31972R0574

UREDBA VIJEĆA (EEZ) br. 574/72

od 21. ožujka 1972.

o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegove članke 2., 7. i 51.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 1408/71 (1) od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice, a posebno njezin članak 97.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije donesen nakon savjetovanja s Upravnom komisijom za socijalnu sigurnost radnika migranata,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine,

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora,

budući da je Uredbu br. 3 (2) o socijalnoj sigurnosti radnika migranata zamijenila Uredba (EEZ) br. 1408/71 na temelju čijega je članka 99. stavljena izvan snage i Uredba br. 4 (3) koja je utvrđivala provedbene postupke i dopunjavala odredbe Uredbe br. 3. o socijalnoj sigurnosti radnika migranata i da je potrebno uspostaviti provedbene postupke prilagođene novim osnovnim pravilima i iskustvu stečenom u primjeni tih tekstova u razdoblju od dvanaest godina;

budući da je posebno potrebno navesti nadležne ustanove svake države članice, dokumente koje dotične osobe trebaju dostaviti i formalnosti koje trebaju ispuniti kako bi ostvarile davanja, postupke administrativnih provjera i liječničkih pregleda, te uvjete naknade troškova za davanja koje je pružila institucija jedne države članice u ime institucije druge države članice, kao i dužnosti Revizijskog odbora,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe:

Članak 2.

Tiskani ogledni obrasci – Informacije o zakonodavstvu – Naputci

1.   Ogledne obrasce potvrda, uvjerenja, izjava, zahtjeva i drugih dokumenata potrebnih za primjenu Uredbe i Provedbene uredbe sastavlja Administrativna komisija. Dvije države članice ili njihova nadležna tijela mogu, sporazumno i nakon što dobiju mišljenje Administrativne komisije, donijeti pojednostavljene obrasce koje će koristiti među sobom.

2.   Za potrebe nadležnih tijela svake države članice Administrativna komisija može prikupiti informacije o odredbama nacionalnih zakonodavstava koje spadaju u opseg Uredbe.

3.   Administrativna komisija izrađuje naputke u svrhu obavješćivanja dotičnih osoba o njihovim pravima i administrativnim formalnostima koje trebaju ispuniti kako bi ostvarile ta prava.

Prije izrade tih naputaka potrebno se savjetovati sa Savjetodavnim odborom.

Članak 3.

Tijela za vezu – Komunikacija između ustanova te između korisnika i ustanova

1.   Nadležna tijela mogu odrediti tijela za vezu koja mogu jedna s drugima izravno komunicirati.

2.   Svaka ustanova države članice i svaka osoba koja ima boravište ili privremeno boravište na državnom području države članice može podnijeti zahtjev ustanovi druge države članice, bilo izravno ili putem tijela za vezu.

Članak 4.

Prilozi

1.   Nadležno tijelo ili tijela svih država članica navedeni su u Prilogu 1.

2.   Nadležne ustanove svake države članice navedene su u Prilogu 2.

3.   Ustanove mjesta boravišta ili privremenog boravišta svake države članice navedene su u Prilogu 3.

4.   Tijela za vezu određena u skladu s člankom 3. stavkom 1. Provedbene uredbe navedena su u Prilogu 4.

5.   Odredbe iz članaka 5., 53. stavka 3., 104., 105. stavka 2., 116. i 120. Provedbene uredbe navedene su u Prilogu 5.

6.   Postupak isplate davanja koju je odabrala ustanova nadležna za isplatu u svakoj državi članici, u skladu s člankom 53. stavkom 1. Provedbene uredbe naveden je u Prilogu 6.

7.   Imena i registrirani uredi i poslovnice banaka iz članka 55. stavka 1. Provedbene uredbe navedeni su u Prilogu 7.

8.   Države članice na čije se međusobne odnose primjenjuju odredbe članka 10. stavka 2. točke (d) Provedbene uredbe navedene su u Prilogu 8.

9.   Sustavi koji se uzimaju u obzir prilikom izračuna prosječnoga godišnjeg troška davanja u naravi, u skladu s člankom 94. stavkom 3. točkom (a) i člankom 95. stavkom 3. točkom (a) Provedbene uredbe navedeni su u Prilogu 9.

10.   Ustanove ili tijela koja su odredila nadležna tijela, i to posebno u skladu sa sljedećim člancima Provedbene uredbe: članak 6. stavak 1., članak 11. stavak 1., članak 13. stavci 2. i 3., članak 14. stavci 1., 2. i 3., članak 38. stavak 1., članak 70. stavak 1., članak 80. stavak 2., članak 81., članak 82. stavak 2., članak 85. stavak 2., članak 89. stavak 1., članak 91. stavak 2., članak 102. stavak 2., članak 110., članak 113. stavak 2., navedeni su u Prilogu 10.

GLAVA II.

PROVEDBA OPĆIH ODREDABA UREDBE

Provedba članaka 6. i 7. Uredbe

Članak 5.

Zamjena sporazuma o provedbi konvencije Provedbenom uredbom

Odredbe Provedbene uredbe zamjenjuju odredbe sporazuma o provedbi konvencija iz članka 6. Uredbe. One zamjenjuju i odredbe koje se odnose na provedbu odredaba konvencija iz članka 7. stavka 2. točke (c) Uredbe, pod uvjetom da nisu navedene u Prilogu 5.

Provedba članka 9. Uredbe

Članak 6.

Prihvat u dobrovoljno ili izborno produženo osiguranje

1.   Ako na temelju članka 9. i članka 15. stavka 3. Uredbe osoba ispunjava uvjete za prihvat u sustav dobrovoljnog ili izbornog produženog osiguranja za slučaj invalidnosti, starosti i smrti (mirovine) u okviru nekoliko sustava prema zakonodavstvu jedne države članice, a ne podliježe obveznom osiguranju prema nekom od tih sustava s naslova svog posljednjeg zaposlenja, takva osoba može prema navedenim člancima biti prihvaćena u sustav dobrovoljnog ili izbornog produženog osiguranja naznačen zakonodavstvom te države članice ili, ako to nije moguće, u sustav prema svom izboru.

2.   Kako bi se mogla pozvati na odredbe članka 9. stavka 2. Uredbe, osoba mora instituciji države članice dostaviti uvjerenje o razdobljima osiguranja navršenima prema zakonodavstvu bilo koje druge države članice. Na zahtjev dotične osobe, to uvjerenje izdaje institucija ili institucije koje primjenjuju zakonodavstvo prema kojemu je ona navršila ta razdoblja osiguranja.

Provedba članka 12. Uredbe

Članak 7.

Opća pravila za provedbu odredaba koje se odnose na sprečavanje preklapanja davanja – Primjena tih odredaba na davanja za slučaj invalidnosti, starosti i smrti (mirovine)

1.   Ako osoba koja ima pravo na određeno davanje prema zakonodavstvu jedne države članice ima pravo i na davanja prema zakonodavstvu jedne ili više drugih država članica, primjenjuju se sljedeća pravila:

2.   Za potrebe članka 12. stavaka 2., 3. i 4. Uredbe, predmetne nadležne institucije na zahtjev razmjenjuju sve potrebne informacije.

Članak 8.

Pravila koja se primjenjuju u slučaju preklapanja prava na davanja za slučaj majčinstva prema zakonodavstvu više država članica.

Ako radnik ili član njegove obitelji ima pravo podnijeti zahtjev za davanja za slučaj majčinstva prema zakonodavstvu dviju ili više država članica, ta se davanja priznaju isključivo prema zakonodavstvu države članice na čijem se državnom području porođaj dogodio, odnosno, ako se porođaj nije zbio na državnom području jedne od tih država članica, onda isključivo prema posljednjem zakonodavstvu države članice kojemu je radnik podlijegao.

Članak 9.

Pravila koja se primjenjuju u slučaju preklapanja prava na naknadu za slučaj smrti prema zakonodavstvu više država članica

1.   Ako smrt nastupi na državnom području jedne od država članica, zadržava se samo pravo na naknadu za slučaj smrti stečeno prema zakonodavstvu te države članice, dok pravo stečeno prema zakonodavstvu bilo koje druge države članice prestaje.

2.   Ako smrt nastupi na državnom području jedne države članice, a pravo na naknadu za slučaj smrti je stečeno prema zakonodavstvu dviju ili više drugih država članica, odnosno ako smrt nastupi izvan državnog područja država članica, a navedeno je pravo stečeno prema zakonodavstvu dviju ili više država članica, zadržava se samo pravo stečeno prema zakonodavstvu države članice na temelju kojega je radnik navršio svoje posljednje razdoblje osiguranja, dok pravo stečeno prema zakonodavstvu bilo koje druge države članice prestaje.

Članak 10.

Pravila koja se primjenjuju u slučaju preklapanja prava na obiteljska davanja ili obiteljske doplatke kad je radnik, u istom razdoblju ili dijelu razdoblja, uzastopno podlijegao zakonodavstvima više država članica

1.   Ako su u istom razdoblju obiteljska davanja ili obiteljski doplatci priznati dvjema osobama u odnosu na istoga člana obitelji, prema članku 73. stavku 1. ili 2. odnosno članku 74. stavku 1. ili 2. Uredbe i prema zakonodavstvu zemlje boravišta tog člana obitelji, odredbe koje se trebaju primijeniti u odnosu na preklapanje prava na obiteljske doplatke ili obiteljska davanja su odredbe predviđene zakonodavstvom zemlje boravišta člana obitelji. U tu se svrhu uzima da je pravo na obiteljska davanja ili obiteljske doplatke prema članku 73. stavku 1. ili 2. odnosno članku 74. stavku 1. ili 2. Uredbe pravo stečeno prema zakonodavstvu zemlje boravišta predmetnog člana obitelji.

2.   Ako je radnik uzastopno podlijegao zakonodavstvima dviju država članica u razdoblju koje razdvaja dva datuma za isplatu obiteljskih davanja ili obiteljskih doplataka kako predviđa zakonodavstvo jedne ili obiju dotičnih država članica, primjenjuju se sljedeća pravila:

3.   Ako članovi obitelji radnika koji podliježe francuskom zakonodavstvu, odnosno nezaposlene osobe koja prima davanje za slučaj nezaposlenosti prema francuskom zakonodavstvu, presele boravište s državnog područja jedne države članice na državno područje druge države članice u istom kalendarskom mjesecu, ustanova nadležna za pružanje obiteljskih doplataka na početku tog mjeseca nastavit će ih isplaćivati tijekom cijeloga tekućeg mjeseca.

GLAVA III.

PROVEDBA ODREDABA UREDBE KOJE SE ODNOSE NA ODREĐIVANJE MJERODAVNOG ZAKONODAVSTVA

Provedba članaka 13. do 16. Uredbe

Članak 11.

Formalnosti u slučaju upućivanja na rad drugamo

1.   U slučajevima iz članka 14. stavka 1. točke (a) i stavka 2. točke (a) Uredbe, ustanova koju je odredilo nadležno tijelo države članice čije zakonodavstvo ostaje mjerodavno izdaje radniku, na njegov zahtjev ili na zahtjev njegovoga poslodavca, ako su ispunjeni potrebni uvjeti, potvrdu o upućivanju kojom se potvrđuje da do određenog datuma on i dalje podliježe tom zakonodavstvu.

2.   Pristanak predviđen člankom 14. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. Uredbe mora zatražiti poslodavac.

Članak 12.

Posebne odredbe u vezi s osiguranjem prema njemačkom sustavu socijalne sigurnosti

1.   Kad se, pod uvjetima iz članka 14. stavka 1. točaka (b) i (c) ili članka 2. točke (a) Uredbe, na radnika kojeg zapošljava poduzeće ili poslodavac čije se registrirano sjedište ili mjesto poslovanja ne nalazi na državnom području Njemačke primjenjuje njemačko zakonodavstvo, to se zakonodavstvo primjenjuje kao da je radnik zaposlen u mjestu svog boravišta na državnom području Njemačke.

2.   Kada se na temelju zakonodavstva države članice koja nije Njemačka doprinosi uplaćuju za određeno razdoblje u okviru obveznog sustava za slučaj invalidnosti, starosti ili smrti (mirovine), za isto se razdoblje mogu uplaćivati i dopunski doprinosi za dodatno osiguranje prema njemačkom zakonodavstvu (Hoeherversicherung).

Članak 13.

Ostvarivanje prava izbora od strane osoba zaposlenih u diplomatskim misijama i konzularnim uredima

1.   Pravo izbora predviđeno člankom 16. stavkom 2. Uredbe prvi se put mora ostvariti u roku od tri mjeseca od datuma kad se radnik zaposlio u dotičnoj diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu odnosno kad je stupio u osobnu službu kod predstavnika te misije ili ureda. Izbor proizvodi učinak na datum stupanja u službu.

Kad radnik obnovi svoje pravo izbora na kraju kalendarske godine, izbor proizvodi učinak prvog dana sljedeće kalendarske godine.

2.   Radnik koji ostvari svoje pravo izbora o tome obavješćuje ustanovu koju je odredilo nadležno tijelo države članice čije je zakonodavstvo izabrao te to istodobno priopćuje i svom poslodavcu. Ako je to potrebno, navedena ustanova te obavijesti prosljeđuje svim drugim ustanovama iste države članice, u skladu sa smjernicama koje je izdalo nadležno tijelo te države članice.

3.   Ustanova koju je odredilo nadležno tijelo države članice čije je zakonodavstvo radnik izabrao izdaje mu potvrdu kojom se potvrđuje da on podliježe zakonodavstvu te države članice dok je zaposlen u diplomatskoj misiji ili konzularnom uredu o kojem je riječ odnosno dok je u osobnoj službi kod predstavnika te misije ili ureda.

4.   Ako je radnik izabrao da se na njega primjenjuje njemačko zakonodavstvo, odredbe tog zakonodavstva primjenjuju se kao da je taj radnik zaposlen u mjestu u kojem njemačka vlada ima sjedište. Nadležno tijelo određuje nadležnu ustanovu za zdravstveno osiguranje.

Članak 14.

Ostvarivanje prava izbora od strane pomoćnog osoblja Europskih zajednica

1.   Pravo izbora predviđeno člankom 16. stavkom 3. Uredbe mora se ostvariti prilikom sklapanja ugovora o radu. Tijelo ovlašteno za sklapanje tog ugovora obavješćuje ustanovu koju je odredilo nadležno tijelo države članice čije je zakonodavstvo član pomoćnog osoblja izabrao. Ako je to potrebno, navedena ustanova te obavijesti prosljeđuje svim drugim ustanovama iste države članice.

2.   Ustanova koju je odredilo nadležno tijelo države članice čije je zakonodavstvo član pomoćnog osoblja izabrao izdaje mu potvrdu kojom se potvrđuje da on podliježe zakonodavstvu te države članice dok je zaposlen kod Europskih zajednica kao član pomoćnog osoblja.

3.   Ako to bude potrebno, nadležna tijela država članica određuju ustanove nadležne u odnosu na članove pomoćnog osoblja Europskih zajednica.

4.   Ako je član pomoćnog osoblja, zaposlen na državnom području države članice koja nije Njemačka, izabrao primjenu njemačkog zakonodavstva, odredbe tog zakonodavstva primjenjuju se kao da je taj član pomoćnog osoblja zaposlen u mjestu u kojem njemačka vlada ima sjedište. Nadležno tijelo imenuje nadležne ustanove za zdravstveno osiguranje.

GLAVA IV.

PROVEDBA POSEBNIH ODREDABA UREDBE KOJE SE ODNOSE NA RAZNE KATEGORIJE DAVANJA

POGLAVLJE 1.

OPĆA PRAVILA GLEDE ZBRAJANJA RAZDOBLJA OSIGURANJA

Članak 15.

1.   U slučajevima iz članka 18. stavka 1., članka 38., članka 45. stavaka 1. i 2., članka 64. te članka 67. stavaka 1. i 2. Uredbe, zbrajanje razdoblja osiguranja obavlja se u skladu sa sljedećim pravilima:

2.   Razdoblja osiguranja koja su navršena prema zakonodavstvu države članice na koju se Uredba ne primjenjuje, ali koja se uzimaju u obzir prema zakonodavstvu države članice na koju se Uredba primjenjuje, smatraju se razdobljima osiguranja koja se uzimaju u obzir u svrhu zbrajanja.

3.   Ako su navršena razdoblja osiguranja iskazana u jedinicama drukčijim od onih koje upotrebljava zakonodavstvo druge države članice, preračunavanje potrebno u svrhu zbrajanja vrši se prema sljedećim pravilima:

POGLAVLJE 2.

BOLEST I MAJČINSTVO

Provedba članka 18. Uredbe

Članak 16.

Potvrda o razdobljima osiguranja

1.   Kako bi se mogao pozvati na odredbe članka 18. Uredbe, radnik nadležnoj ustanovi podnosi uvjerenje u kojem su naznačena razdoblja osiguranja navršena prema posljednjem zakonodavstvu kojemu je podlijegao.

2.   To uvjerenje izdaje, na zahtjev radnika, ustanova ili ustanove posljednje države članice čijem je zakonodavstvu podlijegao. Ako radnik ne podnese navedeno uvjerenje, nadležna ga ustanova pribavlja od dotične ustanove ili ustanova.

3.   Ako je potrebno uzeti u obzir razdoblja osiguranja prethodno navršena prema zakonodavstvu bilo koje druge države članice kako bi se ispunili uvjeti propisani zakonodavstvom nadležne države, odgovarajuće se primjenjuju odredbe stavaka 1. i 2.

Provedba članka 19. Uredbe

Članak 17.

Davanja u naravi u slučaju boravka u državi članici koja nije nadležna država

1.   Kako bi mogao primati davanja u naravi prema članku 19. Uredbe, radnik mora sebe i članove svoje obitelji prijaviti ustanovi mjesta svog boravišta tako što će podnijeti uvjerenje kojim se potvrđuje da on i članovi njegove obitelji imaju pravo na navedena davanja. To uvjerenje, temeljeno na podacima koje dostavlja poslodavac, prema potrebi izdaje nadležna ustanova. Ako radnik ili članovi njegove obitelji ne podnesu navedeno uvjerenje, ustanova mjesta boravišta pribavlja izravno od nadležne ustanove.

2.   To uvjerenje vrijedi sve dok ustanova mjesta boravišta ne bude obaviještena o tome da je ono opozvano. Međutim, ako je navedeno uvjerenje izdala francuska ustanova, ono važi samo tri mjeseca od datuma izdavanja i mora se obnoviti svaka tri mjeseca.

3.   Ako je radnik sezonski radnik, uvjerenje iz stavka 1. vrijedi čitavo očekivano razdoblje sezonskoga rada, osim ako nadležna ustanova u međuvremenu ne obavijesti ustanovu mjesta boravišta o tome da je opozvano.

4.   Ustanova mjesta boravišta obavješćuje nadležnu ustanovu o svakoj prijavi izvršenoj u skladu s odredbama stavka 1.

5.   Nakon svakog podnošenja zahtjeva za bilo koje davanje u naravi, dotična osoba podnosi prateću dokumentaciju potrebnu za priznanje davanja u naravi prema zakonodavstvu države članice na čijem državnom području boravi.

6.   U slučaju bolničkog liječenja, ustanova mjesta boravišta obavješćuje nadležnu ustanovu, u roku od tri dana od datuma kad je saznala za bolničko liječenje, o datumu prijema u bolnicu, vjerojatnom trajanju bolničkoga liječenja i datumu napuštanja bolnice. Međutim, obavješćivanje neće biti potrebno ako se troškovi za davanja u naravi nadoknade ustanovi mjesta boravišta u paušalnom iznosu.

