19/Sv. 11

HR

Službeni list Europske unije

111

---

32008F0909

---

L 327/27

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

OKVIRNA ODLUKA VIJEĆA 2008/909/PUP

od 27. studenoga 2008.

o primjeni načela uzajamnog priznavanja presuda u kaznenim predmetima kojima se izriču kazne zatvora ili mjere koje uključuju oduzimanje slobode s ciljem njihova izvršenja u Europskoj uniji

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji, a posebno njegov članak 31. stavak 1. točku (a) i članak 34. stavak 2. točku (b),

uzimajući u obzir inicijativu Republike Austrije, Republike Finske i Kraljevine Švedske,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta,

budući da:

(1)	Europsko vijeće na sastanku u Tampereu održanom 15. i 16. listopada 1999. poduprlo je načelo uzajamnog priznavanja koje treba postati na temelju pravosudne suradnje u građanskim i kaznenim predmetima unutar Unije.

(2)

Vijeće je 29. studenoga 2000., sukladno zaključcima iz Tamperea, donijelo program mjera za provedbu načela uzajamnog priznavanja odluka u kaznenim predmetima (1) kojima poziva na procjenu potrebe uvođenja modernih mehanizama za uzajamno priznavanje pravomoćnih presuda, uključujući oduzimanje slobode (mjera 14), te na proširenu primjenu načela transfera osuđenih osoba na osobe s prebivalištem u državi članici (mjera 16).

(3)	Haaški program za jačanje područja slobode, sigurnosti i pravde u Europskoj uniji (2) zahtijeva od država članica da dopune program mjera, posebno u području izvršavanja pravomoćnih kazni zatvora.

(4)

Sve države članice potvrdile su Konvenciju Vijeća Europe o transferu osuđenih osoba od 21. ožujka 1983. Sukladno toj Konvenciji, osuđene osobe mogu biti transferirane na izdržavanje ostatka kazne isključivo u državu njihovog državljanstva te samo uz njihovu suglasnost i suglasnost država na koje se to odnosi. Dodatni protokol te Konvencije od 18. prosinca 1997. koji dopušta transfer bez suglasnosti osobe, podložno određenim uvjetima, nisu potpisale sve države članice. Nijedan od tih instrumenata ne nalaže obvezu preuzimanja odgovornosti za osuđene osobe s ciljem izvršavanja presude ili sudskog naloga.

(5)

Postupovna prava u kaznenim postupcima su od temeljnog značaja za osiguranje uzajamnog povjerenja među državama članicama u pravosudnoj suradnji. Odnosi među državama članicama, koje obilježava posebno uzajamno povjerenje u pravne sustave drugih država članica, omogućuju državi članici koja izvršava nalog priznavanje odluka tijela države članice izdavateljice naloga. Stoga treba osmisliti daljnji razvoj suradnje predviđene instrumentima Vijeća Europe u vezi s izvršenjem presuda izrečenih u kaznenom postupku, posebno kada je građanima Unije izrečena presuda u kaznenom postupku te su osuđeni na kaznu zatvora ili je prema njima primijenjena mjera oduzimanja slobode u drugoj državi članici. Ne dovodeći u pitanje potrebu da se osuđenoj osobi osigura primjerena zaštita tijekom postupka, više nije nužno potrebno u svim predmetima zahtijevati suglasnost te osobe za prosljeđivanje presude drugoj državi članici s ciljem priznavanja i izvršenja izrečene kazne.

(6)	Ova se Okvirna odluka treba provoditi i primjenjivati tako da omogućava poštovanje općih načela jednakosti, pravednosti i razumnosti.

(7)

Članak 4. stavak 1. točka (c) sadrži diskrecijsku odredbu koja omogućava prosljeđivanje presude i potvrde, na primjer, državi članici državljanstva osuđene osobe, osim u predmetima iz stavka 1. točaka (a) i (b) ili državi članici u kojoj osuđena osoba živi i zakonito neprekidno prebiva najmanje pet godina te će ondje zadržati pravo na stalno prebivalište.

(8)

U predmetima iz članka 4. stavka 1. točke (c) prosljeđivanje presuda i potvrda državi koja izvršava nalog provodi se podložno savjetovanjima između nadležnih tijela države koja izdaje, odnosno izvršava nalog i suglasnosti nadležnog tijela države koja izvršava nalog. Nadležna tijela trebaju uzeti u obzir elemente kao, na primjer, trajanje boravka ili druge veze s državom koja izvršava nalog. U slučajevima kada se osuđena osoba može premjestiti u državu članicu i u treću državu sukladno nacionalnom pravu ili međunarodnim instrumentima, nadležna tijela države koja izdaje odnosno izvršava nalog trebaju nakon savjetovanja ocijeniti da li bi izvršenje u državi koja izvršava nalog doprinijelo cilju društvene rehabilitacije u većoj mjeri od izvršenja u trećoj državi.

(9)

Izvršenje presude u državi koja izvršava nalog treba poboljšati mogućnost socijalne rehabilitacije osuđene osobe. Kako bi se nadležno tijelo države izdavateljice naloga uvjerilo da će izvršenje kazne od strane države koja izvršava nalog olakšati socijalnu rehabilitaciju osuđene osobe, uzima u obzir elemente kao što su, na primjer, povezanost te osobe s državom koja izvršava nalog, činjenicu smatra li osuđena osoba državu koja izvršava nalog mjestom na kojem ima obiteljske, jezične, kulturne, društvene i druge veze.

(10)

Mišljenje osuđene osobe iz članka 6. stavka 3. može biti korisno uglavnom kod primjene članka 4. stavka 4. Izraz, „posebno” treba obuhvati i predmete kada mišljenje osuđene osobe sadrži podatke koji bi mogli biti značajni obzirom na nepriznavanje i neizvršenje. Odredbe članka 4. stavka 4. i članka 6. stavka 3. ne predstavljaju osnovu za odbijanje radi socijalne rehabilitacije.

(11)

Poljskoj treba više vremena nego drugim državama članicama kako bi se suočila s praktičnim i materijalnim posljedicama transfera poljskih državljana osuđenih u drugim državama članicama, posebno u smislu povećane mobilnosti poljskih državljana unutar Unije. Stoga treba predvidjeti privremeno odstupanje ograničenog opsega na rok od najviše pet godina.

