32011R0543

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 543/2011

od 7. lipnja 2011.

o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 za sektore voća i povrća te prerađevina voća i povrća

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) (1), a posebno njezin članak 3. drugi podstavak, članak 103.h, članak 121. točku (a), članke 127. i 134., članak 143. točku (b), članke 148. i 179., članak 192. stavak 2., članak 194. i članak 203.a stavak 8. zajedno s člankom 4.,

budući da:

DONIJELA JE OVU UREDBU:

GLAVA I.

UVODNE ODREDBE

Članak 1.

Područje primjene i korištenje pojmova

1.   Ovom se Uredbom utvrđuju provedbena pravila za Uredbu 1234/2007 vezano uz sektore voća i povrća te prerađevina voća i povrća.

Međutim, glave II. i III. ove Uredbe primjenjuju se samo na proizvode iz sektora voća i povrća, kako je navedeno u članku 1. stavku 1. točki (i) Uredbe (EZ) br. 1234/2007 i proizvode namijenjene isključivo preradi.

2.   Osim ako nije drukčije predviđeno ovom Uredbom, pojmovi koji se koriste u Uredbi (EZ) br. 1234/2007 imaju isto značenje kad se koriste u ovoj Uredbi.

Članak 2.

Tržišne godine

Tržišne godine za voće i povrće i prerađevine voća i povrća teku od 1. siječnja do 31. prosinca.

GLAVA II.

KLASIFIKACIJA PROIZVODA

POGLAVLJE I.

Opća pravila

Članak 3.

Tržišni standardi; posjednici

1.   Opći tržišni standardi su zahtjevi iz članka 113.a stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1234/2007. Detalji općeg tržišnog standarda navedeni su u Prilogu I. dijelu A ovoj Uredbi.

Voće i povrće koje nije obuhvaćeno posebnim tržišnim standardom mora biti u skladu s općim tržišnim standardom. Međutim, ako je posjednik u mogućnosti dokazati da su proizvodi u skladu s jednim od važećih standarda koji je donijela Gospodarska komisija Ujedinjenih Naroda za Europu (UNECE), takvi se proizvodi smatraju u skladu s općim tržišnim standardom.

2.   Posebni tržišni standardi iz članka 113. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1234/2007 navedeni su u Prilogu I. dijelu B ovoj Uredbi za sljedeće proizvode:

3.   Za potrebe članka 113.a stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1234/2007, „posjednik” znači svaka fizička ili pravna osoba koja je u stvarnom posjedu određenih proizvoda.

Članak 4.

Odstupanja i izuzeci od primjene tržišnih standarda

1.   Odstupajući od odredaba članka 113.a stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1234/2007, s tržišnim standardima ne moraju biti usklađeni sljedeći proizvodi:

2.   Odstupajući od odredaba članka 113.a stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1234/2007, sljedeći proizvodi ne moraju biti u skladu s tržišnim standardima unutar određenog proizvodnog područja:

3.   Odstupajući od odredaba članka 113.a stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1234/2007, države članice smiju izuzeti od posebnih tržišnih standarda proizvode ponuđene u maloprodaji potrošačima za njihovu osobnu uporabu i označene s „proizvod je namijenjen za preradu” ili drugim istovrijednim riječima koji su namijenjeni za preradu osim one iz stavka 1. točke (a) podtočke (i) ovog članka.

4.   Odstupajući od odredaba članka 113.a stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1234/2007, države članice smiju izuzeti od posebnih tržišnih standarda proizvode koje uzgajivač prodaje izravno krajnjem potrošaču za osobnu potrošnju na tržnicama predviđenim samo za proizvođače unutar određenog proizvodnog područja koje definira država članica.

5.   Odstupajući od odredaba članka 113.a stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1234/2007, vezano uz posebne tržišne standarde, dopušta se da voće i povrće, koje nije u kategoriji „ekstra” klase, u fazama koje slijede nakon otpreme, pokazuje manji nedostatak svježine i jedrosti te neznatan pad kvalitete zbog daljnjeg zrenja i sklonosti kvarenju.

6.   Odstupajući od odredaba članka 113.a stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1234/2007, sljedeći se proizvodi izuzimaju od zahtjeva ispunjavanja općih tržišnih standarda:

7.   Dokazni materijali da proizvodi obuhvaćeni stavkom 1. točka (a) i stavkom 2. ispunjavaju utvrđena mjerila, a posebno vezano uz njihovu namijenjenu uporabu, dostavljaju se nadležnom tijelu pojedine države članice.

