(1)

Uredba (EZ) br. 850/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (3) značajno je izmijenjena nekoliko puta. S obzirom na potrebu daljnjih izmjena tu bi uredbu radi jasnoće trebalo preinačiti.

(2)

Uniju ozbiljno zabrinjava neprestano ispuštanje postojanih organskih onečišćujućih tvari u okoliš. Te kemijske tvari prenose se preko međunarodnih granica, daleko od svojih izvora i trajno ostaju u okolišu, bioakumuliraju se kroz prehrambenu mrežu i predstavljaju rizik za zdravlje ljudi i okoliš. Stoga je potrebno poduzeti daljnje mjere kako bi se zdravlje ljudi i okoliš zaštitili od tih onečišćujućih tvari.

(3)

S obzirom na svoje nadležnosti u pogledu zaštite okoliša Unija je 19. veljače 2004. odobrila Protokol o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (4) („Protokol”) uz Konvenciju o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka iz 1979., a 14. listopada 2004. odobrila je Stockholmsku konvenciju o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (5) („Konvencija”).

(4)

Radi osiguravanja dosljednog i djelotvornog ispunjavanja obveza Unije na temelju Protokola i Konvencije potrebno je uspostaviti zajednički pravni okvir unutar kojeg će se poduzimati mjere osmišljene posebno radi ukidanja proizvodnje, stavljanja na tržište i uporabe namjerno proizvedenih postojanih organskih onečišćujućih tvari. Osim toga, svojstva postojanih organskih onečišćujućih tvari trebala bi se uzimati u obzir u okviru odgovarajućih Unijinih sustava ocjenjivanja i odobravanja.

(5)

Prilikom provedbe odredaba Konvencije na razini Unije potrebno je osigurati koordiniranost i dosljednost s odredbama Roterdamske konvencije o postupku prethodnog pristanka za određene opasne kemijske tvari i pesticide u međunarodnoj trgovini, koju je Unija odobrila 19. prosinca 2002. (6), i s odredbama Baselske konvencije o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju, koju je Unija odobrila 1. veljače 1993. (7), te Minamatske konvencije o živi, koju je Unija odobrila 11. svibnja 2017. (8). Tu bi koordiniranost i dosljednost trebalo osigurati i u sudjelovanju u provedbi i daljnjem razvoju strateškog pristupa međunarodnom upravljanju kemikalijama (SAICM), koji je 6. veljače 2006. u Dubaiju donijela Prva međunarodna konferencija o upravljanju kemikalijama, te sigurnog upravljanja kemikalijama i otpadom nakon 2020. u okviru Ujedinjenih naroda.

(6)

Nadalje, uzimajući u obzir da se odredbe ove Uredbe temelje na načelu opreznosti koje je utvrđeno u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i imajući na umu predostrožni pristup u zaštiti okoliša utvrđen u načelu 15. Deklaracije iz Rija o okolišu i razvoju te s obzirom na cilj da se, ako je to izvedivo, ukine ispuštanje u okoliš postojanih organskih onečišćujućih tvari, u pojedinim slučajevima primjereno je odrediti strože kontrolne mjere od onih koje su predviđene Protokolom i Konvencijom.

(7)

U Uniji je već postupno ukinuto stavljanje na tržište i uporaba većine postojanih organskih onečišćujućih tvari navedenih u Protokolu ili Konvenciji kao rezultat zabrana utvrđenih, između ostalog, uredbama (EZ) br. 1907/2006 (9), (EZ) br. 1107/2009 (10) i (EU) br. 528/2012 (11) Europskog parlamenta i Vijeća. Međutim, radi ispunjavanja obveza Unije u skladu s Protokolom i Konvencijom i da bi se ispuštanje postojanih organskih onečišćujućih tvari svelo na minimum, isto tako je potrebno i prikladno zabraniti proizvodnju tih tvari i ograničiti izuzeća na minimum, tako da izuzeća vrijede samo u slučajevima kada pojedina tvar ima bitnu funkciju u pojedinoj specifičnoj primjeni.

(8)

Radi jasnoće i usklađenosti s ostalim relevantnim zakonodavnim aktima Unije trebalo bi preciznije navesti određene definicije i uskladiti terminologiju s terminologijom iz Uredbe (EZ) br. 1907/2006 i Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(9)

Izvoz tvari na koje se odnosi Konvencija uređen je Uredbom (EU) br. 649/2012Europskog parlamenta i Vijeća (13) te ga stoga ne treba dodatno uređivati ovom Uredbom.