(12)

Ova se Okvirna odluka treba također, mutatis mutandis, primjenjivati na izvršenje kazni u slučajevima iz članka 4. stavka 6. i članka 5. stavka 3. Okvirne odluke Vijeća 2002/584/PUP od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima izručenja među državama članicama (3). To, inter alia, znači da, ne dovodeći u pitanje navedenu Okvirnu odluku, država koja izvršava nalog može provjeriti postojanje osnova za nepriznavanje i neizvršenje na temelju članka 9. ove Okvirne odluke, uključujući provjeru dvojne kažnjivosti ako je država koja izvršava nalog dala izjavu na temelju članka 7. stavka 4. ove Okvirne odluke, kao uvjet za priznavanje i izvršenje presude s ciljem razmatranja izručenja osobe ili izvršenja kazne u predmetima sukladno članku 4. stavku 6. Okvirne odluke 2002/584/PUP.

(13)

Ova Okvirna odluka poštuje temeljna prava i sukladna je načelima iz članka 6. Ugovora o Europskoj uniji te Povelje o temeljnim pravima Europske unije, posebno njezinog poglavlja VI. Niti jedan se dio ove Okvirne odluke ne smije tumačiti kao zabrana odbijanja izvršenja odluke ako postoje objektivni razlozi koji upućuju na činjenicu da je presuda izrečena s ciljem kažnjavanja osobe na temelju njezina spola, rase, vjere, nacionalnog podrijetla, državljanstva, jezika, političkih uvjerenja ili spolne orijentacije, ili da je osoba u podređenom položaju na temelju bilo koje od ovih osnova.

(14)	Ova Okvirna odluka ne smije sprečavati nijednu državu u primjeni njezinih ustavnih pravila u vezi pravičnog suđenja, slobode udruživanja, slobode tiska i slobode izražavanja u drugim medijima.

(15)	Ova se Okvirna odluka treba primjenjivati sukladno pravu građana Unije na slobodu kretanja i boravka na državnom području država članica na temelju članka 18. Ugovora o osnivanju Europske zajednice.

(16)	Ova se Okvirna odluka treba primjenjivati sukladno važećem zakonodavstvom Zajednice uključujući posebno Direktivu Vijeća 2003/86/EZ (4), Direktivu Vijeća 2003/109/EZ (5) i Direktivu 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(17)	Kada se u ovoj Okvirnoj odluci poziva na državu u kojoj osuđena osoba „živi”, podrazumijeva se mjesto za koje je osoba vezana na temelju uobičajenog prebivališta i na temelju elemenata kao što su obitelj, socijalne ili profesionalne veze.

(18)

Kod primjene članka 5. stavka 1. treba omogućiti slanje presude ili njezine ovjerene preslike te potvrde nadležnom tijelu u državi koja izvršava nalog na bilo koji način kojim se ostavlja pisani zapis, npr. elektroničkom poštom i faksom, pod uvjetima koji državi izvršiteljici naloga omogućuju provjeru vjerodostojnosti.

(19)	U predmetima iz članka 9. stavka 1. točke (k), država izvršiteljica naloga treba razmotriti mogućnost promjene kazne sukladno ovoj Okvirnoj odluci prije nego što odbije priznavanje ili izvršenje kazne koja se odnosi na mjeru koja nije kazna zatvora.

(20)	Osnova odbijanja iz članka 9. stavka 1. točke (k) može se primijeniti i u predmetima kada osoba nije proglašena krivom za kazneno djelo iako je nadležno tijelo primijenilo mjeru uključujući oduzimanje slobode koja nije kazna zatvora kao posljedicu kaznenog djela.

(21)

Osnova za odbijanje u vezi s teritorijalnosti treba se primjenjivati samo u iznimnim slučajevima s ciljem najuže moguće suradnje sukladno odredbama ove Okvirne odluke uzimajući u obzir njezinu svrhu. Svaka odluka koja primjenjuje ovu osnovu za odbijanje treba se temeljiti na raščlambi svakog pojedinačnog slučaja te savjetovanjima nadležnih tijela države koja izdaje odnosno izvršava nalog.

(22)	Rok iz članka 12. stavka 2. države članice trebaju provoditi tako da se, u pravilu, postupak do pravomoćne presude uključujući žalbeni postupak okonča u roku od 90 dana.

(23)

Članak 18. stavak 1. utvrđuje da se, osim iznimaka iz stavka 2., načelo specijalnosti primjenjuje samo kada je osoba transferirana u državu izvršiteljicu naloga. Ono se stoga ne primjenjuje ako osoba nije transferirana u državu izvršiteljicu naloga, npr. u slučaju bijega osobe u državu izvršiteljicu naloga,

DONIJELO JE OVU OKVIRNU ODLUKU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Okvirne odluke:

(a)	„presuda” znači pravomoćna odluka ili nalog suda države izdavateljice naloga kojom se izriče kazna za fizičku osobu;

(b)	„kazna” znači svaka kazna zatvora ili druga mjera koja uključuje oduzimanje slobode koja je izrečena na određeno ili neodređeno razdoblje zbog počinjenja kaznenog djela utvrđenog u kaznenom postupku;

(c)	„država izdavateljica naloga” znači država članica u kojoj je presuda izrečena;

(d)	„država izvršiteljica naloga” znači država članica kojoj je presuda proslijeđena radi njezina priznavanja i izvršenja.

Članak 2.

Određivanje nadležnih tijela

1.   Svaka država članica izvješćuje glavno tajništvo Vijeća koje je tijelo ili tijela, na temelju njenog nacionalnog prava nadležno u skladu sa ovom okvirnom odlukom, kada je ta država članica država koja izdaje ili izvršava nalog.

2.   Glavno tajništvo Vijeća svim državama članicama i Komisiji omogućuje pristup zaprimljenim podacima.

Članak 3.

Svrha i područje primjene

1.   Svrha ove Okvirne odluke je utvrđivanje pravila na temelju kojih država članica, kako bi poboljšala društvenu rehabilitaciju osuđene osobe, priznaje presudu te izvršava kaznu.

2.   Ova se Okvirna odluka primjenjuje kada je osuđena osoba u državi članici koja izdaje ili državi članici izvršiteljici naloga.

3.   Ova se Okvirna odluka primjenjuje samo na priznavanje presuda i izvršenje kazni u smislu ove Okvirne odluke. Činjenica da je uz kaznu, izrečena i novčana kazna i/ili oduzimanje imovinske koristi, koja još nije plaćena, vraćena ili izvršena, ne sprečava prosljeđivanje presude. Priznavanje i izvršenje takvih novčanih kazni i naloga za oduzimanje imovinske koristi u drugoj državi članici temelje se na instrumentima koji se primjenjuju među državama članicama posebno Okvirnoj odluci Vijeća 2005/214/PUP od 24. veljače 2005. o primjeni načela uzajamnog priznavanja novčanih kazni (7) i Okvirnoj odluci Vijeća 2006/783/PUP od 6. listopada 2006. o primjeni načela uzajamnog priznavanja naloga za oduzimanje imovinske koristi (8).

