11/Sv. 054

HR

Službeni list Europske unije

226

L 340/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.12.2008.

(1)

Vijeće je 30. studenoga 2000., Uredbom (EZ) br. 2603/2000 (2) uvelo konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz polietilentereftalata (PET) podrijetlom iz, među ostalim, Indije (dotična zemlja) (početni ispitni postupak).

(2)

Po reviziji nakon isteka mjera Vijeće je Uredbom (EZ) br. 193/2007 (3), uvelo konačnu kompenzacijsku pristojbu na uvoz polietilentereftalata podrijetlom iz Indije (Uredba protiv subvencioniranja) na daljnje razdoblje od pet godina. Dotični proizvod razvrstava se unutar oznake KN 3907 60 20. Stopa fiksne carine kreće se od 0 do 106,5 EUR/toni za poimence navedene izvoznike s preostalom stopom carine od 41,3 EUR/toni uvedene na uvoz od ostalih izvoznika.

(3)

Osim toga, Vijeće je Uredbom (EZ) 192/2007 (4) uvelo konačnu antidampinšku pristojbu na isti proizvod podrijetlom iz Indije (antidampinška uredba). Prema toj Uredbi stopa fiksne carine kreće se od 88,9 do 200,9 EUR/toni za poimence navedene izvoznike s preostalom stopom carine od 181,7 EUR/toni uvedenom na uvoz od ostalih izvoznika.

(4)

U skladu s načelom da se na nijedan proizvod ne primjenjuju i antidampinška i kompenzacijska pristojba za potrebe postupanja u istoj situaciji koja proizlazi iz dampinga ili iz izvoznog subvencioniranja, razina antidampinških pristojbi u antidampinškoj Uredbi uzima u obzir iznos kompenzacijske pristojbe uvedene Uredbom protiv subvencioniranja u skladu s člankom 14. stavkom 1. Osnovne uredbe.

(5)

Nakon uvođenja konačne kompenzacijske pristojbe Vlada Indije obavijestila je da su se okolnosti s obzirom na dva programa subvencioniranja (Program prava na povrat carinskih pristojbi i Izuzeće od poreza na dohodak u odjeljku 80 HHC-a Zakona o porezu na dohodak) promijenile i da su te promjene trajne naravi. Slijedom toga, raspravljalo se o vjerojatnosti snižavanja razine subvencioniranja, a da bi stoga trebalo revidirati mjere, koje su bile uvedene djelomično na te programe.

(6)

Komisija je ispitala dokaze koje je dostavila Vlada Indije te ih je smatrala dostatnima za opravdavanje pokretanja revizije u skladu s odredbama članka 19. Osnovne uredbe, ograničene na razinu subvencioniranja uvoza polietilentereftalata podrijetlom iz Indije. Nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, Komisija je putem obavijesti objavljene u Službenom listu Europske unije  (5) („Obavijest o pokretanju postupka”), pokrenula parcijalnu privremenu reviziju Uredbe (EZ) br. 193/2007 po službenoj dužnosti.

(7)

Svrha ispitnog postupka parcijalne privremene revizije je ocijeniti potrebu za nastavljanjem, uklanjanjem ili izmjenom postojećih mjera za ona trgovačka društva koja su ostvarila korist od jednog ili oba izmijenjena programa subvencioniranja, a ako je podnesen dostatan dokaz u skladu s relevantnim odredbama Obavijesti o pokretanju postupka. Ispitni postupak parcijalne privremene revizije također bi trebao, ovisno o nalazima revizije, ocijeniti potrebu za revizijom mjera koje se primjenjuju na druga trgovačka društva koja su surađivala u ispitnom postupku kojim je utvrđena razina postojećih mjera i/ili preostala mjera primjenjiva na sva druga trgovačka društva.

(8)

Ispitni postupak pokrio je razdoblje od 1. travnja 2006. do 31. ožujka 2007. („razdoblje revizije ispitnog postupka” ili „RRIP”).

(9)

Komisija je službeno obavijestila Vladu Indije i indijske proizvođače izvoznike, koji su surađivali u prethodnom ispitnom postupku i za koje je navedeno u Uredbi (EZ) br. 193/2007 da ostvaruju korist od bilo koja od dva navodno izmijenjena programa subvencioniranja navedena u popisu iz Priloga Obavijesti o pokretanju postupka, kao i proizvođače Zajednice o pokretanju ispitnog postupka parcijalne privremene revizije. Zainteresirane stranke imale su priliku izraziti svoja stajališta u pisanom obliku i zatražiti saslušanje. Pisani i usmeni komentari stranaka bili su razmotreni i, prema potrebi, uzeti u obzir.

(10)

S obzirom na broj stranaka uključenih u ovu reviziju predviđeno je korištenje tehnika uzorka za ispitivanje subvencioniranja u skladu s člankom 27. Osnovne uredbe.

(11)

Javila su se dva proizvođača izvoznika i dostavila podatke potrebne za uzorak. Prema tome, korištenje tehnika uzorka nije se smatralo potrebnim. Jedan od dva proizvođača izvoznika koji je dostavio obrazac za uzorak kasnije je ipak obavijestio Komisiju da nije namjeravao ispuniti cijeli upitnik i dostaviti podatke neophodne za potrebe ispitnog postupka.

(12)

Slijedom toga, Komisija je poslala i primila odgovor na upitnik od samo jednog proizvođača koji je bio prihvatljiv za ovu reviziju, to jest Pearl Engineering Polymers Ltd (trgovačko društvo). Upitnik je također dostavljen i Vladi Indije. Odgovori su primljeni i od trgovačkog društva i od Vlade Indije.

