18.3.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 73/53

(1)

Europska komisija („Komisija”) 18. rujna 2015. Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2015/1559 (2) („Privremena uredba”) uvela je privremenu antidampinšku pristojbu na uvoz u Uniju cijevi od duktilnog lijevanog željeza (poznato i kao sferoidno grafitno lijevano željezo) podrijetlom iz Indije („predmetna zemlja”).

(2)

Ispitni postupak pokrenut je 20. prosinca 2014. (3) nakon što je grupa Saint-Gobain PAM Group („podnositelj zahtjeva”) 10. studenoga 2014. podnijela zahtjev u ime proizvođača koji predstavljaju više od 25 % ukupne proizvodnje cijevi od duktilnog lijevanog željeza u Uniji.

(3)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 14. Privremene uredbe, ispitnim postupkom u pogledu dampinga i štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. listopada 2013. do 30. rujna 2014. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). Ispitivanjem kretanja važnih za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2011. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(4)

Komisija je 11. ožujka 2015. pokrenula zaseban antisubvencijski ispitni postupak povezan s uvozom u Uniju cijevi od duktilnog lijevanog željeza podrijetlom iz Indije. Obavijest o pokretanju postupka objavila je u Službenom listu Europske unije  (4). Na konačne nalaze ispitnog postupka primjenjuje se zasebna Uredba („Antisubvencijska uredba”) (5).

(5)

Nakon objave bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je uvedena privremena antidampinška pristojba („privremena objava”) nekoliko zainteresiranih strana dostavilo je pisane podneske u kojima su iznijele stavove o privremenim nalazima. Pored toga, javio se još jedan indijski proizvođač, Tata Metaliks DI Pipes Limited („Tata”), i iznio svoje primjedbe. Stranama koje su to zatražile omogućeno je da budu saslušane.

(6)

Komisija je nastavila tražiti i provjeravati sve podatke koje je smatrala potrebnima za svoje konačne nalaze. Komisija je na licu mjesta provjerila dodatne podatke koje je dostavilo povezano društvo sa sjedištem u Italiji jednog od proizvođača izvoznika koji surađuje.

(7)

Društvo Jindal Saw Limited („Jindal”) zatražilo je intervenciju službenika za saslušanje u trgovinskim postupcima („službenik za saslušanje”) u pogledu određenih aspekata privremenih izračuna štete. Službenik za saslušanje ispitao je zahtjev i izravno odgovorio tom proizvođaču izvozniku u pisanom obliku.

(8)

Potom je Komisija sve strane obavijestila o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih namjerava uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz u Uniju cijevi od duktilnog lijevanog željeza podrijetlom iz Indije i konačno naplatiti iznose osigurane privremenom pristojbom („konačna objava”). Svim je stranama odobreno razdoblje unutar kojeg su mogle podnijeti primjedbe na konačnu objavu.

(9)

Dana 28. siječnja 2016. održano je saslušanje sa službenikom za saslušanje na zahtjev društva Electrosteel Castings Limited („ECL”).

(10)

Primjedbe koje su dostavile zainteresirane strane razmotrene su i, prema potrebi, uzete u obzir.

(11)

Kako je utvrđeno uvodnim izjavama 15. i 16. Privremene uredbe, predmetni proizvod bio je privremeno definiran kao cijevi od duktilnog lijevanog željeza (poznato i kao sferoidno grafitno lijevano željezo) („duktilne cijevi”) podrijetlom iz Indije, trenutačno obuhvaćene oznakama KN ex 7303 00 10 i ex 7303 00 90.

(12)

Duktilne cijevi upotrebljavaju se za opskrbu pitkom vodom, odlaganje otpadnih voda i navodnjavanje poljoprivrednog zemljišta. Voda se kroz duktilne cijevi može provoditi s pomoću pritiska ili gravitacijom. Cijevi mogu biti promjera od 60 mm do 2 000 mm i duge 5,5, 6, 7 ili 8 metara. Obično su iznutra obložene cementom ili drugim materijalima, a izvana su obložene cinkom, obojene ili oblijepljene vrpcom. Glavni su krajnji korisnici javna komunalna poduzeća.

(13)

Jindal i indijska vlada tvrdili su da bi duktilne cijevi koje nemaju ni vanjsku ni unutarnju oblogu („neobložene cijevi”) trebalo isključiti iz predmetnog proizvoda na temelju činjenice da su te cijevi poluproizvodi različitih fizičkih, tehničkih i kemijskih svojstava koji se bez daljnje prerade ne mogu upotrijebiti za prijenos vode. Neobložene cijevi nisu ni zamjenjive s predmetnim proizvodom i imaju različitu krajnju namjenu.

(14)

Podnositelj zahtjeva tu je tvrdnju osporio navodeći da sve duktilne cijevi, bez obzira na to jesu li obložene ili nisu, imaju zajednička osnovna fizička, tehnička i kemijska svojstva i istu krajnju namjenu. Podnositelj zahtjeva tvrdio je nadalje da se postupci unutarnjeg i vanjskog oblaganja smatraju završnom obradom, da čine samo do 20 % ukupnog troška proizvodnje duktilnih cijevi, te se njima ne mijenjaju osnovna svojstva duktilnih cijevi. Podnositelj zahtjeva naglasio je i da neobložene cijevi nemaju učinkovitu krajnju tržišnu funkciju ili namjenu osim prijenosa vode i otpadnih voda te se ne prodaju na tržištu Unije, nego prije stavljanja u promet moraju nužno biti obložene radi njihova usklađivanja s normama EU-a. Osim toga, neobložene cijevi od duktilnog lijevanog željeza obuhvaćene su istom carinskom oznakom kao obložene cijevi i stoga bi njihovo isključivanje moglo dovesti do izbjegavanja svih antidampinških mjera i umanjiti učinkovitost tih mjera s obzirom na znatan kapacitet indijskih izvoznika za obavljanje oblaganja u Uniji (oko 80 000 tona godišnje). U tom pogledu podnositelj zahtjeva nadalje je tvrdio da se indijski uvoz neobloženih cijevi znatno povećao od 2013. godine te daje taj uvoz bio gotovo tri puta veći 2015. nego 2013. Prema mišljenju podnositelja zahtjeva, taj bi se trend mogao nastaviti.

(15)

U ispitnom je postupku dokazano da neobložene cijevi nemaju nikakvu učinkovitu tržišnu funkciju/namjenu i ne prodaju se kao takve na tržištu Unije. Te cijevi nužno moraju proći daljnju preradu, odnosno unutarnje i vanjsko oblaganje, prije nego što postanu prikladne za stavljanje na tržište i ispune norme EU-a za prijenos vode i otpadnih voda. Iako usklađenost s normama EU-a nije nužno odlučujući faktor za određivanje opsega proizvoda, činjenica da se na neobloženoj cijevi mora izvršiti dodatna prerada prije nego što se može koristiti za namjeravanu krajnju namjenu, jest čimbenik koji se ne može previdjeti prilikom analize kojom se utvrđuje je li neobložena cijev gotov proizvod ili samo polugotov proizvod. Stoga Komisija utvrđuje da bi neobložene cijevi od duktilnog lijevanog željeza trebalo smatrati polugotovim duktilnim cijevima.

(16)

Unatoč tome može se smatrati da su polugotova i gotova roba jedan proizvod ako i. imaju ista bitna svojstva i ii. troškovi dodatne prerade nisu znatni (6). Neosporno je da se unutarnjim i vanjskim oblaganjem neobloženim cijevima dodaje fizičko svojstvo zbog kojeg dobivaju bitno i osnovno svojstvo potrebno za njihovu bitnu namjenu na tržištu Unije, odnosno prijenos vode i otpadnih voda u skladu s normama EU-a. Štoviše, neosporno je da troškovi za dodavanje unutarnje i vanjske obloge na neobrađenu cijev obično iznose do 20 % ukupnih troškova proizvodnje duktilne cijevi. U skladu s tim dodatna prerada mora se smatrati znatnom.

(17)

Iz toga slijedi da se ne može smatrati da polugotove neobložene cijevi i cijevi od duktilnog lijevanog željeza čine jedan proizvod s gotovim (obloženim iznutra i izvana) duktilnim cijevima i stoga bi ih trebalo isključiti iz predmetnog proizvoda.

(18)

Štoviše, Komisija nije utvrdila da postoji znatan rizik od izbjegavanja mjera budu li neobložene cijevi isključene iz predmetnog proizvoda. Neobložene cijevi uvozi samo jedno povezano društvo društva Jindal koje, suprotno tvrdnji podnositelja zahtjeva, ima ograničeni kapacitet za oblaganje u Uniji. Prema verificiranim podacima Komisije stvarni kapacitet iznosi oko 15 000 tona godišnje. Štoviše, iako se čini da je uvoz neobloženih cijevi iz Indije u porastu nakon razdoblja ispitnog postupka, prema informacijama podnositelja zahtjeva obujam je i dalje skroman (manje od 10 000 tona u 2015.). S obzirom na ograničeni kapacitet za oblaganje povezanog društva u Uniji i njegov trenutačni poslovni plan za predstojeće godine u pogledu neobloženih cijevi, između 15 000 tona i 21 000 tona do 2017. godine, nije vjerojatno da bi se predmetni proizvodni pogon mogao pretvoriti u ulaznu točku velikog priljeva neobloženih cijevi koje bi se oblagale samo radi izbjegavanja pristojbi za gotove cijevi u Uniji, što bi moglo predstavljati problem u smislu članka 13. Osnovne uredbe.

(19)

Nakon privremene objave društvo Jindal zatražilo je da se cijevi od duktilnog lijevanog željeza s prirubnicama isključe iz opsega proizvoda. Društvo Jindal ponovilo je zahtjev nakon konačne objave.

(20)

Za razliku od neobloženih cijevi, cijevi s prirubnicama konačno su prerađene cijevi od duktilnog lijevanog željeza s unutarnjom i vanjskom oblogom. Stoga su cijevi s prirubnicama prikladne za prijenos vode i otpadnih voda bez daljnje prerade. One su u biti čitave željezne duktilne cijevi rezane po duljini na koje su postavljene prirubnice radi spajanja svornjacima i maticama, dok se druge cijevi od duktilnog željeza spajaju nasadno. Ne može se smatrati da se troškovima skraćivanja i dodavanjem prirubnica mijenjaju osnovna svojstva cijevi od duktilnog željeza, a to je prijenos vode i otpadnih voda, ili da zbog toga nastaju znatni troškovi prerade. Stoga, iako je za proizvodnju cijevi s prirubnicama iz cijevi od duktilnog željeza potrebna određena dodatna prerada, Komisija je smatrala da su obje tek oblik jednog proizvoda i zato se zahtjev za isključenje odbija.

(21)

S obzirom na prethodna razmatranja, predmetni proizvod konačno se definira kao cijevi od duktilnog lijevanog željeza (poznato i kao sferoidno grafitno lijevano željezo) („duktilne cijevi”), isključujući duktilne cijevi bez unutarnje i vanjske obloge („neobložene cijevi”), podrijetlom iz Indije, trenutačno obuhvaćene oznakama KN ex 7303 00 10 i ex 7303 00 90.

(22)

Ispitnim postupkom pokazalo se da predmetni proizvod, kako je prethodno definiran, koji se proizvodi i prodaje u Indiji te proizvod koji se proizvodi i prodaje u Uniji imaju ista osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva te su stoga istovjetni proizvodi u smislu članka 1. stavka 4. Osnovne uredbe.

(23)

Nakon privremene objave ECL je tvrdio da su određeni troškovi prijavljeni u okviru troškova prodaje te općih i administrativnih troškova za domaću prodaju već bili prijavljeni kao troškovi proizvodnje, što je dovelo do dvostrukog brojenja, te bi u skladu s tim te troškove trebalo ispraviti. Osim toga, zatražio je ispravak određenih troškova koji su uzeti u obzir pri izračunu uobičajene vrijednosti i odbitak određenih naknada prilikom izračuna uobičajene vrijednosti. Na temelju provjerenih dokaza kojima raspolaže Komisija je prihvatila da su određeni troškovi prijavljeni dvaput te je to ispravila oduzimanjem istih iz troškova prodaje i općih i administrativnih troškova. Komisija je ispravila i određene troškove i naknade kod izračuna uobičajene vrijednosti, gdje je to bilo potrebno.

(24)

Nakon konačne objave Komisija je utvrdila da su za istog proizvođača izvoznika određeni troškovi povezani s cijenama, uglavnom troškovi financiranja, pogrešno odbijeni u slučajevima u kojima je izračunana uobičajena vrijednost. To je ispravljeno te je predmetno društvo o tome obaviješteno.

(25)

Oba su proizvođača izvoznika tvrdila da je Komisija pri izračunu uobičajene vrijednosti trebala odbiti prosječne troškove kredita, umjesto da ih potpuno isključi, kao što je Komisija učinila u privremenoj fazi.

(26)

Ta je tvrdnja odbijena jer se smatra da su prosječni troškovi kredita relevantni samo kad se uobičajena vrijednost utvrđuje na temelju domaćih cijena, dok su nevažni kad se izračun uobičajene vrijednosti temelji na trošku proizvodnje, što je bio slučaj s predmetnim vrstama proizvoda. Razlog tomu je to što troškovi kredita nisu povezani s troškom proizvodnje, ali su obično čimbenik koji se uzima u obzir pri određivanju cijena.

(27)

Nakon privremene objave društvo Jindal tvrdilo je i da za nereprezentativnu prodaju (7) Komisija ne bi trebala upotrebljavati stvarnu profitnu maržu ostvarenu tom prodajom jer je ona previsoka, nego ponderiranu prosječnu profitnu maržu društva. Proizvođač izvoznik ponovio je svoju tvrdnju nakon konačne objave, ali nije pružio nikakve nove dokaze.

(28)

Komisija je tu tvrdnju odbila jer se uobičajena vrijednost takve nereprezentativne prodaje temeljila na dobiti koju je proizvođač izvoznik tom prodajom stvarno ostvario kako je predviđeno člankom 2. stavkom 6. Osnovne uredbe.

(29)

Nakon privremene objave isti je proizvođač izvoznik tvrdio i da je u prilagodbama izvršenima radi izračuna uobičajene vrijednosti trebalo odbiti troškove vozarine. To je međutim već učinjeno, odnosno Komisija je odbila troškove vozarine kako bi dobila vrijednost na razini franko tvronica u izračunu uobičajene vrijednosti već u privremenoj fazi.

(30)

Nakon konačne objave isti proizvođač izvoznik tvrdio je da je došlo do administrativne pogreške te, kao rezultat toga, troškovi pakiranja nisu bili odbijeni u prilagodbama izvršenima radi izračuna uobičajene vrijednosti. Utvrđeno je da je ta tvrdnja opravdana te je pogreška na odgovarajući način ispravljena.

(31)

Nakon privremene objave industrija Unije ponovila je svoju tvrdnju da bi Komisija trebala izvršiti prilagodbu uobičajene vrijednosti uzimajući u obzir indijski izvozni porez na željeznu rudaču. Komisija je u usporednom antisubvencijskom postupku utvrdila da su cijene željezne rudače u Indiji bile narušene zbog raznih izvoznih ograničenja u Indiji. U tim okolnostima nema potrebe u ovom ispitnom postupku dalje rješavati pitanje narušavanja jer bi to dovelo do dvostrukog brojenja učinaka subvencije.

(32)

Budući da nije bilo drugih primjedaba, potvrđuju se uvodne izjave 19. do 32. Privremene uredbe.

(33)

Nakon privremene objave ECL je tvrdio da su određeni troškovi prijavljeni u okviru troškova prodaje te općih i administrativnih troškova povezanih društava u Uniji za izvoznu prodaju već prijavljeni kao troškovi uvoza, zbog čega je došlo do dvostrukog brojenja. Osim toga, zatražio je ispravak određenih troškova koji su uzeti u obzir kako u određivanju izvozne cijene u skladu s člankom 2. stavkom 9. Osnovne uredbe, tako i u primjeni članka 2. stavka 10. točke (g) Osnovne uredbe. Komisija je prihvatila da su određeni troškovi prijavljeni dvaput i odbila ih je od troškova prodaje te općih i administrativnih troškova povezanih društava u Uniji. Komisija je ispravila i određene troškove i naknade kod izračuna uvozne cijene, gdje je to bilo potrebno.

(34)

I drugi proizvođač izvoznik uočio je određene troškove koji su bili dvaput odbijeni, odnosno kao troškovi nakon uvoza i kao dio troškova prodaje te općih i administrativnih troškova povezanih društava u Uniji. I on je zatražio da se određene naknade ponovno izračunaju. Komisija je tu tvrdnju analizirala te je, prema potrebi, provela ispravke. Kako je objašnjeno i u konačnoj objavi, malobrojne negativne izvozne cijene navedene u prilozima objavama bile su povezane s knjižnim odobrenjima i popustima, što je vidljivo iz činjenice da su i prijavljene količine bile negativne, a nisu bile posljedica nikakve prilagodbe izvršene na temelju članka 2. stavka 9. Osnovne uredbe.

(35)

Proizvođač izvoznik tvrdio je i da Komisija nije trebala primijeniti članak 2. stavak 9. Osnovne uredbe za izračun izvozne cijene, već da se ona umjesto toga trebala temeljiti na transfernim cijenama između proizvođača izvoznika i njegovih povezanih društava u Uniji. Tvrdio je da su te cijene pouzdane zbog tri razloga. Prvo, smatra se da je cijena koju društvo naplaćuje svojim povezanim društvima u Uniji u skladu s cijenom koju proizvođač izvoznik naplaćuje nepovezanim uvoznicima u Uniji. Drugo, cijena koju proizvođač izvoznik naplaćuje svojim povezanim društvima u Uniji bila je u skladu i s izvoznim cijenama za nepovezane uvoznike na ostalim tržištima. Treće, nacionalna carinska tijela u Uniji dosljedno su cijene koje proizvođači izvoznici naplaćuju svojim povezanim društvima smatrala pouzdanima. Nakon konačne objave proizvođač izvoznik ponovio je svoju tvrdnju, ali nije iznio nove argumente ili dokaze.

(36)

Proizvođač izvoznik iznio je istu tvrdnju već u privremenoj fazi (vidjeti uvodnu izjavu 44. Privremene uredbe). Stoga je Komisija odbila prvi i drugi argument proizvođača izvoznika zbog istih razloga kao što su oni navedeni u uvodnoj izjavi 45. Privremene uredbe. Osim toga, Komisija je opovrgnula treći argument tog društva zbog razloga navedenih u uvodnoj izjavi 37. Privremene uredbe, na temelju kojih je odbila sličnu tvrdnju jednog drugog proizvođača izvoznika.

(37)

Nakon konačne objave društvo Jindal ponovilo je svoju tvrdnju da bi se prilagodba troškova kredita za povezani subjekt u Španjolskoj trebala ispraviti primjenom nove formule za izračun kamatne stope. Međutim, prilagodba je izračunana na temelju podataka koje je društvo navelo u odgovoru na upitnik. Nisu predočeni nikakvi dokazi o tome zašto se ti podaci ne bi mogli upotrijebiti. Komisija stoga nije pronašla nijedan razlog za promjenu svoje metodologije i za primjenu javno dostupne stope Europske središnje banke u izračunu troškova kredita, kako je to zatražio proizvođač izvoznik. Nije dokazano da je to bila stopa koja se primjenjivala na njegov subjekt u Španjolskoj. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(38)

U Privremenoj uredbi troškovi prerade neobloženih cijevi koje prerađuje povezano društvo u Italiji jednog od proizvođača izvoznika nisu bili odbijeni iz razloga utvrđenih u uvodnim izjavama 40. i 41. Privremene uredbe.

(39)

Nakon privremene i konačne objave podnositelj zahtjeva tvrdio je da je Komisija trebala za to povezano društvo odbiti troškove prerade na temelju članka 2. stavka 9. Osnovne uredbe zbog dva glavna razloga. Prvo, radi dosljednosti s odbijanjem troškova prerade koje je snosilo povezano društvo u Ujedinjenoj Kraljevini u vezi s prirubnicama (uvodna izjava 42. Privremene uredbe). Drugo, zato što je Komisija troškove prerade odbila u prethodnim slučajevima, čak i onda kad su troškovi prerade u Uniji bili veći od troškova nastalih u državi podrijetla.

(40)

Kako je navedeno u prethodnim uvodnim izjavama 13. do 17., neobložene cijevi bile su isključene iz opsega proizvoda. Komisija je u skladu s tim iz izračuna izvozne cijene isključila sve prodaje povezane s neobloženim cijevima koje su dalje prerađivane u Uniji. Zbog toga je tvrdnja podnositelja zahtjeva bespredmetna i stoga se odbija.

(41)

U Privremenoj su uredbi (vidjeti njezine uvodne izjave 42. i 43.) troškovi prerade koje su imala povezana društava u Ujedinjenoj Kraljevini obaju proizvođača izvoznika povezani s dodavanjem prirubnica i rezanjem cijevi na manje komade bili odbijeni pri utvrđivanju izvozne cijene u skladu s člankom 2. stavkom 9. Osnovne uredbe.

(42)

Nakon privremene i konačne objave društvo Jindal zahtijevalo je da se cijevi s prirubnicama koje prodaje njegovo povezano društvo sa sjedištem u Ujedinjenoj Kraljevini isključe iz opsega predmetnog proizvoda, a slijedom toga i iz izračuna dampinške marže za to društvo.

