15.3.2014

HR

Službeni list Europske unije

L 77/109

---

UREDBA VIJEĆA (EURATOM) br. 237/2014

od 13. prosinca 2013.

o Instrumentu suradnje u području nuklearne sigurnosti

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj zajednici za atomsku energiju te osobito njegov članak 203.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)	Ovaj Instrument za suradnju u području nuklearne sigurnosti, uspostavljen Uredbom Vijeća (Euratom) br. 300/2007 (2) jedan je od instrumenata kojima se pruža izravna potpora vanjskim politikama Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju.

(2)

Unija je glavni pružatelj gospodarske, financijske, tehničke, humanitarne i makroekonomske pomoći trećim zemljama. Ova Uredba predstavlja dio okvira izrađenog s ciljem planiranja suradnje i pružanja pomoći u svrhu potpore promicanju visoke razine nuklearne sigurnosti, zaštite od zračenja i primjene učinkovitih i djelotvornih zaštitnih mjera za nuklearni materijal u trećim zemljama.

(3)

Nesreća u Černobilu 1986. godine naglasila je globalnu važnost nuklearne sigurnosti. Nesreća u Fukushimi Daiichiju 2011. godine potvrdila je potrebu za kontinuiranim naporima za podizanje nuklearne sigurnosti i postizanje najviših standarda. Kako bi se stvorili uvjeti sigurnosti neophodni za isključivanje opasnosti za ljudske živote i zdravlje, Zajednica bi trebala biti u mogućnosti pružiti potporu nuklearnoj sigurnosti u trećim zemljama.

(4)	Djelovanjem unutar zajedničkih politika i strategija država članica, sama Unija posjeduje kritičnu masu za odgovor na globalne izazove te je u najboljem položaju za koordinaciju suradnje s trećim zemljama.

(5)	Odlukom Komisije 1999/819/Euratom (3) Zajednica je pristupila Konvenciji o nuklearnoj sigurnosti iz 1994. Odlukom Komisije 2005/510/Euratom (4) Zajednica se također priključila Zajedničkoj povelji o sigurnosti upravljanja istrošenim gorivom te sigurnosti upravljanja radioaktivnim otpadom.

(6)

Kako bi se održalo i promicalo stalno poboljšanje nuklearne sigurnosti te njezina regulacija, Vijeće je usvojilo Direktivu 2009/71/Euratom (5) i Direktivu 2011/70/Euratom (6). Te su Direktive, kao i visoki standardi nuklearne sigurnosti i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenog goriva koji se primjenjuju u Zajednici, primjer koji treba koristiti kako bi se treće zemlje potaklo na donošenje sličnih visokih standarda.

(7)	Promicanje regulativne suradnje i drugih oblika suradnje s rastućim gospodarstvima te promicanje pristupa, pravila, standarda i praksi Unije ciljevi su vanjske politike strategije Europe 2020.

(8)	Države članice Zajednice potpisnice su Ugovora o neširenju nuklearnog oružja te dodatnog protokola.

(9)

U skladu s poglavljem 10. Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju („Ugovor o Euratomu”), Zajednica već usko surađuje s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA) kako u odnosu na nuklearne zaštitne mjere (u promicanju ciljeva poglavlja 7. glave druge Ugovora o Euratomu) tako i u odnosu na nuklearnu sigurnost.

(10)	Postoji više međunarodnih organizacija i programa kao što su IAEA, Organizacija za e suradnju i razvoj/Agensija za nuklearnu energiju (OECD/NEA), Europska banka za obnovu i razvoj EBOR i Okolišno partnerstvo v okviru Sjeverne dimenzije (NDEP), čiji su ciljevi slični ciljevima ove Uredbe.

(11)	Osobito je potrebno da Zajednica nastavi ulagati napore u svrhu primjene učinkovitih zaštitnih mjera za nuklearni materijal u trećim zemljama, oslanjajući se na vlastite zaštitne mjere unutar Unije.

(12)

Prilikom primjene ove Uredbe, Komisija bi se trebala savjetovati sa Skupinom europskih regulatora za nuklearnu sigurnost (ENSREG-om) prije rasprave i donošenja strateškog dokumenta i višegodišnjih indikativnih programa. Gdje je bitno, programi djelovanja trebali bi se temeljiti na savjetovanjima s nacionalnim regulativnim tijelima država članica te na dijalogu s partnerskim zemljama.