(13)

Komisija je tražila i potvrdila sve podatke koje je smatrala potrebnima za određivanje subvencioniranja. Posjete radi provjere obavljene su u prostorima sljedećih zainteresiranih stranaka:

(14)

Vlada Indije i druge zainteresirane stranke obaviještene su o osnovnim činjenicama i razmatranjima na kojima se namjeravala predložiti izmjena stope carine primjenjive na jedinog indijskog proizvođača koji je surađivao i na proizvođača izvoznika koji nije surađivao također navedenog u Prilogu Obavijesti o pokretanju postupka kao i o namjeri zadržavanja postojećih mjera za sva druga trgovačka društva koja nisu surađivala s ovom parcijalnom privremenom revizijom. Dobile su i primjereni rok za očitovanje. Svi prijedlozi i sve primjedbe potpuno su uzeti u razmatranje kako je određeno u nastavku teksta.

(15)

Dotični proizvod isti je kao i dotični proizvod iz Uredbe (EZ) br. 193/2007, to jest PET s viskoznim brojem 78 ml/g ili većim, prema ISO normi 1628-5, podrijetlom iz dotične zemlje. Trenutno se može razvrstati u KN-u u tarifni broj 3907 60 20.

(16)

Na temelju podataka koje su dostavile Vlada Indije i jedini proizvođač izvoznik koji surađuje i odgovora na upitnik Komisije, istraženi su sljedeći programi koji navodno uključuju dodjeljivanje subvencija:

(17)

Gore navedeni programi (a) (b) (c) i (f) temelje se na Zakonu o vanjskoj trgovini (razvoj i reguliranje) iz 1992. (br. 22 iz 1992.) koji je stupio na snagu 7. kolovoza 1992. („Zakon o vanjskoj trgovini”). Prema Zakonu o vanjskoj trgovini, Vlada Indije ovlaštena je za izdavanje obavijesti u vezi s izvoznom i uvoznom politikom. Te se obavijesti sažimaju u dokumentima „Izvozna i uvozna politika” koje Ministarstvo trgovine izdaje svakih pet godina i redovito unosi najnovije podatke. Za RRIP u ovom je slučaju relevantan jedan dokument izvozne i uvozne politike, tj. petogodišnji plan koji se odnosi na razdoblje od 1. rujna 2004. do 31. ožujka 2009. („politika EXIM-a 2004. – 2009.”). Nadalje, Vlada Indije također iznosi postupke kojima se uređuje politika EXIM-a 2004. - 2009. u „Priručniku o postupcima – od 1. rujna 2004. do 31. ožujka 2009., svezak I.” („HOP I. za 2004. - 2009”). Priručnik o postupcima također se redovito dopunjava.

(18)

Gore navedeni programi poreza na dohodak (d) temelje se na Zakonu o porezu na dohodak iz 1961. godine, a koji se mijenja godišnje Zakonom o financijama.

(19)

U skladu s člankom 11. stavkom 10. Osnovne uredbe Komisija je pozvala Vladu Indije na dodatno savjetovanje o kako izmijenjenim tako i neizmijenjenim programima s ciljem pojašnjavanja činjeničnog stanja u pogledu navodnih programa i radi iznalaženja međusobno prihvatljivog rješenja. Nakon tih savjetovanja, i u nedostatku međusobno prihvatljivog rješenja u odnosu na ova dva programa, Komisija je uključila sve ove programe u ispitivanje subvencioniranja.

(20)

Jedna zainteresirana stranka, koja predstavlja industriju Zajednice tvrdila je da je i dalje indijskim izvoznicima na raspolaganju određeni broj drugih programa i subvencija. Međutim, nije se pojavio konačni dokaz iz podataka koji bi pokazao da su proizvođači izvoznici koji su surađivali koristili te programe. Stoga se tim pitanjima nije dalje bavilo za potrebe ovog specifičnog postupka.

(21)

Detaljni opis programa nalazi se u stavcima od 4.1.1. do 4.1.14. politike EXIM-a 2004. - 2009. i u odjeljcima od 4.1. do 4.30. HOP-a I. za 2004. - 2009. Ovaj se program zvao „program po prethodnoj dozvoli”Advance Licence Scheme tijekom prethodnog ispitnog postupka u vezi s revizijom, koji je Uredbom (EZ) br. 193/2007 doveo do uvođenja konačne kompenzacijske pristojbe koja je trenutačno na snazi.

(22)

AAS se sastoji od šest potprograma, kako je detaljnije opisano u uvodnom odlomku 23. Ti se potprogrami, među ostalim, razlikuju prema području prihvatljivosti. Proizvođači izvoznici i trgovci izvoznici koji su „povezani s” pomoćnim proizvođačima stekli su uvjete za fizički izvoz prema AAS-u i za AAS za godišnji zahtjev. Proizvođači izvoznici koji opskrbljuju krajnjeg izvoznika stekli su uvjete za AAS za intermedijarnu opskrbu. Glavni nositelji ugovora koji opskrbljuju „procijenjene izvozne” kategorije navedene u stavku 8.2. politike EXIM-a 2004. - 2009., kao što su dobavljači izvozno orijentiranih jedinica (export oriented unit - EOU), stekli su uvjete za AAS za procijenjeni izvoz. Konačno, posrednici dobavljači proizvođača-izvoznika ispunjavanju uvjete za određene izvozne povlastice prema potprogramu pod nazivom Nalog za plaćanje unaprijed („NPU”) i naizmjenični dokumentarni domaći akreditiv.

(23)

Prethodna odobrenja mogu se izdati za:

(24)

Utvrđeno je da je proizvođač izvoznik koji surađuje tijekom RRIP-a primio samo koncesije prema dva potprograma povezana s dotičnim proizvodom, to jest i. AAS fizički izvozi i iv. AAS za procijenjene izvoze. Stoga nije potrebno utvrditi mogućnost kompenzacije preostalih nekorištenih potprograma.

(25)

Nakon što je Uredbom (EZ) br. 193/2007 uvedena konačna kompenzacijska pristojba koja je trenutačno na snazi, Vlada Indije izmijenila je sustav provjere koji se primjenjuje na AAS. Konkretno, u svrhu provjere koju obavljaju indijske vlasti, nositelj prethodnog odobrenja zakonski je obvezan voditi „točnu i primjerenu evidenciju o potrošnji i iskorištavanju robe uvezene uz oslobođenje od carine/robe nabavljene lokalno” u posebnom formatu (poglavlja 4.26., 4.30. i Dodatak 23. HOP-u I. za 2004. - 2009.), tj. registar stvarne potrošnje. Taj registar mora provjeriti vanjski ovlašteni računovođa/računovođa nadležan za troškove i radove, koji izdaje potvrdu o izvršenoj provjeri propisanih registara i odgovarajućih podataka kojom se potvrđuje da su podaci dostavljeni na temelju Dodatka 23. točni i istiniti u svim pogledima. Pa ipak, navedene odredbe primjenjuju se samo na prethodna odobrenja izdana 13. svibnja 2005. ili nakon tog datuma. Što se tiče svih prethodnih odobrenja (advance authorisation) ili prethodnih dozvola (advance licence) izdanih prije tog datuma, od vlasnika tih odobrenja/dozvola zahtijeva se da slijede prethodno primjenjive odredbe o provjeri, tj. da vode točnu i primjerenu evidenciju o potrošnji u vezi s dozvolom i iskorištavanju uvezene robe u formatu utvrđenom u Dodatku 18. (poglavlje 4.30. i Dodatak 18. HOP-u I. za 2002. - 2007.).

(26)

Što se tiče potprograma koje je jedini proizvođač izvoznik koji je surađivao koristio tijekom RRIP-a, tj. fizički izvoz i procijenjeni izvoz, Vlada Indije određuje opseg i vrijednost uvozne olakšice i obveze izvoza te su oni upisani u odobrenju. Osim toga, u vrijeme uvoza i izvoza, vladini službenici trebaju upisati odgovarajuće transakcije na odobrenje. Obujam dopuštenog uvoza prema ovom programu određuje Vlada Indije na temelju standardnih normi za ulazne-izlazne materijale (SION-i). SION-i postoje za većinu proizvoda uključujući dotični proizvod i objavljeni su u HOP-u II. za 2004. - 2009.

(27)

U tom pogledu trebalo bi uočiti da se SION-i redovito revidiraju. Kako je jedan od izvoznika koji je surađivao koristio dozvole izdane u različita vremena to je također značilo da su se na to trgovačko društvo tijekom RRIP-a primjenjivali različiti SION-i.

(28)

Uvezeni ulazni materijali ne mogu se prenositi i moraju se iskoristiti za proizvodnju nastalog izvoznog proizvoda. Obveza izvoza mora biti izvršena u propisanim rokovima nakon izdavanja dozvole (24 mjeseca s dva moguća produljenja, svako od 6 mjeseci).

(29)

U revizijskom ispitnom postupku utvrđeno je da iako je proizvođač izvoznik koji je surađivao mogao utvrditi ukupnu potrošnju sirovina, registar stvarne potrošnje dotičnog proizvoda nije postojao. Pretpostavljalo se da je potrošnja bila u skladu sa SION-ima. Zato nije bilo moguće utvrditi premašuju li zahtjevi SION-a, propisani prema specifičnim odobrenjima/dozvolama, u pogledu ulaznih materijala bez plaćanja carine, materijal potreban za proizvodnju referentne količine nastalog izvoznog proizvoda.

(30)

Nadalje, ispitni je postupak otkrio da su se sirovine uvozile na temelju tri različita odobrenja/dozvole i različitim SION normama i da su se tada miješale i fizički ugrađivale u proizvodnom procesu istog izvoznog proizvoda. Činjenica da postoje tri različita SION-a s različitim normama potrošnje za svaku od sirovina dodatno naglašava problem u određivanju stvarne potrošnje izvoznika koji je surađivao. U tom pogledu jasno je da registar stvarne potrošnje predstavlja osnovni zahtjev koji bi mogao omogućiti provjeru premašuju li ulazni materijali bez carine materijal potreban za proizvodnju referentne količine nastalog izvoznog proizvoda.

(31)

Revizija ispitnog postupka otkrila je i da se zahtjevi u vezi provjere koje su utvrdile vlasti Indije nisu poštovali ili da nisu još testirani u praksi. Registri neophodne stvarne potrošnje i zaliha (to jest Dodatak 18.) za prethodne dozvole (Advance Licences) izdane nakon 13. svibnja 2005. nisu dostavljeni relevantnim tijelima te ih stoga Vlada Indije nije kontrolirala. Registri stvarne potrošnje i zaliha zahtijevaju se za prethodne dozvole (Advance Licences) izdane nakon 13. svibnja 2005., ali Vlada Indije nije još provjerila usklađenost tih registara sa zahtjevima EXIM politike. Registre su provjeravali vanjski ovlašteni računovođe kako to zahtijeva odgovarajuće indijsko zakonodavstvo navedeno u uvodnoj izjavi 25., ali niti trgovačka društva niti ovlašteni računovođe nisu vodi zapisnike o tome kako se odvijao postupak certificiranja. Nije postojao revizijski plan niti drugi prateći materijal o obavljenoj reviziji, kao ni zabilježba o korištenoj metodologiji i posebnim zahtjevima za tako skrupulozan posao koji zahtjeva detaljno tehničko znanje o proizvodnim procesima, zahtjevima politike EXIM-a i računovodstvenim postupcima. Uzimajući u obzir ove okolnosti smatra se da izvoznik iz ispitnog postupka nije mogao pokazati da je zadovoljio odgovarajuće odredbe EXIM-a.

