13/Sv. 61 |
HR |
Službeni list Europske unije |
3 |
31976L0211
L 046/1 |
SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE |
DIREKTIVA VIJEĆA
od 20. siječnja 1976.
o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na pakiranje određenih pretpakovina označenih masom ili obujmom
(76/211/EEZ)
VIJEĆE EUROPSKE ZAJEDNICE,
uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 100.,
uzimajući u obzir prijedlog Komisije,
uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),
uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),
budući da su uvjeti za ponudu pretpakiranih proizvoda za prodaju u većini država predmet obaveznih propisa koji se razlikuju od države do države te na taj način ometaju promet pretpakiranim proizvodima; budući da ti propisi moraju stoga biti usklađeni;
budući da potrošače treba pravilno informirati, potrebno je propisati način označavanja nominalne mase ili zapremine kojeg sadrži pretpakirani proizvod;
budući da je neophodno specificirati dopuštene negativne pogreške u sadržaju pretpakiranih proizvoda, te budući da treba definirati referentnu metodu za takvu kontrolu kako bi se na jednostavan način osiguralo da pretpakirani proizvodi budu usklađeni s predviđenim propisima;
budući da članak 16. Direktive Vijeća 71/316/EEZ od 26. lipnja 1971. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zajedničke odredbe za mjerne instrumente i za metode mjeriteljskog nadzora (3), kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju (4), propisuje da je usklađivanje zahtjeva za trgovinu određenim proizvodima, pogotovo u vezi mjerenja i označavanja pretpakiranih proizvoda, uređeno posebnim direktivama;
budući da bi prebrza promjena načina određivanja količine koje propisuje nacionalno zakonodavstvo i organiziranje novih sistema kontrole, te da bi donošenje novih sistema mjera predstavljalo problem za neke države članice, tim državama članicama treba osigurati prijelazni period; budući da takav propis ne bi trebao spriječiti trgovinu spomenutim proizvodima unutar Zajednice te ne bi trebao prejudicirati provedbu Direktive u drugim državama članicama,
DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:
Članak 1.
Ova Direktiva se odnosi na pretpakirane proizvode, osim na one na koje se odnosi Direktiva Vijeća 75/106/EEZ od 19. prosinca 1974. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na pakiranje određenih pretpakovina s tekućinama označenih obujmom (5), i namijenjene su za prodaju u nominalnim količinama s konstantnom jedinicom koje su:
— |
jednake vrijednostima koje je predodredila stranka koja je pakirala, |
— |
izražena u jedinicama mase ili zapremine, |
— |
nije manja od 5 g ili 5 ml i nije veća od 10 kg ili 10 l. |
Članak 2.
1. Pretpakirani proizvod je u smislu ove Direktive kombinacija proizvoda i posebne ambalaže u koju je pretpakiran.
2. Proizvod je pretpakiran ako je pakiran u ambalažu bilo koje vrste u odsutnosti kupca te kvaliteta proizvoda u ambalaži ima unaprijed određenu vrijednost koja je nepromjenjiva bez da se ambalaža otvori ili ne izmjeni.
Članak 3.
1. Pretpakirani proizvodi označeni znakom EEZ, navedenim u odjeljku 3.3 Priloga I. moraju biti u skladu s ovom Direktivom i njegovom Prilogu I.
2. Pretpakirani proizvodi moraju se podvrgnuti mjeriteljskoj kontroli pod uvjetima određenim u Prilogu I. odjeljku 5. i u Prilogu II.
Članak 4.
1. U skladu s Prilogom I. svi pretpakirani proizvodi na koje se odnosi članak 3. moraju nositi oznaku mase ili zapremine proizvoda, pod nazivom „nazivna masa” ili „nazivna zapremina”, koju moraju sadržavati.
2. Pretpakirani proizvodi koji sadrže tekuće proizvode moraju imati označenu nominalnu zapreminu a drugi pretpakirani proizvodi koji sadrže druge proizvode moraju imati označenu nominalnu zapreminu, osim ako trgovačka praksa ili nacionalni propisi koji su jednaki u svim državama članicama propisuju drukčije ili u slučaju da je to u suprotnosti s pravilima Zajednice.
3. Ako trgovačka praksa ili nacionalni propisi za određenu kategoriju proizvoda nisu jednaki u svim državama članicama, na tim pretpakiranim proizvodima moraju biti označeni mjeriteljski podaci koji se odnose na trgovačku praksu ili nacionalne propise koji su na snazi u državi kojoj su proizvodi namijenjeni.
4. Do isteka prijelaznoga razdoblja u kojem je dopuštena upotreba imperijalnih mjernih jedinica koje su navedene u Prilogu II. Direktivi Vijeća 71/354/EEZ od 18. listopada 1971. o usklađivanju zakonodavstava država članica o mjernim jedinicama (6), kako je izmijenjena Aktom o pristupanju, nazivna masa i/ili nazivna zapremina sadržaja izražena u SI mjernim jedinicama u skladu s odjeljkom 3.1 Priloga I. ovoj Direktivi, ako Ujedinjena Kraljevina ili Irska tako žele, na njihovom državnom teritoriju izražena je također i u imperijalnim mjernim jedinicama (UK), preračunatim na osnovi sljedećih faktora konverzije:
|
1 g = 0,0353 unca (avoirdupois), |
|
1 kg = 2,205 funta, |
|
1 ml = 0,0352 tekućinska unca, |
|
1 l = 1,760 pinte ili 0,220 galona. |
Članak 5.
Države članice ne smiju odbiti, zabraniti ili ograničiti stavljanje na tržište proizvoda koji zadovoljavaju zahtjeve i provjere propisane ovom Direktivom zbog razloga vezanih uz oznake koje moraju sadržavati takvi pretpakirani proizvodi u skladu s ovom Direktivom, oznake obujma ili mase proizvoda, ili načina izmjere ili provjere tih proizvoda.
Članak 6.
Izmjene neophodne kako bi se zahtjevi priloga I. i II. ovoj Direktivi prilagodili tehničkom napretku moraju se donijeti u skladu s postupkom propisanim člancima 18. i 19. Direktive Vijeća 71/316/EEZ.
Članak 7.
1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s Direktivom najkasnije 18 mjeseci od objave te o tome obavješćuju Komisiju.
2. Iznimno od odredaba stavka 1. Belgija, Irska, Nizozemska i Ujedinjena Kraljevina mogu odgoditi provedbu ove Direktive i njenih priloga najkasnije do 31. prosinca 1979.
3. U razdoblju u kojem se Direktiva ne primjenjuje u državi članici, ta država članica ne smije uvesti strože kontrolne mjere, koje bi se odnosile na količinu koju sadrži pretpakirani proizvod na kojeg se odnosi ova Direktiva a dolazi iz druge države članice, nego što su one koje stupaju na snagu kad se Direktiva donese.
4. U tom istom razdoblju, države članice koje primjenjuju Direktivu moraju prihvatiti pretpakirane proizvode koji dolaze iz država članica koje koriste pogodnosti stavka 2. ovog članka a u skladu su s odjeljkom 1. Priloga I., čak i ako nemaju oznaku EZ, navedenu u odjeljku 3.3 Priloga I. na istoj osnovi i pod istim uvjetima kao i oni koji se odnose na pretpakirane proizvode koji su u skladu sa svim zahtjevima ove Direktive.
5. Kada se pretpakirani proizvod proizveden izvan Zajednice uvozi u područje Zajednice, u državu članicu koja još ne primjenjuje Direktivu u skladu s ovim člankom, ispitivanje koje propisuje odjeljak 5. Priloga I. provode nadležna tijela države članice za koju je pretpakirani proizvod namijenjen.