4.   Ova Okvirna odluka ne mijenja obvezu poštivanja temeljnih prava i temeljnih pravnih načela iz članka 6. Ugovora o Europskoj uniji.

POGLAVLJE II.

PRIZNAVANJE PRESUDA I IZVRŠENJE KAZNI

Članak 4.

Kriteriji za prosljeđivanje presude i potvrde drugoj državi članici

1.   Ako se osuđena osoba nalazi u državi članici koja izdaje ili državi članici izvršiteljici naloga, te ako je ta osoba dala suglasnost kada se ona zahtijeva na temelju članka 6., presuda zajedno s potvrdom čiji je standardni obrazac utvrđen u Prilogu I., mogu se proslijediti jednoj od sljedećih država članica:

(a)	državi članici državljanstva osuđene osobe u kojoj on ili ona živi; ili

(b)

državi članici državljanstva u koju će, iako ona nije država članica u kojoj osoba živi, osuđena osoba biti deportirana nakon što bude oslobođena izvršenja kazne, na temelju naloga za protjerivanje ili deportaciju koji su sastavni dio presude, sudske ili upravne odluke ili bilo koje druge mjere koja je posljedica presude; ili

(c)	bilo kojoj državi članici koja nije država članica iz točaka (a) ili (b) a čije nadležno tijelo daje suglasnost za prosljeđivanje presude i potvrde toj državi članici.

2.   Prosljeđivanje presude i potvrde može se izvršiti kada je nadležno tijelo države izdavateljice naloga, prema potrebi nakon savjetovanja među nadležnim tijelima države članice koja izdaje te države članice izvršiteljici naloga, uvjereno da će izvršenje kazne od strane države izvršiteljice naloga poboljšati socijalnu rehabilitaciju osuđene osobe.

3.   Prije prosljeđivanja presude i potvrde nadležno tijelo države članice izdavateljice naloga može se na bilo koji odgovarajući način savjetovati s nadležnim tijelom države članice izvršiteljice naloga. Savjetovanje je obvezno u predmetima iz stavka 1. točke (c). U tim predmetima nadležno tijelo države izvršiteljice naloga odmah obavješćuje državu članicu izdavateljicu naloga o svojoj odluci u vezi sa suglasnosti za prosljeđivanje presude.

4.   Tijekom takvog savjetovanja nadležno tijelo države izvršiteljice naloga može nadležnom tijelu koje izdaje nalog podastrti obrazloženo mišljenje prema kojemu izvršenje kazne u državi koja izvršava nalog ne bi olakšalo socijalnu rehabilitaciju te uspješnu reintegraciju osuđene osobe u društvo.

Kada ovo savjetovanje nije provedeno, takvo se mišljenje može bez odgode podastrijeti nakon slanja presude i potvrde. Nadležno tijelo države članice izdavateljice naloga razmatra takvo mišljenje te odlučuje hoće li povući potvrdu ili ne.

5.   Država članica izvršiteljica naloga može, na svoju vlastitu inicijativu, zatražiti prosljeđivanje presude i potvrde od države članice izdavateljice naloga. Osuđena osoba može također zatražiti da nadležno tijelo države izdavateljice naloga ili države članice izvršiteljice naloga započne postupak prosljeđivanja presude i potvrde sukladno ovoj Okvirnoj odluci. Zahtjevi podneseni na temelju ovog stavka ne obvezuju državu članicu izdavateljicu naloga da proslijedi presudu zajedno s potvrdom.

6.   U primjeni ove Okvirne odluke države članice usvajaju mjere, posebno uzimajući u obzir lakšu društvenu rehabilitaciju osuđene osobe, na temelju kojih njihova nadležna tijela moraju donijeti odluke o suglasnosti prosljeđivanja presude i potvrde u predmetima na temelju stavka 1. točke (c).

7.   Svaka država članica može, bilo nakon usvajanja ove Okvirne odluke ili kasnije, obavijestiti glavno tajništvo Vijeća da u odnosima s drugim državama članicama koje su dale istu obavijest, njezina prethodna suglasnost na temelju stavka 1.točke (c) nije potrebna kod prosljeđivanja presude i potvrde:

(a)	ako osuđena osoba živi te zakonito neprekidno boravi najmanje pet godina u državi izvršiteljici naloga te će u toj državi zadržati pravo na stalni boravak; i/ili

(b)	osuđena je osoba državljanin države članice izvršiteljice naloga, osim u predmetima iz stavka 1. točke (a) i (b).

U predmetima iz točke (a) pravo na stalno boravište znači da osoba na koju se to odnosi:

—	ima pravo na stalni boravak u određenoj državi članici sukladno nacionalnom pravu kojim se provodi zakonodavstvo Zajednice doneseno na temelju članaka 18., 40., 44., i 52. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, ili

—

posjeduje važeće odobrenje boravka, za stalno ili za boravak na duže vrijeme, za određenu državu članicu te sukladno nacionalnom pravu kojim se provodi zakonodavstvo Zajednice doneseno na temelju članka 63. Ugovora o osnivanju Europske zajednice, u vezi s državama članicama u kojima se takvo zakonodavstvo Zajednice primjenjuje, ili sukladno nacionalnom pravu, u vezi s država članica u kojima se takvo pravo ne primjenjuje.

Članak 5.

Prosljeđivanje presude i potvrde

1.   Nadležno tijelo države članice izdavateljice naloga prosljeđuje presudu ili njezinu ovjerenu presliku zajedno s potvrdom izravno nadležnom tijelu države izvršiteljice naloga na bilo koji način kojim se ostavlja pisani zapis pod uvjetima koji državi izvršiteljici naloga omogućuju provjeru vjerodostojnosti. Izvornik presude ili njezina ovjerena preslika te izvornik potvrde šalju se državi članici izvršiteljici naloga ako ona to zahtijeva. Sve službene obavijesti izmjenjuju se izravno između navedenih nadležnih tijela.

2.   Potvrda se potpisuje te nadležno tijelo države izdavateljice naloga potvrđuje točnost njezinog sadržaja.

3.   Država članica izdavateljica naloga prosljeđuje presudu zajedno s potvrdom samo jednoj državi članici izvršiteljici naloga odjednom.

4.   Ako nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga nije poznato državi članici izdavateljici naloga, potonje provodi sve potrebne upite, rabeći i kontaktne točke Europske sudske mreže utemeljene Zajedničkom akcijom Vijeća 98/428/PUP (9), kako bi dobilo podatke od države članice izvršiteljice naloga.