7.   Ustanova mjesta boravišta unaprijed obavješćuje nadležnu ustanovu o svakoj odluci koja se odnosi na priznanje davanja u naravi uvrštenih u popis iz članka 24. stavka 2. Uredbe. U roku od petnaest dana od dana kad se ta obavijest pošalje, nadležna ustanova može istaknuti prigovor i navesti razloge na kojima se taj prigovor temelji. Ako po isteku toga razdoblja takav prigovor ne bude istaknut, ustanova mjesta boravišta priznat će davanja u naravi. Kad se takva davanja moraju pružiti u slučaju krajnje hitnosti, ustanova mjesta boravišta o tome bez odlaganja obavješćuje nadležnu ustanovu. Međutim, obavješćivanje o prigovoru i navođenje razloga na kojima se taj prigovor temelji neće biti potrebno ako se troškovi za davanja u naravi nadoknade ustanovi mjesta boravišta u paušalnom iznosu.

8.   Radnik ili članovi njegove obitelji dužni su ustanovu mjesta boravišta obavijestiti o svakoj promjeni svojih prilika koja bi mogla utjecati na njihovo pravo na davanja u naravi, posebno o svakom prestanku ili promjeni radnikovoga zaposlenja odnosno svakom preseljenju boravišta ili privremenog boravišta toga radnika ili člana njegove obitelji. Isto tako, ako radniku prestane osiguranje ili pravo na davanja u naravi, nadležne ustanove o tome obavješćuju ustanovu mjesta boravišta. Ustanova mjesta boravišta može u svako doba od nadležne ustanove zatražiti da joj dostavi bilo koji podatak koji se odnosi na osiguranje radnika ili na njegovo pravo na davanja u naravi.

9.   Dvije ili više država članica odnosno nadležna tijela tih država članica mogu se, nakon što prime mišljenje Administrativne komisije, sporazumjeti o drugim provedbenim odredbama.

Članak 18.

Novčana davanja u slučaju boravišta u državi članici koja nije nadležna država

1.   Kako bi mogao primati novčana davanja prema članku 19. stavku 1. točki (b) Uredbe, radnik se mora u roku od tri dana od nastanka nesposobnosti za rad prijaviti ustanovi mjesta boravišta tako što će dostaviti obavijest o tome da je prestao raditi, odnosno, ako tako predviđa zakonodavstvo koje primjenjuje nadležna ustanova ili ustanova mjesta boravišta, potvrdu o nesposobnosti za rad koju je izdao liječnik koji liječi dotičnoga radnika.

2.   Ako liječnici koji liječe dotičnoga radnika u zemlji boravišta nisu izdali potvrde o nesposobnosti za rad, radnik se izravno prijavljuje ustanovi mjesta boravišta u roku utvrđenim zakonodavstvom koje ona primjenjuje.

Ta ustanova bez odlaganja poduzima mjere s ciljem medicinskog potvrđivanja nesposobnosti za rad i sastavljanja potvrde iz stavka 1. U toj se potvrdi navodi vjerojatno trajanje nesposobnosti i ona se bez odlaganja prosljeđuje nadležnoj ustanovi.

3.   U slučajevima kad se stavak 2. ne primjenjuje, ustanova mjesta boravišta, što je moguće prije, a u svakom slučaju u roku od tri dana od datuma kad joj se radnik prijavio, radnika upućuje na liječnički pregled kao da je osiguran kod te ustanove. U izvješću liječnika koji je radnika pregledao treba posebno biti naznačeno vjerojatno trajanje nesposobnosti za rad. Ustanova mjesta boravišta to izvješće prosljeđuje nadležnoj ustanovi u roku od tri dana od datuma pregleda.

4.   Ustanova mjesta boravišta potom obavlja sve potrebne administrativne provjere ili liječničke preglede radnika kao da je osiguran kod te ustanove. Čim utvrdi da je radnik sposoban vratiti se na rad, o tome bez odlaganja obavješćuje radnika i nadležnu ustanovu navodeći datum prestanka radnikove nesposobnosti. Ne dovodeći u pitanje odredbe stavka 6., obavijest radniku smatra se odlukom donesenom u ime nadležne ustanove.

5.   U svim slučajevima nadležna ustanova pridržava pravo radnika uputiti na pregled kod liječnika po vlastitom izboru.

6.   Ako nadležna ustanova odluči uskratiti novčana davanja zbog toga što radnik nije ispunio formalnosti utvrđene zakonodavstvom zemlje boravišta odnosno ako utvrdi da je radnik sposoban vratiti se na rad, o svojoj odluci obavješćuje radnika, a primjerak te odluke istodobno šalje ustanovi mjesta boravišta.

7.   Kad se radnik vrati na rad, o tome obavješćuje nadležnu ustanovu ako je takvo obavješćivanje obvezno prema zakonodavstvu koje ta ustanova primjenjuje.

8.   Nadležna ustanova isplaćuje novčana davanja na odgovarajući način, posebno putem međunarodne novčane uputnice, te o tome obavješćuje ustanovu mjesta boravišta i radnika. Ako novčana davanja isplaćuje ustanova mjesta boravišta u ime nadležne ustanove, nadležna ustanova radnika obavješćuje o njegovim pravima, a ustanovu mjesta boravišta o iznosu novčanih davanja, datumima isplate te najdužem razdoblju u kojem se ona mogu isplaćivati u skladu sa zakonodavstvom nadležne države.

9.   Dvije ili više država članica odnosno nadležna tijela tih država članica mogu se, nakon što prime mišljenje Administrativne komisije, sporazumjeti o drugim provedbenim odredbama.

Provedba članka 20. Uredbe

Članak 19.

Posebne odredbe za pogranične radnike i članove njihovih obitelji

Pograničnim radnicima ili članovima njihovih obitelji lijekovi, zavoji, naočale i manja pomagala mogu se izdati, a laboratorijske analize i testovi obaviti samo u državi članici na čijem su državnom području prepisani ili preporučeni, u skladu sa zakonodavstvom te države članice.

Provedba članka 22. Uredbe

Članak 20.

Davanja u naravi u slučaju boravka u državi članici koja nije nadležna država – Poseban slučaj radnika raspoređenih drugamo i radnika zaposlenih u međunarodnom prijevozu te članova njihovih obitelji

1.   Kako bi mogao primati davanja u naravi za sebe ili za članove svoje obitelji koji ga prate dok je raspoređen drugamo, radnik na kojega se primjenjuje članak 14. stavak 1. točka (a) podtočka i. ili stavak 2. točka (a) Uredbe mora ustanovi mjesta privremenog boravišta podnijeti potvrdu predviđenu člankom 11. Provedbene uredbe. Za radnika koji je podnio takvu potvrdu pretpostavlja se da je ispunio uvjete za stjecanje prava na davanja u naravi.

2.   Kako bi mogao primati davanja u naravi za sebe ili za članove svoje obitelji koji ga prate, radnik zaposlen u međunarodnom prijevozu, na kojega se primjenjuje članak 14. stavak 1. točka (b) Uredbe, a koji tijekom svog zaposlenja ide na državno područje države članice koja nije nadležna država mora, što je prije moguće, ustanovi mjesta privremenog boravišta podnijeti posebno uvjerenje izdano od strane njegovog poslodavca ili zastupnika u tekućem kalendarskom mjesecu ili u razdoblju od dva kalendarska mjeseca prije podnošenja. U tom se uvjerenju posebno navodi datum od kojega je radnik zaposlen kod toga poslodavca te ime i adresa nadležne ustanove. Ako, međutim, prema zakonodavstvu nadležne države poslodavac ne mora znati koja je ustanova nadležna, radnik u pisanom obliku dostavlja ime i adresu te ustanove prilikom podnošenja svog zahtjeva ustanovi mjesta boravka. Za radnika koji je podnio takvo uvjerenje pretpostavlja se da je ispunio uvjete za stjecanje prava na davanja u naravi. Ako radnik prije liječenja ne može stupiti u kontakt s ustanovom mjesta privremenog boravišta, on će usluge tog liječenja ipak primiti po predočenju navedenog uvjerenja kao da je osiguran kod te ustanove.

3.   Ustanova mjesta privremenog boravišta će se, u roku od tri dana, kod nadležne ustanove raspitati ispunjava li dotična osoba uvjete za stjecanje prava na davanja u naravi. Ta će ustanova davanja u naravi pružati sve dok ne primi odgovor nadležne ustanove, ali ne duže od trideset dana.

4.   Nadležna ustanova šalje odgovor ustanovi mjesta privremenog boravišta u roku od deset dana od primitka zahtjeva te ustanove. Ako je odgovor potvrdan, nadležna ustanova prema potrebi naznačuje najduže razdoblje u kojem se davanja u naravi mogu pružati, u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje, a ustanova mjesta privremenog boravišta nastavlja pružati navedena davanja.

5.   Umjesto potvrde ili uvjerenja predviđenih stavcima 1. odnosno 2., radnici na koje se ti stavci primjenjuju mogu ustanovi mjesta privremenog boravišta podnijeti uvjerenje kojim se potvrđuje da su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava na davanja u naravi. U tom se uvjerenju, koje izdaje nadležna ustanova, posebno navodi, ako je to potrebno, najduže razdoblje u kojem se davanja u naravi mogu pružati, u skladu sa zakonodavstvom nadležne države. U tom se slučaju ne primjenjuju stavci 1., 2., 3. i 4.

6.   Odgovarajuće se primjenjuju stavci 6., 7. i 9. članka 17. Provedbene uredbe.

7.   Troškovi za davanja u naravi pružena na temelju pretpostavke iz stavaka 1. ili 2. nadoknađuju se kako predviđa članak 36. stavak 1. Uredbe.

Članak 21.

Davanja u naravi u slučaju boravka u državi članici koja nije nadležna država – Radnici na koje se ne primjenjuje članak 20. Provedbene uredbe

1.   Kako bi mogao primati davanja u naravi prema članku 22. stavku 1. točki (a) podtočki 1. Uredbe, osim u slučajevima iz članka 20. Provedbene uredbe, radnik ustanovi mjesta boravka podnosi uvjerenje kojim se potvrđuje da ima pravo na davanja u naravi. U tom se uvjerenju, koje izdaje nadležna ustanova na zahtjev radnika po mogućnosti prije nego što on napusti državno područje države članice u kojoj boravi, prema potrebi posebno navodi najduže razdoblje u kojem se davanja u naravi mogu pružati, u skladu sa zakonodavstvom nadležne države. Ako radnik ne podnese navedeno uvjerenje, ustanova mjesta boravka pribavlja od nadležne ustanove.

2.   Odgovarajuće se primjenjuju stavci 6., 7. i 9. članka 17. Provedbene uredbe.

Članak 22.

Davanja u naravi za radnike koji mijenjaju boravište ili se vraćaju u zemlju svog boravišta, te za radnike kojima je odobren odlazak u drugu državu članicu radi liječenja

1.   Kako bi mogao primati davanja u naravi prema članku 22. stavku 1. točki (b) podtočki i. Uredbe, radnik ustanovi mjesta boravišta podnosi uvjerenje kojim se potvrđuje da ima pravo nastaviti primati navedena davanja. U tom se uvjerenju, koje izdaje nadležna ustanova, prema potrebi posebno navodi najduže razdoblje u kojem se davanja u naravi mogu nastaviti pružati, u skladu s odredbama zakonodavstva nadležne države. Uvjerenje se, na zahtjev radnika, može izdati nakon njegovoga odlaska ako zbog više sile nije moglo biti sastavljeno prije.

2.   Odgovarajuće se primjenjuju stavci 6., 7. i 9. članka 17. Provedbene uredbe.

3.   U odnosu na pružanje davanja u naravi u slučaju iz članka 22. stavka 1. točke (c) podtočke i. Uredbe, odgovarajuće se primjenjuju stavci 1. i 2.

Članak 23.

Davanja u naravi za članove obitelji

U odnosu na priznanje davanja u naravi članovima obitelji predviđenima člankom 22. stavkom 3. Uredbe, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 21. ili članka 22. Provedbene uredbe, ovisno o slučaju.

Članak 24.

Novčana davanja za radnike u slučaju boravka u državi članici koja nije nadležna država

U odnosu na primanje novčanih davanja prema članku 22. stavku 1. točki (a) podtočki ii. Uredbe, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 18. Provedbene uredbe. Međutim, ne dovodeći u pitanje obvezu podnošenja potvrde o nesposobnosti za rad, radnik koji ima privremeno boravište na državnom području države članice, ali tamo ne obavlja nikakvu profesionalnu djelatnost, nije obvezan dostaviti obavijest o prestanku rada iz članka 18. stavka 1. Provedbene uredbe.

Provedba članka 23. stavka 3. Uredbe

Članak 25.

Uvjerenje koje se odnosi na članove obitelji koji se uzimaju u obzir prilikom izračuna novčanih davanja

1.   Kako bi mogao primati davanja prema članku 23. stavku 3. Uredbe, radnik nadležnoj ustanovi podnosi uvjerenje koje se odnosi na članove njegove obitelji koji imaju boravište na državnom području države članice u kojoj se ne nalazi navedena ustanova.

2.   To uvjerenje izdaje ustanova mjesta boravišta članova obitelji.

Ono važi dvanaest mjeseci od datuma izdavanja. Ono se može obnoviti i u tom slučaju važi od datuma obnove.

Radnik nadležnu ustanovu odmah obavješćuje o svakom događaju koji zahtijeva izmjenu navedenog uvjerenja. Ta izmjena proizvodi učinak s datumom na koji se taj događaj zbio.

3.   Umjesto uvjerenja predviđenog stavkom 1., nadležna ustanova od radnika može zatražiti da dostavi dokumente o građanskom stanju novijeg datuma koji se odnose na članove njegove obitelji koji imaju boravište na državnom području države članice u kojoj se ne nalazi navedena ustanova.

Provedba članka 25. stavka 1. Uredbe

Članak 26.

Davanja za nezaposlene osobe koje odlaze u državu članicukoja nije nadležna država kako bi tamo tražili zaposlenje

1.   Kako bi mogla primati novčana davanja i davanja u naravi prema članku 25. stavku 1. Uredbe za sebe i za članove svoje obitelji, nezaposlena osoba ustanovi za zdravstveno osiguranje u mjestu u koje je otišla podnosi uvjerenje koje je prije odlaska trebala zatražiti od nadležne ustanove za zdravstveno osiguranje. Ako nezaposlena osoba podnese navedeno uvjerenje, ustanova u mjestu u koje je otišla pribavlja od nadležne ustanove.

To uvjerenje mora potvrditi postojanje prava na navedena davanja prema uvjetima utvrđenima u članku 69. stavku 1. točki (a) Uredbe. U njemu se mora naznačiti trajanje tog prava, uzimajući u obzir članak 69. stavak 1. točku (c) Uredbe, te navesti iznos novčanih davanja koja se prema potrebi trebaju pružiti s naslova osiguranja za slučaj bolesti tijekom naprijed navedenog razdoblja, u slučaju nesposobnosti za rad ili bolničkoga liječenja.

2.   Ustanova za osiguranje za slučaj nezaposlenosti u mjestu u koje je nezaposlena osoba otišla potvrđuje na primjerku uvjerenja iz članka 83. Provedbene uredbe, koje se šalje ustanovi za zdravstveno osiguranje u tom istom mjestu, da su ispunjeni uvjeti utvrđeni člankom 69. stavkom 1. točkom (b) Uredbe te navodi datum s kojim su ispunjeni, kao i datum s kojim nezaposlena osoba prima davanja iz osiguranja za slučaj nezaposlenosti na teret nadležne ustanove.

To uvjerenje važi za razdoblje utvrđeno u članku 69. stavku 1. točki (c) Uredbe, dok su god ispunjeni navedeni uvjeti. Kad uvjeti više ne budu ispunjeni, ustanova za osiguranje za slučaj nezaposlenosti u mjestu u koje je nezaposlena osoba otišla mora u roku od tri dana o tome obavijestiti navedenu ustanovu za zdravstveno osiguranje.

3.   Odgovarajuće se primjenjuje članak 17. stavci 6. i 7. Provedbene uredbe.

Provedba članka 25. stavka 3. Uredbe

Članak 27.

Davanja u naravi za članove obitelji nezaposlenih osoba u slučaju boravišta u državi članici koja nije nadležna država

U odnosu na pružanje davanja u naravi članovima obitelji nezaposlenih osoba kad ti članovi obitelji imaju boravište na državnom području države članice koja nije nadležna članica, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 17. Provedbene uredbe. U trenutku prijave članova obitelji nezaposlene osobe koja prima davanja prema članku 69. stavku 1. Uredbe mora se priložiti uvjerenje iz članka 26. stavka 1. Provedbene uredbe. To uvjerenje važi za vremensko razdoblje u kojem se davanja mogu pružati prema članku 69. stavku 1. Uredbe.

Provedba članka 26. Uredbe

Članak 28.

Davanja u naravi za podnositelje zahtjeva za mirovinu i članove njihovih obitelji

1.   Kako bi mogao primati davanja u naravi na državnom području države članice u kojoj boravi, prema članku 26. stavku 1. Uredbe, podnositelj zahtjeva se s članovima svoje obitelji prijavljuje ustanovi mjesta boravišta tako što podnosi uvjerenje kojim se potvrđuje da prema zakonodavstvu druge države članice ima pravo na ta davanja za sebe i za članove svoje obitelji. To uvjerenje izdaje ustanova u toj drugoj državi članici koja je nadležna za davanja u naravi.

2.   Ustanova mjesta boravišta obavješćuje ustanovu koja je izdala uvjerenje o svakoj prijavi izvršenoj u skladu sa stavkom 1.

Provedba članka 28. Uredbe

Članak 29.

Davanja u naravi za umirovljenike i članove njihovih obitelji koji nemaju boravište u državi članici prema čijem zakonodavstvu imaju pravo na davanja

1.   Kako bi mogao primati davanja u naravi na državnom području države članice u kojoj boravi, prema članku 28. stavku 1. Uredbe, umirovljenik se s članovima svoje obitelji prijavljuje ustanovi mjesta boravišta tako što podnosi uvjerenje kojim se potvrđuje da prema zakonodavstvu ili jednome od zakonodavstava na temelju kojega mu mirovina pripada ima pravo na ta davanja za sebe i za članove svoje obitelji.

2.   To uvjerenje izdaje, na zahtjev umirovljenika, ustanova ili jedna od ustanova nadležnih za isplatu mirovine, odnosno, prema potrebi, ustanova ovlaštena utvrditi pravo na davanja u naravi, čim umirovljenik ispuni uvjete za stjecanje prava na ta davanja. Ako umirovljenik ne podnese uvjerenje, ustanova mjesta boravišta će ga pribaviti od ustanove ili ustanova nadležnih za isplatu mirovine ili prema potrebi od ustanove ovlaštene izdati to uvjerenje. Dok čeka to uvjerenje, ustanova mjesta boravišta može, na temelju materijalnih dokaza koje je prihvatila, privremeno prijaviti umirovljenika i članove njegove obitelji. Ta prijava ne obvezuje ustanovu nadležnu za plaćanje davanja u naravi sve dok ustanova mjesta boravišta ne dostavi uvjerenje predviđeno u stavku 1.

