena, od država bi članica prilikom utvrđivanja vrste upravnih sankcija ili mjera i razine upravnih novčanih kazni trebalo zahtijevati osiguranje da njihova nadležna tijela uzmu u obzir sve važne okolnosti.

(38)

Sankcije bi, osim u određenim, jasno definiranim okolnostima, trebalo objaviti kako bi se pojačao odvraćajući učinak na cjelokupnu javnost i kako bi javnost bila obaviještena o kršenjima koja mogu biti štetna za zaštitu ulagatelja. Kako bi se osigurala usklađenost s načelom proporcionalnosti, u slučajevima kada bi objavljivanje uzrokovalo nerazmjernu štetu uključenim stranama, sankcije bi trebalo objaviti u anonimnom obliku.

(39)

Kako bi se ESMA-i omogućilo daljnje jačanje dosljednosti u rezultatima nadzora u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010, o svim objavljenim sankcijama trebala bi se istodobno obavijestiti ESMA, koja bi također trebala objaviti godišnje izvješće o svim izrečenim sankcijama.

(40)

Nadležnim bi tijelima trebalo dodijeliti potrebne istražne ovlasti te bi trebalo uspostaviti učinkovite mehanizme za poticanje izvješćivanja o potencijalnim ili stvarnim kršenjima. Informacije o potencijalnim i stvarnim kršenjima također bi trebale doprinositi učinkovitom izvršenju zadaća ESMA-e u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010. Stoga bi komunikacijske kanale za izvješćivanje o tim potencijalnim i stvarnim kršenjima također trebala uspostaviti ESMA. Informacije o potencijalnim i stvarnim kršenjima koje su proslijeđene ESMA-i trebale bi se koristiti samo za izvršenje zadaća ESMA-e u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010.

(41)

Ova Direktiva poštuje temeljna prava i pridržava se načela priznatih u Povelji sadržanih u UFEU-u.

(42)

Kako bi se osiguralo ispunjenje ciljeva ove Direktive, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a. Komisija bi posebno trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata kako bi odredila podatke koje je potrebno uključiti u standardni sporazum između depozitara i društva za upravljanje ili društva za investicije, uvjete za obavljanje poslova depozitara, uključujući vrste financijskih instrumenata koje bi trebalo uključiti u djelokrug poslova skrbništva depozitara, uvjete pod kojima depozitar može obavljati svoje dužnosti skrbništva nad financijskim instrumentima koji su evidentirani kod središnjeg depozitara i uvjete pod kojima bi depozitar trebao pohraniti financijske instrumente izdane u nominalnom obliku i evidentirane kod izdavatelja ili voditelja registra, odnosno dužnu pažnju depozitara, obveze odvajanja, uvjete i okolnosti u kojima bi se financijski instrumenti koji su pohranjeni na skrbništvo trebali smatrati izgubljenima i ono što bi trebalo podrazumijevati pod vanjskim događajima izvan razumne kontrole čije bi posljedice bile neizbježne unatoč svim razumnim nastojanjima da se one izbjegnu. Ti delegirani akti trebali bi predvidjeti razinu zaštite ulagatelja koja je barem jednaka razini predviđenoj delegiranim aktima donesenima na temelju Direktive 2011/61/EU. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(43)

Kao dio svojeg cjelokupnog preispitivanja funkcioniranja Direktive 2009/65/EZ, Komisija će, uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (13), preispitati ograničenja izloženosti druge ugovorne strane koja se primjenjuju na transakcije izvedenicama, uzimajući u obzir potrebu za uspostavom odgovarajućih kategorizacija za takva ograničenja tako da se izvedenice sa sličnim karakteristikama rizičnosti tretira na isti način.

(44)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom od 28. rujna 2011. država članica i Komisije o dokumentima s objašnjenjima (14), države članice obvezale su se u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama prenošenja priložiti jedan ili više dokumenata kojima objašnjavaju vezu između sastavnica direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive zakonodavac prenošenje takvih dokumenata smatra opravdanim.