Članak 5.

Pojedinosti podataka

1.   Pojedinosti podataka koji su propisani ovim poglavljem moraju biti čitljivo i vidljivo naznačeni na jednoj strani pakiranja, neizbrisivo otisnuti izravno na pakiranje ili na naljepnici koja je sastavni dio pakiranja ili je na njega pričvršćena.

2.   Za robu koja se prevozi u rasutom stanju i tovari izravno na prijevozno sredstvo, pojedinosti podataka iz stavka 1. moraju biti naznačene u ispravi koja prati robu ili prikazane na obavijesti postavljenoj na vidljivo mjesto unutar prijevoznog sredstva.

3.   U slučaju ugovora za prodaju na daljinu u smislu članka 2. stavka 1. Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), zahtijeva se da su pojedinosti podataka o usklađenosti s tržišnim standardima dostupne prije sklapanja kupoprodajnog ugovora.

4.   Na računima i popratnim ispravama, osim na potvrdama o kupovini za potrošače, mora se naznačiti naziv i zemlja podrijetla proizvoda i prema potrebi klasa, sorta ili trgovački tip, ako se to zahtijeva posebnim tržišnim standardom, ili činjenica da je roba namijenjena za preradu.

Članak 6.

Pojedinosti podataka u fazi prodaje na malo

1.   U fazi prodaje na malo, pojedinosti podataka koji su propisani u ovom poglavlju moraju biti čitljivi i na vidljivom mjestu. Proizvodi se smiju nuditi na prodaju pod uvjetom da trgovac na malo istakne dodatno i čitljivo pojedinosti podataka o zemlji podrijetla i prema potrebi klase, sorte ili trgovačkog tipa na takav način da se ne obmanjuje potrošača.

2.   Za unaprijed zapakirane proizvode u smislu Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8), mora se navesti neto težina uz sve podatke predviđene tržišnim standardima. Međutim, za proizvode koji se obično prodaju po komadu, ne primjenjuje se obveza da se navede neto težina ako je broj komada jasno vidljiv i lako brojiv izvana ili ako je broj naveden na naljepnici.

Članak 7.

Mješavine

1.   Prodaja pakiranja neto težine od 5 kg ili manje, koja sadrže mješavine različitih vrsta voća i povrća dopuštena je:

2.   Zahtjevi stavka 1. točke (a) ne primjenjuju se na proizvode uvrštene u mješavinu koji nisu proizvodi iz sektora voća i povrća navedeni u članku 1. stavku 1. točki (i) Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

3.   Ako je voće i povrće u mješavini podrijetlom iz više od jedne države članice ili iz treće zemlje, puni nazivi zemalja podrijetla mogu se zamijeniti, prema potrebi, jednim od sljedećih podataka:

POGLAVLJE II.

Kontrole usklađenosti s tržišnim standardima

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 8.

Područje primjene

Ovim se poglavljem utvrđuju pravila za kontrole usklađenosti, što znači za provedbu kontrola voća i povrća u svim tržišnim fazama kako bi se provjerilo da ispunjava tržišne standarde i ostale odredbe iz ove glave i članaka 113. i 113.a Uredbe 1234/2007.

Članak 9.

Koordinacijska i kontrolna tijela

1.   Svaka država članica imenuje:

Koordinacijska i inspekcijska tijela navedena u prvom podstavku mogu biti javna ili privatna. Međutim, za njih su u svakom slučaju odgovorne države članice.

2.   Države članice obavješćuju Komisiju o:

3.   Koordinacijsko tijelo može biti inspekcijsko tijelo ili jedno od inspekcijskih tijela ili bilo koje drugo tijelo imenovano u skladu sa stavkom 1.

4.   Komisija javno objavljuje, na način koji smatra prikladnim, popis koordinacijskih tijela koja su imenovale države članice.

Članak 10.

Baza podataka trgovaca

1.   Države članice sastavljaju bazu podataka o trgovcima voćem i povrćem, u koju su upisani, u skladu s uvjetima utvrđenim u ovom članku, trgovci koji se bave trgovinom voća i povrća za koje su standardi utvrđeni u članku 113. Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

S tim ciljem države članice mogu koristiti bilo koju drugu bazu podataka ili baze podataka koje su izrađene u druge svrhe.