3.   Ustanova mjesta boravišta obavješćuje ustanovu koja je izdala uvjerenje predviđeno u stavku 1. o svakoj prijavi izvršenoj u skladu s odredbama navedenoga stavka.

4.   Prilikom podnošenja svakoga zahtjeva za davanja u naravi, ustanovi mjesta boravišta dokazuje se putem priznanice ili kopije novčane uputnice koja se odnosi za posljednju isplatu da umirovljenik još uvijek ima pravo na mirovinu.

5.   Umirovljenik ili članovi njegove obitelji dužni su ustanovu mjesta boravišta obavijestiti o svakoj promjeni svojih prilika koja bi mogla utjecati na njihovo pravo na davanje u naravi, a posebno o svakoj obustavi ili ukidanju mirovine odnosno o svakom preseljenju svog boravišta. Ustanove nadležne za mirovine o svakoj takvoj promjeni obavješćuju i ustanovu mjesta umirovljenikova boravišta.

6.   Administrativna komisija, u opsegu u kojem je to potrebno, utvrđuje postupak određivanja ustanove koja snosi troškove za davanja u naravi, u slučaju iz članka 28. stavka 2. točke (b) Uredbe.

Provedba članka 29. Uredbe

Članak 30.

Davanja u naravi za članove obitelji s boravištem u državi članici u kojoj umirovljenik nema boravište

1.   Kako bi mogli primati davanja u naravi na državnom području države članice u kojoj borave, prema članku 29. stavku 1. Uredbe, članovi obitelji moraju se prijaviti ustanovi mjesta svog boravišta tako što će podnijeti materijalne dokaze potrebne prema zakonodavstvu koje ta ustanova primjenjuje za priznanje takvih davanja članovima umirovljenikove obitelji, zajedno s uvjerenjem kojim se potvrđuje da umirovljenik ima pravo na davanja u naravi za sebe i za članove svoje obitelji. To uvjerenje, koje izdaje ustanova mjesta umirovljenikova boravišta, važi sve dok ustanova mjesta boravišta članova obitelji ne bude obaviještena o tome da je opozvano. Međutim, ako je navedeno uvjerenje izdala francuska ustanova, ono važi samo dvanaest mjeseci od datuma izdavanja i mora se obnoviti svake godine.

2.   Prilikom podnošenja zahtjeva za davanja u naravi, članovi obitelji ustanovi mjesta svog boravišta, podnose uvjerenje iz stavka 1., ako zakonodavstvo koje ta ustanova primjenjuje predviđa da se uz takav zahtjev mora dostaviti dokaz o pravu na mirovinu.

3.   Ustanova mjesta umirovljenikovog boravišta obavješćuje ustanovu mjesta boravišta članova njegove obitelji o svakoj obustavi ili ukidanju mirovine odnosno o svakom preseljenju boravišta umirovljenika. Ustanova mjesta boravišta članova umirovljenikove obitelji može u svako doba zahtijevati od ustanove mjesta umirovljenikova boravišta da joj dostavi sve podatke koji se odnose na pravo na davanja u naravi.

4.   Članovi obitelji ustanovu svog mjesta boravišta obavješćuju o svakoj promjeni svojih prilika koja bi mogla utjecati na njihovo pravo na davanje u naravi, a posebno o svakom preseljenju boravišta.

Provedba članka 31. Uredbe

Članak 31.

Davanja u naravi za umirovljenike i članove njihovih obitelji s privremenim boravištem u državi članici u kojoj nemaju boravište

1.   Kako bi mogao primati davanja u naravi prema članku 31. Uredbe, umirovljenik ustanovi mjesta svog privremenog boravišta podnosi uvjerenje kojim se potvrđuje da ima pravo na ta davanja. U tom se uvjerenju, koje izdaje ustanova mjesta umirovljenikovog boravišta, po mogućnosti prije nego što on napusti državno područje države članice u kojoj boravi, prema potrebi posebno navodi najduže razdoblje u kojem se davanja u naravi mogu pružati, u skladu sa zakonodavstvom te države članice. Ako umirovljenik ne podnese navedeno uvjerenje, ustanova mjesta privremenog boravišta pribavlja ga od ustanove mjesta boravišta.

2.   Odgovarajuće se primjenjuju odredbe stavaka 6., 7. i 9. članka 17. Provedbene uredbe. U tom se slučaju nadležnom ustanovom smatra ustanova mjesta umirovljenikova boravišta.

3.   U odnosu na davanja u naravi za članove obitelji na koje se primjenjuje članak 31. Uredbe, odgovarajuće se primjenjuju odredbe stavaka 1. i 2.

Provedba članka 35. stavka 1. Uredbe

Članak 32.

Ustanove kojima se radnici u rudnicima i sličnim poduzećima i članovi njihovih obitelji mogu obratiti za vrijeme privremenog boravka ili boravka u državi članici koja nije nadležna država

1.   U slučajevima iz članka 35. stavka 1. Uredbe, te kada su u zemlji privremenog boravišta ili boravišta davanja koja se pružaju u okviru sustava osiguranja za slučaj bolesti ili majčinstva manualnim radnicima u industriji čelika izjednačena s davanjima koja se pružaju u okviru posebnog sustava za radnike u rudnicima i sličnim poduzećima, radnici koji pripadaju toj kategoriji i članovi njihovih obitelji mogu se obratiti najbližoj ustanovi na državnom području države članice u kojoj imaju privremeno boravište ili boravište, navedenoj u Prilogu 3. Provedbenoj uredbi, čak i ako je riječ o ustanovi koja upravlja sustavom za manualne radnike u industriji čelika, i ta će ustanova tada biti obvezna pružiti im davanja.

2.   Ako su davanja koja se pružaju u okviru posebnog sustava za radnike u rudnicima i sličnim poduzećima povoljnija, ti radnici odnosno članovi njihovih obitelji imaju mogućnost obratiti se bilo ustanovi nadležnoj za upravljanje tim sustavom ili najbližoj ustanovi na državnom području države članice u kojoj imaju privremeno boravište ili boravište, a koja upravlja sustavom za manualne radnike u industriji čelika. U posljednje spomenutom slučaju, ustanova o kojoj je riječ dužna je skrenuti pozornost dotične osobe na činjenicu da će obraćanjem ustanovi nadležnoj za upravljanje naprijed navedenim posebnim sustavom, dobiti povoljnija davanja. Osim toga, dužna ga je obavijestiti i o imenu i adresi te ustanove.

Provedba članka 35. stavka 3. Uredbe

Članak 33.

Uzimanje u obzir razdoblja u kojem su davanja već pružena od strane ustanove iz druge države članice

Za potrebe provedbe odredaba članka 35. stavka 3. Uredbe, ustanova države članice koja je bila pozvana pružiti davanja može zatražiti od ustanove druge države članice da joj pošalje podatke koji se odnose na razdoblje u kojemu je ta druga ustanova već pružila davanja za isti slučaj bolesti ili majčinstva.

Nadoknađivanje troškova nastalih tijekom boravka u jednoj državi članici od strane nadležne ustanove druge države članice

Članak 34.

1.   Ako tijekom boravka radnika u državi članici koja nije nadležna država nije moguće ispuniti formalnosti predviđene člankom 20. stavcima 1., 2. i 5. i člancima 21., 23. i 31. Provedbene uredbe, troškove na njegov zahtjev nadoknađuje nadležna ustanova u skladu sa stopama subvencije koje određuje ustanova mjesta privremenog boravka.

2.   Ustanova mjesta boravka će nadležnoj ustanovi, na njezin zahtjev, dostaviti potrebne podatke o tim iznosima.

POGLAVLJE 3.

INVALIDNOST, STAROST I SMRT (MIROVINE)

Podnošenje i obrada zahtjeva za davanjima

Članak 35.

Zahtjevi za davanjima za slučaj invalidnosti kad je radnik osiguran isključivo prema zakonodavstvima navedenim u Prilogu III. Uredbi, te u slučaju iz članka 40. stavka 2. Uredbe

1.   Da bi mogao primati davanja prema člancima 37., 38. i 39. Uredbe, uključujući i slučajeve iz članka 40. stavka 2., članka 41. stavka 1. i članka 42. stavka 2. Uredbe, radnik mora podnijeti zahtjev bilo ustanovi države članice čijem je zakonodavstvu podlijegao u vrijeme nastanka nesposobnosti za rad nakon koje je uslijedila invalidnost ili pogoršanje te invalidnosti ili ustanovi mjesta boravišta, koja će taj zahtjev potom proslijediti prvoj ustanovi i pri tome navesti datum na koji je podnesen. Taj se datum smatra datumom podnošenja zahtjeva prvoj ustanovi. Međutim, ako su priznata novčana davanja iz osiguranja za slučaj bolesti, datum prestanka pružanja tih novčanih davanja prema potrebi se smatra datumom podnošenja zahtjeva za mirovinu.

2.   U slučaju iz članka 41. stavka 1. točke (b) Uredbe, posljednja ustanova kod koje je podnositelj zahtjeva bio osiguran obavješćuje ustanovu koja je prvotno bila nadležna za isplatu davanja o iznosu i datumu priznanja davanja prema zakonodavstvu koje primjenjuje. S tim se datumom davanja priznata prije pogoršanja invalidnosti opozivaju ili umanjuju na iznos koji ne prekoračuje dodatak iz članka 41. stavka 1. točke (c) Uredbe.

3.   Odredbe stavka 2. ne primjenjuju se u slučaju iz članka 41. stavka 1. točke (d) Uredbe. U tom slučaju, posljednja ustanova kod koje je podnositelj zahtjeva bio osiguran obraća se nizozemskoj ustanovi radi utvrđivanja iznosa koji ta ustanova duguje.

Članak 36.

Zahtjevi za davanja za slučaj starosti i za davanja nadživjelim članovima obitelji (isključujući davanja za djecu bez roditelja), te davanja za slučaj invalidnosti u slučajevima koji se ne spominju u članku 35. Provedbene uredbe

1.   Kako bi mogla primati davanja prema člancima 40. do 51. Uredbe, osim u slučajevima iz članka 35. Provedbene uredbe, dotična osoba mora podnijeti zahtjev ustanovi mjesta boravišta u skladu s postupkom predviđenim zakonodavstvom koje ta ustanova primjenjuje. Ako radnik nije navršio razdoblja osiguranja prema tom zakonodavstvu, ustanova mjesta boravišta zahtjev prosljeđuje ustanovi posljednje države članice čijem je zakonodavstvu podnositelj zahtjeva podlijegao, pri čemu navodi datum kad je zahtjev podnesen. Taj se datum smatra datumom kad je zahtjev podnesen toj drugoj ustanovi.

2.   Ako podnositelj zahtjeva ima boravište na državnom području države članice prema čijem zakonodavstvu radnik nije navršio razdoblja osiguranja, svoj zahtjev može poslati ustanovi posljednje države članice čijem je zakonodavstvu radnik podlijegao.

3.   Ako podnositelj zahtjeva ima boravište na državnom području države koja nije država članica, svoj zahtjev podnosi nadležnoj ustanovi posljednje države članice čijem je zakonodavstvu radnik podlijegao.

Ako podnositelj zahtjeva svoj zahtjev pošalje ustanovi države članice čiji je državljanin, ta će ustanova takav zahtjev proslijediti nadležnoj ustanovi.

4.   Zahtjev za davanja poslan ustanovi jedne države članice automatski podrazumijeva istodobno priznanje davanja prema zakonodavstvu svih država članica o kojima je riječ čije uvjete podnositelj zahtjeva ispunjava, osim ako prema članku 44. stavku 2. Uredbe podnositelj zahtjeva ne zatraži odgodu davanja za slučaj starosti na koje bi imao pravo u skladu sa zakonodavstvom jedne ili više država članica.

Članak 37.

Dokumenti i podaci koji se trebaju dostaviti uz zahtjeve za davanja iz članka 36. Provedbene uredbe

Podnošenje zahtjeva iz članka 36. Provedbene uredbe podliježe sljedećim pravilima:

Članak 38.

Uvjerenja koja se odnose na članove obitelji koji se uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja iznosa davanja

1.   Kako bi mogao primati davanja u skladu s odredbama članka 39. stavka 4. ili članka 47. stavka 3. Uredbe, podnositelj zahtjeva podnosi uvjerenje koje se odnosi na članove njegove obitelji, uz iznimku njegove djece, koji imaju boravište na državnom području države članice u kojoj se ne nalazi ustanova nadležna za priznanje davanja.

To uvjerenje izdaje ustanova za zdravstveno osiguranje u mjestu boravišta članova obitelji ili druga ustanova koju je odredilo nadležno tijelo države članice na čijem državnom području oni imaju boravište. Odgovarajuće se primjenjuju odredbe drugog i trećeg podstavka članka 25. stavka 2. Provedbene uredbe.

Umjesto uvjerenja predviđenog prvim podstavkom, ustanova nadležna za priznanje davanja može od podnositelja zahtjeva zatražiti da dostavi dokumente o građanskom stanju novijeg datuma koji se odnose na članove njegove obitelji, uz iznimku njegove djece, koji imaju boravište na državnom području države članice u kojoj se ne nalazi ta ustanova.

2.   U slučaju iz stavka 1., ako zakonodavstvo koje primjenjuje predmetna ustanova zahtijeva da članovi obitelji žive u istom kućanstvu s umirovljenikom, činjenica da spomenuti članovi obitelji koji ipak ne ispunjavaju taj uvjet uglavnom ovise o podnositelju zahtjeva mora se utvrditi dokumentima kojima se dokazuje da im podnositelj zahtjeva redovito šalje dio svojih primanja.

Članak 39.

Obrada zahtjeva za davanja za slučaj invalidnosti kad je radnik bio osiguran isključivo prema zakonodavstvima navedenima u Prilogu III. Uredbi

1.   Ako je radnik podnio zahtjev za davanja za slučaj invalidnosti, a ustanova utvrdi da se primjenjuju odredbe članka 37. stavka 1. Uredbe, ta će ustanova, ako je to potrebno, od posljednje ustanove kod koje je radnik bio osiguran pribaviti uvjerenje o razdobljima osiguranja koje je navršio prema zakonodavstvu koje ta druga ustanova primjenjuje.

2.   Ako je radi ispunjenja uvjeta zakonodavstva nadležne države potrebno uzeti u obzir razdoblja osiguranja koja su prethodno navršena prema zakonodavstvu bilo koje druge države članice, odgovarajuće se primjenjuju odredbe stavka 1.

3.   U slučaju iz članka 39. stavka 3. Uredbe, ustanova koja je obradila predmet podnositelja zahtjeva njegov spis prosljeđuje posljednjoj ustanovi kod koje je radnik bio osiguran.

4.   Članci 41. do 50. Provedbene uredbe ne primjenjuju se na obradu zahtjeva iz stavaka 1., 2. i 3.

Članak 40.

Utvrđivanje stupnja invalidnosti

U svrhu utvrđivanja stupnja invalidnosti, ustanova države članice uzima u obzir dokumente i liječnička izvješća te podatke administrativne naravi koje je pribavila ustanova bilo koje druge države članice. Svaka ustanova, međutim, zadržava pravo uputiti podnositelja zahtjeva na pregled kod liječnika po vlastitom izboru, osim kad se primjenjuju odredbe članka 40. stavka 3. Uredbe.

Obrada zahtjeva za davanja za slučaj invalidnosti i starosti te za davanja nadživjelim članovima obitelji u slučajevima iz članka 36. Provedbene uredbe

Članak 41.

Određivanje ustanove zadužene za obradu

1.   Zahtjeve za davanja obrađuje ustanova kojoj su poslani ili proslijeđeni u skladu s odredbama članka 36. Provedbene uredbe. Ta se ustanova dalje u tekstu naziva „ustanova zadužena za obradu”.

2.   Ustanova zadužena za obradu mora bez odlaganja o zahtjevima za davanja, na posebnom obrascu, obavijestiti sve dotične ustanove, kako bi sve te ustanove mogle istodobno i bez odgode obrađivati zahtjeve.

Članak 42.

Obrasci koji se upotrebljavaju za obradu zahtjeva za davanja

1.   Prilikom obrade zahtjeva za davanja, ustanova zadužena za obradu upotrebljava obrazac na kojem će posebno biti utvrđena i sažeto prikazana razdoblja osiguranja koja je radnik navršio prema zakonodavstvima svih dotičnih država članica.

2.   Kad se proslijede ustanovi bilo koje druge države članice, ti obrasci zamjenjuju popratne dokumente.

Članak 43.

Postupak koji dotične ustanove slijede prilikom obrade zahtjeva

1.   U obrazac predviđen člankom 42. stavkom 1. Provedbene uredbe ustanova zadužena za obradu unosi razdoblja osiguranja navršena prema zakonodavstvu koje primjenjuje, s time da jedan primjerak tog obrasca prosljeđuje ustanovi koja primjenjuje osiguranje za slučaj invalidnosti, starosti i smrti (mirovine) bilo koje države članice kod koje je radnik bio osiguran, kojemu prema potrebi prilaže sve potvrde o zaposlenju koje je podnositelj zahtjeva podnio.

2.   Ako postoji samo jedna druga ustanova, ta ustanova popunjava taj obrazac navodeći:

Tako popunjeni obrazac vraća se ustanovi zaduženoj za obradu.

Ako je pravo na davanja stečeno uzimajući u obzir samo razdoblja osiguranja navršena prema zakonodavstvu koje primjenjuje ustanova druge države članice te ako se iznos davanja koji odgovara tim razdobljima osiguranja može utvrditi bez odgode, a za postupak izračuna predviđen točkom (c) potrebno je znatno duže vremensko razdoblje, ustanovi zaduženoj za obradu obrazac se vraća s podacima iz točaka (a) i (b), dok se podaci iz točke (c) ustanovi zaduženoj za obradu prosljeđuju što je prije moguće.

3.   Ako postoje dvije ili više drugih ustanova, svaka od tih ustanova popunjava navedeni obrazac navodeći razdoblja osiguranja navršena prema zakonodavstvu koje primjenjuje te ga vraća ustanovi zaduženoj za obradu.

Ako je pravo na davanje stečeno uzimajući u obzir samo razdoblja osiguranja navršena prema zakonodavstvu koje primjenjuje jedna ili više tih ustanova te ako se iznos davanja koji odgovara tim razdobljima osiguranja može utvrditi bez odgode, ustanova zadužena za obradu istodobno se obavješćuje o tom iznosu i o razdobljima osiguranja. Ako je za utvrđivanje iznosa potrebno više vremena, ustanova zadužena za obradu o tom će iznosu biti obaviještena čim on bude utvrđen.

Po primitku svih obrazaca s podacima o razdobljima osiguranja i prema potrebi iznosu ili iznosima priznatim prema zakonodavstvu jedne ili više dotičnih država članica, ustanova zadužena za obradu prosljeđuje po jedan primjerak tako popunjenih obrazaca svakoj od dotičnih ustanova. Svaka od tih ustanova na njemu navodi teoretski iznos i stvarni iznos davanja, izračunat u skladu s člankom 46. stavkom 2. Uredbe, te ga potom vraća ustanovi zaduženoj za obradu.

4.   Čim ustanova zadužena za obradu, nakon što primi podatke iz stavka 2. ili 3., utvrdi da se treba primijeniti članak 40. stavak 2. ili članak 48. stavak 2. ili 3. Uredbe, o tome obavješćuje druge dotične ustanove.

5.   U slučaju predviđenom člankom 37. točkom (d) Provedbene uredbe, ustanove država članica čijem je zakonodavstvu podnositelj zahtjeva podlijegao, a podnio je zahtjev za odgodu priznanja davanja, u obrazac predviđen člankom 42. stavkom 1. Provedbene uredbe unose samo razdoblja osiguranja koje je podnositelj zahtjeva navršio prema zakonodavstvu koje primjenjuju.

Članak 44.

Ustanove ovlaštene za donošenje odluke koja se odnosi na stupanj invalidnosti

1.   Ne dovodeći u pitanje odredbe stavaka 2. i 3., ustanova zadužena za obradu jedina je koja je ovlaštena donijeti odluku o stupnju invalidnosti podnositelja zahtjeva, iz članka 40. stavka 3. Uredbe. Tu će odluku donijeti čim bude mogla odrediti jesu li, kad se prema potrebi uzmu u obzir odredbe članka 45. Uredbe, ispunjeni uvjeti za stjecanje prava utvrđenog zakonodavstvom koje primjenjuje. O toj odluci bez odlaganja obavješćuje ostale dotične ustanove.

2.   Ako, kad se uzmu u obzir odredbe članka 45. Uredbe, nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava, osim onih koja se odnose na stupanj invalidnosti utvrđeni zakonodavstvom koje primjenjuje ustanova zadužena za obradu, ona će o tome obavijestiti ustanovu nadležnu za pitanja invalidnosti druge države članice čijem je zakonodavstvu radnik zadnje podlijegao.

Ako se ispune uvjeti za stjecanja prava utvrđenog zakonodavstvom koje primjenjuje, ta će ustanova biti ovlaštena donijeti odluku o stupnju invalidnosti podnositelja zahtjeva te će bez odlaganja o toj odluci obavijestiti druge dotične ustanove.

3.   Ako je to potrebno, predmet se pod istim uvjetima može vratiti ustanovi nadležnoj za pitanja invalidnosti prve države članice čijem je zakonodavstvu radnik podlijegao.

Članak 45.

Privremena isplata davanja i predujmovi davanja

1.   Ako ustanova zadužena za obradu utvrdi da podnositelj zahtjeva ima pravo na davanja prema zakonodavstvu koje primjenjuje, čak i kad se ne uzmu u obzir razdoblja osiguranja navršena prema zakonodavstvu drugih država članica, ta će davanja odmah početi isplaćivati na privremenoj osnovi.

2.   Ako podnositelj zahtjeva nema pravo na davanja prema stavku 1., ali iz podataka koji su ustanovi zaduženoj za obradu dostavljeni prema članku 43. stavku 2. ili 3. Provedbene uredbe proizlazi da je pravo na davanja stečeno prema zakonodavstvu neke druge države članice samo na temelju razdoblja osiguranja navršenih prema tom zakonodavstvu, ustanova koja to zakonodavstvo primjenjuje ta će davanja početi isplaćivati na privremenoj osnovi čim je ustanova zadužena za obradu obavijesti o njezinoj obvezi da tako učini.

3.   Ako se u slučaju iz stavka 2. pravo na davanje stekne prema zakonodavstvima više država članica, i to samo na temelju razdoblja osiguranja navršenih prema svakome od tih zakonodavstava, za isplatu davanja na privremenoj osnovi bit će nadležna ustanova koja je ustanovu zaduženu za obradu zahtjeva prva obavijestila o postojanju tog prava. Ustanova zadužena za obradu dužna je obavijestiti ostale dotične ustanove.

4.   Ustanova koja ima obvezu isplaćivati davanja prema stavcima 1., 2. ili 3., o tome će bez odlaganja obavijestiti podnositelja zahtjeva, pri čemu će njegovu pozornost izričito skrenuti na privremenu narav poduzete mjere i na činjenicu da u tom slučaju nije moguće podnijeti žalbu.

5.   Ako podnositelju zahtjeva ne pripada nijedno od davanja na privremenoj osnovi prema stavcima 1., 2. ili 3., ali iz primljenih podataka proizlazi da je stekao pravo prema članku 46. stavku 2. Uredbe, ustanova zadužena za obradu isplatit će mu odgovarajući predujam koji podliježe povratu, čiji iznos mora biti što je moguće bliži iznosu koji će mu vjerojatno biti priznat prema članku 46. stavku 2. Uredbe.

6.   Dvije države članice ili nadležna tijela tih država članica mogu se sporazumjeti da će primjenjivati druge načine isplate davanja na privremenoj osnovi u slučajevima kad su u to uključene samo ustanove iz tih država. O svim sporazumima koji su o tome sklopljeni obavješćuje se Administrativna komisija.

Članak 46.

Izračun davanja u slučaju preklapanja razdoblja osiguranja

1.   Na izračun teoretskog i stvarnog iznosa davanja u skladu s odredbama članka 46. stavka 2. točaka (a) i (b) Uredbe primjenjuju se pravila predviđena člankom 15. stavkom 1. točkama (b), (c) i (d) Provedbene uredbe.

Tako utvrđeni stvarni iznos povećava se za iznos priznat u odnosu na razdoblja dobrovoljnog ili izbornog produženog osiguranja te se određuje u skladu sa zakonodavstvom prema kojemu su ta razdoblja osiguranja navršena.

2.   Za potrebe članka 46. stavka 3. Uredbe ne uzimaju se u obzir iznosi davanja priznati u odnosu na razdoblja dobrovoljnog ili izbornog produženog osiguranja.

3.   U slučaju izbornog dopunskog osiguranja iz drugog podstavka članka 15. stavka 3. Uredbe, odgovarajuće se primjenjuju stavci 1. i 2.

Kad je riječ o njemačkom zakonodavstvu, doprinosi koji se ne uzimaju u obzir prema članku 15. stavku 1. točki (b) Provedbene uredbe uzimaju se u obzir u svrhu izračuna dodatnih iznosa na temelju izbornog dopunskog osiguranja. Odgovarajuće se primjenjuju stavci. 1. i 2.

Članak 47.

Konačni izračun iznosa davanja priznatih od strane ustanova koje primjenjuju članak 46. stavak 3. Uredbe

U slučaju iz drugoga podstavka članka 46. stavka 3. Uredbe, ustanova zadužena za obradu izračunava konačne iznose davanja koje svaka ustanova mora priznati i o tome obavješćuje svaku od dotičnih ustanova.

Članak 48.

Obavješćivanje podnositelja zahtjeva o odlukama ustanova

1.   Konačne odluke koje su donijele sve dotične ustanove, uzimajući prema potrebi u obzir obavijesti iz članka 47. Provedbene uredbe, prosljeđuju se ustanovi zaduženoj za obradu. U svakoj se odluci moraju navesti pravni lijekovi i žalbeni rokovi predviđeni dotičnim zakonodavstvom.

Po primitku svih tih odluka, ustanova zadužena za obradu o tome obavješćuje podnositelja zahtjeva na njegovom jeziku, tako što će mu dostaviti sažeti prikaz kojemu će priložiti navedene odluke. Žalbeni rokovi teku tek od datuma kad podnositelj primi sažeti prikaz.

2.   Po otpremi sažetog prikaza predviđenog stavkom 1. podnositelju zahtjeva, ustanova zadužena za obradu istodobno prosljeđuje po jedan njegov primjerak svakoj od dotičnih ustanova, kojemu prilaže i po jedan primjerak odluka koje su donijele ostale ustanove.

Članak 49.

Ponovni izračun davanja

1.   Za potrebe primjene odredaba članka 49. stavaka 2. i 3. i članka 51. stavka 2. Uredbe, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članaka 45. i 47. Provedbene uredbe.

2.   U slučaju ponovnog izračuna, ukidanja ili obustave davanja, ustanova koja je donijela takvu odluku o tome bez odlaganja obavješćuje dotičnu osobu i svaku ustanovu kod koje je ta osoba stekla pravo na davanje, ako je potrebno posredovanjem ustanove zadužene za obradu. U odluci se moraju navesti pravni lijekovi i žalbeni rokovi predviđeni dotičnim zakonodavstvom. Žalbeni rokovi teku tek od datuma kad dotična osoba primi odluku.

Članak 50.

Mjere za brže priznanje davanja

2.   Administrativna komisija utvrđuje načine provedbe odredaba stavka 1.

Administrativne provjere i liječnički pregledi

Članak 51.

1.   Ako osoba koja prima davanja, i to

ima privremeno boravište ili boravište na državnom području države članice u kojoj se ne nalazi ustanova nadležna za priznanje davanja, administrativne provjere i liječničke preglede na zahtjev te ustanove obavlja ustanova mjesta privremenog boravišta ili boravišta primatelja u skladu s postupcima utvrđenima zakonodavstvom koje ta druga ustanova primjenjuje. Međutim, ustanova nadležna za isplatu zadržava pravo uputiti primatelja na pregled kod liječnika po vlastitom izboru.

2.   Ako se utvrdi da je primatelj iz stavka 1. u razdoblju dok prima davanja zaposlen ili ima sredstva koja prelaze propisanu granicu, ustanova mjesta privremenog boravišta ili boravišta šalje izvješće ustanovi nadležnoj za isplatu koja je zatražila provjeru ili pregled. U tom se izvješću posebno navodi narav zaposlenja, iznos primanja ili sredstava koje je dotična osoba ostvarila tijekom posljednjeg završenog tromjesečja, uobičajena plaća koja se na istom državnom području isplaćuje radniku iste stručne spreme kao dotična osoba u zanimanju koje je obavljao prije nastanka invalidnosti tijekom referentnog razdoblja koje utvrđuje ustanova nadležna za isplatu i prema potrebi mišljenje medicinskog stručnjaka o zdravstvenom stanju dotične osobe.

Članak 52.

Kada, nakon obustave davanja koje je primala, dotična osoba ponovno ostvari pravo na davanja za vrijeme boravišta na državnom području države članice koja nije nadležna država, dotične će ustanove razmijeniti sve odgovarajuće podatke radi ponovne uspostave pružanja navedenih davanja.

Isplata davanja

Članak 53.

Načini isplate davanja

1.   Ako ustanova nadležna za isplatu u državi članici osobama koje imaju pravo na davanja, a imaju boravište na državnom području druge države članice davanja koja su im priznata ne isplaćuje izravno, ta davanja isplaćuje, na zahtjev ustanove nadležne za isplatu, tijelo za vezu te druge države članice ili ustanova mjesta boravišta navedenih osoba koje imaju pravo na davanja u skladu s postupkom predviđenim člancima 54. do 58. Provedbene uredbe. Ako ustanova nadležna za isplatu izravno isplaćuje davanja osobama koje na njih imaju pravo, o tome će obavijestiti ustanovu mjesta boravišta. Postupak isplate koji primjenjuju ustanove država članica naveden je u Prilogu 6.

2.   Dvije ili više država članica odnosno nadležna tijela tih država mogu se sporazumjeti o drugim postupcima isplate davanja u slučajevima kad su u to uključene nadležne ustanove samo tih država članica. O svim sporazumima koji su o tome sklopljeni obavješćuje se Administrativna komisija.

3.   Odredbe sporazuma koje se odnose na isplatu davanja, a primjenjuju se na dan koji prethodi stupanju Uredbe na snagu, nastavljaju se primjenjivati pod uvjetom da su navedene u Prilogu 5.

Članak 54.

Obavješćivanje tijela zaduženog za isplatu o detaljnom rasporedu isplata koje treba obaviti

Ustanova nadležna za isplatu davanja šalje tijelu za vezu države članice na čijem državnom području boravi osoba koja je stekla pravo na davanja, odnosno ustanovi mjesta boravišta (dalje u tekstu obje se nazivaju: „tijelo zaduženo za isplatu”), duplikat iscrpnog rasporeda isplata koje treba obaviti, s time da taj raspored treba biti zaprimljen u tijelu zaduženom za isplatu najkasnije dvadeset dana prije datuma kad ta davanja dospiju za isplatu.

Članak 55.

Isplata priznatih iznosa na račun tijela zaduženog za isplatu

1.   Deset dana prije datuma na koji davanja dospiju za isplatu, ustanova nadležna za isplatu uplaćuje, u valuti države članice na čijem se državnom području nalazi, iznos potreban za isplate navedene u rasporedu predviđenom u članku 54. Provedbene uredbe. Isplata se obavlja preko narodne banke ili druge banke države članice na čijem se državnom području nalazi ustanova nadležna za isplatu, na račun otvoren na ime narodne banke ili druge banke države članice na čijem se državnom području nalazi tijelo zaduženo za isplatu, u korist toga tijela. S takvom su uplatom ispunjene sve obveze. Ustanova nadležna za isplatu u isto vrijeme tijelu zaduženom za isplatu šalje obavijest o uplati.

2.   Banka na čiji je račun izvršena uplata knjiži u korist tijela zaduženog za isplatu protuvrijednost uplaćenih sredstava u valuti države na čijem se državnom području to tijelo nalazi.

3.   Imena i registrirani uredi i poslovnice banaka iz stavka 1. popisani su u Prilogu 7.

Članak 56.

Isplata priznatih iznosa od strane tijela zaduženog za isplatu osobama koje imaju pravo na davanja

1.   Isplate navedene u rasporedu predviđenom člankom 54. Provedbene uredbe osobama koje imaju pravo na davanja obavlja tijelo zaduženo za isplatu u ime ustanove nadležne za isplatu. Te se isplate obavljaju u skladu s postupcima utvrđenima zakonodavstvom koje primjenjuje tijelo zaduženo za isplatu.

2.   Čim tijelo zaduženo za isplatu ili bilo koje drugo tijelo koje ono odredi sazna za bilo koju okolnost koja opravdava obustavu ili ukidanje davanja, prekinut će sve isplate. To će se dogoditi i kad osoba koja ima pravo na davanja preseli boravište na državno područje neke druge države.

3.   Tijelo zaduženo za isplatu obavješćuje ustanovu nadležnu za isplatu davanja o razlozima svake neisplate. U slučaju smrti osobe koja ima pravo na davanja ili bračnog druga te osobe odnosno u slučaju ponovnog braka udovice ili udovca, tijelo zaduženo za isplatu obavješćuje navedenu ustanovu o datumu tog događaja.

Članak 57.

Obračun isplata iz članka 56. Provedbene uredbe

1.   Obračun isplata iz članka 56. Provedbene uredbe vrši se na kraju svakog razdoblja plaćanja kako bi se utvrdili iznosi koji su isplaćeni osobama koje imaju pravo na davanja ili njihovim pravnim ili ovlaštenim zastupnicima, kao i neisplaćeni iznosi.

2.   Ukupni iznos, iskazan brojkama i riječima, u valuti države članice na čijem se državnom području nalazi ustanova nadležna za isplatu ovjerava se da je u skladu s isplatama koje je obavilo tijelo zaduženo za isplatu i potvrđuje potpisom predstavnika tog tijela.

3.   Tijelo zaduženo za isplatu jamči da su na taj način utvrđene isplate uredno obavljene.

4.   Razlika između iznosa koje je isplatila ustanova nadležna za isplatu, iskazanih u valuti države članice na čijem se državnom području ta ustanova nalazi, i vrijednosti isplata koje je obračunalo tijelo zaduženo za isplatu iskazanih u istoj valuti, unosi se kao iznos koji će ustanova nadležna za isplatu naknadno isplatiti u okviru iste stavke.

Članak 58.

Povrat troškova nastalih prilikom isplate davanja

Izdatke nastale prilikom isplate davanja, posebno poštanske i bankovne troškove, tijelo zaduženo za isplatu može naplatiti od primatelja pod uvjetima predviđenima zakonodavstvom koje to tijelo primjenjuje.

Članak 59.

Obavješćivanje o preseljenju boravišta osobe koja ima pravo na davanja

Kad osoba koja ima pravo na davanja priznata prema zakonodavstvu jedne ili više država članica preseli boravište s državnog područja jedne države na državno područje druge države, o tome mora obavijestiti ustanovu ili ustanove nadležne za isplatu tih davanja i tijelo zaduženo za isplatu.

POGLAVLJE 4.

OZLJEDE NA RADU I PROFESIONALNE BOLESTI

Provedba članaka 52. i 53. Uredbe

Članak 60.

Davanja u naravi u slučaju boravišta u državi članici koja nije nadležna država

1.   Kako bi mogao primati davanja u naravi prema članku 52. točki (a) Uredbe, radnik ustanovi mjesta boravišta podnosi uvjerenje kojim se potvrđuje da ima pravo na ta davanja u naravi. To uvjerenje, koje se prema potrebi temelji na podacima koje dostavlja poslodavac, izdaje nadležna ustanova. Osim toga, ako tako predviđa zakonodavstvo nadležne države, radnik će ustanovi mjesta boravišta podnijeti potvrdu nadležne ustanove o prijavi ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Ako radnik ne podnese te dokumente, ustanova mjesta boravišta pribavit će ih od nadležne ustanove, te će mu, dok ih ne primi, priznati davanja u naravi iz osiguranja za slučaj bolesti, pod uvjetom da ispunjava uvjete za stjecanje prava na njih.

2.   To uvjerenje važi sve dok ustanova mjesta boravišta ne bude obaviještena o tome da je opozvano. Međutim, ako je navedeno uvjerenje izdala francuska ustanova, ono važi samo tri mjeseca od datuma izdavanja i mora se obnoviti svaka tri mjeseca.

3.   Ako je radnik sezonski radnik, uvjerenje iz stavka 1. vrijedi čitavo očekivano razdoblje sezonskoga rada, osim ako nadležna ustanova u međuvremenu ne obavijesti ustanovu mjesta boravišta o tome da je opozvano.

4.   Nakon svakog podnošenja zahtjeva za davanja u naravi, radnik mora podnijeti popratne dokumente potrebne za priznanje davanja u naravi prema zakonodavstvu države članice na čijem državnom području ima boravište.

5.   U slučaju bolničkoga liječenja, ustanova mjesta boravišta obavješćuje nadležnu ustanovu, u roku od tri dana od datuma kad je za to saznala, o datumu prijama u bolnicu, vjerojatnom trajanju bolničkoga liječenja i datumu napuštanja bolnice.

6.   Ustanova mjesta boravišta unaprijed obavješćuje nadležnu ustanovu o svakoj odluci koja se odnosi na priznanje davanja u naravi uvrštenih u popis iz članka 24. stavka 2. Uredbe i dostavlja potrebne popratne dokumente. U roku od petnaest dana od dana kad se ta obavijest pošalje, nadležna ustanova može istaknuti prigovor i navesti razloge na kojima se taj prigovor temelji. Ako se po proteku toga razdoblja prigovor ne istakne, ustanova mjesta boravišta priznat će davanja u naravi. Kad se takva davanja u naravi moraju pružiti u slučaju krajnje hitnosti, ustanova mjesta boravišta o tome bez odlaganja obavješćuje nadležnu ustanovu.

7.   Radnik obavješćuje ustanovu mjesta boravišta o svakoj promjeni svojih prilika koja bi mogla utjecati na njegovo pravo na davanje u naravi, posebno o svakom prestanku ili promjeni zaposlenja odnosno svakom preseljenju boravišta ili privremenog boravišta. Isto tako, ako radniku prestane osiguranje ili pravo na davanja u naravi, nadležna ustanova o tome obavješćuje ustanovu mjesta boravišta. Ustanova mjesta boravišta može u svako doba zatražiti od nadležne ustanove da joj dostavi bilo koji podatak koji se odnosi na osiguranje radnika ili na njegovo pravo na davanja u naravi.

