11/Sv. 16

HR

Službeni list Europske unije

119

---

21998A0319(01)

---

L 083/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

---

KONVENCIJA UJEDINJENIH NARODA

o suzbijanju dezertifikacije u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, posebno u Africi

STRANKE OVE KONVENCIJE:

POTVRĐUJUĆI da su stanovnici na pogođenim ili ugroženim područjima najvažnija briga pri suzbijanju dezertifikacije i ublažavanja posljedica suša,

IZRAŽAVAJUĆI ozbiljnu zabrinutost međunarodne zajednice, uključujući države i međunarodne organizacije, glede štetnih utjecaja dezertifikacije i suše,

SVJESNE da aridna, semiaridna i suha subhumidna područja zajedno čine značajan dio kopnenog dijela Zemlje i stanište su i izvor života za veliki dio tamošnje populacije,

POTVRĐUJUĆI da su dezertifikacija i suša problemi globalnih dimenzija, jer pogađaju sve regije svijeta i da je potrebno zajedničko djelovanje međunarodne zajednice za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suše,

IMAJUĆI u vidu veliku brojnost zemalja u razvoju, osobito najslabije razvijenih zemalja, pogođenih jakim sušama i/ili dezertifikacijom i osobito tragične posljedice ovih pojava u Africi,

IMAJUĆI također u vidu da dezertifikaciju uzrokuju složena međudjelovanja fizičkih, bioloških, političkih, socijalnih, kulturnih i gospodarskih činitelja,

RAZMATRAJUĆI utjecaj trgovine i relevantnih aspekata međunarodnih ekonomskih odnosa na sposobnost pogođenih zemalja za odgovarajuće suzbijanje dezertifikacije,

SVJESNE da su održiv gospodarski rast, socijalni razvoj i iskorjenjivanje siromaštva primarni zadaci pogođenih zemalja u razvoju, osobito u Africi i da su izuzetno važni za postizavanje ciljeva održivosti,

UZIMAJUĆI u obzir da dezertifikacija i suša utječu na održivi razvoj preko njihovih međusobnih odnosa prema važnim socijalnim problemima kao što su siromaštvo, slabo zdravlje i prehrana, nedostatak zaliha hrane, te problemima koji proizlaze iz migracija, raseljavanja i demografske dinamike,

CIJENEĆI značenje dosadašnjih napora i iskustava država i međunarodnih organizacija u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše, osobito u provedbi Plana djelovanja za suzbijanje dezertifikacije usvojenog 1977. godine na Konferenciji Ujedinjenih naroda o dezertifikaciji,

SHVAĆAJUĆI da, unatoč naporima u prošlosti, nije postignut očekivani napredak u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše, te da je potreban nov i učinkovitiji pristup na svim razinama u okviru održivog razvoja,

UVIĐAJUĆI vrijednost i značenje odluka usvojenih na Konferenciji Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju, osobito Agende 21, poglavlja 12., koji određuju osnovu za suzbijanje dezertifikacije,

PONOVNO potvrđujući, u tom svjetlu, obveze razvijenih zemalja sadržane u stavku 13. poglavlja 33. Agende 21,

UZIMAJUĆI u obzir Rezoluciju 47/188. Opće skupštine, osobito prioritete određene za Afriku, te sve druge relevantne rezolucije Ujedinjenih naroda, odluke i programe o dezertifikaciji i suši, kao i relevantne deklaracije afričkih zemalja i zemalja drugih regija,

POTVRĐUJUĆI Deklaraciju o okolišu i razvoju iz Rio de Janeira koja u svom Načelu 2. kaže da, sukladno s Poveljom Ujedinjenih naroda i načelima međunarodnog prava, države imaju suvereno pravo koristiti se vlastitim prirodnim dobrima sukladno sa svojim vlastitim politikama okoliša i razvoja, te odgovornost da osiguraju kako djelovanja u okviru njihove jurisdikcije ili kontrole ne bi izazivala štete po okoliš drugih država ili područja izvan granica nacionalne jurisdikcije,

UVIĐAJUĆI da nacionalne vlade igraju ključnu ulogu u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suša i da napredak u tom smislu ovisi o lokalnoj provedbi programa djelovanja u pogođenim regijama,

TAKOĐER, uviđajući važnost i potrebu međunarodne suradnje i partnerstva u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše,

UVIĐAJUĆI važnost opskrbe pogođenih zemalja u razvoju, osobito u Africi, učinkovitim mjerama, kao što su, između ostalog, znatna financijska sredstva, uključujući nove i dodatne fondove, kao i pristup tehnologijama bez kojih će im biti teško potpuno provesti njihove obveze određene ovom Konvencijom,

IZRAŽAVAJUĆI zabrinutost zbog utjecaja dezertifikacije i suše na pogođene zemlje u Središnjoj Aziji i Zakavkazju,

NAGLAŠAVAJUĆI važnu ulogu žena na područjima pogođenim dezertifikacijom i/ili sušom, osobito u ruralnim područjima zemalja u razvoju, te važnost osiguranja potpunog sudjelovanja i muškaraca i žena na svim razinama u programima za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše,

NAGLAŠAVAJUĆI osobitu ulogu nevladinih udruga i drugih velikih skupina u programima za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše,

IMAJUĆI U VIDU odnos između dezertifikacije i ostalih globalnih problema okoliša s kojima se suočavaju međunarodne i nacionalne zajednice,

IMAJUĆI, također, u vidu doprinos koji suzbijanje dezertifikacije može imati u postizanju ciljeva Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime, Konvencije o biološkoj raznolikosti i drugih konvencija o okolišu,

UVJERENE da će strategije za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše biti vrlo učinkovite ako budu zasnovane na odgovarajućem sustavnom promatranju i strogim znanstvenim spoznajama i ako budu neprekidno provjeravane,

UVIĐAJUĆI hitnu potrebu poboljšavanja učinkovitosti i koordinacije međunarodne suradnje kako bi se olakšalo provedba nacionalnih planova i prioriteta,

ODLUČNE da poduzmu prikladne radnje u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše za dobrobit današnjih i budućih generacija,

SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:

DIO I.

UVOD

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Konvencije:

(a)	„dezertifikacija” znači degradaciju zemljišta u aridnim, semiaridnim i suhim subhumidnim područjima kao posljedica različitih činitelja, uključujući promjene klime i ljudske aktivnosti,

b

„suzbijanje dezertifikacije” uključuje aktivnosti za održivi razvoj koje su dio sveukupnog razvoja zemljišta u aridnim, semiaridnim i suhim subhumidnim područjima, a kojima je cilj: (i) sprečavanje i/ili ublažavanje degradacije zemljišta, (ii) obnavljanje djelomično degradiranog zemljišta, i (iii) melioracije zemljišta zahvaćenih dezertifikacijom.

(c)	„suša” je prirodna pojava koja je nastupila kad je količina oborina bitno niža od uobičajeno zabilježenih razina, uzrokujući ozbiljne hidrološke poremećaje koji štetno utječu na proizvodne sustave zemljišnih dobara.

(d)	„ublažavanje posljedica suše” označava aktivnosti koje se odnose na predviđanje suše i imaju cilj smanjenje ranjivosti društvenih i prirodnih sustava, što je vezano i uz suzbijanje dezertifikacije,

(e)	„zemljište” označava terestični bio-produktivni sustav koji obuhvaća tlo, vegetaciju, druge životne zajednice i ekološke i hidrološke procese koji se odvijaju u sustavu,

(f)

„degradacija zemljišta” je umanjenje ili gubitak u aridnim, semiaridnim i suhim subhumidnim područjima, biološke i ekonomske produktivnosti i složenosti oborinama vlaženih tala, navodnjavanih obradivih zemljišta, površina pašnjaka, šuma i šumskih zemljišta njihovim korištenjem, jednim ili više kombiniranih procesa, uključujući procese koji proizlaze iz ljudskih aktivnosti i modela stanovanja, kao što su: (i) erozija tla uzrokovana vjetrom i/ili vodom, (ii) pogoršanje fizikalnih, kemijskih i bioloških ili gospodarskih svojstava tala, i (iii) dugoročni gubitak prirodne vegetacije.

(g)	„aridna, semiaridna i suha subhumidna područja” su područja izvan polarnih i subpolarnih regija, u kojima se omjer između godišnje količine oborina i potencijalne evapotranspiracije kreće između 0.05 i 0.65,

(h)	„pogođena područja” su aridna, semiaridna i/ili suha subhumidna područja pogođena ili ugrožena dezertifikacijom,

(i)	„pogođene zemlje” su zemlje čija su zemljišta uključena, u potpunosti ili djelomično, u pogođena područja,

(j)

„regionalna organizacija za ekonomske integracije” je organizacija koju su osnovale suverene države neke regije, a u čijoj su nadležnosti pitanja uređena ovom Konvencijom i koja je ovlaštena, sukladno s internim propisima, potpisati, ratificirati, prihvatiti, odobriti ili pristupiti ovoj Konvenciji,

(k)	„stranke - razvijene zemlje” su stranke iz reda razvijenih zemalja te regionalne organizacije za ekonomske integracije koje su osnovale razvijene zemlje.

Članak 2.

Cilj

1.   Cilj je ove Konvencije suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše u zemljama pogođenim jakim sušama i/ili dezertifikacijom, osobito u Africi, učinkovitim djelovanjem na svim razinama, koje podržavaju dogovori o međunarodnoj suradnji i partnerstvu, u okviru cjelovitog pristupa koji je sadržan u Agendi 21, sa ciljem doprinošenja postizanju održivog razvoja na pogođenim područjima.

2.   Postizanje ovog cilja uključivat će dugoročne integralne strategije koje su istodobno usmjerene, na pogođenim područjima, na unapređivanje produktivnosti zemljišta, na obnavljanje, očuvanje i održivo gospodarenje dobrima zemljišta i voda, što vodi poboljšanim uvjetima života, posebice na razini zajednice.

Članak 3.

Načela

Da se postignu ciljevi ove Konvencije i provedu njezine odredbe, stranke se ravnaju, između ostaloga, sljedećim:

(a)	Stranke jamče da su odluke o nacrtu i provedbi programa za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanja posljedica suše donesene uz sudjelovanje stanovništva i lokalnih zajednica i da je stvoreno povoljno okruženje na višim razinama kako bi se olakšalo djelovanje na nacionalnim i lokalnim razinama,

(b)	Stranke trebaju, u duhu međunarodne solidarnosti i partnerstva, unapređivati koordinaciju i suradnju na subregionalnim, regionalnim i međunarodnim razinama, te bolje usmjeravati financijske, ljudske, organizacijske i tehničke resurse gdje je to potrebno,

(c)

Stranke trebaju razvijati, u duhu partnerstva, suradnju na svim razinama vlada, zajednica, nevladinih udruga i zemljoposjednika kako bi se uspostavilo bolje poznavanje prirode i vrijednosti zemljišta i oskudnosti prirodnih dobara voda na pogođenim područjima i raditi na njihovom održivom korištenju, i

(d)	Stranke trebaju razmotriti posebne potrebe i okolnosti stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, a osobito najslabije razvijenih među njima.

DIO II.

OPĆE ODREDBE

Članak 4.

Opće obveze

1.   Stranke će provoditi svoje obveze iz ove Konvencije pojedinačno ili zajednički, bilo kroz postojeće ili buduće dvostrane i mnogostrane aranžmane ili njihovom kombinacijom, kad je to prikladno, a naglašavajući potrebu usklađivanja napora i razvijanja jasne dugoročne strategije na svim razinama.

2.   U provođenju ciljeva ove Konvencije stranke će:

(a)	usvojiti cjelovit pristup fizičkim, biološkim i socio-gospodarskim aspektima procesa dezertifikacije i suše,

(b)

posvetiti dužnu pozornost, u okviru odgovarajućih međunarodnih i regionalnih tijela, stanjima u pogođenim strankama - zemljama u razvoju vezano za međunarodnu trgovinu, trgovačke sporazume i dug sa ciljem uspostavljanja povoljnog međunarodnog gospodarskog okruženja koji vodi k unapređivanju održivog razvoja,

(c)	uključiti strategije za suzbijanje siromaštva u napore za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše,

(d)	unapređivati suradnju među strankama - pogođenim zemljama na područjima zaštite okoliša i očuvanja dobara zemljišta i voda, gdje se oni odnose na dezertifikaciju i sušu,

(e)	jačati subregionalnu, regionalnu i međunarodnu suradnju,

(f)	surađivati s odgovarajućim međuvladinim organizacijama,

(g)	odrediti institucionalne mehanizme, ako je prikladno, imajući u vidu potrebu za izbjegavanjem udvostručenja, i

(h)	promicati primjenu postojećih dvostranih i mnogostranih financijskih mehanizama i sporazuma koji pokreću i usmjeravaju znatna financijska sredstva ka strankama - pogođenim zemljama u razvoju, za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše.

3.   Stranke - pogođene zemlje u razvoju, mogu primiti pomoć u provedbi Konvencije.

Članak 5.

Obveze stranaka - pogođenih zemalja

Uz njihove obveze prema članku 4. stranke - pogođene zemlje, će:

(a)	dati prednost suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše i osigurati odgovarajuća sredstva sukladno sa svojim okolnostima i mogućnostima,

(b)	ustanoviti strategije i prioritete, u okviru planova i/ili politika održivog razvoja, u cilju suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja posljedica suše,

(c)	imenovati glavne uzroke dezertifikacije i obratiti posebnu pozornost na sociogospodarske činitelje koji doprinose procesima dezertifikacije,

(d)	promicati svijest i pomoći sudjelovanje lokalnog stanovništva, osobito žena i mladeži, uz podršku nevladinih udruga, u naporima za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše, i

(e)	osigurati povoljno okruženje jačanjem, kako je prikladno, relevantnog postojećeg zakonodavstva, a gdje ono ne postoji, donošenjem novih zakona i uspostavljanjem dugoročnih politika i programa djelovanja.

Članak 6.

Obveze stranaka - razvijenih zemalja

Uz svoje opće obveze prema članku 4. stranke - razvijene zemlje, će:

(a)	aktivno podržavati, kako je dogovoreno, pojedinačno ili zajedno, napore stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, osobito onih u Africi i najslabije razvijenih zemalja, u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše,

(b)	osigurati znatna financijska sredstva i druge oblike učinkovite pomoći strankama - pogođenim zemljama u razvoju, osobito onima u Africi, u razvijanju i provođenju njihovih vlastitih dugoročnih planova i strategija za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše,

(c)	promicati pokretanje novih i dodatnih fondova prema članku 20., stavak 2.(b),

(d)	poticati pokretanje fondova iz privatnog sektora i drugih nevladinih izvora, i

(e)	promicati pristup stranaka - pogođenih zemalja, a osobito stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, prikladnim tehnologijama, znanjima i know-how.

Članak 7.

Prioritet za afriku

U provođenju ove Konvencije stranke će dati prednost strankama - pogođenim zemljama Afrike, zbog posebne situacije koja prevladava u toj regiji, a ne zanemarujući druge stranke - pogođene zemlje u drugim regijama.

Članak 8.

Odnos prema drugim konvencijama

1.   Stranke će poticati koordinaciju djelovanja koja proizlaze iz ove Konvencije i, ako su njihove stranke, iz drugih odgovarajućih međunarodnih sporazuma, osobito Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime i Konvencije o biološkoj raznolikosti, kako bi ostvarile maksimalnu dobrobit od aktivnosti iz svakog sporazuma istovremeno izbjegavajući udvostručavanje napora. Stranke će poticati provođenje zajedničkih programa, osobito u istraživanju, obrazovanju, sustavnom praćenju i prikupljanju i razmjeni informacija, u tolikoj mjeri da te aktivnosti mogu doprinijeti postizanju ciljeva određenih sporazuma.

2.   Odredbe ove Konvencije neće utjecati na ona prava i obveze bilo koje stranke koja proizlaze iz dvostranih, regionalnih ili međunarodnih sporazuma sklopljenih prije stupanja na snagu ove Konvencije.

DIO III.

PROGRAMI DJELOVANJA, ZNANSTVENA I TEHNIČKA SURADNJA I MJERE POTPORE

Odjeljak 1

Programi djelovanja

Članak 9.

