11/Sv. 6

HR

Službeni list Europske unije

3

L 149/16

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

1.

„Konvencija” znači Konvencija o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka, usvojena u Ženevi 13. studenoga 1979. godine;

2.

„EMEP” znači Program suradnje na praćenju i procjeni dalekosežnog prijenosa onečišćujućih tvari u zraku u Europi;

3.

„Izvršno tijelo” znači izvršno tijelo Konvencije, sastavljeno sukladno članku 10. stavku 1. Konvencije;

4.

„Zemljopisni obuhvat EMEP-a” znači područje određeno člankom 1. stavkom 4. Protokola uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979. godine o dugoročnom financiranju Programa suradnje na praćenju i procjeni dalekosežnog prijenosa onečišćujućih tvari u zraku u Europi (EMEP), usvojenog u Ženevi 28. rujna 1984. godine;

5.

„Stranke” znači, ako kontekst ne zahtijeva drukčije, stranke ovog Protokola;

6.

„Komisija” znači Gospodarska komisija Ujedinjenih naroda za Europu;

7.

„Kritično opterećenje” znači kvantitativna procjena izloženosti jednoj ili više onečišćujućih tvari ispod koje, prema sadašnjim spoznajama, ne dolazi do nikakvih značajnih štetnih posljedica na utvrđene osjetljive sastavnice okoliša;

8.

„Glavni postojeći stacionarni izvor” znači svaki postojeći stacionarni izvor toplinske snage najmanje 100 MW;

9.

„Glavni novi stacionarni izvor” znači svaki novi stacionarni izvor toplinske snage najmanje 50 MW;

10.

„Kategorija glavnog izvora” znači svaka kategorija izvora koji ispušta ili može ispuštati onečišćujuće tvari u zrak u obliku dušikovih oksida, uključujući kategorije navedene u Tehničkom prilogu, i koja sudjeluju s najmanje 10 posto u ukupnim godišnjim nacionalnim emisijama dušikovih oksida, izmjerenim ili izračunatim u prvoj kalendarskoj godini nakon datuma stupanja na snagu ovog Protokola te svake četvrte godine nakon toga;

11.

„Novi stacionarni izvor” znači svaki stacionarni izvor čija je izgradnja ili znatna preinaka započela po isteku dvije godine od datuma stupanja na snagu ovog Protokola;

12.

„Novi pokretni izvor” znači svako motorno vozilo ili drugi pokretni izvor koji je proizveden po isteku dvije godine od datuma stupanja na snagu ovog Protokola.

(a)

primjenjuju nacionalne standarde emisija na glavne nove stacionarne izvore i/ili kategorije izvora i na znatno preinačene stacionarne izvore iz kategorije glavnih izvora, na temelju najboljih raspoloživih ekonomski izvedivih tehnologija uzimajući u obzir Tehnički prilog;

(b)

primjenjuju nacionalne standarde emisija na nove pokretne izvore iz svih kategorija glavnih izvora, na temelju najbolje raspoloživih ekonomski izvedivih tehnologija, uzimajući u obzir Tehnički prilog i relevantne odluke usvojene u okviru Povjerenstva Komisije za unutarnji promet;

(c)

uvode mjere nadzora onečišćenja za glavne postojeće stacionarne izvore, vodeći računa o Tehničkom prilogu i značajkama postrojenja, njegovoj starosti i stupnju iskorištenosti te o potrebi da se izbjegnu neželjeni prekidi u radu.

3.

(a)

komercijalne razmjene raspoložive tehnologije;

(b)

izravnih industrijskih kontakata i suradnje, uključujući zajedničke pothvate;

(c)

razmjene informacija i iskustava; i

(d)

pružanje tehničke pomoći.

(a)

utvrditi i kvantificirati posljedice emisija dušikovih oksida na ljude, biljni i životinjski svijet, vode, tlo i materijale, vodeći računa o utjecaju dušikovih oksida iz drukčijih izvora od atmosferskog taloženja;

(b)

odrediti zemljopisnu raspodjelu osjetljivih područja;

(c)

razvijati mjerenja i modele izračuna, uključujući usklađene metodologije za izračun emisija, kvantificirati dalekosežni prijenos dušikovih oksida i relevantnih onečišćujućih tvari;

(d)

poboljšati procjene izvršenja i troškova tehnologija za nadzor emisija dušikovih oksida te pratiti razvoj poboljšanih i novih tehnologija; i

(e)

razvijati, u kontekstu pristupa utemeljenog na kritičnim opterećenjima, metode za objedinjavanje znanstvenih, tehničkih i ekonomskih podataka radi utvrđivanja odgovarajuće strategije nadzora.