8.   U slučaju pograničnih radnika, lijekovi, zavoji, naočale i manja pomagala mogu se izdati, a laboratorijske analize i testovi obaviti samo na državnom području države članice u kojoj su prepisani u skladu sa zakonodavstvom te države članice.

9.   Nakon što prime mišljenje Administrativne komisije, dvije ili više država članica odnosno nadležna tijela tih država članica mogu se sporazumjeti o drugim provedbenim odredbama.

Članak 61.

Novčana davanja, osim mirovina, u slučaju boravišta u državi članici koja nije nadležna država

1.   Kako bi mogao primati novčana davanja prema članku 52. točki (b) Uredbe, osim mirovina, radnik se mora, u roku od tri dana od nastanka nesposobnosti za rad, prijaviti ustanovi mjesta boravišta, tako što će dostaviti obavijest o tome da je prestao raditi, odnosno, ako tako predviđa zakonodavstvo koje primjenjuje nadležna ustanova ili ustanova mjesta boravišta, potvrdu o nesposobnosti za rad koju je izdao liječnik koji liječi dotičnoga radnika.

2.   Ako liječnici koji liječe dotičnog radnika u zemlji boravišta nisu izdali potvrde o nesposobnosti za rad, radnik se izravno prijavljuje ustanovi mjesta boravišta u roku utvrđenom zakonodavstvom koje ona primjenjuje.

Ta ustanova bez odlaganja poduzima mjere s ciljem medicinskog potvrđivanja nesposobnosti za rad i sastavljanja potvrde iz stavka 1. U toj se potvrdi navodi vjerojatno trajanje nesposobnosti i ona se bez odlaganja prosljeđuje nadležnoj ustanovi.

3.   U slučajevima kad se stavak 2. ne primjenjuje, ustanova mjesta boravišta, što je moguće prije, a u svakom slučaju u roku od tri dana od datuma kad joj se radnik prijavio, radnika upućuje na liječnički pregled kao da je osiguran kod te ustanove. U izvješću liječnika koji je radnika pregledao treba posebno biti naznačeno vjerojatno trajanje nesposobnosti za rad. Ustanova mjesta boravišta to izvješće prosljeđuje nadležnoj ustanovi u roku od tri dana od datuma pregleda.

4.   Ustanova mjesta boravišta potom obavlja sve potrebne administrativne provjere ili liječničke preglede radnika kao da je osiguran kod te ustanove. Čim utvrdi da je radnik sposoban vratiti se na rad, o tome bez odlaganja obavješćuje radnika i nadležnu ustanovu, navodeći datum prestanka radnikove nesposobnosti. Ne dovodeći u pitanje odredbe stavka 6., obavijest radniku smatra se odlukom donesenom u ime nadležne ustanove.

5.   U svim slučajevima nadležna ustanova pridržava pravo radnika uputiti na pregled kod liječnika po vlastitom izboru.

6.   Ako nadležna ustanova odluči uskratiti novčana davanja zbog toga što radnik nije ispunio formalnosti utvrđene zakonodavstvom zemlje boravišta, odnosno, ako utvrdi da je radnik sposoban vratiti se na rad, o svojoj odluci obavješćuje radnika, a primjerak te odluke istodobno šalje ustanovi mjesta boravišta.

7.   Kad se radnik vrati na rad o tome obavješćuje nadležnu ustanovu, ako je takvo obavješćivanje obvezno prema zakonodavstvu koje ta ustanova primjenjuje.

8.   Nadležna ustanova isplaćuje novčana davanja na odgovarajući način, posebno putem međunarodne novčane uputnice te o tome obavješćuje ustanovu mjesta boravišta i radnika. Ako novčana davanja isplaćuje ustanova mjesta boravišta u ime nadležne ustanove, nadležna ustanova radnika obavješćuje o njegovim pravima, a ustanovu mjesta boravišta o iznosu novčanih davanja, datumima isplate te najdužem razdoblju u kojem se ona mogu isplaćivati u skladu sa zakonodavstvom nadležne države.

9.   Nakon što prime mišljenje Administrativne komisije, dvije ili više država članica odnosno nadležna tijela tih država članica mogu se sporazumjeti o donošenju drugih provedbenih odredaba.

Provedba članka 55. Uredbe

Članak 62.

Davanja u naravi u slučaju boravka u državi članici koja nije nadležna država

1.   Kako bi mogao primati davanja u naravi, radnik na kojega se primjenjuje članak 14. stavak 1. točka (a) podtočka i. ili stavak 2. točka (a) Uredbe mora ustanovi mjesta privremenog boravišta podnijeti potvrdu predviđenu člankom 11. Provedbene uredbe. Za radnika koji je podnio takvu potvrdu pretpostavlja se da je ispunio uvjete za stjecanje prava na davanja u naravi.

2.   Kako bi mogao primati davanja u naravi, radnik zaposlen u međunarodnome prijevozu spomenut u članku 14. stavku 1. točki (b) Uredbe, koji tijekom svog zaposlenja ide na državno područje države članice koja nije nadležna država mora, što je prije moguće, ustanovi mjesta privremenog boravišta podnijeti posebno uvjerenje izdano od strane njegovog poslodavca ili zastupnika u tekućem kalendarskom mjesecu ili u razdoblju od dva kalendarska mjeseca prije podnošenja. U tom se uvjerenju posebno navodi datum od kad je radnik zaposlen kod toga poslodavca te ime i adresa nadležne ustanove. Za radnika koji je podnio takvo uvjerenje pretpostavlja se da je ispunio uvjete za stjecanje prava na davanja u naravi. Ako radnik prije liječenja ne može stupiti u kontakt s ustanovom mjesta privremenog boravišta, on će usluge tog liječenja ipak primiti po predočenju navedenog uvjerenja kao da je osiguran kod te ustanove.

3.   Ustanova mjesta privremenog boravišta će se, u roku od tri dana, kod nadležne ustanove raspitati ispunjava li radnik na kojeg se primjenjuje stavak 1. ili 2. uvjete za stjecanje prava na davanja u naravi. Ustanova mjesta boravišta pružat će davanja u naravi sve dok ne primi odgovor nadležne ustanove, ali ne duže od trideset dana.

4.   Nadležna ustanova šalje odgovor ustanovi mjesta privremenog boravišta u roku od deset dana od primitka zahtjeva te ustanove. Ako je odgovor potvrdan, nadležna ustanova prema potrebi naznačuje najduže razdoblje u kojem se davanja u naravi mogu pružati, u skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje, a ustanova mjesta boravišta nastavlja pružati navedena davanja.

5.   Troškovi za davanja u naravi pružena na temelju pretpostavke iz stavka 1. ili 2. nadoknađuju se kako predviđa članak 36. stavak 1. Uredbe.

6.   Umjesto potvrde ili uvjerenja predviđenih stavcima 1. odnosno 2., radnici na koje se ti stavci primjenjuju mogu ustanovi mjesta privremenog boravišta podnijeti uvjerenje predviđeno stavkom 7.

7.   Kako bi mogao primati davanja u naravi prema članku 55. stavku 1. točki (a) podtočki i. Uredbe, osim u slučajevima kad se prihvati pretpostavka prema stavcima 1. i 2., radnik ustanovi mjesta privremenog boravišta podnosi uvjerenje kojim se potvrđuje da ima pravo na davanja u naravi. U tom se uvjerenju, koje nadležna ustanova izdaje po mogućnosti prije nego što radnik napusti državno područje države članice u kojoj boravi, posebno navodi, ako je to potrebno, najduže razdoblje u kojem se davanja u naravi mogu pružati, u skladu sa zakonodavstvom nadležne države. Ako radnik ne podnese navedeno uvjerenje, ustanova mjesta privremenog boravišta pribavlja izravno od nadležne ustanove.

8.   Odgovarajuće se primjenjuje članak 60 stavci 5., 6. i 9. Provedbene uredbe.

Članak 63.

Davanja u naravi za radnike koji presele boravište ili se vrate u zemlju boravišta te za radnike kojima je odobren odlazak u drugu državu članicu radi liječenja

1.   Kako bi mogao primati davanja u naravi prema članku 55. stavku 1. točki (b) podtočki i. Uredbe, radnik ustanovi mjesta boravišta podnosi uvjerenje kojim se potvrđuje da ima pravo nastaviti primati navedena davanja. U tom se uvjerenju, koje izdaje nadležna ustanova, prema potrebi posebno navodi najduže razdoblje u kojem se davanja u naravi mogu nastaviti pružati u skladu s odredbama zakonodavstva nadležne države. Uvjerenje se na zahtjev radnika može izdati nakon njegovoga odlaska ako zbog više sile nije moglo biti sastavljeno prije.

2.   Odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 60. stavaka 5., 6. i 9. Provedbene uredbe.

3.   U odnosu na pružanje davanja u naravi u slučaju iz članka 55. stavka 1. točke (c) podtočke i. Provedbene uredbe, odgovarajuće se primjenjuju stavci 1. i 2.

Članak 64.

Novčana davanja, osim mirovina, u slučaju boravka u državi članici koja nije nadležna država

U odnosu na primanje novčanih davanja prema članku 55. stavku 1. točki (a) podtočki ii. Uredbe, osim mirovina, odgovarajuće se primjenjuju se odredbe članka 61. Provedbene uredbe. Međutim, ne dovodeći u pitanje obvezu podnošenja potvrde o nesposobnosti za rad, radnik koji ima boravište na državnom području države članice, ali tamo ne obavlja nikakvu profesionalnu djelatnost, nije obvezan dostaviti obavijest o prestanku rada iz članka 61. stavka 1. Provedbene uredbe.

Provedba članaka 52. do 56. Uredbe

Članak 65.

Izjave, obrada i razmjena podataka između ustanova u pogledu ozljede na radu koja se dogodila ili profesionalne bolesti koja je nastupila u državi članici koja nije nadležna država

1.   Ako se ozljeda na radu dogodila odnosno ako je profesionalna bolest prvi put dijagnosticirana na državnom području države članice koja nije nadležna država, izjava o ozljedi na radu ili profesionalnoj bolesti sastavlja se u skladu s odredbama zakonodavstva nadležne države ne dovodeći u pitanje nijednu zakonsku odredbu koja je na snazi na državnom području države članice u kojoj se ozljeda na radu dogodila odnosno u kojoj je profesionalna bolest prvi put dijagnosticirana, te će u tom slučaju te odredbe i dalje biti primjenjive. Ta se izjava šalje nadležnoj ustanovi, a jedan se njezin primjerak šalje ustanovi mjesta boravišta ili privremenog boravišta.

2.   Ustanova države članice na čijem se državnom području dogodila ozljeda na radu ili je prvi put dijagnosticirana profesionalna bolest prosljeđuje nadležnoj ustanovi u dva primjerka liječnička uvjerenja sastavljena na tome državnom području, kao i sve odgovarajuće podatke koje nadležna ustanova zatraži.

3.   Ako, u slučaju ozljede koja se dogodila na putovanju kroz državno područje države članice koja nije nadležna država, postoje osnove za provođenje istrage na državnom području prvospomenute države članice, nadležna ustanova može u tu svrhu imenovati istražitelja, o čemu će obavijestiti tijela te države članice. Ta će tijela navedenom istražitelju pružiti pomoć, posebno tako što će imenovati osobu koja će mu pomagati prilikom proučavanja službenih izvješća i svih drugih dokumenata koji se odnose na ozljedu.

4.   Na kraju liječenja, nadležnoj se ustanovi prosljeđuje detaljno izvješće zajedno s liječničkim uvjerenjima o trajnim posljedicama ozljede ili bolesti, a posebno o trenutačnom stanju žrtve i oporavku od ozljeda ili njihovoj konsolidaciji. Odgovarajuće pristojbe koje se zaračunavaju nadležnoj ustanovi plaća ustanova mjesta boravišta odnosno privremenog boravišta, ovisno o slučaju, u skladu s tarifama koje ta ustanova primjenjuje.

5.   Nadležna ustanova na zahtjev obavješćuje ustanovu mjesta boravišta odnosno privremenog boravišta, ovisno o slučaju, o odluci u kojoj je određen datum oporavka od ozljeda odnosno njihove konsolidacije te prema potrebi o odluci koja se odnosi na priznanje mirovine.

Članak 66.

Sporovi o profesionalnoj naravi ozljede ili bolesti

1.   Kad u slučajevima iz članaka 52. ili 55. stavka 1. Uredbe nadležna ustanova ospori primjenu zakonodavstva koje se odnosi na ozljede na radu ili profesionalne bolesti, ona će o tome bez odlaganja obavijestiti ustanovu mjesta boravišta odnosno privremenog boravišta koja je pružila davanja u naravi. Za ta će se davanja tada smatrati da spadaju pod osiguranje za slučaj bolesti te će se nastaviti pružati u okviru tog osiguranja po predočenju potvrda ili uvjerenja iz stavaka 20. i 21. Provedbene uredbe.

2.   Kad se o tom pitanju donese konačna odluka, nadležna će ustanova o tome bez odlaganja obavijestiti ustanovu mjesta boravišta odnosno privremenog boravišta koja je pružala davanja u naravi. Ako u dotičnome slučaju nije bila riječ o ozljedi na radu ili profesionalnoj bolesti, ta će ustanova nastaviti pružati navedena davanja u naravi u okviru osiguranja za slučaj bolesti, ako radnik na njih ima pravo. U ostalim slučajevima, davanja u naravi koja je radnik primio u okviru osiguranja za slučaj bolesti smatraju se davanjima za ozljedu na radu ili profesionalnu bolest.

Provedba članka 57. Uredbe

Članak 67.

Postupak u slučaju izloženosti riziku od profesionalne bolesti u nekoliko država članica

1.   U slučaju na koji se primjenjuje članak 57. stavak 1. Uredbe, obavijest o profesionalnoj bolesti prosljeđuje se bilo ustanovi nadležnoj za profesionalne bolesti posljednje države članice prema čijem je zakonodavstvu osoba koja boluje od te bolesti obavljala djelatnost koja je mogla prouzročiti bolest o kojoj je riječ ili ustanovi mjesta boravišta, koja će tu obavijest proslijediti navedenoj nadležnoj ustanovi.

2.   Ako nadležna ustanova iz stavka 1. utvrdi da je djelatnost koja je mogla prouzročiti profesionalnu bolest o kojoj je riječ posljednji put obavljana prema zakonodavstvu neke druge države članice, obavijest i popratne dokumente proslijedit će odgovarajućoj ustanovi te države članice.

3.   Kad ustanova posljednje države članice prema čijem je zakonodavstvu osoba koja boluje od bolesti obavljala djelatnost koja je mogla prouzročiti profesionalnu bolest o kojoj je riječ utvrdi da ta osoba ili nadživjeli članovi njezine obitelji ne ispunjavaju uvjete iz tog zakonodavstva, uzimajući u obzir odredbe članka 57. stavka 2. i članka 57. stavka 3. točaka (a) i (b) Uredbe, navedena će ustanova:

4.   Ako to bude potrebno, predmet će se u skladu s istim postupkom vratiti odgovarajućoj ustanovi države članice prema čijem je zakonodavstvu osoba koja boluje od bolesti prvi put obavljala djelatnost koja je mogla prouzročiti profesionalnu bolest o kojoj je riječ.

Članak 68.

Razmjena podataka između ustanova u slučaju žalbe protiv odluke o odbijanju zahtjeva – Isplata predujmova u slučaju takve žalbe

1.   Ako se podnese žalba protiv odluke o odbijanju zahtjeva koju je donijela ustanova jedne od država članica prema čijem je zakonodavstvu osoba koja boluje od bolesti obavljala djelatnost koja je mogla prouzročiti profesionalnu bolest o kojoj je riječ, ta će ustanova o tome obavijestiti ustanovu kojoj je upućena obavijest u skladu s postupkom utvrđenim u članku 67. stavku 3. Provedbene uredbe, te će je naknadno obavijestiti o konačnoj odluci koja se donese.

2.   Ako je pravo na davanja stečeno prema zakonodavstvu koje primjenjuje ta druga ustanova, uzimajući u obzir odredbe članka 57. stavak 2. i stavak 3. točke (a) i (b) Uredbe, ta će ustanova isplaćivati predujmove do iznosa koji će se, ako to bude potrebno, odrediti nakon savjetovanja s ustanovom protiv čije je odluke žalba podnesena, koja će nadoknaditi iznos isplaćenih predujmova ako se, po žalbi, utvrdi da je dužna pružati davanja. Taj će se iznos potom oduzeti od ukupnoga iznosa davanja priznatih dotičnoj osobi.

Članak 69.

Podjela troška novčanih davanja u slučajevima sklerogene pneumokonioze

Sljedeća se pravila primjenjuju na provedbu članka 57. stavka 3. točke (c) Uredbe:

Provedba članka 58. stavka 3. Uredbe

Članak 70.

Uvjerenja koja se odnose na članove obitelji koji se uzimaju u obzir prilikom izračuna novčanih davanja, uključujući mirovine

1.   Kako bi mogao primati davanja u skladu s odredbama članka 58. stavka 3. Uredbe, podnositelj zahtjeva podnosi uvjerenje koje se odnosi na članove njegove obitelji koji imaju boravište na državnom području države članice u kojoj se ne nalazi ustanova nadležna za priznanje novčanih davanja.

To uvjerenje izdaje ustanova nadležna za zdravstveno osiguranje u mjestu boravišta članova obitelji ili druga ustanova koju je odredilo nadležno tijelo države članice na čijem državnom području imaju boravište. Odgovarajuće se primjenjuju odredbe drugog i trećeg podstavka članka 25. stavka 2. Provedbene uredbe.

Umjesto uvjerenja predviđenog prvim stavkom, ustanova nadležna za priznanje novčanih davanja od podnositelja zahtjeva može zatražiti da dostavi dokumente o građanskom stanju novijega datuma koje se odnose na članove njegove obitelji koji imaju boravište na državnom području države članice u kojoj se ne nalazi navedena ustanova.

2.   U slučaju iz stavka 1., ako zakonodavstvo koje dotična ustanova primjenjuje zahtijeva da članovi obitelji žive u istom kućanstvu s podnositeljem zahtjeva, činjenica da navedeni članovi obitelji koji ne ispunjavaju taj uvjet ipak uglavnom ovise o podnositelju zahtjeva mora se utvrditi dokumentima kojima se dokazuje da im podnositelj zahtjeva redovito šalje dio svojih primanja.

Provedba članka 60. Uredbe

Članak 71.

Pogoršanje profesionalne bolesti

1.   U slučajevima na koje se primjenjuje članak 60. stavak 1. Uredbe, radnik mora ustanovi države članice od koje traži prava na davanja dostaviti sve podatke koje se odnose na prethodno priznata davanja u odnosu na profesionalnu bolest o kojoj je riječ. Ta se ustanova može obratiti bilo kojoj drugoj ustanovi koja je prethodno bila nadležna kako bi pribavila sve podatke koje smatra potrebnima.

2.   U slučaju na koji se primjenjuje članak 60. stavak 1. točka (c) Uredbe, nadležna ustanova koja treba isplatiti novčana davanja upućuje drugoj dotičnoj ustanovi, na odobrenje, obavijest o iznosu troškova koje ta druga ustanova treba pokriti zbog pogoršanja, zajedno s odgovarajućim materijalnim dokazima. Na kraju svake kalendarske godine prva ustanova šalje drugoj ustanovi izvješće o novčanim davanjima isplaćenima tijekom financijske godine o kojoj je riječ, u kojem je iskazan iznos koji duguje ta druga ustanova, koja će ta dugovanja prvoj ustanovi platiti što prije bude moguće, a najkasnije u roku od tri mjeseca.