2.   Za potrebe ove Uredbe „trgovac” je bilo koja fizička ili pravna osoba koja:

Djelatnosti navedene u točki (a) prvog podstavka obuhvaćaju:

3.   Države članice određuju uvjete pod kojima se sljedeći trgovci uvrštavaju ili ne uvrštavaju u bazu podataka:

4.   Kad se baza podataka trgovaca sastoji od nekoliko različitih dijelova, koordinacijsko tijelo osigurava da su baza podataka, njezini dijelovi i njihovo ažuriranje ujednačeni. Ažuriranje se poduzima posebno na temelju informacija prikupljenih tijekom kontrola usklađenosti.

5.   U bazi podataka sadržani su za svakog trgovca:

Ažuriranje baze podataka poduzima se posebno na temelju informacija prikupljenih tijekom kontrola usklađenosti.

6.   Trgovci su dužni dostavljati podatke koje države članice smatraju potrebnima za izradu i ažuriranje baze podataka. Države članice utvrđuju uvjete pod kojima se u bazu podataka uvrštavaju trgovci koji nemaju poslovni nastan na njihovom državnom području ali na njemu obavljaju poslovne aktivnosti.

Odjeljak 2.

Kontrole usklađenosti koje provode države članice

Članak 11.

Kontrole usklađenosti

1.   Države članice osiguravaju da se kontrole usklađenosti provode selektivno na temelju analize rizika s primjerenom učestalosti, kako bi se osiguralo poštovanje tržišnih standarda i drugih propisa ove glave te članaka 113. i 113.a Uredbe (EZ) 1234/2007.

U mjerila za procjenu rizika uključeno je i postojanje potvrde o usklađenosti iz članka 14. koju izdaje nadležno tijelo treće zemlje čije se kontrole usklađenosti priznaju u skladu sa člankom 15. Postojanje takve potvrde smatra se faktorom smanjenja rizika od neusklađenosti.

Mjerilima za procjenu rizika mogu se također obuhvatiti:

2.   Analiza rizika temelji se na podacima sadržanim u bazi podataka trgovaca iz članka 10. na temelju kojih se trgovci razvrstavaju prema kategorijama rizika.

Države članice unaprijed utvrđuju:

Na temelju analize rizika države članice mogu odlučiti da neće provoditi selektivne kontrole proizvoda koji ne podliježu posebnim tržišnim standardima.

3.   Ako se kontrolama ustanove znatne nepravilnosti, države članice povećavaju učestalost kontrola u odnosu na trgovce, proizvode, podrijetlo ili druge parametre.

4.   Trgovci dostavljaju inspekcijskim tijelima sve informacije koje ta tijela smatraju potrebnima za organizaciju i provedbu kontrola usklađenosti.

Članak 12.

Ovlašteni trgovci

1.   Države članice mogu dopustiti da trgovci razvrstani u najnižu kategoriju rizika i koji pružaju posebna jamstva o poštovanju tržišnih standarda, koriste obrazac iz Priloga II. za označivanje svakog pakiranja u fazi otpreme i/ili da potpisuju potvrdu o usklađenosti iz članka 14.

2.   Odobrenje se izdaje za razdoblje od najmanje jedne godine.

3.   Trgovci koji mogu koristiti tu mogućnost moraju:

4.   Kad pojedini odobreni trgovac više ne ispunjava uvjete odobrenja, država članica opoziva odobrenje.

5.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1. odobreni trgovci mogu i dalje primjenjivati obrasce naljepnica koje su na dan 30. lipnja 2009. u skladu s Uredbom 1580/2007, sve dok ne iscrpe zalihe.

Odobrenja izdana trgovcima prije 1. srpnja 2009. i dalje važe u razdoblju za koje su izdane.

Članak 13.

Prihvaćanje deklaracija carinskog tijela

1.   Carinsko tijelo može prihvatiti izvozne deklaracije i/ili deklaracije za puštanje u slobodnu prodaju za proizvode koji podliježu posebnim tržišnim standardima ako:

Time se ne dovodi u pitanje bilo kakva kontrola usklađenosti koju provodi država članica iz članka 11.

2.   Stavak 1. također se primjenjuje i na proizvode koji podliježu općim tržišnim standardima utvrđenim u dijelu A Priloga I. i na proizvode navedene u članku 4. stavku 1. točki (a) ako to pojedina država članica smatra potrebnim s obzirom na analizu rizika iz članka 11. stavka. 1.

Članak 14.

Potvrda o usklađenosti

1.   Pojedino nadležno tijelo može izdavati potvrde o usklađenosti kojima potvrđuje da dotični proizvodi ispunjavaju odgovarajući tržišni standard (dalje u tekstu: „potvrda”). Potvrda kojom se koriste nadležna tijela u Uniji navedena je u Prilogu III.