(10)

Zalihe postojanih organskih onečišćujućih tvari kojima je istekao rok ili kojima se nepažljivo gospodari mogu ozbiljno ugroziti okoliš i zdravlje ljudi kroz, na primjer, kontaminaciju tla i podzemnih voda. Zato je primjereno utvrditi stroža pravila o gospodarenju takvim zalihama od onih utvrđenih u Konvenciji. Zalihe zabranjenih tvari trebalo bi tretirati kao otpad dok bi zalihe tvari čija je proizvodnja ili uporaba još dozvoljena trebalo prijaviti tijelima te ih na odgovarajući način nadzirati. Osobito bi se s postojećim zalihama koje se sastoje od zabranjenih postojanih organskih onečišćujućih tvari ili ih sadržavaju trebalo u najkraćem mogućem roku početi gospodariti kao s otpadom. Ako se u budućnosti zabrane neke druge tvari, zalihe tih tvari također bi trebalo bez odgode uništiti, a nove se zalihe ne bi smjele stvarati.

(11)

U skladu s Protokolom i Konvencijom trebalo bi u najkraćem mogućem roku utvrditi i smanjiti ispuštanje postojanih organskih onečišćujućih tvari koje su nenamjerni nusproizvodi industrijskih procesa, s krajnjim ciljem potpunog ukidanja ako je to izvedivo. Trebalo bi što je prije moguće razviti, ažurirati i provesti, prema potrebi, odgovarajuće nacionalne akcijske planove koji obuhvaćaju sve izvore onečišćenja i mjere, uključujući one predviđene u postojećem zakonodavstvu Unije, kako bi se takva ispuštanja neprekidno i ekonomično smanjivala. U tu bi svrhu trebalo razviti odgovarajuće alate u okviru Konvencije.

(12)

Kada se razmatraju prijedlozi za izgradnju novih objekata ili za značajne izmjene postojećih objekata u kojima se primjenjuju procesi tijekom kojih se ispuštaju kemikalije navedene u Prilogu III. ovoj Uredbi, trebalo bi primjenjivati smjernice o najboljim raspoloživim tehnikama i privremene smjernice o najboljim okolišnim praksama u pogledu članka 5. i Priloga C Stockholmskoj konvenciji o postojanim organskim onečišćujućim tvarima, koje su usvojene u skladu sa Stockholmskom konvencijom.

(13)

Trebalo bi uspostaviti ili provoditi, prema potrebi, odgovarajuće programe i mehanizme kojima se osiguravaju odgovarajući podatci o praćenju prisutnosti u okolišu tvari navedenih u dijelu A Priloga III. Međutim, potrebno je osigurati da odgovarajući alati budu na raspolaganju i da se koriste u gospodarski i tehnički održivim uvjetima.

(14)

Na temelju Konvencije sadržaj postojanih organskih onečišćujućih tvari u otpadu mora se uništiti ili nepovratno pretvoriti u tvari koje nemaju slična svojstva osim ako su neki drugi postupci prihvatljiviji za okoliš. Kako bi se Unija pridržavala svojih obveza na temelju Konvencije, potrebno je utvrditi posebna pravila u pogledu tih tvari. Radi osiguravanja visoke razine zaštite trebalo bi utvrditi, pratiti i provoditi zajedničke granične vrijednosti koncentracije tih tvari u otpadu.

(15)

Kada je riječ o polibromiranim difenileterima (PBDE-ovi) navedenima u ovoj Uredbi, uključujući deka-BDE, granična vrijednost koncentracije za zbroj tih tvari u otpadu utvrđena je na 1 000 mg/kg. S obzirom na brzi znanstveni i tehnički napredak Komisija bi trebala preispitati tu graničnu vrijednost koncentracije i, prema potrebi, donijeti zakonodavni prijedlog radi smanjenja te vrijednosti na 500 mg/kg. Komisija bi trebala djelovati što je brže moguće, a u svakom slučaju najkasnije do 16. srpnja 2021.

(16)

Važno je identificirati i odvojiti otpad koji se sastoji od, sadržava ili je onečišćen postojanim organskim onečišćujućim tvarima na samom izvoru, kako bi se širenje tih kemikalija na drugi otpad svelo na minimum. Direktivom 2008/98/EZ utvrđena su pravila Unije o gospodarenju opasnim otpadom, kojima se države članice obvezuju na poduzimanje potrebnih mjera kojima će od poslovnih jedinica i poduzeća koji zbrinjavaju, oporabljuju, skupljaju ili prevoze opasni otpad zahtijevati da ne miješaju različite kategorije opasnog otpada ili da ne miješaju opasni otpad s neopasnim otpadom.

(17)

Kako bi se poticala sljedivost otpada koji sadržava postojane organske onečišćujuće tvari i osigurala kontrola, odredbe u vezi sa sustavom vođenja evidencije utvrđenim u skladu s člankom 17. Direktive 2008/98/EZ trebale bi se primjenjivati i na takav otpad koji sadržava postojane organske onečišćujuće tvari, a nije definiran kao opasni otpad prema Odluci Komisije 2014/955/EU (14).

(18)

Potrebno je osigurati djelotvornu koordinaciju i upravljanje tehničkim i administrativnim aspektima ove Uredbe na razini Unije. Europska agencija za kemikalije („Agencija”), uspostavljena Uredbom (EZ) br. 1907/2006, ima stručno znanje i iskustvo u provedbi zakonodavstva Unije o kemikalijama i međunarodnih sporazuma o kemikalijama. Države članice i Agencija trebale bi stoga obavljati zadaće povezane s administrativnim, tehničkim i znanstvenim aspektima provedbe ove Uredbe te razmjenom informacija. Uloga Agencije trebala bi obuhvaćati pripremu i pregled tehničke dokumentacije, uključujući savjetovanja s dionicima, te izradu mišljenja kojima bi se Komisija trebala koristiti kada razmatra treba li iznijeti prijedlog o uvrštavanju pojedine tvari na popis postojanih organskih onečišćujućih tvari u Konvenciji ili u Protokolu. Osim toga, Komisija, države članice i Agencija trebale bi surađivati radi djelotvorne provedbe međunarodnih obveza Unije na temelju Konvencije.

(19)

Konvencija utvrđuje da svaka stranka mora sastaviti plan ispunjavanja svojih obveza na temelju Konvencije te ga, prema potrebi, ažurirati i nastojati provesti. Države članice trebale bi javnosti pružiti mogućnost sudjelovanja u izradi, provedbi i ažuriranju njihovih provedbenih planova. S obzirom na to da Unija i države članice dijele nadležnost u tom pogledu, trebalo bi izraditi i ažurirati provedbene planove i na nacionalnoj razini i na razini Unije. Trebalo bi poticati suradnju i razmjenu informacija, uključujući o lokacijama kontaminiranima postojanim organskim onečišćujućim tvarima, između Komisije, Agencije i tijela država članica.

(20)

Tvari navedene u dijelu A Priloga I. ili dijelu A Priloga II. ovoj Uredbi trebale bi se smjeti proizvoditi i upotrebljavati samo kao intermedijeri u zatvorenom, prostorno ograničenom sustavu ako je u odgovarajući prilog izričito unesena primjedba o tome i ako proizvođač dokaže predmetnoj državi članici da se ta tvar proizvodi i upotrebljava isključivo u strogo kontroliranim uvjetima.

(21)

U skladu s Konvencijom i Protokolom informacije o postojanim organskim onečišćujućim tvarima trebalo bi dati ostalim strankama tih sporazuma. Trebalo bi poticati i razmjenu informacija s trećim zemljama koje nisu stranke tih sporazuma.

(22)

Budući da javnost često nije svjesna opasnosti koje postojane organske onečišćujuće tvari predstavljaju za zdravlje sadašnje generacije i budućih generacija kao i za okoliš, posebno u zemljama u razvoju, potrebno je informiranje na širokoj osnovi kako bi se povećala razina opreza i razumijevanje javnosti za razloge ograničenja i zabrana. U skladu s Konvencijom trebalo bi prema potrebi poticati i omogućavati provođenje programa za podizanje svijesti javnosti o tim tvarima kada je riječ o njihovim učincima na zdravlje i okoliš, posebno za najugroženije grupe, kao i osposobljavanje radnika, znanstvenika, predavača te tehničkog osoblja i upravljačkog osoblja. Unija bi trebala osigurati pristup informacijama, ne dovodeći pritom u pitanje uredbe (EZ) br. 1049/2001 (15) i (EZ) br. 1367/2006 (16) Europskog parlamenta i Vijeća i Direktivu 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (17).

(23)

Kako bi se potaknuo razvoj sveobuhvatne baze znanja o izloženosti kemikalijama i toksičnosti, u skladu s Općim programom djelovanja Unije za okoliš do 2020. – „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta” („sedmi EAP”) (18), Komisija je uspostavila Informacijsku platformu za praćenje kemikalija. Trebalo bi poticati uporabu te platforme kao sredstva s pomoću kojega se države članice pridržavaju svojih obveza izvješćivanja o prisutnosti kemikalija i kao načina pojednostavnjivanja i smanjivanja njihovih obveza izvješćivanja.

(24)

Na zahtjev i u okviru raspoloživih resursa, Komisija, Agencija i države članice trebale bi surađivati na osiguravanju odgovarajuće i pravovremene tehničke pomoći koja je posebno namijenjena jačanju sposobnosti zemalja u razvoju i zemalja čije je gospodarstvo u tranziciji za provedbu Konvencije. Tehnička pomoć trebala bi uključivati razvoj i primjenu odgovarajućih zamjenskih proizvoda, metoda i strategija, na temelju Konvencije, kako bi se osiguralo da se postojane organske onečišćujuće tvari nastavljaju upotrebljavati samo kada u predmetnoj zemlji ne postoje zamjenska rješenja koja su sigurna, djelotvorna i koja si ta zemlja može priuštiti.