(45)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest povećati povjerenje ulagatelja u UCITS povećanjem zahtjeva s obzirom na obveze i odgovornosti depozitara, politikama nagrađivanja društva za upravljanje i društava za investicije te uvođenjem zajedničkih standarda za sankcije koje se primjenjuju na glavna kršenja ove Direktive, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihovog opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(46)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (15) te je on dao mišljenje 23. studenoga 2012. (16).

(47)

Direktivu 2009/65/EZ stoga bi trebalo izmijeniti na odgovarajući način,

(1)

u članku 2. stavku 1. dodaju se sljedeće točke:

(17)  Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.).”;"

(2)

umeću se sljedeći članci:

„Članak 14.a

1.   Države članice zahtijevaju od društava za upravljanje da uspostave i primjenjuju politike i prakse nagrađivanja koje dosljedno odražavaju i promiču razumno i učinkovito upravljanje rizicima te koje ne potiču preuzimanje rizika koje nije u skladu s profilima rizičnosti, pravilima ili osnivačkim aktima UCITS-a kojim upravljaju niti narušavaju poštovanje dužnosti društva za upravljanje da djeluje u najboljem interesu UCITS-a.

2.   Politike i prakse nagrađivanja uključuju fiksne i varijabilne komponente plaća i diskrecijske mirovinske povlastice.

3.   Politike i prakse nagrađivanja primjenjuju se na one kategorije osoblja, uključujući više rukovodstvo, preuzimatelje rizika, poslove kontrole i svakog zaposlenika koji prima ukupan iznos nagrađivanja u platnom razredu višeg rukovodstva i preuzimatelja rizika, čije poslovne djelatnosti imaju značajan utjecaj na profile rizičnosti društava za upravljanje ili UCITS-a kojim upravljaju.

4.   U skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010 ESMA izdaje smjernice upućene nadležnim tijelima ili sudionicima na financijskom tržištu o osobama navedenima u stavku 3. ovog članka i o primjeni načela navedenih u članku 14.b. Te smjernice vode računa o načelima koja se odnose na razumne politike nagrađivanja navedenima u Preporuci Komisije 2009/384/EZ (18), o veličini društva za upravljanje i veličini UCITS-a kojim upravljaju, njihovoj unutarnjoj organizaciji i vrsti, opsegu i složenosti njihovih djelatnosti. U postupku razvijanja tih smjernica ESMA blisko surađuje s europskim nadzornim tijelom (Europskim nadzornim tijelo za bankarstvo) („EBA”) uspostavljenim Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (19), kako bi osigurala dosljednost sa zahtjevima razvijenima za druge sektore financijskih usluga, posebno kreditne institucije i investicijska društva.

Članak 14.b

1.   Prilikom utvrđivanja i primjenjivanja politika nagrađivanja navedenih u članku 14.a, društva za upravljanje postupaju u skladu sa sljedećim načelima, na način i u mjeri koji su primjereni s obzirom na njihovu veličinu, unutarnju organizaciju te vrstu, djelokrug i složenost njihovih djelatnosti:

2.   U skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 1095/2010, ESMA može zatražiti informacije od nadležnih tijela o politikama i praksama nagrađivanja navedenima u članku 14.a ove Direktive.

ESMA, u bliskoj suradnji s EBA-om, u svojim smjernicama o politikama nagrađivanja uključuje odredbe o tome kako se trebaju primjenjivati različita sektorska načela nagrađivanja, kao što su ona utvrđena Direktivom 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća (20) i Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (21), u slučajevima gdje zaposlenici ili ostale kategorije osoblja obavljaju usluge koje podliježu različitim sektorskim načelima nagrađivanja.