(43)

Zbog razloga navedenih u prethodnim uvodnim izjavama 19. i 20. Komisija nije smatrala primjerenim isključiti cijevi s prirubnicama iz definicije predmetnog proizvoda. Cijevi s prirubnicama, koje su činile samo mali dio ukupne prodaje povezanih uvoznika, bile su, međutim, isključene iz utvrđivanja izvozne cijene.

(44)

Nakon privremene objave društvo Jindal tvrdilo je da odbijanje troškova prodaje te općih i administrativnih troškova i dobiti pri utvrđivanju izvozne cijene na temelju članka 2. stavka 9. Osnovne uredbe za njegova povezana društva u Italiji i Ujedinjenoj Kraljevini nije bilo utemeljeno jer su te stavke navodno bile očito pretjerane. Nakon konačne objave društvo je ponovilo svoju tvrdnju, ali nije pružilo nove dokaze. Iznijelo je sljedeću tvrdnju.

(45)

Prvo, na troškove prodaje te opće i administrativne troškove navodno je utjecala prerađivačka djelatnost dvaju povezanih društava u Uniji. Društvo je predložilo da se umjesto toga upotrijebe troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi koje je prijavilo njegovo povezano društvo u Španjolskoj koje nije bilo uključeno u aktivnosti prerade tijekom RIP-a. Drugo, društvo je kao drugu opciju predložilo i da se isključe posebni troškovi koje je snosilo povezano društvo u Italiji obuhvaćeni troškovima prodaje te općim i administrativnim troškovima koji su bili povezani s aktivnostima prerade te troškovi povezani s izvoznim aktivnostima u treće zemlje. U tu je svrhu dostavilo dodatne podatke. Komisija je provjerila te podatke tijekom drugog posjeta radi provjere povezanom društvu u Italiji. Za povezano društvo iz Ujedinjene Kraljevine nisu dostavljeni takvi podaci, ali je zaključeno da bi za prilagodbu izvozne cijene trebalo upotrijebiti isti iznos ispravljenih troškova prodaje te općih i administrativnih troškova kao za talijansko povezano društvo.

(46)

Komisija je prvu tvrdnju odbila smatrajući da je primjereno da se za izračunavanje izvozne cijene u skladu s člankom 2. stavkom 9. Osnovne uredbe upotrijebe stvarni troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi koje je snosilo svako od povezanih društava. Komisija nije uvidjela zašto se uzimanje stvarnih troškova kao polazne točke ne može smatrati razumnom osnovom.

(47)

Drugu je opciju Komisija smatrala opravdanom jer je u slučaju obaju trgovaca prodaja prerađene robe u Uniji bila isključena iz utvrđivanja izvozne cijene. Time je isto tako opravdana podjela troškova kako bi se isključili troškovi povezani s aktivnostima prerade. Nadalje, na temelju drugog posjeta radi provjere tijekom kojeg je provjerena dodatna raščlamba troškova prodaje te općih i administrativnih troškova koja je dostavljena za povezano društvo u Italiji, Komisija je prihvatila određene troškove kao da se odnose isključivo na preradu neobloženih cijevi (koje su isključene iz opsega proizvoda, kako je prethodno navedeno). Stoga troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi povezani s aktivnostima prerade nisu uzeti u obzir pri izračunu izvozne cijene u skladu s člankom 2. stavkom 9. Osnovne uredbe. U pogledu povezanog društva u Ujedinjenoj Kraljevini nije bilo daljnjih ispravaka troškova prodaje te općih i administrativnih troškova jer to društvo nije nakon privremene objave dostavilo nikakve dodatne raščlambe tih troškova. Naposljetku, svi troškovi povezani s izvoznim aktivnostima u treće zemlje bili su odbijeni već u privremenoj fazi za sva povezana društva u Uniji.

(48)

Nakon konačne objave društvo Jindal tvrdilo je da se struktura njegove grupe promijenila nakon RIP-a i da se izvoz više ne obavlja preko njegovih povezanih uvoznika u Ujedinjenoj Kraljevini i u Španjolskoj. Međutim, navodne promjene u strukturi grupe nakon RIP-a nisu mogle imati utjecaj na dampinške marže, koje su određene na temelju provjerenih podataka u pogledu RIP-a. Stoga je taj argument odbijen.

(49)

Nakon privremene i konačne objave isti proizvođač izvoznik tvrdio je i da je Komisija primijenila drukčiji pristup u pogledu prilagodbe troškova prodaje te općih i administrativnih troškova, s jedne strane, i dobiti, s druge strane. Za prilagodbu troškova prodaje te općih i administrativnih troškova, Komisija se oslonila na stvarno nastale troškove prodaje te opće i administrativne troškove, dok su za prilagodbu dobiti stvarni iznosi zamijenjeni teoretskim iznosom.

(50)

Međutim, to je povezano društvo bilježilo gubitke tijekom RIP-a. Stoga nije bilo stvarne profitne marže koja se mogla upotrijebiti. Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 43. Privremene uredbe, budući da nije bilo nikakve razumne referentne vrijednosti, upotrijebljena je prosječna dobit od 3,7 %, što se smatralo razumnom razinom dobiti nepovezanog uvoznika. Komisija je smatrala uporabu ove razine dobiti točnijom od bilo koje uporabe razine dobiti povezanog uvoznika, da je takva razina dobiti bila dostupna.

(51)

Nakon privremene objave ECL je dostavio i tvrdnju da se u okviru izračuna izvozne cijene ne bi smjeli odbijati ukupni troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi njegovih povezanih društava u Uniji. Društvo je tvrdilo da njegova društva kćeri u Uniji obavljaju ulogu uvoznika i marketinškog odjela proizvođača izvoznika. Tvrdilo je da bi u izračunu izvozne cijene trebalo odbiti samo troškove prodaje te opće i administrativne troškove povezanih društava u Uniji koji su bili povezani s njihovim aktivnostima u svojstvu uvoznika. Ta je tvrdnja ponovno iznesena nakon konačne objave, no nije uključivala nove elemente.

(52)

Komisija je tu tvrdnju odbila zbog sljedećih razloga. Prvo, proizvođač uvoznik je tijekom RIP-a u Uniju izvozio i izravno, iako samo u malim količinama, i to ne samo preko svojih povezanih društava. Osim toga, u ispitnom se postupku pokazalo da je proizvođač izvoznik i u Indiji snosio troškove povezane s izvoznom prodajom u Uniji (npr. osoblje angažirano na poslovima izvozne prodaje u Uniji i drugi troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi). Iz toga je bilo vidljivo da su se izvozne aktivnosti i s izvozom povezani troškovi društva dijelili između matičnog društva i njegovih povezanih društava u Uniji. Nakon konačne objave društvo je tvrdilo da su glavne marketinške funkcije obavljala povezana društva u Uniji te su ista slijedom toga snosila povezane troškove. To, međutim, nije proturječno ocjeni Komisije jer je društvo priznalo da je matično društvo također snosilo određene troškove koji se odnose na izvoznu prodaju u Uniji. Zato je odbijen argument da su povezana društva u Uniji bila marketinški odjeli matičnog društva.

(53)

Drugo, marketinški troškovi, troškovi oglašavanja i ostale aktivnosti povezane s traženjem kupaca u Uniji djelatnosti su koje uobičajeno obavlja uvoznik te je uobičajeno da on snosi s njima povezane troškove. Konkretno, ti su troškovi dio troškova povezanih s prodajom proizvoda. Nadalje, troškovi koje društvo pripisuje izvoznoj djelatnosti ne bi bili nastali da nije bilo uvoza predmetnog proizvoda u Uniju. Stoga razlika koju proizvođač izvoznik pravi između izvozne i uvozne djelatnosti nije bila opravdana te bi i nju trebalo odbiti. Ipak, troškovi povezani s izvozom predmetnog proizvoda i ostalih proizvoda u treće zemlje koje su snosila povezana društva u Uniji već su bili odbijeni od troškova prodaje te općih i administrativnih troškova tih subjekata.

(54)

Budući da nije bilo drugih primjedaba, Komisija je potvrdila uvodne izjave 33. do 48. Privremene uredbe.

(55)

Nakon privremene objave ECL je tvrdio da troškove kredita unutar društava, odnosno troškove kredita između matičnog društva u Indiji i njegovih povezanih društava u Uniji, nije trebalo odbiti na temelju članka 2. stavka 10. točke (g) Osnovne uredbe, budući da Komisija nije prihvatila transfernu cijenu između proizvođača izvoznika i njegovih povezanih društava u EU-u. Osim toga, Komisija je već odbila troškove kredita povezanih društava u Uniji koji su se odnosili na njihovu prodaju nezavisnim kupcima prilikom utvrđivanja izvozne cijene na temelju članka 2. stavka 9. Osnovne uredbe. Ta je tvrdnja prihvaćena.

(56)

Isti je proizvođač izvoznik tvrdio i da bi iznos jednak programu povrata carine i programu ciljanog proizvoda trebalo odbiti od uobičajene vrijednosti na temelju članka 2. stavka 10. točke (b) Osnovne uredbe kako bi se osigurala primjerena usporedba uobičajene vrijednosti i izvozne cijene.

(57)

Komisija je tu tvrdnju odbila zbog sljedećih razloga. Prvo, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 53. Privremene uredbe, za povrat carina nije izvršena prilagodba jer proizvođači izvoznici nisu dokazali da je porez na izvoznu prodaju koji nije plaćen, ili koji je vraćen, uključen u domaću cijenu. To je potvrđeno i u usporednom antisubvencijskom ispitnom postupku (8) u kojemu je utvrđeno da su takozvani „program povrata carine” i „program ciljanog proizvoda” subvencije u obliku financijskog doprinosa indijske vlade te ih se ne može smatrati dopuštenim sustavom povrata carine ili sustavom povrata kao zamjene.

(58)

Nakon konačne objave isti proizvođač izvoznik ponovio je svoju tvrdnju da bi Program povrata carine i Program ciljanog proizvoda trebalo odbiti od uobičajene vrijednosti. Međutim, nije iznio nikakve nove činjenične elemente ili argumente u tom pogledu. Stoga je Komisija odbila tu tvrdnju.

(59)

Nakon privremene i konačne objave podnositelj zahtjeva ponovio je svoju tvrdnju da bi Komisija trebala primijeniti iznimnu metodologiju ciljanog dampinga utvrđenu u članku 2. stavku 11. drugoj rečenici Osnovne uredbe.

(60)

Komisija nije utvrdila nijedan novi element koji bi joj omogućio da odstupi od svoje privremene ocjene da je primjena metodologije ciljanog dampinga bila neopravdana.

(61)

Budući da nije bilo drugih primjedaba, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava 49. do 54. Privremene uredbe.

