(1)

Unutarnje tržište jedno je od najkonkretnijih postignuća Unije. Omogućivanjem slobodnog kretanja ljudi, robe, usluga i kapitala nastaju nove prilike za građane i poduzeća. Ova je Uredba ključni element Strategije jedinstvenog tržišta, uspostavljene Komunikacijom Komisije od 28. listopada 2015. pod naslovom „Poboljšanje jedinstvenog tržišta: više prilika za ljude i poduzeća”. Tom se Strategijom nastoji ostvariti puni potencijal unutarnjeg tržišta tako što će se građanima i poduzećima olakšati kretanje unutar Unije i trgovanje, poslovni nastan i širenje poslovanja preko granica.

(2)

U komunikaciji Komisije od 6. svibnja 2015. pod naslovom „Strategija jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu” prepoznata je uloga interneta i digitalnih tehnologija u mijenjanju naših života, načina na koji građani i poduzeća pristupaju informacijama, stječu znanje, kupuju dobra i usluge, sudjeluju na tržištu i rade, stvarajući time prilike za inovacije, rast i radna mjesta. U toj komunikaciji i u nekoliko rezolucija koje je donio Europski parlament potvrđuje se da bi se potrebe građana i poduzeća u vlastitoj zemlji i prekogranično mogle bolje ispuniti proširenjem i integracijom postojećih europskih portala, internetskih-stranica, mreža, usluga i sustava te njihovim povezivanjem s različitim nacionalnim rješenjima, stvarajući time „jedinstveni digitalni pristupnik” koji funkcionira kao jedinstvena europska ulazna točka („pristupnik”). U komunikaciji Komisije od 19. travnja 2016. pod naslovom „Akcijski plan EU-a za e-upravu 2016. – 2020.: Ubrzavanje digitalne transformacije uprave” spominje se pristupnik kao jedna od mjera za 2017. U izvješću Komisije od 24. siječnja 2017. pod naslovom „Jačanje prava građana u Uniji demokratskih promjena – Izvješće o građanstvu EU-a za 2017.” pristupnik se spominje kao prioritet za prava građana Unije.

(3)

Europski parlament i Vijeće u više su navrata tražili sveobuhvatniji paket informacija i podrške koji je ujedno prilagođeniji korisnicima kako bi se građanima i poduzećima pomoglo u snalaženju na unutarnjem tržištu te kako bi se alati unutarnjeg tržišta ojačali i pojednostavnili, čime bi se bolje odgovorilo na potrebe građana i poduzeća u prekograničnim aktivnostima.

(4)

Ovom se Uredbom odgovara na te zahtjeve nudeći građanima i poduzećima jednostavan pristup informacijama, postupcima te uslugama podrške i rješavanja problema koji su im potrebni kako bi ostvarili svoja prava na unutarnjem tržištu. Pristupnikom bi se moglo doprinijeti većoj transparentnosti pravila i propisa koji se odnose na različite poslovne i životne događaje u područjima kao što su putovanja, umirovljenje, obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvo, potrošačka prava i obiteljska prava. Osim toga, s pomoću njega bi se moglo doprinijeti jačanju povjerenja potrošača, riješiti problem nedovoljnog poznavanja pravila o zaštiti potrošača i unutarnjem tržištu te smanjiti troškove usklađivanja za poduzeća. Ovom se Uredbom uspostavlja interaktivan i korisnicima prilagođen pristupnik koji bi korisnike, u skladu s njihovim potrebama, trebao usmjeravati na najadekvatnije usluge. U tom bi kontekstu Komisija i države članice trebale imati važnu ulogu u ostvarenju tih ciljeva.

(5)

Pristupnik bi trebao olakšati interakciju između građana i poduzeća, s jedne strane, te nadležnih tijela, s druge strane, omogućivanjem pristupa internetskim rješenjima, olakšavajući svakodnevne aktivnosti građana i poduzeća te smanjujući prepreke s kojima se susreću na unutarnjem tržištu. Postojanje jedinstvenog digitalnog pristupnika koji omogućuje internetski pristup točnim i ažuriranim informacijama, postupcima i uslugama podrške i rješavanja problema moglo bi pomoći da se podigne svijest korisnika o postojanju različitih internetskih usluga te bi im pomoglo da uštede vrijeme i novac.

(6)

Ova Uredba ima tri cilja, i to smanjiti bilo kakvo dodatno administrativno opterećenje za građane i poduzeća koji ostvaruju svoja prava na unutarnjem tržištu ili ih žele ostvarivati, što obuhvaća i slobodno kretanje građana, potpuno poštujući nacionalna pravila i postupke, dokinuti diskriminaciju i osigurati funkcioniranja unutarnjeg tržišta u pogledu osiguravanja informacija, postupaka te usluga podrške i rješavanja problema. Budući da se njome obuhvaća slobodno kretanje građana, koje se ne može smatrati samo sporednim, ova Uredba treba se temeljiti na članku 21. stavku 2. i članku 114. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(7)

Kako bi građani i poduzeća iz Unije mogli uživati svoje pravo na slobodno kretanje na unutarnjem tržištu, Unija bi trebala donijeti posebne i nediskriminirajuće mjere kojima se građanima i poduzećima omogućuje lak pristup dovoljno sveobuhvatnim i pouzdanim informacijama o njihovim pravima koja proizlaze iz prava Unije te informacijama o primjenjivim nacionalnim pravilima i postupcima koje trebaju poštovati kada se presele, žive ili studiraju, odnosno ostvaruju poslovni nastan ili posluju u državi članici koja nije njihova. Informacije bi se trebale smatrati dovoljno sveobuhvatnima ako uključuju sve informacije koje su korisnicima potrebne da bi razumjeli koja su njihova prava i obveze i kojima se utvrđuju pravila koja se na njih primjenjuju u pogledu aktivnosti koje žele poduzeti kao prekogranični korisnici. Informacije trebaju biti navedene na jasan, jezgrovit i razumljiv način te trebaju biti operativne i dobro prilagođene ciljanoj grupi korisnika. Informacije o postupcima trebale bi obuhvaćati sve predvidive postupovne radnje relevantne za korisnike. Za građane i poduzeća koji su suočeni sa složenim regulatornim okruženjima, poput onih koji su aktivni u području e-trgovine i ekonomije suradnje, važno je da mogu lako naći primjenjiva pravila i informacije o tome kako se ona primjenjuju na njihove aktivnosti. Jednostavan i korisnicima prilagođen pristup informacijama znači omogućavanje korisnicima da lako pronađu informacije, lako utvrde koji su dijelovi informacija relevantni za njihovu specifičnu situaciju kao i da lako razumiju relevantne informacije. Informacije na nacionalnoj razini trebaju obuhvaćati ne samo nacionalna pravila kojima se provodi pravo Unije, već i sva ostala nacionalna pravila koja se primjenjuju i na neprekogranične i na prekogranične korisnike.

(8)

Pravila o pružanju informacija iz ove Uredbe ne bi se trebala odnositi na nacionalne pravosudne sustave jer se informacije iz tog područja koje su važne za prekogranične korisnike već nalaze na portalu e-pravosuđe. U nekim situacijama koje su obuhvaćene ovom Uredbom sudovi bi se trebali smatrati nadležnim tijelima, na primjer ako upravljaju poslovnim registrima. Osim toga, načelo nediskriminacije trebalo bi se primjenjivati i na internetske postupke kojima se omogućuje pristup sudskim postupcima.

(9)

Jasno je da građani i poduzeća iz drugih država članica mogu biti u nepovoljnijem položaju stoga što su im nacionalna pravila i administrativni postupci nepoznati, ne znaju jezik i geografski su udaljeni od nadležnih tijela države članice koja nije njihova matična država. Najučinkovitiji način da se smanje prepreke na unutarnjem tržištu jest omogućiti prekograničnim i neprekograničnim korisnicima pristup informacijama na internetu, na jeziku koji razumiju kako bi im se omogućilo da postupke za usklađivanje s nacionalnim pravilima obave u potpunosti na internetu te im ponuditi podršku kad pravila i postupci nisu dovoljno jasni ili kad naiđu na prepreke u ostvarivanju svojih prava.