3.   Načela navedena u stavku 1. primjenjuju se na bilo kakvu naknadu bilo koje vrste koju isplati društvo za upravljanje, na bilo koji iznos koji izravno isplati sam UCITS, uključujući naknade za uspješnost, i na sve prijenose udjela ili dionica UCITS-a koji idu u korist tih kategorija osoblja, uključujući više rukovodstvo, preuzimatelje rizika, poslove kontrole i svakog zaposlenika koji prima ukupan iznos nagrađivanja u platnom razredu višeg rukovodstva i preuzimatelja rizika, a čije poslovne djelatnosti imaju značajan utjecaj na njihov profil rizičnosti ili profil rizičnosti UCITS-a kojim upravljaju.

4.   Društva za upravljanje koja su značajna zbog svoje veličine ili veličine UCITS-a kojim upravljaju, svoje unutarnje organizacije i vrste, djelokruga i složenosti djelatnosti, osnivaju odbor za nagrađivanje. Odbor za nagrađivanje osniva se na način koji mu omogućuje da iskaže kompetentno i neovisno mišljenje o politikama i praksama nagrađivanja te o poticajima uspostavljenima za upravljanje rizicima.

Odbor za nagrađivanje prema potrebi osnovan u skladu sa smjernicama ESMA-e iz članka 14.a stavka 4. odgovoran je za pripremu odluka povezanih s nagrađivanjem, uključujući one koje imaju utjecaj na rizike i upravljanje rizicima dotičnog društva za upravljanje ili UCITS-a, a koje bi trebalo donijeti upravljačko tijelo u okviru svoje nadzorne funkcije. Odborom za nagrađivanje predsjedava član upravljačkog tijela koji ne obnaša nikakvu izvršnu funkciju u dotičnom društvu za upravljanje. Članovi odbora za nagrađivanje članovi su upravljačkog tijela koji ne obnašaju nikakve izvršne funkcije u dotičnom društvu za upravljanje.

Ako nacionalno pravo predviđa zastupljenost zaposlenika u upravljačkom tijelu, odbor za nagrađivanje uključuje jednog ili više predstavnika zaposlenika. Pri sastavljanju svojih odluka odbor za nagrađivanje uzima u obzir dugoročne interese ulagatelja i ostalih dionika te javni interes.

(18)  Preporuka Komisije 2009/384/EZ od 30. travnja 2009. o politici naknada u sektoru financijskih usluga (SL L 120, 15.5.2009., str. 22.)."

(19)  Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.)."

(20)  Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.)."

(21)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).”;"

(3)

u članku 20. stavku 1. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

(4)

članak 22. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 22.

1.   Društvo za investicije i, za svaki od zajedničkih fondova kojim upravlja, društvo za upravljanje, osiguravaju imenovanje jednog depozitara u skladu s ovim poglavljem.

2.   Imenovanje depozitara dokazuje se pisanim ugovorom.

Tim ugovorom uređuje se, između ostalog, protok informacija koje se smatraju potrebnima kako bi depozitar mogao obavljati svoje poslove za UCITS za koji je imenovan depozitarom, kako je to utvrđeno u ovoj Direktivi i drugim mjerodavnim zakonima i drugim propisima.

3.   Depozitar:

4.   Depozitar osigurava da se novčani tokovi UCITS-a prate na odgovarajući način, a posebno da su sva plaćanja ulagatelja ili u ime ulagatelja s osnove upisa udjela UCITS-a zaprimljena i da su sva novčana sredstva UCITS-a proknjižena na novčanim računima:

Kada su novčani računi otvoreni na ime depozitara koji djeluje u ime UCITS-a, nikakva novčana sredstva subjekta iz prvog podstavka točke (b) i nikakva vlastita novčana sredstva depozitara ne smiju se knjižiti na tim računima.

5.   Imovina UCITS-a povjerava se depozitaru na pohranu kako slijedi:

6.   Depozitar društvu za upravljanje ili društvu za investicije redovito podnosi sveobuhvatan popis cjelokupne imovine UCITS-a.

7.   Imovinu pohranjenu na skrbništvo depozitara ne koriste ponovno za vlastiti račun ni depozitar ni bilo koja treća osoba kojoj je delegiran posao skrbništva. Ponovno korištenje obuhvaća svaku transakciju imovine pohranjene na skrbništvo uključujući, ali ne ograničavajući se na, prenošenje, davanje u zalog, prodaju ili davanje zajmova.

Imovina pohranjena na skrbništvo depozitara može se ponovno koristiti samo ako:

Tržišna vrijednost kolaterala u svakom trenutku dostiže barem tržišnu vrijednost ponovo korištene imovine uvećano za premiju.

8.   Države članice osiguravaju da u slučaju insolventnosti depozitara i/ili bilo koje treće osobe koja se nalazi u Uniji, a kojoj je delegirano skrbništvo nad imovinom UCITS-a, imovina UCITS-a na skrbništvu ne bude dostupna za distribuciju između ili realizaciju u korist vjerovnika takvog depozitara i/ili takve treće osobe.

(22)  Direktiva Komisije 2006/73/EZ od 10. kolovoza 2006. o provedbi Direktive 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na organizacijske zahtjeve i uvjete poslovanja investicijskih društava i izraze definirane za potrebe te Direktive (SL L 241, 2.9.2006., str. 26.).”;"

(5)

umeće se sljedeći članak:

„Članak 22.a

1.   Depozitar ne delegira na treće strane poslove navedene u članku 22. stavcima 3. i 4.

2.   Depozitar može delegirati na treće strane poslove navedene u članku 22. stavku 5. samo kada:

3.   Poslove iz članka 22. stavka 5. depozitar može delegirati trećoj osobi samo kada ta treća osoba u svakom trenutku za vrijeme obavljanja zadaća koje su joj delegirane:

Neovisno o prvom podstavku točki (b) podtočki i., ako pravo treće zemlje zahtijeva da se određeni financijski instrumenti pohranjuju na skrbništvo kod lokalnog subjekta, a ne postoje lokalni subjekti koji ispunjavaju uvjete za delegiranje utvrđene u toj točki, depozitar može delegirati svoje poslove takvom lokalnom subjektu samo u mjeri u kojoj se to zahtijeva na temelju prava te treće zemlje, samo dok ne postoje lokalni subjekti koji ispunjavaju uvjete za delegiranje te samo kada:

Treća osoba može zatim dalje delegirati te poslove ako su ispunjeni jednaki uvjeti. U takvu slučaju članak 24. stavak 2 primjenjuje se mutatis mutandis na dotične strane.

4.   Za potrebe ovog članka, usluge određene Direktivom 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (23) koje pružaju sustavi za namiru vrijednosnih papira, kako su određeni za potrebe te direktive, ili slične usluge koje pružaju sustavi za namiru vrijednosnih papira trećih zemalja, ne smatraju se delegiranjem poslova skrbništva.

(23)  Direktiva 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 1998. o konačnosti namire u platnim sustavima i sustavima za namiru vrijednosnih papira (SL L 166, 11.6.1998., str. 45.).”;"

(6)

članak 23. mijenja se kako slijedi:

(7)

članak 24. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 24.

1.   Države članice osiguravaju da je depozitar odgovoran UCITS-u i imateljima udjela u UCITS-u za gubitak koji je prouzrokovao depozitar ili treća osoba kojoj je delegirano skrbništvo nad financijskim instrumentima koji su pohranjeni na skrbništvo u skladu s člankom 22. stavkom 5. točkom (a).

U slučaju takva gubitka financijskog instrumenta koji je pohranjen na skrbništvo, države članice osiguravaju da depozitar bez odgode vrati financijski instrument iste vrste ili odgovarajući iznos UCITS-u ili društvu za upravljanje koje djeluje u ime UCITS-a. Depozitar nije odgovoran ako može dokazati da je gubitak nastao kao rezultat vanjskog događaja izvan njegove razumne kontrole, čije bi posljedice bile neizbježne unatoč svim razumnim nastojanjima da se one izbjegnu.

Države članice također osiguravaju da je depozitar odgovoran UCITS-u i ulagateljima UCITS-a i za sve ostale gubitke koje oni pretrpe zbog depozitarova nemarnog ili namjernog propusta da pravilno izvrši svoje obveze u skladu s ovom Direktivom.