Osnovni pristup

1.   U izvršavanju svojih obveza prema članku 5. stranke - pogođene zemlje u razvoju i bilo koja druga stranka - pogođena zemlja u okviru svog regionalnog provedbenog priloga koja je u pisanom obliku izvijestila Stalno tajništvo o svojoj namjeri da pripremi nacionalni program djelovanja, pripremit će, objaviti i provesti odgovarajuće nacionalne programe djelovanja, koristeći i razvijajući, što je najviše moguće, postojeće relevantne uspješne planove i programe te subregionalne i regionalne programe djelovanja, kao središnji elementi strategije za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše. Takvi programi će se aktualizirati kroz neprekidni proces sudjelovanja na osnovi saznanja iz djelovanja na terenu, kao i rezultata istraživanja. Priprema nacionalnih programa djelovanja bit će usko povezana s drugim naporima u formiranju nacionalnih politika održivog razvoja.

2.   U davanju raznih oblika pomoći od stranaka - razvijenih zemalja u smislu članka 6, prednost će se dati podržavanju, kao što je dogovoreno, nacionalnih, subregionalnih i regionalnih programa djelovanja stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, osobito onih u Africi, bilo izravno ili kroz relevantne mnogostrane organizacije ili na oba načina.

3.   Stranke će poticati organe, fondove i programe sustava Ujedinjenih naroda ili drugih relevantnih međuvladinih organizacija, akademskih institucija, znanstvenih zajednica i nevladinih udruga koje su sposobne surađivati, da sukladno sa svojim mandatima i mogućnostima, potpomognu izradu, provedbu i praćenje programa djelovanja.

Članak 10.

Nacionalni programi djelovanja

1.   Svrha nacionalnih programa djelovanja je da identificiraju činitelje koji pridonose dezertifikaciji i praktične mjere potrebne za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše.

2.   Nacionalni programi djelovanja odredit će pojedinačne uloge vlade, lokalnih zajednica i korisnika zemljišta, te raspoložive i potrebne resurse. Oni će, između ostalog:

(a)	ugraditi dugoročne strategije za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše, naglašavati provedbu i biti integrirani u nacionalne politike održivog razvoja,

(b)	dopustiti unošenje izmjena kao odgovor na promjenu okolnosti i biti dovoljno fleksibilni na lokalnoj razini da se mogu provoditi pod različitim socio-gospodarskim, biološkim i geo-fizičkim uvjetima,

(c)	osobito obratiti pozornost na provođenje preventivnih mjera za zemljišta koja još nisu degradirana ili su tek djelomično degradirana,

(d)	unapređivati nacionalne klimatske, meteorološke i hidrološke mogućnosti, kao i sredstva za pravovremeno upozorenje o suši,

(e)	promicati i jačati institucionalne okvire koji razvijaju suradnju i koordinaciju, u duhu partnerstva, između zajednice donatora, vlada na svim razinama, lokalnog stanovništva i skupina u zajednici, i olakšavati pristup lokalnog stanovništva prikladnim informacijama i tehnologijama,

(f)

osigurati učinkovito sudjelovanje na lokalnoj, nacionalnoj i regionalnoj razini nevladinih udruga i lokalnog stanovništva kako žena, tako i muškaraca, osobito korisnika prirodnih dobara, uključujući poljoprivrednike i pastire i njihove predstavničke organizacije, u planiranju politike, donošenju odluka i provođenju ocjeni nacionalnih programa djelovanja, i

(g)	zahtijevati redovan pregled djelovanja i izvješća o napretku njihove primjene.

3.   Nacionalni programi djelovanja mogu, između ostaloga, sadržavati neke ili sve od sljedećih mjera pripravnosti i ublažavanja posljedica suše:

(a)	uspostavljanje i/ili jačanje, sukladno s potrebama, sustava ranog uzbunjivanja, uključujući lokalne i nacionalnu opremu i združene sustave na subregionalnim i regionalnim razinama, te mehanizme pomoći raseljenim osobama,

(b)	jačanje spremnosti i gospodarenja u slučaju suše, uključujući i planove za nenadane slučajeve suše na lokalnim, nacionalnim, subregionalnim i regionalnim razinama, koji uključuju sezonske i godišnje klimatske prognoze,

(c)	uspostavljanje i/ili jačanje, kako je prikladno, sustava čuvanja hrane, uključujući skladišne i trgovačke objekte, osobito u ruralnim područjima,

(d)	uspostavljanje projekata alternativnih načina življenja koji mogu osigurati prihode na područjima sklonim sušama, i

(e)	razvoj programa održivog navodnjavanja za usjeve i napajanja za stoku.

4.   Uzimajući u obzir okolnosti i zahtjeve koji su svojstveni za svaku stranku - pogođenu zemlju, nacionalni programi djelovanja uključuju, kako je prikladno, između ostaloga, mjere u nekim ili svim sljedećim područjima prioriteta, koje se odnose na suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše na pogođenim područjima i na njihovo stanovništvo: unapređivanje alternativnih načina življenja i poboljšanja nacionalnog gospodarskog okruženja radi jačanja programa za suzbijanje siromaštva i sigurnosti hrane, demografske dinamike, održivog gospodarenja prirodnim dobrima, održive poljoprivredne proizvodnje, razvoja i učinkovitog iskorištavanja različitih izvora energije, institucionalnih i pravnih okvira, jačanja sposobnosti procjene i sustavnog praćenja, uključujući hidrološke i meteorološke službe, kao i osposobljavanja, obrazovanja i javne svijesti.

Članak 11.

Subregionalni i regionalni programi djelovanja

Stranke - pogođene zemlje savjetovat će se i surađivati pri pripremi, u odgovarajućoj mjeri, sukladno s relevantnim regionalnim provedbenim prilozima, subregionalnim i/ili regionalnim programima djelovanja kako bi se uskladila, dopunila i povećala učinkovitost nacionalnih programa. Odredbe članka 10. primijenit će se, mutatis mutandis, na subregionalne i regionalne programe. Takva suradnja može uključivati dogovorene zajedničke programe za održivo gospodarenje prekograničnim prirodnim dobrima, znanstvenu i tehničku suradnju i jačanje relevantnih institucija.

Članak 12.

Međunarodna suradnja

Stranke - pogođene zemlje, zajedno s drugim strankama i međunarodnom zajednicom, trebaju surađivati kako bi se osiguralo povoljno međunarodno okruženje u provođenju ove Konvencije. Takva suradnja bi također trebala pokrivati područja prijenosa tehnologije kao i znanstveno istraživanje i razvoj, prikupljanje i širenje informacija i financijskih sredstava.

Članak 13.

Pomoć pri izradi i provedbi programa djelovanja

1.   Mjere pomoći programima djelovanja, prema članku 9., uključuju, između ostaloga:

(a)	financijsku suradnju kako bi se omogućila predvidivost programa djelovanja, što omogućuje potrebno dugoročno planiranje.

(b)	izradu i primjenu mehanizama suradnje koji omogućuju veću podršku na lokalnoj razini, uključujući djelovanje nevladinih udruga, kako bi se unaprijedila višestruka primjenjivost kvalitetnih pilot-programa gdje je to relevantno,

(c)	povećanu fleksibilnost u nacrtima projekata, financiranju i provedbi pri praćenju eksperimentalnog, učestalog pristupa potrebnog za djelovanje sudionika na razini lokalne zajednice, i

(d)	koliko je moguće, administrativne i proračunske procedure koje povećavaju učinkovitost suradnje i programa pomoći.

2.   U davanju takve podrške strankama-pogođenim zemljama u razvoju, prednost će se dati strankama, zemljama Afrike i strankama - najslabije razvijenim zemljama.

Članak 14.

Suradnja u izradi i provedbi programa djelovanja

1.   Stranke će usko surađivati direktno ili preko relevantnih međuvladinih organizacija u izradi i provođenju programa djelovanja.

2.   Stranke će razvijati mehanizme djelovanja, osobito na nacionalnim i područnim razinama, kako bi se osigurala najcjelovitija moguća suradnja među strankama - razvijenim zemljama, strankama - zemljama u razvoju i relevantnim međuvladinim organizacijama i nevladinim udrugama, kako bi se izbjeglo ponavljanje, uskladile intervencije i pristupi i maksimalno povećala učinkovitost pomoći. U strankama - pogođenim zemljama u razvoju, prednost će se dati usklađivanju djelovanja koja se odnose na međunarodnu suradnju kako bi se maksimalno povećalo učinkovito korištenje prirodnih dobara, te osigurala odgovarajuća pomoć i olakšalo provođenje nacionalnih programa djelovanja i prioriteta iz ove Konvencije.

Članak 15.

Regionalni provedbeni prilozi

Elementi koji će biti uključeni u programe djelovanja bit će izdvojeni i prilagođeni sociogospodarskim, zemljopisnim i klimatskim činiteljima primjenjivim na pogođene zemlje stranke ili regije, kao i na njihove razine razvoja. Smjernice za pripremu programa djelovanja i njihov točni cilj i opseg za pojedine subregije i regije iznesene su u regionalnim provedbenim prilozima.

Odjeljak 2

Znanstvena i tehnička suradnja

Članak 16.

Prikupljanje, analiza i razmjena informacija

Stranke su sporazumne, prema svojim sposobnostima, da integriraju i koordiniraju prikupljanje, analizu i razmjenu relevantnih kratkoročnih i dugoročnih podataka i informacija kako bi se osiguralo sustavno promatranje degradacije zemljišta na pogođenim područjima i bolje razumjeli i procijenili procesi i posljedice suše i dezertifikacije. To bi pomoglo postizanju, između ostaloga, pravovremenog upozorenja i planiranja, unaprijed, perioda nepovoljnih klimatskih promjena, u obliku prilagođenom za praktičnu primjenu od strane korisnika na svim razinama, uključujući osobito lokalno stanovništvo. U tu svrhu, one će, kako je prikladno:

(a)

omogućiti i jačati funkcioniranje globalne mreže institucija i sredstava za prikupljanje, analizu i razmjenu informacija, kao i za sustavno promatranje na svim razinama, što će, između ostaloga: (i) imati za cilj primjenu kompatibilnih standarda i sustava, (ii) sadržavati relevantne podatke i mjesta, uključujući i udaljena područja, (iii) primijeniti i širiti modernu tehnologiju prikupljanja, prenošenja i procjene podataka o degradaciji zemljišta, i (iv) uže povezivati nacionalna, subregionalna i regionalna središta podataka i informacija sa svjetskim informacijskim izvorima,

(b)	jamčiti da će prikupljanje, analiza i razmjena informacija biti primjerena potrebama lokalnih zajednica i onih koje donose odluke, radi rješavanja specifičnih problema, te da će lokalne zajednice biti uključene u ove aktivnosti,

(c)

podržavati i dalje razvijati dvostrane i mnogostrane programe i projekte čiji je cilj definiranje, vođenje, procjenjivanje i financiranje prikupljanja, analize i razmjene podataka i informacija, uključujući, između ostaloga, objedinjene skupove fizičkih, bioloških, socijalnih i gospodarskih pokazatelja,

(d)	u potpunosti primijeniti stručna znanja kompetentnih međuvladinih organizacija i nevladinih udruga, osobito za širenje bitnih informacija i iskustava među ciljanim skupinama u različitim regijama,

(e)	dati potrebnu važnost prikupljanju, analizi i razmjeni socio-gospodarskih podataka i njihovom integriranju s fizičkim i biološkim podacima,

(f)	razmjenjivati i omogućiti potpun, otvoren i brz pristup informacijama iz svih javno dostupnih izvora relevantnih za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše, i

(g)	ovisno o njihovom nacionalnom zakonodavstvu i/ili politikama, razmjenjivati informacije o lokalnim i tradicionalnim znanjima, osiguravajući prikladnu zaštitu i korist proizašlih iz njih, na pravednoj osnovi i pod zajednički dogovorenim uvjetima lokalnom stanovništvu.

Članak 17.

Istraživanje i razvoj

1.   Stranke će, prema svojim sposobnostima, unapređivati tehničku i znanstvenu suradnju u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suša preko nacionalnih, subregionalnih, regionalnih i međunarodnih institucija. U tu svrhu, one će podržavati istraživačke djelatnosti koje:

(a)

doprinose boljem poznavanju procesa koji uzrokuju dezertifikaciju i sušu, kao i njihovog utjecaja, razlike među njima, uzročnih činitelja, kako prirodnih, tako i ljudskih, radi suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja posljedica suše, te postizanja uspješnije produktivnosti, kao i održivog korištenja i gospodarenja prirodnim dobrima,

(b)	odgovaraju dobro definiranim ciljevima, koji se odnose na specifične potrebe lokalnog stanovništva i vode identifikaciji i provedbi rješenja koja poboljšavaju životni standard ljudi na pogođenim područjima.

(c)

štite, objedinjuju, unapređuju i ozakonjuju tradicionalna i lokalna znanja, know-how i iskustva, jamčeći, ovisno o njihovim nacionalnim zakonodavstvima i/ili politikama, da će vlasnici tih znanja imati neposrednu korist na pravednoj osnovi i pod zajednički dogovorenim uvjetima od svake komercijalne upotrebe ili bilo kakvog tehnološkog razvoja proizašlog iz tog znanja,

(d)

razvijaju i jačaju nacionalne, subregionalne i regionalne sposobnosti istraživanja u strankama - pogođenim zemljama u razvoju, osobito u Africi, uključujući i razvijanje lokalnih znanja i jačanje prikladnih sustava, osobito u zemljama slabe istraživačke osnove, pri čemu će se posebna pozornost obratiti na multidisciplinarno i participativno socio-gospodarsko istraživanje,

(e)	uzimaju u obzir, gdje je bitno, odnos između siromaštva, migracija uzrokovanih činiteljima okoliša i dezertifikacije,

(f)

unapređuju vođenje zajedničkih programa istraživanja između nacionalnih, subregionalnih, regionalnih i međunarodnih istraživačkih organizacija, kako u javnim, tako i u privatnim sektorima, za razvoj boljih, pristupačnih i financijski povoljnih tehnologija za održivi razvoj kroz učinkovito sudjelovanje lokalnog stanovništva i zajednica, i

(g)	povećavaju raspoloživost količina vode na pogođenim područjima, pomoću, između ostaloga, postupka „cloud-seeding”.

2.   Prioriteti istraživanja u pojedinim regijama i subregijama, odražavajući različite lokalne uvjete, trebali bi biti uključeni u programe djelovanja. Konferencija stranaka revidirat će periodično prioritete istraživanja na prijedlog Povjerenstva za znanost i tehnologiju.

Članak 18.

Prijenos, stjecanje, prilagodba i razvoj tehnologije

1.   Stranke će, kako je zajednički dogovoreno i sukladno s njihovim nacionalnim zakonodavstvima i/ili politikama, unapređivati, financirati i/ili omogućiti financiranje prijenosa, stjecanja, prilagodbe i razvoja za okoliš prikladne, gospodarski ostvarive i društveno prihvatljive tehnologije važne za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suše, radi doprinosa ostvarenju održivog razvoja na pogođenim područjima. Takva suradnja provodit će se dvostrano i mnogostrano, prema potrebi, u potpunosti se koristeći stručnim znanjima međuvladinih organizacija i nevladinih udruga. Stranke će osobito:

(a)

potpuno iskoristiti relevantne postojeće nacionalne, subregionalne, regionalne i međunarodne informacijske sustave i urede za skupljanje i davanje informacija radi širenja informacija o raspoloživim tehnologijama, njihovim izvorima, rizicima po okoliš i širokim uvjetima pod kojima se mogu pribaviti,

(b)

olakšati pristup, osobito strankama - pogođenim zemljama u razvoju, pod povoljnim uvjetima, uključujući i sustav koncesija i preferencijala, prema zajedničkom dogovoru, uzimajući u obzir potrebu zaštite prava intelektualnog vlasništva, tehnologijama koje su najpogodnije za praktičnu primjenu prema specifičnim potrebama lokalnog stanovništva, obraćajući posebnu pozornost na socijalni, kulturni, gospodarski i ekološki utjecaj takvih tehnologija,

(c)	olakšati tehnološku suradnju među strankama - pogođenim zemljama financijskom pomoći ili drugim prikladnim sredstvima.