Umjesto potvrda koje izdaju nadležna tijela Unije, treće zemlje navedene u članku 15. stavku 4. mogu koristiti svoje vlastite potvrde pod uvjetom da one sadrže najmanje jednakovrijedne podatke kao potvrda Unije. Na način koji ona smatra primjerenim Komisija će izraditi obrazac za takve potvrde trećih zemalja.

2.   Potvrde se mogu izdavati na papiru s originalnim potpisom ili u verificiranom elektroničkom obliku s elektroničkim potpisom.

3.   Na svaku potvrdu nadležno tijelo stavlja žig, a potpisuje je za to ovlaštena osoba ili osobe.

4.   Potvrda se izdaje na najmanje jednom službenom jeziku Unije.

5.   Svaka potvrda mora imati serijski broj koji služi za identifikaciju. Nadležno tijelo zadržava presliku svake izdane potvrde.

6.   Iznimno od odredaba stavka 1. prvog podstavka, države članice mogu i dalje primjenjivati potvrde koje su na dan 30. lipnja 2009. u skladu s Uredbom (EZ) br. 1580/2007, sve dok se ne iscrpe zalihe.

Odjeljak 3.

Kontrole usklađenosti koje provode treće zemlje

Članak 15.

Odobravanje kontrola usklađenosti koje provode treće zemlje prije uvoza u Uniju

1.   U skladu s postupkom iz članka 195. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1234/2007, Komisija može na zahtjev neke treće zemlje odobriti kontrole usklađenosti s posebnim tržišnim standardima koje provodi ta treća zemlja prije uvoza u Uniju.

2.   Odobrenje iz stavka 1. može se dati trećim zemljama koje to zatraže i u kojima se poštuju tržišni standardi Unije, ili barem jednakovrijedni standardi, za proizvode koji se izvoze u Uniju.

U odobrenju se imenuje službeno tijelo u trećoj zemlji pod čijom se odgovornošću provode kontrole iz stavka l. To je tijelo odgovorno za kontakte s Unijom. U odobrenju se također imenuju inspekcijska tijela treće zemlje koja su zadužena za pravilne kontrole.

Odobrenje se primjenjuje samo na proizvode podrijetlom iz te treće zemlje i može se ograničiti na određene proizvode.

3.   Inspekcijska tijela treće zemlje službena su tijela ili tijela koja su službeno priznala tijela navedena u stavku 2., koja pružaju zadovoljavajuća jamstva i raspolažu potrebnim osobljem, opremom i sredstvima za provođenje kontrola u skladu s metodama navedenim u članku 17. stavku 1. ili jednakovrijednim metodama.

4.   Popis trećih zemalja čije su kontrole usklađenosti odobrene u skladu s ovim člankom, i dotični proizvodi, navedeni su u Prilogu IV.

Na način koji ona smatra primjerenim Komisija objavljuje pojedinosti o tim službenim tijelima i inspekcijskim tijelima.

Članak 16.

Opoziv odobrenja za kontrole usklađenosti

Komisija može suspendirati odobrenje za kontrole usklađenosti ako se u znatnom broju partija i/ili količina ustanovi da roba ne odgovara podacima u potvrdama o usklađenosti koje su izdala inspekcijska tijela neke treće zemlje.

Odjeljak 4.

Postupci kontrole

Članak 17.

Postupci kontrole

1.   Kontrole usklađenosti predviđene u ovom poglavlju, s izuzetkom kontrola u fazi prodaje na malo krajnjem potrošaču, provode se u skladu s postupcima kontrole utvrđenim u Prilogu V., osim ako nije drukčije predviđeno ovom Uredbom.

Države članice utvrđuju posebne odredbe za provjeru usklađenosti u fazi prodaje na malo krajnjem potrošaču.

2.   Kad inspektori ustanove da roba odgovara tržišnim standardima, inspekcijsko tijelo može izdati potvrdu o usklađenosti kako je utvrđeno u Prilogu III.

3.   Ako roba nije u skladu sa standardima, inspekcijsko tijelo izdaje nalaz o neusklađenosti na ruke trgovcu ili njihovim predstavnicima. Roba za koju je izdan nalaz o neusklađenosti ne smije se premjestiti bez odobrenja inspekcijskog tijela koje je izdalo nalaz. Inspekcijsko tijelo može uvjetovati izdavanje tog odobrenja poštovanjem uvjeta koje ono utvrdi.

