(1)

Od 2013. nadalje emisijske se jedinice operatorima postrojenja obuhvaćenih Unijinim sustavom trgovanja emisijama stakleničkih plinova (ETS-om EU-a) dodjeljuju na temelju dražbe. Operatori koji ispunjavaju uvjete nastavit će dobivati besplatne emisijske jedinice u razdoblju trgovanja od 2021. do 2030. Količina emisijskih jedinica koju svaki takav operator prima utvrđuje se na temelju usklađenih pravila na razini Unije utvrđenih u Direktivi 2003/87/EZ i Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2019/331 (2).

(2)

Države članice morale su do 30. rujna 2019. Komisiji dostaviti svoje nacionalne provedbene mjere (NIM), koje se sastoje od popisa postrojenja obuhvaćenih Direktivom 2003/87/EZ na njihovu državnom području, uključujući informacije o proizvodnoj djelatnosti, prijenosima topline i plinova, proizvodnji električne energije i emisijama na razini potpostrojenja, tijekom pet godina referentnog razdoblja (2014.–2018.) u skladu s Prilogom IV. Delegiranoj uredbi (EU) 2019/331.

(3)

Kako bi se osigurala kvaliteta i usporedivost podataka, države članice dostavile su svoje nacionalne provedbene mjere, uključujući relevantne podatke po postrojenju, pomoću elektroničkog obrasca koji osigurava Komisija u skladu s člankom 14. stavkom 1. Delegirane uredbe (EU) 2019/331. Države članice dostavile su i izvješće o metodologiji u kojem se navodi postupak prikupljanja podataka koji su provela njihova tijela.

(4)

S obzirom na široki raspon dostavljenih informacija i podataka, Komisija je najprije analizirala potpunost svih nacionalnih provedbenih mjera. Ako je Komisija utvrdila da su dostavljene informacije nepotpune, od predmetnih država članica zatražila je dodatne informacije. Kao odgovor na te zahtjeve nadležna tijela dostavila su dodatne relevantne informacije kako bi upotpunila dostavljene nacionalne provedbene mjere.

(5)

Komisija je zatim procijenila nacionalne provedbene mjere u odnosu na kriterije iz Direktive 2003/87/EZ i Delegirane uredbe (EU) 2019/331, uzimajući u obzir Komisijine smjernice za države članice objavljene u razdoblju od siječnja do travnja 2020. Te provjere dosljednosti činile su drugu fazu procjene nacionalnih provedbenih mjera.

(6)

Provjere dosljednosti nacionalnih provedbenih mjera provedene su za svaku državu članicu i svako postrojenje zasebno i u usporedbi s drugim postrojenjima iz istog sektora. U okviru te sveobuhvatne procjene Komisija je analizirala dosljednost samih podataka i dosljednost podataka u odnosu na pravila na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica u četvrtoj fazi Delegirane uredbe (EU) 2019/331. Komisija je ispitala prihvatljivost postrojenja za besplatnu dodjelu emisijskih jedinica, podjelu postrojenja na potpostrojenja i njihove granice kako bi se primijenila odgovarajuća referentna vrijednost. S obzirom na to da se podaci upotrebljavaju za izračun revidiranih referentnih vrijednosti, Komisija je posebnu pozornost posvetila pripisivanju emisija svakom potpostrojenju. Nadalje, s obzirom na znatan utjecaj na dodjelu emisijskih jedinica, Komisija je detaljno analizirala podatke o izračunu povijesnih razina djelatnosti za postrojenjâ tijekom referentnog razdoblja. Komisija je ispitala i je li uvrštenje postrojenja na popise nacionalnih provedbenih mjera bilo u skladu s odredbama iz Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ.

(7)

Za svaku su državu članicu provedene daljnje dubinske analize podataka o određenim postrojenjima koji su utjecali na izračun revidiranih referentnih vrijednosti. Posebne procjene temeljile su se na analizi procjene rizika u kojoj je uzeto u obzir nekoliko kriterija, uključujući intenzitet emisija za svako potpostrojenje s referentnom vrijednošću za proizvod.

(8)

Na temelju rezultata tih provjera Komisija je provela detaljnu procjenu postrojenja u kojima su utvrđene moguće nepravilnosti u primjeni pravila za usklađenu dodjelu emisijskih jedinica. Od nadležnih tijela predmetnih država članica zatraženo je dodatno pojašnjenje u pogledu tih postrojenja.