(d)	proširivati tehnološku suradnju sa strankama - pogođenim zemljama u razvoju, uključujući, gdje je bitno, zajednička ulaganja, osobito u sektorima gdje se podupiru alternativni načini življenja, i

(e)

poduzeti odgovarajuće mjere da se na domaćem tržištu stvore uvjeti i poticaji, financijski ili drugi, koji vode razvoju, prijenosu, stjecanju i prilagodbi pogodne tehnologije, znanja, know-how i iskustava, uključujući i mjere osiguranja prikladne i učinkovite zaštite prava intelektualnog vlasništva.

2.   Stranke će, prema svojim mogućnostima, i ovisno o njihovim nacionalnim zakonodavstvima i/ili politikama, štititi, promicati i primijeniti osobito relevantnu tradicionalnu i lokalnu tehnologiju, znanje, know-how i iskustva i u tu će svrhu:

(a)	sačiniti pregled takvih tehnologija, znanja, know-how i iskustva i njihovog potencijalnog korištenja uz sudjelovanje lokalnog stanovništva, te širiti takve informacije, gdje je to prikladno, u suradnji s relevantnim međuvladinim organizacijama i nevladinim udrugama,

(b)	osigurati da takve tehnologije, znanje, know-how i iskustva budu prikladno zaštićeni i da lokalno stanovništvo ima neposrednu korist, na pravednoj osnovi i kao što je zajednički dogovoreno, od svakog komercijalnog korištenja ili tehnološkog razvoja proizašlog iz toga,

(c)	poticati i aktivno podupirati poboljšanje i širenje takvih tehnologija, znanja, know-how i iskustva ili razvoj novih tehnologija zasnovanih na njima, i

(d)	olakšati prilagodbu takvih tehnologija, znanja, know-how i iskustva radi široke primjene i integrirati ih u moderne tehnologije, u odgovarajućoj mjeri.

Odjeljak 3

Mjere pomoći

Članak 19.

Osposobljavanje, obrazovanje i osvješćivanje javnosti

1.   Stranke uzimaju u obzir značenje, osposobljavanje sustava - odnosno, razvoj institucija, obuke i razvoja relevantnih lokalnih i nacionalnih kapaciteta - u naporima za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše. One će promicati, kako je prikladno, osposobljavanje sustava:

(a)	potpunim sudjelovanjem na svim razinama lokalnog stanovništva, osobito na lokalnoj razini, posebno žena i mladeži, uz suradnju međuvladinih organizacija i nevladinih udruga,

(b)	jačanjem kapaciteta obrazovanja i istraživanja na nacionalnoj razini na području dezertifikacije i suše,

(c)	uspostavljanjem i/ili jačanjem službi podrške i savjetodavnih službi za učinkovitije širenje odgovarajućih tehnoloških metoda i tehnika, te obrazovanjem terenskih službenika i članova seoskih organizacija u pristupima za očuvanje i održivo korištenje prirodnih dobara,

(d)	podupirući primjenu i širenje znanja, know-how i iskustava lokalnog stanovništva u programima tehnološke suradnje, gdje god je moguće,

(e)	prilagodbom, gdje je potrebno, odgovarajućih tehnologija prihvatljivih za okoliš i tradicionalni način poljoprivrede i pašnjaštva modernim socio-gospodarskim uvjetima,

(f)	osiguravajući prikladno obrazovanje i tehnologiju za iskorištavanje alternativnih izvora energije, osobito obnovljivih energetskih izvora, radi smanjivanja ovisnosti o drvu kao gorivu,

(g)	suradnjom, prema zajedničkom dogovoru, za jačanje sustava stranaka - pogođenih zemalja u razvoju da razvijaju i provode programe na području prikupljanja, analize i razmjene informacija prema članku 16.,

(h)	inovativnim načinima promicanja alternativnih načina življenja, uključujući obrazovanje u novim vještinama,

(i)	obrazovanjem onih koji donose odluke, rukovoditelja i osoblja koje je odgovorno za prikupljanje i analizu podataka za širenje i korištenje informacijama za pravovremeno upozorenje o stanjima suše i za proizvodnju hrane,

(j)	učinkovitijim djelovanjem postojećih nacionalnih institucija i pravnih okvira i, gdje je potrebno, stvaranjem novih, zajedno s jačanjem strateškog planiranja i gospodarenja, i

(k)	razmjenom programa posjeta radi povećanja osposobljenosti sustava stranaka - pogođenih zemalja dugoročnim interaktivnim procesima učenja i proučavanja.

2.   Stranke - pogođene zemlje u razvoju provest će, u suradnji s drugim strankama i kompetentnim međuvladinim organizacijama i nevladinim udrugama, kako je prikladno, interdisciplinarni pregled raspoloživih kapaciteta i sredstava na lokalnoj i nacionalnoj razini, i mogućnosti njihovog jačanja.

3.   Stranke će međusobno surađivati i preko mjerodavnih međuvladinih organizacija, kao i s nevladinim udrugama, u poduzimanju i podupiranju osvješćivanja javnosti i programa obrazovanja u pogođenim i, gdje je relevantno, strankama - nepogođenim zemljama kako bi promicale razumijevanje uzroka i posljedica dezertifikacije i suše te važnosti postizanja ciljeva ove Konvencije. U tu svrhu one će:

(a)	organizirati kampanje za pobuđivanje javne svijesti,

(b)	promicati, na stalnoj osnovi, pristup javnosti relevantnim informacijama, i sudjelovanje široke javnosti u obrazovanju i aktivnostima pobuđivanja svijesti,

(c)	poticati osnivanje udruženja koja doprinose osvješćivanju javnosti,

(d)

razvijati i razmjenjivati obrazovne materijale i materijale o osvješćivanju javnosti, gdje je moguće na lokalnom jeziku, razmjenjivati i podupirati stručnjake u obuci osoblja stranaka - pogođenih zemalja u razvoju za provođenje relevantne naobrazbe i programa osvješćivanja, te u potpunosti se koristiti relevantnim obrazovnim materijalima koji se mogu nabaviti od kompetentnih međunarodnih tijela,

(e)

procijeniti obrazovne potrebe na pogođenim područjima, izraditi prikladne školske programe i proširiti, gdje je potrebno, obrazovne pismenosti i pismenosti odraslih, te prilike za sve, osobito djevojke i žene, za identificiranje, očuvanje i održivo korištenje te gospodarenje prirodnim dobrima na pogođenim područjima, i

(f)	razvijati interdisciplinarne programe koji uključuju svijest o dezertifikaciji i suši u sustave obrazovanja i neformalne programe za dopisno i praktično obrazovanje odraslih.

4.   Konferencija stranaka osnivat će i/ili jačati mreže regionalnih obrazovnih centara ili centara za izobrazbu za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše. Te će mreže surađivati s nekom institucijom osnovanom ili određenom u tu svrhu, kako bi se osposobilo znanstveno, tehničko i rukovodeće osoblje i ojačale postojeće institucije odgovorne za obrazovanje i osposobljavanje u strankama - pogođenim zemljama, gdje je prikladno, radi usklađivanja programa i organiziranja razmjene iskustava među njima. Te će mreže usko surađivati s relevantnim međuvladinim organizacijama i nevladinim udrugama kako bi se izbjeglo udvostručenje.

Članak 20.

Izvori financiranja

1.   Zbog središnje važnosti financiranja za postizanje ciljeva Konvencije, stranke će, uzimajući u obzir svoje mogućnosti, uložiti sve napore kako bi osigurale odgovarajuća financijska sredstva za programe za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše.

2.   S tim u svezi, stranke - razvijene zemlje, dajući prednost strankama - pogođenim afričkim zemljama i ne zanemarujući stranke - zemlje u razvoju iz drugih regija, sukladno s člankom 7., obvezuju se:

(a)	mobilizirati znatna financijska sredstva, uključujući donacije i koncesijske kredite, kako bi pomogli provedbu programa za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše,

(b)

promicati mobiliziranje adekvatnih pravovremenih i predvidivih financijskih izvora, uključujući i nove i dopunske fondove iz Globalnog fonda za okoliš (GEF) za povećane troškove onih aktivnosti koje se tiču dezertifikacije, a koje se odnose na njezina četiri središnja područja, suglasno s relevantnim odredbama Instrumenta o osnivanju Globalnog fonda za okoliš (GEF),

(c)	olakšati putem međunarodne suradnje prijenos tehnologije, znanja, know-how, i

(d)

istražiti, u suradnji sa strankama - pogođenim zemljama u razvoju, inovacijske metode i poticaje za pokretanje i usmjeravanje sredstava, uključujući i fondacije, nevladine udruge i druge entitete privatnog sektora, osobito zamjenu duga i druga inovacijska sredstva koja povećavaju financiranje smanjenjem vanjskog duga stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, osobito onih u Africi.

3.   Stranke - pogođene zemlje u razvoju, uzimajući u obzir svoje mogućnosti, mobilizirat će odgovarajuća financijska sredstva za provođenje svojih nacionalnih programa djelovanja.

4.   Pri mobiliziranju financijskih izvora tražit će stranke potpuno iskorištenje i kontinuirano kvalitativno poboljšavanje svih nacionalnih, dvostranih i mnogostranih izvora i mehanizama financiranja, koristeći se konzorcijima, združenim programima i paralelnim financiranjem i tražit će uključivanje financijskih izvora i mehanizama iz privatnog sektora, uključujući i nevladine udruge. U tu svrhu, stranke će u potpunosti iskoristiti mehanizme djelovanja razvijene prema članku 14.

5.   Kako bi se mobilizirala financijska sredstva potrebna strankama - pogođenim zemljama u razvoju za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše, stranke će:

(a)

racionalizirati i jačati gospodarenje već dodijeljenim sredstvima za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše njihovim učinkovitijim iskorištenjem, procjenjujući njihovu uspješnost i nedostatke, uklanjajući prepreke njihovoj učinkovitoj upotrebi, te, gdje je potrebno, preorijentirati program u smislu cjelovitog dugoročnog pristupa usvojenog na temelju ove Konvencije,

(b)

dati dužnu prednost i pozornost, u okviru rukovodećih tijela mnogostranih financijskih institucija i fondova, uključujući i regionalne banke i fondove za razvoj, pomoći pogođenim strankama - zemljama u razvoju, osobito onima u Africi, u aktivnostima koje unapređuju provedbu Konvencije, osobito programima djelovanja koje poduzimaju u okviru regionalnih provedbenih priloga, i

(c)	ispitati načine na koje regionalna i subregionalna suradnja može ojačati kako bi potpomogla napore uložene na nacionalnoj razini.

6.   Podržavaju se ostale zemlje stranke da na dragovoljnoj osnovi pruže pomoć u znanju, know-how i tehnikama u svezi dezertifikacije i/ili financijskim izvorima strankama - pogođenim zemljama u razvoju.

7.   Potpuno provođenje obveza Konvencije stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, osobito onih u Africi, bit će uvelike olakšano izvršenjem obveza stranaka - razvijenih zemalja, uključujući osobito obveze koje se tiču financijskih izvora i prijenosa tehnologije. U izvršenju svojih obveza stranke - razvijene zemlje trebaju uzeti u obzir da su gospodarski i socijalni razvoj i suzbijanje siromaštva prioriteti stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, osobito onih u Africi.

Članak 21.

Mehanizmi financiranja

1.   Radi provođenja Konvencije, Konferencija stranaka promicat će raspoloživost financijskih mehanizama i poticat će takve mehanizme kako bi se maksimalno povećali raspoloživi fondovi za pogođene stranke - zemlje u razvoju, osobito one u Africi. U tu svrhu, Konferencija stranaka će razmotriti usvajanje, između ostaloga, takvih pristupa i politika koji:

(a)	olakšavaju pribavljanje potrebnih financijskih sredstava na nacionalnim, subregionalnim, regionalnim i globalnim razinama za aktivnosti prema relevantnim odredbama ove Konvencije,

(b)	promiču pristup financiranju iz više izvora, mehanizme i aranžmane te njihovo preispitivanje sukladno s člankom 20.,

(c)	redovito prenose zainteresiranim strankama i relevantnim međuvladinim organizacijama i nevladinim udrugama, informacije o raspoloživim izvorima financiranja i načinu financiranja kako bi se olakšala njihova suradnja,

(d)	olakšavaju uspostavljanje, koliko je moguće, mehanizama, kao što su nacionalni fondovi za dezertifikaciju, uključujući i one u kojima sudjeluju nevladine udruge, kako bi brzo i učinkovito usmjeravali financijska sredstva na lokalne razine u strankama - pogođenim zemljama u razvoju, i

(e)	jačaju postojeće fondove i funkacijske mehanizme na subregionalnim i regionalnim razinama, osobito u Africi, kako bi se pomoglo učinkovitije provođenje Konvencije.

2.   Konferencija stranaka poticat će davanje pomoći, preko različitih mehanizama unutar sustava Ujedinjenih naroda i mnogostranih financijskih institucija, na nacionalnim, subregionalnim i regionalnim razinama onim aktivnostima koje omogućuju strankama - zemljama u razvoju da izvrše svoje obveze iz ove Konvencije.

3.   Stranke - pogođene zemlje u razvoju iskoristit će, te gdje je potrebno, osnovati i/ili jačati nacionalne mehanizme koordinacije integrirane u nacionalne programe razvoja, što bi jamčilo učinkovitu upotrebu svih raspoloživih financijskih izvora. Također će iskoristiti procese koji uključuju nevladine udruge, lokalne skupine i privatni sektor, u prikupljanju fondova, izradi i provedbi programa i omogućavanju pristupa fondovima za skupine na lokalnoj razini. Ove aktivnosti mogu povećati, boljom koordinacijom i fleksibilnim programom, oni koji pomoć pružaju.

4.   Kako bi se povećala učinkovitost postojećih financijskih mehanizama, uspostavlja se Globalni mehanizam za unapređivanje aktivnosti koje vode mobiliziranju i usmjeravanju značajnih financijskih sredstava, uključujući i prijenos tehnologije, na bazi donacije, i/ili po koncesijskim ili drugim uvjetima, strankama - pogođenim zemljama u razvoju. Taj Globalni mehanizam funkcionirat će pod rukovodstvom Konferencije stranaka i bit će joj odgovoran.

5.   Konferencija stranaka odredit će, na svojoj prvoj redovitoj sjednici, organizaciju u okviru koje će biti smješten Globalni mehanizam. Konferencija stranaka i organizacija koju ona odredi sporazumjet će se o modalitetima Globalnog mehanizma kako bi se osiguralo da taj Mehanizam, između ostaloga:

(a)	utvrdi i sastavi pregled relevantnih dvostranih i mnogostranih programa suradnje koji stoje na raspolaganju za provedbu Konvencije,

(b)	savjetuje, na zahtjev, stranke o inovativnim metodama financiranja i izvorima financijske pomoći i poboljšanju aktivnosti koordinacije i suradnje na nacionalnoj razini,

(c)	daje zainteresiranim strankama i relevantnim međuvladinim organizacijama i nevladinim udrugama informacije o raspoloživim izvorima financiranja i načinima financiranja kako bi se unapređivala suradnja među njima, i

(d)	izvješćuje Konferenciju stranaka, počevši od njezine druge redovite sjednice, o svojim djelovanjima.

6.   Konferencija stranaka će, na svojoj prvoj sjednici, obaviti potrebne dogovore s organizacijom u okviru koje će djelovati Globalni mehanizam o administrativnom djelovanju takvog Mehanizma, iskoristivši što je više moguće postojeće proračunske i ljudske potencijale.

7.   Konferencija stranaka će, na svojoj trećoj redovitoj sjednici, revidirati politike, modalitete djelovanja i aktivnosti Globalnog mehanizma odgovornog Konferenciji prema stavku 4., uzimajući u obzir odredbe iz članka 7. Na osnovi te revizije, razmotrit će i poduzeti potrebne korake.

DIO IV.

INSTITUCIJE

Članak 22.

Konferencija stranaka

1.   Ovime se utemeljuje Konferencija stranaka.

2.   Konferencija stranaka je vrhovno tijelo Konvencije. Ona će, u okviru svog mandata, donositi odluke potrebne za promicanje njezine učinkovite provedbe. Ona će osobito:

(a)	redovito pratiti provedbu Konvencije i funkcioniranje njezinih institucionalnih aranžmana u svjetlu dostignutih iskustava, na nacionalnim, subregionalnim, regionalnim i međunarodnim razinama i na osnovi kretanja znanstvenih i tehnoloških saznanja,

(b)	promicati i unapređivati razmjenu informacija o mjerama koje su usvojile stranke, odrediti oblik i vremenski raspored prijenosa informacija prema članku 26., razmatrati izvješća i davati preporuke o njima,

(c)	uspostaviti ona pomoćna tijela koja se smatraju potrebnim za provedbu Konvencije,

(d)	razmatrati izvješća pomoćnih tijela i pružati im smjernice,

(e)	usuglasiti i konsenzusom usvojiti poslovnik i financijska pravila za sebe i svako pomoćno tijelo,

(f)	usvojiti izmjene Konvencije prema člancima 30. i 31.,

(g)	odobriti program i budžet za svoje aktivnosti, uključujući i aktivnosti pomoćnih tijela, te poduzeti potrebne korake za njihovo financiranje,

(h)	tražiti odgovarajuću suradnju i koristiti se uslugama i informacijama kompetentnih tijela ili ustanova, kako nacionalnih tako i međunarodnih, međuvladinih i nevladinih,

(i)	promicati i jačati odnos s drugim relevantnim konvencijama uz izbjegavanje dvostrukog djelovanja, i

(j)	izvršavati druge funkcije koje bi mogle biti potrebne za postizanje ciljeva Konvencije.

3.   Konferencija stranaka će, na svojoj prvoj sjednici, konsenzusom usvojiti vlastiti poslovnik, koji će uključivati postupke donošenja odluka o problemima koji već nisu obuhvaćeni postupkom donošenja odluka propisanim Konvencijom. Takvi postupci mogu uključiti određivanje specifične većine potrebne za usvajanje određenih odluka.

4.   Prvu sjednicu Konferencije stranaka sazvat će Privremeno tajništvo prema članku 35., a održat će se ne kasnije od godine dana nakon datuma stupanja na snagu ove Konvencije. Ako Konferencija stranaka ne odluči drugačije, druga, treća i četvrta redovita sjednica održavat će se godišnje, a nakon toga svake druge godine.

5.   Izvanredne sjednice Konferencije stranaka održavat će se ako tako odluči Konferencija stranaka na redovitim sjednicama ili povodom pisanog zahtjeva bilo koje stranke, pod uvjetom da u roku od tri mjeseca nakon što je Stalno tajništvo dostavilo zahtjev ostalim strankama, taj zahtjev podrži barem jedna trećina stranaka.

6.   Na svakoj redovitoj sjednici Konferencije stranaka birat će Ured. Struktura i zadaće Ureda bit će uređeni poslovnikom. Prigodom imenovanja članova Ureda dužna pozornost obratit će se potrebi pravedne zemljopisne raspodjele i odgovarajuće zastupljenosti stranaka - pogođenih zemalja, osobito onih u Africi.

7.   Ujedinjeni narodi, njihove specijalizirane ustanove i bilo koja država članica ili promatrač, a koja nije stranka ove Konvencije, može prisustvovati sjednicama Konferencije stranaka kao promatrač. Svakom tijelu ili ustanovi, nacionalnoj i međunarodnoj, međuvladinoj i nevladinoj, koja je kvalificirana za probleme koje obuhvaća ova Konvencija, te koja je izvijestila Stalno tajništvo o svojoj želji da bude prisutna na sjednici Konferencije stranaka kao promatrač, to se može odobriti, osim ako najmanje trećina prisutnih stranaka ne uloži prigovor. Primanje i sudjelovanje promatrača uređuje se poslovnikom koji usvaja Konferencija stranaka.

8.   Konferencija stranaka može zatražiti od kompetentnih nacionalnih i međunarodnih organizacija koje imaju relevantna stručna znanja da joj daju informacije u svezi s člankom 16., stavak (g), člankom 17., stavak 1. (c) i člankom 18., stavak 2. (b).

Članak 23.

Stalno tajništvo

1.   Ovime se osniva Stalno tajništvo.

2.   Dužnosti Stalnog tajništva bit će:

(a)	organiziranje sjednica Konferencije stranaka i njezinih pomoćnih tijela osnovanih ovom Konvencijom i pružanje potrebnih im usluga,

(b)	prikupljanje i prosljeđivanje dostavljenih izvješća,

(c)	omogućavanje, na zahtjev stranaka - pogođenih zemalja u razvoju, a osobito onih u Africi, pomoći u prikupljanju i davanju informacija koje zahtijeva Konvencija,

(d)	koordiniranje svojih aktivnosti s tajništvima drugih relevantnih međunarodnih tijela i konvencija,

(e)	sklapanje, pod rukovodstvom Konferencije stranaka, takvih administrativnih i ugovornih aranžmana koji mogu biti potrebni za učinkovito obavljanje njegovih funkcija,

(f)	pripremanje izvješća o obavljanju njegovih zadataka iz Konvencije i njihovo podnošenje Konferenciji stranaka, i

(g)	obavljanje drugih funkcija tajništva koje može odrediti Konferencija stranaka.

3.   Konferencija stranaka će, na svojoj prvoj sjednici, imenovati Stalno tajništvo i poduzeti korake za njegovo djelovanje.

Članak 24.

Povjerenstvo za znanost i tehnologiju

1.   Ovime se osniva Povjerenstvo za znanost i tehnologiju kao pomoćno tijelo Konferencije stranaka sa zadaćom da je informira i savjetuje glede znanstvenih i tehnoloških pitanja u svezi suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja posljedica suše. Povjerenstvo će se sastajati povodom redovitih sjednica Konferencije stranaka i bit će multidisciplinarno i otvoreno za sudjelovanje svih stranaka. Bit će sastavljeno od predstavnika vlada kompetentnih u relevantnim područjima stručnih znanja. Konferencija stranaka će na svojoj prvoj sjednici donijeti odluku o opsegu djelovanja Povjerenstva.

2.   Konferencija stranaka sastavit će i držati popis neovisnih stručnjaka sa stručnim znanjima i iskustvom iz relevantnih područja. Popis će se temeljiti na imenovanjima dobivenim u pisanom obliku od stranaka, uzimajući u obzir potrebu multidisciplinarnog pristupa i široke zemljopisne zastupljenosti.

3.   Konferencija stranaka može, ako je potrebno, imenovati ad hoc tijela, koja će je, preko Povjerenstva, informirati i savjetovati o specifičnim pitanjima vezanim uz stanja u područjima znanosti i tehnologije relevantnim za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše. Ta tijela bit će sastavljena od stručnjaka čija imena će se uzeti iz popisa, uzimajući u obzir potrebu multidisciplinarnog pristupa i širine zemljopisne zastupljenosti. Stručnjaci će imati znanstveno i praktično iskustvo i bit će postavljeni od Konferencije stranaka na preporuku Povjerenstva. Konferencija stranaka će odlučiti o opsegu i modalitetima djelovanja ovih tijela.

Članak 25.

Umrežavanje institucija, ustanova i tijela

1.   Povjerenstvo za znanost i tehnologiju će, pod nadzorom Konferencije stranaka, osigurati istraživanje i vrednovanje relevantnih postojećih mreža, institucija, ustanova i tijela koja su voljna postati jedinice mreže. Takva mreža će potpomagati provedbu Konvencije.

2.   Na osnovi rezultata istraživanja i vrednovanja iz stavka 1., Povjerenstvo za znanost i tehnologiju preporučit će Konferenciji stranaka načine i sredstva za unapređivanje i jačanje mreže jedinica na lokalnoj, nacionalnoj i drugim razinama, radi osiguranja ostvarivanja tematskih potreba iskazanih u člancima 16. do 19.

3.   Uzimajući u obzir te preporuke, Konferencija stranaka će:

(a)	odrediti nacionalne, subregionalne, regionalne i međunarodne jedinice najpogodnije za mrežu i preporučiti postupke djelovanja, te vremenski okvir, i

(b)	odrediti jedinice najpogodnije za unapređivanje i jačanje takvih mreža na svim razinama.

DIO V.

POSTUPCI

Članak 26.

Razmjena informacija

1.   Svaka će stranka dostaviti Konferenciji stranaka na razmatranje na redovitim sjednicama, putem Stalnog tajništva, izvješća o mjerama koje je poduzela za provedbu Konvencije. Konferencija stranaka će odrediti oblik i vremenski raspored za podnošenje takvih izvješća.

2.   Stranke - pogođene zemlje dostavit će opis strategija određenih prema članku 5. i opis svih relevantnih informacija o njihovoj provedbi.

3.   Stranke - pogođene zemlje koje provode programe djelovanja prema člancima 9. do 15. dostavit će detaljan opis programa i njihove provedbe.

4.   Svaka skupina stranaka - pogođenih zemalja može se dogovarati o zajedničkim mjerama poduzetim na subregionalnoj i/ili regionalnoj razini u okviru programa djelovanja.

5.   Stranke - razvijene zemlje izvještavat će o mjerama pomoći u pripremi i provedbi programa djelovanja, uključujući informacije o financijskim sredstvima koje su osigurale ili osiguravaju, sukladno s Konvencijom.

6.   Dostavljene informacije prema stavcima 1. do 4. Stalno tajništvo će što je prije moguće proslijediti Konferenciji stranaka i svim relevantnim pomoćnim tijelima.

7.   Konferencija stranaka će, na zahtjev, omogućiti davanje tehničke i financijske pomoći strankama - pogođenim zemljama u razvoju, osobito onima u Africi, u prikupljanju i dostavljanju informacija sukladno s ovim člankom, kao i u određivanju tehničkih i financijskih potreba za programe djelovanja.

Članak 27.

Mjere za rješavanje pitanja provedbe

Konferencija stranaka razmotrit će i usvojiti postupke i institucionalne mehanizme za rješavanja pitanja koja mogu proizaći iz provedbe ove Konvencije.

Članak 28.

Rješavanje sporova

1.   Stranke će rješavati sve međusobne sporove u svezi tumačenja ili primjene Konvencija pregovorima ili drugim mirnim sredstvima po vlastitom izboru.

2.   Prigodom ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupa Konvenciji, ili nakon toga, stranka koja nije regionalna organizacija za ekonomske integracije može u pisanom obliku uputiti depozitaru izjavu da glede svakog spora o tumačenju ili primjeni Konvencije, priznaje kao obvezujuća jedno ili oba sljedeća sredstva rješavanja spora u odnosima sa strankama koje prihvaćaju iste obveze:

(a)	arbitražu, u skladu s postupcima koje će Konferencija stranaka usvojiti u obliku priloga što je prije moguće;

(b)	podnošenje spora Međunarodnom sudu pravde.

3.   Stranka koja je regionalna organizacija za ekonomske integracije može dati izjavu s takvim učinkom glede arbitraže, u skladu s postupkom opisanim u stavku 2. (a).

4.   Izjava dana sukladno sa stavkom 2. ostat će na snazi dok ne prestane važiti na način koji je u njoj određen ili tri mjeseca nakon što je depozitar primio pisanu obavijest o njezinom opozivu.

5.   Prestanak važenja izjave, obavijest o njezinu opozivu ili nova izjava neće ni na koji način utjecati na postupke koji su u tijeku pred arbitražom ili Međunarodnim sudom pravde, osim ako se stranke spora ne dogovore drugačije.

6.   Ako stranke spora nisu prihvatile isti ili nisu prihvatile ni jedan postupak prema stavku 2. i ako nisu mogle riješiti spor u roku od dvanaest mjeseci nakon obavijesti jedne stranke drugoj da postoji spor, spor će se, na zahtjev bilo koje od stranaka spora, podnijeti na mirenje u skladu s postupkom koji će Konferencija stranaka usvojiti u obliku priloga što je prije moguće.

Članak 29.

Status priloga

1.   Prilozi čine sastavni dio Konvencije i, ako nije izričito drukčije određeno, pozivanje na Konvenciju ujedno znači i pozivanje na njezine priloge.

2.   Stranke će tumačiti odredbe priloga na način koji je u sukladnosti s njihovim pravima i obvezama koje proizlaze iz članaka ove Konvencije.

Članak 30.

Izmjene konvencije

1.   Svaka stranka može predložiti izmjene Konvencije.

2.   Izmjene Konvencije usvojit će se na redovitoj sjednici Konferencije stranaka. Tekst predloženih izmjena dostavit će strankama Stalno tajništvo najmanje šest mjeseci prije sastanka na kojem će se predložiti njihovo usvajanje. Stalno tajništvo će predložene izmjene dostaviti i potpisnicama Konvencije.

3.   Stranke će uložiti sve napore da konsenzusom postignu sporazum o predloženim izmjenama Konvencije. Ako se svi napori da se to postigne iscrpe i ne postigne se sporazum, izmjena će se, u zadnjem pokušaju, usvojiti dvotrećinskom većinom glasova prisutnih stranaka koje glasuju na sastanku. Usvojenu izmjenu će Stalno tajništvo dostaviti depozitaru, koji će je dalje dostaviti svim strankama radi ratifikacije, prihvata, odobrenja ili pristupa.

4.   Isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu izmjenama položit će se kod depozitara. Izmjena usvojena prema stavku 3. stupit će na snagu za sve one stranke koje su je prihvatile devedeseti dan nakon datuma kad depozitar primi ispravu o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu od najmanje dvije trećine stranaka Konvencije koje su bile stranke u vrijeme usvajanja izmjene.

5.   Izmjena će stupiti na snagu za bilo koju drugu stranku devedeseti dan nakon datuma kad je ta stranka položila kod depozitara svoju ispravu o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu spomenutoj izmjeni.

6.   U smislu ovog članka i članka 31., „stranke nazočne i one koje glasuju” znači stranke koje su nazočne i glasuju potvrdno ili niječno.

Članak 31.

Usvajanje i izmjena priloga

1.   Svaki dodatni prilog uz Konvenciju i izmjena priloga predložit će se i usvojiti sukladno s postupcima za izmjenu i dopunu Konvencije izloženim u članku 30., pod uvjetom da će, pri usvajanju dodatnog regionalnog provedbenog priloga ili izmjena regionalnog provedbenog priloga, većina određena tim člankom uključivati dvotrećinsku većinu glasova prisutnih stranaka iz regije koje se to tiče i koja glasuje. Usvojene izmjene priloga depozitaš će dostaviti svim strankama.

2.   Prilog koji nije dodatni regionalni provedbeni prilog, ili izmjena priloga koji nije regionalni provedbeni prilog, a koji su usvojeni sukladno sa stavkom 1., stupit će na snagu za sve stranke Konvencije šest mjeseci nakon datuma kad ih je depozitar obavijestio o usvajanju priloga ili izmjena, osim za one stranke koje su u pisanom obliku obavijestile depozitara u tom roku da ne prihvaćaju takav prilog ili izmjenu. Takav prilog ili izmjena stupit će na snagu za te stranke devedeseti dan nakon što depozitar primi njihove obavijesti o povlačenju obavijesti o neprihvaćanju.

3.   Dodatni regionalni provedbeni prilog ili izmjena nakon regionalnog provedbenog priloga koji je bio usvojen sukladno stavku 1. stupit će na snagu za sve stranke Konvencije šest mjeseci od datuma obavijesti depozitara strankama o usvajanju takvog priloga ili izmjene, osim u odnosu prema:

(a)

bilo kojoj stranci koja je u pisanom obliku obavijestila depozitara, u roku od šest mjeseci, da ne prihvaća taj dodatni regionalni provedbeni prilog ili izmjenu regionalnog provedbenog priloga, u kojem slučaju će takav prilog ili izmjena za stranke koje povuku sve obavijesti o neprihvaćanju stupiti na snagu devedeseti dan nakon datuma kad je depozitar primio obavijest o povlačenju takve obavijesti, i

(b)

bilo kojoj stranci koja je dala izjavu u odnosu prema dodatnim regionalnim provedbenim prilozima ili izmjenama regionalnih provedbenih priloga sukladno s člankom 34., stavak 4., u kojem slučaju će takav prilog ili izmjena za tu stranku stupiti na snagu devedeseti dan nakon datuma polaganja kod depozitara njezine isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu takvom prilogu ili izmjeni.

4.   Ako usvajanje priloga ili izmjene priloga uključuje izmjene Konvencije, takav prilog ili izmjena priloga neće stupiti na snagu dok ne stupi na snagu izmjena Konvencije.

Članak 32.

Pravo glasa

1.   Osim u slučajevima opisanim u stavku 2., svaka stranka Konvencije ima pravo na jedan glas.

2.   Regionalne organizacije za ekonomske integracije, u pitanjima koja potpadaju pod nihovu nadležnost, imaju pravo na broj glasova koji odgovara broju njihovih država članica koje su stranke ove Konvencije. Takva organizacija neće iskoristiti svoje pravo glasa ako neka od njezinih država članica koristi to pravo, i obrnuto.

DIO VI.

ZAKLJUČNE ODREDBE

Članak 33.

Potpisivanje

Ova Konvencija bit će otvorena za potpisivanje u Parizu, dana 14.-15. listopada 1994. za države članice Ujedinjenih naroda ili bilo koje specijalizirane ustanove te za stranke Statuta Međunarodnog suda pravde i regionalne organizacije za ekonomske integracije. Ostat će otvorena za potpisivanje nakon toga u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku do 13. listopada 1995.

Članak 34.

Ratifikacija, prihvat, odobrenje i pristup

1.   Konvencija podliježe ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu država i regionalnih organizacija za ekonomske integracije. Konvencija će biti otvorena za pristup dan nakon datuma kad se zatvori za potpisivanje. Isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu položit će se kod depozitara.

2.   Svaka regionalna organizacija za ekonomske integracije koja postaje stranka ove Konvencije, pri čemu ni jedna od njezinih država članica nije stranka ove Konvencije, bit će vezana svim obvezama iz ove Konvencije. Ako je jedna ili više država članica takve organizacije također stranka Konvencije, organizacija i njezine države članice odlučit će o svojim pojedinačnim odgovornostima za izvršavanje obveza prema Konvenciji. U tim slučajevima, organizacija i države članice ne mogu istodobno izvršavati prava iz ove Konvencije.

3.   U svojim ispravama o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, regionalne organizacije za ekonomske integracije dat će izjavu o svojoj nadležnosti s obzirom na pitanja iz ove Konvencije. Također će odmah obavijestiti depozitara, koji će zatim obavijestiti stranke o svim bitnim promjenama opsega njihove nadležnosti.

4.   U svojoj ispravi o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, svaka stranka može izjaviti da će svaki dodatni regionalni provedbeni prilog ili izmjena regionalnog provedbenog priloga stupiti na snagu tek nakon polaganja njezine isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu istome.

Članak 35.

Privremeni sporazumi

Zadatke tajništva opisane u članku 23. provodit će privremeno tajništvo koje je osnovala Opća skupština Ujedinjenih naroda rezolucijom 47/188 od 22. prosinca 1992., a dok se ne završi prva sjednica Konferencije stranaka.

Članak 36.

Stupanje na snagu

1.   Konvencija će stupiti na snagu devedeseti dan nakon polaganja pedesete isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu.

2.   Za svaku državu ili regionalnu organizaciju za ekonomske integracije koja Konvenciju ratificira, prihvati, odobri ili joj pristupi nakon polaganja pedesete isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu, Konvencija stupa na snagu devedesetog dana nakon polaganja isprave o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu od strane te države ili regionalne organizacije za ekonomske integracije.

3.   U smislu stavaka 1. i 2., svaka isprava koju polaže regionalne organizacije za ekonomske integracije neće važiti kao dodatna uz one koje su položile države članice te organizacije.

Članak 37.

Rezerve

Na ovu Konvenciju ne mogu se izjaviti rezerve.

Članak 38.

Povlačenje

1.   U bilo kojem trenutku nakon tri godine od stupanja na snagu Konvencije za pojedinu stranku, ta stranka može se povući iz Konvencije putem pisane obavijesti depozitaru.

2.   Svako povlačenje stupa na snagu nakon isteka godine dana od dana kad depozitar primi obavijest o istupanju ili nekog kasnijeg datuma navedenog u obavijesti o istupu.

Članak 39.

Depozitar

Glavni tajnik Ujedinjenih naroda bit će depozitar ove Konvencije.

Članak 40.

Izvorni tekstovi

Izvornik ove Konvencije, čiji su tekstovi na arapskom, kineskom, engleskom, francuskom, ruskom i španjolskom jednako vjerodostojni, položit će se kod Glavnog tajnika Ujedinjenih naroda.

---

PRILOG I.

REGIONALNI PROVEDBENI PRILOG ZA AFRIKU

Članak 1.

Područje primjene

Ovaj se Prilog primjenjuje na Afriku, u odnosu prema svakoj stranci i sukladno s Konvencijom, naročito s njezinim člankom 7., u svrhu suzbijanja dezertifikacije i/ili ublažavanja posljedica suše na njezinim aridnim, semiaridnim i suhim subhumidnim područjima.

Članak 2.

Svrha

Svrha ovog priloga, na nacionalnim, subregionalnim i regionalnim razinama u Africi i s obzirom na njezine posebne uvjete je:

(a)	utvrditi mjere i aranžmane, uključujući prirodu i procese pomoći koju pružaju stranke - razvijene zemlje, sukladno s relevantnim odredbama Konvencije,

(b)	osigurati djelotvornu i praktičnu provedbu Konvencije koja se odnosi na specifične uvjete u Africi, i

(c)	unaprijediti procese i aktivnosti koje su usmjereni na suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suše unutar aridnih, semiaridnih i suhih subhumidnih područja Afrike.

Članak 3.

Specifični uvjeti afričke regije

Izvršavajući svoje obveze iz Konvencije, stranke će provedbom ovog Priloga prihvatiti temeljni pristup koji uzima u obzir sljedeće specifične uvjete Afrike:

(a)	visok udio aridnih, semiaridnih i suhih subhumidnih područja,

(b)	znatan broj zemalja i stanovnika koji su pogođeni nepovoljnim utjecajem dezertifikacije i učestalim pojavljivanjem jakih suša,

(c)	velik broj pogođenih zemalja koji su okružene kopnom,

(d)	rašireno siromaštvo koje prevladava u većini pogođenih zemalja, veliki broj najslabije razvijenih zemalja među njima i njihovu potrebu za znatnim količinama pomoći izvana, u obliku donacija i kredita pod koncesionalnim uvjetima kako bi se provodili njihovi razvojni ciljevi,

(e)	teške socio-gospodarske uvjete, pogođene pogoršanim i nestalnim uvjetima trgovine, vanjska dugovanja i političku nestabilnost, što uzrokuje unutaršnje, regionalne i međunarodne migracije,

(f)	veliku ovisnost stanovništva o prirodnim dobrima za opstanak, koja zajedno s posljedicama demografskih tokova i činitelja, slabim tehnološkim temeljima i neodrživom praksom proizvodnje, pridonosi ozbiljnoj degradaciji dobara,

(g)	nedostatne institucionalne i zakonske okvire, slabu infrastrukturnu osnovu i nedostatan znanstveni, tehnički i obrazovni kapacitet, koji dovode do znatnih potreba za osposobljavanjem sustava, i

(h)	središnju ulogu akcija za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suše među prioritetima nacionalnog razvoja pogođenih afričkih zemalja.

Članak 4.

Zaduženja i obveze stranaka - afričkih zemalja

1.   Sukladno sa svojim sposobnostima stranke - afričke zemlje obvezuju se da će:

(a)	prihvatiti suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suše kao središnju strategiju u svojim naporima iskorjenjivanja siromaštva,

(b)	unaprijediti regionalnu suradnju i integraciju, u duhu solidarnosti i zajedništva koji se temelje na zajedničkom interesu, u programima i aktivnostima suzbijanja dezertifikacije i/ili ublažavanja posljedica suše,

(c)	racionalizirati i učvrstiti postojeće institucije koje se bave dezertifikacijom i sušom i uključiti ostale postojeće institucije, ako je potrebno, kako bi ih učinile učinkovitijim i osiguralo djelotvorno korištenje resursa,

(d)	unaprijediti međusobnu razmjenu informacija o prikladnoj tehnologiji, znanju, know-how i praksama, i

(e)	razviti interventne planove za posljedice suše na područjima uništenim dezertifikacijom i/ili sušom.

2.   Suglasno općim i specifičnim obvezama istaknutim u člancima 4. i 5. Konvencije, stranke - pogođene afričke zemlje, će:

(a)	izdvojiti odgovarajuće financijske stavke iz svojih nacionalnih budžeta sukladno nacionalnim uvjetima i sposobnostima, odražavajući novi prioritet koji je Afrika uskladila s fenomenom dezertifikacije i/ili suše,

(b)	održavati i jačati reforme koje su trenutno u tijeku u smjeru veće decentralizacije i trajanja zakupa i raspolaganje resursima, te pojačati sudjelovanje lokalnog stanovništva i zajednica, i

(c)	utvrditi i mobilizirati nova i dodatna nacionalna financijska sredstva, i prioritetno proširiti postojeće nacionalne sposobnosti i sredstva kako bi se mobilizirali vlastiti financijski izvori.

Članak 5.

Zaduženja i obveze stranaka - razvijenih zemalja

1.   U izvršavanju svojih obveza sukladno s člancima 4., 6. i 7. Konvencije, stranke - razvijene zemlje dat će prioritet stranakama - pogođenim afričkim zemljama i u tom smislu će:

(a)

pomoći im pri suzbijanju dezertifikacije i/ili ublažavanju posljedica suše, i to, između ostaloga, tako da im omoguće i/ili olakšaju pristup financijskim i/ili drugim sredstvima, da unaprijede, financiraju i/ili olakšaju financiranje transfera, prilagodbe i pristupe okolišu prikladnim tehnologijama i know-how, kako je zajednički dogovoreno i sukladno s nacionalnom politikom, uzimajući u obzir njihovo prihvaćanje suzbijanja siromaštva kao središnje strategije,

(b)	nastaviti odvajati značajna sredstva i/ili povećati sredstva za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suše, i

(c)	pomoći im u jačanju sustava koji bi omogućavao poboljšanje njihovih institucionalnih okvira, kao i njihovih znanstvenih i tehničkih sposobnosti, prilikom sakupljanja informacija i analiza, te prilikom istraživanja i razvoja u svrhu suzbijanja dezertifikacije i/ili ublažavanja posljedica suše.

2.   Ostale zemlje stranke mogu prenijeti strankama - afričkim zemljama na dobrovoljnoj osnovi, tehnologiju, znanje i know-how koji se odnose na suzbijanje dezertifikacije i/ili izvore financiranja. Transfer takvog znanja, know-how i tehnika olakšan je međunarodnom suradnjom.

Članak 6.

Okvirna strategija planiranja održivog razvoja

1.   Nacionalni programi djelovanja bit će središnji i integralni dio širokog procesa oblikovanja nacionalne politike za održivi razvoj stranaka - pogođenih afričkih zemalja.

2.   Procesi dogovora i učešće koji uključuju odgovarajuće razine vlade, lokalnog stanovništva, zajednica i nevladinih udruga poduzet će se na način kojim će se omogućiti upravljanje strategijom s fleksibilnim planiranjem kako bi se omogućilo maksimalno sudjelovanje lokalnog stanovništva i zajednica. Ako bude potrebno, u ovaj proces će se na zahtjev stranaka - pogođenih afričkih zemalja, moći uključiti dvostrane i mnogostrane ustanove za pomoć.

Članak 7.

Raspored pripreme programa djelovanja

Do stupanja na snagu ove Konvencije, stranke - afričke zemlje će, u suradnji s ostalim članicama međunarodne zajednice, koliko bude prikladno i u odgovarajućoj mjeri, privremeno primjenjivati one odredbe ove Konvencije koje se odnose na pripremanje nacionalnih, subregionalnih i regionalnih programa djelovanja.

Članak 8.

Sadržaj nacionalnih programa djelovanja

1.   Sukladno s člankom 10. Konvencije, sveobuhvatna strategija nacionalnih programa djelovanja imat će naglasak na integriranim programima lokalnog razvoja za pogođena područja, koji su temeljeni na sudioničkom mehanizmu i na integraciji strategija za suzbijanje siromaštva u napore za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suša. Programi će težiti jačanju sustava lokalnih vlasti i osiguravanju aktivnog učešća lokalnog stanovništva, zajednica i skupina s naglaskom na obrazovanju i obuci, mobilizaciji nevladinih udruga dokazane stručnosti i jačanju decentraliziranih vladinih struktura.

2.   Nacionalni programi djelovanja će, ako bude potrebno, uključivati i sljedeća opća obilježja:

(a)	primjenu dosadašnjih iskustava u suzbijanju dezertifikacije i/ili ublažavanju posljedica suše u razvojnim i provedbenim nacionalnim programima djelovanja, uzimajući u obzir socijalne, gospodarske i ekološke uvjete,

(b)	utvrđivanje činitelja koji pridonose dezertifikaciji i/ili suši, te izvora i dostupnih i potrebnih kapaciteta, i uspostavljanje prikladne politike i institucionalnih i ostalih odgovora i mjera neophodnih za suzbijanje ovog fenomena i/ili ublažavanje njegovih posljedica, i

(c)	povećanje sudjelovanja lokalnog stanovništva i zajednica, uključujući žene, farmere i pastire i davanje njima više odgovornosti za upravljanje.

3.   Nacionalni programi djelovanja će također, ako bude potrebno, uključiti i sljedeće:

(a)

mjere za poboljšanje gospodarskog okruženja radi suzbijanja siromaštva: (i) povećanje prihoda i mogućnosti zapošljavanja, posebno za najsiromašnije članove zajednice, i to: — razvijanjem tržišta za poljoprivredne i stočarske proizvode, — stvaranjem financijskih instrumenata prilagođenih lokalnim potrebama, — poticanjem raznolikosti u poljoprivredi i stvaranjem poljoprivrednih poduzeća, i — razvitkom gospodarskih aktivnosti polupoljoprivrednog i nepoljoprivrednog tipa, (ii) poboljšanje dugoročnog razvoja ruralnog gospodarstva stvaranjem: — inicijativa za proizvodna investiranja i pristup sredstvima proizvodnje, i — politike cijena i poreza, te komercijalne prakse koja potiče razvoj, (iii) definiranje i primjena politike stanovništva i migracije u svrhu smanjivanja pritiska stanovništva na zemljište, i (iv) poticaj korištenja usjeva otpornih na sušu i primjeni integralnih sustava suhog ratarenja u svrhu čuvanja hrane.

(b)

mjere za očuvanje prirodnih bogatstava: (i) osiguravanje integralnog i održivog upravljanja prirodnim dobrima, uključujući: — poljoprivredno zemljište i pašnjake, — vegetacijski pokrov i divlje biljke i životinje, — šume, — vodena bogatstva i — biološku raznolikost, (ii) obrazovanje u svrhu jačanja javne svijesti i kampanje za promicanje obrazovanja za okoliš, te širenje znanja koje se odnosi na održivo gospodarenje prirodnim dobrima, i (iii) osiguravanje razvoja i uspješnog korištenja različitih izvora energije, promicanje alternativnih izvora energije, posebno solarne energije, energije vjetra i bioplina, te posebnih priprema za transfer, prihvaćanje i prilagodbu odgovarajuće tehnologije u svrhu smanjivanja pritiska na krhka prirodna dobra,

(c)

mjere za unapređivanje institucionalnih organizacija, (i) definiranje uloge i odgovornosti centralne vlade i lokalnih vlasti u okviru korištenja zemljišta i politike planiranja, (ii) poticanje politike - aktivne decentralizacije, prenošenje odgovornosti za upravljanje i donošenje odluka na lokalne vlasti, te poticanje inicijative i preuzimanje odgovornosti sa strane lokalne zajednice i stvaranje lokalnih struktura, i (iii) prilagođivanje, ako je potrebno, institucionalnog i zakonskog okvira upravljanja prirodnim dobrima kako bi se stvorila sigurnost zakupa zemljišta za lokalno stanovništvo,

(d)

mjere za unapređivanje znanja o dezertifikaciji: (i) promicanje istraživanja te prikupljanje, obrada i razmjena informacija o znanstvenim, tehničkim i socio-gospodarskim aspektima dezertifikacije, (ii) unapređivanje nacionalnih kapaciteta u istraživanjima i prilikom prikupljanja, obrade, razmjene i analize informacija, kako bi se povećalo razumijevanje i kako bi se rezultati analize preveli u operativne termine, i (iii) poticanje srednjoročnog i dugoročnog proučavanja: — socio-gospodarskih i kulturnih trendova u pogođenim područjima, — kvalitativnih i kvantitativnih trendova u prirodnim dobrima, i — međusobno djelovanje klime i dezertifikacije, i

(e)

mjere praćenja i procjene posljedica suše: (i) razvijanje strategija za vrednovanje utjecaja promjenjivosti prirodne klime na regionalnu sušu i dezertifikaciju i/ili korištenje pretpostavkama o promjenjivosti klime na sezonskoj i godišnjoj ljestvici, u nastojanju da se ublaže posljedice suše, (ii) unapređivanje sposobnosti pravovremenog upozorenja i reakcije, uspješno pružanje interventne pomoći i pomoći u hrani, moderniziranje čuvanja hrane i sustava distribucije, načina zaštite stoke i javnih radova, te alternativnih načina življenja na područjima podložnim sušama, i (iii) nadgledanje i procjena ekološke degradacije kako bi se prikupile pouzdane i pravovremene informacije o procesu i dinamici degradacije prirodnih dobara i da se omogući bolja formulacija politike i reakcije.