(25)

Trebalo bi provoditi redovitu evaluaciju djelotvornosti poduzetih mjera za smanjivanje ispuštanja postojanih organskih onečišćujućih tvari. U tu svrhu države članice trebale bi redovito, u standardiziranom obliku, izvješćivati Agenciju, posebno s obzirom na inventare ispuštanja, prijavljene zalihe i proizvodnju i stavljanje na tržište tvari za koje vrijedi ograničenje.

(26)

Kako bi se ispunile potrebe za informacijama o provedbi i usklađenosti, trebalo bi uvesti alternativni sustav prikupljanja i objavljivanja informacija, uzimajući u obzir rezultate izvješća Komisije o Mjerama za pojednostavnjenje izvješćivanja o okolišu i s njime povezane provjere primjerenosti. Države članice posebice bi trebale učiniti dostupnima sve relevantne podatke. Time bi se trebalo osigurati da administrativno opterećenje za sve subjekte ostane što je više moguće ograničeno. Za navedeno je potrebno da se aktivna distribucija na nacionalnoj razini provodi u skladu s direktivama 2003/4/EZ i 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (19) kako bi se osigurala primjerena infrastruktura za javni pristup, izvješćivanje i razmjenu podataka među javnim tijelima. U tom bi kontekstu države članice i Agencija trebale temeljiti specifikacije za prostorne podatke na provedbenim aktima donesenima na temelju Direktive 2007/2/EZ.

(27)

U Konvenciji i Protokolu predviđa se da njihove stranke mogu predložiti da dodatne tvari budu predmetom međunarodnog djelovanja i da se zbog toga u skladu s tim sporazumima na popis mogu uvrstiti dodatne tvari. U takvim bi slučajevima ovu Uredbu trebalo izmijeniti na odgovarajući način.

(28)

Kako bi se izmijenili određeni elementi ove Uredbe koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenom ove Uredbe dopuštanjem, prema potrebi, proizvodnje i uporabe tvari navedenih u dijelu A Priloga I. ili dijelu A Priloga II. ovoj Uredbi kao intermedijera u zatvorenom, prostorno ograničenom sustavu, i u vezi s izmjenom rokova u primjedbi unesenoj u odgovarajući prilog u tu svrhu, izmjenom Priloga III. ovoj Uredbi radi premještanja tvari iz njegovog dijela B u dio A te izmjenom priloga I., II. i III. ovoj Uredbi kako bi ih se prilagodilo izmjenama popisa tvari utvrđenog u prilozima Konvenciji ili Protokolu i izmijenilo postojeće unose u prilozima I. i II. ovoj Uredbi ili odredbe tih priloga kako bi ih se prilagodilo znanstvenom i tehničkom napretku. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (20). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(29)

Kada se prilozi ovoj Uredbi izmjenjuju kako bi se na popis u Protokolu ili Konvenciji uvrstila neka dodatna, namjerno proizvedena postojana organska onečišćujuća tvar, uvrštavanje bi trebalo uključiti u Prilog II. umjesto u Prilog I. samo u iznimnim slučajevima i kada je to odgovarajuće opravdano.

(30)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje mjera o gospodarenju otpadom i minimalnim informacijama koje države članice trebaju pružiti pri praćenju provedbe ove Uredbe. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (21).

(31)

Radi osiguravanja transparentnosti, nepristranosti i dosljednosti na razini provedbenih aktivnosti, države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i osigurati njihovu provedbu. Te sankcije trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće jer nepridržavanje može izazvati štetu za zdravlje ljudi i okoliš. Kako bi se osigurala dosljedna i djelotvorna provedba ove Uredbe, države članice trebale bi koordinirati relevantne aktivnosti i razmjenjivati informacije u okviru Foruma za razmjenu informacija o provedbi uspostavljenog na temelju Uredbe (EZ) br. 1907/2006. Kada je to primjereno, informacije o kršenju odredaba ove Uredbe trebalo bi objaviti.

(32)

Komisiji bi za potrebe ove Uredbe, osim za pitanja koja se odnose na otpad, trebao pomagati odbor osnovan Uredbom (EZ) br. 1907/2006 kako bi se osigurao dosljedan pristup u vezi sa zakonodavstvom Unije o kemikalijama.

(33)

Komisiji bi za potrebe ove Uredbe za pitanja koja se odnose na otpad trebao pomagati odbor osnovan Direktivom 2008/98/EZ kako bi se osigurao dosljedan pristup u vezi sa zakonodavstvom Unije o otpadu.

(34)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno zaštitu okoliša i zdravlja ljudi od postojanih organskih onečišćujućih tvari, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog prekograničnih učinaka tih onečišćujućih tvari on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,