(13)	Mjere koje podržavaju ciljeve ove Uredbe također bi trebalo podupirati korištenjem daljnjih sinergija s izravnim i neizravnim aktivnostima programa iz okvira Euratoma u području nuklearnog istraživanja i izobrazbe.

(14)	Podrazumijeva se da su za sigurnost postrojenja odgovorni uprava i država u čijoj se nadležnosti postrojenje nalazi.

(15)

Premda su potrebe financiranja vanjske pomoći Unije povećane, gospodarska i proračunska situacija Unije ograničava resurse dostupne za takvu pomoć. Stoga Komisija bi trebala tražiti najučinkovitiji način korištenja dostupnih resursa, osobito kroz korištenje financijskih instrumenata s učinkom poluge. Navedeni se učinak poluge povećava tako što omogućava višestruko korištenje sredstava uloženih i pribavljenih pomoću tih financijskih instrumenata.

(16)	Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji.

(17)

Provedbene ovlasti koje se odnose na programiranje i financiranje aktivnosti koje se podupiru u sklopu ove Uredbe trebale bi se izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 (7), koje se trebaju primjenjivati za potrebe ove Uredbe, neovisno o činjenici da se u njoj ne upućuje na članak 106.a Ugovora o Euratomu. Uzimajući u obzir prirodu tih provedbenih akata, osobito njihovu prirodu usmjerenosti na politike ili njihove financijske implikacije, u načelu bi za njihovo donošenje treba, u pravilu, koristiti postupak ispitivanja predviđen u toj Uredbi, osim za tehničke provedbene mjere male financijske vrijednosti. Komisija bi trebala donijeti odmah primjenjive provedbene akte ako, u valjano utemeljenim slučajevima povezanima s nuklearnom ili radiološkom nezgodom, uključujući nehotično izlaganje, za slučaj potrebe brzog odgovora Zajednice s ciljem ublažavanja njezinih posljedica ili ako to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

(18)	Prema potrebi, pri provedbi ove Uredbe trebalo bi primijeniti pravila i postupke utvrđene Uredbom (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(19)

Europska unija i Europska zajednica za atomsku energiju i dalje koriste jedinstveni institucionalni okvir. Stoga je neophodno osigurati dosljednost njihovog vanjskog djelovanja. Europsku službu za vanjsko djelovanje treba, prema potrebi, uključiti u programiranje ovoga instrumenta u skladu s člankom 9. Odluke Vijeća 2010/427/EU (9).

(20)

Unija bi trebala tražiti najučinkovitiji način korištenja dostupnih resursa kako bi poboljšala učinak svojeg vanjskog djelovanja. To bi se trebalo postići kroz dosljednost i komplementarnost instrumenata za vanjsko djelovanje te stvaranjem sinergija između ovog instrumenta, drugih instrumenata vanjskog djelovanja i drugih politika Unije. To bi trebalo također značiti uzajamno jačanje programa izrađenih na temelju ovih instrumenata.

(21)	Ova Uredba zamjenjuje Uredbu (Euratom) br. 300/2007, koja istječe 31. prosinca 2013.,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Opći cilj

Unija financira mjere za pružanje potpore promicanju visoke razine nuklearne sigurnosti, zaštite od zračenja i primjene učinkovitih i djelotvornih zaštitnih mjera za nuklearni materijal u trećim zemljama u skladu s odredbama ove Uredbe i njezinih Priloga.

Članak 2.

Posebni ciljevi

Suradnja u okviru ove Uredbe teži ispunjenju sljedećih posebnih ciljeva:

1.	promicanje učinkovite osviještenosti o nuklearnoj sigurnosti i provedbi najviših standarda nuklearne sigurnosti i zaštite od zračenja te stalnom poboljšanju nuklearne sigurnosti;

2.	odgovorno i sigurno zbrinjavanje istrošenog goriva i radioaktivnog otpada (tj. prijevozom, pripremom obrade, obradom, preradom, skladištenjem i odlaganjem), zatvaranje i čišćenje bivših nuklearnih lokaliteta i postrojenja;

3.	uspostava okvira i metodologija za primjenu učinkovitih i djelotvornih zaštitnih mjera za nuklearni materijal u trećim zemljama.

Članak 3.

Konkretne mjere

1.   Cilj iz članka 2. točke 1. nastoji se postići pomoću sljedećih mjera:

(a)	potporom regulativnih tijela, organizacija za tehničku potporu i

(b)	jačanjem regulativnog okvira, osobito u pogledu postupka pregleda i procjene, izdavanja dozvola te nadgledanja aktivnosti nuklearnih elektrana i drugih nuklearnih postrojenja;

(c)	promicanjem učinkovitih regulativnih okvira, postupaka i sustava kako bi se osigurala odgovarajuća zaštita od ionizirajućeg zračenja radioaktivnih materijala, osobito iz radioaktivnih izvora visoke aktivnosti, te njihovo sigurno odlaganje;

(d)

uspostavom učinkovitih aranžmana za sprečavanje nezgoda s radiološkim posljedicama (uključujući nehotično izlaganje) kao i ublažavanjem takvih posljedica ako do njih dođe (na primjer, praćenjem okoliša u slučaju ispuštanja radioaktivnog materijala, izradom i provedbom aktivnosti ublažavanja i čišćenja te suradnjom s nacionalnim i međunarodnim organizacijama u slučaju nehotičnog izlaganja) te za planiranje hitnih situacija, pripravnost i odgovor, civilnu zaštitu te mjere sanacije;

(e)	potporom za osiguranje sigurnosti nuklearnih postrojenja i lokaliteta u odnosu na praktične zaštitne mjere donesene s ciljem smanjenja postojećih rizika od zračenja za zdravlje djelatnika i stanovništva.

2.   Ciljevi iz članka 2. točke 2. nastoji se postići osobito pomoću sljedećih mjera:

(a)	potpore regulativnim tijelima, organizacijama za tehničku potporu te snaženjem regulativnog okvira, osobito u pogledu odgovornog i sigurnog zbrinjavanja istrošenog nuklearnog goriva i radioaktivnog otpada;

(b)	razvojem i provedbom konkretnih strategija i okvira za odgovorno i sigurno zbrinjavanje istrošenog nuklearnog goriva i radioaktivnog otpada;

(c)	razvojem i provedbom strategija i okvira za zatvaranje postojećih postrojenja, čišćenje bivših lokaliteta nuklearnih elektrana te preostalih lokaliteta vezanih uz rudarsko iskopavanje urana te za sanaciju i upravljanje radioaktivnim predmetima i materijalima potopljenih u moru;

3.   Cilj iz članka 2. točke 3. ograničava se na tehničke aspekte kako bi se osiguralo da rudače, izvorni materijal i posebni fisibilni materijal ne odstupaju od njihove namjeravane upotrebe kako su izjavili korisnici. To se nastoji postići osobito sljedećim mjerama:

(a)	uspostavom potrebnog regulatornog okvira, metodologija, tehnologije i pristupa za provedbu nuklearnih zaštitnih mjera, uključujući i za pravilnu evidenciju i kontrolu fisibilnih materijala na razini države i razini operatera;

(b)	podrškom infrastrukturi i osposobljavanju osoblja.

4.   Mjere iz stavaka 1. i 2. mogu uključivati aktivnosti usmjerene na promicanje međunarodne suradnje, uključujući provedbu i praćenje međunarodnih konvencija i ugovora. Navedene mjere također uključuju značajan element prijenosa znanja, kao što je: razmjena informacija, razvoj kapaciteta te izobrazba u području nuklearne sigurnosti i istraživanja, kako bi se osnažila održivost postignutih rezultata. One se provode kroz suradnju s nadležnim vlastima država članica Unije i/ili vlastima trećih zemalja, regulativnim tijelima za nuklearnu energiju te s njihovim organizacijama tehničke potpore i/ili relevantnim međunarodnim organizacijama, osobito IAEA-om. U posebnim i valjano utemeljenim slučajevima, mjere u vezi sa stavkom 1. točkama (b) i (c) provode se kroz suradnju s operaterima i/ili nadležnim organizacijama iz država članica Unije i operaterima nuklearnih postrojenja trećih zemalja, kako je utvrđeno u članku 3. stavku 1. Direktive Vijeća 2009/71/Euratom, i nuklearnim lokalitetima.

Članak 4.

Sukladnost, dosljednost i komplementarnost

1.   Napredak prema ostvarenju konkretnih ciljeva iz članka 2. procjenjuje se na temelju sljedećih pokazatelja uspjeha:

(a)	broja i važnosti utvrđenih pitanja tijekom provedbe suradnje;

(b)	statusa razvoja strategija za istrošeno gorivo, nuklearni otpad i zatvaranje, zakonodavnog i regulativnog okvira te provedbe projekata;

(c)	broja i važnosti pitanja utvrđenih u relevantnim izvješćima o nuklearnim zaštitnim mjerama.

Prije provedbe projekata i uzimajući u obzir osobitosti svake aktivnosti, utvrđuju se posebni pokazatelji za praćenje, ocjenu i pregled rezultata kako je navedeno u članku 7. stavku 2.

2.   Komisija je dužna osigurati da donesene mjere budu u skladu s općim okvirom strateške politike Unije za dotičnu zemlju partnericu te osobito s ciljevima politika i programa te zemlje partnerice u pogledu razvoja i gospodarske suradnje.

3.   Financijska, gospodarska i tehnička suradnja predviđena ovom Uredbom komplementarna je sa suradnjom koju Unija predviđa u okviru drugih instrumenata.

GLAVA II.

PROGRAMIRANJE I INDIKATIVNA DODJELA SREDSTAVA

Članak 5.

Strateški dokument

1.   Suradnja Zajednice u okviru ove Uredbe provodi se na temelju općeg višegodišnjeg strateškog dokumenta za instrument nuklearne sigurnosti.

2.   Strateški dokument predstavlja opći temelj suradnje te se utvrđuje na razdoblje od najviše sedam godina. Strateškim dokumentom određuje strategiju Zajednice za suradnju u okviru ove Uredbe, uzimajući u obzir potrebe država na koje se primjenjuje, prioritete Zajednice, međunarodnu situaciju te aktivnosti navedenih trećih zemalja. U strateškom dokumentu također se mora navesti dodana vrijednost suradnje i način izbjegavanja dupliciranja s drugim programima i inicijativama, osobito programima i inicijativama međunarodnih organizacija sa sličnim ciljevima, i velikim donatorima.

3.   Cilj je strateškog dokumenta pružanje dosljednog okvira za suradnju između Zajednice i relevantnih trećih zemalja ili regija, u skladu s općom svrhom i područjem primjene, ciljevima, načelima i politikom Zajednice.

4.   Priprema strateškog dokumenta podliježe načelima djelotvornosti pomoći: nacionalnom vlasništvu, partnerstvu, koordinaciji, harmonizaciji, prilagodbi zemlji primateljici ili regionalnim sustavima, uzajamnoj odgovornosti te načelu usmjerenosti prema rezultatima.

5.   Komisija odobrava strateški dokument u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11. stavka 2. Komisija je dužna pregledati te, prema potrebi, ažurirati strateški dokument sredinom razdoblja ili kad god je to potrebno, slijedeći isti postupak.

Članak 6.

Višegodišnji indikativni programi

1.   Višegodišnji indikativni programi izrađuju se na temelju strateškog dokumenta iz članka 5. Višegodišnji indikativni programi obuhvaćaju razdoblje od 2 do 4 godine.

2.   Višegodišnji indikativni programi utvrđuju odabrana prioritetna područja financiranja, konkretne ciljeve, očekivane rezultate, pokazatelje rezultata te indikativnu raspodjelu financijskih sredstava, ukupno i po prioritetnom području te uključujući prihvatljivu rezervu neraspodijeljenih sredstava.Prema potrebi, to se može prikazati u obliku raspona ili minimuma. Višegodišnji indikativni programi moraju navesti smjernice kako bi se izbjegla dupliciranja.