(10)

Već postoje neka rješenja ostvarena različitim aktima Unije kojima su uspostavljeni sektorski sustavi „sve na jednom mjestu”, uključujući jedinstvene kontaktne točke uspostavljene Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3), koje na internetu nude informacije, usluge podrške i pristup postupcima koji su relevantni za pružanje usluga, kontaktne točke za proizvode uspostavljene Uredbom (EZ) br. 764/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (4) i kontaktne točke za građevne proizvode uspostavljene Uredbom (EU) br. 305/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (5) pružaju pristup tehničkim pravilima koja se odnose na pojedine proizvode, te nacionalni centri za pomoć u području stručnih kvalifikacija uspostavljeni Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) koji pomažu stručnjacima koji se sele u drugu zemlju. Uspostavljene su i posebne mreže, npr. europski potrošački centri, čiji je cilj promicanje razumijevanja prava potrošača u Uniji i pomoć u rješavanju pritužbi na kupnje u drugoj državi članici koja je dio mreže, tijekom putovanja ili kupovine na internetu. Nadalje, svrha SOLVIT-a iz Preporuke Komisije 2013/461/EU (7) jest pronaći brza, djelotvorna i neformalna rješenja za pojedince i poduzeća iz kad im tijela javne vlasti uskrate njihova prava na unutarnjem tržištu. Konačno, uspostavljeno je i nekoliko informativnih portala, kao što je Vaša Europa, koji se odnosi na unutarnje tržište, ili portal e-pravosuđe o pitanjima pravosuđa, gdje korisnici mogu pronaći informacije o pravilima Unije i nacionalnim pravilima.

(11)

Zbog sektorske prirode tih akata Unije, postojeće pružanje informacija na internetu i usluga podrške i rješavanja problema zajedno s postupcima za građane i poduzeća na internetu i dalje je vrlo fragmentirano. Dostupnost informacija i postupaka na internetu neujednačena je, usluge su nedovoljno kvalitetne, te ne postoji osviještenost o tim informacijama i uslugama podrške i rješavanja problema. Prekogranični korisnici susreću se i s problemima pronalaska i pristupa tim uslugama.

(12)

Ovom bi se Uredbom trebao uspostaviti jedinstveni digitalni pristupnik kao jedinstvena ulazna točka putem koje građani i poduzeća mogu pristupati informacijama o pravilima i zahtjevima koje moraju ispuniti prema pravu Unije ili nacionalnom pravu. Pristupnikom bi se trebao pojednostavniti kontakt građana i poduzeća s uslugama podrške i rješavanja problema, bilo na razini Unije ili na nacionalnoj razini, te bi taj kontakt postao učinkovitiji. Pristupnikom bi se trebali olakšati pristup internetskim postupcima i njihovo dovršenje. Ova Uredba ni na koji način ne bi smjela utjecati na postojeća prava i obveze koji proizlaze iz prava Unije ili nacionalnog prava u tim područjima politika. Za postupke navedene u Prilogu II. ovoj Uredbi i postupke predviđene direktivama 2005/36/EZ i 2006/123/EZ te direktivama 2014/24/EU (8) i 2014/25/EU (9) Europskog parlamenta i Vijeća, ovom Uredbom trebalo bi se poticati načelo „samo jednom” te bi se trebalo u potpunosti poštovati temeljno pravo na zaštitu osobnih podataka pri razmjeni dokaza među nadležnim tijelima u različitim državama članicama.

(13)

Pristupnik i njegov sadržaj trebali bi biti usmjereni i prilagođeni korisnicima. Kada je riječ o pristupniku, cilj bi trebao biti da se izbjegnu preklapanja i osiguraju poveznice koje vode na postojeće usluge. Trebao bi omogućiti građanima i poduzećima interakciju s javnim tijelima na nacionalnoj razini i na razini Unije tako što će oni imati mogućnost dati povratne informacije i o uslugama u okviru pristupnika i o vlastitim iskustvima s funkcioniranjem unutarnjeg tržišta. U alatu za povratne informacije korisnik bi, na način koji mu osigurava anonimnost, trebao moći navesti uočene probleme, nedostatke i potrebe kako bi se potaklo stalno poboljšavanje kvalitete usluga.

(14)

Uspješnost pristupnika ovisit će o zajedničkim nastojanjima Komisije i država članica. Pristupnik bi trebao imati jedinstveno korisničko sučelje ugrađeno u postojeći portal Vaša Europa, kojim bi upravljala Komisija. U tom jedinstvenom korisničkom sučelju trebale bi se nalaziti poveznice na informacije, postupke te usluge podrške ili rješavanja problema koje već postoje na portalima kojima upravljaju nadležna tijela država članica i Komisija. Kako bi se olakšala upotreba pristupnika, jedinstveno korisničko sučelje trebalo bi biti dostupno na svim službenim jezicima institucija Unije („službeni jezici Unije”). Na postojećem portalu Vaša Europa i njegovoj glavnoj internetskoj stranici za pristup, koji će biti prilagođeni potrebama pristupnika, trebalo bi zadržati taj višejezični pristup dostupnim informacijama. Komisija će u bliskoj suradnji s državama članicama razviti tehničke alate koji bi trebali biti potpora funkcioniranju pristupnika.

(15)

U Povelji o elektroničkim jedinstvenim kontaktnim točkama u okviru Direktive 2006/123/EZ, koju je Vijeće podržalo 2013., države članice dobrovoljno su se obvezale da će se u pružanju informacija putem jedinstvenih kontaktnih točaka usmjeriti na korisnika, tako da budu pokrivena područja posebno bitna za poduzeća, uključujući zahtjeve u pogledu PDV-a, poreza na dohodak, socijalnog osiguranja ili radnog prava. Na temelju Povelje i iskustva s portalom Vaša Europa, te bi informacije trebale uključivati i opis usluga podrške i rješavanja problema. Građanima i poduzećima takve bi usluge trebale biti od pomoći kada imaju problema s razumijevanjem informacija, s primjenom tih informacija na svoju situaciju ili s dovršenjem postupka.

(16)

U ovoj bi Uredbi trebala biti navedena informacijska područja koja su relevantna za građane i poduzeća koji svoja prava ostvaruju i svoje obveze ispunjavaju na unutarnjem tržištu. Za ta bi se područja na nacionalnoj razini, uključujući regionalnu i lokalnu razinu, kao i na razini Unije trebale pružati dovoljno obuhvatne informacije kojima se objašnjavaju primjenjiva pravila i obveze te postupci koje građani i poduzeća trebaju dovršiti kako bi bili u skladu s tim pravilima i obvezama. Kako bi se zajamčila kvaliteta ponuđenih usluga, informacije koje se pružaju preko pristupnika trebale bi biti jasne, točne i ažurirane, uporaba složene terminologije trebala bi biti svedena na minimum, a uporaba akronima ograničena na one koji predstavljaju pojednostavljene i lako razumljive pojmove za koje nije potrebno prethodno znanje o određenom pitanju ili pravnom području. Te informacije trebalo bi pružiti tako da korisnici mogu lako razumjeti osnovna pravila i zahtjeve koji se u tim područjima primjenjuju na njihovu situaciju. Korisnike je isto tako potrebno obavijestiti o nepostojanju, u određenim državama članicama, nacionalnih pravila u informacijskim područjima iz Priloga I. ovoj Uredbi, posebno ako su ta područja u drugim državama članicama uređena nacionalnim pravilima. Te bi se informacije o nacionalnim pravilima mogle staviti na raspolaganje na portalu Vaša Europa.

(17)

Kada god je to moguće, informacijama koje je Komisija već prikupila od država članica u skladu s postojećim pravom Unije ili dobrovoljnim aranžmanima, poput informacija prikupljenih za portal EURES, uspostavljenog Uredbom (EU) 2016/589 Europskog parlamenta i Vijeća (10), portal e-pravosuđe, uspostavljenog Odlukom Vijeća 2001/470/EZ (11), ili bazu podataka o reguliranim profesijama, uspostavljene Direktivom 2005/36/EZ, trebalo bi obuhvatiti dio informacija koje u skladu s ovom Uredbom trebaju biti na raspolaganju građanima i poduzećima na razini Unije i na nacionalnoj razini. Od država članica ne bi se trebalo zahtijevati da na svojim nacionalnim internetskim mjestima pružaju informacije koje su već dostupne u relevantnim bazama podataka kojima upravlja Komisija. Ako države članice već imaju obvezu pružanja informacija na internetu u skladu s drugim aktima Unije, kao što je Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća (12), trebalo bi biti dovoljno da države članice stave na raspolaganje poveznice na postojeće informacije na internetu. Ako su određena područja politika već u cijelosti usklađena s pravom Unije, primjerice prava potrošača, informacije koje se pružaju na razini Unije uglavnom bi trebale biti dovoljne korisnicima da shvate svoja relevantna prava ili obveze. U takvim slučajevima od država članica bi se trebalo zahtijevati da dostave samo dodatne informacije o svojim nacionalnim upravnim postupcima i uslugama podrške ili o bilo kojem drugom nacionalnom upravnom pravilu koje je relevantno za korisnike. Informacije o pravima potrošača ne bi, primjerice, trebale utjecati na ugovorno pravo, već bi se s pomoću njih samo trebalo obavijestiti korisnike o njihovim pravima u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom u kontekstu trgovačkih transakcija.

(18)

Ovom bi se Uredbom u internetskim postupcima trebao učvrstiti aspekt unutarnjeg tržišta, čime bi se doprinijelo njegovoj digitalizaciji, jer se podržava opće načelo nediskriminacije između ostalog u pogledu pristupa građana ili poduzeća internetskim postupcima koji su već uspostavljeni na nacionalnoj razini na temelju prava Unije ili nacionalnog prava, kao i postupcima koji bi u skladu s ovom Uredbom trebali u potpunosti biti dostupni na internetu. Ako korisnik koji se nalazi u situaciji koja je strogo ograničena na jednu državu članicu može pristupiti internetskom postupku i dovršiti ga u toj državi članici u području koje je obuhvaćeno ovom Uredbom, prekogranični korisnik također bi trebao moći pristupiti tom internetskom postupku i dovršiti ga, bilo s pomoću istog tehničkog rješenja ili s pomoću alternativnog, zasebnog tehničkog rješenja kojim će doći do jednakog ishoda, bez ikakvih diskriminirajućih prepreka. Takve prepreke mogle bi se sastojati od nacionalno osmišljenih rješenja kao što su polja u obrascima gdje su prihvatljivi samo nacionalni telefonski brojevi, pozivni brojevi država ili nacionalni poštanski brojevi, plaćanje naknada samo putem sustava u kojima prekogranično plaćanje nije moguće, nedostatak detaljnih objašnjenja na jeziku koji razumiju prekogranični korisnici, nemogućnost da tijela iz druge države članice dostave dokaze u elektroničkom obliku te neprihvaćanje sredstava elektroničke identifikacije izdanih u drugim državama članicama. Države članice trebale bi pružiti rješenja za takve prepreke.

(19)

Kada prekogranični korisnici dovršavaju postupke na internetu, trebalo bi im omogućiti da dobiju sva odgovarajuća objašnjenja na službenom jeziku Unije koji općenito razumije najveći mogući broj prekograničnih korisnika. Time se od država članica ne zahtijeva da na taj jezik prevode svoje administrativne obrasce povezane s postupkom niti ishod tog postupka. Međutim, države članice potiče se da upotrebljavaju tehnička rješenja kojima bi se korisnicima omogućilo da dovrše postupke, u najvećem mogućem broju slučajeva, na tom jeziku, pri čemu se poštuju propisi država članica o upotrebe jezika.

(20)

Nacionalni internetski postupci koji su bitni za prekogranične korisnike kako bi im se omogućilo ostvarivanje njihovih prava u vezi s unutarnjim tržištem ovise o tome imaju li oni boravište ili poslovni nastan u dotičnoj državi članici ili žele pristupiti postupcima te države članice, a imaju boravište ili poslovni nastan u drugoj državi članici. Ovom se Uredbom države članice ne bi smjelo sprečavati da od prekograničnih korisnika koji imaju boravište ili poslovni nastan na njihovom državnom području zahtijevaju da ishode nacionalni identifikacijski broj kako bi imali pristup nacionalnim internetskim postupcima, pod uvjetom da to nema za posljedicu neopravdano dodatno opterećenje ili trošak za te korisnike. Za prekogranične korisnike koji nemaju boravište ili poslovni nastan u dotičnoj državi članici, nacionalni internetski postupci koji nisu važni za ostvarivanje njihovih prava u vezi s unutarnjim tržištem, na primjer prijave za ostvarivanje lokalnih usluga, kao što su skupljanje otpada i parkirne dozvole, ne trebaju biti u potpunosti dostupni putem interneta.

(21)

Ova bi se Uredba trebala nadovezivati na Uredbu (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (13), kojom se utvrđuju uvjeti pod kojima države članice priznaju određena sredstva elektroničke identifikacije fizičkih i pravnih osoba koja su podložna prijavljenom sustavu elektroničke identifikacije druge države članice. Uredbom (EU) br. 910/2014 utvrđuju se uvjeti na temelju kojih se korisnicima dozvoljava koristiti se svojim sredstvima elektroničke identifikacije i provjere za pristup javnim internetskim uslugama u prekograničnim slučajevima. Institucije, tijela, urede i agencije Unije potiče se da prihvaćaju sredstva elektroničke identifikacije i provjere za postupke za koje su nadležni.

(22)

U nizu sektorskih akata Unije kao što su direktive 2005/36/EZ, 2006/123/EZ, 2014/24/EU i 2014/25/EU zahtijeva se da postupci budu u potpunosti dostupni na internetu. Ovom bi se Uredbom, za potpunu dostupnost na internetu, trebalo zahtijevati i niz drugih postupaka koji su od ključne važnosti za većinu građana i poduzeća koji ostvaruju svoja prava i ispunjavaju svoje obveze prekogranično.

(23)

Kako bi se građanima i poduzećima omogućilo da izravno koriste prednosti unutarnjeg tržišta bez nepotrebnih dodatnih administrativnih opterećenja, ovom bi se Uredbom trebala zahtijevati potpuna digitalizacija korisničkog sučelja u pogledu određenih ključnih postupaka za prekogranične korisnike, koji su navedeni u Prilogu II. ovoj Uredbi,. Ovom bi se Uredbom također trebali utvrditi kriteriji na temelju kojih se utvrđuje kada se takvi postupci smatraju potpuno dostupnima na internetu. Obveza da se takvi postupci učine potpuno dostupni na internetu trebala bi se primjenjivati samo ako su u dotičnoj državi članici takvi postupci uspostavljeni. Ovom Uredbom nisu obuhvaćeni početna registracija poslovne djelatnosti, postupci osnivanja društava kao pravnih subjekata ni bilo kakvo buduće podnošenje dokumentacije tih društava jer je za takve postupke potreban sveobuhvatan pristup koji bi omogućavao digitalna rješenja tijekom cijelog životnog ciklusa društva. Kad poduzeće ostvari poslovni nastan u drugoj državi članici, mora se registrirati u sustav socijalne sigurnosti i osiguranja kako bi njegovi radnici bili prijavljeni te kako bi se za njih plaćali doprinosi u obama sustavima. Poduzeća će možda trebati prijaviti svoje poslovne djelatnosti, ishoditi dozvole ili prijaviti promjene u vezi sa svojom poslovnom djelatnosti. Ti su postupci uobičajeni za poduzeća u mnogim sektorima gospodarstva i stoga je primjereno tražiti da ti postupci budu dostupni na internetu.

(24)

Ovom bi se Uredbom trebalo pojasniti što se podrazumijeva kada je postupak u potpunosti dostupan na internetu. Postupak bi se trebao smatrati u potpunosti dostupnim na internetu ako korisnik sve korake, od pristupa postupku do dovršetka tog postupka, interakcije s nadležnim tijelom, „službom za korisnike”, može obaviti elektronički, na daljinu i putem internetske usluge. Ta bi internetska usluga trebala voditi korisnika kroz popis svih zahtjeva koje je potrebno ispuniti i svih popratnih dokaza koje je potrebno dostaviti, omogućiti korisniku da dostavi informacije i dokaze o usklađenosti sa svim takvim zahtjevima te bi korisnik putem nje trebao dobiti automatsku potvrdu o primitku, osim kada se rezultat postupka dostavlja odmah. To nadležna tijela ne bi smjelo spriječiti da izravno kontaktiraju s korisnicima ako su potrebna dodatna pojašnjenja vezana uz postupak. Kada je to moguće u skladu s mjerodavnim pravom Unije i nacionalnim pravom, nadležna tijela isto bi tako rezultat postupka trebala korisniku dostaviti elektroničkim putem, kao što je utvrđeno u ovoj Uredbi.

(25)

Ova Uredba ne bi smjela utjecati na suštinu postupaka navedenih u Prilogu II. koji su uspostavljeni na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini te ona ne propisuje materijalna ili postupovna pravila u područjima obuhvaćenima Prilogom II., uključujući područje oporezivanja. Svrha je ove Uredbe utvrditi tehničke zahtjeve kako bi se osiguralo da su takvi postupci, ako su uspostavljeni u dotičnoj državi članici, u potpunosti dostupni na internetu.

(26)

Ova Uredba ne bi smjela utjecati na nadležnosti nacionalnih tijela za bilo koji postupak, uključujući provjeru točnosti i valjanosti dostavljenih informacija ili dokaza, te provjeru autentičnosti ako je dokaz dostavljen kanalima koji nisu dio tehničkog sustava temeljenog na načelu „samo jednom”. Ovom Uredbom također se ne bi smjelo utjecati na tijek rada unutar njihovih nadležnih tijela i među njima („službe”), bili oni digitalizirani ili ne. Ako je to potrebno kao dio nekog od postupaka za evidentiranje promjene poslovnih djelatnosti, države članice bi trebale moći nastaviti zahtijevati sudjelovanje javnih bilježnika ili odvjetnika koji će se možda htjeti koristiti sredstvima provjere poput videokonferencije ili drugih internetskih sredstava koja pružaju audiovizualnu vezu u stvarnom vremenu. Međutim, takvo sudjelovanje ne bi smjelo spriječiti dovršetak postupaka za internetsko evidentiranje takvih promjena u njihovoj cijelosti.

(27)

U nekim slučajevima od korisnika se može zahtijevati da dostave dokaze kako bi potvrdili činjenice koje se ne mogu utvrditi preko interneta. Ti dokazi mogu uključivati liječničke potvrde, dokaz da je korisnik živ, dokaz o tehničkoj ispravnosti motornih vozila ili potvrdu brojeva šasije. Pod uvjetom da se takvi dokazi mogu predati u elektroničkom obliku, to ne bi predstavljalo iznimku od načela da bi postupak trebao biti u potpunosti dostupan na internetu. U drugim slučajevima i dalje može biti potrebno da se korisnik i u internetskom postupku osobno pojavi pred nadležnim tijelima. Takve iznimke, osim onih koje proizlaze iz prava Unije, trebaju biti ograničene na situacije koje su opravdane prevladavajućim razlogom od javnog interesa u području javne sigurnosti, javnog zdravlja ili borbe protiv prijevara. Kako bi se osigurala transparentnost, države članice trebale bi podijeliti s Komisijom i drugim državama članicama informacije o takvim iznimkama te razlozima na temelju kojih i okolnostima pod kojima ih mogu primijeniti. Od država članica ne bi se smjelo zahtijevati da izvješćuju o svakom pojedinačnom slučaju u kojem je fizička prisutnost iznimno bila potrebna, već bi one trebale priopćiti nacionalne propise kojima se predviđaju takvi slučajevi. U okviru koordinacijske skupine za pristupnik trebalo bi redovito raspravljati o najboljim praksama na nacionalnoj razini i o tehničkom razvoju kojim se omogućuje daljnja digitalizacija u tom pogledu.

(28)

Postupak za prijavu promjene adrese može se u prekograničnim situacijama sastojati od dvaju odvojenih postupaka, jednog u državi članici podrijetla kako bi se zatražila odjava sa stare adrese te drugoga u odredišnoj državi članici kako bi se zatražila prijava na novoj adresi. Oba postupka trebala bi biti obuhvaćena ovom Uredbom.

(29)

S obzirom na to da je digitalizacija uvjeta, postupaka i formalnosti koji se odnose na priznavanje stručnih kvalifikacija već obuhvaćena Direktivom 2005/36/EZ, ovom bi Uredbom trebalo obuhvatiti samo digitalizaciju postupka kojim se traži akademsko priznavanje diploma, svjedodžbi ili drugih dokaza o završenom obrazovnom programu za osobu koja se želi početi školovati ili nastaviti sa školovanjem, ili se želi služiti akademskim nazivom, ali ne i formalnosti koje se odnose na priznavanje stručnih kvalifikacija.

(30)

Ovom se Uredbom ne bi smjelo utjecati na pravila o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti utvrđena u uredbama (EZ) br. 883/2004 (14) i (EZ) br. 987/2009 (15) Europskog parlamenta i Vijeća, kojima se definiraju prava i obveze osiguranih osoba i ustanova socijalne sigurnosti te postupci primjenjivi u području koordinacije socijalne sigurnosti.

(31)

Na razini Unije i na nacionalnoj razini uspostavljeno je nekoliko mreža i usluga za pomoć građanima i poduzećima u njihovim prekograničnim aktivnostima. Važno je da te usluge, uključujući postojeće usluge podrške ili rješavanja problema uspostavljene na razini Unije, kao što su europski potrošački centri, služba Vaša Europa – Savjeti, SOLVIT, služba za pomoć u području prava intelektualnoga vlasništva, informacijski centar Europe Direct i Europska poduzetnička mreža, budu dio pristupnika kako bi se osiguralo da ih svi potencijalni korisnici mogu pronaći. Usluge navedene u Prilogu III. uspostavljene su obvezujućim aktima Unije, a ostale usluge funkcioniraju na dobrovoljnoj osnovi. Za usluge uspostavljene obvezujućim aktima Unije trebali bi vrijediti zahtjevi u pogledu kvalitete utvrđeni ovom Uredbom Usluge koje funkcioniraju na dobrovoljnoj osnovi trebale bi ispunjavati zahtjeve u pogledu kvalitete ako ih se namjerava učiniti dostupnima putem pristupnika. Opseg i priroda tih usluga, njihovi upravljački mehanizmi, postojeći rokovi te dobrovoljna, ugovorna ili druga osnova na temelju koje djeluju ne bi se smjeli izmijeniti ovom Uredbom. Na primjer, ako je pomoć koju pružaju neformalne prirode, ovom se Uredbom takva pomoć ne bi smjela mijenjati u pravni savjet obvezujuće prirode.

(32)

Nadalje, države članice i Komisija trebale bi moći pristupniku dodati i druge nacionalne usluge podrške i rješavanja problema koje pružaju nadležna tijela ili privatni ili poluprivatni subjekti ili javna tijela, kao što su gospodarske komore ili nevladine usluge podrške za građane, pod uvjetima utvrđenima ovom Uredbom. U načelu, pomoć građanima i poduzećima sa svim upitima koje imaju u vezi s primjenjivim pravilima i postupcima koji se ne mogu potpuno riješiti na internetu trebala bi biti zadaća nadležnih tijela. Međutim, u vrlo specijaliziranim područjima i u slučaju kada usluga privatnih ili poluprivatnih tijela zadovoljava potrebe korisnika, države članice mogu predložiti Komisiji da se takve usluge uključe u pristupnik, pod uvjetom da te usluge ispunjavaju sve uvjete utvrđene ovom Uredbom i da se time ne udvostručavaju već uključene usluge podrške i rješavanja problema.

(33)

Kako bi se korisnicima pomoglo u pronalaženju odgovarajuće usluge, ovom bi se Uredbom trebao osigurati pretraživač usluga podrške koji korisnike automatski vodi do prave usluge.

(34)

Usklađenost s popisom minimalnih zahtjeva u pogledu kvalitete ključna je za uspjeh pristupnika jer je potrebno osigurati da pružanje informacija i usluga bude pouzdano zato što bi u protivnom vjerodostojnost pristupnika u cjelini bila narušena. Najvažniji cilj usklađenosti jest osigurati da su informacije ili usluga predstavljene na jasan način prilagođen korisnicima. Države članice imaju zadaću utvrditi način na koji se informacije predstavljaju tijekom korisničkog služenja njima kako bi se taj cilj ostvario. Primjerice, iako je korisno da prije započinjanja postupka korisnici budu obaviješteni o općenitim pravnim sredstvima koja su im dostupna u slučaju negativnog ishoda postupka, za korisnike je mnogo korisnije da im se konkretne informacije o mogućim koracima koje u tom slučaju treba poduzeti daju na kraju postupka.

(35)

Pristupačnost informacija prekograničnim korisnicima može se znatno unaprijediti ako su one dostupne na službenom jeziku Unije koji općenito razumije najveći mogući broj prekograničnih korisnika. Taj bi jezik u većini slučajeva trebao biti strani jezik koji korisnici diljem Unije najviše uče, ali u nekim posebnim slučajevima, posebno u slučaju informacija koje na lokalnoj razini pružaju male lokalne jedinice u blizini granice države članice, najprikladniji jezik može biti onaj kojim se prekogranični korisnici u susjednoj državi članici služe kao materinjim jezikom. Prijevod sa službenog/službenih jezika dotične države članice na taj drugi službeni jezik Unije treba točno prenijeti sadržaj informacija koje se pružaju na izvornom jeziku/izvornim jezicima. Prevođenje može biti ograničeno samo na informacije koje su korisnicima potrebne kako bi razumjeli temeljna pravila i zahtjeve koji se odnose na njihovu situaciju. Premda bi države članice trebalo poticati da prevedu što je moguće više informacija na službeni jezik Unije koji općenito razumije najveći mogući broj prekograničnih korisnika, opseg informacija koje treba prevesti u skladu s ovom Uredbom ovisit će o financijskim sredstvima dostupnima u tu svrhu, posebice u okviru proračuna Unije. Komisija bi trebala poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se državama članicama osigurala učinkovita dostava prijevoda na njihov zahtjev. O pitanju službenog jezika ili službenih jezika Unije na koje takve informacije treba prevesti trebala bi raspraviti koordinacijska skupina za pristupnik te u vezi s time pružiti smjernice.

(36)

U skladu s Direktivom (EU) 2016/2102 Europskog parlamenta i Vijeća (16) države članice moraju osigurati da internetske stranice njihovih javnih tijela budu dostupne u skladu s načelima mogućnosti percepcije, operabilnosti, razumljivosti i stabilnosti te da budu u skladu sa zahtjevima utvrđenima u toj direktivi. Komisija i države članice trebale bi osigurati da se poštuje Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, osobito njezini članci 9. i 21., a kako bi se omogućio pristup informacijama za osobe s intelektualnim poteškoćama, trebalo bi u najvećoj mogućoj mjeri i u skladu s načelom proporcionalnosti osigurati alternativna rješenja na lako čitljivom jeziku. Države članice ratificiranjem i Unija zaključivanjem (17) te Konvencije, obvezale su se da će poduzimati odgovarajuće mjere za osiguravanje ravnopravnog pristupa osobama s invaliditetom novim informacijskim i komunikacijskim tehnologijama i sustavima, uključujući internet, na način da olakšaju pristup informacijama osobama s intelektualnim poteškoćama, pružaju alternative na lako čitljivom jeziku što je više moguće i na razmjeran način.

(37)

Iako se Direktiva (EU) 2016/2102 ne primjenjuje na internetske stranice i mobilne aplikacije institucija, tijela, ureda i agencija Unije, Komisija bi trebala osigurati da su zajedničko sučelje i internetske stranice za koje je nadležna i koji će biti obuhvaćeni pristupnikom pristupačni osobama s invaliditetom, što znači da se mogu percipirati i da su operabilni, razumljivi i stabilni. Mogućnost percepcije znači da informacije i sastavni dijelovi zajedničkog korisničkog sučelja moraju biti predstavljeni korisnicima na način da ih oni mogu percipirati; operabilnost znači da se sastavnim dijelovima zajedničkog korisničkog sučelja i navigacijom mora moći upravljati; razumljivost znači da informacije i način rada zajedničkog korisničkog sučelja moraju biti razumljivi; a stabilnost znači da sadržaj mora biti dovoljno stabilan da ga može pouzdano tumačiti širok raspon korisničkih posrednika, uključujući pomoćne tehnologije. U pogledu pojmova mogućnost percepcije, operabilnost, razumljivost i stabilnost Komisiju se potiče da poštuje relevantne usklađene norme.

(38)

Kako bi se olakšalo plaćanje naknada koje se zahtijevaju u sklopu internetskih postupaka ili za pružanje usluga podrške ili rješavanja problema, prekogranični korisnici trebali bi biti u mogućnosti koristiti se kreditnim transferima ili izravnim terećenjima, kako je navedeno u Uredbi br. (EU) 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (18), ili drugim općenito upotrebljavanim prekograničnim načinima plaćanja, uključujući debitne ili kreditne kartice.

(39)

Za korisnike je korisno da budu informirani o očekivanom trajanju određenog postupka. Korisnici bi, tako, trebali biti informirani o primjenjivim rokovima ili postupcima prešutnog odobrenja ili šutnje uprave ili, ako oni nisu primjenjivi, barem o prosječnom, očekivanom ili okvirnom vremenu koje je obično potrebno za taj postupak. Takve procjene ili naznake bi samo trebale pomoći korisnicima u planiranju aktivnosti ili bilo kojih naknadnih administrativnih koraka te ne bi smjele imati nikakav pravni učinak.

(40)

Ovom bi se Uredbom trebala omogućiti i provjera dokaza koje korisnici dostavljaju u elektroničkom obliku kad se ti dokazi dostavljaju bez elektroničkog pečata ili certificiranja nadležnog tijela koje ih izdaje ili kada ne postoji tehnički alat utvrđen ovom Uredbom ili drugim sustavom kojim bi se omogućila izravna razmjena ili provjera dokaza među nadležnim tijelima različitih država članica. U takvim slučajevima Uredbom bi se trebao predvidjeti djelotvoran mehanizam administrativne suradnje među nadležnim tijelima država članica na temelju Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (sustav IMI) koji je uspostavljen Uredbom (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (19). U takvim bi slučajevima odluka nadležnog tijela da se koristi sustavom IMI trebala biti dobrovoljna, ali nakon što je tijelo podnijelo zahtjev za informacijama ili suradnjom putem sustava IMI, nadležno tijelo kojem je upućen zahtjev trebalo bi biti dužno surađivati i pružiti odgovor. Zahtjev se putem sustava IMI može poslati ili nadležnom tijelu koje izdaje dokaz ili središnjem tijelu koje trebaju imenovati države članice u skladu sa svojim administrativnim pravilima. Kako bi se izbjeglo nepotrebno udvostručenje i budući da je Uredbom (EU) 2016/1191 Europskog parlamenta i Vijeća (20) obuhvaćen dio dokaza relevantnih za postupke obuhvaćene ovom Uredbom, mehanizmi suradnje za sustav IMI utvrđeni u Uredbi (EU) 2016/1191 mogu se upotrebljavati i u svrhu drugih dokaza koji se zahtijevaju u postupcima obuhvaćenima ovom Uredbom. Kako bi se tijelima, službama i agencijama Unije omogućilo sudjelovanje u sustavu IMI, potrebno je izmijeniti Uredbu (EU) br. 1024/2012.

(41)

Internetske usluge koje osiguravaju nadležna tijela ključne su za poboljšanje kvalitete i sigurnosti usluga namijenjenih građanima i poduzećima. Javne uprave u državama članicama nastoje ponovno upotrebljavati postojeće podatke, izostavljajući zahtjeve građanima i poduzećima za ponovnom dostavom istih informacija. Ponovna upotreba podataka trebala bi biti omogućena i prekograničnim korisnicima kako bi se izbjeglo dodatno opterećenje.

(42)

Kako bi se u cijeloj Uniji omogućila zakonita prekogranična razmjena dokaza i informacija primjenom načela „samo jednom”, ova bi se Uredba i to načelo trebali primjenjivati u skladu sa svim primjenjivim pravilima o zaštiti podataka, uključujući načela smanjenja količine podataka, točnosti, ograničenja pohrane, integriteta i povjerljivosti, nužnosti, proporcionalnosti i ograničenja svrhe. Njezina bi primjena osim toga trebala biti u potpunosti u skladu s načelima integrirane sigurnosti i integrirane privatnosti, uz poštovanje temeljnih prava pojedinaca, uključujući ona povezana s pravednosti i transparentnosti.

(43)

Države članice trebaju osigurati da se korisnicima postupaka pruže jasne informacije o tome kako će se osobni podatci koji se odnose na njih obrađivati u skladu s člancima 13. i 14. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (21) i člancima 15. i 16. Uredbe (EU) 2018/1725 (22).

(44)

Kako bi se dodatno olakšala upotreba internetskih postupaka, ovom bi se Uredbom, u skladu s načelom „samo jednom”, trebao pružiti temelj za izradu i upotrebu potpuno operativnog, sigurnog i zaštićenog tehničkog sustava za automatiziranu prekograničnu razmjenu dokaza među sudionicima uključenima u postupak, kada to građani i poduzeća izričito zahtijevaju. Kada razmjena dokaza uključuje osobne podatke, zahtjev se treba smatrati izričitim ako sadrži dobrovoljno danu, određenu, informiranu i nedvosmislenu naznaku želje pojedinca za razmjenom relevantnih osobnih podataka ili u obliku izjave ili u obliku potvrdne radnje. Ako korisnik nije osoba na koju se podatci odnose, internetskim postupkom ne bi se smjela ugroziti njegova prava iz Uredbe (EU) 2016/679. Prekogranična primjena načela „samo jednom” trebala bi dovesti do toga da građani i poduzeća ne trebaju dostavljati iste podatke tijelima javne vlasti više od jedanput te da bi se ti podatci isto tako trebali moći upotrijebiti na zahtjev korisnika u svrhe dovršetka prekograničnih internetskih postupaka koji uključuju prekogranične korisnike. Obveza uporabe tehničkog sustava za automatiziranu razmjenu dokaza između različitih država članica treba se primjenjivati na nadležno tijelo izdavatelja samo ako ta tijela u vlastitoj državi članici zakonito izdaju dokaz u elektroničkom obliku kojim se omogućuje takva automatizirana razmjena.

(45)

Sve prekogranične razmjene dokaza trebale bi imati odgovarajuću pravnu osnovu, kao što su direktive 2005/36/EZ, 2006/123/EZ, 2014/24/EU ili 2014/25/EU ili, za postupke navedene u Prilogu II., drugo primjenjivo pravo Unije ili nacionalnom pravu.

(46)

Primjereno je da se ovom Uredbom, kao opće pravilo, utvrdi da se prekogranična automatizirana razmjena dokaza odvija na izričit zahtjev korisnika. Taj se zahtjev, međutim, ne bi trebao primjenjivati u slučajevima u kojima se relevantnim pravom Unije ili nacionalnim pravom dozvoljava automatska prekogranična razmjena podataka bez izričitog zahtjeva korisnika.

(47)

Uporaba tehničkog sustava uspostavljenog ovom Uredbom trebala bi biti dobrovoljna, a korisnik bi trebao moći podnijeti dokaze i drugim kanalima, izvan tehničkog sustava. Korisnik bi trebao imati mogućnost pretpregleda dokaza te pravo da odustane od razmjene dokaza u slučaju da, nakon pretpregleda dokaza koji se trebaju razmijeniti, otkrije da su informacije netočne, zastarjele ili izlaze izvan okvira onog što je potrebno za predmetni postupak. Podatci se za potrebe pretpregleda ne bi smjeli pohranjivati duže nego što je tehnički potrebno.

(48)

Sigurnim tehničkim sustavom koji se treba uspostaviti radi omogućivanja razmjene dokaza u skladu s ovom Uredbom ujedno se pruža sigurnost nadležnim tijelima podnositeljima zahtjeva da im je dokaze dostavilo pravo tijelo izdavatelj. Prije prihvaćanja informacija koje je u okviru postupka dostavio korisnik, u slučaju dvojbe nadležno bi tijelo trebalo biti u mogućnosti provjeriti te informacije i zaključiti da su točne.

(49)

Postoji niz sastavnica koje nude temeljne mogućnosti koje se mogu upotrijebiti za uspostavljanje tehničkog sustava, kao što su Instrument za povezivanje Europe uspostavljen Uredbom (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (23) te sastavnice e-dostava i elektronička osobna iskaznica koji su dio tog instrumenta. Te se sastavnice sastoje od tehničkih specifikacija, uzoraka softvera i pomoćnih usluga te se njima teži osigurati interoperabilnost među postojećim sustavima informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) u različitim državama članicama kako bi građani, poduzeća i javne uprave, gdje god se nalazili u Europi, mogli imati koristi od digitalnih javnih usluga bez prekida.

(50)

Tehnički sustav uspostavljen ovom Uredbom trebao bi biti dostupan uz ostale sustave u kojima postoje mehanizmi za suradnju nadležnih tijela, kao što je sustav IMI, što ne bi trebalo utjecati na ostale sustave, uključujući sustav predviđen u Uredbi (EZ) br. 987/2009, Europsku jedinstvenu dokumentaciju o nabavi iz Direktive 2014/24/EU, Informacijski sustav elektroničke razmjene podataka o socijalnoj sigurnosti u skladu s Uredbom (EZ) br. 987/2009, europsku strukovnu iskaznicu u skladu s Direktivom 2005/36/EZ, međusobno povezivanje nacionalnih registara i međusobno povezivanje središnjeg registra, trgovačkog registra i registra trgovačkih društava u skladu s Direktivom (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća (24) te međusobno povezivanje registara nesolventnosti u skladu s Uredbom (EU) 2015/848 Europskog parlamenta i Vijeća (25).

(51)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta primjene tehničkog sustava za automatiziranu razmjenu dokaza, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji koja će utvrditi posebno tehničke i operativne specifikacije sustava za obradu zahtjeva korisnika za razmjenu i prijenos tih dokaza, kao i utvrditi mjere za osiguranje cjelovitosti i povjerljivosti prijenosa. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (26).

(52)

S ciljem osiguranja da tehnički sustav pruža visoku razinu sigurnosti za prekograničnu primjenu načela „samo jednom”, Komisija bi pri donošenju provedbenih akata kojima se utvrđuju specifikacije za takav tehnički sustav trebala voditi računa o normama i tehničkim specifikacijama koje su izradile europske i međunarodne organizacije i tijela za normizaciju, osobito Europski odbor za normizaciju (CEN), Europski institut za telekomunikacijske norme (ETSI), Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO) i Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU), te o normama sigurnosti iz članka 32. Uredbe (EU) 2016/679 i članka 22. Uredbe (EU) 2018/1725.

(53)

Kad je to potrebno kako bi se zajamčili razvoj, dostupnost, održavanje, nadzor i praćenje dijelova tehničkog sustava za koje je ona odgovorna te upravljanje sigurnošću za njih, Komisija bi trebala zatražiti savjet europskog nadzornika za zaštitu podataka.

(54)

Nadležna tijela i Komisija trebali bi osigurati da su informacije, postupci i usluge za koje su odgovorni u skladu s kriterijem kvalitete. Nacionalni koordinatori koji su imenovani na temelju ove Uredbe trebali bi, na nacionalnoj razini, a Komisija na razini Unije, redovito nadzirati usklađenost s kriterijima kvalitete i sigurnosti i rješavati sve eventualne probleme. Nacionalni bi koordinatori usto trebali pomagati Komisiji u praćenju rada tehničkog sustava kojim se omogućuje prekogranična razmjena dokaza. Ovom bi Uredbom Komisija trebala dobiti niz načina kako rješavati eventualno snižavanje kvalitete usluga koje se nude putem pristupnika, ovisno o ozbiljnosti i trajanju pogoršanja kvalitete, uključenjem, prema potrebi, koordinacijske skupine za pristupnik. Time se ne dovodi u pitanje opća odgovornost Komisije u pogledu praćenja usklađenosti s ovom Uredbom.

(55)

U ovoj bi se Uredbi trebale navesti glavne funkcije tehničkih alata koji omogućuju rad pristupnika, osobito zajedničkog korisničkog sučelja, repozitorija za poveznice i zajedničkog alata za pretraživanje usluga podrške. Zajedničkim korisničkim sučeljem trebalo bi osigurati da korisnici mogu lako pronaći informacije, postupke i usluge podrške i rješavanja problema na nacionalnim internetskim mjestima i internetskim mjestima na razini Unije. Države članice i Komisija trebale bi težiti pružanju poveznica na jedinstven izvor informacija koji je potreban za pristupnik kako bi se izbjegle nedoumice među korisnicima uzrokovane različitim te u potpunosti ili djelomično udvostručenim izvorima istih informacija. To ne bi smjelo spriječiti stavljanje poveznica na iste informacije koje lokalna ili regionalna nadležna tijela nude u vezi s različitim geografskim područjima. Isto tako, ne bi smjelo spriječiti udvostručavanje informacija kada je to neizbježno ili poželjno, primjerice ako se ponavljaju ili opisuju neka prava, obveze i pravila Unije na nacionalnim internetskim stranicama kako bi se poboljšala prilagođenost korisnicima. Kako bi se ljudske intervencije u ažuriranju poveznica koje će se upotrebljavati preko zajedničkog korisničkog sučelja svele na najmanju moguću mjeru, trebalo bi, gdje je to tehnički moguće, uspostaviti izravnu vezu među relevantnim tehničkim sustavima država članica i repozitorija za poveznice. U okviru zajedničkih alata za IKT podršku može se koristiti Glosar temeljnih javnih usluga (CPSV) kako bi se olakšali interoperabilnost s nacionalnim katalozima usluga i semantika. Trebalo bi poticati države članice da se služe CPSV-om, iako one mogu odlučiti služiti se nacionalnim rješenjima. Informacije sadržane u repozitoriju za poveznice trebale bi biti javne i dostupne u strojno čitljivom i otvorenom formatu, na primjer preko sučelja za programiranje aplikacija (API), kako bi se omogućila njihova ponovna upotreba.

(56)

Korisnici bi pretraživanjem zajedničkog korisničkog sučelja trebali doći do informacija koje su im potrebne, bilo da se one nalaze na internetskim stranicama Unije bilo na nacionalnim stranicama. Osim toga, kao alternativan način za usmjeravanje korisnika prema korisnim informacijama, i dalje će biti korisno stvarati poveznice između postojećih i komplementarnih internetskih mjesta ili internetskih stranica, tako što će ih se što više pojednostavniti i grupirati, te stvarati poveznice između internetskih stranica na razini Unije i na nacionalnoj razini omogućujući pristup internetskim uslugama i informacijama.

(57)

Ovom Uredbom trebalo bi također utvrditi zahtjeve u pogledu kvalitete za zajedničko korisničko sučelje. Komisija bi trebala osigurati da zajedničko korisničko sučelje bude u skladu s tim zahtjevima te da sučelje osobito bude dostupno preko raznih kanala i lako za upotrebu.

(58)

Radi osiguranja jednakih uvjeta za primjenu tehničkih rješenja koji su potpora pristupniku, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji koja će po potrebi utvrditi primjenjive standarde i zahtjeve interoperabilnosti s ciljem lakšeg pronalaženja informacija o pravilima i obvezama, postupcima i uslugama podrške i rješavanja problema koje su u nadležnosti država članica i Komisije. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(59)

Ovom bi se Uredbom trebalo jasno utvrditi za što će u pogledu razvoja, dostupnosti, održavanja i sigurnosti IKT aplikacija koje podržavaju pristupnik biti odgovorna Komisija, a za što države članice. Komisija i države članice trebale bi kao dio zadataka održavanja redovno pratiti ispravnost tih IKT aplikacija.

(60)

Kako bi se razvio puni potencijal različitih informacijskih područja, postupaka te usluga podrške i rješavanja problema koji trebaju biti uključeni u pristupnik, potrebno je u znatnoj mjeri unaprijediti svijest ciljne publike o njihovu postojanju i funkcioniranju. Kad se ta područja uključe u pristupnik, korisnicima bi trebalo biti puno lakše pronaći potrebne informacije, postupke te usluge podrške i rješavanja problema, čak i ako su im dotad bili nepoznati. Nadalje, bit će potreban koordiniran rad na promociji kako bi se građane i poduzeća diljem Unije upoznalo s postojanjem pristupnika i njegovim prednostima. Takve promotivne aktivnosti trebale bi uključivati optimizaciju tražilice i druge aktivnosti za podizanje razine svijesti na internetu s obzirom na to da su one troškovno najučinkovitije i imaju potencijal da dopru do najveće moguće ciljne publike. Za postizanje maksimalne učinkovitosti poželjno je da se te promotivne aktivnosti koordiniraju unutar okvira koordinacijske skupine za pristupnik, a države članice trebale bi prilagoditi svoje promotivne aktivnosti tako da se u svim relevantnim kontekstima spominje isti brend, uz mogućnost da se pristupnik objedini u brend s nacionalnim inicijativama.

(61)

Sve institucije, tijela i agencije Unije trebalo bi poticati da promiču upotrebu pristupnika tako što će njegov logotip i poveznice na njega dodati na sve relevantne internetske stranice za koje su odgovorni.

(62)

Ime pod kojim pristupnik u javnosti treba biti poznat i pod kojim ga treba promovirati jest „Your Europe”. Zajedničko korisničko sučelje trebalo bi biti vidljivo i trebalo bi ga moći jednostavno naći, posebno na relevantnim internetskim stranicama Unije i nacionalnim internetskim stranicama. Logotip pristupnika trebao bi biti vidljiv na relevantnim internetskim mjestima Unije i nacionalnim internetskim mjestima.

(63)

Kako bi se dobile prikladne informacije za mjerenje i poboljšanje uspješnosti pristupnika, ovom Uredbom trebalo bi od nadležnih tijela i Komisije zahtijevati da prikupljaju i analiziraju podatke o upotrebi različitih informacijskih područja, postupaka te usluga koji se nude putem pristupnika. Prikupljanjem statističkih podataka o korisnicima, kao što su podatci koji se odnose na broj posjeta određenim internetskim stranicama, broj korisnika unutar neke države članice u usporedbi s brojem korisnika iz druge države članice, pojmovi korišteni za pretraživanje, najposjećenije stranice, preporučene internetske stranice ili broj, podrijetlo i tematika zahtjeva za podršku, trebalo bi se poboljšati rad pristupnika jer će to doprinijeti identificiranju publike, razvoju promotivnih aktivnosti i poboljšanju kvalitete ponuđenih usluga. Kako bi se izbjeglo svako udvostručivanje, prikupljanjem podataka trebalo bi uzimati u obzir godišnje ocjenjivanje e-uprave prema referentnim vrijednostima, koje provodi Komisija.

(64)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji kako bi utvrdila ujednačena pravila o metodi prikupljanja i razmjene statističkih podataka o korisnicima. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(65)

Kvaliteta pristupnika ovisi o kvaliteti usluga Unije i nacionalnih usluga koje se pružaju putem pristupnika. Stoga bi kvalitetu informacija, postupaka te usluga podrške i rješavanja problema koji su dostupni putem pristupnika također trebalo redovito pratiti putem alata za povratne informacije, u kojem se od korisnika traži da procijene i daju povratne informacije o pokrivenosti i kvaliteti informacija, postupaka te usluga podrške i rješavanja problema kojima su se koristili. Te bi se povratne informacije prikupljale na jednom mjestu, a pristup tom zajedničkom alatu trebali bi imati Komisija, nadležna tijela i nacionalni koordinatori. Radi osiguranja jednakih uvjeta za primjenu ove Uredbe u pogledu zajedničkih funkcija alata za povratne informacije korisnika i detaljnog uređenja prikupljanja i razmjene tih povratnih informacija korisnika, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011. Komisija bi na internetu trebala objaviti anoniman sažeti pregled problema na temelju informacija, statističkih podataka o glavnim korisnicima i povratnih informacija glavnih korisnika prikupljenih u skladu s ovom Uredbom.

(66)

Nadalje, alat za povratne informacije kojim se korisnicima omogućuje da, ako to žele i anonimno, prijave sve probleme i poteškoće na koje naiđu pri ostvarivanju svojih prava povezanih s unutarnjim tržištem trebao bi biti dio pristupnika. S obzirom na to da taj alat ne omogućuje personalizirani odgovor korisniku, on bi se trebao smatrati tek dodatkom mehanizmu za rješavanje pritužbi. Tako primljene informacije trebale bi se kombinirati sa zbirnim informacijama o slučajevima koji su se rješavali u okviru usluga podrške i rješavanja problema, te bi se tako dobio pregled unutarnjeg tržišta kako ga doživljavaju korisnici i utvrdila problematična područja u kojima bi ubuduće trebalo djelovati kako bi se unaprijedilo funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Taj bi pregled trebao biti povezan s postojećim alatima za izvješćivanje kao što je pregled stanja na jedinstvenom tržištu.

(67)

Ova Uredba ne bi smjela utjecati na pravo država članica da odlučuju tko bi trebao obavljati ulogu nacionalnog koordinatora. Države članice trebale bi moći prilagoditi funkcije i odgovornosti svojih nacionalnih koordinatora u vezi s pristupnikom svojim internim upravnim strukturama. Države članice trebale bi moći imenovati dodatne nacionalne koordinatore za obavljanje zadaća u skladu s ovom Uredbom, samostalno ili s drugim koordinatorima, s odgovornošću za upravne raspodjele ili zemljopisna područja ili u skladu s nekim drugim kriterijem. Države članice trebaju obavijestiti Komisiju o identitetu jedinstvenog nacionalnog koordinatora kojeg su imenovale za kontakt s Komisijom.

(68)

Trebalo bi osnovati koordinacijsku skupinu za pristupnik čiji su članovi nacionalni koordinatori i kojom predsjeda Komisija kako bi se olakšala primjena ove Uredbe, osobito razmjenom najboljih praksi i zajedničkim radom na unapređenju ujednačenosti načina prezentacije informacija, što je jedan od zahtjeva ove Uredbe. Pri radu koordinacijske skupine za pristupnik trebalo bi uzimati u obzir ciljeve utvrđene u godišnjem programu rada, koje bi joj Komisija trebala dostaviti na razmatranje. Godišnji program rada trebao bi biti u obliku smjernica ili preporuka koje su neobvezujuće za države članice. Komisija, na zahtjev Europskog parlamenta, može uputiti poziv Parlamentu da pošalje stručnjake koji će sudjelovati na sastancima koordinacijske skupine za pristupnik.

(69)

Ovom Uredbom trebalo bi pojasniti koji će se dijelovi pristupnika financirati iz proračuna Unije, a koji su dijelovi u nadležnosti država članica. Komisija bi trebala pomagati državama članicama oko pronalaženja IKT sastavnica koje se mogu višekratno upotrebljavati i oko financiranja dostupnog preko raznih fondova i programa na razini Unije kojima se može doprinijeti pokrivanju troškova za IKT prilagodbe i razvoja potrebnih da bi na nacionalnoj razini bili u skladu s ovom Uredbom. Proračun za provedbu ove Uredbe trebao bi biti u skladu s važećim višegodišnjim financijskim okvirom.

(70)

Države članice potiče se na snažniju međusobnu koordinaciju, razmjenu i suradnju s ciljem povećanja njihovih strateških, operativnih, istraživačkih i razvojnih kapaciteta u području kibersigurnosti, osobito provedbom mrežne i informacijske sigurnosti iz Direktive (EU) 2016/1148 Europskog parlamenta i Vijeća (27), radi jačanja sigurnosti i otpornosti svoje javne uprave i usluga. Države članice potiče se da povećaju sigurnost transakcija i osiguraju dovoljnu razinu povjerenja u elektronička sredstva upotrebom okvira za eIDAS utvrđenog Uredbom (EU) br. 910/2014 i, posebice, odgovarajućih razina sigurnosti. Radi očuvanja kibersigurnosti i sprečavanja zlouporabe identiteta ili drugih oblika prijevare države članice mogu poduzimati mjere u skladu s pravom Unije.

(71)

Kada primjena ove Uredbe uključuje obradu osobnih podataka, trebala bi se provoditi u skladu s pravom Unije o zaštiti osobnih podataka, osobito s Uredbom (EU) 2016/679 i Uredbom (EU) 2018/1725. U kontekstu ove Uredbe također se primjenjuje Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (28). Države članice mogu u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 zadržati postojeće ili uvesti dodatne uvjete, uključujući ograničenja, u pogledu obrade zdravstvenih podataka, i mogu predvidjeti detaljnija pravila za obradu osobnih podataka zaposlenika u kontekstu zapošljavanja.

(72)

Ovom Uredbom trebalo bi promicati i olakšati pojednostavnjenje mehanizama upravljanja za usluge obuhvaćene pristupnikom. U tu bi svrhu Komisija trebala, u bliskoj suradnji s državama članicama, preispitati postojeće mehanizme upravljanja i po potrebi ih prilagoditi kako bi se izbjeglo udvostručavanje i neučinkovitost.

(73)

Cilj je ove Uredbe osigurati da korisnici koji su aktivni u drugim državama članicama imaju putem interneta pristup sveobuhvatnim, pouzdanim, pristupačnim i razumljivim informacijama o pravima, obvezama i pravilima na razini Unije i na nacionalnoj razini, pristup postupcima koji se u potpunosti mogu obavljati prekogranično te uslugama podrške i rješavanja problema. S obzirom na to da taj cilj ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(74)

Kako bi Komisija i države članice razvile i primijenile alate potrebne za provedbu ove Uredbe, neke njezine odredbe trebale bi se početi primjenjivati dvije godine nakon njezina stupanja na snagu. Lokalna bi tijela nakon stupanja na snagu ove Uredbe trebala imati maksimalno četiri godine za provedbu zahtjeva o pružanju informacija o pravilima, postupcima te uslugama podrške i rješavanja problema u okviru svoje nadležnosti. Odredbe ove Uredbe o postupcima koji će se u potpunosti nuditi na internetu, prekograničnom pristupu internetskim postupcima i tehničkom sustavu za prekograničnu automatiziranu razmjenu dokaza u skladu s načelom „samo jednom” trebale bi se provesti najkasnije pet godina nakon stupanja na snagu ove Uredbe.

(75)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata posebno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima i njezinom bi se provedbom trebala poštovati ta prava i načela.

(76)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (29), koji je dao mišljenje 1. kolovoza 2017. (30),