(62)

Nakon privremene objave ECL je tvrdio da su vrijednosti CIF upotrijebljene za izračunavanje dampinške marže i marže štete bile neusklađene. Točnije, društvo je tvrdilo da bi vrijednost CIF upotrijebljena kao nazivnik za izračun dampinške marže za ECL trebala biti ista vrijednost CIF koja je upotrijebljena za potrebe izračuna marže štete i koja je odraz izračunane izvozne cijene na razini CIF.

(63)

Komisija je smatrala da bi nazivnik za izračun dampinške marže trebala biti stvarna cijena CIF na granici Unije po kojoj je roba prijavljena carinskim tijelima Unije. Tom se metodologijom osigurava da dampinška marža bude izračunana kao postotak stvarne cijene CIF na granici Unije i da carinska tijela Unije dampinšku maržu naplaćuju na temelju te stvarne cijene CIF na granici Unije. Stoga je ta tvrdnja odbijena. Osim toga, u oba izračuna, dampinga i štete, upotrijebljene izvozne cijene na granici Unije bile su one izračunane u skladu s člankom 2. stavkom 9. Osnovne uredbe. Stoga je metodologija upotrijebljena u izračunima dampinga i štete dosljedna. Međutim, time se ne isključuje činjenica da konačna pristojba mora biti izražena kao postotak vrijednosti CIF prijavljene carinskim tijelima.

(64)

Nakon konačne objave podnositelj zahtjeva tvrdio je da je usporedba između dampinške marže i marže štete dvaju proizvođača izvoznika otkrila nepravilnost jer je jedan od njih imao manju dampinšku maržu te veću maržu štete, dok je u slučaju drugog proizvođača izvoznika bilo suprotno.

(65)

Razlog toj razlici jest činjenica da su, zbog prethodno navedenih razloga, i izvozna cijena i uobičajena vrijednost (u velikoj mjeri) bile izračunane za ta dva proizvođača izvoznika. Stoga su dampinške marže odražavale strukturu troškova dvaju društava, a ne stvarne cijene naplaćene nepovezanim kupcima, kako na indijskom domaćem tržištu tako i na tržištu Unije.

(66)

Podnositelj zahtjeva tvrdio je da je isključenjem neobloženih cijevi podcijenjena dampinška marža jednog od proizvođača izvoznika koja bi trebala biti postavljena na višu razinu. Budući da je Komisija odlučila isključiti neobložene cijevi iz opsega proizvoda zbog razloga navedenih u prethodnim uvodnim izjavama 13. – 19., ta je tvrdnja bespredmetna te se stoga odbija.

(67)

Podnositelj zahtjeva tvrdio je i da bi u izračunu dampinških marži trebalo uzeti u obzir razine cijena nakon RIP-a. Točnije, tvrdio je da su proizvođači izvoznici nakon RIP-a smanjili svoje cijene na tržištu Unije, dok su njihove cijene na indijskom domaćem tržištu navodno ostale stabilne.

(68)

Podnositelj zahtjeva ispravno je istaknuo da „uporabom pojma ‚uobičajeno’ članak 6. stavak 1. Osnovne uredbe dopušta iznimke od pravila da se ne uzimaju u obzir podaci koji se odnose na razdoblje nakon razdoblja ispitnog postupka.” (9) Međutim, za ispunjenje zahtjeva za izračun nove izvozne cijene i uobičajene vrijednosti za oba proizvođača izvoznika za razdoblje nakon RIP-a bilo bi potrebno da Komisija provede novi potpuni dubinski ispitni postupak, uključujući prikupljanje i provjeru podataka koje su dostavili proizvođači izvoznici. To je tehnički i pravno nemoguće u okviru ovog postupka. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(69)

Budući da nije bilo drugih primjedaba, potvrđena je metodologija upotrijebljena za izračun dampinških marži, kako je utvrđena u uvodnim izjavama 55. i 56. Privremene uredbe.

(70)

Uzimajući u obzir prilagodbe uobičajene vrijednosti i izvozne cijene, te s obzirom na to da nisu dostavljene dodatne primjedbe, konačne dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(71)

Nekoliko je strana tvrdilo da privremena objava ne sadržava dovoljno podataka o potrošnji u Uniji, statističkih podataka o uvozu i izvozu te podataka o makroekonomskim i mikroekonomskim pokazateljima za utvrđivanje štete. Ta je tvrdnja djelomično prihvaćena te se dodatni podaci o pokazateljima štete navode u nastavku, iako unutar određenih raspona, kako bi se zaštitili legitimni zahtjevi za zaštitu povjerljivosti.

(72)

Nakon primjedaba na konačnu objavu, Komisija je saznala da je pripisala određenu izvoznu prodaju industrije Unije prodaji Unije. Ispravljeni podaci o prodajni doveli su do neznatnih promjena/ispravaka nekih od raspona i/ili indeksa koji se odnose na neke druge pokazatelje štete, odnosno ukupnu potrošnju Unije, tržišni udio proizvođača izvoznika, tržišni udio industrije udjela Unije i prodajne cijene Unije. Ti su ispravci, međutim, imali samo neznatan utjecaj na navedene pokazatelje štete te nisu utjecali na trendove niti promijenili zaključak o postojanju materijalne štete.

(73)

Tijekom razdoblja ispitnog postupka istovjetan proizvod proizvodila su tri proizvođača u Uniji. Oni čine „industriju Unije” u smislu članka 4. stavka 1. Osnovne uredbe.

(74)

Budući da postoje samo tri proizvođača iz Unije i da je grupa SG PAM Group dostavila podatke za svoja društva kćeri i procjene za Tiroler Rohre GmbH („TRM”), jedinog proizvođača iz Unije koji ne surađuje, svi su podaci prikazani u indeksiranom obliku ili u obliku raspona kako bi se zaštitila povjerljivost drugog proizvođača iz Unije koji surađuje u ispitnom postupku.

(75)

Utvrđeno je da je ukupna proizvodnja u Uniji tijekom razdoblja ispitnog postupka iznosila 590 000 tona – 610 000 tona. Komisija je ukupnu proizvodnju u Uniji utvrdila na temelju svih dostupnih podataka o industriji Unije, kao što su podaci dostavljeni u pritužbi za proizvođača koji ne surađuje i podaci prikupljeni tijekom ispitnog postupka od proizvođača iz Unije koji surađuju. Dva proizvođača iz Unije koji surađuju predstavljaju oko 96 % ukupne proizvodnje u Uniji.

(76)

Komisija je potrošnju u Uniji utvrdila na temelju obujma ukupne prodaje industrije Unije u Uniji uvećanog za uvoz u Uniju iz trećih zemalja. Komisija je utvrdila ukupnu prodaju industrije Unije na temelju podataka prikupljenih od proizvođača iz Unije koji surađuju i podataka dostavljenih u zahtjevu za proizvođača koji ne surađuje. Obujam uvoza dobiven je iz podataka Eurostata i usklađen s podacima koje su dostavili proizvođači iz Indije koji surađuju.

(77)

Potrošnja u Uniji razvijala se kako slijedi:

Potrošnja u Uniji

(78)

Potrošnja u Uniji smanjila za 7 % tijekom razmatranog razdoblja. Potrošnja u Uniji slijedila je krivulju u obliku slova U: znatno je pala od 2011. do 2012. (za više od 13 %), dodatno se smanjila 2013. te se povećala tijekom razdoblja ispitnog postupka. Taj se obrazac dijelom može objasniti činjenicom da su krajnji korisnici cijevi od duktilnog željeza komunalna društva za opskrbu vodom, uklanjanje otpadnih voda i navodnjavanje. To su najčešće javni subjekti koji ovise o državnom financiranju. U 2011. i 2012. gospodarska kriza pretvorila se u pravu dužničku krizu s posljedicama u 2013., zbog čega su vlade Unije bile primorane smanjiti javna ulaganja i rashode. To objašnjava znatan pad potražnje za duktilnim cijevima, osobito u zemljama kao što su Španjolska, Portugal i Italija.

(79)

Komisija je obujam uvoza utvrdila na temelju podataka Eurostata. Podaci Eurostata uspoređeni su s podacima koje su dostavili proizvođači izvoznici i razlike su bile neznatne. Nakon isključenja neobloženih cijevi iz opsega proizvoda Komisija je uklonila obujam neobloženih cijevi uvezenih iz Indije iz ukupnog uvoza za godine u kojima su neobložene cijevi uvezene, odnosno za 2013. i za RIP. Tržišni udio tog uvoza utvrđen je na istoj osnovi.

Obujam uvoza i tržišni udio

(80)

Obujam indijskog uvoza povećao se za više od 10 % tijekom razmatranog razdoblja unatoč smanjenju tržišta. U istom se razdoblju tržišni udio indijskih proizvođača izvoznika povećao za gotovo 18 %. Uočava se da se u razdoblju 2012. – 2013., kad je potrošnja u Uniji ostala na niskoj razini i još se dodatno smanjila, uvoz iz Indije znatno povećao, za gotovo 10 %, a tržišni mu je udio narastao za gotovo 17 %. Uvoz iz Indije nastavio je znatno rasti tijekom RIP-a, a tržišni mu je udio dodatno porastao u razdoblju između 2013. i RIP-a, za 6 %.

(81)

Komisija je utvrdila cijene uvoza na temelju podataka Eurostata kako bi analizirala trendove kretanja cijene. Nakon što su neobložene cijevi isključene iz opsega proizvoda, Komisija je vrijednost i obujam neobloženih cijevi uvezenih iz Indije uklonila iz izračuna prosječne cijene za godine kad su neobložene cijevi bile uvezene, odnosno za 2013. i za RIP.

(82)

Prosječna cijena uvoza u Uniju iz Indije razvijala se kako slijedi:

Uvozne cijene

(83)

Nakon rasta od 6 % između 2011. i 2012., cijene su u 2013. pale i dosegnule istu razinu tijekom RIP-a kao i na početku razmatranog razdoblja.

(84)

Komisija je sniženje cijena tijekom razdoblja ispitnog postupka utvrdila na temelju podataka koje su dostavili proizvođači izvoznici i industrija Unije uspoređujući:

(85)

Oba proizvođača izvoznika tvrdila su da postoje znatne razlike između proizvoda koje prodaje podnositelj zahtjeva i proizvoda koje prodaju oni, što bi utjecalo na primjerenu usporedivost cijena. Konkretno, tvrdili su da ne proizvode cijevi opremljene spojevima s dvostrukom komorom i sprečavanjem pomaka koje SG PAM prodaje pod trgovačkim nazivom Universal joint (univerzalni spoj). Ne proizvode ni automatski spoj za cijevi niske gustoće, koji odgovara plastičnim cijevima koje se upotrebljavaju u SG PAM-ovom asortimanu proizvoda Blutop. Osim toga, tvrdili su da ne proizvode cijevi s unutarnjom oblogom od termoplastike koje SG PAM prodaje pod trgovačkim nazivom Ductan u upotrebljava u asortimanu proizvoda Blutop. Korisnici duktilnih cijevi u Uniji potvrdili su te tvrdnje kao i to da nijedan indijski proizvođač izvoznik koji surađuje nije mogao isporučivati navedene proizvode. Komisija je zato isključila cijevi društva SG PAM opremljene univerzalnim spojem te asortiman proizvoda Blutop društva SG PAM iz izračuna sniženja cijena i marže štete. Tim je isključenjem obuhvaćeno manje od 10 % obujma transakcija.