(9)

S obzirom na rezultate te procjene usklađenosti, za nacionalne provedbene mjere Belgije, Bugarske, Češke, Danske, Njemačke, Estonije, Irske, Grčke, Španjolske, Francuske, Hrvatske, Italije, Cipra, Latvije, Litve, Luksemburga, Mađarske, Malte, Nizozemske, Austrije, Poljske, Portugala, Rumunjske, Slovenije, Slovačke, Finske i Švedske utvrđeno je da su u skladu s Direktivom 2003/87/EZ i Delegiranom uredbom (EU) 2019/331, osim kako je navedeno u nastavku. Utvrđeno je da postrojenja obuhvaćena nacionalnim provedbenim mjerama tih država članica ispunjavaju uvjete za besplatnu dodjelu te nisu pronađene nikakve nedosljednosti s obzirom na pravila na razini Unije za usklađenu besplatnu dodjelu emisijskih jedinica, osim kako je navedeno u nastavku.

(10)

Međutim, s obzirom na rezultate procjene, određeni aspekti nacionalnih provedbenih mjera koje su dostavile Finska i Švedska nisu u skladu s kriterijima iz Direktive 2003/87/EZ i Delegirane uredbe (EU) 2019/331.

(11)

Finska i Švedska predložile su uključivanje 51 postrojenja koja koriste isključivo biomasu. Neka od tih postrojenja bila su podložna jednostranom uključivanju u razdoblju 2004.–2007., što je Komisija odobrila u skladu s člankom 24. Direktive 2003/87/EZ. Međutim, postrojenja koja koriste isključivo biomasu naknadno su isključena iz ETS-a EU-a, u skladu s novom odredbom iz stavka 1. Priloga I. Direktivi 2003/87/EZ. Ta je odredba uvedena u Direktivu o ETS-u Direktivom 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3), a početkom njezine primjene 1. siječnja 2013. utvrđeno je novo područje primjene ETS-a, među ostalim u pogledu prethodnih uključivanja. Stoga se uključivanje postrojenja koja koriste isključivo biomasu treba odbiti za sve godine referentnog razdoblja, čak i ako su navedena u članku 11. stavku 1. Direktive 2003/87/EZ.

(12)

Švedska je predložila uključivanje jednog postrojenja čije emisije potječu iz vapnene peći u kojoj se kalcinira vapneni mulj, ostatak dobiven oporabom kemikalija za kuhanje u tvornicama sulfatne celuloze. Postupak oporabe vapna iz vapnenog mulja obuhvaćen je definicijama granica sustava kratkovlaknate/dugovlaknate sulfatne celuloze. Stoga predmetno postrojenje preuzima međuproizvod obuhvaćen referentnom vrijednošću za proizvod. Budući da se emisije ne bi trebale dvostruko brojati, kako je navedeno u članku 16. stavku 7. Delegirane uredbe (EU) 2019/331, podaci o besplatnoj dodjeli emisijskih jedinica tom postrojenju trebaju se odbiti.

(13)

Švedska je predložila da tri postrojenja koriste različita potpostrojenjâ s referentnim vrijednostima u usporedbi s onima koja je koristila u trećoj fazi nacionalnih provedbenih mjera za proizvodnju peleta željezne rudače. Švedska je predložila korištenje referentne vrijednosti za sintetiranu rudaču potpostrojenja za proizvodnju peleta željezne rudače, dok je u trećoj fazi koristila referentne vrijednosti za gorivo. Međutim, referentna vrijednost za sinteriranu rudaču definirana je u Prilogu I. Delegiranoj uredbi (EU) 2019/331, a definicija proizvodâ te postupaka i emisija obuhvaćenih tom referentnom vrijednošću za proizvod prilagođena je proizvodnji sintera i ne obuhvaća pelete željezne rudače. Nadalje, člankom 10.a stavkom 2. Direktive 2003/87/EZ zahtijeva se ažuriranje referentnih vrijednosti za četvrtu fazu i ne predviđa se prilagodba tumačenja definicija referentnih vrijednosti. Stoga se dostavljeni podaci o proizvodnji peleta željezne rudače na temelju potpostrojenja za sinteriranu rudaču trebaju odbiti,