3.   Višegodišnji indikativni programi moraju se temeljiti na zahtjevu i na dijalogu sa zemljama ili regijom/ama partnericama koji uključuje dionike kako bi se osiguralo da dotična zemlja ili regija u dostatnoj mjeri preuzme nadležnost nad postupkom te kako bi se potakla potpora nacionalnim razvojnim strategijama. Radi postizanja komplementarnosti i kako bi se izbjeglo dupliciranje, višegodišnji indikativni programi moraju uzeti u obzir tekuću i planiranu međunarodnu suradnju, osobito s međunarodnim organizacijama sa sličnim ciljevima i velikim donatorima iz područja navedenih u članku 2.. Višegodišnji indikativni programi moraju navesti i dodanu vrijednost suradnje.

4.   Komisija donosi višegodišnje indikativne programe u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11.. stavka 2. Primjenjujući isti postupak, Komisija je dužna pregledati te, ako je potrebno, ažurirati te indikativne programe, uzimajući u obzir sve preglede strateškog dokumenta iz članka 5.

GLAVA III.

PROVEDBA

Članak 7.

Godišnji programi aktivnosti

1.   Godišnji programi djelovanja (dalje u tekstu: „programi djelovanja”) izrađuju se na temelju strateškog dokumenta i višegodišnjih indikativnih programa iz članaka 5. odnosno 6. Programi djelovanja utvrđuju se za svaku treću zemlju ili regiju te se u njima navode pojedinosti u vezi s provedbom suradnje koja je predviđena ovom Uredbom.

U iznimnim slučajevima, osobito ako program djelovanja još nije donesen, Komisija može, na temelju indikativnih programskih dokumenata, donijeti pojedinačne mjere na temelju istih pravila i postupaka koji vrijede za programe djelovanja.

U slučaju nepredviđenih i valjano utemeljenih potreba, okolnosti ili obveza, Komisija može donijeti posebne mjere koje nisu predviđene u indikativnim programskim dokumentima.

2.   U programima djelovanja navode se zacrtani ciljevi, područja intervencije, predviđene mjere i projekti, očekivani rezultati, postupci upravljanja te ukupan iznos planiranog financiranja. Programi aktivnosti sadrže sažeti opis operacija koje treba financirati, naznaku iznosa dodijeljenog svakoj operaciji, indikativni raspored provedbe i posebne pokazatelje za praćenje, ocjenu i pregled rezultata, prema potrebi. Uključuju, ako je potrebno, rezultate svih iskustava iz prethodne suradnje.

3.   Komisija donosi programe djelovanja, pojedinačne mjere i posebne mjere u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11. stavka 2. Komisija može revidirati i proširiti programe djelovanja i mjere primjenjujući isti postupak.

4.   Odstupajući od stavka 3., postupak ispitivanja iz članka 11. stavka 2. ne zahtijeva se za:

i.	pojedinačne mjere za koje financijska pomoć Unije ne prelazi 5 milijuna EUR;

ii.	posebne mjere za koje financijska pomoć Unije ne prelazi 5 milijuna EUR;

iii.	tehničke izmjene programa djelovanja, pojedinačnih mjera i posebnih mjera.

Za potrebe ovog stavka, „tehničke izmjene” znači izmjene poput

—	produljenja razdoblja provedbe,

—	preraspodjele sredstava […] između aktivnosti koje se nalaze u godišnjim programima djelovanja, pojedinačnim i posebnim mjerama i projektima za najviše 20 % početnog proračuna, ali bez premašivanja 5 milijuna EUR ili

—	povećanja ili smanjenja proračuna godišnjih programa djelovanja, pojedinačnih ili posebnih mjera za najviše 20 % početnog proračuna te bez premašivanja 5 milijuna EUR,

pod uvjetom da te izmjene ne utječu značajno na ciljeve početnih mjera i programa djelovanja.

Mjere donesene na temelju ovog stavka priopćuju se Europskom parlamentu, Vijeću i odboru iz članka 11. stavka 1. u roku od mjesec dana od njihovog donošenja.

5.   U slučaju valjano utemeljenih, krajnje hitnih razloga koji se odnose na potrebu za brzim odgovorom Zajednice kako bi se ublažile posljedice nuklearne ili radiološke nezgode, Komisija donosi ili unosi izmjene u programe djelovanja ili mjere putem provedbenih akata koji su izravno primjenjivi u skladu s postupkom iz članka 11. stavka 3.