(86)

Nakon konačne objave podnositelj zahtjeva tvrdio je da je isključenje univerzalnog spoja bilo neutemeljeno jer svaki proizvođač izvoznik ima tehničko rješenje koje može zamijeniti tu vrstu spoja. Komisija je podsjetila da su mnogi korisnici potvrdili da proizvođači izvoznici nisu u mogućnosti isporučiti spoj s naglavkom s dvostrukom komorom. U svakom slučaju, u ovom ispitnom postupku vrsta spoja nije utvrđena kao bitan element za razlikovanje različitih vrsta proizvoda u svrhu uspoređivanja cijena. Stoga se nije mogla izvršiti primjerena usporedba za svaku vrstu. S obzirom na to da je obujam proizvoda opremljenih tim spojem nizak te na poteškoće u izradi primjerene usporedbe cijena i na činjenicu da je, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 91. u nastavku, velika većina vrsta proizvoda bila podvrgnuta izračunu sniženja cijena i marže štete, Komisija je ostala pri stajalištu da je dvostruke spojeve s naglavkom primjereno isključiti iz izračuna sniženja cijene.

(87)

Društvo Jindal tvrdilo je i da na usporedivost cijena utječu ostale fizičke razlike u pogledu, među ostalim, vanjske i unutarnje obloge, zbog čega bi ih trebalo prilagoditi/isključiti. Te su tvrdnje međutim odbijene. Industrija Unije i indijski proizvođači izvoznici prijavili su prodaju u Uniji vrsta proizvoda usporedivih fizičkih svojstava i zato je provedena primjerena usporedba u pogledu tih ostalih navodnih razlika za potrebe izračuna sniženja cijena i marže štete.

(88)

Kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 43. cijevi s prirubnicama bile su isključene iz određivanja izvozne cijene proizvođača izvoznika. Zbog toga je prodaja istog proizvoda industrije Unije također bila isključena iz izračuna sniženja cijene. Obujam prodaje cijevi s prirubnicama na tržištu Unije bio je vrlo malen (manji od 1 %).

(89)

Nakon konačne objave društvo Jindal tvrdilo je da su prilagodbe izvozne cijene koje je izvršila Komisija, odnosno prilagodba troškova prodaje te općih i administrativnih troškova i prilagodba dobiti, u suprotnosti s pravom WTO-a. Isti proizvođač izvoznik tvrdio je da tako prilagođene izvozne cijene (koje su ponekad 0 ili čak negativne) ne mogu biti osnova za ocjenu toga uzrokuje li dampinški uvoz štetu industriji Unije. Komisija se nije složila. U skladu s uobičajenom praksom Komisije, cijene proizvođača iz Unije također su prilagođene na razinu franko tvornica oduzimanjem, među ostalim, svih troškova povezanih s prijevozom. Stoga usporedba preprodajne cijene uvoznika s cijenom Unije franko tvornica ne bi bila primjerena. Osim toga, jedini primjer u kojem je cijena proizvođača izvoznika bila manja od 0 uklonjen je iz izračuna sniženja cijene nakon konačne objave, s neznatnim utjecajem na marže.

(90)

Nakon konačne objave Jindal je istaknuo da Komisija nije dostavila podatke o podudaranju proizvoda Unije i proizvoda proizvođača izvoznika za svaku pojedinačnu vrstu proizvoda (PCN), pa proizvođač stoga nije bio u mogućnosti utvrditi je li Komisija analizirala značaj sniženja cijena u odnosu na udio vrsta proizvoda za koje nije utvrđeno sniženje cijena.

(91)

Uspoređivanje proizvoda u izračunima sniženja cijene bilo je 99 % odnosno 95 % za dva proizvođača izvoznika, a utvrđeno je i sniženje cijene za 98 % i 91 % različitih vrsta proizvoda koji se prodaju na tržištu Unije. S obzirom na vrlo visok udio vrsta proizvoda čije su cijene bile snižene, Komisija je odbacila tvrdnju da ispravna analiza utjecaja sniženja cijena nije provedena.

(92)

Nakon konačne objave Tata je tvrdio da sniženje cijena na temelju troška proizvodnje industrije Unije nije bio prikladan pokazatelj za ispitivanje štete jer je trošak proizvodnje bio napuhan zbog visokih fiksnih troškova i viška kapaciteta. Kao što je navedeno u nastavku, izračun sniženja cijena temelji se na usporedbi cijene s cijenom. U svakom slučaju, sniženje cijena samo je jedan od nekoliko pokazatelja koji se ispituju kako bi se utvrdilo je li industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu.

(93)

Usporedba cijena provedena je za svaku vrstu transakcije na istoj razini trgovine te primjereno prilagođena prema potrebi, nakon odbijanja rabata i popusta. Rezultat usporedbe izražen je kao postotak prometa proizvođača iz Unije tijekom razdoblja ispitnog postupka. Pokazao je ponderirane prosječne marže sniženja cijena od 30,9 % i 31,7 % za dva proizvođača izvoznika koji surađuju.

(94)

Mikroekonomski i makroekonomski podaci objavljeni su u obliku raspona i indeksa kako bi se zaštitili legitimni zahtjevi za povjerljivosti, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 71.

(95)

Ukupna proizvodnja u Uniji, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta tijekom razmatranog su se razdoblja razvijali kako slijedi:

Proizvodnja u Uniji, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta

(96)

Ukupna proizvodnja industrije Unije bila je nešto veća u razdoblju ispitnog postupka nego 2011., unatoč znatno manjoj prodaji u Uniji u razdoblju ispitnog postupka (vidjeti tablicu u nastavku). Povećanje proizvodnje u 2013. i u RIP-u potaknuto je povećanom izvoznom prodajom (vidjeti uvodnu izjavu 128.).

(97)

Kapacitet je ostao stabilan tijekom čitavog razmatranog razdoblja. Iskorištenost kapaciteta neznatno se povećala u skladu s povećanjem proizvodnje tijekom razmatranog razdoblja. Međutim, iskorištenost kapaciteta ostala je relativno niska, na 53 % – 58 %. Proizvodnja duktilnih cijevi industrija je koja je obilježena razmjerno visokim fiksnim troškovima. Zbog niske iskorištenosti kapaciteta pogoršana je apsorpcija fiksnih troškova, što može utjecati na profitabilnost industrije Unije.

(98)

Obujam prodaje industrije Unije i tržišni udio razvijali su se tijekom razmatranog razdoblja kako slijedi:

Obujam prodaje i tržišni udio industrije Unije

(99)

Prodaja industrije Unije smanjila se za 11 % tijekom razmatranog razdoblja, na 380 000 tona – 420 000 tona u razdoblju ispitnog postupka. Obujam prodaje industrije Unije smanjio se znatno više od potrošnje i zbog toga se njezin tržišni udio smanjio za 4 % tijekom razmatranog razdoblja.

(100)

ECL je tvrdio da smanjenje obujma prodaje izraženo u metričkim tonama ne odražava činjenicu da je podnositelj zahtjeva tijekom razmatranog razdoblja uveo i prodavao znatno lakše cijevi i da je stoga to smanjenje pretjerano. Ta tvrdnja nije bila potkrijepljena dokazima i stoga je bila odbijena. Komisija je unatoč tome isključila određen raspon lakših cijevi – Blutop iz izračuna sniženja cijena i marže štete, zbog razloga navedenih u uvodnoj izjavi 85.

(101)

Ukupna potrošnja predmetnog proizvoda u Uniji smanjila se za 7 % tijekom razmatranog razdoblja. Potrošnja se 2012. drastično smanjila za više od 13 %, ostala je niža 2013. i počela se oporavljati u razdoblju ispitnog postupka. Na početku razmatranog razdoblja prodaja industrije Unije, uvoz iz trećih zemalja te indijski uvoz smanjili su se u skladu s potrošnjom. Iako je do kraja razmatranog razdoblja potrošnja u Uniji počela rasti, industrija Unije taj oporavak nije mogla u cijelosti iskoristiti jer su se smanjili obujam njezine prodaje u Uniji i njezin tržišni udio, a povećao se tržišni udio uvoza iz Indije.

(102)

Zaposlenost i produktivnost tijekom razmatranog su se razdoblja razvijale kako slijedi:

Broj zaposlenika i produktivnost

(103)

Zaposlenost i produktivnost bile su tijekom razdoblja ispitnog postupka na sličnoj razini kao 2011. Međutim, činjenica da se zaposlenost nije smanjila uglavnom se može pripisati znatnom povećanju prodaje izvan Unije kako je spomenuto u uvodnim izjavama 127. i 128. u nastavku, što je omogućilo Uniji da ponovno zaposli osoblje.

(104)

Sve su dampinške marže bile iznad razine de minimis. Utjecaj visine stvarnih dampinških marži na industriju Unije bio je znatan s obzirom na obujam i znatno sniženje cijene dampinškim uvozom iz predmetne zemlje.

(105)

Ovo je prvi antidampinški ispitni postupak u pogledu predmetnog proizvoda. Stoga nisu bili raspoloživi podaci za procjenu učinaka mogućeg prethodnog dampinga.

(106)

Prosječne jedinične prodajne cijene proizvođača iz Unije koji surađuju naplaćene nepovezanim kupcima u Uniji tijekom razmatranog su se razdoblja razvijale kako slijedi:

Prodajne cijene u Uniji

(107)

Prosječna jedinična prodajna cijena povećala se u 2012. i 2013., pala je za 3 % tijekom RIP-a i vratila se na razinu sličnu onoj na početku razmatranog razdoblja. Trošak proizvodnje povećao se tijekom 2012. i smanjio tijekom 2013. i RIP-a, i to uglavnom zbog smanjenja cijena glavnih sirovina – željezne rudače i metalnog otpada.

(108)

Jindal je tvrdio da smanjena profitabilnost industrije Unije nije u skladu s činjenicom da se tijekom RIP-a povećala razlika između jedinične prodajne cijene Unije industrije i troška proizvodnje. Komisija se s tim argumentom nije složila. Trošak proizvodnje naveden u prethodnoj tablici nije korišten u izračunu profitabilnosti. Trošak proizvodnje utvrđen je na temelju troška proizvodnje predmetnog proizvoda i troškova prodaje te općih i administrativnih troškova (SG&A) za četiri društva proizvođača koja surađuju u Uniji. Profitabilnost je, s druge strane, izračunana na temelju neto dobiti prije oporezivanja od prodaje istovjetnog proizvoda nepovezanim kupcima u Uniji kao postotak prometa te prodaje, što je uključivalo troškove prodane robe, troškove prodaje te opće i administrativne troškove, troškove istraživanja i razvoja i određene druge troškove za sva Unijina društva proizvođače koja surađuju te prodajna društva kćeri. Stoga se profitabilnost može razvijati drukčije od jediničnih prodajnih cijena i troškova proizvodnje.