5.   Kada tijelo države članice izvršiteljice naloga primi presudu zajedno s potvrdom za čije priznanje i potrebne mjere njezinog izvršavanja nije nadležno, ono, ex officio, prosljeđuje presudu zajedno s potvrdom nadležnom tijelu države članice izvršiteljice naloga te o tome obavješćuje nadležno tijelo države članice izdavateljice naloga.

Članak 6.

Mišljenje i obavješćivanje osuđene osobe

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2., presuda zajedno s potvrdom može se proslijediti državi članci izvršiteljici naloga s ciljem njezinog priznavanja te izvršavanja kazne samo uz suglasnost osuđene osobe sukladno pravu države članice izdavateljice naloga.

2.   Suglasnost osuđene osobe ne zahtijeva se kada se presuda zajedno s potvrdom prosljeđuje:

(a)	državi članici državljanstva u kojoj osuđena osoba živi;

(b)	državi članici u koju će osuđena osoba biti deportirana nakon što bude oslobođena izvršenja kazne na temelju naloga za protjerivanje ili deportaciju koji su sastavni dio presude, sudske ili upravne odluke ili bilo koje druge mjere koja je posljedica presude;

(c)	državi članici u koju je osuđena osoba pobjegla ili se na drugi način vratila u vezi s kaznenim postupkom u tijeku prema toj osobi u državi članici izdavateljici naloga ili nakon izrečene presude u toj državi članici izdavateljici naloga.

3.   U svim predmetima kada je osuđena osoba još uvijek u državi članici izdavateljici naloga, toj se osobi daje mogućnost da usmeno ili pismeno izrazi svoje mišljenje. Ako država članica izdavateljica naloga smatra da je to potrebno zbog dobi osuđene osobe ili njenog fizičkog ili duševnog stanja, ta se mogućnost daje njezinom pravnom zastupniku.

Mišljenje osuđene osobe uzima se u obzir kod donošenja odluke o prosljeđivanju presude zajedno s potvrdom. Ako je osoba iskoristila mogućnost iz ovog stavka, mišljenje osuđene osobe prosljeđuje se državi izvršiteljici naloga, posebno u vezi s članka 4. stavka 4. Ako je osuđena osoba svoje mišljenje izrazila usmeno, država članica izdavateljica naloga osigurava da se pisani zapis te izjave stavi na raspolaganje državi članici izvršiteljici naloga.

4.   Nadležno tijelo države članice izdavateljice naloga obavješćuje osuđenu osobu uporabom standardnog obrasca za obavješćivanje utvrđenoga u Prilogu II., na jeziku koji ta osoba razumije, da je odlučilo proslijediti presudu zajedno s potvrdom. Ako se osuđena osoba nalazi u državi članici izvršiteljici naloga u vrijeme donošenja ove odluke, ovaj se obrazac šalje državi članici izvršiteljici naloga te ona o tome obavješćuje osuđenu osobu.

5.   Stavak 2. točka (a) ne primjenjuje se na Poljsku kao državu članicu izdavateljicu naloga i državu članicu izvršiteljicu naloga prije isteka roka od pet godina od 5. prosinca 2011. Poljska može bilo kada obavijestiti glavno tajništvo Vijeća da se više neće pozivati na ovo odstupanje.

Članak 7.

Dvojna kažnjivost

1.   Na temelju ove Okvirne odluke te bez provjere dvojne kažnjivosti djela priznaju se presude te izvršavaju izrečene kazne za sljedeća kaznena djela, ako se za njih u državi članici izdavateljici naloga izriče maksimalna kazna zatvora ili mjera oduzimanja slobode od najmanje tri godine sukladno pravu države članice izdavateljice naloga:

—	sudjelovanje u zločinačkoj organizaciji,

—	terorizam,

—	trgovina ljudima,

—	spolno iskorištavanje djece i dječja pornografija,

—	nezakonita trgovina opojnim drogama i psihotropnim tvarima,

—	nezakonita trgovina oružjem, streljivima i eksplozivima,

—	korupcija,

—	prevara, uključujući prevaru na štetu financijskih interesa Europskih zajednica u smislu Konvencije od 26. srpnja 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (10),

—	prikrivanje (pranje) imovinske koristi stečene kaznenim djelom,

—	krivotvorenje novca, uključujući euro,

—	kaznena djela povezana s uporabom računala,

—	kaznena djela protiv okoliša uključujući nezakonitu trgovinu ugroženim životinjskim i biljnim vrstama,

—	omogućavanje nezakonitog prelaska državne granice i boravka u državi,

—	ubojstvo, teška tjelesna ozljeda,

—	nezakonita trgovina ljudskim organima i tkivima,

—	otmica, nezakonito oduzimanje slobode i držanje talaca,

—	rasizam i ksenofobija,

—	organizirana ili oružana pljačka,

—	nezakonita trgovina kulturnim dobrima, uključujući starine i umjetnička djela,

—

prevara,

—	ucjena (reketarenje) i iznuda,

—	krivotvorenje i prodaja krivotvorenih proizvoda,

—	krivotvorenje i prodaja krivotvorenih službenih isprava,

—	krivotvorenje sredstava plaćanja,

—	nezakonita trgovina hormonalnim tvarima i drugim tvarima za pospješivanje rasta,

—	nezakonita trgovina nuklearnim ili radioaktivnim materijalima,

—	trgovina ukradenim vozilima,

—	silovanje,

—

palež,

—	kaznena djela iz nadležnosti Međunarodnog kaznenog suda,

—	otmica letjelice ili plovila,

—

sabotaža.

2.   Vijeće bilo kada može jednoglasno odlučiti o dodavanju drugih kategorija kaznenih djela popisu iz stavka 1. nakon savjetovanja s Europskim parlamentom pod uvjetima iz članka 39. stavka 1. Ugovora o Europskoj uniji. S obzirom na izvješće podneseno na temelju članka 29. stavka 5. ove Okvirne odluke, Vijeće razmatra treba li popis proširiti ili izmijeniti.

3.   Za kaznena djela koja nisu obuhvaćena stavkom 1. država članica izvršiteljica naloga može priznati presudu i izvršenje kazne pod uvjetom da se one odnose na djela koja su kaznena djela na temelju prava države članice izvršiteljice naloga bez obzira na njihove sastavne elemente ili opis.

4.   Svaka država članica može, nakon donošenja ove Okvirne odluke ili kasnije, izjaviti da neće primjenjivati stavak 1. o čemu obavješćuje glavno tajništvo Vijeća. Sve se takve izjave mogu bilo kada povući. Izjave ili povlačenje izjava objavljuju se u Službenom listu Europske unije.

Članak 8.