2.   Delegiranje iz članka 22.a nema utjecaja na odgovornost depozitara navedenu u stavku 1.

3.   Odgovornost depozitara navedena u stavku 1. ne isključuje se niti se ograničuje sporazumom.

4.   Svaki sporazum koji je u suprotnosti sa stavkom 3. smatra se ništavim.

5.   Imatelji udjela u UCITS-u mogu depozitara pozvati na odgovornost izravno ili neizravno preko društva za upravljanje ili društva za investicije pod uvjetom da to ne dovodi do dvostruke pravne zaštite ili do neravnopravnog postupanja s imateljima udjela.”;

(8)

članak 25. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 25.

1.   Niti jedno društvo ne smije djelovati i kao društvo za upravljanje i kao depozitar. Niti jedno društvo ne smije djelovati i kao društvo za investicije i kao depozitar.

2.   Društvo za upravljanje i depozitar u obavljanju svojih funkcija djeluju pošteno, pravedno, profesionalno, neovisno i isključivo u interesu UCITS-a i ulagatelja UCITS-a. Društvo za investicije i depozitar u obavljanju svojih funkcija djeluju pošteno, pravedno, profesionalno, neovisno i isključivo u interesu ulagatelja UCITS-a.

Depozitar ne obavlja djelatnosti povezane s UCITS-om ili društvom za upravljanje u ime UCITS-a koje mogu prouzročiti sukobe interesa između UCITS-a, ulagatelja UCITS-a, društva za upravljanje i samog depozitara, osim ako je depozitar funkcionalno i hijerarhijski odvojio obavljanje svojih zadaća depozitara od svojih ostalih zadaća koje bi mogle prouzročiti sukobe, a mogući sukobi interesa primjereno se utvrđuju, njima se primjereno upravlja, prate se i otkrivaju ulagateljima UCITS-a.”;

(9)

članak 26. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 26.

1.   Zakonom ili pravilima zajedničkog fonda utvrđuju se uvjeti promjene društva za upravljanje i depozitara, kao i pravila za osiguravanje zaštite imatelja udjela u slučaju takve promjene.

2.   Zakonom ili osnivačkim aktima društva za investicije utvrđuju se uvjeti promjene društva za upravljanje i depozitara, kao i pravila za osiguravanje zaštite imatelja udjela u slučaju takve promjene.”;

(10)

umeću se sljedeći članci:

„Članak 26.a

Depozitar svojim nadležnim tijelima na zahtjev daje na raspolaganje sve informacije koje je dobio prilikom izvršavanja svojih dužnosti i koje bi mogle biti potrebne njegovim nadležnim tijelima ili nadležnim tijelima UCITS-a ili društva za upravljanje.

Ako su nadležna tijela UCITS-a ili društva za upravljanje različita od nadležnih tijela depozitara, nadležna tijela depozitara bez odgode dijele primljene informacije s nadležnim tijelima UCITS-a i društva za upravljanje.

Članak 26.b

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 112.a kojima se utvrđuje sljedeće:

(11)

u članku 30. prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Članci od 13. do 14.b primjenjuju se mutatis mutandis na društva za investicije koja nisu odabrala društvo za upravljanje koje ima odobrenje za rad u skladu s ovom Direktivom.”;

(12)

odjeljak 3. poglavlja V. briše se;

(13)

članak 69. mijenja se kako slijedi:

(14)

članak 78. mijenja se kako slijedi:

(15)

u članku 98. stavku 2. točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

(16)

članak 99. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 99.

1.   Ne dovodeći u pitanje nadzorne ovlasti nadležnih tijela iz članka 98. i pravo država članica na predviđanje i izricanje kaznenih sankcija, države članice utvrđuju pravila o upravnim sankcijama i drugim upravnim mjerama koje se izriču za trgovačka društva i osobe s obzirom na kršenja nacionalnih odredaba kojima se prenosi ova Direktiva te poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu provedbu.