3.   U slučaju iz prve rečenice članka 60. stavka 2. točke (b) Uredbe, ustanova nadležna za isplatu novčanih davanja dotičnim nadležnim ustanovama na odobrenje šalje obavijest o promjenama u odnosu na prethodnu podjelu troškova, zajedno s odgovarajućim materijalnim dokazima.

4.   U slučaju iz druge rečenice članka 60. stavka 2. točke (b) Uredbe odgovarajuće se primjenjuju odredbe stavka 2.

Provedba članka 61. stavka 5. Uredbe

Članak 72.

Ocjena stupnja nesposobnosti u slučaju ozljede na radu koja se prethodno dogodila ili profesionalne bolesti koja je prethodno dijagnosticirana

1.   U svrhu ocjene stupnja nesposobnosti u slučaju iz članka 61. stavka 5. Uredbe, radnik mora nadležnoj ustanovi države članice čijem je zakonodavstvu podlijegao u vrijeme kad mu se ozljeda dogodila odnosno kad mu je profesionalna bolest dijagnosticirana dostaviti sve podatke o prethodnim ozljedama na radu koje su mu se dogodile ili profesionalnim bolestima od kojih je obolio kad je podlijegao zakonodavstvu bilo koje druge države članice, bez obzira na stupanj nesposobnosti koja je nastala kao posljedica tih prethodnih slučajeva.

2.   U skladu sa zakonodavstvom koje primjenjuje u odnosu na stjecanje prava na davanje i određivanje iznosa davanja, nadležna ustanova uzima u obzir stupanj nesposobnosti koja je nastala kao posljedica tih prethodnih slučajeva.

3.   Nadležna se ustanova može obratiti bilo kojoj drugoj ustanovi koja je prethodno bila nadležna kako bi pribavila sve podatke koje smatra potrebnima.

Ako je prethodna nesposobnost za rad nastala kao posljedica ozljede koja se radniku dogodila dok je podlijegao zakonodavstvu države članice koja ne pravi razliku u odnosu na način nastanka nesposobnosti za rad, ustanova nadležna za prethodnu nesposobnost za rad ili tijelo koje je odredilo nadležno tijelo dotične države članice, na zahtjev nadležne ustanove neke druge države članice dostavlja podatke o stupnju prethodne nesposobnosti za rad i, u mjeri u kojoj to bude moguće, sve podatke koji bi joj mogli pomoći odrediti je li nesposobnost bila posljedica ozljede na radu u smislu zakonodavstva koje primjenjuje ustanova druge države članice. Ako je to slučaj, odgovarajuće se primjenjuju odredbe stavka 2.

Provedba članka 62. stavka 1. Uredbe

Članak 73.

Ustanove kojima se mogu obratiti radnici u rudnicima i sličnim poduzećima dok imaju privremeno boravište ili boravište u državi članici koja nije nadležna država

1.   U slučajevima na koje se primjenjuje članak 62. stavak 1. Uredbe te kada su u zemlji privremenog boravišta ili boravišta davanja koja se pružaju u okviru sustava osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koji obuhvaća manualne radnike u industriji čelika izjednačena s davanjima koja se pružaju u okviru posebnih sustava za radnike u rudnicima i sličnim poduzećima, radnici koji pripadaju toj kategoriji mogu se, na državnom području države članice u kojoj imaju privremeno boravište ili boravište, obratiti najbližoj ustanovi navedenoj u Prilogu 3. Provedbenoj uredbi, čak i ako je riječ o ustanovi sustava koji se primjenjuje na manualne radnike u industriji čelika, koja će ustanova tada pružiti ta davanja.

2.   Ako su davanja koja se pružaju u okviru posebnoga sustava za radnike u rudnicima i sličnim poduzećima povoljnija, takvi radnici imaju pravo obratiti se bilo ustanovi nadležnoj za upravljanje tim sustavom ili najbližoj ustanovi na državnom području države članice u kojoj imaju privremeno boravište ili boravište, a koja upravlja sustavom za manualne radnike u industriji čelika. U ovom posljednjem slučaju, dotična je ustanova dužna skrenuti radnikovu pozornost na činjenicu da će, ako se obrati ustanovi nadležnoj za upravljanje naprijed navedenim posebnim sustavom, dobiti povoljnija davanja. Osim toga, dužna ga je obavijestiti i o imenu i adresi te ustanove.

Provedba članka 62. stavka 2. Uredbe

Članak 74.

Uzimanje u obzir razdoblja tijekom kojeg je davanja već pružala ustanova druge države članice

Za potrebe članka 62. stavka 2. Uredbe, ustanova države članice koja je obvezna pružati davanja može od ustanove druge države članice zatražiti da joj dostavi podatke koji se odnose na razdoblje u kojem je ta druga ustanova već pružala davanja u odnosu na isti slučaj ozljede na radu ili profesionalnu bolest.

Podnošenje i obrada zahtjeva za mirovinu, isključujući mirovine za slučaj profesionalnih bolesti obuhvaćenih člankom 57. Uredbe

Članak 75.

1.   Kako bi mogli primati mirovinu ili dopunski doplatak prema zakonodavstvu određene države članice, radnik ili nadživjeli članovi njegove obitelji s boravištem na državnom području države članice moraju podnijeti zahtjev bilo nadležnoj ustanovi ili ustanovi mjesta boravišta, koja će taj zahtjev proslijediti nadležnoj ustanovi. Podnošenje zahtjeva podliježe sljedećim pravilima:

2.   Nadležna ustanova obavješćuje podnositelja zahtjeva o svojoj odluci bilo izravno ili putem tijela za vezu nadležne države, a primjerak te odluke šalje tijelu za vezu države članice na čijem državnom području podnositelj zahtjeva ima boravište.

Administrativne provjere i liječnički pregledi

Članak 76.

1.   Administrativne provjere i liječničke preglede predviđene u slučaju revizije mirovina na zahtjev nadležne ustanove obavlja ustanova države članice na čijem se državnom području zatekne osoba koja ima pravo na davanja, u skladu s postupcima utvrđenima zakonodavstvom koje ta druga ustanova primjenjuje. Nadležna ustanova međutim zadržava pravo osobu koja ima pravo na davanja uputiti na pregled kod liječnika po vlastitom izboru.

2.   Svaka osoba koja prima mirovinu za sebe ili za dijete bez roditelja dužna je ustanovu nadležnu za isplatu obavijestiti o svakoj promjeni svojih prilika koja bi mogla utjecati na mirovinska prava.

Isplata mirovina

Članak 77.

Mirovine koje ustanova jedne države članice treba isplatiti podnositeljima zahtjeva koji imaju boravište na državnom području druge države članice isplaćuju se u skladu s postupkom utvrđenim odredbama članaka 53. do 58. Provedbene uredbe.

POGLAVLJE 5.

NAKNADE ZA SLUČAJ SMRTI

Provedba članaka 64., 65. i 66. Uredbe

Članak 78.

Podnošenje zahtjeva za naknadu za slučaj smrti

1. Kako bi mogao primati naknadu za slučaj smrti prema zakonodavstvu države članice na čijem državnom području nema boravište, podnositelj zahtjeva mora svoj zahtjev podnijeti bilo nadležnoj ustanovi ili ustanovi mjesta boravišta.

Uz zahtjev se moraju dostaviti popratni dokumenti obvezni prema zakonodavstvu koje primjenjuje nadležna ustanova.

Točnost podataka koje podnositelj zahtjeva dostavlja mora se utvrditi službenim dokumentima priloženim uz obrazac zahtjeva ili potvrditi od nadležnih tijela države članice na čijem državnom području podnositelj zahtjeva ima boravište.

Članak 79.

Uvjerenje o razdobljima osiguranja

1.   Kako bi se mogao pozvati na odredbe članka 64. Uredbe, podnositelj zahtjeva nadležnoj ustanovi podnosi uvjerenje u kojem su navedena razdoblja osiguranja koja je radnik navršio prema posljednjem zakonodavstvu kojem je podlijegao.

2.   To uvjerenje izdaje, na zahtjev podnositelja zahtjeva, posljednja ustanova za zdravstveno osiguranje ili osiguranje za slučaj smrti, ovisno o slučaju, kod koje je radnik bio osiguran. Ako podnositelj zahtjeva ne podnese navedeno uvjerenje, nadležna će ga ustanova pribaviti od jedne ili druge od naprijed spomenutih ustanova.

3.   Ako je u svrhu ispunjavanja uvjeta iz zakonodavstva nadležne države potrebno uzeti u obzir razdoblja osiguranja prethodno navršena prema zakonodavstvu bilo koje druge države članice, odgovarajuće se primjenjuju stavci 1. i 2.

POGLAVLJE 6.

DAVANJA ZA SLUČAJ NEZAPOSLENOSTI

Provedba članka 67. Uredbe

Članak 80.

Uvjerenje o razdobljima osiguranja ili zaposlenja

1.   Kako bi se mogla pozvati na odredbe članka 67. stavka 1., 2. ili 4. Uredbe, dotična osoba nadležnoj ustanovi podnosi uvjerenje u kojem su navedena razdoblja osiguranja ili zaposlenja koja je radnik prethodno navršio prema posljednjem zakonodavstvu kojem je podlijegao, zajedno sa svim ostalim podacima potrebnima prema zakonodavstvu koje ta ustanova primjenjuje.

2.   To uvjerenje izdaje na zahtjev dotične osobe bilo ustanova nadležna za pitanja nezaposlenosti posljednje države članice čijem je zakonodavstvu ona podlijegala ili neka druga ustanova koju je odredilo nadležno tijelo te države članice. Ako ne podnese navedeno uvjerenje, nadležna će ga ustanova pribaviti od jedne ili druge od naprijed spomenutih ustanova.

3.   Ako je u svrhu ispunjavanja uvjeta iz zakonodavstva nadležne države potrebno uzeti u obzir razdoblja osiguranja ili zaposlenja prethodno navršena prema zakonodavstvu bilo koje druge države članice, odgovarajuće se primjenjuju stavci 1. i 2.

Provedba članka 68. Uredbe

Članak 81.

Uvjerenje za izračun davanja

Ako je za izračun davanja nadležna ustanova na koju se primjenjuje članak 68. stavak 1. Uredbe, te ako je određena osoba svoj posljednji posao obavljala manje od četiri tjedna na državnom području države članice u kojoj se ta ustanova nalazi, ta osoba navedenoj ustanovi podnosi uvjerenje u kojem se navodi vrsta posljednjeg posla što ga je obavljala barem četiri tjedna na državnom području neke druge države članice te grana gospodarske djelatnosti u kojoj je taj posao obavljala. Ako dotična osoba to uvjerenje ne podnese, navedena ga ustanova pribavlja bilo od ustanove nadležne za pitanja nezaposlenosti te druge države članice kod koje je posljednji put bila osigurana ili od neke druge ustanove koju je odredilo nadležno tijelo te države članice.

Članak 82.

Uvjerenje koje se odnosi na članove obitelji koji se uzimaju u obzir prilikom izračuna davanja

1.   Kako bi se mogla pozvati na odredbe članka 68. stavka 2. Uredbe, osoba nadležnoj ustanovi podnosi uvjerenje koje se odnosi na članove njezine obitelji koji imaju boravište na državnom području neke od država članica u kojoj se ta ustanova ne nalazi.

2.   To uvjerenje izdaje ustanova koju je odredilo nadležno tijelo države članice na čijem državnom području ti članovi obitelji imaju boravište. Ono mora potvrditi da se članovi obitelji ne uzimaju u obzir za izračun davanja za slučaj nezaposlenosti priznatih nekoj drugoj osobi prema zakonodavstvu te države članice. Uvjerenje važi dvanaest mjeseci od datuma izdavanja. Ono se može obnoviti i u tom slučaju važi od datuma obnove. Dotična osoba nadležnu ustanovu bez odlaganja obavješćuje o svakom događaju koji zahtijeva izmjenu navedenog uvjerenja. Ta izmjena proizvodi učinak s datumom na koji se taj događaj zbio.

Provedba članka 69. Uredbe

Članak 83.

Uvjeti i ograničenja u vezi zadržavanja prava na davanja kad nezaposlena osoba otiđe u drugu državu članicu

1.   Kako bi zadržala pravo na davanja, nezaposlena osoba na koju se primjenjuje članak 69. stavak 1. Uredbe ustanovi u mjestu u koje je otišla podnosi uvjerenje u kojem nadležna ustanova potvrđuje da ona još uvijek ima pravo na davanja pod uvjetima predviđenima stavkom 1. točkom (b) navedenoga članka. U tom uvjerenju nadležna ustanova posebno navodi:

2.   Nezaposlena osoba koja namjerava otići u drugu državu članicu kako bi tamo tražila zaposlenje mora prije odlaska podnijeti zahtjev za uvjerenje iz stavka 1. Ako nezaposlena osoba ne podnese navedeno uvjerenje, ustanova u mjestu u koje je otišla pribavlja od nadležne ustanove. Službe za zapošljavanje nadležne države moraju se pobrinuti da nezaposlena osoba bude obaviještena o obvezama prema članku 69. Uredbe i prema ovome članku.

3.   Ustanova u mjestu u koje je nezaposlena osoba otišla obavješćuje nadležnu ustanovu o datumu na koji se nezaposlena osoba prijavila i o datumu kad je započela isplata davanja, a davanja nadležne države isplaćivat će u skladu s postupkom predviđenim zakonodavstvom države članice u koju je nezaposlena osoba otišla.

Ustanova u mjestu u koje je nezaposlena osoba otišla obavlja provjeru ili poduzima mjere kako bi se takva provjera obavila kao da je riječ o nezaposlenoj osobi koja ima pravo na davanja prema zakonodavstvu koje ona primjenjuje. Ona nadležnu ustanovu obavješćuje o svakom događaju koji potpada pod stavak 1. točku (e) ovog članka čim za njega sazna, a u slučajevima kad se davanje treba obustaviti ili ukinuti, odmah prekida isplatu davanja. Nadležna je ustanova bez odlaganja obavješćuje u kojem opsegu i s kojim datumom ta činjenica utječe na pravo nezaposlene osobe na davanje. Isplata davanja može se nastaviti, ako to bude slučaj, tek nakon primitka te obavijesti. Ako davanje bude potrebno umanjiti, ustanova u mjestu u koje je nezaposlena osoba otišla toj osobi nastavlja isplaćivati umanjeni iznos davanja, koji podliježe usklađivanju, nakon primitka odgovora nadležne ustanove.

4.   Dvije ili više država članica odnosno nadležna tijela tih država članica mogu se, nakon što prime mišljenje Administrativne komisije, sporazumjeti o drugim provedbenim odredbama.

Provedba članka 71. Uredbe

Članak 84.

Nezaposlene osobe koje su tijekom svog posljednjeg zaposlenja imale boravište u državi članici koja nije nadležna država

1.   U slučajevima iz članka 71. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i prve rečenice članka 71. stavka 1. točke (b) podtočke ii. Uredbe, nadležnom se ustanovom, za potrebe provedbe odredaba članka 80. Provedbene uredbe, smatra ustanova mjesta boravišta.

2.   Uz zahtjev za davanja u skladu s odredbama članka 71. stavka 1. točke (b) podtočke ii. Uredbe, nezaposlena osoba ustanovi mjesta svog boravišta, osim uvjerenja predviđenog člankom 80. Provedbene uredbe, podnosi i uvjerenje ustanove posljednje države članice čijem je zakonodavstvu podlijegala u kojem se navodi da nema pravo na davanja prema članku 69. Uredbe.

3.   Za potrebe odredaba članka 71. stavka 2. Uredbe, ustanova mjesta boravišta traži od nadležne ustanove sve podatke koji se odnose na prava koje je nezaposlena osoba stekla kod te druge ustanove.

POGLAVLJE 7.

OBITELJSKA DAVANJA I OBITELJSKI DOPLATCI

Provedba članka 72. Uredbe

Članak 85.

Uvjerenje o razdobljima zaposlenja

1.   Kako bi se mogla pozvati na odredbe članka 72. Uredbe, osoba nadležnoj ustanovi podnosi uvjerenje u kojem se navode razdoblja zaposlenja navršena prema posljednjem zakonodavstvu kojem je podlijegala.

2.   To uvjerenje izdaje, na zahtjev dotične osobe, bilo ustanova nadležna za pitanja obiteljskih davanja posljednje države članice čijem je zakonodavstvu podlijegala ili neka druga ustanova koju je odredilo nadležno tijelo te države članice. Ako podnositelj zahtjeva ne podnese navedeno uvjerenje, nadležna ga ustanova pribavlja od jedne ili druge od naprijed spomenutih ustanova, osim ako joj ustanova za zdravstveno osiguranje može proslijediti jedan primjerak uvjerenja predviđenog člankom 16. stavkom 1. Provedbene uredbe.

3.   Ako je u svrhu ispunjavanja uvjeta iz zakonodavstva nadležne države potrebno uzeti u obzir razdoblja zaposlenja prethodno navršena prema zakonodavstvu bilo koje druge države članice, odgovarajuće se primjenjuju odredbe stavaka 1. i 2.

Provedba članka 73. stavka 1. i članka 75. stavka 1. točaka (a) i (b) Uredbe

Članak 86.

Radnici koji podliježu zakonodavstvu države članice koja nije Francuska

1.   Kako bi mogao primati obiteljska davanja prema članku 73. stavku 1. Uredbe, radnik podnosi zahtjev nadležnoj ustanovi, ako je potrebno posredstvom svog poslodavca.

2.   U potporu svom zahtjevu, radnik podnosi izjavu o obiteljskom statusu koju izdaju tijela nadležna za pitanja građanskih stanja u zemlji boravišta članova obitelji. Ta se izjava mora obnavljati jednom na godinu.

3.   Ako zakonodavstvo nadležne države predviđa da se obiteljska davanja mogu ili moraju isplatiti osobi koja nije radnik, radnik mora u potporu svom zahtjevu dostaviti i podatke o osobi kojoj se obiteljska davanja trebaju isplaćivati u zemlji boravišta (ime, prezime, puna adresa).

4.   Nadležna tijela dviju ili više država članica mogu se sporazumjeti o posebnim postupcima isplate obiteljskih davanja, posebno kako bi se olakšala provedba članka 75. stavka 1. točaka (a) i (b) Uredbe. Ti se sporazumi priopćavaju Administrativnoj komisiji.

5.   Radnik obavješćuje nadležnu ustanovu, ako je potrebno posredstvom svog poslodavca:

Provedba članka 73. stavka 2. Uredbe

Članak 87.

Radnici koji podliježu francuskom zakonodavstvu

1.   Kako bi mogao primati obiteljske doplatke prema članku 73. stavku 2. Uredbe, radnik podnosi zahtjev nadležnoj ustanovi koja mu izdaje uvjerenje kojim se potvrđuje da on ispunjava uvjete zaposlenja koji se odnose na stjecanje prava na obiteljske doplatke prema francuskom zakonodavstvu. U isto vrijeme, radnik potpisuje izjavu kojom potvrđuje da nema pravo na obiteljske doplatke prema zakonodavstvu zemlje boravišta članova obitelji, s naslova profesionalne djelatnosti.

Ako francusko zakonodavstvo predviđa da pravo na obiteljske doplatke traje onoliko koliko traju razdoblja zaposlenja, u uvjerenju se navodi trajanje zaposlenja u tijeku dotičnoga razdoblja.

Članovi obitelji prijavljuju se pri ustanovi mjesta svog boravišta po predočenju tog uvjerenja i popratnih dokumenata koje propisuje zakonodavstvo koje ta ustanova primjenjuje u vezi s priznavanjem obiteljskih doplataka.

Ako članovi obitelji ne podnesu navedeno uvjerenje, ustanova mjesta boravišta pribavlja od nadležne ustanove.

2.   Uvjerenje iz stavka 1. važi tri mjeseca od datuma izdavanja, a nadležna ga ustanova mora svaka tri mjeseca automatski obnoviti.

3.   U slučaju sezonskoga radnika, uvjerenje predviđeno stavkom 1. važi za razdoblje očekivanog trajanja sezonskoga rada, osim ako nadležna ustanova u međuvremenu ne obavijesti ustanovu mjesta boravišta o tome da je opozvano.

4.   Ako zakonodavstvo države članice na čijem državnom području borave članovi obitelji predviđa mjesečno ili tromjesečno priznanje obiteljskih doplataka, a francusko zakonodavstvo predviđa da pravo na obiteljske doplatke traje onoliko koliko traje zaposlenje, obiteljski se doplatci priznaju u omjeru u kojem se to trajanje nalazi s trajanjem utvrđenim zakonodavstvom zemlje boravišta članova obitelji.

5.   Ako zakonodavstvo države članice na čijem državnom području borave članovi obitelji predviđa priznanje doplataka na onoliko dana koliko ima dana zaposlenja, a francusko zakonodavstvo predviđa da pravo na obiteljske doplatke traje mjesec dana, obiteljski se doplatci priznaju na mjesec dana.

6.   U slučajevima iz stavaka 4. i 5., kad su razdoblja zaposlenja navršena prema francuskom zakonodavstvu iskazana u jedinicama drukčijim od onih koje se upotrebljavaju za izračun obiteljskih doplataka prema zakonodavstvu države članice na čijem državnom području članovi obitelji imaju boravište, preračunavanje se obavlja u skladu s odredbama članka 15. stavka 3. Provedbene uredbe.

7.   Nadležna ustanova bez odlaganja obavješćuje ustanovu mjesta boravišta članova obitelji o datumu na koji radniku prestaje pravo na obiteljske doplatke ili na koji promijeni boravište s državnog područja jedne države članice na državnom područje druge države članice.

Ustanova mjesta boravišta članova obitelji u svako doba može od nadležne ustanove zatražiti da joj dostavi sve podatke koji se odnose na radnikovo pravo na obiteljske doplatke.

Ako nadležna ustanova to bude smatrala potrebnim, ustanova mjesta boravišta će na njezin zahtjev ovjeriti izjavu iz prvoga podstavka stavka 1.

8.   Članovi obitelji obvezni su ustanovu mjesta svog boravišta obavijestiti o svakoj promjeni svojih prilika koja bi mogla utjecati na njihovo pravo na obiteljske doplatke, a posebno o svakoj promjeni boravišta.

Provedba članka 74. stavka 1. Uredbe

Članak 88.

Nezaposlene osobe koje podliježu zakonodavstvu države članice koja nije Francuska

Na nezaposlene osobe na koje se odnosi članak 74. stavak 1. Uredbe, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 86. Provedbene uredbe.

Provedba članka 74. stavka 2. Uredbe

Članak 89.

Nezaposlene osobe koje podliježu francuskom zakonodavstvu

1.   Kako bi mogli primati obiteljske doplatke na državnom području države članice u kojoj imaju boravište, članovi obitelji na koje se primjenjuje članak 74. stavak 2. Uredbe ustanovi mjesta svog boravišta podnose uvjerenje kojim se potvrđuje da nezaposlena osoba prima davanja za slučaj nezaposlenosti prema francuskom zakonodavstvu.

To uvjerenje izdaje francuska ustanova nadležna za pitanja nezaposlenosti ili ustanova koju je odredilo francusko nadležno tijelo, na zahtjev nezaposlene osobe koja potpisuje izjavu kojom potvrđuje da nema pravo na obiteljske doplatke prema zakonodavstvu zemlje boravišta članova obitelji, s naslova profesionalne djelatnosti.

Ako članovi obitelji ne podnesu navedeno uvjerenje, ustanova mjesta boravišta pribavlja od nadležne ustanove.

2.   Odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 87. stavaka 2. do 8. Provedbene uredbe.

POGLAVLJE 8.

DAVANJA ZA DJECU KOJU UZDRŽAVAJU UMIROVLJENICI I ZA DJECU BEZ RODITELJA

Provedba članaka 77., 78. i 79. Uredbe

Članak 90.

1.   Kako bi mogao primati davanja prema članku 77. ili 78. Uredbe, podnositelj zahtjeva mora podnijeti zahtjev ustanovi mjesta svog boravišta, u skladu s postupcima utvrđenima zakonodavstvom koje ta ustanova primjenjuje.

2.   Međutim, ako podnositelj zahtjeva nema boravište na državnom području države članice u kojoj se nalazi nadležna ustanova, svoj zahtjev može podnijeti bilo nadležnoj ustanovi ili ustanovi mjesta svog boravišta, koja će taj zahtjev potom proslijediti nadležnoj ustanovi i pritom navesti datum na koji je podnesen. Taj se datum smatra datumom podnošenja zahtjeva nadležnoj ustanovi.

3.   Ako nadležna ustanova iz stavka 2. utvrdi da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava prema zakonodavstvu koje primjenjuje, taj će zahtjev bez odlaganja proslijediti, zajedno sa svim potrebnim dokumentima i podacima, ustanovi države članice prema čijem je zakonodavstvu radnik navršio najduže razdoblje osiguranja.

Predmet se prema potrebi može pod istim uvjetima vratiti ustanovi države članice prema čijem je zakonodavstvu radnik navršio najkraće razdoblje osiguranja.

4.   Administrativna komisija će prema potrebi utvrditi sve dopunske postupke potrebne za podnošenje zahtjeva za davanja.

Članak 91.

1.   Isplata davanja priznatih prema članku 77. ili članku 78. Uredbe obavlja se u skladu s odredbama članaka od 53. do 58. Provedbene uredbe.

2.   Nadležna tijela države članice će prema potrebi odrediti nadležnu ustanovu za isplatu davanja priznatih prema članku 77. ili članku 78. Uredbe.

Članak 92.

Svaka osoba kojoj se prema članku 77. ili članku 78. Uredbe isplaćuju davanja za djecu umirovljenika ili za djecu bez roditelja, obavješćuje ustanovu nadležnu za isplatu tih davanja:

GLAVA V.

FINANCIJSKE ODREDBE

Članak 93.

Nadoknada troškova za davanja iz osiguranja za slučaj bolesti i majčinstva, osim onih predviđenih člancima 94. i 95. Provedbene uredbe

1.   Stvarni iznos troškova za davanja u naravi pružena prema članku 19. stavcima 1. i 2. Uredbe radnicima i članovima njihovih obitelji koji imaju boravište na državnom području iste države članice, te za davanja u naravi pružena prema članku 22., članku 25. stavcima 1., 3. i 4., članku 26., članku 29. stavku 1. ili članku 31. Uredbe, nadležna će ustanova nadoknaditi ustanovi koja je pružila navedena davanja, prema računovodstvenim evidencijama te ustanove.

2.   U slučajevima iz članka 29. stavka 1. i članka 31. Uredbe, a za potrebe stavka 1., nadležnom se ustanovom smatra ustanova mjesta umirovljenikova boravišta.

3.   Ako stvarni iznos troškova za davanja iz stavka 1. nije prikazan u računovodstvenim evidencijama ustanove koja ih je pružila, a nije niti sklopljen sporazum prema stavku 6., iznos troškova koji se trebaju nadoknaditi određuje se na temelju paušalnog iznosa izračunatog na temelju svih odgovarajućih uputnica pribavljenih iz raspoloživih podataka. Administrativna komisija ocjenjuje osnove koje će se upotrijebiti za izračun paušalnih iznosa za isplatu i odlučuje o njihovome iznosu.

4.   Za potrebe nadoknade troškova ne mogu se uzeti u obzir iznosi koji su viši od iznosa primjenjivih na davanja u naravi pružena radnicima koji podliježu zakonodavstvu koje primjenjuje ustanova koja je pružila davanja iz stavka 1.

5.   Na nadoknadu troškova za novčana davanja isplaćena u skladu s drugom rečenicom članka 18. stavka 8. Provedbene uredbe odgovarajuće se primjenjuju odredbe stavaka 1. i 2.

6.   Dvije ili više država članica odnosno nadležna tijela tih država članica mogu se, nakon što prime mišljenje Administrativne komisije, sporazumjeti o drugim načinima određivanja troškova koje treba nadoknaditi, posebno na temelju paušalnih iznosa.

Članak 94.

Nadoknada troškova za davanja u naravi pružena u okviru osiguranja za slučaj bolesti i majčinstva članovima obitelji radnika koji nemaju boravište u istoj državi članici kao i on

1.   Iznos troškova za davanja u naravi pružena prema članku 19. stavku 2. Uredbe članovima obitelji radnika koji nemaju boravište na državnom području iste države članice kao radnik, nadležne ustanove nadoknađuju ustanovama koje su pružile navedena davanja, prema paušalnom iznosu za svaku kalendarsku godinu, koji je što je moguće bliži stvarno nastalim izdacima.

2.   Paušalni iznos za isplatu određuje se tako da se prosječni godišnji trošak po obitelji pomnoži s prosječnim brojem obitelji koje se uzimaju u obzir svake godine, a umnožak se umanji za dvadeset i pet posto.

3.   Elementi potrebni za izračun navedenog paušalnog iznosa određuju se kako slijedi:

4.   Broj obitelji koji se uzima u obzir u skladu s odredbama stavka 3. točke (b) određuje se prema popisu koji u tu svrhu vodi ustanova mjesta boravišta na temelju materijalnih dokaza koje nadležna ustanova dostavlja u vezi s pravima dotičnih osoba. U slučaju bilo kakvoga spora, primjedbe uključenih ustanova podnose se Revizijskome odboru predviđenom člankom 101. stavkom 3. Provedbene uredbe.

5.   Administrativna komisija utvrđuje načine i postupke određivanja elemenata iz stavaka 3. i 4.

6.   Dvije ili više država članica odnosno nadležna tijela tih država članica mogu se, nakon što prime mišljenje Administrativne komisije, sporazumjeti o drugim načinima određivanja troškova koje treba nadoknaditi.

Članak 95.

Nadoknada troškova za davanja u naravi pružena u okviru osiguranja za slučaj bolesti i majčinstva umirovljenicima i članovima njihovih obitelji koji nemaju pravo na davanja prema zakonodavstvu države članice u kojoj imaju boravište

1.   Iznos troškova za davanja u naravi pružena prema članku 28. stavku 1. Uredbe nadležne ustanove nadoknađuju ustanovama koje su pružile navedena davanja, prema paušalnom iznosu za svaku kalendarsku godinu, koji je što je moguće bliži stvarno nastalim izdacima.

2.   Isplata paušalnog iznosa određuje se tako da se prosječni godišnji trošak po umirovljeniku pomnoži s prosječnim godišnjim brojem umirovljenika koji se uzimaju u obzir svake godine, a umnožak se umanji za dvadeset i pet posto.

3.   Elementi potrebni za izračun navedenog paušalnog iznosa određuju se prema sljedećim pravilima:

4.   Broj umirovljenika koji se uzima u obzir u skladu s odredbama stavka 3. točke (b) određuje se prema popisu koji u tu svrhu vodi ustanova mjesta boravišta, na temelju materijalnih dokaza koje nadležna ustanova dostavlja u vezi s pravima dotičnih osoba. U slučaju bilo kakvoga spora, primjedbe uključenih ustanova podnose se Revizijskom odboru predviđenom člankom 101. stavkom 3. Provedbene uredbe.

5.   Administrativna komisija utvrđuje načine i postupke određivanja elemenata iz stavaka 3. i 4.

6.   Dvije ili više država članica odnosno nadležna tijela tih država članica mogu se, nakon što prime mišljenje Administrativne komisije, sporazumjeti o drugim načinima određivanja troškova koje treba nadoknaditi.

Provedba članka 63. stavka 2. Uredbe

Članak 96.

Nadoknada troškova za davanja u naravi pružena u okviru sustava osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti od strane ustanove jedne države članice u ime ustanove druge države članice

Za potrebe provedbe odredaba članka 63. stavka 2. Uredbe, odgovarajuće se primjenjuje članak 93. Provedbene uredbe.

Provedba članka 70. stavka 2. Uredbe

Članak 97.

Nadoknada troškova za davanja za slučaj nezaposlenosti isplaćena nezaposlenim osobama koje odlaze u drugu državu kako bi tamo tražili zaposlenje

1.   Iznos davanja isplaćenih prema članku 69. Uredbe nadležna ustanova nadoknađuje ustanovi koja je isplatila ta davanja, prema računovodstvenim evidencijama te druge ustanove.

2.   Dvije ili više država članica odnosno nadležnih tijela tih država mogu se:

Nadoknada troškova za obiteljske doplatke isplaćene prema članku 73. stavku 2. i članku 74. stavku 2. Uredbe

Članak 98.

Članovi obitelji radnika koji podliježu francuskom zakonodavstvu ili nezaposlene osobe koje primaju davanja za slučaj nezaposlenosti prema francuskom zakonodavstvu

1.   Stvarni iznos troškova za obiteljske doplatke isplaćene prema članku 73. stavku 2. i članku 74. stavku 2. Uredbe nadležna francuska ustanova nadoknađuje ustanovi koja je isplatila te obiteljske doplatke, prema računovodstvenim evidencijama te druge ustanove.

2.   Francuska i svaka od drugih država članica odnosno nadležna tijela Francuske i svake od drugih država članica sporazumno mogu odrediti paušalnu nadoknadu troškova za te obiteljske doplatke. U slučaju paušalne nadoknade troškova, paušalni se iznos određuje tako da se prosječni godišnji trošak po obitelji pomnoži s prosječnim godišnjim brojem obitelji koje se uzimaju u obzir.

3.   Elementi potrebni za izračun navedenog paušalnog iznosa određuju se prema sljedećim pravilima:

4.   Na temelju izvješća Revizijskog odbora predviđenog člankom 101. stavkom 3. Provedbene uredbe, Administrativna komisija utvrđuje načine i postupke određivanja elemenata za izračun iz stavka 3.

5.   Francuska i svaka od drugih država članica odnosno nadležna tijela Francuske i svake od drugih država članica mogu se, nakon što prime mišljenje Administrativne komisije, sporazumjeti o uvođenju drugih načina određivanja paušalnog iznosa.

Zajedničke odredbe o nadoknadi troškova

Članak 99.

Administrativni troškovi

Dvije ili više država članica odnosno nadležnih tijela tih država članica mogu se, u skladu s odredbama treće rečenice članka 84. stavka 2. Uredbe, sporazumjeti o povećanju iznosa davanja iz članaka 93. do 98. Provedbene uredbe za određeni postotak kako bi se u obzir uzeli administrativni troškovi. Taj postotak može biti različit za pojedina davanja o kojima je riječ.

Članak 100.

Zakašnjeli zahtjevi

1.   Prilikom sravnjivanja računa između ustanova država članica, ustanova nadležna za isplatu može zanemariti zahtjeve za nadoknadu troškova koji se odnose na davanja pružena prije tri ili više kalendarskih godina računajući od datuma podnošenja tih zahtjeva, bilo da su podneseni tijelu za vezu ili ustanovi nadležnoj za isplatu u nadležnoj državi.

2.   Kad je riječ o zahtjevima koji se odnose na paušalnu nadoknadu troškova, trogodišnje razdoblje teče od datuma objave prosječnoga godišnjeg troška davanja u naravi određenog u skladu s člancima 94. i 95. Provedbene uredbe u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 101.

Izvješće o zahtjevima

1.   Za potrebe primjene članaka 36., 63., 70. i članka 75. stavka 2. Uredbe Administrativna komisija sastavlja izvješće o zahtjevima za svaku kalendarsku godinu.

2.   Administrativna komisija može obaviti sve odgovarajuće provjere potrebne radi obrade statističkih i računovodstvenih podataka koji služe za izradu izvješća o zahtjevima predviđenih stavkom 1., posebno kako bi osigurala njihovu usklađenost s pravilima utvrđenim u ovoj glavi.

3.   Administrativna komisija donosi odluke iz ovog članka na temelju izvješća Revizijskog odbora, koji joj podnosi mišljenje u kojem navodi razloge na kojima se to mišljenje temelji. Administrativna komisija određuje načine rada i sastav Revizijskog odbora.

Članak 102.

Poslovi Revizijskog odbora – Postupak nadoknade troškova

1.   Revizijski odbor:

2.   Nadoknada troškova predviđena člancima 36., 63., 70. i člankom 75. stavkom 2. Uredbe provodi se za sve nadležne ustanove jedne države članice u korist ustanova-vjerovnika neke druge države članice posredstvom tijela koje su odredila nadležna tijela država članica. Tijela posredstvom kojih se provodi nadoknada troškova obavješćuju Administrativnu komisiju o iznosima nadoknađenih troškova u rokovima i u skladu s postupcima koje utvrdi Komisija.

3.   Kad se nadoknada troškova određuje na temelju stvarnoga iznosa pruženih davanja, prema računovodstvenim evidencijama ustanova, ona se za svako kalendarsko polugodište provodi u tijeku sljedećega polugodišta.

4.   Kad se nadoknada troškova određuje na paušalnoj osnovi, ona se provodi za svaku kalendarsku godinu. U tom će slučaju nadležna ustanova ustanovi-vjerovniku isplatiti predujam prvog dana svakog kalendarskog polugodišta, u skladu s postupcima koje utvrđuje Administrativna komisija.

5.   Nadležna tijela dviju ili više država članica mogu se sporazumjeti o drugim rokovima za nadoknadu troškova odnosno o drugim postupcima za isplatu predujmova.

Članak 103.

Kompilacija statističkih i računovodstvenih podataka

Nadležna tijela država članica poduzimaju sve potrebne mjere u svrhu provedbe ove Glave, a posebno one koje zahtijevaju kompilaciju statističkih i računovodstvenih podataka.

Članak 104.

Uvrštavanje sporazuma o nadoknadi troškova između država članica ili nadležnih tijela država članica u Prilog 5.

1.   Odredbe koje su slične onima iz članka 36. stavka 3., članka 63. stavka 3. i članka 70. stavka 3. Uredbe te članka 93. stavka 6., članka 94. stavka 6. i članka 95. stavka 6. Provedbene uredbe, a koje su na snazi na dan prije stupanja Uredbe na snagu, nastavljaju se primjenjivati ako se uvrste u Prilog 5. Provedbenoj uredbi.

2.   Odredbe koje su slične onima iz stavka 1. i koje će se u odnosima između dviju ili više država članica primjenjivati nakon stupanja Uredbe na snagu, uvrštavaju se u Prilog 5. Provedbenoj uredbi. Isto se odnosi i na odredbe donesene na temelju članka 97. stavka 2. i članka 98. stavka 2. Provedbene uredbe.

Troškovi administrativnih provjera i liječničkih pregleda

Članak 105.

1.   Kad je riječ o troškovima nastalima u vezi s administrativnim provjerama i liječničkim pregledima, očitovanjima, liječničkim posjetima i provjerama svake vrste potrebnima za priznanje, pružanje ili reviziju davanja, ustanova u čije su ime učinjeni nadoknađuje ih ustanovi koja je za to bila odgovorna, na temelju tarifa koje ta druga ustanova primjenjuje.

2.   Međutim, dvije ili više država članica odnosno nadležnih tijela tih država članica mogu se sporazumjeti o drugim načinima nadoknade troškova, posebno na paušalnoj osnovi, odnosno mogu se odreći svake nadoknade troškova između ustanova.

Takvi se sporazumi unose u Prilog 5. Provedbenoj uredbi. Sporazumi koji su na snazi na dan koji prethodi stupanju Uredbe na snagu nastavljaju se primjenjivati pod uvjetom da se uvrste u navedeni Prilog.

Zajedničke odredbe o isplati novčanih davanja

Članak 106.

Nadležna tijela svake države članice obavješćuju Administrativnu komisiju, u propisanim rokovima i u skladu s postupcima koje Komisija utvrdi, o iznosu novčanih davanja koje su ustanove koje su pod njihovom nadležnošću isplatile korisnicima koji imaju privremeno boravište ili boravište na državnom području bilo koje druge države članice.

Članak 107.

Preračunavanje valuta

1.   Za potrebe dolje navedenih odredaba, preračunavanje iznosa iskazanih u različitim nacionalnim valutama vrši se prema službenim nominalnim vrijednostima koje su objavile nacionalne monetarne vlasti, a priznao Međunarodni monetarni fond:

2.   U slučajevima koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. preračunavanje se vrši prema tečaju važećem na dan isplate.

GLAVA VI.

RAZNE ODREDBE

Članak 108.

Dokaz o statusu sezonskog radnika

Kako bi dokazao da je sezonski radnik, radnik na kojeg se primjenjuje članak 1. točka (c) Uredbe, daje na uvid svoj ugovor o radu koji je ovjerila služba za zapošljavanje države članice na čije je državno područje otišao raditi ili neki drugi dokument ovjeren od te službe koji potvrđuje da je njegovo zaposlenje sezonske naravi.

Članak 109.

Dogovori u vezi s plaćanjem doprinosa

Poslodavac koji nema mjesto poslovanja u državi članici na čijem je državnom području radnik zaposlen može se s radnikom dogovoriti da će radnik ispunjavati obveze poslodavca u vezi s plaćanjem doprinosa.

O svakom takvom dogovoru poslodavac obavješćuje nadležnu ustanovu ili, ako je to potrebno, ustanovu koju je odredilo nadležno tijelo navedene države članice.

Članak 110.

Uzajamna administrativna pomoć u vezi s povratom nepripadajućih davanja

Ako ustanova države članice koja je pružila davanja predloži poduzeti mjere protiv osobe koja je primila davanja koja joj ne pripadaju, ustanova mjesta boravišta te osobe odnosno ustanova koju je odredilo nadležno tijelo države članice na čijem državnom području ta osoba ima boravište prvoj će ustanovi biti na usluzi.

Članak 111.

Povrat nepripadajuće isplaćenih sredstava ustanovama za socijalno osiguranje i zahtjevi tijela za pomoć

1.   Ako je prilikom priznanja ili revizije davanja za slučaj invalidnosti, starosti ili smrti (mirovine) na temelju Poglavlja 3. Glave III. Uredbe ustanova države članice korisniku davanja isplatila iznos veći od iznosa na koji on ima pravo, ta ustanova može od ustanove bilo koje druge države članice nadležne za isplatu odgovarajućih davanja toj osobi zatražiti da preplaćeni iznos oduzme od zaostataka koje duguje tom korisniku. Posljednje spomenuta ustanova tako oduzeti iznos doznačuje ustanovi-vjerovniku. Ako se preplaćeni iznos ne može oduzeti od zaostataka, primjenjuju se odredbe stavka 2.

2.   Ako je ustanova države članice korisniku davanja isplatila iznos veći od iznosa na koji on ima pravo, ta ustanova može, pod uvjetima i u okviru ograničenja utvrđenih zakonodavstvom koje primjenjuje, od ustanove bilo koje druge države članice nadležne za isplatu davanja tom korisniku zatražiti da preplaćeni iznos oduzme od davanja koje isplaćuje navedenom korisniku. Posljednje spomenuta ustanova taj će iznos oduzeti pod uvjetima i u okviru ograničenja koje zakonodavstvo koje primjenjuje predviđa u pogledu prijeboja, kao da je iznose sama preplatila, te će oduzeti iznos doznačiti ustanovi-vjerovniku.

3.   Ako je osoba na koju se primjenjuje Uredba primila pomoć na državnom području jedne države članice u razdoblju u kojem je imala pravo na davanja prema zakonodavstvu neke druge države članice, tijelo koje je pružilo pomoć može, ako ima zakonsko pravo naplatiti se od davanja priznatih toj osobi, od ustanove bilo koje druge države članice nadležne za isplatu davanja u koristi toj osobi zatražiti da iznos isplaćene pomoći oduzme od iznosa koje isplaćuje toj osobi.

Ako je član obitelji osobe na koju se primjenjuje Uredba primio pomoć na državnom području jedne države članice u razdoblju u kojem je ta osoba imala pravo na davanja prema zakonodavstvu neke druge države članice u odnosu na dotičnoga člana obitelji, tijelo koje je pružilo pomoć može, ako ima zakonsko pravo naplatiti se iz davanja priznatih toj osobi u odnosu na dotičnoga člana obitelji, od ustanove bilo koje druge države članice nadležne za isplatu takvih davanja u korist toj osobi zatražiti da iznos isplaćen na ime pomoći oduzme od iznosa koje po toj osnovi isplaćuje toj osobi.

Ustanova nadležna za isplatu te iznose oduzima pod uvjetima i u okviru ograničenja predviđenih zakonodavstvom koje primjenjuje u pogledu prijeboja te oduzeti iznos doznačuje vjerovniku.

Članak 112.

Ako je ustanova isplatila nepripadajuće iznose, bilo izravno ili posredstvom neke druge ustanove, a njihova naplata više nije moguća, iznosi o kojima je riječ u konačnici idu na teret prve ustanove, osim kad je isplata nepripadajućih iznosa posljedica prijevare.

Članak 113.

Nadoknada troškova za davanja u naravi koja su nepripadajuće pružena radnicima u međunarodnom prijevozu

1.   Ako nadležna ustanova ne prizna pravo na davanja u naravi, troškove za davanja u naravi koje je radniku u međunarodnom prijevozu pružila ustanova mjesta privremenog boravišta na temelju pretpostavke iz članka 20. stavka 2. ili članka 62. stavka 2. Provedbene uredbe nadoknađuje nadležna ustanova.

2.   Izdatke koje je ustanova mjesta privremenog boravišta imala u odnosu na bilo kojeg radnika u međunarodnom prijevozu koji se prethodno nije prijavio ustanovi mjesta privremenog boravišta pa nema pravo na davanja u naravi, ali je unatoč tome primio davanja u naravi po predočenju uvjerenja iz članka 20. stavka 2. ili članka 62. stavka 2. Provedbene uredbe, nadoknađuje ustanova koja je na tom uvjerenju navedena kao nadležna ustanova ili bilo koja druga ustanova koju je u tu svrhu odredilo nadležno tijelo dotične države članice.

3.   Nadležna ustanova ili, u slučaju iz stavka 2., ustanova koja je navedena kao nadležna ustanova ili ustanova određena u tu svrhu tereti korisnika davanja za vrijednost davanja u naravi koja su mu nepripadajuće pružena. Navedene ustanove o tim terećenjima obavješćuju Revizijski odbor iz članka 101. stavka 3. Provedbene uredbe, koji o tome sastavlja izvješće.

Članak 114.

Privremene isplate davanja u slučaju spora o zakonodavstvu koje treba primijeniti ili ustanovi koja treba pružiti davanja

Ako bi, u slučaju spora između ustanova ili nadležnih tijela dviju ili više država članica o tome koje se zakonodavstvo treba primijeniti na radnika prema glavi II. Uredbe odnosno koja ustanova treba pružiti davanja, dotična osoba da spora nema mogla tražiti davanje, ta osoba privremeno prima davanja predviđena zakonodavstvom koje primjenjuje ustanova mjesta boravišta odnosno ako nema boravište na državnom području neke od dotičnih država članica, davanja predviđena zakonodavstvom koje primjenjuje ustanova kojoj je njezin zahtjev prvotno podnesen.

Članak 115.

Postupci u vezi liječničkih pregleda koji se obavljaju u državi članici koja nije nadležna država

Ustanova mjesta privremenog boravišta ili boravišta koja je, prema članku 87. Uredbe, obvezna obaviti liječnički pregled postupa u skladu s postupcima utvrđenima zakonodavstvom koje primjenjuje.

Ako takvi postupci nisu utvrđeni, obratit će se nadležnoj ustanovi i od nje zatražiti informacije o postupcima koje treba primijeniti.

Članak 116.

Sporazumi koji se odnose na povrat doprinosa

1.   Sporazumi sklopljeni u skladu s člankom 92. stavkom 2. Uredbe uvrštavaju se u Prilog 5. Provedbenoj uredbi.

2.   Sporazumi sklopljeni u svrhu provedbe članka 51. Uredbe br. 3 nastavljaju se primjenjivati pod uvjetom da se uvrste u Prilog 5. Provedbenoj uredbi.

Članak 117.

Obrada podataka

1.   Nakon što prime mišljenje Administrativne komisije, jedna ili više država članica odnosno njihova nadležna tijela mogu za potrebe obrade podataka prilagoditi ogledne obrasce potvrda, uvjerenja, izjava, zahtjeva i drugih dokumenata, kao i postupke i načine prijenosa podataka predviđene za provedbu Uredbe i Provedbene uredbe.

2.   Kada to omogući razvoj obrade podataka u državama članicama, Administrativna komisija izrađuje studije potrebne za standardizaciju načina prilagodbe koji proizlaze iz odredaba stavka 1. i njihovo uvođenje u opću uporabu.

GLAVA VII.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 118.

Prijelazne odredbe koje se odnose na mirovine

1.   Zahtjevi za mirovine koje u trenutku stupanja Uredbe na snagu još nisu priznate imaju za posljedicu dvojno priznanje:

2.   Zahtjev za davanje za slučaj invalidnosti, starosti odnosno zahtjev za davanje nadživjelim članovima obitelji podnesen ustanovi nakon datuma stupanja Uredbe na snagu automatski zahtijeva ponovnu ocjenu davanja priznatih za isti osigurani slučaj prije tog datuma od strane ustanove ili ustanova jedne ili više drugih država članica, u skladu s odredbama Uredbe.

Članak 119.

Prijelazne odredbe koje se odnose na obiteljska davanja

1.   Prava iz članka 94. stavka 9. Uredbe prava su koja su ostvarivali radnici u odnosu na članove svojih obitelji za koje su stekli pravo na obiteljska davanja, u iznosu i u granicama primjenjivima na dan koji prethodi danu stupanja Uredbe na snagu, bilo u skladu s člankom 41. ili u skladu s Uredbom br. 3 Prilogom D, odnosno člankom 20. ili Prilogom I. Uredbi Vijeća 36/63/EEZ od 2. travnja 1963. o socijalnoj sigurnosti za pogranične radnike (4).

2.   Ako je iznos obiteljskih davanja iz stavka 1. veći od iznosa obiteljskih doplataka koji bi bili priznati prema članku 73. stavku 2. Uredbe, na nadležnoj je francuskoj ustanovi da osigura njihovu isplatu radniku ili izravno članovima njegove obitelji u mjestu njihovoga boravišta, u odnosu na djecu za koju su stekli pravo na ta davanja.

3.   Ako se obiteljska davanja moraju isplatiti prema članku 73. stavku 2. Uredbe, ustanova mjesta boravišta članova obitelji osigurava isplatu obiteljskih doplataka u skladu s odredbama zakonodavstva koje primjenjuje, tako da njihove troškove nadoknadi nadležna francuska ustanova.

4.   U dvostranim odnosima između dotičnih država članica, postupak provedbe ovog članka određuju te države članice ili njihova nadležna tijela.

Članak 120.

Dopunski provedbeni sporazumi

1.   Dvije ili više država članica odnosno nadležna tijela tih država članica mogu prema potrebi sklopiti sporazume s ciljem dopunjavanja administrativnog postupka za provedbu Uredbe. Ti su sporazumi navedeni u Prilogu 5. Provedbenoj uredbi.

2.   Sporazumi slični onima iz stavka 1., koji su na snazi na dan koji prethodi stupanju Provedbene uredbe na snagu, nastavljaju se primjenjivati uz uvjet da su uvršteni u Prilog 5. Provedbenoj uredbi.

Članak 121.

Narav i izmjene priloga

1.   Prilozi Provedbenoj uredbi čine njezin sastavni dio.

2.   Ti se prilozi mogu izmijeniti Uredbom Vijeća koja se donosi na prijedlog Komisije, na zahtjev dotične države članice ili država članica odnosno njihovih nadležnih tijela, nakon primitka mišljenja Administrativne komisije.

3.   Prilog V. Uredbi dio „B Njemačka” dopunjuje se sljedećim tekstom:

Članak 122.

Stupanje na snagu Provedbene uredbe

Provedbena uredba stupa na snagu prvog dana sedmog mjeseca nakon njezine objave u Službenom listu Europskih zajednica.

(1)  SL L 149, 5.7.1971., str. 2.

(2)  SL L 30, 16.12.1958., str. 561/58.

(3)  SL L 30, 16.12.1958., str. 597/58.

(4)  SL 62, 20.4.1963., str. 1314/63.

PRILOG 1.

NADLEŽNA TIJELA

(Članak 1. stavak 1. Uredbe i članak 4. stavak 1. Provedbene uredbe)

PRILOG 2.

NADLEŽNE USTANOVE

(Članak 1. točka (o) Uredbe i članak 4. stavak 2. Provedbene uredbe)

A.   BELGIJA

B.   NJEMAČKA

Nadležnost njemačkih ustanova uređuju odredbe njemačkoga zakonodavstva, ako u nastavku nije drukčije određeno

C.   FRANCUSKA

D.   ITALIJA

E.   LUKSEMBURG

F.   NIZOZEMSKA

PRILOG 3.

USTANOVE MJESTA BORAVIŠTA I USTANOVE MJESTA PRIVREMENOG BORAVIŠTA

(Članak 1. točka (p) Uredbe i članak 4. stavak 3. Provedbene uredbe)

A.   BELGIJA

B.   NJEMAČKA

C.   FRANCUSKA

D.   ITALIJA

E.   LUKSEMBURG

F.   NIZOZEMSKA

PRILOG 4.

TIJELA ZA VEZU

(Članak 3. stavak 1. i članak 4. stavak 4. Provedbene uredbe)

A.   BELGIJA

B.   NJEMAČKA

C.   FRANCUSKA

D.   ITALIJA

E.   LUKSEMBURG

F.   NIZOZEMSKA

PRILOG 5.

PROVEDBENE ODREDBE DVOSTRANIH KONVENCIJA KOJE OSTAJU NA SNAZI

(Članak 4. stavak 5., članak 5., članak 53. stavak 3., članak 104., članak 105. stavak 2., članci 116. i 120. Provedbene uredbe)

Opće napomene

1.   BELGIJA – NJEMAČKA

2.   BELGIJA – FRANCUSKA

3.   BELGIJA – ITALIJA

4.   BELGIJA – LUKSEMBURG

5.   BELGIJA – NIZOZEMSKA

6.   NJEMAČKA – FRANCUSKA

7.   NJEMAČKA – ITALIJA

8.   NJEMAČKA – LUKSEMBURG

9.   NJEMAČKA – NIZOZEMSKA

10.   FRANCUSKA – ITALIJA

Članci 2. do 4. Administrativnog sporazuma od 12. travnja 1950. o provedbi Opće konvencije od 31. ožujka 1948. (povećanje francuskih mirovina zbog ozljede na radu).

11.   FRANCUSKA – LUKSEMBURG

12.   FRANCUSKA – NIZOZEMSKA

Razmjena pisama od 5. svibnja i 21. lipnja 1960. u vezi s člankom 23. stavkom 5. Uredbe br. 3 o odricanju od nadoknade troškova za davanja u naravi pružena članovima obitelji osiguranika te umirovljenicima i članovima njihovih obitelji.

13.   ITALIJA – LUKSEMBURG

Članak 4. stavci 5. i 6. Administrativnog sporazuma od 19. siječnja 1955. o provedbenim odredbama Opće konvencije o socijalnoj sigurnosti (zdravstveno osiguranje poljoprivrednih radnika).

14.   ITALIJA – NIZOZEMSKA

15.   LUKSEMBURG – NIZOZEMSKA

Razmjena pisama od 10. listopada i 7. studenoga 1960. u vezi s člankom 23. stavkom 5. Uredbe br. 3 o odricanju od nadoknade troškova za davanja u naravi pružena članovima obitelji osiguranika te umirovljenicima i članovima njihovih obitelji.

PRILOG 6.

POSTUPAK ISPLATE DAVANJA

(Članak 4. stavak 6. i članak 53. stavak 1. Provedbene uredbe)

Opće napomene

Isplate zaostalih davanja i druge pojedinačne isplate obavljaju se posredstvom tijela za vezu, dok se tekuće i razne druge isplate obavljaju u skladu s postupcima navedenima u ovom Prilogu.

A.   BELGIJA

Izravno plaćanje

B.   NJEMAČKA

C.   FRANCUSKA

D.   ITALIJA

E.   LUKSEMBURG

Izravno plaćanje

F.   NIZOZEMSKA

PRILOG 7.

BANKE

(Članak 4. stavak 7. i članak 55. stavak 3. Provedbene uredbe)

PRILOG 8.

PRIZNANJE OBITELJSKIH DAVANJA

(Članak 4. stavak 8. i članak 10. stavak 2. točka (d) Provedbene uredbe)

PRILOG 9.

IZRAČUN PROSJEČNOGA GODIŠNJEG TROŠKA DAVANJA U NARAVI

(Članak 4. stavak 9., članak 94. stavak 3. točka (a) i članak 95. stavak 3. točka (a) Provedbene uredbe)

A.   BELGIJA

Prosječni godišnji trošak davanja u naravi izračunava se uzimajući u obzir opći sustav socijalne sigurnosti.

B.   NJEMAČKA

Prosječni godišnji trošak davanja u naravi izračunava se uzimajući u obzir sljedeće ustanove.

C.   FRANCUSKA

Prosječni godišnji trošak davanja u naravi izračunava se uzimajući u obzir opći sustav socijalne sigurnosti.

D.   ITALIJA

E.   LUKSEMBURG

Prosječni godišnji trošak davanja u naravi izračunava se uzimajući u obzir zdravstvene fondove na koje se primjenjuje Zakonik o socijalnom osiguranju.

F.   NIZOZEMSKA

Prosječni godišnji trošak davanja u naravi izračunava se uzimajući u obzir opći sustav socijalne sigurnosti.

PRILOG 10.

USTANOVE I TIJELA KOJE ODREĐUJU NADLEŽNA TIJELA

(Članak 4. stavak 10. Provedbene uredbe)

A.   BELGIJA

B.   NJEMAČKA

C.   FRANCUSKA

D.   ITALIJA