Priznavanje presude i izvršenje kazne

1.   Nadležno tijelo države izvršiteljice naloga priznaje presudu koja je proslijeđena u skladu s člankom 4. i postupku iz članka 5. te odmah poduzima sve potrebne mjere za izvršenje kazne, ako se ne odluči pozvati na jednu od osnova za nepriznavanje i neizvršenje iz članka 9.

2.   Kada kazna zbog svog trajanja nije u skladu sa zakonom države članice izvršiteljice naloga, nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga može donijeti odluku o promjeni kazne samo kada je ona duža od maksimalne kazne predviđene za slična kaznena djela na temelju njezinog nacionalnog prava. Promijenjena kazna ne smije biti manja od maksimalne kazne predviđene za slična kaznena djela na temelju prava države članice izvršiteljice naloga.

3.   Kada kazna zbog svoje vrste nije u skladu s pravom države članice izvršiteljice naloga, nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga može donijeti odluku o promjeni kazne s obzirom na kaznu ili mjeru predviđenu na temelju nacionalnog prava za slična kaznena djela. Takva kazna ili mjera u najvećoj mogućoj mjeri odgovara kazni izrečenoj u državi članici izdavateljici naloga te se stoga kazna ne smije pretvoriti u novčanu kaznu.

4.   Promijenjena kazna ne smije, s obzirom na vrstu ili trajanje, biti stroža od kazne izrečene u državi članici izdavateljici naloga.

Članak 9.

Osnove za nepriznavanje i neizvršavanje

1.   Nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga može odbiti priznavanje presude i izvršavanje kazne u sljedećim slučajevima:

(a)	potvrda iz članka 4. nepotpuna je i očigledno ne odgovara presudi te nije popunjena ili ispravljena u razumnom roku koji je odredilo nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga;

(b)	nisu ispunjeni kriteriji iz članka 4. stavka 1.;

(c)	izvršenje presude bilo bi suprotno načelu ne bis in idem;

(d)

u predmetu iz članka 7. stavka 3. i, kada je država članica izvršiteljica naloga dala izjavu na temelju članka 7. stavka 4., u predmetu iz članka 7. stavka 1., presuda se odnosi na djela koja se ne bi smatrala kaznenim djelima na temelju prava države članice izvršiteljice naloga. Međutim, u vezi s poreza i drugih pristojbi, carine i deviznog poslovanja, izvršenje presude ne može se odbiti na temelju činjenice da pravo države članice izvršiteljice naloga ne predviđa iste vrste poreza ili pristojbi ili nema istu vrstu pravila u vezi s propisa kojima se uređuju porezi, pristojbe i carina te devizno poslovanje kao zakon države članice izdavateljice naloga;

(e)	nastupila je zastara za izvršenje kazne sukladno pravu države članice izvršiteljice naloga;

(f)	postoji imunitet na temelju prava države članice izvršiteljice naloga, što onemogućava izvršenje kazne;

(g)	kazna je izrečena osobi koja, na temelju prava države članice izvršiteljice naloga, zbog svoje dobi ne bi mogla biti kazneno odgovorna za djela za koja joj je kazna izrečena;

(h)	u vrijeme kada nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga zaprimi presudu preostalo je manje od šest mjeseci odsluženja kazne;

(i)

presuda je izrečena in absentia, osim ako je u potvrdi navedeno da je osoba osobno pozvana ili obaviještena preko zastupnika nadležnog sukladno nacionalnom pravu države članice izdavateljice naloga o vremenu i mjestu kaznenoga postupka, zbog čega je presuda izrečena in absentia, ili ako je osoba nadležnom tijelu izjavila da je suglasna s odlukom.

(j)

država članica izvršiteljica naloga, prije donošenja odluke sukladno članku 12. stavku 1., šalje zamolbu sukladno članku 18. stavku 3., i država članica izdavateljica naloga nije suglasna sukladno članku 18. stavku 2. točki (g), da se prema osobi na koju se to odnosi pokrene kazneni postupak, da se za nju izrekne presuda ili da joj se na drugačiji način oduzme sloboda u državi članici izvršiteljici naloga za kazneno djelo počinjeno prije transfera osim onog zbog kojeg je ta osoba transferirana;

(k)	izrečena kazna uključuje mjeru psihijatrijskog ili zdravstvenog liječenja ili drugu mjeru koja uključuje oduzimanje slobode koju, ne dovodeći u pitanja članak 8. stavak 3., država članica izvršiteljica naloga ne može izvršiti sukladno svom pravnom ili zdravstvenom sustavu;

(l)	presuda se odnosi na kaznena djela za koja se na temelju prava države članice izvršiteljice naloga smatra da su u cijelosti ili većim ili glavnim dijelom počinjena unutar njezinog državnog područja, ili na mjestu koje se smatra njezinim državnim područjem.

2.   Sve odluke na temelju stavka 1. točke (l) u vezi s kaznenih djela djelomično počinjenih unutar državnog područja države članice izvršiteljice naloga ili na mjestu koje se smatra njezinim državnim područjem donosi nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga u iznimnim okolnostima te na temelju svakog pojedinačnog predmeta, uzimajući u obzir posebne okolnosti predmeta, a posebno činjenicu da li se veći ili glavni dio djela na koje se to odnosi dogodio u državi članici izdavateljici naloga.

3.   U predmetima iz stavka 1. točaka (a), (b), (c), (i), (k) i (l), prije donošenja odluke o nepriznavanju presude i neizvršenju kazne nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga savjetuje se na odgovarajući način s nadležnim tijelom države članice izdavateljice naloga te, prema potrebi, od njega bez odgode traži dostavljanje svih potrebnih dodatnih podataka.

Članak 10.

Djelomično priznavanje i izvršenje

1.   Ako nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga može razmotriti djelomično priznavanje presude i izvršenje kazne, ono se prije donošenja odluke o neizvršavanju presude i neizvršavanju kazne u cijelosti može savjetovati s nadležnim tijelima države članice izdavateljice naloga radi postizanja dogovora sukladno stavku 2.

2.   Nadležna tijela države članice koja izdaje odnosno izvršava nalog mogu se dogovoriti, u svakom pojedinčanom slučaju, o djelomičnom priznavanju i izvršenju kazne sukladno uvjetima koje utvrde, pod uvjetom da takvo priznavanje i izvršavanje ne podrazumijeva strožu kaznu u vezi s njenim trajanjem. Ako se takav dogovor ne postigne, potvrda se povlači.

Članak 11.

Odgoda priznavanja presude

Priznavanje presude može se odgoditi u državi članici izvršiteljici naloga ako je potvrda iz članka 4. nepotpuna ili očigledno nije u skladu s presudom, na razuman rok koji određuje država članica izvršiteljica naloga radi dopunjavanja ili ispravljanja potvrde.