6. Države članice osiguravaju da se Komisiji dostave tekstovi odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.
Članak 8.
Ova je Direktiva upućena državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 20. siječnja 1976.
Za Vijeće
Predsjednik
G. THORN
(1) SL C 48, 25.4.1974., str. 21.
(2) SL C 109, 19.9.1974., str. 16.
(3) SL L 202, 6.9.1971., str. 1.
(4) SL L 73, 27.3.1972., str. 14.
(5) SL L 42, 15.2.1975., str. 1.
(6) SL L 243, 29.10.1971., str. 29.
PRILOG I.
1. CILJEVI
Pretpakirani proizvodi na koje se odnosi ova Direktiva moraju u finalnoj ambalaži zadovoljavati sljedeće zahtjeve:
1.1. |
Stvarni sadržaj ne smije u prosjeku biti manji od nazivne količine; |
1.2. |
Odnos pretpakiranih proizvoda, koji imaju negativnu pogrešku veću od dopuštene negativne pogreške propisane u 2.4 mora biti dovoljno nizak kako bi skupina pretpakiranih proizvoda zadovoljila zahtjeve kontrola navedenih u Prilogu II. |
1.3. |
Niti jedan pretpakirani proizvod koji ima dva puta veću negativnu pogrešku od dopuštene prema tablici 2.4 ne može biti označen oznakom EEZ propisanim u 3.3. |
2. DEFINICIJE I OSNOVNE ODREDBE
2.1. |
Nazivna količina (nazivna masa ili nazivna zapremina) sadržaja pretpakiranog proizvoda je masa ili zapremina označena na pakiranju, to jest, količina proizvoda koji sadrži pretpakirani proizvod. |
2.2. |
Stvarni sadržaj pretpakiranog proizvoda je količina (masa ili zapremina) proizvoda kojeg u stvari sadrži. U svim postupcima provjere količine proizvoda izraženim u jedinicama zapremine, vrijednost koja se koristi za stvarni sadržaj mora biti izmjerena ili korigirana pri temperaturi od 20 °C, bez obzira na temperaturu na kojoj se vršilo pakiranje ili provjera. To pravilo ne primjenjuje se na duboko zamrznute ili zamrznute proizvode, čija se količina izražava u jedinicama zapremine. |
2.3. |
Negativna pogreška pretpakiranog proizvoda je količina za koju je stvarni sadržaj pretpakiranog proizvoda manji od nazivne količine. |
2.4. |
Dopuštena negativna pogreška pretpakiranog proizvoda određena je u skladu s tablicom, u kojoj su proizvodi podijeljeni u dvije klase („A” i „B”) kao što je navedeno u 2.5. i 2.6, u skladu s njihovim fizičkim karakteristikama i/ili postupku pakiranja i vrijednostima nazivne količine.
Pri upotrebi gornje tablice vrijednosti dopuštene negativne pogreške prikazane u postocima u tablici, izražene u jedinicama mase ili zapremine moraju se zaokružiti na najbližu desetinu grama ili mililitra. |
2.5. |
Klasi „A” propadaju sljedeći proizvodi:
ako se ovi proizvodi, nakon vaganja ili pakiranja, više ne prerađuju ili se prerađuju, ali im se pritom ne mijenja stvarna kvaliteta sadržaja. |
2.6. |
Svi proizvodi koji ne pripadaju klasi koja je opisana u 2.5 pripadaju u klasu „B”. Sljedeći proizvodi isto tako pripadaju klasi „B”:
|
3. NATPISI I OZNAKE
Svi pretpakirani proizvodi koji su usklađeni s ovom Direktivom moraju na ambalaži imati otisnute sljedeće oznake i to na takav način da ih se ne može izbrisati te da ih je u normalnim uvjetima lako čitati i vidjeti. Te oznake su:
3.1. |
nazivna količina (nazivna masa ili nazivna zapremina) izražena u kilogramima, gramima, litrama, centilitrama ili mililitrama te označena brojkama veličine najmanje 6 mm ako je nazivna količina veća od 1 000 g ili 100 cl; više od 4 mm ako je nazivna količina od 1 000 g ili 100 cl sve do ali ne i 200 g ili 20 cl; i 3 mm ako nije veća od 200 g ili 20 cl; slijedi simbol mjeriteljske jedinice ili, gdje je to potrebno, ime jedinice u skladu s Direktivom 71/354/EEZ; oznake imperijalnih jedinica (UK) moraju biti napisane slovima i brojkama koje nisu veće od odgovarajućih oznaka u SI jedinicama; |
3.2. |
oznaka ili natpis na osnovu kojeg nadležno tijelo može prepoznati stranu koja je pakirala, ili koja je za to odgovorna, ili uvoznika sa sjedištem u Zajednici; |
3.3. |
oznaka malo „e”, visoko najmanje 3 mm, postavljena na isto vidno polje kao i oznaka nazivne mase ili zapremine, kojom strana koja pakira ili uvoznik garantiraju da proizvod odgovara zahtjevima ove Direktive. |
To slovo mora biti oblika koji je prikazan na prikazu u odjeljku 3. Priloga II. Direktivi Vijeća 71/316/EEZ.
Članak 12. potonje Direktive primjenjuje se mutatis mutandis.
4. ODGOVORNOST OSOBE KOJA PAKIRA ROBU ILI UVOZNIKA
Osoba koja pakira robu ili uvoznik je odgovoran da pretpakirani proizvod ispunjava zahtjeve propisane ovom Direktivom.
Osoba koja pakira robu ili uvoznik odgovoran je za masu ili zapreminu koja se dobiva mjerenjem ili ispitivanjem količine proizvoda (ili količine pakiranja) kojeg sadrži pretpakirani proizvod, poznat kao „stvarni sadržaj”. Mjerenje ili provjera mora se provesti zakonskim mjeriteljskim instrumentom prikladnim za takav postupak.
Ispitivanje se može provesti uzimanjem uzoraka.
Ako stvarni sadržaj nije izmjeren, strana koja pakira mora provesti ispitivanje na takav način da je nominalna količina sadržaja osigurana.
Taj uvjet je ispunjen ako osoba koja pakira robu provede ispitivanje u procesu proizvodnje u skladu s postupcima koje priznaju nadležna tijela države članice te ako je tim tijelima dala na raspolaganje dokumente koji sadrže rezultate te ispitivanje kako bi mogli potvrditi da su ispitivanje i neophodne korekcije te prilagodbe provedene pravilno i točno.
U slučaju uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice, uvoznik može umjesto mjerenja i ispitivanja podastrijeti dokaze da posjeduje sve potrebne garancije na osnovi kojih preuzima odgovornost.
U slučaju da su količine proizvoda izražene u jedinicama zapremine, može se koristiti sljedeća metoda koja zadovoljava zahtjeve mjeriteljstva i ispitivanja; da se pri pretpakiravanju koristi mjerna posuda određena Direktivom koja se na to odnosi, punjena pod uvjetima opisanim u toj Direktivi.
5. ISPITIVANJA KOJE NADLEŽNA TIJELA PROVODE U PROSTORIMA OSOBE KOJA PAKIRA ROBU ILI UVOZNIKA
Nadležna tijela država članica provode ispitivanja koja osiguravaju da su pretpakirani proizvodi u skladu sa zahtjevima ove Direktive uzimanjem uzoraka u prostorima osobe koja pakira robu ili, ako to nije izvedivo, u prostorijama uvoznika ili njegova zastupnika sa sjedištem u Zajednici.
To statističko ispitivanje provodi se u skladu s prihvaćenim metodama ispitivanja prihvatljive kvalitete. Njegova učinkovitost mora biti usporediva s referentnom metodom koja je određena u Prilogu II.
6. DRUGA ISPITIVANJA KOJA PROVODE NADLEŽNA TIJELA
Ova Direktiva ne isključuje niti jedno ispitivanje koje nadležna tijela država članica mogu provesti u bilo kojem stadiju prodaje, posebna s namjerom provjere da pretpakirani proizvodi odgovaraju zahtjevima Direktive.
Članak 15. Direktive 71/316/EEZ primjenjuje se mutatis mutandis.
PRILOG II.
Ovaj Prilog propisuje postupke referentne metode za statističko ispitivanje grupe pretpakiranih proizvoda kako bi se ispunili zahtjevi iz članka 3. ove Direktive te odjeljka 5. ovog Priloga.
Ovo ispitivanje se zasniva na ISO standardu br. 2859 koji se odnosi na metode kontroliranja atributa pretpakiranih proizvoda prema kojem je prihvatljiva razina kvalitete 2,5 %.
Razina uzimanja uzoraka odgovara razini II tog standarda u odnosu na nerazorno ispitivanje te razinu S 3 u odnosu na razorno ispitivanje.
1. ZAHTJEVI ZA MJERENJE STVARNOG SADRŽAJA PRETPAKIRANIH PROIZVODA
Stvarni sadržaj pretpakiranih proizvoda može se mjeriti izravno pomoću instrumenata za mjerenje mase ili zapremine ili, ako se radi o tekućinama, posredno mjereći masu pretpakiranog proizvoda te njegovu gustoću.
Bez obzira koja se metoda koristi, pogreška u mjerenju stvarnog sadržaja pretpakiranog proizvoda ne smije nadmašiti jednu petinu dopuštene negativne pogreške za nazivnu količinu pretpakiranog proizvoda.
Postupak mjerenja stvarnog sadržaja pretpakiranog proizvoda može biti određena nacionalnim propisima za svaku od država članica.
2. ZAHTJEVI ZA ISPITIVANJE GRUPE PRETPAKIRANIH PROIZVODA
Ispitivanje pretpakiranih proizvoda se provodi uzimanjem uzoraka i to u dva dijela:
— |
ispitivanje stvarnog sadržaja svakog pretpakiranog proizvoda u uzorku, |
— |
ispitivanje prosječnog stvarnog sadržaja svakog pretpakiranog proizvoda u uzorku. |
Grupa pretpakiranih proizvoda je prihvatljiva ako rezultati oba ispitivanja zadovoljavaju kriterije prihvatljivosti.
Za svaki od ispitivanja, postoje dva načina uzimanja uzoraka:
— |
prvi za nerazorno ispitivanje, to jest, ispitivanje koji ne uključuje otvaranje ambalaže, |
— |
drugi za razorno ispitivanje, to jest, ispitivanje koji uključuje otvaranje i uništavanje ambalaže. |
Iz ekonomskih i praktičnih razloga, potonje ispitivanje treba svesti na apsolutno najnužniji minimum; manje je učinkovito od nerazornog ispitivanja.
Razorno ispitivanje smije se koristiti samo kad je nerazorno ispitivanje neizvedivo. Kao opće pravilo, razorno ispitivanje ne primjenjuje se na grupu pretpakiranih proizvoda manju od 100 jedinica.
2.1 Grupa pretpakiranih proizvoda
2.1.1 Grupa pretpakiranih proizvoda mora biti sastavljena od proizvoda iste vrste i iste proizvodne serije koja će se kontrolirati.
2.1.2 Ako se pretpakirani proizvodi kontroliraju na kraju proizvodne linije, broj u svakoj grupi mora biti jednak najvećem broju koji proizvodna linija može proizvesti u sat vremena. Ne postoji ograničenja za veličinu grupe.
U suprotnom je veličina grupe ograničena na 10 000.
2.1.3 Kod grupa koje sadrže manje od 100 pretpakiranih proizvoda rezultat nerazornog ispitivanja mora biti 100 %.
2.1.4 Prije nego se provedu ispitivanja iz 2.2 i 2.3, nasumično se odabire značajan broj pretpakiranih proizvoda iz grupe, tako da se može provesti ispitivanje za koji je potreban veći uzorak.
Za drugo ispitivanje, potrebni uzorak odabire se nasumično iz prvog uzorka te se označava.
Označavanje mora biti gotovo prije početka mjerenja.
2.2 Ispitivanje najmanjeg dopuštenog sadržaja pretpakiranog proizvoda
2.2.1 Najmanji dopušteni sadržaj pretpakiranog proizvoda računa se tako da se od nazivne količine pretpakiranog proizvoda oduzme dopuštena negativna pogreška za dani sadržaj.
2.2.2 Grupa pretpakiranih proizvoda čiji je stvarni sadržaj manji od minimuma dopuštenog sadržaja smatraju se neispravnim proizvodima.
2.2.3 Za ispitivanja uzimanjem uzoraka svaka država članica mora koristiti jedan od sljedeća dva načina uzimanja uzoraka (jednostrukog ili dvostrukog).
2.2.3.1 Jednostruki način uzimanja uzoraka
Broj pretpakiranih proizvoda mora biti jednak broju proizvoda u uzorku, kao što je u navedenom planu:
— |
ako je broj pronađenih neispravnih proizvoda u uzorku manji ili jednak kriteriju prihvatljivosti, grupa pretpakiranih proizvoda smatra se prihvatljivom; |
— |
ako je broj neispravnih proizvoda koji se nalazi u uzorku jednak ili veći kriteriju neprihvatljivosti, grupa pretpakiranih proizvoda se smatra neprihvatljivom u svrhu ovog ispitivanja. |
2.2.3.1.1 Nerazorni način ispitivanja
Broj u grupi |
Broj u uzorku |
Broj neispravnih proizvoda |
|
Kriterij prihvatljivosti |
Kriterij neprihvatljivosti |
||
100 do 150 |
20 |
1 |
2 |
151 do 280 |
32 |
2 |
3 |
281 do 500 |
50 |
3 |
4 |
501 do 1 200 |
80 |
5 |
6 |
1 201 do 3 200 |
125 |
7 |
8 |
3 201 i više |
200 |
10 |
11 |
2.2.3.1.2 Način razornog ispitivanja
Broj u grupi |
Broj u uzorku |
Broj neispravnih proizvoda |
|
Kriterij prihvatljivosti |
Kriterij neprihvatljivosti |
||
Bilo koji broj (≥ 100) |
20 |
1 |
2 |
2.2.3.2 Dvostruki način uzimanja uzoraka
Prvi broj ispitanih pretpakiranih proizvoda mora biti jednak broju proizvoda u prvom uzorku, kao što je navedenom planu uzimanja uzoraka:
— |
ako je broj pronađenih neispravnih proizvoda u prvom uzorku manji ili jednak prvom kriteriju prihvatljivosti, grupa pretpakiranih proizvoda smatra se prihvatljivom u svrhu ovog ispitivanja; |
— |
ako je broj neispravnih proizvoda koji se nalazi u prvom uzorku jednak ili veći prvom kriteriju neprihvatljivosti, grupa pretpakiranih proizvoda se smatra neprihvatljivom; |
— |
ako je broj neispravnih proizvoda koji se nalazi u prvom uzorku između prvog kriterija prihvatljivosti i prvog kriterija neprihvatljivosti, uzima se drugi uzorak čiji je broj proizvoda naveden u planu. |
Broj neispravnih proizvoda pronađen u prvom i drugom uzorku zbraja se i:
— |
ako je ukupni broj neispravnih proizvoda manji od ili jednak drugom kriteriju prihvatljivosti, grupa pretpakiranih proizvoda se smatra prihvatljivom u svrhu ovog ispitivanja; |
— |
ako je ukupni broj neispravnih proizvoda veći od ili jednak drugom kriteriju neprihvatljivosti, grupa se smatra neprihvatljivom. |
2.2.3.2.1 Nerazorni način ispitivanja
Broj u grupi |
Uzorci |
Broj neispravnih proizvoda |
|||
Red |
Broj |
Ukupni broj |
Kriterij prihvatljivosti |
Kriterij neprihvatljivosti |
|
100-150 |
prvi |
13 |
13 |
0 |
2 |
drugi |
13 |
26 |
1 |
2 |
|
151 do 280 |
prvi |
20 |
20 |
0 |
3 |
drugi |
20 |
40 |
3 |
4 |
|
281 do 500 |
prvi |
32 |
32 |
1 |
4 |
drugi |
32 |
64 |
4 |
5 |
|
501 do 1 200 |
prvi |
50 |
50 |
2 |
5 |
drugi |
50 |
100 |
6 |
7 |
|
1 201 do 3 200 |
prvi |
80 |
80 |
3 |
7 |
drugi |
80 |
160 |
8 |
9 |
|
3 201 i više |
prvi |
125 |
125 |
5 |
9 |
drugi |
125 |
250 |
12 |
13 |
2.2.3.2.2 Razorni način ispitivanja
Broj u grupi |
Uzorci |
Broj neispravnih proizvoda |
|||
Red |
Broj |
Ukupni broj |
Kriterij prihvatljivosti |
Kriterij neprihvatljivosti |
|
Bilo koji broj (≥ 100) |
prvi |
13 |
13 |
0 |
2 |
drugi |
13 |
26 |
1 |
2 |
2.3. Ispitivanje prosječnog stvarnog sadržaja pojedinačnih pretpakiranih proizvoda u grupi.
2.3.1. Grupa pretpakiranih proizvoda smatra se prihvatljivom u svrhu ovog ispitivanja ako je srednja vrijednost stvarnog sadržaja xi od n pretpakiranih proizvoda u uzorku veća od vrijednosti:
U ovoj jednadžbi:
Qn |
= |
nazivna količina pretpakiranog proizvoda, |
n |
= |
broj pretpakiranih proizvoda u uzorku za ovo ispitivanje, |
s |
= |
procijenjeno standardno odstupanje od stvarnog sadržaja u grupi, |
t(1-α) |
= |
0.995 stupanj pouzdanosti po Studentskoj podjeli s ν = n -1 stupnju slobode. |
2.3.2 Ako je mjerena vrijednost stvarnog sadržaja i-tog proizvoda u uzorku koji sadrži n proizvoda onda:
2.3.2.1 se srednja mjerena vrijednosti za uzorak dobiva putem sljedeće jednadžbe:
2.3.2.2 a procijenjena vrijednost standardnog odstupanja s pomoću sljedeće jednadžbe:
— |
suma kvadrata izmjerenih vrijednosti: |
— |
suma izmjerenih vrijednosti na kvadrat: ispravljena suma |
— |
ispravljena suma: |
— |
procijenjeno odstupanje: |
— |
procijenjena vrijednost standardnog odstupanja: |
2.3.3 Kriteriji prihvatljivosti i neprihvatljivosti grupa pretpakiranih proizvoda za ispitivanje sljedećim postupkom ispitivanja:
2.3.3.1 Kriteriji za nerazorno ispitivanje
Broj u grupi |
Broj u uzorku |
Kriterij |
|
prihvatljivosti |
neprihvatljivosti |
||
100 do 500 (uključivo) |
30 |
|
|
≥ 500 |
50 |
|
|
2.3.3.2 Kriteriji za razorno ispitivanje
Broj u grupi |
Broj u uzorku |
Kriterij |
|
prihvatljivosti |
neprihvatljivosti |
||
Koji god broj (≥ 100) |
20 |
|
|