Kada države članice odluče da neće utvrditi pravila o upravnim sankcijama za kršenja koja podliježu nacionalnom kaznenom pravu, one dostavljaju Komisiji relevantne odredbe kaznenog prava.

Upravne sankcije i druge upravne mjere učinkovite su, proporcionalne i odvraćajuće.

Države članice do 18. ožujka 2016. priopćuju Komisiji i ESMA-i zakone i druge propise kojima se prenosi ovaj članak, uključujući sve relevantne odredbe kaznenog prava. Države članice obavješćuju Komisiju i ESMA-u bez nepotrebne odgode o svim njihovim naknadnim izmjenama.

2.   Ako su se države članice, u skladu sa stavkom 1., odlučile za utvrđivanje kaznenih sankcija za kršenje odredaba iz tog stavka, one osiguravaju postojanje odgovarajućih mjera tako da nadležna tijela imaju sve potrebne ovlasti za povezivanje s pravosudnim tijelima u okviru njihove nadležnosti kako bi primila određene informacije u vezi s kaznenim istragama ili postupcima pokrenutima zbog mogućih kršenja ove Direktive te kako bi iste dostavila drugim nadležnim tijelima i ESMA-i s ciljem ispunjenja svoje obveze međusobne suradnje i suradnje s ESMA-om za potrebe ove Direktive.

Nadležna tijela također mogu surađivati s nadležnim tijelima drugih država članica u pogledu olakšavanja naplate novčanih kazni.

3.   Kao dio svojeg cjelokupnog preispitivanja funkcioniranja ove Direktive, Komisija preispituje, najkasnije 18. rujna 2017., primjenu upravnih i kaznenih sankcija, a posebno potrebu za daljnjim usklađivanjem upravnih sankcija utvrđenih za kršenja zahtjeva utvrđenih u ovoj Direktivi.

4.   Nadležno tijelo može odbiti djelovati na zahtjev za informacijama ili zahtjev za suradnju s istragom samo u sljedećim iznimnim okolnostima:

5.   Kada se obveze primjenjuju na UCITS, društva za upravljanje, društva za investicije ili depozitare, države članice osiguravaju da se u slučaju kršenja nacionalnih odredaba kojima se prenosi ova Direktiva upravne sankcije ili druge upravne mjere mogu primijeniti, u skladu s nacionalnim pravom, na članove upravljačkog tijela i na druge fizičke osobe koje su prema nacionalnom pravu odgovorne za kršenje.

6.   U skladu s nacionalnim pravom, države članice osiguravaju da, u svim slučajevima iz stavka 1., upravne sankcije i druge upravne mjere koje je moguće primijeniti uključuju barem sljedeće:

7.   Države članice mogu ovlastiti nadležna tijela, prema nacionalnom pravu, za izricanje dodatnih vrsta sankcija pored onih navedenih u stavku 6. ili za izricanje novčanih kazni koje su više od iznosa iz stavka 6. točaka (e), (f) i (g).

(25)  Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i vezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).”;"

(17)

umeću se sljedeći članci:

„Članak 99.a

Države članice osiguravaju da njihovi zakoni i drugi propisi kojima se ova Direktiva prenosi predviđaju sankcije, posebno kada:

Članak 99.b

1.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela na svojim službenim internetskim stranicama bez odgode objavljuju svaku odluku protiv koje nije moguće uložiti žalbu, a kojom se izriče upravna sankcija ili mjera za kršenja nacionalnih odredaba kojima se prenosi ova Direktiva, nakon što je osoba kojoj je sankcija ili mjera izrečena obaviještena o toj odluci. Objava sadržava barem informacije o vrsti i prirodi kršenja i identitetu odgovornih osoba. Ta obveza ne primjenjuje se odluke o izricanju mjera istražne naravi.

