This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 62016CA0684
Case C-684/16: Judgment of the Court (Grand Chamber) of 6 November 2018 (request for a preliminary ruling from the Bundesarbeitsgericht — Germany) — Max-Planck-Gesellschaft zur Förderung der Wissenschaften e.V. v Tetsuji Shimizu (Reference for a preliminary ruling — Social policy — Organisation of working time — Directive 2003/88/EC — Article 7 — Right to paid annual leave — National legislation providing for the loss of annual leave not taken and of the allowance in lieu thereof where an application for leave has not been made by the worker prior to the termination of the employment relationship — Directive 2003/88/EC — Article 7 — Obligation to interpret national law in conformity with EU law — Charter of Fundamental Rights of the European Union — Article 31(2) — Whether it may be relied upon in a dispute between individuals)
Predmet C-684/16: Presuda Suda (veliko vijeće) od 6. studenoga 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesarbeitsgericht – Njemačka) – Max-Planck-Gesellschaft zur Förderung der Wissenschaften eV protiv Tetsujija Shimizua (Zahtjev za prethodnu odluku — Socijalna politika — Organizacija radnog vremena — Direktiva 2003/88/EZ — Članak 7. — Pravo na plaćeni godišnji odmor — Nacionalni propis kojim se predviđa gubitak neiskorištenog plaćenog godišnjeg odmora i novčane naknade za navedeni godišnji odmor kad radnik nije podnio zahtjev za godišnji odmor prije prestanka radnog odnosa — Direktiva 2003/88/EZ — Članak 7. — Obveza usklađenog tumačenja nacionalnog prava — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Članak 31. stavak 2. — Mogućnost pozivanja na odredbu prava Unije u okviru spora između pojedinaca)
Predmet C-684/16: Presuda Suda (veliko vijeće) od 6. studenoga 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesarbeitsgericht – Njemačka) – Max-Planck-Gesellschaft zur Förderung der Wissenschaften eV protiv Tetsujija Shimizua (Zahtjev za prethodnu odluku — Socijalna politika — Organizacija radnog vremena — Direktiva 2003/88/EZ — Članak 7. — Pravo na plaćeni godišnji odmor — Nacionalni propis kojim se predviđa gubitak neiskorištenog plaćenog godišnjeg odmora i novčane naknade za navedeni godišnji odmor kad radnik nije podnio zahtjev za godišnji odmor prije prestanka radnog odnosa — Direktiva 2003/88/EZ — Članak 7. — Obveza usklađenog tumačenja nacionalnog prava — Povelja Europske unije o temeljnim pravima — Članak 31. stavak 2. — Mogućnost pozivanja na odredbu prava Unije u okviru spora između pojedinaca)
SL C 16, 14.1.2019, p. 5–6
(BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)
|
14.1.2019 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 16/5 |
Presuda Suda (veliko vijeće) od 6. studenoga 2018. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesarbeitsgericht – Njemačka) – Max-Planck-Gesellschaft zur Förderung der Wissenschaften eV protiv Tetsujija Shimizua
(Predmet C-684/16) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Socijalna politika - Organizacija radnog vremena - Direktiva 2003/88/EZ - Članak 7. - Pravo na plaćeni godišnji odmor - Nacionalni propis kojim se predviđa gubitak neiskorištenog plaćenog godišnjeg odmora i novčane naknade za navedeni godišnji odmor kad radnik nije podnio zahtjev za godišnji odmor prije prestanka radnog odnosa - Direktiva 2003/88/EZ - Članak 7. - Obveza usklađenog tumačenja nacionalnog prava - Povelja Europske unije o temeljnim pravima - Članak 31. stavak 2. - Mogućnost pozivanja na odredbu prava Unije u okviru spora između pojedinaca))
(2019/C 16/05)
Jezik postupka: njemački
Sud koji je uputio zahtjev
Bundesarbeitsgericht
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Max-Planck-Gesellschaft zur Förderung der Wissenschaften eV
Tuženik: Tetsuji Shimizu
Izreka
|
1. |
Članak 7. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacija radnog vremena i članak 31. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima valja tumačiti tako da im se protivi nacionalni propis poput onoga u glavnom postupku, na temelju kojeg, ako radnik nije zatražio ostvarivanje svojeg prava na plaćeni godišnji odmor tijekom predmetnog referentnog razdoblja, taj radnik po završetku tog razdoblja – automatski i bez prethodne provjere je li mu poslodavac stvarno omogućio ostvarivanje tog prava, osobito pružanjem primjerene obavijesti – gubi dane plaćenog godišnjeg odmora stečenog na temelju navedenih odredbi za navedeno razdoblje i, povezano s time, pravo na novčanu naknadu za neiskorišteni plaćeni godišnji odmor u slučaju prestanka radnog odnosa. U tom je pogledu na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje ono priznaje, može li to pravo protumačiti na način koji može jamčiti punu učinkovitost prava Unije. |
|
2. |
U slučaju nemogućnosti tumačenja nacionalnog propisa poput onoga u glavnom postupku na način kojim bi se osigurala njegova sukladnost s člankom 7. Direktive 2003/88 i člankom 31. stavkom 2. Povelje o temeljnim pravima, iz potonje odredbe proizlazi da nacionalni sud pred kojim se vodi spor između radnika i njegova bivšeg poslodavca koji ima svojstvo pojedinca mora izuzeti iz primjene navedeni nacionalni propis i osigurati da – ako taj poslodavac ne može podnijeti dokaz da je postupio s dužnom pažnjom zahtijevanom kako bi radnik mogao stvarno koristiti plaćeni godišnji odmor na koji je imao pravo na temelju prava Unije – navedeni radnik ne može izgubiti ni svoja stečena prava na takav plaćeni godišnji odmor ni, povezano s time, u slučaju prestanka radnog odnosa, novčanu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, koju u tom slučaju mora isplatiti izravno predmetni poslodavac. |