(109)

Prosječni troškovi rada proizvođača iz Unije koji surađuju tijekom razmatranog su se razdoblja razvijali kako slijedi:

Prosječni troškovi rada po zaposleniku

(110)

Tijekom razmatranog razdoblja prosječni trošak rada po zaposleniku povećao se za 4 %. To je povećanje bilo manje od ukupnog povećanja nadnica i plaća u Uniji prema izvješću Eurostata.

(111)

Društvo Jindal istaknulo je da Komisija nije dostavila podatke Eurostata na koje se oslanjala kako bi potkrijepila tvrdnju da su se troškovi rada za industriju Unije povećali manje nego za cijeli industrijski sektor u Uniji. Komisija je pojasnila da je godišnji rast troškova rada u cijelom industrijskom sektoru u Europskoj uniji, kako je izvijestio Eurostat (10), bio 6,9 % od 2011. do 2014. i gotovo 5 % od 2011. do 2013.

(112)

Razine zaliha proizvođača iz Unije koji surađuju tijekom razmatranog su se razdoblja razvijale kako slijedi:

Zalihe

(113)

Tijekom razmatranog razdoblja razina završnih zaliha smanjila se. Smanjenje razine zaliha uglavnom je posljedica strožih zahtjeva obrtnog kapitala koje je uvela uprava industrije Unije.

(114)

Profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja proizvođača iz Unije koji surađuju tijekom razmatranog su se razdoblja razvijali kako slijedi:

Profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja

(115)

Komisija je utvrdila profitabilnost proizvođača iz Unije koji surađuju iskazivanjem neto dobiti prije oporezivanja od prodaje istovjetnog proizvoda nepovezanim kupcima u Uniji kao postotak prometa od te prodaje. Profitabilnost industrije Unije smanjila se s 2,5 % – 3,0 % u 2011. na 1,5 % – 2,0 % tijekom razdoblja ispitnog postupka, a 2012. i 2013. bila je negativna.

(116)

Neto novčani tok sposobnost je proizvođača iz Unije koji surađuju da samostalno financiraju svoje djelatnosti. Novčani tok bio je na sličnoj razini 2011. i tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(117)

Razina ulaganja bila je viša tijekom RIP-a nego 2011. Međutim, u 2012. i 2013. razina ulaganja bila je znatno niža, a povećanjem tijekom razdoblja ispitnog postupka nije nadoknađeno smanjenje iz prethodnih godina. Povećanje ulaganja tijekom RIP-a može se uvelike objasniti jednim velikim ulaganjem jednog proizvođača iz Unije koji surađuje u zamjenu vitalnog dijela opreme koji se pokvario. Povrat ulaganja dobit je u postotku neto knjigovodstvene vrijednosti ulaganja. Povrat ulaganja bio je tijekom razdoblja ispitnog postupka znatno niži nego 2011.

(118)

Tržišni udjeli industrije Unije smanjili su se za 4 % na tržištu koje se smanjuje, dok se njezina prodaja na tržištu Unije smanjila za 11 %. Iskorištenost kapaciteta ostala je niska tijekom cijelog razmatranog razdoblja iako se blago povećala u odnosu na početak razmatranog razdoblja, uglavnom zbog znatnog povećanja izvoza industrije Unije. Iako se industrija Unije donekle oporavila od negativnih rezultata iz 2012. i 2013., njezina se profitabilnost općenito smanjila tijekom razmatranog razdoblja te je krajem razdoblja ispitnog postupka bila tek 1,5 % – 2,0 %, što je znatno niže od ciljne dobiti utvrđene na 5 % (vidjeti uvodnu izjavu 126. Privremene uredbe).

(119)

Činjenica da su neki drugi pokazatelji štete kao što je proizvodnja, iskorištenost kapaciteta, produktivnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja ostali relativno stabilni ili čak poboljšani, ne može promijeniti zaključak da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 122.

(120)

Proizvođači izvoznici i Tata tvrdili su da činjenica da nekoliko pokazatelja ukazuje na pozitivno/stabilno kretanje znači da industrija Unije nije u štetnom stanju. Komisija je taj argument odbila. Prvo, u članku 3. stavku 5. Osnovne uredbe navodi se da ispitivanje industrije Unije uključuje i procjenu svih relevantnih gospodarskih čimbenika i pokazatelja koji utječu na stanje u industriji i da „jedan ili nekoliko navedenih čimbenika ne moraju nužno biti odlučujući”. Drugo, kako bi se postavio nalaz materijalne štete nije nužno da svi relevantni gospodarski čimbenici i indeksi pokazuju negativno kretanje. Štoviše, postojanje stabilnih ili čak pozitivnih kretanja u nekima od pokazateljima štete ne isključuje postojanje materijalne štete. Umjesto toga, takav se nalaz mora temeljiti na cjelokupnoj ocjeni svih pokazatelja koje je u potpunosti usvojila europska sudska praksa (11).

(121)

Zbog niske profitabilnosti te gubitka prodaje i tržišnog udjela u Uniji industrija Unije dovedena je u teško gospodarsko i financijsko stanje.

(122)

Na temelju cjelokupne analize svih relevantnih pokazatelja štete te s obzirom na teško gospodarsko i financijsko stanje industrije Unije, zaključeno je da ona trpi materijalnu štetu u smislu članka 3. stavka 5. Osnovne uredbe.

(123)

Nakon privremene objave oba su proizvođača izvoznika iz Indije i Tata tvrdili da ne postoji vremensko poklapanje između stanja industrije Unije i uvoza iz Indije te da štetno stanje industrije Unije nije prouzročeno uvozom iz Indije. Posebno su tvrdili da industrija Unije ponovno ostvaruje pozitivne rezultate i da je tijekom RIP-a povećala obujam svoje prodaje iako je uvoz iz Indije bio velik. Tvrdili su i da Komisija nije propisno procijenila ostale čimbenike, posebno financijsku krizu i višak kapaciteta industrije Unije kao glavni uzrok štete. Te su tvrdnje također većinom ponovljene nakon konačne objave.

(124)

Kad se analizira je li dampinški uvoz prouzročio štetu na temelju članka 3. stavka 6. Osnovne uredbe, posebnu pozornost treba posvetiti tomu je li došlo do znatnog sniženja cijena zbog dampinškog uvoza. To povlači za sobom usporedbu s cijenom istovjetnog proizvoda industrije Unije. Komisija je analizirala jesu li učinci takvog uvoza u znatnoj mjeri snizili cijene ili spriječili povećanje cijena do kojeg bi u protivnom došlo. Komisija je podsjetila na to da stalni pritisak dampinškog uvoza po niskim cijenama koji industriji Unije ne dozvoljava da prilagodi svoje prodajne cijene može činiti uzročno-posljedičnu vezu u smislu Osnovne uredbe (12).

(125)

Komisija je u uvodnoj izjavi 102. Privremene uredbe potvrdila da su uzroci znatnog pada potrošnje u Uniji u 2011. i 2012. bili svjetska financijska kriza i smanjenje javnih rashoda te da je taj pad potrošnje pridonio stanju u kojem se našla industrija Unije na početku razmatranog razdoblja. Međutim, od 2013. kad je potrošnja u Uniji još uvijek bila smanjena pa do kraja razdoblja ispitnog postupka indijski dampinški uvoz znatno je povećan, za 16 % u usporedbi s ukupnim povećanjem od 10 % tijekom cijelog razmatranog razdoblja. Indijski uvoz istodobno je povećao svoj tržišni udio za gotovo 18 % tijekom razmatranog razdoblja i za 6 % od 2013. do kraja RIP-a. To je omogućeno prodajom predmetnog proizvoda po cijenama koje su znatno niže od onih koje naplaćuje industrija Unije. Doista, u ispitnom postupku utvrdilo se da su tijekom RIP-a indijske dampinške izvozne cijene snizile cijene Unije za više od 30 %.

(126)

Posljedično, unatoč svjetskom oporavku od financijske krize i rastu potrošnje u Uniji od 2013., industrija Unije te okolnosti nije mogla u potpunosti iskoristiti. Iako je industrija Unije povećala obujam prodaje između 2013. i kraja razdoblja ispitnog postupka, ukupan obujam prodaje smanjio se tijekom razmatranog razdoblja za 10 % u usporedbi s uvozom iz Indije koji se tijekom istog razdoblja povećao za 10 %. Priljev dampinškog uvoza iz Indije zbog kojeg su znatno snižene cijene industrije Unije onemogućio je industriji Unije da poveća obujam svoje prodaje na tržištu Unije do razine koja bi osigurala održive razine dobiti. Radi održanja obujma proizvodnje, industrija Unije povećala je obujam izvoza (vidjeti tablicu u nastavku). Stoga je došlo do vremenskog poklapanja između dampinškog uvoza po cijenama kojima su se znatno snizile cijene Industrije Unije (oko 30 %), što je uzrokovalo znatan pad cijena na tržištu Unije te spriječilo povećanje cijena do kojeg bi inače došlo, i materijalne štete koju je pretrpjela industrija Unije u razdoblju ispitnog postupka.

(127)

Obujam izvoza proizvođača iz Unije koji surađuju tijekom razmatranog se razdoblja razvijao kako slijedi:

Izvozni rezultati proizvođača iz Unije koji surađuju

(128)

Prodaja industrije Unije izvan Unije znatno se povećala, za 30 %, tijekom razmatranog razdoblja, dok je prosječna prodajna cijena ostala razmjerno stabilna. Stoga je prodaja izvan Unije zapravo čimbenik koji je ublažio štetu. Da nije bilo povećanja prodaje izvan Unije, industrija Unije zabilježila bi još veću štetu.

(129)

Društvo Jindal istaknulo je da su izvozne prodajne cijene industrije Unije bile niže od prodajnih cijena Unije te stoga nisu mogle ublažiti štetu. Povećana prodaja izvan Unije omogućila je industriji Unije da ima višu razinu proizvodnje, da održava razinu zaposlenosti i poveća iskorištenost kapaciteta, što znači bolju apsorpciju fiksnih troškova. Činjenica da su prosječne jedinične izvozne cijene bile nešto niže (u rasponu od 5 %) od prodajnih cijena Unije može biti uzrokovana mnogim različitim čimbenicima, primjerice prodajom manje sofisticiranih vrsta proizvoda, većim promjerima, većim obujmom prodajnih transakcija itd., te su stoga cijene izvan Unije mogle biti niže od troškova prodaje u EU-u.