Međutim, ako nadležno tijelo smatra objavljivanje identiteta pravnih osoba ili osobnih podataka fizičkih osoba nerazmjernim, prema procjeni od slučaja do slučaja provedenoj o razmjernosti objavljivanja takvih podataka, ili ako bi objavljivanje ugrozilo stabilnost financijskih tržišta ili istragu u tijeku, države članice osiguravaju da nadležna tijela poduzmu jedno od sljedećeg:

U slučaju odluke o objavi sankcije ili mjere na anonimnoj osnovi, objava relevantnih podataka može se odgoditi za razumno razdoblje ako se predviđa da će razlozi za anonimnu objavu prestati postojati tijekom tog razdoblja.

2.   Nadležna tijela obavješćuju ESMA-u o svim izrečenim upravnim sankcijama koje nisu objavljene u skladu sa stavkom 1. drugim podstavkom točkom (c), uključujući svaku žalbu koja je s tim povezana te ishod takve žalbe. Države članice osiguravaju da nadležna tijela dobiju informacije i pravomoćnu presudu u vezi sa svakom izrečenom kaznenom sankcijom te je podnose ESMA-i. ESMA održava središnju bazu podataka o sankcijama o kojima je obaviještena isključivo za potrebe razmjene informacija između nadležnih tijela. Toj bazi podataka mogu pristupiti samo nadležna tijela i ona se ažurira na temelju informacija koje su pružila nadležna tijela.

3.   U slučaju da je odluka o izricanju sankcije ili mjere predmet žalbe odgovarajućim pravosudnim ili drugim tijelima, nadležna tijela na svojim službenim internetskim stranicama odmah objavljuju i tu informaciju te sve naknadne informacije o ishodu te žalbe. Objavljuje se i svaka odluka kojom se ukida prethodna odluka o izricanju sankcije ili mjere.

4.   Nadležna tijela osiguravaju da sadržaj objavljen u skladu s ovim člankom bude dostupan na njihovim službenim internetskim stranicama najmanje pet godina od trenutka objave. Osobni podaci sadržani u objavi pohranjuju se na službenim internetskim stranicama nadležnog tijela samo u trajanju koje je potrebno u skladu s važećim pravilima o zaštiti podataka.

Članak 99.c

1.   Države članice osiguravaju da pri određivanju vrste upravnih sankcija ili mjera i razine upravnih novčanih kazni nadležna tijela osiguravaju da su one učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće te uzimaju u obzir sve relevantne okolnosti, uključujući, prema potrebi:

2.   Pri izvršavanju ovlasti izricanja sankcija iz članka 99. nadležna tijela blisko surađuju kako bi osigurala da nadzorne i istražne ovlasti te upravne sankcije proizvedu učinke koji se žele postići ovom Direktivom. Nadležna tijela također usklađuju svoje djelovanje kako bi izbjegla moguće dvostruko obavljanje i preklapanje poslova u primjeni nadzornih i istražnih ovlasti te upravnih sankcija i mjera na prekogranične slučajeve u skladu s člankom 101.

Članak 99.d

1.   Države članice uspostavljaju učinkovite i pouzdane mehanizme za poticanje prijavljivanja nadležnim tijelima mogućih ili stvarnih kršenja nacionalnih odredaba kojima se prenosi ova Direktiva, uključujući sigurne komunikacijske kanale za prijavljivanje takvih kršenja.

2.   Mehanizmi navedeni u stavku 1. obuhvaćaju najmanje:

3.   ESMA osigurava jedan ili više sigurnih komunikacijskih kanala za prijavljivanje kršenja nacionalnih odredaba kojima se provodi ova Direktiva. ESMA osigurava da ti komunikacijski kanali budu usklađeni sa stavkom 2. točkama od (a) do (d).

4.   Države članice osiguravaju da se prijavljivanje od strane zaposlenika društava za investicije, društava za upravljanje i depozitara iz stavaka 1. i 3. ne smatra kršenjem bilo kakvih ograničenja otkrivanja informacija koja su određena ugovorom ili bilo kojim zakonom ili drugim propisom te da tim prijavljivanjem osoba koja prijavljuje ne bude ni na koji način odgovorna što se tiče te prijave.

