1.

Treba li ciljeve Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost ([„Direktiva o PDV-u”]) (1), posebno zahtjeve o sprječavanju sukoba nadležnosti između država članica i dvostrukog oporezivanja navedene u uvodnim izjavama 17. i 62., te Uredbu Vijeća (EU) br. 904/2010 (2), osobito uvodne izjave 5., 7. i 8. i članke 28. do 30., tumačiti na način da im se protivi praksa porezne uprave države članice koja dovodi do dvostrukog oporezivanja poreznog obveznika kvalificiranjem transakcije koje se razlikuje od pravnog tumačenja porezne uprave druge države članice u pogledu iste transakcije i istih činjenica i od njezina odgovora na zahtjev za porezno tumačenje, kao i od zaključka do kojeg je ta porezna uprava došla tijekom provedbe poreznog nadzora, a kojim se zaključkom potvrđuje i jedno i drugo?

2.

U slučaju da iz odgovora na prvo pitanje proiziđe da se takva praksa ne protivi pravu Zajednice, može li porezna uprava države članice, uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost i pravo Unije, jednostrano utvrditi poreznu obvezu, a da ne uzme u obzir to da je porezna uprava druge države članice već u nekoliko navrata, prvo na zahtjev poreznog obveznika, a zatim u svojim rješenjima na temelju poreznog nadzora, potvrdila da je porezni obveznik postupao zakonito?

Drugim riječima, trebaju li porezne uprave obiju država članica surađivati i postići dogovor s obzirom na načelo porezne neutralnosti i načelo sprječavanja dvostrukog oporezivanja kako bi porezni obveznik morao platiti [PDV] samo u jednoj od tih država?

3.

U slučaju da iz odgovora na drugo pitanje proiziđe da porezna uprava jedne države članice može jednostrano mijenjati poreznu kvalifikaciju, treba li odredbe [Direktive o PDV-u] tumačiti na način da je porezna uprava druge države članice dužna obvezniku PDV-a vratiti iznos koji je odredila u odgovoru na zahtjev za porezno tumačenje i koji je uplaćen za razdoblje zaključeno poreznim nadzorom, kako bi se osiguralo sprečavanje dvostrukog oporezivanja i zajamčilo načelo porezne neutralnosti?

4.

Kako treba tumačiti izraz iz prve rečenice članka 33. stavka 1. usklađene Direktive o PDV-u, u skladu s kojim prijevoz izvršava „dobavljač ili netko drugi u njegovo ime”? Uključuje li taj izraz slučaj u kojem porezni obveznik kao prodavatelj na jednoj online platformi za kupnju nudi mogućnost sklapanja ugovora između kupca i društva za logistiku s kojim surađuje za potrebe transakcija drukčijih od prodaje ako kupac može slobodno odabrati i drugog prijevoznika osim predloženog i ako ugovor o prijevozu sklapaju kupac i prijevoznik bez intervencije prodavatelja?

Posebno uzimajući u obzir načelo pravne sigurnosti, je li za potrebe tumačenja važno to da su države članice do 2021. dužne izmijeniti propise kojima se u nacionalno pravo prenosi navedena odredba [Direktive o PDV-u], na način da se članak 33. stavak 1. navedene direktive treba primjenjivati i u slučaju neizravne suradnje pri odabiru prijevoznika?

5.

Treba li pravo Unije, konkretno [Direktivu o PDV-u], tumačiti na način da su slučajevi navedeni u nastavku, skupno ili pojedinačno, važni za ispitivanje činjenice postoje li između neovisnih poduzetnika koji obavljaju isporuku, otpremu ili prijevoz robe i poreznog obveznika pravni odnosi kojima se, zaobilaženjem članka 33. [Direktive o PDV-u] i posljedičnom povredom prava, želi iskoristiti okolnost da je u drugoj državi članici teret PDV-a niži: