2014D0415 — HR — 21.07.2014 — 000.002
ODLUKA VIJEĆA od 24. lipnja 2014. o aranžmanima Unije za provedbu klauzule solidarnosti ( L 192, 1.7.2014, p.53) |
ODLUKA VIJEĆA
od 24. lipnja 2014.
o aranžmanima Unije za provedbu klauzule solidarnosti
(2014/415/EU)
VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 222. stavak 3. prvu rečenicu,
uzimajući u obzir zajednički prijedlog Europske komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku,
budući da:
(1) |
Ova se Odluka odnosi na provedbu od strane Unije članka 222. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) („klauzula solidarnosti”). Ona se ne odnosi na provedbu klauzule solidarnosti od strane država članica u skladu s člankom 222. stavkom 2. UFEU-a. U skladu s Izjavom (br. 37.) o članku 222. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, država članica može odabrati najprimjerenije sredstvo za ispunjenje svoje obveze solidarnosti prema drugoj državi članici. |
(2) |
Prema članku 222. stavku 1. UFEU-a Unija i države članice zajednički djeluju u duhu solidarnosti ako je neka država članica meta terorističkog napada, žrtva prirodne nepogode ili nesreće izazvane ljudskim djelovanjem. Trebalo bi težiti usklađenosti i komplementarnosti djelovanja Unije i djelovanja država članica u korist bilo koje države članice koja se poziva na klauzulu solidarnosti te kako bi se izbjeglo udvostručavanje napora. S obzirom na to da se države članice trebaju međusobno koordinirati u Vijeću kako bi ispunile vlastite obveze solidarnosti u skladu s člankom 222. stavkom 2. UFEU-a, prikladno je imati aranžmane za koordinaciju u Vijeću u odnosu na provedbu klauzule solidarnosti od strane Unije. |
(3) |
Aranžmani za koordinaciju u Vijeću trebali bi se oslanjati na integrirane aranžmane EU-a za politički odgovor na krize (IPCR) koje je odobrilo Vijeće 25. lipnja 2013., a koji navode da IPCR također treba poduprijeti aranžmane za provedbu klauzule solidarnosti. Primjereno je da Vijeće prilagodi aranžmane za IPCR, posebno u slučaju preispitivanja. |
(4) |
Provedba klauzule solidarnosti od strane Unije trebala bi se oslanjati na postojeće instrumente u mjeri u kojoj je to moguće, trebala bi povećati učinkovitost jačanjem koordinacije i izbjegavanjem udvostručavanja, funkcionirati bez dodatnih resursa, osiguravati jednostavne i jasne dodirne točke za države članice na razini Unije te poštovati nadležnosti dodijeljene svakoj instituciji i službi Unije. |
(5) |
Klauzula solidarnosti poziva Uniju da pokrene sve instrumente kojima raspolaže. Relevantni instrumenti uključuju Strategiju unutarnje sigurnosti Europske unije, Mehanizam Europske unije za civilnu zaštitu uspostavljen Odlukom br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 ) („Mehanizam Unije”), Odluku br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 ) i strukture razvijene u okviru zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP). |
(6) |
Područje primjene aranžmana Unije za provedbu klauzule solidarnosti trebalo bi jasno definirati. |
(7) |
Što se tiče borbe protiv terorizma, strateški okvir djelovanja Unije je Strategija Europske unije za borbu protiv terorizma. Uspostavljeni su razni instrumenti, poput instrumenata koji jačaju zaštitu kritične infrastrukture u energetici i transportu ( 3 ). Također su poduzeta djelovanja nakon Komunikacije Komisije pod nazivom „Protuteroristička politika EU-a: glavna postignuća i budući izazovi”, primjerice djelovanja kojima se poboljšava suradnja između tijela kaznenog progona, jača sprečavanje radikalizacije, posebno uspostavom Mreže za osvješćivanje o radikalizaciji, i teroristima ograničuje pristup sredstvima kao i eksplozivima ( 4 ) te kemijskim, biološkim, radiološkim i nuklearnim materijalima, kao i djelovanja kojima se poboljšava sigurnost eksploziva. |
(8) |
Trebalo bi definirati mehanizam pozivanja i mehanizam postupnog ukidanja za aranžmane u okviru ove Odluke na razini Unije, na temelju političkog zahtjeva na visokoj razini dotične države članice i uz potporu jedinstvene ulazne točke na razini Unije. |
(9) |
Aranžmanima odgovora na razini Unije trebala bi se poboljšati učinkovitost pojačanom koordinacijom na temelju postojećih instrumenata. |
(10) |
Cilj je Mehanizma Unije jačanje suradnje između država članica i Unije te olakšavanje koordinacije u području civilne zaštite. Odlukom br. 1313/2013/EU uspostavljen je Koordinacijski centar za odgovor na hitne situacije („ERCC”) koji osigurava operativni kapacitet 24 sata dnevno 7 dana u tjednu te je na raspolaganju državama članicama i Komisiji za ostvarivanje ciljeva Mehanizma Unije. |
(11) |
Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) ima na raspolaganju strukture s obavještajnim i vojnim stručnim znanjem, kao i mrežu delegacija koje također mogu doprinijeti odgovoru na prijetnje ili katastrofe na državnom području država članica ili na krize koje imaju vanjsku dimenziju. Ovisno o krizi, ostale strukture i agencije Unije u području zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) uključujući ZSOP trebale bi osigurati, prema potrebi, doprinose u skladu s relevantnim odredbama prava Unije. |
(12) |
Kada je to potrebno i izvedivo s obzirom na žurnost, aranžmani odgovora na razini Unije trebali bi se nadopuniti donošenjem pravnih akata ili izmjenom postojećih akata u skladu s relevantnim odredbama Ugovorâ. |
(13) |
Ova odluka neće imati obrambene implikacije. U slučaju da kriza zahtijeva djelovanje ZVSP-a i ZSOP-a, odluku bi trebalo donijeti Vijeće u skladu s relevantnim odredbama Ugovorâ. |
(14) |
Ovom Odlukom ne dovodi se u pitanje članak 42. stavak 7. Ugovora o Europskoj uniji. |
(15) |
Komunikacijom Komisije pod nazivom „Strategija unutarnje sigurnosti EU-a na djelu: pet koraka prema sigurnijoj Europi” za cilj je postavljeno jačanje otpornosti Unije na krize i katastrofe nizom djelovanja, uključujući potpunim iskorištavanjem klauzule solidarnosti. Kako podsjeća Vijeće u svojim zaključcima od 24. i 25. veljače 2011., jačanje otpornosti Europe na krize i katastrofe od ključne je važnosti za daljnje jačanje slobode, sigurnosti i pravde u Uniji. |
(16) |
Europsko vijeće treba redovito procjenjivati prijetnje s kojima se suočava Unija kako bi se Uniji i njezinim državama članicama omogućilo učinkovito djelovanje. Na zahtjev Europskog vijeća trebalo bi izraditi izvješća o određenim prijetnjama. |
(17) |
U skladu s člankom 346. stavkom 1. točkom (a) UFEU-a nijedna država članica nije obvezna davati informacije ako smatra da bi njihovo otkrivanje bilo suprotno osnovnim interesima njezine sigurnosti. |
(18) |
Europski parlament 22. studenoga 2012. usvojio je rezoluciju 2012/2223 pod nazivom „Klauzule o uzajamnoj obrani i solidarnosti EU-a: političke i operativne dimenzije”. |
(19) |
Ovom Odlukom poštuju se temeljna prava i načela priznata u Povelji Europske unije o temeljnim pravima i trebala bi se primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima. |
(20) |
S obzirom na to da cilj ove Odluke, to jest provedbu klauzule solidarnosti od strane Unije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja, |
DONIJELO JE OVU ODLUKU:
Članak 1.
Opći cilj i predmet
1. Ovom se Odlukom utvrđuju pravila i postupci za provedbu od strane Unije članka 222. UFEU-a („klauzula solidarnosti”).
2. Kako bi se osigurala usklađenost i komplementarnost djelovanja Unije i država članica, Vijeće na političkoj razini provodi koordinaciju odgovora na pozivanje na klauzulu, koristeći aranžmane za IPCR. Potporu djelovanju aranžmana za IPCR pružaju Glavno tajništvo Vijeća, Komisija i ESVD.
3. Aranžmani na razini Unije temelje se na postojećim mehanizmima u Vijeću, Komisiji, ESVD-u i agencijama Unije za pružanje informacija i potpore. Gdje je relevantno, Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku (VP) i ESVD doprinose poduzimanjem inicijativa i pružanjem relevantnih informacija i potpore u području nadležnosti VP-a.
4. Relevantni instrumenti Unije i aranžmani za IPCR slijede vlastite postupke i mogu biti aktivni prije pozivanja i nakon postupnog ukidanja odgovora u okviru ove Odluke.
5. Aranžmani iz ove Odluke poboljšavaju učinkovitost pojačanom koordinacijom između odgovora Unije i država članica.
Članak 2.
Područje primjene
1. U slučaju terorističkog napada ili prirodne nepogode ili nesreće izazvane ljudskim djelovanjem, bez obzira na to jesu li nastali na državnom području država članica ili izvan njega, ova se Odluka primjenjuje:
(a) na državnom području država članica na koje se primjenjuju Ugovori, to jest kopnu, unutarnjim vodama, teritorijalnom moru i zračnom prostoru;
(b) kada zahvaća infrastrukturu (poput priobalnih naftnih i plinskih postrojenja) koja se nalazi u teritorijalnom moru, isključivom gospodarskom pojasu ili epikontinentalnom pojasu države članice.
Pri korištenju aranžmana u okviru ove Odluke, a posebno pri mobiliziranju instrumenata s kojima raspolaže, Unija je obvezana međunarodnim pravom i ne zadire u prava država koje nisu države članice.
2. Ova Odluka nema obrambene implikacije.
Članak 3.
Definicije
Za potrebe ove Odluke primjenjuju se sljedeće definicije:
(a) „katastrofa” znači svaka situacija koja ima ili može imati ozbiljne učinke na ljude, okoliš ili imovinu, uključujući kulturnu baštinu;
(b) „teroristički napad” znači kazneno djelo terorizma prema definiciji iz Okvirne odluke Vijeća 2002/475/PUP ( 5 );
(c) „kriza” znači katastrofa ili teroristički napad tako širokog učinka ili političkog značaja da zahtijeva pravodobno usklađivanje politike i odgovor na političkoj razini Unije;
(d) „odgovor” znači svako djelovanje poduzeto u slučaju katastrofe ili terorističkog napada radi uklanjanja njegovih neposrednih štetnih posljedica.
Članak 4.
Pozivanje na klauzulu solidarnosti
1. U slučaju katastrofe ili terorističkog napada pogođena država članica može se pozvati na klauzulu solidarnosti ako, nakon što je iskoristila mogućnosti koje joj nude postojeća sredstva i alati na nacionalnoj razini i na razini Unije, smatra da kriza jasno nadilazi kapacitete za odgovor koji su joj na raspolaganju.
2. Politička tijela pogođene države članice upućuju svoje pozivanje predsjedništvu Vijeća. Pozivanje se upućuje i predsjedniku Europske komisije putem ERCC-a.
Članak 5.
Aranžmani odgovora na razini Unije
1. Nakon pozivanja na klauzulu solidarnosti Vijeće osigurava političko i strateško usmjeravanje odgovora Unije na pozivanje na klauzulu solidarnosti, u potpunosti vodeći računa o nadležnosti Komisije i VP-a. U tu svrhu predsjedništvo Vijeća odmah aktivira aranžmane za IPCR, ako već nisu u uporabi, te na taj način obavješćuje sve države članice o pozivanju na klauzulu solidarnosti.
2. Istodobno, te u skladu s člankom 1. stavkom 3., Komisija i VP:
(a) utvrđuju sve relevantne instrumente Unije koji na najbolji način mogu doprinijeti odgovoru na krizu, uključujući sektorske, operativne, političke ili financijske instrumente i strukture te poduzimaju sve potrebne mjere predviđene tim instrumentima;
(b) utvrđuju vojne kapacitete koji na najbolji način mogu doprinijeti odgovoru na krizu uz potporu Vojnog stožera EU-a;
(c) utvrđuju i predlažu upotrebu instrumenata i resursa koji su pod nadležnošću agencija Unije i koji na najbolji način mogu doprinijeti odgovoru na krizu;
(d) savjetuju Vijeće o tome jesu li postojeći instrumenti dovoljni za pomoć pogođenoj državi članici nakon pozivanja na klauzulu solidarnosti;
(e) izrađuju redovna integrirana izvješća o svijesti o situaciji i analizi radi obavješćivanja i potpore koordinaciji i donošenju odluka na političkoj razini u Vijeću, u skladu s člankom 6. ove Odluke.
3. Prema potrebi, te u skladu s člankom 1. stavkom 3., Komisija i VP podnose prijedloge Vijeću, a posebno u pogledu:
(a) odluka o izvanrednim mjerama koje nisu predviđene postojećim instrumentima;
(b) zahtjeva za vojne kapacitete koji nadilaze postojeće aranžmane o civilnoj zaštiti; ili
(c) mjera koje podupiru brzi odgovor država članica.
4. Koristeći aranžmane za IPCR, predsjedništvo Vijeća osigurava usklađenost postupanja u Vijeću i sveukupnog odgovora na političkoj razini Unije, uključujući u pogledu izrade i ažuriranja prijedlogâ za djelovanje, pritom poštujući pravo inicijative Komisije i VP-a u okviru njihovih područja nadležnosti. Pri tome predsjedništvo podupiru i savjetuju Glavno tajništvo Vijeća, Komisija i ESVD te, u slučaju terorističkih napada, koordinator EU-a za borbu protiv terorizma. Ovisno o krizi, strukture i agencije Unije u području ZVSP-a/ZSOP-a osiguravaju, prema potrebi, doprinose u skladu s relevantnim odredbama prava Unije.
5. Predsjedništvo Vijeća obavješćuje predsjednika Europskog vijeća i predsjednika Europskog parlamenta o pozivanju na klauzulu solidarnosti i o svim glavnim događajima.
6. Nakon pozivanja na klauzulu solidarnosti ERCC djeluje kao neprekidna središnja kontaktna točka na razini Unije s nadležnim tijelima država članica i drugim dionicima, ne dovodeći u pitanje postojeće odgovornosti unutar Komisije i VP-a te postojeće informacijske mreže. ERCC olakšava izradu integriranih izvješća o svijesti o situaciji i analizi (ISAA), u suradnji sa Situacijskom sobom EU-a i drugim kriznim centrima Unije, u skladu s člankom 6. ove Odluke.
Članak 6.
Integrirana izvješća o svijesti o situaciji i analizi
Izvješća ISAA prilagođena su potrebama političke razine Unije koju određuje predsjedništvo Vijeća i omogućuju, unutar Vijeća, strateški pregled stanja, u skladu s aranžmanima za IPCR. Takva izvješća objedinjuju potvrđene doprinose koje su dobrovoljno stavile na raspolaganje države članice, Komisija, ESVD i relevantne agencije Unije, kao i relevantne međunarodne organizacije. U slučaju pozivanja u pogledu terorističkih napada, obavještajne analize i kratka izvješća obrađuju se zasebno kroz postojeće kanale.
Članak 7.
Postupno ukidanje
Postupno ukidanje odgovora u okviru ove Odluke slijedi isti postupak kako je predviđeno u članku 4. stavku 2. Kada država članica koja se pozvala na klauzulu solidarnosti smatra da više nema potrebe da pozivanje ostane aktivno, ona to naznačuje bez odgode.
Članak 8.
Procjena prijetnje na razini Unije
1. Radi redovne procjene prijetnji s kojima se suočava Unija Europsko vijeće može zatražiti od Komisije i VP-a te agencija Unije, prema potrebi, da izrade izvješća o određenim prijetnjama.
2. Osim ako Europsko vijeće drukčije odredi, sva takva izvješća temelje se samo na raspoloživim procjenama prijetnji koje su sastavile relevantne institucije, tijela i agencije Unije prema postojećim aranžmanima te na informacijama koje su dobrovoljno osigurale države članice, uz izbjegavanje udvostručavanja napora. Koordinator EU-a za borbu protiv terorizma prema potrebi se povezuje s pripremom takvih izvješća. U skladu s člankom 346. stavkom 1. točkom (a) UFEU-a nijedna država članica nije obvezna davati informacije ako smatra da bi njihovo otkrivanje bilo suprotno osnovnim interesima njezine sigurnosti.
Članak 9.
Preispitivanje
1. Aranžmani u okviru ove Odluke periodički se preispituju u skladu s utvrđenim potrebama, a u svakom slučaju u roku od 12 mjeseci od prestanka pozivanja kako bi se osiguralo da se izvuku relevantne pouke i da ih se sagleda. To se preispitivanje provodi u Vijeću na temelju zajedničkog izvješća koje pripremaju Komisija i VP.
2. Prema potrebi, ova se Odluka može izmijeniti. U takvim slučajevima i u skladu s člankom 222. stavkom 3 UFEU-a, Vijeću pomažu Politički i sigurnosni odbor i Stalni odbor za operativnu suradnju u području unutarnje sigurnosti.
3. Prema potrebi, Vijeće može prilagoditi aranžmane za IPCR, posebno kao odgovor na potrebe koje je utvrdilo Vijeće u kontekstu preispitivanja ili nakon izmjene ove Odluke.
Članak 10.
Financijske implikacije
Svi financijski resursi potrebni za provedbu ove Odluke mobiliziraju se u okviru dogovorenih ograničenja godišnjih izdataka i u skladu s područjem primjene postojećih instrumenata Unije, istodobno poštujući godišnje gornje granice višegodišnjeg financijskog okvira.
Članak 11.
Stupanje na snagu
Ova Odluka stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
( 1 ) Odluka br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (SL L 347, 20.12.2013., str. 924.).
( 2 ) Odluka br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. o ozbiljnim prekograničnim prijetnjama zdravlju i o stavljanju izvan snage Odluke br. 2119/98/EZ (SL L 293, 5.11.2013., str. 1.).
( 3 ) Kako je utvrđeno u Direktivi Vijeća 2008/114/EZ od 8. prosinca 2008. o utvrđivanju i označivanju europske kritične infrastrukture i procjeni potrebe poboljšanja njezine zaštite (SL L 345, 23.12.2008., str. 75.).
( 4 ) Uredba (EU) br. 98/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2013. o stavljanju na tržište i uporabi prekursora eksploziva (SL L 39, 9.2.2013., str. 1.).
( 5 ) Okvirna odluka Vijeća 2002/475/PUP od 13. lipnja 2002. o suzbijanju terorizma (SL L 164, 22.6.2002., str. 3.).