Članak 9.

Pripreme nacionalnih programa djelovanja i provođenje i vrednovanje pokazatelja

Svaka stranka - pogođena afrička zemlja odredit će odgovarajuće nacionalno koordinacijsko tijelo koje će djelovati poput katalizatora prilikom pripreme, provođenja i vrednovanja vlastitog nacionalnog programa djelovanja. To koordinacijsko tijelo će, u smislu članka 3. i ako bude potrebno:

(a)

poduzeti utvrđivanje i pregled djelovanja, počevši od lokalno vođenog procesa dogovaranja koji uključuje lokalno stanovništvo i zajednice i od suradnje s lokalnim administrativnim vlastima, strankama - razvijenim zemljama i vladinim i nevladinim organizacijama, na temelju početnog dogovaranja sudionika na nacionalnoj razini,

(b)	utvrditi i analizirati sve prepreke, potrebe i nedostatke koji utječu na razvoj i održivo korištenje tla, te preporučiti praktične mjere kojima bi se izbjeglo ponavljanje potpunom primjenom uloženih relevantnih napora i promicalo provođenje rezultata,

(c)

poboljšati, izraditi i formulirati projektne aktivnosti koje se temelje na interaktivnim, fleksibilnim pristupima kako bi se osiguralo aktivno sudjelovanje stanovništva pogođenih područja, minimalizirali negativni utjecaji takvih aktivnosti i utvrdili i učinili prioritetnim zahtjevi za financijsku pomoć i tehničku suradnju,

(d)	uspostaviti primjerene, postojeće i provjerene pokazatelje kako bi se osigurala procjena i vrednovanje nacionalnih programa djelovanja, i to kratkoročnih, srednjoročnih i dugoročnih, te provođenje takvih programa, i

(e)	pripremiti izvješća o napredovanju u provedbi nacionalnih programa djelovanja.

Članak 10.

Organizacijski okvir subregionalnih programa djelovanja

1.   Sukladno s člankom 4. Konvencije, stranke - afričke zemlje surađivat će u pripremanju i provođenju subregionalnih programa djelovanja za središnju, istočnu, sjevernu i zapadnu Afriku, i u tom smislu mogu odrediti sljedeće odgovornosti relevantnim subregionalnim međuvladinim organizacijama:

(a)	djelovanje kao središnjice u pripremnim aktivnostima i koordiniranje provedbe subregionalnih programa djelovanja,

(b)	pomaganje prilikom pripremanja i provedbe nacionalnih programa djelovanja,

(c)	omogućavanje razmjene informacija, iskustava i know-how, kao i savjetodavne usluge u reviziji nacionalnog zakonodavstva, i

(d)	sve ostale odgovornosti koje se odnose na provedbu subregionalnih programa djelovanja.

2.   Specijalizirane subregionalne institucije mogu davati podršku na zahtjev i/ili im se može povjeriti odgovornost da koordiniraju aktivnosti u područjima njihove nadležnosti.

Članak 11.

Sadržaj i priprema subregionalnih programa djelovanja

Subregionalni programi djelovanja trebaju se usmjeriti prvenstveno na ono što je bitnije na subregionalnoj razini. Oni trebaju, ondje gdje je neophodno, uspostaviti mehanizme gospodarenja zajedničkim prirodnim dobrima. Takvi se mehanizmi trebaju uspješno nositi s prekograničnim problemima vezanim za dezertifikaciju i/ili sušu, te pružiti podršku skladnoj provedbi nacionalnog programa djelovanja. Prioritetna područja za subregionalne programe djelovanja će se, ako je potrebno, usmjeriti na:

(a)	zajedničke programe za održivo upravljanje prekograničnim prirodnim dobrima s pomoću dvostranih i mnogostranih mehanizama ako je potrebno,

(b)	koordiniranje programa u svrhu razvoja alternativnih izvora energije,

(c)	suradnju prilikom upravljanja i kontrole štetnika, kao i bolesti biljaka i životinja,

(d)	aktivnosti osposobljavanja, obrazovanja i osvješćivanja javnosti koji se bolje izvode ili se podržavaju na subregionalnoj razini,

(e)	znanstvenu i tehničku suradnju posebno na klimatološkim, meteorološkim i hidrološkim poljima, uključujući mreže za sakupljanje i procjenu podataka, razmjenu informacija i nadgledanje projekata i koordinaciju i davanje prednosti aktivnostima istraživanja i razvoja,

(f)	sustave ranog upozoravanja i zajedničkog planiranja ublažavanja posljedica suše, uključujući mjere koje su usmjerene na probleme proizašle iz migracija uvjetovanih stanjima okoliša,

(g)	istraživanje načina razmjene iskustava, posebno onih koji se tiču sudjelovanja lokalnog stanovništva i zajednica i stvaranje povoljnog okruženja za poboljšano gospodarenje zemljištem i za primjenu prikladne tehnologije,

(h)	jačanje sustava subregionalnih organizacija u svrhu koordiniranja i davanja tehničkih usluga, kao i na uspostavljanje, preorijentaciju i jačanje subregionalnih centara i institucija, i

(i)	razvoj politike na poljima koja ima utjecaj na pogođena područja i stanovništvo, kao što je trgovina, a koja uključuje politiku koordiniranja režima regionalnog marketinga i zajedničke infrastrukture.

Članak 12.

Organizacijski okvir regionalnog programa djelovanja

1.   Sukladno s člankom 11. Konvencije, stranke - afričke zemlje zajednički će odrediti procedure pripreme i provedbe regionalnog programa djelovanja.

2.   Stranke će pružiti potrebnu podršku bitnim afričkim regionalnim institucijama i organizacijama kako bi im omogućile da pomažu strankama - afričkim zemljama u izvršenju njihovih odgovornosti iz Konvencije.

Članak 13.

Sadržaj regionalnog programa djelovanja

Regionalni program djelovanja uključuje mjere suzbijanja dezertifikacije i/ili ublažavanja posljedica suše u sljedećim prioritetnim područjima, kako je prikladno:

(a)	razvoj regionalne suradnje i koordinacije subregionalnih programa djelovanja za stvaranje regionalne suglasnosti u ključnim područjima politike, uključujući redovita savjetovanja s regionalnim organizacijama,

(b)	promicanje osposobljavanja u aktivnostima koje se bolje provode na regionalnoj razini,

(c)	iznalaženje rješenja s međunarodnom zajednicom o globalnim gospodarskim i društvenim problemima koji imaju utjecaj na pogođena područja, uzimajući u obzir članak 4., stavak 2. (b) Konvencije,

(d)

promicanje razmjene informacija i prikladnih tehnika, tehničkih know-how i bitnih iskustava među strankama - pogođenim afričkim zemljama i njihovim subregijama, kao i s ostalim pogođenim područjima; promicanje znanstvene i tehnološke suradnje, posebno na poljima klimatologije, meteorologije, hidrologije, razvoja vodenih dobara i alternativnih izvora energije; koordinacija subregionalnih i regionalnih djelatnosti istraživanja i utvrđivanja regionalnih prioriteta za istraživanje i razvoj,

(e)	koordinacija mreže za sustavno promatranje i procjenu i razmjenu informacija, kao i njezinom integracijom u svjetske mreže, i

(f)	koordinacija i jačanje subregionalnih i regionalnih sustava ranog uzbunjivanja i interventnih planova u slučaju suša.

Članak 14.

Izvori financiranja

1.   Sukladno s člankom 20. Konvencije i člankom 4., stavak 2., stranke - pogođene afričke zemlje nastojat će odrediti makro-gospodarski okvir koji vodi k mobilizaciji financijskih sredstava, te će razvijati politiku i uspostaviti procedure za uspješnije usmjeravanje sredstava do lokalnih programa razvoja, uključujući i nevladine udruge, ako je potrebno.

2.   Sukladno s člankom 21., stavak 4. i 5. Konvencije, stranke su suglasne sačiniti pregled izvora financiranja na nacionalnim, subregionalnim, regionalnim i međunarodnim razinama kako bi se osiguralo racionalno iskorištavanje postojećih sredstava i kako bi se utvrdili nedostaci u doznačivanju sredstava, te pripremiti provedbu programa djelovanja. Pregled treba redovito revidirati i obnavljati.

3.   Sukladno s člankom 7. Konvencije, stranke - razvijene zemlje nastavit će s doznačivanjem značajnih sredstava i/ili povećanih sredstava i drugih oblika pomoći strankama - pogođenim afričkim zemljama na temelju dogovora o zajedništvu i aranžmanima koji su navedeni u članku 18., a koji, između ostaloga, pridaje veliku pozornost problemima koji se odnose na dugovanja, međunarodnu trgovinu i trgovačke aranžmane marketinga sukladno s člankom 4., stavak 2. (b) Konvencije.

Članak 15.

Mehanizmi financiranja

1.   Sukladno s člankom 7. Konvencije i uzimajući u obzir specifičnu situaciju koja prevladava u ovoj regiji, stranke će posebnu pozornost obratiti na provedbu u Africi odredaba članka 21., stavak 1. (d) i (e) Konvencije, i to na:

(a)	omogućavanje uspostavljanja mehanizama, kao što su nacionalni fondovi za dezertifikaciju, a za usmjeravanje financijskih sredstava do lokalne razine, i

(b)	jačanje postojećih fondova i financijskih mehanizama na subregionalnoj i regionalnoj razini.

2.   Sukladno s člancima 20. i 21. Konvencije, stranke koje su također članice upravnih tijela relevantnih regionalnih i subregionalnih financijskih institucija, uključujući Afričku banku za razvoj i Afrički fond za razvoj, poduzet će napore da prioritet i važnost daju aktivnostima onih institucija koje pospješuju provedbu ovog Priloga.

3.   Stranke će, koliko je to moguće, usmjeriti procedure za kanaliziranje fondova do stranaka - pogođenih afričkih zemalja.

Članak 16.

Tehnička pomoć i suradnja

Stranke se ovezuju da će sukladno s vlastitim mogućnostima racionalizirati tehničku pomoć afričkim zemljama i suradnju s njima u pogledu povećanja uspješnosti projekata i programa i to, između ostaloga:

(a)	ograničavanjem troškova mjera podrške i pomoći, posebno režijskih troškova, tako da će takvi troškovi predstavljati samo odgovarajuće niski postotak ukupnog troška projekta kako bi se maksimalno povećala uspješnost projekta,

(b)	davanjem prioriteta kompetentnim nacionalnim stručnjacima ili, gdje je to neophodno, kompetentnim stručnjacima unutar subregija i/ili regija, u izradi projekta, pripremama i provedbi, te izradi lokalne ekspertize ondje gdje ona ne postoji, i

(c)	uspješnim upravljanjem i koordiniranjem kao i uspješnom primjenom tehničke pomoći koja će biti dana.

Članak 17.

Prijenos, stjecanje, prilagodba i pristup okolišu prihvatljive tehnologije

U provedbi članka 18. Konvencije koji se odnosi na prijenos, stjecanje, prilagođivanje i razvoj tehnologije, stranke će dati prednost strankama - afričkim zemljama i, ako je potrebno, s njima razviti nove modele partnerstva i suradnje radi jačanja osposobljenosti u područjima znanstvenog istraživanja i razvoja i prikupljanja i širenja informacija kako bi ih se osposobilo za provedbu njihovih strategija suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja posljedica suše.

Članak 18.

Dogovori o koordinaciji i partnerstvu

1.   Stranke - afričke zemlje koordinirat će pripremu, pregovore i provedbu nacionalnih, subregionalnih i regionalnih programa djelovanja. One bi mogle uključiti, ako bude potrebno, i druge stranke i relevantne međuvladine organizacije i nevladine udruge u ovaj proces.

2.   Ciljevi takve koordinacije bit će da ostvare financijsku i tehničku suradnju sukladno s Konvencijom i omoguće neophodni kontinuitet u korištenju i upravljanju resursima.

3.   Stranke - afričke zemlje će organizirati savjetovanja na nacionalnim, subregionalnim i regionalnim razinama. Ta savjetovanja mogu:

(a)	služiti kao forum za pregovore i zaključivanje partnerskih ugovora koji se temelje na nacionalnim, subregionalnim i regionalnim programima djelovanja, i

(b)	odrediti udio sudjelovanja stranaka - afričkih zemalja i ostalih članica konzultativnih skupina u programima i utvrditi prioritete i ugovore o pokazateljima provedbe i vrednovanja, kao i aranžmane za financiranje provedbe.

4.   Stalno tajništvo može, na zahtjev stranaka - afričkih zemalja, sukladno s člankom 23. Konvencije, omogućiti sazivanje takvih savjetovanja, i to:

(a)	davanjem savjeta o organizaciji učinkovitih aranžmana za savjetovanje, oslanjajući se na iskustva iz drugih sličnih aranžmana,

(b)	davanjem informacija relevantnim dvostranim i mnogostranim ustanovama glede savjetodavnih sastanaka ili procesa i jačanjem njihovog aktivnog sudjelovanja, i

(c)	pružanjem ostalih informacija koje bi mogle biti relevantne pri uspostavljanju i poboljšanju aranžmana za savjetovanje.

5.   Subregionalna i regionalna koordinacijska tijela će, između ostaloga:

(a)	preporučiti prikladne prilagodbe partnerskih ugovora,

(b)	pratiti, procjenjivati i izvještavati o provedbi dogovorenih subregionalnih i regionalnih programa, i

(c)	težiti osiguranju učinkovite komunikacije i kooperacije među strankama - afričkim zemljama.

6.   Sudjelovanje u konzultativnim skupinama bit će otvoreno vladama, zainteresiranim skupinama i dionatorima, relevantnim organima, fondovima i programima sustava Ujedinjenih naroda, relevantnim subregionalnim i regionalnim organizacijama i predstavnicima nevladinih udruga. Sudionici svake konzultativne skupine odredit će modalitete svog upravljanja i djelovanja.

7.   Sukladno s člankom 14. Konvencije, stranke - razvijene zemlje potiču se da na vlastitu incijativu razvijaju neformalni proces savjetovanja i koordinacije međusobno, na državnim, subregionalnim i regionalnim razinama, te da na zahtjev stranaka - pogođenih afričkih zemalja ili odgovarajućih subregionalnih ili regionalnih organizacija sudjeluju u nacionalnom, subregionalnom ili regionalnom savjetodavnom procesu koji bi vrednovao i odgovorio potrebama za pomoći kako bi se olakšala provedba.

Članak 19.

Daljnje aktivnosti

Daljnje aktivnosti iz ovog Priloga provest će stranke - afričke zemlje sukladno s Konvencijom, i to kako slijedi:

(a)	na nacionalnoj razini, mehanizmom, čiji bi sastav trebala odrediti svaka stranka - afrička zemlja i koji će uključti predstavnike lokalnih zajednica i djelovati pod nadzorom nacionalnog koordinacijskog tijela o kojem se govori u članku 9.,

(b)	na subregionalnoj razini, preko multidisciplinarnog znanstvenog i tehničkog savjetodavnog Povjerenstva, čiji će sastav i modalitete djelovanja odrediti stranke - afričke zemlje iz tih subregija, i

(c)	na regionalnoj razini, mehanizmima određenim sukladno s relevantnim odredbama Ugovora o Afričkoj gospodarskoj zajednici i Afričkim znanstvenim i tehničkim savjetodavnim Povjerenstvom.

---

PRILOG II.

REGIONALNI PROVEDBENI PRILOG ZA AZIJU

Članak 1.

Svrha

Svrha ovog Priloga je davanje smjernica i aranžmana za učinkovitu provedbu Konvencije strankama - pogođenim zemljama azijske regije u smislu njezinih specifičnih uvjeta.

Članak 2.

Specifični uvjeti azijske regije

U provođenju svojih obveza iz ove Konvencije stranke će uzeti u obzir sljedeće specifične uvjete koji se u različitim stupnjevima mogu primijeniti na stranke - pogođene zemlje ove regije:

(a)	velik udio područja tih zemalja pogođenih ili osjetljivih na dezertifikaciju i sušu i široka raznolikost ovih područja s obzirom na klimu, topografiju, korištenje zemljišta i socio-gospodarske sustave,

(b)	veliki pritisak na prirodna dobra neophodna za život,

(c)	postojanje sustava proizvodnje koji su direktno vezani za rašireno siromaštvo, što vodi k degradaciji zemljišta i pritisku na siromašna vodna dobra,

(d)	značajan utjecaj stanja u svjetskoj ekonomiji i socijalnih problema kao što su siromaštvo, slabo zdravlje i prehrana, nedostatak zaliha hrane, migracija, prognanici i demografska dinamika.

(e)	njihovi rastući, ali i dalje, nedovoljni kapaciteti i institucionalni okviri za suočavanje s nacionalnim problemima dezertifikacije i suše, i

(f)	njihova potreba za međunarodnom suradnjom radi postizanja ciljeva održivog razvoja koji se odnose na suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše.

Članak 3.

Okvir za nacionalne programe djelovanja

1.   Nacionalni programi djelovanja bit će sastavni dio šire nacionalne politike održivog razvoja stranaka - pogođenih zemalja ovog područja.

2.   Stranke - pogođene zemlje razvijat će nacionalne programe djelovanja sukladno s člancima 9. do 11. Konvencije, pri čemu će posebno obratiti pozornost na članak 10., stavak 2. (f). Ustanove za dvostranu i mnogostranu suradnju mogu biti uključene u ovaj proces na zahtjev određene stranke - pogođene zemlje.

Članak 4.

Nacionalni programi djelovanja

1.   U pripremanju i provođenju nacionalnih programa djelovanja, stranke - pogođene zemlje ove regije, sukladno sa svojim okolnostima i politikom, mogu, između ostaloga:

(a)	odrediti odgovarajuća tijela odgovorna za pripremu, koordinaciju i provedbu njihovih programa djelovanja,

(b)	uključiti pogođeno stanovništvo, uključujući lokalne zajednice, u izradu, koordinaciju i provođenje svojih programa djelovanja preko lokalno vođenih savjetodavnih procesa, uz suradnju lokalnih vlasti i relevantnih nacionalnih i nevladinih udruga,

(c)	načiniti pregled stanja okoliša na pogođenim područjima radi procjene uzroka i posljedica dezertifikacije i određivanja prioritetnih područja djelovanja,

(d)	vrednovati, uz sudjelovanje pogođenog stanovništva, prošle i aktualne programe suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja posljedica suše, radi izrade strategije i aktivnosti u svojim programima djelovanja,

(e)	pripremiti tehničke i financijske programe zasnovane na informacijama proizašlim iz aktivnosti opisanih u podstavcima (a) do (d),

(f)	razvijati i koristiti postupke i granične vrijednosti za vrednovanje provedbe njihovih programa djelovanja,

(g)	promicati inregralno gospodarenje slivovima, očuvanje stalnih dobara te povećanje i učinkovito korištenje vodnih dobara,

(h)	jačati i/ili uspostaviti sustave informiranja, vrednovanja, praćenja i ranog uzbunjivanja u regijama sklonim dezertifikaciji i suši, uzimajući u obzir klimatološke, meteorološke, hidrološke, biološke i druge relevantne činitelje, i

(i)	formulirati odgovarajuće aranžmane podrške njihovim programima djelovanja, gdje je uključena, u duhu partnerstva, međunarodna suradnja uključujući financijska i tehnička sredstva.

2.   Sukladno s člankom 10. Konvencije, sveobuhvatna strategija nacionalnih programa djelovanja naglašavat će integrirane programe lokalnog razvoja za pogođena područja, zasnovane na mehanizmima sudjelovanja i integraciji strategija za iskorjenjivanje siromaštva u napore za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše. Sektorske mjere u programima djelovanja bit će grupirane u područja prioriteta koja uzimaju u obzir široku raznolikost pogođenih područja u regijama navedenim u članku 2. (a).

Članak 5.

Subregionalni programi i programi zajedničkog djelovanja

1.   Sukladno s člankom 11. Konvencije, stranke - azijske pogođene zemlje mogu se zajednički složiti da se konzultiraju i surađuju s drugim strankama u svezi s pripremom i provedbom subregionalnih programa ili programa zajedničkog djelovanja kako bi se dopunila ili povećala učinkovitost u provedbi nacionalnih programa djelovanja. U oba slučaja relevantne stranke se mogu zajedno složiti da povjere subregionalnim organizacijama, uključujući dvostrane i nacionalne organizacije ili specijalizirane institucije, odgovornosti u svezi pripreme, koordinacije i provedbe programa. Takve organizacije ili institucije mogu djelovati i kao središnjice za promicanje i koordiniranje aktivnosti prema člancima 16. do 18. ove Konvencije.

2.   U pripremi i provedbi subregionalnih programa ili programa zajedničkog djelovanja, stranke - pogođene zemlje ove regije će, između ostaloga:

(a)	odrediti, u suradnji s nacionalnim institucijama, prioritete u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše, koji se mogu ostvariti takvim programima, kao i relevantne aktivnosti koje se mogu učinkovito provesti,

(b)	procijeniti kapacitete djelovanja i aktivnosti relevantnih regionalnih, subregionalnih i nacionalnih institucija,

(c)	procijeniti postojeće programe za dezertifikaciju i sušu među svim ili nekim strankama regije i subregije i njihov odnos s nacionalnim programima djelovanja, i

(d)	formulirati u duhu partnerstva, gdje je uključena međunarodna suradnja, uključujući financijska i tehnička sredstva, odgovarajuće dvostrane i mnogostrane aranžmane za podršku programima.

3.   Subregionalni programi ili programi zajedničkog djelovanja mogu uključiti sporazumne zajedničke programe za održivo gospodarenje prekograničnim prirodnim dobrima, a koji se odnose na dezertifikaciju, prioritete za koordinaciju i druge aktivnosti na području osposobljavanja sustava, znanstvene i tehničke suradnje, osobito sustava ranog uzbunjivanja zbog suše i razmjene informacija, i sredstva jačanja relevantnih subregionalnih i drugih organizacija ili institucija.

Članak 6.

Regionalne aktivnosti

Regionalne aktivnosti za unapređivanje subregionalnih programa ili programa zajedničkog djelovanja mogu uključiti, između ostaloga, mjere za jačanje institucija i mehanizama koordinacije i suradnje na nacionalnim, subregionalnim i regionalnim razinama, te mjere za unapređenje provedbe članaka 16. do 19. Konvencije. Te aktivnosti također mogu uključivati:

(a)	promicanje i jačanje mreža tehničke suradnje,

(b)	pripremanje pregleda tehnologija, znanja, know-how i prakse, kao i tradicionalnih i lokalnih tehnologija i know-how, te promicanje njihovog širenja i primjene,

(c)	procjenu zahtjeva za prijenosom tehnologije i promicanje prilagodbe i primjene takvih tehnologija, i

(d)	poticanje programa osvješćivanja javnosti i promicanje osposobljavanja sustava na svim razinama, jačanje izobrazbe, istraživanja i razvoja i izgradnju sustava za razvoj ljudskih potencijala.

Članak 7.

Mehanizmi i izvori financiranja

1.   Stranke će s obzirom na važnost suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja posljedica suše u azijskoj regiji, promicati mobiliziranje znatnih financijskih sredstava i dostupnost financijskim mehanizmima, sukladno s člancima 20. i 21. Konvencije.

2.   Sukladno sa Konvencijom i na osnovi koordinacijskih mehanizama iz članka 8., te sukladno sa svojim nacionalnim politikama razvoja, strane - pogođene zemlje ovog područja će, pojedinačno ili zajedno:

(a)	usvojiti mjere racionalizacije i jačanja mehanizama radi popune fondova putem javnih i privatnih ulaganja u svrhu postizanja specifičnih rezultata u aktivnostima suzbijanja dezertifikacije i ublažavanja posljedica suše,

(b)	utvrditi potrebe za međunarodnom suradnjom radi podržavanja nacionalnih napora, osobito financijskih, tehničkih i tehnoloških, i

(c)	promicati sudjelovanje institucija za dvostranu i/ili mnogostranu financijsku suradnju radi osiguranja provedbe Konvencije.

3.   Stranke će, koliko je to moguće, pojednostaviti postupke za usmjeravanje fondova do stranaka - pogođenih zemalja u regiji.

Članak 8.

Mehanizmi suradnje i koordinacije

1.   Stranke - pogođene zemlje mogu, koliko je moguće, uspostaviti putem odgovarajućih tijela određenih u članku 4., stavak 1. (a) i drugih stranaka u regiji, mehanizam za, između ostaloga, slijedeće svrhe:

(a)	razmjenu informacija, iskustava, znanja i know-how,

(b)	suradnju i koordinaciju djelovanja, uključujući dvostrane i mnogostrane aranžmane na subregionalnim i regionalnim razinama,

(c)	promicanje znanstvene, tehničke, tehnološke i financijske suradnje sukladno sa člancima 5. do 7.,

(d)	utvrđivanje potreba za vanjskom suradnjom, i

(e)	praćenje i ocjenjivanje provedbe programa djelovanja.

2.   Stranke - pogođene zemlje mogu, ako je moguće, putem odgovarajućih tijela određenih u članku 4., stavak 1. (a), i druge stranke u regiji konzultirati i koordinirati u svezi nacionalnih, subregionalnih i zajedničkih programa djelovanja. One mogu uključiti, ako je potrebno, i druge stranke i relevantne međuvladine organizacije i nevladine udruge u ovaj proces. Takva koordinacija će, izemeđu ostaloga, težiti osiguranju ugovora o mogućnostima međunarodne suradnje sukladno sa člancima 20. i 21. Konvencije, unaprijediti tehničku suradnju i usmjeriti sredstva na učinkovitu upotrebu.

3.   Stranke - pogođene zemlje regije održavat će povremene koordinacijske sastanke, a Stalno tajništvo može, na njihov zahtjev, prema članku 23. Konvencije, omogućiti sazivanje takvih koordinacijskih sastanaka, time što će:

(a)	dati savjet u svezi organizacije učinkovitih koordinacijskih dogovora, pozivajući se na iskustva iz sličnih aranžmana,

(b)	dati informacije relevantnim dvostranim i mnogostranim ustanovama u odnosu na koordinacijske sastanke i poticati njihovo aktivno sudjelovanje, i

(c)	dati druge informacije koje mogu biti relevantne za uspostavljanje ili poboljšanje postupaka suradnje.

---

PRILOG III.

REGIONALNI PROVEDBENI PRILOG ZA LATINSKU AMERIKU I KARIBE

Članak 1.

Svrha

Svrha ovog Priloga je davanje općih smjernica provedbe Konvencije u Latinskoj Americi i Karibima u smislu njihovih specifičnih uvjeta.

Članak 2.

Specifični uvjeti regije latinske amerike i kariba

Stranke će, sukladno odredbama Konvencije, uzeti u obzir sljedeće specifične uvjete regije:

(a)

postajanje širokih područja koja su osjetljiva i koja su bila ozbiljno pogođena dezertifikacijom i/ili sušom u kojima se moglo uočiti različite karakteristike ovisno o području na kom su se događale; ovaj kumulativni i rastući proces ima negativne socijalne, kulturne, ekonomske i okolišne učinke koji su to ozbiljniji zato što se u regiji nalazi jedan od najvećih resursa biološke raznolikosti na svijetu,

(b)

učestalo prakticiranje neodrživog razvoja na pogođenim područjima kao rezultat složenih interakcija fizičkih, bioloških, političkih, socijalnih, kulturnih i ekonomskih činitelja, uključujući međunarodne ekonomske činitelje, kao što su vanjski dugovi, slabljenje trgovine i praksa trgovanja koja utječu na tržište poljoprivrednih proizvoda, i proizvoda ribarstva i šumarstva, i

(c)

nagli pad produktivnosti ekosustava nastao kao glavna posljedica dezertifikacije i suše, koji se očituje u padu dohotka od poljoprivrede, stočarstva i šumarstva te gubitkom biološke raznolikosti; sa socijalne točke gledišta posljedice su osiromašenje, migracije, unutarnja kretanja stanovništva i opadanje kvalitete života; regija će zbog toga morati prihvatiti integralni pristup problemima dezertifikacije i suše, promicanjem modela održivog razvoja koji prati okolišnu, gospodarsku i socijalnu situaciju u svakoj zemlji.

Članak 3.

Programi djelovanja

1.   Sukladno sa Konferencijom, posebno s člancima 9. do 11. i sukladno sa svojom nacionalnom politikom razvoja, stranke - pogođene zemlje ove regije će, ako je potrebno, pripremiti i provesti nacionalni program djelovanja za suzbijanje dezertifikacije i ublažavanje posljedica suše kao sastavni dio svoje nacionalne politike održivog razvoja. Subregionalni i regionalni programi mogu se pripremiti i provesti sukladno sa zahtjevima regije.

2.   U pripremi svojih nacionalnih programa djelovanja, stranke - pogođene zemlje ove regije obratit će pozornost na članak 10., stavak 2.(f) Konvencije.

Članak 4.

Sadržaj nacionalnih programa djelovanja

Sukladno sa stanjem stranke - pogođene zemlje ove regije mogu uzeti u obzir, između ostaloga, sljedeća tematska pitanja u razvijanju svojih nacionalnih strategija djelovanja u svrhu suzbijanja dezertifikacije i/ili ublažavanja posljedica suše, sukladno s člankom 5. Konvencije:

(a)	povećanje osposobljenosti, naobrazbe, javne svijesti, tehničke, znanstvene i tehnološke suradnje i financijskih sredstava i mehanizama,

(b)	suzbijanje siromaštva i poboljšanje kvalitete življenja,

(c)	postizanje sigurnosti prehrane i održivog razvoja i gospodarenje poljoprivrednim, tradicionalno stočarskim, šumarskim i višenamjenskim aktivnostima,

(d)	održivo gospodarenje prirodnim dobrima, posebno nacionalno gospodarenje slivovima,

(e)	održivo gospodarenje prirodnim dobrima na područjima većih nadmorskih visina,

(f)	racionalno gospodarenje i očuvanje talnih resursa te eksploatacija i razumno iskorištavanje vodnih dobara,

(g)	izradu i primjenu interventnih planova za ublažavanje posljedica suše,

(h)	jačanje i/ili uspostavljanje informiranja, razvijanje i praćenje sustava ranog uzbunjivanja na područjima podložnim dezertifikaciji i suši, uzimajući u obzir klimatološke, meteorološke, biološke, talne, ekonomske i socijalne činitelje,

(i)	razvoj, gospodarenje i racionalno korištenje različitih izvora energije, uključujući promicanje alternativnih izvora,

(j)	zaštita i održivo korištenje biološke raznolikosti sukladno sa odredbama Konvencije o biološkoj raznolikosti,

(k)	uzimanje u obzir demografskih aspekata vezanih za dezertifikaciju i sušu, i

(l)	uspostavljanje ili jačanje institucionalnih i pravnih okvira koji dopuštaju primjenu Konvencije i imaju za cilj, između ostalog, decentralizaciju administrativnih struktura i funkcija koje se odnose na dezertifikaciju i sušu, uz sudjelovanje pogođenih zajednica i društva u cjelini.

