08/Sv. 002

HR

Službeni list Europske unije

163

L 318/17

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

16.11.2006.

(1)

Direktiva Komisije 80/723/EEZ od 25. lipnja 1980. o transparentnosti financijskih odnosa između država članica i javnih poduzeća, kao i o financijskoj transparentnosti unutar određenih poduzeća (1) značajno je izmijenjena nekoliko puta (2). Zbog jasnoće i racionalnosti, navedenu Direktivu potrebno je kodificirati.

(2)

Javna poduzeća imaju značajnu ulogu u nacionalnom gospodarstvu država članica.

(3)

Države članice ponekad daju posebna ili isključiva prava određenim poduzećima, ili obavljaju plaćanja ili daju određenu vrstu nadoknade određenim poduzećima kojima je povjereno pružanje usluga od općega gospodarskog interesa. Ta su poduzeća često konkurentna drugim poduzećima.

(4)

Članak 295. Ugovora određuje da Ugovor ni na koji način ne smije dovesti u pitanje propise u državama članicama kojima se uređuje sustav vlasništva. Ne smije postojati nikakva neopravdana diskriminacija između javnih poduzeća i privatnih poduzeća u primjeni propisa o tržišnom natjecanju. Ova bi se Direktiva morala primjenjivati i na javna poduzeća i na privatna poduzeća.

(5)

Ugovor zahtijeva od Komisije da osigura da države članice ne dodjeljuju poduzećima, bilo javnim ili privatnim, pomoć koja nije u skladu sa zajedničkim tržištem.

(6)

Međutim, složenost financijskih odnosa između nacionalnih javnih tijela i javnih poduzeća otežava obavljanje te dužnosti.

(7)

Pravična i učinkovita primjena pravila o potporama iz Ugovora na javna poduzeća i na privatna poduzeća moguća je samo ako ti financijski odnosi postanu transparentni.

(8)

Takva transparentnost, koja se primjenjuje na javna poduzeća, morala bi omogućiti jasno razlikovanje uloge države kao javnog tijela od njezine uloge kao vlasnika.

(9)

Članak 86. stavak 1. Ugovora propisuje obveze za države članice u slučaju javnih poduzeća i poduzeća kojima države članice dodjeljuju posebna ili isključiva prava. Članak 86. stavak 2. Ugovora primjenjuje se na poduzeća kojima je povjereno pružanje usluga od općega gospodarskog interesa. Članak 86. stavak 3. Ugovora zahtijeva od Komisije da osigura primjenu odredbi iz tog članka i osigurava joj potrebna sredstva za to. Kako bi se osigurala primjena odredbi članka 86. Ugovora, Komisija mora imati potrebne podatke. To uključuje utvrđivanje uvjeta za postizanje takve transparentnosti.

(10)

Potrebno je pojasniti što se podrazumijeva pod pojmovima „javna tijela” i „javna poduzeća”.

(11)

Države članice imaju različite upravno područne strukture. Ova bi Direktiva morala obuhvatiti javna tijela na svim razinama u svakoj državi članici.

(12)

Javna tijela mogu imati prevladavajući utjecaj na djelovanje javnih poduzeća, ne samo kada su ona vlasnici ili imaju većinski udjel, već i na temelju ovlasti koje imaju u upravnim ili nadzornim tijelima, koje proizlaze iz propisa kojima se uređuje poduzeće ili iz načina raspodjele vlasničkih udjela.

(13)

Dodjeljivanje javnih sredstava javnim poduzećima može se obavljati izravno ili neizravno. Transparentnost je potrebno postići bez obzira na način na koji se provodi dodjeljivanje javnih sredstava. Isto tako može biti potrebno osigurati raspoloživost odgovarajućih podataka vezanih uz razloge za takvo dodjeljivanje javnih sredstava i njihovo stvarno korištenje.

(14)

Složene situacije povezane s različitim oblicima javnih poduzeća i privatnih poduzeća kojima je dodijeljeno posebno ili isključivo pravo ili kojima je povjereno pružanje usluga od općega gospodarskog interesa te s nizom djelatnosti koje može obavljati jedno poduzeće, kao i s različitim stupnjevima liberalizacije tržišta u različitim državama članicama, mogle bi otežati primjenu propisa o tržišnom natjecanju te posebno članka 86. Ugovora. Stoga je potrebno da države članice i Komisija imaju detaljne podatke o unutarnjoj, financijskoj i organizacijskoj strukturi takvih poduzeća te posebno zasebne i pouzdane račune koji se odnose na različite djelatnosti koje obavlja isto poduzeće.

(15)

Računi bi morali razlikovati različite djelatnosti, troškove i prihode povezane sa svakom djelatnošću, te načine dodjeljivanja i raspoređivanja troškova i prihoda. Takvi zasebni računi morali bi biti na raspolaganju u odnosu na proizvode i usluge s obzirom na koje je država članica dodijelila poduzeću posebno ili isključivo pravo ili mu je povjerila pružanje usluga od općega gospodarskog interesa, s jedne strane te za svaki drugi proizvod ili uslugu s kojom se poduzeće bavi, s druge strane. Obveza razdvajanja računa ne bi se morala primjenjivati na poduzeća čije su djelatnosti ograničene na pružanje usluga od općega gospodarskog interesa te koja se ne bave djelatnostima koje su izvan opsega tih usluga od općega gospodarskog interesa. Čini se nepotrebnim zahtijevati razdvajanje računa unutar područja usluga od općega gospodarskog interesa odnosno unutar područja posebnih ili isključivih prava, ako to nije neophodno za raspodjelu troškova i prihoda između tih usluga i proizvoda i onih izvan opsega usluga od općega gospodarskog interesa odnosno posebnih ili isključivih prava.

(16)

Zahtijevanje od država članica da osiguraju da odgovarajuća poduzeća imaju takve zasebne račune predstavlja najučinkovitije sredstvo pomoću kojeg je moguće postići poštenu i učinkovitu primjenu propisa o tržišnom natjecanju na takva poduzeća. Komisija je 1996. godine donijela Komunikaciju o uslugama od općeg interesa u Europi (3), dopunjenu drugom Komunikacijom iz 2001. godine (4), u kojoj je naglasila značaj takvih usluga. Potrebno je uzeti u obzir značaj sektora u pitanju, koji mogu uključivati usluge od općeg interesa, snažan tržišni položaj koji mogu imati predmetna poduzeća te ranjivost natjecanja u nastanku u sektorima koji se liberaliziraju. U skladu s načelom proporcionalnosti, potrebno je i primjereno propisati pravila za takve posebne račune da bi se postigao osnovni cilj transparentnosti. Ova Direktiva ne nadilazi ono što je neophodno da bi se ostvarili željeni ciljevi, u skladu s odredbama članka 5. stavka 3. Ugovora.

(17)

U određenim sektorima odredbe koje je donijela Zajednica zahtijevaju od država članica i određenih poduzeća da imaju zasebne račune. Potrebno je osigurati jednak položaj za sve gospodarske djelatnosti u cijeloj Zajednici te proširiti zahtjev za vođenje zasebnih računa na sve usporedive situacije. Ova Direktiva ne bi trebala izmijeniti posebna pravila koja su donesena u istu svrhu u okviru drugih propisa Zajednice te se ne bi morala primjenjivati na djelatnosti poduzeća obuhvaćenih tim propisima.

(18)

Određena je poduzeća potrebno izuzeti iz primjene ove Direktive zbog veličine njihovog prometa. To se odnosi na ona javna poduzeća čije se poslovanje ne obavlja u opsegu koji bi opravdavao upravno opterećenje osiguravanja transparentnosti. Zbog ograničenog mogućeg učinka na trgovinu između država članica, nije potrebno u ovom trenutku zahtijevati zasebne račune s obzirom na pružanje određenih kategorija usluga.

(19)

Ova Direktiva ne dovodi u pitanje ostale odredbe Ugovora, posebno članka 86. stavka 2., članaka 88. i 296., kao niti ostala pravila koja se odnose na dostavljanje podataka država članica Komisiji.

(20)

U slučajevima kada je nadoknada za pružanje usluga od općega gospodarskog interesa bila određena za odgovarajuće razdoblje, nakon otvorenog, transparentnog i nediskriminirajućeg postupka, čini se da nije potrebno zahtijevati od takvih poduzeća da imaju zasebne račune.

(21)

Zbog toga što se poduzeća u pitanju natječu s drugim poduzećima, dobiveni podaci moraju biti pokriveni obvezom čuvanja profesionalne tajne.

(22)

Izvještajni sustav koji se temelji na naknadnim provjerama financijskih tokova između javnih tijela i javnih poduzeća koja posluju u proizvodnom sektoru omogućuje Komisiji ispunjavanje njezinih obveza. Taj sustav nadzora mora nadzirati specifične financijske podatke.

(23)

Kako bi se ograničilo upravno opterećenje država članica, izvještajni sustav bi trebao koristiti javno dostupne podatke i podatke koji su na raspolaganju dioničarima. Potrebno je dozvoliti sastavljanje konsolidiranih izvješća. Nedopuštena potpora velikim poduzećima koja posluju u proizvodnom sektoru najštetnije utječe na tržišno natjecanje na zajedničkom tržištu. Stoga takav izvještajni sustav može u ovom trenutku biti ograničen na poduzeća s godišnjim prometom većim od 250 milijuna eura.

(24)

Ova Direktiva ne smije dovoditi u pitanje obveze država članica koje se odnose na rokove za prijenos u nacionalno zakonodavstvo direktiva iz Priloga I. dijela B.,

(a)

javna sredstva koja javna tijela izravno stavljaju na raspolaganje javnim poduzećima u pitanju;

(b)

javna sredstva koja javna tijela stavljaju na raspolaganje preko posrednika javnih poduzeća ili financijskih institucija;

(c)

stvarna uporaba tih javnih sredstava.

(a)

troškovi i prihodi povezani s različitim djelatnostima;

(b)

pojedinosti o načinu na koji su troškovi i prihodi dodijeljeni ili raspoređeni na različite djelatnosti.

(a)

„javna tijela” znači sva javna tijela, uključujući državna, regionalna i lokalna tijela vlasti, kao i sva ostala tijela vezana uz područni ustroj;

(b)

„javna poduzeća” znači sva poduzeća nad kojima javna tijela mogu izvršavati, izravno ili neizravno, prevladavajući utjecaj na temelju vlasništva nad njima, financijskog sudjelovanja u njima ili na temelju propisa kojima su ta poduzeća uređena.

Smatra se da postoji prevladavajući utjecaj javnih tijela kada ta tijela izravno ili neizravno u odnosu na poduzeće:

(c)

„javna poduzeća koja posluju u proizvodnom sektoru” znači sva poduzeća čije je glavno područje djelatnosti, koje se utvrđuje kao barem 50 % ukupnoga godišnjeg prometa, proizvodnja. To su poduzeća čije se djelatnosti svrstavaju u odjeljak D – Proizvodne djelatnosti, pododjeljak DA do uključujući pododjeljak DN klasifikacije NACE (Rev.1) (5);

(d)

„poduzeće od kojeg se zahtijeva vođenje zasebnih računa” znači bilo koje poduzeće koje uživa posebno ili isključivo pravo koje mu je dodijelila država članica, u skladu s člankom 86. stavkom 1. Ugovora, ili kojem je povjereno pružanje usluga od općega gospodarskog interesa, u skladu s člankom 86. stavkom 2. Ugovora, koje prima naknadu za javne usluge u bilo kojem obliku te koje obavlja druge djelatnosti;

(e)

„različite djelatnosti” znači, s jedne strane, svi proizvodi ili usluge s obzirom na koje se dodjeljuje posebno ili isključivo pravo poduzeću, ili sve usluge od općega gospodarskog interesa koje su povjerene poduzeću te s druge strane, svaki drugi zasebni proizvod ili usluga s obzirom na koje je poduzeće aktivno;

(f)

„isključivo pravo” znači pravo koje država članica dodjeljuje jednom poduzeću, pomoću bilo kojeg zakonskog, podzakonskog ili upravnog instrumenta, te mu dodjeljuje pravo pružanja usluga ili obavljanja djelatnosti na određenom zemljopisnom području;

(g)

„posebno pravo” znači pravo koje država članica dodjeljuje ograničenom broju poduzeća, pomoću bilo kojeg zakonskog, podzakonskog ili upravnog instrumenta, koji unutar određenog zemljopisnog područja:

(a)

pokriće gubitaka iz redovnog poslovanja;

(b)

pribavljanje kapitala;

(c)

bespovratna sredstva ili zajmove po povlaštenim uvjetima;

(d)

odobravanje financijskih povlastica odricanjem od dobiti ili od naplate dospjelih iznosa;

(e)

odricanje od uobičajenog povrata od uloženih javnih sredstava;

(f)

naknadu za financijske obveze koje nameću javna tijela.

(a)

razdvojenost internih računa koji odgovaraju različitim djelatnostima;

(b)

pravilno dodjeljivanje ili raspoređivanje svih troškova i prihoda na temelju dosljedne primjene i objektivno opravdanih načela troškovnog računovodstva;

(c)

jasno utvrđivanje načela troškovnog računovodstva prema kojima se vode zasebni računi.

(a)

javnih poduzeća, u odnosu na usluge čije pružanje ne može značajno utjecati na trgovinu između država članica;

(b)

središnjih banaka;

(c)

javnih kreditnih institucija, u odnosu na javna sredstava koja su javna tijela kod njih položila po uobičajenim poslovnim uvjetima;

(d)

javnih poduzeća čiji je ukupni godišnji neto promet manji od 40 milijuna eura tijekom razdoblja od dvije financijske godine koje prethode godini u kojoj su sredstva iz članka 1. stavka 1. ove Direktive stavljena na raspolaganje ili iskorištena. Međutim, za javne kreditne institucije odgovarajući prag predstavlja bilančni iznos od ukupno 800 milijuna eura.

(a)

poduzeća, po pitanju usluga čije pružanje ne može značajno utjecati na trgovinu između država članica;

(b)

poduzeća čiji je ukupni godišnji neto promet manji od 40 milijuna eura tijekom razdoblja od dvije financijske godine koje prethode bilo kojoj godini u kojoj ona uživaju posebno ili isključivo pravo koje dodjeljuje država članica u skladu s člankom 86. stavkom 1. Ugovora ili u kojoj im je povjereno pružanje usluga od općega gospodarskog interesa u skladu s člankom 86. stavkom 2. Ugovora; međutim, za javne kreditne institucije odgovarajući prag predstavlja bilančni iznos od ukupno 800 milijuna eura;

(c)

poduzeća kojima je povjereno pružanje usluga od općega gospodarskog interesa u skladu s člankom 86. stavkom 2. Ugovora, ako je nadoknada koju primaju, u bilo kojem obliku, bila određena za odgovarajuće razdoblje nakon otvorenog, transparentnog i nediskriminirajućeg postupka.

(a)

osiguravanje bilo kojeg dioničkog kapitala ili kvazi-kapitalnih sredstava, sličnih po karakteru vlasničkoj glavnici, uz navođenje uvjeta dodjele (redovne, povlaštene dionice, dionice s odgođenom isplatom dividendi ili konvertibilne dionice i kamatne stope; pripadajuće dividende ili prava na konverziju);

(b)

bespovratna sredstva ili sredstva koji se vraćaju samo u određenim okolnostima;

(c)

dodjele poduzeću svih zajmova, uključujući dozvoljeno prekoračenje po tekućem računu i predujmove kapitalnih injekcija, uz navođenje kamatnih stopa, kreditnih uvjeta i osiguranja zajma koje je poduzeće zajmoprimac dalo zajmodavcu, ako takvo osiguranje postoji;

(d)

jamstva koja javna tijela daju poduzećima s obzirom na financiranje zajmova (uz navođenje uvjeta i svih naknada koje poduzeće plaća za ta jamstva);

(e)

isplaćene dividende i zadržana dobit;

(f)

sve ostale oblike državne intervencije, a posebno odricanje od iznosa koje javno poduzeće duguje državi, uključujući, između ostalog, otplatu zajmova, bespovratnih sredstava, plaćanje poreza koji se odnose na poduzeća ili socijalnih davanja ili bilo koje slične naknade.