(a)

razinama nacionalnih godišnjih emisija dušikovih oksida i na temelju čega su izračunate;

(b)

napretku u primjeni nacionalnih standarda emisija zahtijevanih sukladno članku 2. podstavcima 2(a) i 2(b), nacionalnim standardima emisija koji se primjenjuju ili će se primjenjivati te o izvorima i/ili kategorijama izvora na koje se odnose;

(c)

napretku u uvođenju mjera za nadzor onečišćenja sukladno članku 2. podstavku 2(c), izvorima na koje se odnose i mjerama koje su uvedene ili će se uvesti;

(d)

napretku u dostupnosti bezolovnoga goriva;

(e)

mjerama koje se poduzimaju radi omogućivanja razmjene tehnologije;

(f)

napretku o utvrđivanju kritičnih opterećenja.

1.

Podaci vezani uz izvedbe emisije i troškove temelje se na službenoj dokumentaciji izvršnog tijela i njegovih pomoćnih tijela, naročito dokumentima EB.AIR/WG.3/R. 8, R. 9 i R. 16, i ENV/WP.1/R.86, i Corr. 1, kako je reproducirano u poglavlju 7. dokumenta „Učinci i kontrola prekograničnog onečišćivanja zraka” (1). Osim ako nije drukčije navedeno, navedene tehnologije smatraju se utvrđenima na temelju radnog iskustva (2).

2.

Podaci sadržani u ovom Prilogu su nepotpuni. Budući da se iskustvo s novim motorima i novim postrojenjima koji obuhvaćaju niskoemisijsku tehnologiju, kao i s rekonstrukcijom postojećih postrojenja, neprestano proširuje, bit će nužna redovita razrada te izmjena Priloga. Prilog ne može predstavljati iscrpan izvještaj o tehničkim mogućnostima; njegov je cilj osigurati upute za strane pri utvrđivanju ekonomski isplativih tehnologija u svrhu provođenja obveza Protokola.

3.

Izgaranje fosilnih goriva glavni je izvor antropogenih emisija NOx iz stacionarnih izvora. Osim toga, neki procesi bez izgaranja mogu značajno doprinijeti emisijama.

4.

Glavne kategorije emisija NOx iz stacionarnih izvora obuhvaćaju:

5.

Tehnologije za smanjenje emisija NOx usredotočuju se na određene promjene u izgaranju/procesu te posebno kad se radi o velikim elektranama, na obradu dimnih plinova.

6.

Prilikom rekonstrukcije postojećih postrojenja, opseg primjene tehnologija niske emisije NOx može se ograničiti negativnim radnim popratnim pojavama ili drugim ograničenjima specifičnim za određenu lokaciju. Stoga su, kad se radi o rekonstrukciji, navedene samo približne procjene za uobičajeno dostupne vrijednosti emisije NOx. Kod novih postrojenja, negativne popratne pojave mogu se svesti na najmanju mjeru ili isključiti odgovarajućim projektnim obilježjima.

7.

Prema trenutačno raspoloživim podacima, troškovi promjena u izgaranju mogu se smatrati malima kao i za nova postrojenja. Međutim, u slučaju rekonstrukcije na primjerice velikim elektranama, oni se kreću u rasponu od otprilike 8 do 25 švicarskih franaka po kWel (u 1985.). U pravilu, troškovi ulaganja u sustave obrade dimnih plinova znatno su viši.

8.

Kod stacionarnih izvora, faktori emisije iskazani su u miligramima NO2 po uobičajenom (0 °C, 1013 mb) kubičnom metru (mg/m3), suha osnova.

9.

Kategorija postrojenja za izgaranje obuhvaća izgaranje fosilnoga goriva u pećima, kotlovima, neizravnim grijačima i drugim postrojenjima za izgaranje s toplinskom snagom većom od 10 MW, bez miješanja dimnih plinova izgaranja s drugim otpadnim tvarima ili obrađenim materijalima. Sljedeće tehnologije izgaranja, bilo samostalne ili u kombinaciji, dostupne su za nove i postojeće instalacije:

Standardi izvedbe koji se mogu postići, sažeti su u tablici 1.

Tablica 1.

Standardi izvedbe NOx (mg/m3) koji se mogu postići promjenama u izgaranju

10.

Obrada dimnih plinova selektivnim katalizatorskim smanjenjem (SCR) je dodatna mjera smanjenja emisije NOx s učinkovitostima do 80 % i više. Znatno radno iskustvo iz novih i naknadno poboljšanih instalacija sada se stječe unutar regije Komisije, naročito za elektrane veće od 300 MW (toplinske snage). U kombinaciji s promjenama u izgaranju, vrijednosti emisije od 200 mg/m3 (kruta goriva, 6 % O2) i 150 mg/m3 (tekuća goriva, 3 % O2) mogu se lako zadovoljiti.

11.

Selektivno nekatalizatorsko smanjenje (SNCR), obrada dimnih plinova za smanjenja NOx od 20 do 60 %, jeftinija je tehnologija za posebne primjene (npr. rafinerijske peći i izgaranje bazičnog radnog plina).

12.

Emisije NOx iz stacionarnih plinskih turbina mogu se smanjiti bilo promjenama u izgaranju (suha kontrola) ili ubrizgavanjem vode/pare (mokra kontrola). Obje mjere su provjerene. Na taj se način mogu zadovoljiti vrijednosti emisija od 150 mg/m3 (plin, 15 % O2) i 300 mg/m3 (ulje, 15 % O2). Naknadno poboljšanje je moguće.

13.

Emisije NOx iz stacionarnih IC motora s unutarnjim izgaranjem može se smanjiti bilo promjenama u izgaranju (npr. koncepti slabog izgaranja i optoka ispušnih plinova) ili obradom dimnih plinova (trosmjerni katalitički pretvarač zatvorene petlje, SCR). Tehnička izvedivost i ekonomska isplativost ovih različitih procesa ovisi o veličini motora, vrsti motora (dvotaktni/četverotaktni) i načinu rada motora (neprekidno/promjenjivo opterećenje). Koncept slabog izgaranja u mogućnosti je zadovoljiti vrijednosti emisije NOx od 800 mg/m3 (5 % O2), SCR proces smanjuje emisije NOx dobrano ispod 400 mg/m3 (5 % O2), a trosmjerni katalitički pretvarač smanjuje takve emisije čak ispod 200 mg/m3 (5 % O2).

14.

Postupak prethodne kalcinacije procjenjuje se unutar regije Komisije kao moguća tehnologija s potencijalom smanjenja koncentracija NOx u dimnom plinu novih i postojećih peći za kalcinaciju cementa na oko 300 mg/m3 (10 % O2).

15.

Proizvodnja nitratne kiseline visokotlačne apsorpcije (> 8 bara) u mogućnosti je zadržati koncentracije NOx u nerazrijeđenim otpadnim tvarima ispod 400 m3. Ista se izvedba emisije može zadovoljiti srednjetlačnom apsorpcijom u kombinaciji sa SCR postupkom ili nekim drugim sličnim učinkovitim postupkom smanjenja NOx. Rekonstrukcija je moguća.

16.

Motorna vozila razmatrana u ovom Prilogu su ona koja se koriste za cestovni prijevoz, to jest: osobna vozila koja kao gorivo koriste benzin i ona koja koriste dizel, vozila lagane konstrukcije i vozila teške konstrukcije. U odgovarajućem omjeru poziva se prema potrebi na određene kategorije vozila (M1, M2, M3, N1, N2, N3) navedena u Uredbi EEZ br. 13 u skladu sa Sporazumom iz 1958. o prihvaćanju jednakih uvjeta za homologaciju i uzajamno priznavanje homologacije opreme i dijelova motornih vozila.

17.

Cestovni prijevoz je glavni izvor antropogene emisije NOx u mnogim zemljama Komisije, koji sudjeluje s između 40 i 80 % u ukupnim nacionalnim emisijama. Tipično, vozila koja kao gorivo koriste benzin sudjeluju s dvije trećine u ukupnim emisijama NOx u cestovnom prijevozu.

18.

Sažet prikaz tehnologija raspoloživih za kontrolu dušikovih oksida iz motornih vozila nalazi se u tablicama 3. i 6. Tehnologije je primjereno grupirati pozivanjem na postojeće ili predložene nacionalne i međunarodne standarde emisije koji se razlikuju po strogosti kontrole. Budući da sadašnji regulatorni ciklusi ispitivanja samo odražavaju vožnju u naselju i gradsku vožnju, procjenama odnosnih emisija NOx niže navedenima uzima se u obzir vožnja većom brzinom gdje emisije NOx mogu biti naročito važne.

19.

Dodatni iznosi troškova proizvodnje za različite tehnologije navedene u tablicama 3. i 6. daju procjene troškova proizvodnje, a ne maloprodajne cijene.

20.

Kontrola sukladnosti proizvodnje i izvedba vozila u uporabi važna je radi osiguravanja postizanja potencijala smanjenja standarda emisije u praksi.

21.

Tehnologije koje obuhvaćaju ili se temelje na uporabi katalitičkih pretvarača zahtijevaju bezolovno gorivo. Slobodni protok vozila opremljenih katalitičkim pretvaračima ovisi o općenitoj raspoloživosti bezolovnoga goriva.

22.

U tablici 2. nalazi se sažetak četiri standarda emisije. Oni su korišteni u tablici 3. u svrhu grupiranja različitih tehnologija motora za benzinska vozila prema njihovom potencijalu smanjenja emisije NOx.

Tablica 2.

Definicija standarda emisije

Tablica 3.

Tehnologije za benzinski motor, izvedba emisije, troškovi i potrošnja goriva za razine standarda emisije

23.

Standardi emisije A., B., C. i D. uključuju ograničenja emisija ugljikovodika (HC) i ugljikovog monoksida (CO), kao i NOx. Procjene smanjenja emisije za te onečišćivače, s obzirom na temeljne iz slučaja ECE R. 15-04, navedene su u tablici 4.

Tablica 4.

Procijenjena smanjenja emisija HC i CO iz osobnih automobila koji kao gorivo koriste benzin s obzirom na različite tehnologije

24.

Sadašnji dizelski automobili mogu udovoljiti zahtjevima emisija NOx standarda A., B. i C. Strogi zahtjevi emisija čestica, zajedno sa strogim ograničenjima NOx standarda D., podrazumijevaju da će dizelski osobni automobili zahtijevati daljnji razvoj, vjerojatno uključujući elektroničku kontrolu pumpe za gorivo, napredne sustave za ubrizgavanje goriva, optok ispušnih plinova i uređaje za odvajanje čestica. Za sada postoje samo pokusna vozila. (Vidjeti također tablicu 6., bilješku (a)).

25.

Metode kontrole za osobne automobile primjenjive su, ali se smanjenja NOx, troškovi i komercijalno vođeni vremenski čimbenici mogu razlikovati.

26.

Ova je klasa vozila zanemariva u zapadnoj Europi i njihov se broj smanjuje u istočnoj Europi. Američke razine emisija NOx iz 1990. i 1991. (vidjeti tablicu 5.) mogle bi se doseći uz skromne troškove bez značajnijeg poboljšanja tehnologije.

27.

U tablici 5. nalazi se sažet prikaz triju standarda emisije. Oni su korišteni u tablici 6. u svrhu grupiranja tehnologija motora za dizelska vozila teške konstrukcije u skladu s potencijalom smanjenja NOx. Temeljna konfiguracija motora se mijenja, pri čemu se trend odmiče od motora s atmosferskim dizelom prema motorima s turbo punjenjem. Ovaj trend nosi naznake poboljšanja temeljne izvedbe potrošnje goriva. Usporedne procjene potrošnje stoga nisu uvrštene.

Tablica 5.

Definicije standarda emisije

Tablica 6.

Tehnologije dizelskog motora teške konstrukcije, izvedbe emisije (a) i troškovi razina standarda emisije  (12)