5.   Države članice zahtijevaju da društva za upravljanje, društva za investicije i depozitari uvedu primjerene postupke za svoje zaposlenike kako bi posebnim, neovisnim i samostalnim kanalom interno mogli prijaviti kršenja.

Članak 99.e

1.   Nadležna tijela ESMA-i godišnje dostavljaju zbirne informacije o svim sankcijama i mjerama izrečenima u skladu s člankom 99. ESMA te informacije objavljuje u svojem godišnjem izvješću.

2.   Kada nadležno tijelo otkrije javnosti upravne sankcije ili mjere, istodobno o tim upravnim sankcijama ili mjerama obavješćuje ESMA-u. Kada se objavljena sankcija ili mjera odnosi na društvo za upravljanje ili društvo za investicije, ESMA na popis društava za upravljanje objavljen na temelju članka 6. stavka 1. dodaje upućivanje na objavljenu sankciju ili mjeru.

3.   ESMA izrađuje nacrte provedbenih tehničkih standarda za određivanje postupaka i obrazaca za podnošenje informacija, kako je navedeno u ovom članku.

ESMA Komisiji podnosi nacrte tih provedbenih tehničkih standarda do 18. rujna 2015.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

(26)  Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).”;"

(18)

umeće se sljedeći članak:

„Članak 104.a

1.   Države članice primjenjuju Direktivu 95/46/EZ na obradu osobnih podataka koja se provodi u državama članicama u skladu s ovom Direktivom.

2.   Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (27) primjenjuje se na obradu osobnih podataka koju provodi ESMA u skladu s ovom Direktivom.

(27)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).”;"

(19)

u članku 12. stavku 3., članku 14. stavku 2., članku 43. stavku 5., članku 51. stavku 4., članku 60. stavku 6., članku 61. stavku 3., članku 62. stavku 4., članku 64. stavku 4., članku 75. stavku 4., članku 78. stavku 7., članku 81. stavku 2., članku 95. stavku 1. i članku 111. riječi: „u skladu s člankom 112. stavcima 2., 3. i 4., i uz ispunjavanje uvjeta iz članaka 112.a i 112.b” zamjenjuju se riječima: „u skladu s člankom 112.a”;

(20)

u članku 50.a riječi „u skladu s člankom 112.a i uz ispunjavanje uvjeta iz članaka 112.b i 112.c” zamjenjuju se riječima: „u skladu s člankom 112.a”;

(21)

u članku 52. stavku 4. trećem podstavku riječi „članka 112. stavka 1.” zamjenjuju se riječima „članka 112.”;

(22)

članak 112. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 112.

Komisiji pomaže Europski odbor za vrijednosne papire osnovan Odlukom Komisije 2001/528/EZ (28).

(28)  Odluka Komisije 2001/528/EZ od 6. lipnja 2001. o osnivanju Europskog odbora za vrijednosne papire (SL L 191, 13.7.2001., str. 45.).”;"

(23)

članak 112.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 112.a

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članaka 12., 14., 43., 60., 61., 62., 64., 75., 78., 81., 95. i 111. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od četiri godine počevši od 4. siječnja 2011.

Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 26.b dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od četiri godine počevši od 17. rujna 2014.

Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 50.a dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od četiri godine počevši od 21. srpnja 2011.

Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 51. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od četiri godine počevši od 20. lipnja 2013.

Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije šest mjeseci prije kraja razdoblja od četiri godine. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članaka 12., 14., 26.b, 43., 50.a, 51., 60., 61., 62., 64., 75., 78., 81., 95. i 111. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije.

4.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.   Delegirani akt donesen na temelju članaka 12., 14., 26.b, 43., 50.a, 51., 60., 61., 62., 64., 75., 78., 81., 95. i 111. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za tri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”;

(24)

članak 112.b briše se;

(25)

u Prilogu I. Dodatku A. točka 2. zamjenjuje se sljedećim: