This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Rules on crossing EU borders
Pravila o prelasku granica EU-a
Pravila o prelasku granica EU-a
Uredba (EU) 2016/399 o utvrđivanju Zakonika o schengenskim granicama
Poznata i pod nazivom Zakonik o schengenskim granicama, Uredba (EU) 2016/399, između ostalog, uspostavlja pravila o:
Uredba je nekoliko puta izmijenjena i dopunjena, posljednji put Uredbom (EU) 2024/1717, kojom se želi potaknuti otpornost schengenskog područja na ozbiljne prijetnje kao što su nezakonito useljavanje, izvanredna stanja u području javnog zdravlja i instrumentalizacija migranata te primjerena prilagodba pravila.
Zakonikom se uspostavljaju pravila kojima se uređuju:
Zakonikom o schengenskim granicama propisuju se pravila koja se primjenjuju na svaku osobu koja prelazi vanjske granice schengenskog prostora. Cipar još nije puna članica schengenskog područja, ali mora se pridržavati pravila o kontrolama na vanjskim granicama. Bugarska i Rumunjska pridružile su se schengenskom području u pogledu njihovih zračnih i pomorskih granica iako nadzor državnih granica ostaje na snazi na kopnenim granicama zemalja.
Pri prelasku vanjskih granica državljani zemalja izvan EU-a, koji nemaju koristi od slobode kretanja prema pravu EU-a, podliježu temeljitim kontrolama u skladu s uvjetima za ulazak u zemlju, uključujući sustavnu provjeru relevantnih baza podataka kao što su Schengenski informacijski sustav (SIS), kao i provjeru Viznog informacijskog sustava (VIS) ako osoba podliježe obvezi posjedovanja vize.
U slučaju planiranog boravka na državnom području zemlje Schengena u trajanju od ne više od 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana državljani zemalja izvan EU-a:
Državljaninu treće zemlje (državljanin zemlje izvan schengenskog prostora ili zemlje izvan EU-a), koji nema koristi od slobode kretanja prema pravu EU-a, ulazak se može zabraniti samo odlukom relevantnog nacionalnog tijela u kojoj se precizno navode razlozi zabrane te na koju se može uložiti žalba.
Uredbom (EZ) br. 1931/2006 utvrđuje se režim malograničnog prometa na vanjskim kopnenim granicama EU-a i uvodi dozvola za malogranični promet za potrebe državljana susjednih zemalja izvan EU-a koji borave u pograničnim područjima.
Na prostoru bez nadzora unutarnjih granica (odnosno na schengenskom prostoru, uz iznimku Bugarske, Cipra i Rumunjske) bilo koja osoba može prelaziti bilo koju unutarnju granicu bez provođenja graničnih kontrola. Neovisno o tome nacionalna policijska tijela imaju pravo provoditi policijske kontrole, uključujući na graničnom području, koje podliježu posebnim pravilima i ograničenjima.
Zemlje koje su dijelom prostora bez nadzora unutarnjih granica moraju ukloniti sve prepreke koje bi mogle priječiti nesmetan tok prometa na cestovnim graničnim prijelazima na unutarnjim granicama, a posebno ograničenja brzine koja nisu vezana za cestovnu sigurnost ili tehnologije za nadzor koje se upotrebljavaju radi uklanjanja prijetnji javnoj sigurnosti ili javnom poretku.
Uredbom o izmjeni (EU) 2024/1717 utvrđuju se uvjeti za ponovno uvođenje i produljenje kontrola na unutarnjim granicama. Ako na području bez nadzora državne granice postoji ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti u državi članici, ta država članica može ponovno uvesti granične kontrole samo kao krajnju mjeru, u iznimnim slučajevima. Takva ozbiljna prijetnja može proizlaziti iz:
Državama članicama dozvoljeno je da produlje nadzor unutarnjih granica na temelju sigurnosnih rizika ili migracijskih tokova na razdoblje od šest mjeseci. Ponovno uvođenje mogu obnavljati u razdobljima od šest mjeseci u trajanju do najviše dvije godine. Moraju obavijestiti o svakom ponovnom uvođenju i objasniti nužnost i proporcionalnost odluke o ponovnom uvođenju nadzora unutarnjih granica. Ako se predviđa da će ponovno uvođenje trajati 12 mjeseci, Europska komisija mora izdati mišljenje o proporcionalnosti i nužnosti mjera. U slučaju znatne izvanredne situacije u vezi s trajnom ozbiljnom prijetnjom država članica može iznimno obnoviti ponovno uvođenje nadzora granice u trajanju duljem od tog dvogodišnjeg razdoblja, najviše dva puta po šest mjeseci.
Kada Komisija utvrdi da postoji izvanredno stanje velikih razmjera u području javnog zdravlja koje negativno utječe na nekoliko država članica i ugrožava sveukupno funkcioniranje područja bez nadzora unutarnjih granica, može predložiti Vijeću Europske unije da donese provedbenu odluku kojom se državama članicama odobrava ponovno uvođenje nadzora državne granice, uključujući sve odgovarajuće mjere ublažavanja koje treba uspostaviti na nacionalnoj razini i razini EU-a, ako dostupne mjere (iz članka 21.a i članka 23. Uredbe (EU) 2024/1717) nisu dovoljne za suzbijanje izvanrednog stanja velikih razmjera u području javnog zdravlja.
Kada Komisija utvrdi da postoje iznimne okolnosti koje ugrožavaju sveukupno funkcioniranje područja bez nadzora unutarnjih granica uslijed trajnih ozbiljnih nedostataka povezanih s nadzorom vanjskih granica, u mjeri u kojoj te okolnosti predstavljaju ozbiljnu prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti, može predložiti da Vijeće donese preporuku da jedna ili više država članica odluče ponovo uvesti nadzor državne granice na svim unutarnjim granicama ili nekim njihovim određenim dijelovima.
Provedba Uredbe (EU) 2016/399 na razini svake države članice revidira se najmanje svakih pet godina mehanizmom evaluacije1 u skladu s pravilima utvrđenima u Uredbi (EU) 2022/922 (vidi sažetak).
Od travnja 2017. na vanjskim granicama schengenskog prostora za državljane EU-a / EGP-a (Europskoga gospodarskog područja) / Švicarske, uz postojeće provjere koje se već provode na državljanima zemalja izvan EU-a, provode se sustavne provjere u relevantnim bazama podatka.
Ta pravila uvedena su kao odgovor na terorističke napade koji su se zadnjih godina dogodili u raznim državama članicama te bi posebice trebala pomoći u rješavanju prijetnji koje predstavljaju teroristički borci rođeni u EU-u koji odlaze u inozemstvo ili se vraćaju iz inozemstva. Provjere se provode na vanjskim granicama, i na ulasku i na izlasku. Provode se u bazama podataka kao što su SIS i Interpolova baza podataka o izgubljenih i ukradenim putnim ispravama.
Uredbom (EU) 2016/399 uzima se u obzir donošenje Uredbe (EU) 2017/2226, kojom se stvara centralizirani sustav za registraciju podataka o ulasku i izlasku (sustav ulaska/izlaska – EES) u pogledu državljana zemalja izvan EU-a koji dolaze radi kratkotrajnog boravka, nakon što stupi na snagu. Sadašnje otiskivanje pečata na putnu ispravu na ulazu i izlazu zamijenit će elektroničko bilježenje ulaska i izlaska izravno u EES-u. Integrirana je upotreba sustava automatizirane granične kontrole za osobe koje podliježu registraciji u EES-u. Zemlje Schengena također mogu uspostaviti nacionalne programe olakšica kako bi državljanima zemlje izvan EU-a koji su prošli prethodnu provjeru omogućile da se pri ulasku koriste iznimkama od određenih aspekata graničnih kontrola. Nova pravila primjenjivat će se tek od datuma kada EES stupi na snagu.
Agencija Europske unije za operativno upravljanje opsežnim informacijskim sustavima u području slobode, sigurnosti i pravde već je odgovorna za rad triju informacijskih sustava EU-a ključnih za zaštitu schengenskog prostora i upravljanje granicama. Ciljevi su:
Uredbom (EU) 2017/2226 agenciji je dana dodatna zadaća razvoja EES-a i osiguranja da se njime dobro upravlja.
Uredba (EU) 2016/399 primjenjuje se od Njome se kodificirala i zamijenila Uredba (EZ) br. 562/2006 i njezine naknadne izmjene.
Zakonik o schengenskim granicama, kako je prvi put donesen (Uredba (EZ) br. 562/2006), primjenjuje se od
Za više informacija vidjeti:
Uredba (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (kodificirani tekst) (SL L 77, , str. 1.–52.).
Naknadne izmjene i dopune Uredbe (EU) br. 2016/399 uključene su u izvorni dokument. Ovaj pročišćeni tekst namijenjen je isključivo dokumentiranju.
Posljednje ažuriranje