(32)

Izvoznik koji je surađivao osporio je gornje nalaze, posebno s obzirom na zaključke koji se tiču ovlaštenog računovođe kako je detaljno navedeno u uvodnoj izjavi 31. S tim ciljem tvrdio je kako ne postoji ni nacionalna ni međunarodna pravna odredba koja zahtjeva od revizijskog društva vođenje zapisnika o tome kako je obavljena revizija. Suprotno tome, indijsko pravo propisuje da su radni dokumenti vlasništvo revizora. U ovim okolnostima i s obzirom da nije prije posjete radi provjere podnesen zahtjev za susret s ovlaštenim računovođom, činjenica da revizijsko društvo nije posjedovalo prateće materijale u vrijeme posjete ne bi trebala biti protiv tog trgovačkog društva. Pored toga, izvoznik je tvrdio i da službe Komisije ne bi bile ovlaštene provjeriti dokumente koji se drže izvan trgovačkog društva iz ispitnog postupka na temelju Osnovne uredbe, a što bi bilo moguće da se radi o neovisnom računovođi. Tvrdilo se i da je stvarna potrošnja jedinog proizvođača koji je surađivao veća od SION normi za svaki ulazni materijal i da nije bilo pretjeranog otpusta carine.

(33)

U tom pogledu podsjeća se da je postupak provjere kojega obavlja ovlašteni računovođa i izdavanje odgovarajućeg certifikata dio sustava provjere koji je Vlada Indije uvela putem politike EXIM-a. S tim ciljem, politikom EXIM-a uveden je ovlašteni računovođa kao čimbenik u provedbi sustava, a Komisija je trebala provjeriti primjenjuje li se navedeni sustav učinkovito. Činjenica da trgovačko društvo ni ovlašteni računovođa nisu mogli dokazati da vode zapisnik o obavljenim provjerama radi izdavanja certifikata predviđenog politikom EXIM-a potvrđuje da trgovačko društvo nije bilo u mogućnosti dokazati da je zadovoljilo odgovarajuće odredbe politike EXIM-a. S obzirom na tvrdnju trgovačkog društva da nije bilo prekomjernog otpusta carina podsjeća se da je stvarno stanje na licu mjesta (to jest, miješanje ulaznih materijala i gotovih proizvoda, korištenje različitih SION normi, nepostojanje registara stvarne potrošnje predviđenih politikom EXIM-a), a dok se čekalo da Vlada Indije izvrši završne potrebne korake radi provjere, pokazala je da nije bilo moguće izračunati stvarnu potrošnju i nastali otpust carine po odobrenju/dozvoli i SION normi.

(34)

Izuzeće od uvoznih carina je subvencija u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 2. stavka 2. Osnovne uredbe, tj. financijski doprinos Vlade Indije koja je dodijelila korist izvozniku u ispitnom postupku.

(35)

Osim toga, AAS za fizički izvoz i AAS za procijenjeni izvoz jasno de iure ovise o realizaciji izvoza te se stoga smatra da su specifični i da se protiv njih mogu uvesti kompenzacijske mjere prema članku 3. stavku 4. točki (a) Osnovne uredbe. Bez preuzimanja obveze izvoza, trgovačko društvo ne može dobiti olakšicu prema ovim programima.

(36)

Nijedan od dva potprograma koja se koriste u ovom slučaju ne mogu se smatrati dozvoljenim sustavom povrata carine ili zamjenskim sustavom povrata u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. Oni nisu u skladu s pravilima navedenima u Prilogu I. točki i., Prilogu II. (definicije i pravila za povrat) i Prilogu III. (definicije i pravila za zamjenski povrat) Osnovnoj uredbi. Vlada Indije nije učinkovito primjenjivala sustav provjere ili postupak kako bi potvrdila jesu li i u kojim količinama ulazni materijali potrošeni za proizvodnju izvoznog proizvoda (Prilog II. poglavlje II. članak 4. Osnovnoj uredbi i u slučaju programa zamjenskog povrata, Prilog III. poglavlje II. članak 2. Osnovnoj uredbi. Sami SION-i ne mogu se smatrati sustavom provjere stvarne potrošnje budući da su ulazni materijali uvezeni bez plaćanja carine prema odobrenjima/dozvolama s različitim prinosima pomiješani u istom proizvodnom procesu za izvoznu robu. Vlada Indije ovom vrstom postupka nema mogućnost dovoljno precizno provjeriti količinu ulaznih materijala koji su potrošeni u izvoznoj proizvodnji i prema kojem bi ih se mjerilu trebalo uspoređivati. Nadalje, Vlada Indije nije provela ili još nije završila učinkovitu kontrolu na temelju točno vođenog registra stvarne potrošnje. Osim toga, Vlada Indije nije provela daljnje ispitivanje na temelju stvarnih ulaznih materijala koji se koriste, iako bi to obično trebalo provesti u nedostatku učinkovito primijenjenog sustava provjere (Prilog II. poglavlje II. članak 5. i Prilog III. poglavlje II. članak 3. Osnovnoj uredbi). Isto tako, podsjećamo da dotično trgovačko društvo nije posjedovalo registar potrošnje koji bi omogućio provjeru stvarne potrošnje sirovina za određenu vrstu proizvoda. Prema tome, i da je postojao učinkovit sustav kontrole Vlada Indije ne bi mogla sa sigurnošću utvrditi količine ulaznih materijala koje su bile potrošene u proizvodnji proizvoda za izvoz. Zaključno, uključivanje ovlaštenih računovođa u postupak provjere nije dovelo do poboljšanja sustava provjere jer ne postoje detaljna pravila o tome kako ovlašteni računovođe trebaju provoditi dodijeljene im zadatke, a informacije predstavljene tijekom ispitnog postupka ne mogu jamčiti izvršenje navedenih pravila propisanih u Osnovnoj uredbi.

(37)

Protiv ova dva potprograma mogu se stoga uvesti kompenzacijske mjere.

(38)

U nedostatku dozvoljenog sustava povrata carine ili sustava zamjenskog povrata kao zamjene, otpust na koji se mogu uvesti kompenzacijske mjere je otpust ukupnih uvoznih carina koje uobičajeno dospijevaju po uvozu ulaznih materijala. U tom je pogledu upozoreno da Osnovna uredba ne predviđa samo kompenziranje „pretjeranog” otpusta carina. U skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. i Prilogom II. Osnovnoj uredbi samo pretjerani otpust carina može se kompenzirati ako su zadovoljeni uvjeti iz priloga II. i III. Osnovnoj uredbi. Međutim, ti uvjeti nisu bili ispunjeni u ovom slučaju. Stoga, ako nije predstavljen prikladan postupak praćenja, gornji izuzetak za program povrata nije primjenjiv, a primjenjuje se uobičajeno pravilo za kompenziranje iznosa neplaćenih carina (neostvareni prihod), umjesto pravila za sve navodne pretjerane otpuste. Kako je određeno u Prilogu II. poglavlju II. i Prilogu III. poglavlju II. Osnovnoj uredbi, nije na vlasti koja provodi ispitni postupak da izračuna takav pretjerani otpust. Naprotiv, u skladu s člankom 2. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. Osnovne uredbe, ona samo treba utvrditi dostatni dokaz za pobijanje prikladnosti navodnog sustava promjene.

(39)

Iznos subvencije za izvoznika koji je koristio AAS izračunan je na temelju otpisanih uvoznih carina (osnovnih carina i posebnih dodatnih carina) na materijal uvezen na temelju dva potprograma korišten za dotični proizvod tijekom RRIP-a (brojnik). U skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Osnovne uredbe, pristojbe koje se obvezno plaćaju za dobivanje subvencije odbijene su od iznosa subvencije kada su dostavljeni opravdani zahtjevi. U skladu s člankom 7. stavkom 2. Osnovne uredbe, ovaj iznos subvencije dodijeljen je prema izvoznom prometu od prodaje dotičnog proizvoda tijekom RRIP-a kao primjereni nazivnik, jer subvencija ovisi o realizaciji izvoza i nije dodijeljena u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili transportiranim količinama.

(40)

Stopa subvencije utvrđene u pogledu ovog programa tijekom RRIP-a za jedinog proizvođača koji je surađivao iznosi 12,8 %.

(41)

Detaljni opis DEPS-a nalazi se u stavku 4.3. politike EXIM-a 2004. - 2009. i u poglavlju 4. HOP-a I. za 2004. - 2009.

(42)

Utvrđeno je da nijedan od proizvođača izvoznika koji je surađivao nije ostvario korist od DEPS-a protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere. Stoga nije potrebno provesti daljnju analizu programa u okviru ovog ispitnog postupka.

(43)

Detaljni opis EPCGS-a nalazi se u odjeljku 5. politike EXIM-a 2004. - 2009. i u poglavlju 5. HOP-a I. za 2004. - 2009.

(44)

Proizvođači izvoznici, trgovci izvoznici „povezani s” pomoćnim proizvođačima i pružateljima usluga stekli su uvjete za ovaj program.

(45)

Pod uvjetom obveze izvoza, trgovačko društvo ima pravo uvoziti osnovna sredstva (nova i od travnja 2003. rabljena osnovna sredstva stara do 10 godina) po sniženoj carinskoj stopi. Radi toga Vlada Indije izdaje dozvolu EPCGS nakon podnošenja zahtjeva i plaćanja pristojbe. Od travnja 2000. ovaj program predviđa sniženu carinsku stopu za uvoz od 5 %, koja se primjenjuje na sva osnovna sredstva koja se uvoze prema tom programu. Do 31. ožujka 2000. primjenjivala se efektivna carinska stopa od 11 % (uključujući 10 % prireza) i, u slučaju uvoza velike vrijednosti, nulta stopa carine. Kako bi se ispunila obveza izvoza, uvezena osnovna sredstva moraju se iskoristiti za proizvodnju određene količine izvozne robe tijekom određenog razdoblja.

(46)

Nositelj dozvole EPCGS također može nabavljati osnovna sredstva na domaćem tržištu. U tom slučaju domaći proizvođač osnovnih sredstava može iskoristiti uvoz komponenata oslobođen od carine, koje su potrebne za proizvodnju takvih osnovnih sredstava. Alternativno, domaći proizvođač može zahtijevati olakšicu u obliku procijenjenog izvoza u pogledu opskrbe osnovnim sredstvima nositelju dozvole EPCGS.

(47)

Nakon objave nisu primljeni komentari u odnosu na EPCGS.

(48)

EPCGS predviđa subvencije u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 2. stavka 2. Osnovne uredbe. Smanjenje carine predstavlja financijski doprinos Vlade Indije budući da ta koncesija smanjuje Vladi Indije prihod od carina koji bi inače dospio na naplatu. Osim toga, smanjenjem carine izvoznik ostvaruje korist jer ušteđene carine pri uvozu poboljšavaju njegovu likvidnost.