Članak 12.

Odluka o izvršenju kazne i rokovima

1.   Nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga čim prije odlučuje hoće li priznati presudu i izvršiti kaznu te o tome kao i o svim odlukama o promjeni kazne sukladno članku 8. stavcima 2. i 3. obavješćuje državu članicu izdavateljicu naloga.

2.   Ako ne postoje osnove za odgodu na temelju članka 11. ili članka 23. stavka 3., pravomoćna odluka o priznavanju presude i izvršenju kazne donosi se u roku od 90 dana od primitka presude i potvrde.

3.   Kada u iznimnim slučajevima za nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga nije izvedivo poštivanje roka utvrđenoga u stavku 2., ono odmah, na bilo koji način, obavješćuje nadležno tijelo države članice izdavateljice naloga navodeći razloge za odgodu te procjenu vremena potrebnoga za donošenje pravomoćne odluke.

Članak 13.

Povlačenje potvrde

Tako dugo dok izvršenje kazne u državi članici izvršiteljici naloga nije započelo, država članica izdavateljica naloga može povući potvrdu iz te države navodeći razloge za taj postupak. Nakon povlačenja potvrde država članica izvršiteljica naloga više ne izvršava kaznu.

Članak 14.

Privremeno uhićenje

Kada se osuđena osoba nalazi u državi članici izvršiteljici naloga, ta država članica može, na zamolbu države članice izdavateljice naloga, prije zaprimanja presude i potvrde ili prije donošenja odluke o priznavanju presude i izvršenju kazne, uhititi osuđenu osobu ili poduzeti druge mjere kako bi osigurala da osuđena osoba ostane na njezinom državnom području do donošenja odluke o priznavanju presude i izvršenju kazne. Kazna se ne produžuje zbog vremena provedenoga u pritvoru na temelju ove odredbe.

Članak 15.

Transfer osuđenih osoba

1.   Ako se osuđena osoba nalazi u državi članici izdavateljici naloga, ona se transferira u državu članicu izvršiteljicu naloga u vrijeme koje su dogovorila nadležna tijela države članice koja izdaje odnosno izvršava nalog, najkasnije 30 dana nakon što je država članica izvršiteljica naloga donijela pravomoćnu odluku o priznavanju presude i izvršenju kazne.

2.   Ako je u roku utvrđenom u stavku 1. transfer osuđene osobe spriječen nepredviđenim okolnostima, nadležna tijela države članice koja izdaje odnosno izvršava nalog odmah stupaju u vezu. Transfer se obavlja čim nestanu navedene okolnosti. Nadležno tijelo države članice izdavateljice naloga odmah obavješćuje nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga te dogovaraju novi datum transfera. U tom slučaju transfer se obavlja u roku od 10 dana od novog dogovorenog datuma.

Članak 16.

Transfer

1.   Svaka država članica sukladno svom pravu odobrava transfer osuđene osobe koja se transferira u državu članicu izvršiteljicu naloga preko svojeg državnog područja, pod uvjetom da joj je država članica izdavateljica naloga proslijedila presliku potvrde iz članka 4. uz zahtjev za transfer. Zahtjev za transfer i potvrda mogu se poslati na bilo koji način kojim se ostavlja pisani zapis. Država članica koja izdaje zahtjev, na zahtjev države članice od koje se traži odobrenje transfera, osigurava prijevod potvrde na jedan od jezika navedenih u zahtjevu koji država članica od koje se traži odobrenje za transfer prihvaća.

2.   Prilikom zaprimanja zamolbe za odobrenje transfera, država članica od koje se traži odobrenje transfera obavješćuje državu članicu izdavateljicu naloga da ne može jamčiti da prema osuđenoj osobi neće biti pokrenut kazneni progon, uz iznimku stavka 1., ili primijenjena mjera pritvora ili drugo ograničavanje slobode na njezinom državnom području za bilo koje kazneno djelo ili izrečenu kaznu koji su počinjeni odnosno izrečeni prije njezina odlaska s državnog područja države članice izdavateljice naloga. U tom slučaju država članica izdavateljica naloga može povući svoju zamolbu.

3.   Država članica od koje se traži odobrenje transfera o svojoj odluci, koja prilikom donošenja ima prioritet te se donosi najkasnije u roku od tjedan dana od zaprimanja zamolbe, obavješćuje istim postupkom. Takva se odluka može odgoditi dok se državi članici od koje se traži odobrenje transfera ne pošalje prijevod, ako se on zahtijeva na temelju stavka. 1.

4.   Država članica od koje se traži odobrenje transfera može osuđenu osobu zadržati u pritvoru samo onoliko vremena koliko je potrebno za transfer kroz njezino državno područje.

5.   Zamolba za transfer se ne zahtijeva kada se transfer vrši zračnim putem bez zaustavljanja sukladno rasporedu letenja. Međutim, ako dođe do neplaniranog slijetanja, država članica izdavateljica naloga dostavlja podatke iz stavka 2. u roku od 72 sata.

Članak 17.

Pravo koje uređuje izvršenje

1.   Izvršenje kazne uređuje se pravom države članice izvršiteljice naloga. Samo tijela države članice izvršiteljice naloga, podložno stavcima 2. i 3., nadležna su odlučiti o postupcima izvršenja te odrediti sve s njima povezane mjere, uključujući osnove za prijevremeni ili uvjetni otpust.

2.   Nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga od ukupnog trajanja oduzimanja slobode koje je preostalo za odsluženje oduzima ukupno razdoblje oduzimanja slobode koje je već odsluženo u vezi s kaznom za koju je izrečena presuda.

3.   Nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga, na zahtjev, obavješćuje nadležno tijelo države članice izdavateljice naloga o odredbama koje se primjenjuju za mogućnost prijevremenog ili uvjetnog otpusta. Država članica izdavateljica naloga može se s primjenom tih odredaba složiti ili povući potvrdu.

4.   Države članice mogu predvidjeti da svaka odluka o prijevremenom ili uvjetnom otpustu može uzeti u obzir te odredbe nacionalnog prava, koje je država članica izdavateljica naloga navela, na temelju kojih osoba u određeno vrijeme ima pravo na prijevremeni ili uvjetni otpust.

Članak 18.