Članak 5.

Tehnička, znanstvena i tehnološka suradnja

Sukladno sa Konvencijom, osobito sa člancima 16. do 18., i na osnovi koordinacijskih mehanizama predviđenih člankom 7., stranke - pogođene zemlje regije će, pojedinačno ili zajednički:

(a)	poticati jačanje mreža tehničke suradnje i nacionalnih, subregionalnih i regionalnih informacijskih sustava, kao i njihovu integraciju u svjetske izvore informacija,

(b)	pripremiti pregled raspoloživih tehnologija i know-how i promicati njihovo širenje i korištenje,

(c)	poticati primjenu tradicionalne tehnologije, znanja, know-how i prakse sukladno s člankom 18., stavak 2. (b) Konvencije,

(d)	utvrditi potrebe za prijenosom tehnologije, i

(e)	promicati razvoj, prilagodbu, prihvaćanje i prijenos relevantnih postojećih i novih, po okoliš prihvatljivih, tehnologija.

Članak 6.

Mehanizmi i izvori financiranja

Sukladno sa Konvencijom, osobito sa člancima 20. i 21., na osnovi koordinacijskih mehanizama iz članka 7. i sukladno s nacionalnim politikama razvoja stranke - pogođene zemlje ove regije, pojedinačno ili zajednički će:

(a)	usvojiti mjere za racionalizaciju i jačanje mehanizama popune fondova putem javnih i privatnih ulaganja radi postizanja specifičnih rezultata u suzbijanju dezertifikacije i ublažavanju posljedica suše,

(b)	utvrditi potrebe za međunarodnom suradnjom u podršci nacionalnim naporima, i

(c)	poticati sudjelovanje dvostranih i/ili mnogostranih institucija za financijsku suradnju radi osiguranja provedbe Konvencije.

Članak 7.

Institucionalni okvir

1.   Kako bi se omogućilo djelovanje ovog Priloga, stranke - pogođene zemlje područja će:

(a)	uspostaviti i/ili jačati nacionalna središta za koordiniranje aktivnosti za suzbijanje dezertifikacije i/ili ublažavanje posljedica suše,

(b)

uspostaviti mehanizam za koordinaciju nacionalnih središta u sljedeće svrhe: (i) razmjene informacija i iskustava, (ii) koordinacije aktivnosti na subregionalnim i regionalnim razinama, (iii) promicanja tehničke, znanstvene, tehnološke i financijske suradnje, (iv) utvrđivanje potreba za vanjskom suradnjom, i (v) praćenje i vrednovanje provođenja programa djelovanja.

2.   Stranke-pogođene zemlje regije održavat će povremene koordinacijske sastanke, a Stalno tajništvo može, na njihov zahtjev, prema članku 23. Konvencije, omogućiti sazivanje takvih koordinacijskih sastanaka, time što će:

(a)	dati savjet u svezi organizacije učinkovitih koordinacijskih dogovora, pozivajući se na iskustva iz sličnih aranžmana,

(b)	dati informacije relevantnim dvostranim i mnogostranim ustanovama glede koordinacijskih sastanaka i poticati njihovo aktivno sudjelovanje, i

(c)	dati druge informacije koje mogu biti relevantne za uspostavljanje ili poboljšanje postupaka suradnje.

---

PRILOG IV.

REGIONALNI PROVEDBENI PRILOG ZA SJEVERNO SREDOZEMLJE

Članak 1.

Svrha

Svrha ovog Priloga je osiguranje smjernica i mjera potrebnih za učinkovitu provedbu Konvencije u strankama - pogođenim zemljama regije sjevernog Sredozemlja s obzirom na njegove specifične uvjete.

Članak 2.

Specifični uvjeti regije sjevernog sredozemlja

Specifični uvjeti regije sjevernog Sredozemlja iz članka 1. uključuju:

(a)	semiaridne klimatske uvjete koji pogađaju široka područja, sezonske suše, vrlo visoko kolebanje oborina te iznenadne i vrlo intenzivne oborine,

(b)	siromašna i visoko erodibilna tla, podložna stvaranju pokorice,

(c)	nejednoličan reljef s jakim strminama i vrlo raznolikim krajobrazom,

(d)	ekstenzivne gubitke šumskih pokrova zbog čestih šumskih požara,

(e)	kriza stanja u tradicionalnoj poljoprivredi uz pojavu napuštanja zemljišta i pogoršanje strukture očuvanosti tla i vode,

(f)	neodrživo iskorištavanje dobara voda, što nanosi ozbiljne štete okolišu, uključujući kemijsko zagađenje, salinizaciju i iscrpljivanje vodonosnika i

(g)	koncentraciju gospodarske aktivnosti u priobalnim područjima kao rezultat urbanog rasta, industrijskih aktivnosti, turizma i navodnjavanja u poljoprivredi.

Članak 3.

Okvirna strategija planiranja održivog razvoja

1.   Nacionalni programi djelovanja bit će središnji i sastavni dio okvirne strategije planiranja održivog razvoja stranaka - pogođenih zemalja sjevernog Sredozemlja.

2.   Proces dogovora i učešća, uključujući odgovarajuće razine vlada, lokalnih zajednica i nevladinih udruga, poduzimat će se radi provođenja strategije s prilagodljivim planiranjem, kako bi se omogućilo sudjelovanje do najnižih razina prema članku 10., stavak 2. (f) Konvencije.

Članak 4.

Obveze pripreme nacionalnih programa i rasporeda djelovanja

Stranke - pogođene zemlje sjevernog Sredozemlja pripremit će nacionalne programe djelovanja i, prema potrebama, subregionalne, regionalne ili zajedničke programe djelovanja. Priprema takvih programa bit će dovršena što je prije moguće.

Članak 5.

Priprema i provođenje nacionalnih programa djelovanja

U pripremanju i provođenju nacionalnih programa djelovanja sukladno sa člancima 9. i 10. Konvencije, svaka stranka - pogođena zemlja ove regije će:

(a)	imenovati odgovarajuća tijela odgovorna za pripremu, koordinaciju i provođenje njezinog programa,

(b)	uključiti pogođeno stanovništvo, uključujući lokalne zajednice, u izradu, koordinaciju i provođenje programa lokalnim vođenjem konzultacija, uz suradnju lokalnih vlasti i relevantnih nevladinih udruga,

(c)	načiniti pregled stanja okoliša na pogođenim područjima kako bi se procijenili uzroci i posljedice dezertifikacije i odrediti prioritetna područja djelovanja,

(d)	procijeniti, uz sudjelovanje pogođenog stanovništva, prošle i tekuće programe kako bi se odredila strategija i razradile aktivnosti programa djelovanja,

(e)	pripremiti tehničke i financijske programe zasnovane na informacijama dobivenim postupcima navedenim u podstavcima (a) do (d), i

(f)	razvijati i koristiti postupke i granične vrijednosti za praćenje i ocjenu provedbe programa.

Članak 6.

Sadržaj nacionalnih programa djelovanja

Stranke - pogođene zemlje ove regije mogu u svoje nacionalne programe djelovanja uključiti mjere koje se odnose na:

(a)	pravna, institucionalna i administrativna područja,

(b)	načine korištenja zemljišta, gospodarenje vodama, očuvanje tla, šumarstvo, poljoprivredne aktivnosti te gospodarenje pašnjacima i pustarama,

(c)	gospodarenje i očuvanje divljih i drugih oblika biološke raznolikosti,

(d)	zaštitu od šumskih požara,

(e)	promicanje alternativnih načina življenja, i

(f)	istraživanje, izobrazbu i osvješćivanje javnosti.

Članak 7.

Subregionalni, regionalni i zajednički programi djelovanja

1.   Stranke - pogođene zemlje regije mogu, sukladno s člankom 11. ove Konvencije, pripremiti i provoditi subregionalne i/ili regionalne programe djelovanja kako bi se dopunila i povećala učinkovitost nacionalnih programa djelovanja. Dvije ili više stranaka - pogođenih zemalja mogu se sporazumjeti i pripremiti programe zajedničkog djelovanja.

2.   Odredbe članaka 5. i 6. primjenjivat će se, mutatis mutandis, na pripremu i provođenje subregionalnih, regionalnih i zajedničkih programa djelovanja. Osim toga, takvi programi mogu uključivati provođenje istraživačkih i razvojnih aktivnosti vezano za izabrane ekosustave na pogođenim područjima.

3.   U pripremi i provođenju subregionalnih, regionalnih i zajedničkih programa djelovanja, stranke - pogođene zemlje regije će:

(a)	odrediti, u suradnji s nacionalnim institucijama, nacionalne ciljeve koji se tiču dezertifikacije, a koji se mogu bolje postići takvim programima i relevantnim aktivnostima preko kojih bi se mogli učinkovito provesti,

(b)	procijeniti operativne kapacitete i aktivnosti relevantnih regionalnih, subregionalnih i nacionalnih institucija, i

(c)	procijeniti postojeće programe koji su vezani za dezertifikaciju među strankama regije i njihovog odnosa prema nacionalnim programima djelovanja.

Članak 8.

Koordinacija subregionalnih, regionalnih i zajedničkih programa djelovanja

Stranke - pogođene zemlje koje pripremaju subregionalne, regionalne ili zajedničke programe djelovanja mogu osnovati Povjerenstvo za koordinaciju sastavljeno od predstavnika svake stranke - pogođene zemlje, koje će nadgledati napredak u suzbijanju dezertifikacije, usklađivati nacionalne programe djelovanja, dati preporuke u različitim fazama pripreme i provođenja subregionalnih, regionalnih i zajedničkih programa djelovanja te koje će djelovati, kao središnjica za promicanje i koordinaciju tehničke suradnje sukladno s člancima 16. i 19. ove Konvencije.

Članak 9.

Nemogućnost primanja financijske pomoći

U provođenju nacionalnih, subregionalnih, regionalnih i zajedničkih programa djelovanja, pogođene, razvijene zemlje regije, ne mogu primati financijsku pomoć na temelju ove Konvencije.

Članak 10.

Suradnja s drugim subregijama i regijama

Subregionalni, regionalni i zajednički programi djelovanja na području sjevernog Sredozemlja mogu se pripremati i provoditi u suradnji s drugim subregijama i regijama, osobito onima u

---

IZJAVA ZAJEDNICE U SKLADU S ČLANKOM 34. STAVCIMA 2. I 3. KONVENCIJE O SUZBIJANJU DEZERTIFIKACIJE U ZEMLJAMA POGOĐENIM JAKIM SUŠAMA I/ILI DEZERTIFIKACIJOM, POSEBNO U AFRICI

U skladu s odredbama Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice, kako je izmijenjen Jedinstvenim europskim aktom i Ugovorom o Europskoj uniji, Zajednica je ovlaštena donijeti mjere za zaštitu okoliša i posebno za suzbijanje dezertifikacije. Zajednica je također nadležna u području poljoprivrede. Ovlaštena je potpisati međunarodne sporazume koji se odnose na takva pitanja i na područje razvojne suradnje. Ima isključivu nadležnost u području trgovine. Niže navedeni zakonodavni akti i programi Zajednice prikazuju područja nadležnosti Zajednice.

Zajednica će u budućnosti moći preuzeti dodatne odgovornosti usvajanjem zakonodavnih instrumenata ili mjera suradnje posebno namijenjenih suzbijanu dezertifikacije.

Popis zakonodavnih akata i programa Zajednice koji pridonose suzbijanju dezertifikacije

Opći instrumenti

Rezolucija Vijeća i predstavnika vlada država članica koji su se sastali u u okviru Vijeća od 1. veljače 1993. o programu Zajednice za politiku i djelovanje u vezi s okolišem i održivim razvojem (SL C 138., 17.5.1993., str. 1).

Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu o razvoju politike suradnje u razdoblju do 2000. (SEC(92) 915 završno).

Financijski instrumenti

Uredba Vijeća (EEZ) br. 4254/88 od 19. prosinca 1988. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe (EEZ) No 2052/88 o Europskom fondu za regionalni razvoj (SL L 374, 31.12.1988., str. 15.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 4256/88 od 19. prosinca 1988. o utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe (EEZ) br. 2052/88 o Europskom fondu za usmjeravanje i jamstva u poljoprivredi (EAGGF), Odsjek za smjernice (SL L 374, 31.12.1988., str. 25.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 443/92 od 25. veljače 1992. o pružanju financijske i tehničke pomoći i o gospodarskoj suradnji sa zemljama u razvoju u Aziji i Latinskoj Americi (SL L 52, 27.2.1992., str. 1.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1762/92 od 29. lipnja 1992. o provedbi Protokola o financijskoj i tehničkoj suradnji koji su sklopile Zajednica i države nečlanice Sredozemlja (SL L 181, 1.7.1992., str. 1.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1763/92 od 29. lipnja 1992. o financijskoj suradnji u odnosu na sve države nečlanice Sredozemlja (SL L 181, 1.7.1992., str. 5.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1973/92 od 21. svibnja 1992. o osnivanju financijskog instrumenta za okoliš (LIFE) (SL L 206, 22.7.1992., str. 1.).

Uredba Vijeća (EZ) br. 1164/94 od 16. svibnja 1994. o osnivanju Kohezijskog fonda (SL L 130, 25.5.1994., str. 1.).

Uredba Vijeća (EZ) br. 3062/95 od 20. prosinca 1995. o aktivnostima za promicanje tropskih šuma (SL L 327, 30.12.1995., str. 9.).

Odluka Vijeća i Komisije od 25. veljače 1991. o sklapanju četvrte Konvencije AKP-EEZ. Odluka 91/400/ECSC, EEZ (SL L 229, 17.8.1991., str. 1.).

Priopćenje Komisije u skladu s Uredbom Vijeća (EEZ) br. 1973/92 od 21. svibnja 1992. o osnivanju financijskog instrumenta za okoliš (LIFE), u vezi s prioritetnim mjerama koje se primjenjuju u 1995. (SL C 139, 21.5.1994., str. 3.).

Uredba Vijeća (EZ) br. 722/97 od 22. travnja 1997. o ekološkim mjerama u zemljama u razvoju u pogledu održivog razvoja (SL L 108, 25.4.1997., str. 1.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1118/88 od 25. travnja 1988. o posebnim mjerama za poticanje razvoja poljoprivrede u određenim područjima Španjolske (SL L 107, 28.4.1988., str. 3.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 1610/89 od 29. svibnja 1989. o utvrđivanju odredbi za primjenu Uredbe (EEZ) br. 4256/88 o programu razvoja i optimalnog korištenja šuma u ruralnim područjima Zajednice (SL L 165, 15.6.1989., str. 3.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 3906/89 od 18. prosinca 1989. o gospodarskoj pomoći Republici Mađarskoj i Narodnoj Republici Poljskoj (SL L 375, 23.12.1989., str. 11.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 2078/92 od 30. lipnja 1992. o metodama poljoprivredne proizvodnje koje su u skladu sa zahtjevima zaštite prirode i održavanja krajolika (SL L 215, 30.7.1992., str. 85.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 2080/92 od 30. lipnja 1992. o uspostavljanju programa potpore Zajednice za mjere šumarstva u poljoprivredi (SL L 215, 30.7.1992., str. 96.).

Uredba Vijeća (EEZ) br. 2158/92 od 23. srpnja 1992. o zaštiti šuma Zajednice od požara (SL L 217, 31.7.1992., str. 3.).

Istraživački programi

Odluka Vijeća 89/625/EEZ od 20. studenoga 1989. o usvajanju dva specifična programa istraživanja i razvoja u području okoliša - STEP i Epoch (1989 do 1992) (SL L 359, 8.12.1989., str. 9.).

Odluka Vijeća 91/354/EEZ od 7. lipnja 1991. o usvajanju specifičnog programa istraživanja i tehnološkog razvoja u području okoliša (1990 do 1994) (SL L 192, 16.7.1991., str. 29.).

Odluka Vijeća 94/911/EZ od 15. prosinca 1994. o usvajanju specifičnog programa istraživanja i tehnološkog razvoja u području okoliša i klime (1994 do 1998) (SL L 361, 31.12.1994., str. 1.).

---