(49)

Osim toga, EPCGS de iure ovisi o realiziranom izvozu budući da se takve dozvole ne mogu dobiti bez preuzimanja obveze izvoza. Stoga se smatra specifičnim i subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere prema članku 3. stavku 4. prvom podstavku točki (a) Osnovne uredbe.

(50)

Zaključno, ovaj se program stoga ne može smatrati dopustivim sustavima povrata pristojbe ili zamjenskim sustavima povrata u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. U djelokrugu ovih dozvoljenih sustava povrata ne nalaze se osnovna sredstva, a kako je utvrđeno u Prilogu I., točki i. Osnovne uredbe jer se ona ne troše za proizvodnju izvoznog proizvoda.

(51)

Jedan izvoznik koji je surađivao nije nabavljao nikakva osnovna sredstva tijekom IP-a. Trgovačko društvo je ipak nastavilo ostvarivati korist od izuzeća od carine za osnovna sredstva nabavljena prije IP-a u iznosu utvrđenom u početnom ispitnom postupku. Kako je utvrđeno u početnom ispitnom postupku iznos subvencije primljene tijekom RRIP-a bio je izračunan, u skladu s člankom 7. stavkom 3. Osnovne uredbe, na temelju neplaćenih carina na uvezena osnovna sredstva tijekom vremenskog razdoblja koje odražava uobičajeno vrijeme amortizacije takvih osnovnih sredstava proizvođača izvoznika. U skladu s uspostavljenom praksom, tako izračunani iznos, koji vrijedi za RRIP, prilagođen je dodavanjem kamata za to razdoblje kako bi se odrazila puna vrijednost koristi kroz vrijeme. Pristojbe koje se obvezno plaćaju za dobivanje subvencije odbijene su od ovog iznosa subvencije kao brojnik u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) Osnovne uredbe. U skladu s člankom 7. stavcima 2. i 3. Osnovne uredbe, ovaj iznos subvencije dodjeljivan je prema izvoznom prometu tijekom revizije ispitnog postupka kao primjereni nazivnik, jer subvencija ovisi o realizaciji izvoza i nije dodijeljena u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili transportiranim količinama. Stopa subvencije utvrđene u pogledu koristi koju je ostvarilo trgovačko društvo tijekom RRIP-a iznosi 0,3 %.

(52)

Prema ovom programu izvoznici su mogli ostvariti korist od djelomičnog izuzeća od poreza na dohodak za prihod ostvaren od izvozne prodaje. Pravna osnova za ovo izuzeće utvrđena je u odjeljku 80HHC ITA-e.

(53)

Ova je odredba ukinuta za godinu ocjene 2005.-2006. (to jest za financijsku godinu od 1. travnja 2004. do 31. ožujka 2005.) dalje i stoga 80HHC ITA-e ne predstavlja dodjelu koristi nakon 31. ožujka 2004. Jedini proizvođač izvoznik koji je surađivao nije ostvario korist od ovog programa tijekom RRIP-a. Slijedom toga, kako je program povučen ne treba ga kompenzirati u skladu s člankom 15. stavkom 1. Osnovne uredbe.

(54)

Detaljni opis FMS-a nalazi se u odjeljku 3.9. politike EXIM-a 2004. - 2009. i u poglavlju 3.20. HOP-a I. za 2004. - 2009. Iako je trgovačko društvo izvijestilo o ovom programu, ispitni postupak je otkrio da tijekom RRIP-a nije ostvarena korist. Budući da je utvrđeno da proizvođač izvoznik koji je surađivao nije primio nikakve koristi od ovog programa protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, nije ga se smatralo potrebnim nastaviti analizirati u okviru ovog ispitnog postupka.

(55)

Detaljni opis TPS-a nalazi se u odjeljku 3.7. politike EXIM-a 2004. - 2009. i u poglavlju 3.2. HOP-a I. za 2004. - 2009.

(56)

Svaki izvoznik proizvođač ispunjava uvjete za ovaj program.

(57)

Ovaj program ima za cilj dodijeliti bonus trgovačkim društvima koja povećaju svoj izvozni promet. S tim ciljem program omogućava trgovačkim društvima koja ispunjavaju uvjete, raspolaganje kreditom u rasponu od 5 % i 15 % od iznosa na temelju razlike između FOB vrijednosti izvoza u dvije financijske godine za redom.

(58)

Trgovačka društva koja žele koristiti ovaj program trebaju podnijeti zahtjev Ministarstvu trgovine i industrije. Nakon što dobiju odobrenje, nadležna tijela im izdaju dozvolu na kojoj je naveden iznos kredita za carinu.

(59)

U ožujku 2006. ovaj se program prestao koristiti te su ga nakon nekog vremena zamijenila dva nova programa, Program ciljanog tržišta i Program ciljanog proizvoda. Pravo na podnošenje zahtjeva za TPS dozvolu traje do ožujka 2007., a trgovačka društva koja su koristila ovaj program mogu koristiti odgovarajuća prava na kredit za carine do ožujka 2009.

(60)

Proizvođač koji je surađivao smatrao je da nije bilo akumulirane koristi od ovog programa za trgovačko društvo tijekom RRIP-a i s obzirom da je program povučen 2006., smatra da za njega nije potrebno uvesti kompenzacijske mjere. Međutim, kako je detaljno objašnjeno niže, ispitni je postupak otkrio da je trgovačko društvo ostvarilo korist tijekom RRIP-a i da su usto, iako je program stvarno bio napušten, trgovačka društva mogla nastaviti od njega ostvarivati korist do 2009.