6.   Komisija može također odlučiti o pridruživanju svim inicijativama koje pokreću međunarodne organizacije i veliki donatori sa sličnim ciljevima pod uvjetom da su takve inicijative u skladu s općim ciljem iz članka 1. Odgovarajuća odluka o financiranju donosi se u skladu s postupkom iz stavaka 2. i 3. ovog članka.

Članak 8.

Dosljednost i komplementarnost

Pri bilo kakvom programiranju ili pregledu programa nakon objave izvješća na sredini razdoblja iz članka 17.Uredbe (EU) br. 236/2014 uzimaju se u obzir rezultati, nalazi i zaključci iz tog izvješća.

Članak 9.

Provedba

Ova Uredba provodi se u skladu s člankom 1. stavkom 3., člankom 1. stavkom 4., člancima 3., 4., 5., 7., 8., 9., 12. i 17. Uredbe br. 236/2014, osim ako je u ovoj Uredbi određeno drukčije.

Članak 10.

Izvješće

Komisija ispituje napredak u provedbi poduzetih mjera, u skladu s ovom Uredbom, te Europskom parlamentu i Vijeću podnosi godišnje izvješće o provedbi suradnje. Izvješće mora sadržavati podatke iz prethodne godine koji se odnose na financirane mjere, podatke o rezultatima praćenja i ocjenama te o izvršenju proračunskih obveza i plaćanja, po zemlji, regiji i vrsti suradnje.

GLAVA IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 11.

Odbor

1.   Komisiji pomaže Odbor za suradnju u području nuklearne sigurnosti. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 82/2011.

2.   Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 zajedno s njezinim člankom 5.

Članak 12.

Europska služba za vanjsko djelovanje

Primjena ove Uredbe mora biti u skladu s Odlukom 2010/427 EU.

Članak 13.

Referentni financijski iznos

1.   Referentni financijski iznos za provedbu ove Uredbe za razdoblje od 2014. do 2020. iznosi 225 321 000 EUR.

2.   Godišnja odobrena proračunska sredstva odobravaju Europski parlament i Vijeće u okviru višegodišnjeg financijskog okvira.

Članak 14.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.

---

(1)  Mišljenje od 19. studenog 2013. (Još nije objavljeno u Službenom listu).

(2)  Uredba Vijeća (Euratom) br. 300/207 od 19. veljače 2007. o uspostavljanju Instrumenta za suradnju u području nuklearne sigurnosti (SL L 318, 11.12.1999, str. 20.).

(3)  Odluka Komisije od 16. studenoga 1999. o pristupanju Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) Konvenciji o nuklearnoj sigurnosti iz 1994. (SL L 318, 11.12.1999., str. 20.).

(4)  Odluka Komisije 2005/510/Euratom od 14. lipnja 2005. o pristupanju Europske zajednice za atomsku energiju Zajedničkoj konvenciji o sigurnosti zbrinjavanja istrošenoga goriva i sigurnosti zbrinjavanja radioaktivnog otpada (SL L 185, 16.7.2005., str. 33.).

(5)  Direktiva Vijeća 2009/71/Euratom od 25. lipnja 2009. o uspostavi okvira Zajednice za nuklearnu sigurnost nuklearnih postrojenja (SL L 172, 2.7.2009., str. 18.).

(6)  Direktiva Vijeća 2011/70/Euratom od 19. srpnja 2011. o uspostavi okvira Zajednice za odgovorno i sigurno zbrinjavanje istrošenog goriva i radioaktivnog otpada (SL L 199, 28.2.2011., str. 48.).

(7)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(8)  Uredba (EU) br. 236/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujak 2014 o uspostavi zajedničkih pravila i postupaka za provedbu Unijinog instrumenta za vanjsko djelovanje (Vidi stranicu 95 ovog Službenog lista).

(9)  Odluka Vijeća 2010/427/EU od 26. srpnja 2010. o uspostavi organizacije i funkcioniranju Europske službe za vanjsko djelovanje (SL L 201, 3.8.2010, str. 30.).

---

---