Načelo specijalnosti

1.   Prema osobi transferiranoj u državu članicu izvršiteljicu naloga sukladno ovoj Okvirnoj odluci ne smije se, podložno stavku 2., pokrenuti kazneni progon, izreći joj se kazna ili na drugi način oduzeti sloboda za kazneno djelo počinjeno prije njezinog transfera ako se ne radi o kaznenom djelu zbog kojeg je ta osoba transferirana.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se u sljedećim slučajevima:

(a)	kada osoba koja je imala mogućnost napustiti državno područje države članice izvršiteljice naloga to nije učinila u roku od 45 dana od njezinog konačnog puštanja, ili se nakon napuštanja ponovno vratila na to državno područje;

(b)	kada za to kazneno djelo nije predviđena kazna zatvora ili mjera oduzimanja slobode;

(c)	kada kazneni postupak ne daje osnove za primjenu mjere ograničavanja osobne slobode;

(d)	kada bi osuđena osoba mogla biti kažnjena kaznom ili mjerom koja ne uključuje oduzimanje slobode, posebno novčanom kaznom ili mjerom in lieu, čak i ako bi kazna ili mjera in lieu mogla dovesti do ograničavanja njezine osobne slobode;

(e)	kada je osuđena osoba dala suglasnost za transfer;

(f)

kada se osuđena osoba, nakon svog transfera, izričito odrekla prava na načelo specijalnosti u vezi s određenim kaznenim djelima koja su počinjena prije njezinog transfera. Odricanje se provodi pred nadležnim pravosudnih tijelima države članice izvršiteljice naloga te se zapisuje sukladno nacionalnom pravu države. Odricanje se sastavlja na način iz kojega je jasno vidljivo da je dano dragovoljno te da je osoba u potpunosti svjesna posljedica. U tu svrhu osoba ima pravo na pravni savjet;

(g)	za slučajeve koji nisu navedeni u točkama (a) do (f), kada država članica izdavateljica naloga daje suglasnost na temelju stavka 3.

3.   Zamolba za suglasnost podnosi se nadležnom tijelu države članice izdavateljice naloga uz podatke navedene u članku 8. stavku 1. Okvirne odluke 2002/584/PUP i prijevodom iz njezinog članka 8. stavka 2. Suglasnost se daje kada postoji obveza izručenja osobe na temelju te Okvirne odluke. Odluka se donosi najkasnije 30 dana po primitku zamolbe. Za situacije navedene u članku 5. te Okvirne odluke, država članica izvršiteljica naloga daje predviđena jamstva.

Članak 19.

Amnestija, pomilovanje, revizija presude

1.   Amnestiju ili pomilovanje mogu odobriti i država članica izdavateljica naloga i država članica izvršiteljica naloga.

2.   Samo država članica izdavateljica naloga može odlučiti o zamolbama za reviziju presude kojom se izriče kazna koja se treba izvršiti na temelju ove Okvirne odluke.

Članak 20.

Obavješćivanje koje vrši država članica izdavateljica naloga

1.   Nadležno tijelo države članice izdavateljice naloga odmah obavješćuje nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga o svim odlukama ili mjerama radi kojih se kazna odmah ili nakon određenog vremena više ne izvršava.

2.   Nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga prestaje s izvršavanje kazne čim ga nadležno tijelo države članice izdavateljice naloga obavijesti o odluci ili mjeri iz stavka 1.

Članak 21.

Obavješćivanje koje vrši država članica izvršiteljica naloga

Nadležno tijelo države članice izvršiteljice naloga bez odgode obavješćuje nadležno tijelo države članice izdavateljice naloga na bilo koji način kojim se ostavlja pisani zapis:

(a)	o prosljeđivanju presude i potvrde nadležnom tijelu odgovornom za njezino izvršavanje u skladu sa člankom 5. stavkom 5.;

(b)	o činjenici da je u praksi nemoguće izvršiti kaznu jer nakon slanja presude i potvrde državi članici izvršiteljici naloga, osuđena se osoba ne može pronaći na državnom području države članice izvršiteljice naloga, a u tom slučaju država članica koja izvršava nalog nije obvezna izvršiti kaznu;

(c)	o pravomoćnoj odluci priznavanja presude i izvršavanja kazne zajedno s datumom oduke;

(d)	o mogućoj odluci nepriznavanja kazne i neizvršenja kazne sukladno članku 9., zajedno s obrazloženjima te odluke;

(e)	o mogućoj odluci promjene kazne sukladno članku 8. stavku 2. ili 3., zajedno s obrazloženjima te odluke;

(f)	o mogućoj odluci o neizvršenju kazne zbog razloga iz članka 19. stavka 1. zajedno s obrazloženjima te odluke;

(g)	o početku i završetku razdoblja uvjetnoga otpusta, kada je to država članica izdavateljica naloga navela u potvrdi;

(h)	o bijegu osuđene osobe iz pritvora;

(i)	o izvršenju kazne čim ona istekne.

Članak 22.

Posljedice transfera osuđene osobe

1.   Podložno stavku 2. država članica izdavateljica naloga prekida izvršenje kazne čim je započelo njezino izvršenje u državi članici izvršiteljici naloga.

2.   Država članica izdavateljica naloga ponovno dobiva pravo na izvršenje kazne nakon što je država članica izvršiteljica naloga obavijesti o djelomičnom neizvršenju kazne sukladno članku 21. točki (h).

Članak 23.

Jezici

1.   Potvrda se prevodi na službeni jezik ili jedan od službenih jezika države članice izvršiteljice naloga. Svaka država članica može, nakon donošenja ove Okvirne odluke ili kasnije, u izjavi pohranjenoj u glavnom tajništvu Vijeća navesti da će prihvatiti prijevod na jedan ili više službenih jezika institucija Europske unije.

2.   Podložno stavku 3. ne zahtijeva se prijevod presude.

3.   Svaka država članica može, nakon donošenja ove Okvirne odluke ili kasnije, u izjavi pohranjenoj u glavnom tajništvu Vijeća navesti da ona, kao država članica izvršiteljica naloga, može bez odgode, nakon zaprimanja presude i potvrde, kada smatra da je sadržaj potvrde nedostatan za donošenje odluke o izvršenju kazne, zatražiti da se presudi ili njezinim glavnim dijelovima priloži prijevod na službeni jezik ili jedan od službenih jezika države članice izvršiteljice naloga ili jedan ili više službenih jezika institucija Europske unije. Taj se zahtjev šalje, nakon savjetovanja koje se prema potrebi provodi među nadležnim tijelima države članice koja izdaje odnosno izvršava nalog, kako bi se odredili glavni dijelovi presude koje treba prevesti.

Odluka o priznavanju presude i izvršenju kazne može se odgoditi dok država članica izdavateljica naloga ne pošalje prijevod državi članici izvršiteljici naloga, ili ako država članica izvršiteljica naloga odluči prevesti presudu o vlastitom trošku, dok se prijevod ne pribavi.

Članak 24.