(130)

Proizvođači izvoznici također su tvrdili da je šteta samoprouzročena zato što se podnositelj zahtjeva uvelike usredotočio na kinesku proizvodnu aktivnost u NRK-u, a velik dio njihove prodaje zemljama izvan EU-a obuhvaća kineske proizvode, što među ostalim uzrokuje nisku iskorištenost kapaciteta. Komisija nije prihvatila taj argument. Kao što je prethodno navedeno, izvozne cijene industrije Unije znatno su se povećale, za 30 %, što je spriječilo pad proizvodnje i pogoršanje nekoliko drugih pokazatelja štete.

(131)

Proizvođači izvoznici i Tata tvrdili su da je šteta posljedica strukturnog viška kapaciteta. Međutim, to što je industrija Unije tijekom razmatranog razdoblja imala nisku iskorištenost kapaciteta industrije Unije ne znači nužno da pati od strukturnog viška kapaciteta i/ili neučinkovitosti u tolikoj mjeri da bi to opravdalo prilagodbu neštetne cijene na nižu razinu. Podsjeća se na to da je unatoč niskoj iskorištenosti kapaciteta 2011., koja je bila niža čak i od stope utvrđene tijekom razdoblja ispitnog postupka, industrija Unije imala veću profitabilnost. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(132)

Društvo Jindal tvrdilo je da su se troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi industrije Unije udvostručili tijekom razmatranog razdoblja, a to je bio čimbenik koji je prouzročio štetu koja je prekinula uzročnu-posljedičnu vezu. Međutim, taj je argument odbijen jer je utvrđeno da su se troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi tijekom razmatranog razdoblja tek neznatno povećali.

(133)

Proizvođači izvoznici i Tata tvrdili su da je povećanje ulaganja jasan pokazatelj poboljšane situacije i da rastući indijski uvoz ne uzrokuje štetu. Komisija se s tim nije složila. Prije svega, čak i povećani obujam ulaganja 22 milijuna – 24 milijuna eura] bio je relativno nizak u odnosu na ukupnu prodaju industrije Unije koja premašuje 400 milijuna eura. Osim toga, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 117., jedan proizvođač iz Unije imao je kvar na velikoj miješalici tekućeg željeza. Zamjena miješalice zahtijevala je visoku razinu izdataka iz dugotrajne imovine tijekom RIP-a.

(134)

ECL smatra da je smanjena profitabilnost posljedica kvara. Potrebno je napomenuti da je već u privremenoj fazi proveden niz izračuna kako bi se izolirao utjecaj kvara miješalice na profitabilnost i ta se tvrdnja stoga odbija.

(135)

Društvo Jindal tvrdilo je i da povećana razlika između jedinične prodajne cijene i troška proizvodnje tijekom RIP-a ukazuje na nedostatak uzročno-posljedične veze između dampinškog uvoza i štete. Kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi 108., jedinična prodajna cijena i jedinični trošak proizvodnje nisu utvrđeni na istoj osnovi i stoga ne postoji izravna korelacija između tih dvaju pokazatelja. U svakom slučaju, povećanje cijene iznad troška proizvodnje tijekom RIP-a nije bilo dovoljno da se vrati ciljana profitabilnost industrije Unije.

(136)

Isti proizvođač izvoznik smatrao je da se s obzirom na to da su uvozne cijene bile na sličnoj razini u 2011. i tijekom RIP-a (na temelju podataka COMEXT) može zaključiti da postoji vremensko poklapanje između snižavanja cijena/znatno nižih cijena i dobre rezultata industrije Unije u 2011. Ta se pretpostavka jasno temelji na premisama koje Komisija ne dijeli. Situacija u industriji Unije nije bila zdrava u 2011. jer je njezina profitabilnost također bila ispod ciljane dobiti od 5 %.

(137)

Da nije bilo znatnog sniženja prodajnih cijena industrije Unije zbog dampinškog uvoza iz Indije, što je dovelo do znatnog sniženja cijena ili sprečavanja rasta cijena do kojeg bi inače došlo, obujam prodaje industrije Unije bi se povećao, poboljšala bi se iskorištenost kapaciteta, a razine profitabilnosti dodatno bi narasle. Komisija stoga zaključuje da je materijalna šteta koju je pretrpjela industrija Unije uzrokovana dampinškim indijskim uvozom koji je spriječio povećanje cijena kojim bi industrija Unije mogla povratiti održivu profitabilnost. Tu uzročno-posljedičnu vezu nisu prekinuli drugi čimbenici, kao što su financijske krize, izvozna prodaja Unije, niska iskorištenost kapaciteta itd., kako je objašnjeno u prethodnim uvodnim izjavama.

(138)

Budući da nije bilo drugih primjedaba u pogledu uzročnosti, potvrđuju se nalazi iz uvodne izjave 109. Privremene uredbe.

(139)

Oba proizvođača izvoznika tvrdila su da uvođenje antidampinških mjera protiv Indije ne bi bilo u interesu Unije s obzirom na vladajući položaj podnositelja zahtjeva na tržištu Unije, ako se uzme u obzir i to da podnositelj zahtjeva predmetni proizvod proizvodi u Kini i mogao bi ga lako uvoziti u Uniju budu li uvedene mjere protiv Indije, čime bi se dodatno pojačao njegov vladajući položaj.

(140)

U ispitnom postupku pokazalo se da je uvoz u Uniju iz povezanih kineskih postrojenja podnositelja zahtjeva tijekom razdoblja ispitnog postupka bio neznatan. Nema nikakvih pokazatelja da bi u slučaju uvođenja mjera podnositelj zahtjeva u budućnosti upotrijebio ta proizvodna postrojenja u Kini da zamijeni uvoz iz Indije.

(141)

Nadalje, kako je navedeno u Privremenoj uredbi, Komisija je poslala zahtjev za dopunske informacije kako bi temeljitije analizirala mogući učinak uvođenja mjera na tržišno natjecanje. Komisija je primila oko 50 odgovora, uglavnom od distributera predmetnog proizvoda u EU-u, građevinskih društava i nekoliko komunalnih društava za opskrbu vodom, čiji se identitet može pronaći u spisu otvorenom za javnost.

(142)

Gotovo sve korisnike koji su odgovorili na zahtjev za dopunske informacije brinuo je vrlo velik tržišni udio podnositelja zahtjeva te su izrazili strahovanje da će nakon uvođenja pristojbi njegovi glavni konkurenti, odnosno indijska društva, biti prisiljeni izaći s tržišta Unije, a da će podnositelj zahtjeva ostati vladajući sudionik. Neki distributeri tvrdili su i da je SG PAM odbio trgovati s njima ili im je ponudio manje povoljne uvjete budući da su počeli surađivati s proizvođačima izvoznicima. Jedan korisnik naveo je dvije objavljene cijene koje po njegovom mišljenju ukazuju na to da je SG PAM povećao svoje cijene za oko 25 % u prosincu 2015. Neki korisnici tvrdili su i da je SG PAM iskoristio svoj snažan položaj kako bi manipulirao ponudama u korist svojih proizvoda.

(143)

Iako je točno da su pravila tržišnog natjecanja EU-a nametnula strože standarde ponašanja društvu koje ima znatan udio na tržištu, u konačnici je na tijelima nadležnima za tržišno natjecanje da utvrde postoji li vladajući položaj i je li došlo do njegove zlouporabe. Tijela nadležna za tržišno natjecanje prvo ispituju relevantni proizvod i zemljopisno tržište. Primjerice, u predmetu koji se odnosi na cijevi za kanalizaciju HDPE i MDPE nije bilo isključeno da su se te cijevi natjecale s cijevima od duktilnog željeza i čeličnim cijevima, iako je u konačnici definicija tržišta proizvoda ostala otvorena (13). Komisija u ovome predmetu nije mogla definirati relevantni proizvod i zemljopisno tržište jer joj nije podnesen formalni zahtjev za zaštitu tržišnog natjecanja.

(144)

Ugovori o isključivoj distribuciji koji nude povoljnije uvjete ili čak stroža vertikalna ograničenja u distribuciji robe sami po sebi nisu nezakoniti (14) i u konačnici je na tijelu nadležnom za tržišno natjecanje da provede ocjenu u pogledu toga narušavaju li takva ograničenja tržišno natjecanje ili čak predstavljaju zlouporabu. Što se tiče objave cijena koje navodno ukazuju na povećanje cijena od strane SG PAM-a, Komisiji je bilo teško usporediti ih bez dodatnog dubinskog ispitnog postupka u pogledu točnih ponuda i uključenih okolnosti. Osim toga, Komisija je primila samo jedan dokaz o navodnom povećanju cijene, što samo po sebi ne može dokazati da je ono bilo široko rasprostranjeno.

(145)

U antidampinškim postupcima Komisija ispituje pitanja tržišnog natjecanja kako bi utvrdila bi li, uzimajući sve u obzir, nametanje antidampinških mjera jasno bilo protiv interesa Unije. Takva analiza ne može obuhvatiti procjenu tržišnog natjecanja u strogom pravnom smislu, koju može izvršiti samo tijelo nadležno za tržišno natjecanje. U svakom slučaju, nisu dostavljeni nikakvi snažni dokazi koji bi upućivali na to da će se, ako budu uvedene antidampinške mjere, podnositelj zahtjeva ponašati na način kojim se narušava tržišno natjecanje, osim činjenice da već ima snažanpoložaj na tržištu. Nije dostavljena nijedna odluka tijela nadležnog za tržišno natjecanje u kojoj je otkriveno da se podnositelj zahtjeva ponašao na način kojim se narušava tržišno natjecanje za predmetni proizvod. Nije dostavljena nijedna sudska odluka u kojoj je utvrđeno da je podnositelj zahtjeva manipulirao ponudama.

(146)

Podsjeća se da je svrha uvođenja antidampinških mjera ponovno uspostaviti ravnopravne uvjete na tržištu u kojima će se proizvođači iz Unije i proizvođači iz trećih zemalja uzajamno natjecati pod poštenim uvjetima, a ne proizvođače izvoznike istjerati s tržišta. U skladu s tim, pristojbe će se na temelju pravila Unije utvrditi samo na razini na kojoj će izvoznicima iz Indije biti omogućeno da se nastave natjecati s proizvođačima iz Unije, ali po primjerenim cijenama. Kombinirane antidampinške i kompenzacijske mjere određene su na dampinškoj razini i razini subvencioniranja ispod razine sniženja cijena.

(147)

Nadalje, postoji nekoliko proizvođača s poslovnim nastanom u trećim zemljama (Kina, Turska, Rusija i Švicarska) koji već prodaju svoje proizvode tržištu Unije. Njihov obujam prodaje tijekom razmatranog razdoblja bio je nizak i u padu. Međutim, čini se da je jedan od uzroka takvog pada prodaje ostalih uvoznika bila agresivna strategija određivanja cijena indijskih proizvođača, jer su te cijene bile znatno ispod cijena svih ostalih većih zemalja uvoznica (osim Rusije).

(148)

Korisnici su potvrdili da bi se, kad bi industrija Unije jednostrano povisila cijene, uvoz iz ostalih zemalja mogao srednjoročno povećati, nakon što izvoznici iz trećih zemalja dobiju dodatne potvrde koje zahtijevaju države članice.

(149)

Komisija je stoga procijenila da se u postupku vaganja i uspoređivanja interesa zaštiti industrije Unije od štetnog dampinga mora dati prednost pred interesima korisnika, kako bi se izbjegli negativni učinci na tržišno natjecanje na tržištu Unije. Iako postoji bojazan da bi se antidampinškim pristojbama mogao osnažiti već ionako snažan položaj vodećeg proizvođača iz Unije, više olakšavajućih čimbenika, primjerice nastavak konkurencije proizvoda indijskih i drugih izvoznika te zamjenskih proizvoda, osigurava da se na industriju Unije održi dovoljan konkurentski pritisak kako bi se izbjegli mogući negativni učinci na tržišno natjecanje na tržištu Unije. Naposljetku, treba ponoviti da je Komisija spremna pratiti kako njezine mjere utječu na tržišno natjecanje na tržištu Unije.

(150)

Stoga je potvrđen nalaz iz uvodne izjave 121. Privremene Uredbe.

(151)

Nakon privremene objave društvo Jindal tvrdilo je da bi pri utvrđivanju neštetne cijene za industriju Unije, umjesto da se troškovi prodaje te opći i administrativni troškovi i dobit dodaju troškovima proizvodnje, neštetnu cijenu trebalo prilagoditi tako da se ona snizi zbog strukturnog viška kapaciteta i neučinkovitosti industrije Unije. Komisija je smatrala da nije bilo strukturnog viška kapaciteta kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 131. i stoga je tu tvrdnju odbila.

(152)

Nakon privremene objave oba su proizvođača izvoznika tvrdila da je metodologija upotrijebljena za izračunavanje razine uklanjanja štete pogrešna jer se usporedba s prodajnim cijenama Unije ne temelji na stvarnoj cijeni naplaćenoj prvom nezavisnom kupcu u Uniji nego na izračunanoj izvoznoj cijeni koja je umjetno niska. Marže štete stoga su umjetno visoke. Ta je tvrdnja ponovljena nakon konačne objave.

(153)

Svrha izračuna marže štete jest utvrditi bi li to što se na izvozne cijene dampinškog uvoza primjenjuju niže stope carine od one koja se temelji na dampinškoj marži bilo dostatno za uklanjanje štete prouzročene dampinškim uvozom. Ta se procjena temelji na razini izvozne cijene na granici Unije, za koju se smatra da je usporediva s razinom cijene industrije Unije franko tvornica. U slučaju izvozne prodaje putem povezanih uvoznika, prema analogiji s pristupom koji se primjenjivao za izračun dampinške marže, izvozna je cijena izračunana na temelju preprodajne cijene naplaćene prvom nezavisnom kupcu, propisno prilagođene u skladu s člankom 2. stavkom 9. Osnovne uredbe. Budući da je izvozna cijena neophodan element za izračun marže štete te zbog toga što je taj članak jedini članak Osnovne uredbe kojim se daju smjernice za izračun izvozne cijene, analogna je primjena tog članka opravdana. Članak 2. stavak 9. Osnovne uredbe osnova je i za odbijanje troškova prerade, prema potrebi, te svih troškova nastalih između uvoza i preprodaje. Komisija je stoga ocijenila da primijenjena metodologija pruža ispravnu osnovu za usporedbu cijena te za utvrđivanje razine uklanjanja štete.

(154)

Ta se tvrdnja zato odbija i potvrđuje se metodologija za utvrđivanje razine uklanjanja štete kako je utvrđeno uvodnim izjavama 123. do 127. Privremene uredbe.

(155)

S obzirom na donesene zaključke u pogledu dampinga, štete, uzročnosti i interesa Unije te u skladu s člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe, trebalo bi uvesti konačne antidampinške mjere na uvoz predmetnog proizvoda na razini dampinških marža, u skladu s pravilom niže pristojbe. U tom slučaju stopu pristojbe trebalo bi na odgovarajući način odrediti na razini utvrđenih dampinških marži.

(156)

Nakon objave konačnih nalaza industrija Unije zatražila je uvođenje mjera u obliku posebnih pristojbi, a ne pristojbi ad valorem. Podsjeća se na to da su u privremenoj fazi uvedene pristojbe ad valorem. Doista, pristojbe ad valorem uobičajeni su preferirani oblik mjera jer su zahvaljujući njima mjere učinkovitije u slučaju kretanja izvoznih cijena. Industrija Unije zatražila je uvođenje mjera u obliku posebnih pristojbi zbog tri glavna razloga:

(157)

U pogledu prvog navedenog razloga industrije, bilo koje smanjenje indijskih izvoznih cijena nakon razdoblja ispitnog postupka koje je dovelo do povećanja dampinga primjerenije se razmatra u kontekstu privremene revizije na temelju članka 11. stavka 3. Osnovne uredbe. U pogledu drugog razloga, koji je donekle povezan s prvim razlogom, u Osnovnoj uredbi postoji posebna odredba za postupanje s praksama apsorpcije. Važno je napomenuti da se odredbom o apsorpciji (članak 12. Osnovne uredbe) predviđa da se promjene uobičajene vrijednosti mogu preispitati, što implicitno potvrđuje da smanjenje izvoznih cijena potencijalno može biti uzrokovano promjenama troškova koje dovode do posljedičnog smanjenja uobičajene vrijednosti, a time i razine dampinga. Naposljetku, u pogledu treće točke, sama industrija priznala je da su se cijene glavne sirovine za proizvodnju duktilnih cijevi, željezne rudače, od 2014. smanjile. To će utjecati na uobičajenu vrijednost, kao i na izvoznu cijenu te posljedično na razinu dampinga. Doista, pad cijena željezne rudače vjerojatno će biti čimbenik u smanjenju cijena duktilnih cijevi od kraja razdoblja ispitnog postupka. Činjenica da cijene cijevi od duktilnog željeza mogu varirati u skladu s fluktuacijama cijena sirovina nije razlog da se umjesto pristojbe ad valorem uvede fiksna pristojba.

(158)

Zbog svih navedenih razloga smatra se da fiksna pristojba, koja bi bila pretjerano opterećenje za uvoznike u situacijama u kojima su se izvozne cijene smanjivale u skladu s cijenama sirovina, nije opravdana. Nadalje, fiksne pristojbe prikladnije su za homogene proizvode, a ne za proizvode poput ovoga, koji dolazi u različitim vrstama proizvoda.

(159)

Istodobno s antidampinškim ispitnim postupkom proveden je i antisubvencijski ispitni postupak. S obzirom na primjenu pravila niže pristojbe i činjenicu da su konačne subvencijske marže niže od razine uklanjanja štete, Komisija bi trebala uvesti konačnu kompenzacijsku pristojbu na razini utvrđenih konačnih subvencijskih marži, a potom uvesti konačnu antidampinšku pristojbu do relevantne razine uklanjanja štete.

(160)

Komisija je u pogledu antidampinških mjera radi izbjegavanja dvostrukog brojenja uzela u obzir činjenicu da su tri programa subvencija izvozne subvencije kojima se učinkovito smanjuju izvozne cijene i sukladno tome povećavaju dampinške marže. Stoga je Komisija smanjila dampinšku maržu za iznose subvencija utvrđene za programe koji ovise o izvozu u usporednom antisubvencijskom ispitnom postupku. Na temelju prethodno navedenog, stope pristojbi koje će se uvesti određene su kako slijedi:

(161)

Pojedinačne stope antidampinške pristojbe određene u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju nalaza ovog ispitnog postupka. Stoga one odražavaju stanje utvrđeno tijekom tog ispitnog postupka u pogledu tih društava. Te stope pristojbi (za razliku od pristojbe na razini zemlje koja se primjenjuje na „sva ostala društva”) stoga se primjenjuju isključivo na uvoz predmetnog proizvoda podrijetlom iz predmetne zemlje i koji su proizvela navedena društva, odnosno izričito navedeni pravni subjekti. Uvezeni predmetni proizvod koji proizvodi neko drugo društvo čiji naziv nije izričito naveden u izvršnom dijelu ove Uredbe, uključujući subjekte povezane s onima koji se navode izričito, ne bi trebao imati korist od tih stopa i na njega bi se trebala primjenjivati stopa pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala društva”.

(162)

Svaki zahtjev kojim se traži primjena tih pojedinačnih stopa antidampinških pristojbi (npr. nakon promjene naziva subjekta ili nakon osnivanja novog proizvodnog ili prodajnog subjekta) trebalo bi uputiti Komisiji (15) sa svim odgovarajućim podacima, posebno o promjenama djelatnosti društva u vezi s proizvodnjom, domaćom i izvoznom prodajom povezanom s, primjerice, takvom promjenom naziva ili takvom promjenom proizvodnog ili prodajnog subjekta. Prema potrebi, ova će se Uredba izmijeniti u skladu s tim tako što će se ažurirati popis društava za koje vrijede pojedinačne stope pristojbi.

(163)

Kako bi se rizik od izbjegavanja mjera sveo na minimum, smatra se da su u ovom slučaju potrebne posebne mjere za osiguranje ispravne primjene antidampinških mjera. Navedene posebne mjere sastoje se od predočenja carinskim tijelima država članica valjanog trgovačkog računa, u skladu sa zahtjevima utvrđenima u članku 1. stavku 3. ove Uredbe. Na uvoz uz koji nije priložen takav račun primjenjuje se stopa pristojbe koja se primjenjuje na sva ostala društva.

(164)

S obzirom na utvrđene dampinške marže i razinu štete nanesene industriji Unije, trebalo bi konačno naplatiti iznose osigurane privremenom antidampinškom pristojbom, koja je uvedena Privremenom uredbom. Osigurane iznose koji premašuju kombinirane konačne stope antidampinških i kompenzacijskih pristojbi trebalo bi osloboditi.

(165)

Nakon privremene objave podnositelj zahtjeva tvrdio je da je jedan proizvođač izvoznik počeo apsorbirati uvedene privremene pristojbe tako što je odbio povećati svoje cijene. Ta se tvrdnja ne može provjeriti u okviru ovog ispitnog postupka. Bude li podnesen zasebni antiapsorpcijski zahtjev, mogla bi se pokrenuti revizija na temelju članka 12. stavka 1. Osnovne uredbe, ako budu dostavljeni dokazi prima facie.

(166)

Odbor osnovan člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 nije dostavio mišljenje,