(61)

TPS predviđa subvencije u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 2. stavka 2. Osnovne uredbe. Kredit TPS-a je financijski doprinos Vlade Indije, budući da će se kredit s vremenom iskoristiti za prebijanje uvoznih carina, smanjujući na taj način prihod Vlade Indije od pristojbi koje bi u suprotnom dospjele na naplatu. Nadalje, kreditom TPS-a izvoznik ostvaruje korist, jer poboljšava njegovu likvidnost.

(62)

Nadalje, TPS de iure ovisi o realizaciji izvoza te se stoga se smatra specifičnim i programom protiv kojeg se mogu uvesti kompenzacijske mjere prema članku 3. stavku 4. točki (a) Osnovne uredbe.

(63)

Ovaj se program ne može smatrati dozvoljenim sustavom povrata carina ili sustavom zamjenskog povrata u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) podtočke ii. Osnovne uredbe. On nije u skladu sa strogim pravilima navedenima u Prilogu I. točki (i), Prilogu II. (definicije i pravila za povrat) i Prilogu III. (definicije i pravila za zamjenski povrat) Osnovnoj uredbi. Izvoznik nema obvezu doista koristiti robu uvezenu bez carine u proizvodnom postupku, a iznos kredita ne računa se u odnosu na stvarno iskorištene ulazne materijale. Nema sustava niti postupka na snazi koji bi potvrdili koji se ulazni materijali koriste u proizvodnom postupku izvoznog proizvoda ili je li došlo do prekomjernog plaćanja uvoznih carina u smislu točke (i) Priloga I. i priloga II. i III. Osnovnoj uredbi. Izvoznik ispunjava uvjete za olakšice TPS-a bez obzira uvozi li uopće bilo kakve ulazne materijale. Da bi dobio olakšicu, dovoljno je da izvoznik jednostavno povećava izvozni promet te nije potrebno da dokaže da su svi ulazni materijali bili uvezeni. Stoga, čak i izvoznici koji sve svoje ulazne materijale nabavljaju lokalno i ne uvoze robu koja bi se mogla koristiti kao ulazni materijal, još uvijek imaju pravo na olakšice od TPS-a.

(64)

Iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunan je kao korist koja je bila dodijeljena primatelju, za koju je utvrđeno da postoji tijekom RRIP-a, a kako ju je uknjižio proizvođač izvoznik koji je surađivao, na obračunskoj osnovi kao dohodak u vrijeme izvozne transakcije. U skladu s člankom 7. stavcima 2. i 3. Osnovne uredbe, ovaj iznos subvencije (brojnik) dodjeljivan je prema izvoznom prometu tijekom RRIP-a kao primjereni nazivnik, jer subvencija ovisi o realizaciji izvoza i nije dodijeljena u vezi s proizvedenim, prerađenim, izvezenim ili transportiranim količinama.

(65)

Stopa subvencije utvrđene u pogledu ovog programa tijekom RRIP-a za jedinog proizvođača koji je surađivao iznosi 0,7 %.

(66)

Podsjeća se da je marža subvencije, utvrđena u početnom ispitnom postupku bila 5,8 % za jedinog proizvođača izvoznika koji je surađivao u ovoj parcijalnoj privremenoj reviziji.

(67)

Tijekom ove parcijalne privremene revizije utvrđeno je da iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, izražene ad valorem, iznosi 13,8 %, kako je navedeno u nastavku teksta:

(68)

Uzimajući u obzir gore navedeno, zaključuje se da se smanjila razina subvencije u pogledu jedinog proizvođača izvoznika koji je surađivao.

(69)

U skladu s odredbama članka 19. Osnovne uredbe i na temelju ove parcijalne privremene revizije navedene u točki 3. Obavijesti o pokretanju postupka, utvrđeno je da je marža subvencioniranja za jedinog proizvođača koji je surađivao porasla s 5,8 % na 13,8 % i da je sukladno tome stopu kompenzacijske pristojbe koja je uvedena za ovog proizvođača izvoznika Uredbom (EZ) br. 193/2007 potrebno izmijeniti.

(70)

Drugo trgovačko društvo na koje se odnosi ova parcijalna privremena revizija, Reliance Industries Ltd, imalo je višu maržu subvencioniranja u početnom ispitnom postupku i nije surađivalo u ovoj reviziji. Kako to trgovačko društvo nije surađivalo procjena se treba temeljiti na najpovoljnijim raspoloživim činjenicama u skladu s člankom 28. Osnovne uredbe. S obzirom na to i u pogledu nalaza za jedinog izvoznika koji je surađivao također je vjerojatno da će proizvođač izvoznik koji nije surađivao nastaviti ostvarivati koristi od programa subvencioniranja iz ispitnog postupka najmanje po istoj stopi koja je utvrđena za proizvođača koji je surađivao. Mora se zaključiti da je stopa subvencioniranja u odnosu na jednog proizvođača izvoznika koji nije surađivao na kojeg se odnosi revizija također narasla na 13,8 % i da je sukladno tome stopu kompenzacijske pristojbe koja je uvedena za ovog proizvođača izvoznika Uredbom (EZ) br. 193/2007 potrebno izmijeniti.

(71)

S obzirom na trgovačka društva koje su surađivala u početnom ispitnom postupku, ali koja nisu navedena kao dotična trgovačka društva u ispitnom postupku u Dodatku Obavijesti o pokretanju postupka, nisu postojale naznake da bi kompenzacijske i dampinške pristojbe primjenjive na takva trgovačka društva bilo potrebno preračunati. Prema tome, pojedinačne pristojbe primjenjive na sve druge stranke osim Pearl Engineering and Reliance Industries, navedene u članku 1. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 193/2007 ostaju nepromijenjene.

(72)

Nasuprot tome, mora se smatrati da trgovačka društva koja nisu surađivala niti u ovoj reviziji niti u početnom ispitnom postupku i dalje ostvaruju koristi od programa subvencioniranja iz ispitnog postupka po najmanje istoj stopi koja je utvrđena za jedino trgovačko društvo koje je surađivalo. Kako bi se izbjeglo nagrađivanje nesuradnje smatra se prikladnim odrediti razinu subvencioniranja primjenjivu na „sva druga trgovačka društva” kao najvišu stopu utvrđenu za bilo koje trgovačko društvo koje je surađivalo u početnom ispitnom postupku, to jest, 13,8 %.

(73)

Potrebno je utvrditi izmijenjene stope kompenzacijske pristojbe na razini novih stopa subvencioniranja koja je utvrđena tijekom ove revizije jer marže štete izračunane u početnom ispitnom postupku ostaju više.

(74)

Stope kompenzacijske pristojbe za pojedino trgovačko društvo navedeno u ovoj Uredbi odražavaju stanje otkriveno tijekom parcijalne privremene revizije. Stoga se primjenjuju samo na uvoze dotičnih proizvoda koje su proizvela ta trgovačka društva. Uvozi dotičnog proizvoda koje je proizvelo bilo koje drugo trgovačko društva koje nije izričito navedeno u operativnom dijelu ove Uredbe, uključujući subjekte povezane s onima koja su izričito navedena, ne mogu koristiti te stope te se na njih primjenjuju stope pristojbe koje se primjenjuju na „sva druga trgovačka društva”.

(75)

Kako bi se izbjeglo da zbog fluktuacije cijena PET-a izazvanih oscilacijama cijena sirove nafte dođe do naplate viših pristojbi podsjeća se da su mjere utvrđene u obliku specifičnih pristojbi po toni. Utvrđeni iznos rezultat je primjene stope kompenzacijske pristojbe na CIF izvozne cijene koje su korištene za izračun razine potrebne za eliminaciju štete u početnom ispitnom postupku. Ista se metoda koristila za potrebe utvrđivanja izmijenjenih razina specifične pristojbe u kontekstu ove revizije.

(76)

Trebalo bi stoga izračunati marže i stope pristojbe kako je navedeno u tablici niže.

(77)

Sve zahtjeve za primjenu ovih pojedinačnih stopa kompenzacijske pristojbe (na primjer nakon promjene imena subjekta ili nakon uspostavljanja nove proizvodnje ili prodajnih subjekata) treba odmah dostaviti Komisiji (6) zajedno s cjelokupnom relevantnom informacijom, posebno sve promjene djelatnosti trgovačkog društva povezane s proizvodnjom, domaćom i izvoznom prodajom povezanom s, na primjer, promjenom imena ili promjenom proizvodnog ili prodajnog subjekta. Ako je primjereno i nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, Uredba će biti odgovarajuće izmijenjena dopunjavanjem popisa trgovačkih društava koja koriste pojedinačne stope carine.

(78)

Izmjena iznosa kompenzacijske pristojbe utjecat će na konačnu antidampinšku pristojbu uvedenu Uredbom (EZ) br. 192/2007 za proizvođače u Indiji.

(79)

U početnom antidampinškom ispitnom postupku, prilagođena je antidampinška pristojba kako bi se izbjeglo bilo kakvo dvostruko računanje utjecaja koristi od izvoznih subvencija. S tim u vezi, članak 14. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 384/96 od 22. prosinca 1995. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (7) i članak 14. stavak 1. osnovne antidampinške Uredbe propisuju da se na nijedan proizvod ne primjenjuju i antidampinška i kompenzacijska pristojba za potrebe postupanja u istoj situaciji koja proizlazi iz dampinga ili izvoznog subvencioniranja. U početnom ispitnom postupku protiv subvencioniranja kao i u ovoj parcijalnoj privremenoj reviziji utvrđeno je da određeni ispitani programi subvencioniranja, za koje je pronađeno da se protiv njih mogu uvesti kompenzacijske mjere, predstavljaju izvozne subvencije u smislu članka 3. stavka 4. Osnovne uredbe protiv subvencioniranja. Kao takve, te izvozne subvencije utjecale su na izvoznu cijenu indijskih proizvođača izvoznika i dovele do povećanja dampinške marže. Drugim riječima, konačne dampinške marže utvrđene u početnom antidampinškom ispitnom postupku djelomično su nastale zbog postojanja izvoznih subvencija.

(80)

Prema tome, stope konačne antidampinške pristojbe za dotične proizvođače izvoznike moraju se sada prilagoditi radi uzimanja u obzir revidirane razine koristi ostvarene od izvoznih subvencija tijekom RRIP-a u ovoj parcijalnoj privremenoj reviziji kako bi odražavale stvarnu maržu dampinga koja je preostala nakon uvođenja prilagođene kompenzacijske pristojbe kojom se neutralizira učinak izvoznih subvencija.

(81)

Drugim riječima, trebat će uzeti u obzir nove razine subvencioniranja za potrebe prilagodbe ranije utvrđenih marži dampinga.

(82)

Trebalo bi stoga izračunati marže i iznose pristojbe koje su primjenjive na dotična trgovačka društva kako je navedeno u tablici niže.

(83)

Kako bi se osigurala ispravna primjena kompenzacijskih i antidampinških pristojbi, razlika preostale carine ne treba se primjenjivati samo na izvoznike koji nisu surađivali već se treba primjenjivati i na trgovačka društva koja nisu imala nikakav izvoz tijekom RRIP-a. Međutim, potonja trgovačka društva su pozvana, ako zadovolje uvjete članka 20. Osnovne uredbe, da podnesu zahtjev za reviziju prema tom članku kako bi se njihovo stanje pojedinačno ispitalo,