Troškovi

Troškove nastale primjenom ove Okvirne odluke snosi država članica izvršiteljica naloga, osim troškova transfera osuđene osobe u državu članicu izvršiteljicu naloga te troškova koji su nastali isključivo na suverenom državnom području države članice izdavateljice naloga.

Članak 25.

Izvršenje kazne na temelju europskog uhidbenog naloga

Ne dovodeći u pitanje Okvirnu odluku 2002/584/PUP, odredbe ove Okvirne odluke primjenjuju se, mutatis mutandis, u opsegu u kojem su usklađene s odredbama iz ove Okvirne odluke, na izvršenje kazni u predmetima kada se država članica obveže na izvršenje kazne u predmetima sukladno članku 4. stavku 6. ove Okvirne odluke, ili kada je, sukladno članku 5. stavku 3. ove Okvirne odluke, postavila uvjet da se osoba mora vratiti u državu članicu na koju se to odnosi kako bi odslužila kaznu čime se izbjegava nekažnjavanje osobe na koju se to odnosi.

POGLAVLJE III.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 26.

Odnos s drugim sporazumima i dogovorima

1.   Ne dovodeći u pitanje njihovu primjenu među državama članicama i trećim državama te njihovu prijelaznu primjenu sukladno članku 28., ova Okvirna odluka od 5. prosinca 2011. zamjenjuje odgovarajuće odredbe sljedećih konvencija koje se primjenjuju u odnosima među državama članicama:

—	Europsku konvenciju o transferu osuđenih osoba od 21. ožujka 1983. i njezin Dodatni protokol od 18. prosinca 1997.;

—	Europsku konvenciju o međunarodnoj valjanosti presuda izrečenih u kaznenim postupcima od 28. svibnja 1970.;

—	Poglavlje 5. glave III. Konvencije od 19. lipnja 1990. o provedbi Schengenske konvencije od 14. lipnja 1985. o postupnom ukidanju provjera na zajedničkim granicama;

—	Konvenciju među državama članicama Europskih zajednica o izvršenju presuda izrečenih u kaznenom postupku strane države od 13. studenoga 1991.

2.   Države članice mogu i dalje primjenjivati dvostrane ili višestrane sporazume ili dogovore važeće nakon 27. studenoga 2008., ako oni omogućuju proširivanje ciljeva ove Okvirne odluke ili pomažu pojednostavljivanju i dodatnom olakšavanju postupaka za izvršenje kazni.

3.   Države članice mogu sklopiti dvostrane ili višestrane sporazume ili dogovore nakon 5. prosinca 2008. ako oni omogućuju proširivanje odredaba ove Okvirne odluke ili pomažu pojednostavljivanju i dodatnom olakšavanju postupaka za izvršenje kazni.

4.   Države članice do 5. ožujka 2009. obavješćuju Vijeće i Komisiju o postojećim sporazumima i dogovorima navedenim u stavku 2. koje žele i dalje primjenjivati. Države članice obavješćuju Vijeće i Komisiju i o svakom novom sporazumu i dogovoru iz stavka 3. u roku od tri mjeseca od njegova potpisivanja.

Članak 27.

Teritorijalna primjena

Ova se Okvirna odluka primjenjuje na Gibraltar.

Članak 28.

Prijelazna odredba

1.   Zamolbe zaprimljene prije 5. prosinca 2011. i dalje se uređuju sukladno postojećim pravnim instrumentima o transferu osuđene osobe. Zamolbe zaprimljene nakon toga datuma uređuju se pravilima koja države članice donesu sukladno ovoj Okvirnoj odluci.

2.   Međutim, svaka država članica može, nakon donošenja ove Okvirne odluke, dati izjavu u kojoj navodi da će, u predmetima u kojima je pravomoćna presuda izrečena prije datuma koji ona odredi, kao država članica koja izdaje odnosno izvršava nalog i dalje primjenjivati postojeće pravne instrumente o transferu osuđene osobe važeće prije 5. prosinca 2011. Ako država članica da takvu izjavu, ti se instrumenti primjenjuju u tim predmetima u vezi sa svim drugim državama članicama bez obzira da li su i one dale istu izjavu. Taj datum ne smije biti kasniji od 5. prosinca 2011. Navedena se izjava objavljuje u Službenom listu Europske unije. Takva se izjava može povući bilo kada.

Članak 29.

Provedba

1.   Države članice će donijeti potrebne mjere kako bi se uskladile odredbama ove Okvirne odluke do 5. prosinca 2011.

2.   Države članice će dostaviti glavnom tajništvu Vijeća te Komisiji tekst odredaba kojima se u njihovo nacionalno pravo prenose obveze iz ove Okvirne odluke. Na temelju izvješća koje je Komisija izradila koristeći se ovim informacijama, Vijeće će najkasnije do 5. prosinca 2012. ocijeniti opseg u kojem su se države članice uskladile s odredbama ove Okvirne odluke.

3.   Glavno tajništvo Vijeća obavješćuje države članice i Komisiju o obavijestima ili izjavama na temelju članka 4. stavka 7. i članka 23. stavka 1. ili 3.

4.   Ne dovodeći u pitanje članak 35. stavak 7. Ugovora o Europskoj uniji, država članica kod koje su se više puta pojavile poteškoće u vezi s primjenom članka 25. ove Okvirne odluke, koje nisu riješene nakon dvostranih savjetovanja, o svojim poteškoćama obavješćuju Vijeće i Komisiju. Na temelju tih i svih drugih podataka koji su joj dostupni, Komisija sastavlja izvješće kojem su priložene inicijative koje smatra odgovarajućima s ciljem rješavanja tih poteškoća.

5.   Komisija će do 5. prosinca 2013. sastaviti izvješće na temelju zaprimljenih podataka kojemu prilaže sve inicijative koje smatra odgovarajućima. Na temelju izvješća Komisije i svih inicijativa Vijeće posebno revidira članak 25. kako bi razmotrilo mogućnost njegove zamjene specifičnijim odredbama.

Članak 30.

Stupanje na snagu

Ova Okvirna odluka stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

---

(1)  SL C 12. 15.1.2001., str. 10.

(2)  SL C 53, 3.3.2005., str. 1.

(3)  SL L 190, 18.7.2002., str. 1.

(4)  SL L 251, 3.10.2003., str. 12.

(5)  SL L 16, 23.1.2004., str. 44.

(6)  SL L 158, 30.4.2004., str. 77.

(7)  SL L 76, 22.3.2005., str. 16.

(8)  SL L 328, 24.11.2006., str. 59.

(9)  SL L 191, 7.7.1998., str. 4.

(10)  SL C 316, 27.11.1995., str. 49.

---

---

---