Trgovci mogu odlučiti da će robu ili dio robe poboljšati i dovesti u sklad sa standardom. Tako usklađena roba ne može se staviti na tržište prije nego što nadležno inspekcijsko tijelo ne osigura svim odgovarajućim sredstvima da je roba stvarno usklađena. Prema potrebi, inspekcijsko tijelo izdaje potvrdu o usklađenosti, kako je utvrđeno u Prilogu III., za pojedinu partiju ili njezin dio, ali samo nakon što je roba usklađena.

Kad neko inspekcijsko tijelo prihvati želju trgovca da dovede robu u usklađenost u državi članici od one u kojoj je provedena kontrola kojom je ustanovljena neusklađenost, trgovac mora obavijestiti nadležno inspekcijsko tijelo države članice odredišta o neusklađenoj partiji. Država članica koja je ustanovila neusklađenost, dostavlja presliku svog nalaza drugim zainteresiranim državama članicama uključujući i državu članicu odredišta neusklađene partije robe.

Ako se roba ne može dovesti u usklađenost, niti se može koristiti kao stočna hrana ili za industrijsku preradu ili za bilo koju drugu neprehrambenu uporabu, inspekcijsko tijelo može, ako je potrebno, zatražiti od trgovaca da poduzmu odgovarajuće mjere kako bi osigurali da se dotični proizvodi ne stavljaju na tržište.

Trgovci dostavljaju sve informacije koje države članice smatraju potrebnima za primjenu ovog stavka.

Odjeljak 5.

Obavijesti

Članak 18.

Obavijesti

1.   Država članica u kojoj je ustanovljeno da pošiljka iz jedne druge države članice nije u skladu s tržišnim standardima zbog nedostataka ili kvarenja što se moglo ustanoviti već u trenutku pakiranja, odmah obavješćuje Komisiju i države članice na koje bi se to moglo odnositi.

2.   Država članica u kojoj je jedna partija robe iz treće zemlje odbijena i nije puštena u slobodan promet zato što nije usklađena s tržišnim standardima, odmah obavješćuje Komisiju, države članice na koje bi se to moglo odnositi i dotičnu treću zemlju navedenu u popisu u Prilogu IV.

3.   Države članice obavješćuju Komisiju o svojim propisima o sustavima kontrole i analize rizika. One obavješćuju Komisiju o svim naknadnim izmjenama tih sustava.

4.   Države članice dostavljaju Komisiji i ostalim državama članicama sažetak nalaza kontrola u svim fazama prodaje u pojedinoj godini do 30. lipnja sljedeće godine.

5.   Obavijesti iz stavaka 1. do 4. dostavljaju se na način koji odredi Komisija.

GLAVA III.

PROIZVOĐAČKE ORGANIZACIJE

POGLAVLJE I.

Zahtjevi i priznavanje

Odjeljak 1.

Definicije

Članak 19.

Definicije

1.   Za potrebe ove glave:

2.   Na temelju svojih pravnih i administrativnih struktura države članice određuju pojedine pravne subjekte na svojem državnom području koji moraju biti u skladu s člankom 125.b Uredbe (EZ) br. 1234/2007. One mogu donositi dodatne odredbe o priznavanju proizvođačkih organizacija i utvrđuju, prema potrebi, također propise o jasno definiranim dijelovima pravnih subjekata za primjenu članka 125.b Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

Odjeljak 2.

Zahtjevi koji se primjenjuju na proizvođačke organizacije

Članak 20.

Obuhvaćeni proizvodi

1.   Države članice priznaju proizvođačke organizacije navedene u članku 125.b Uredbe (EZ) br. 1234/2007 za proizvode ili skupine proizvoda navedene u zahtjevu za priznavanje, ovisno o bilo kakvoj odluci donesenoj člankom 125.b stavkom 1. točkom (c) te Uredbe.

2.   Države članice priznaju proizvođačke organizacije za proizvod ili skupinu proizvoda koji su namijenjeni isključivo preradi jedino ako proizvođačke organizacije mogu jamčiti bilo sustavom ugovora o isporuci ili na drugi način da se takvi proizvodi dostavljaju samo za preradu.

Članak 21.

Minimalni broj članova

Pri utvrđivanju minimalnog broja članova proizvođačke organizacije iz članka 125.b stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1234/2007 države članice mogu predvidjeti da se, ako je jedan podnositelj zahtjeva za priznavanje u cijelosti ili djelomično sastavljen od članova koji su i sami pravni subjekti ili jasno definirani dijelovi pravnih subjekata koje čine proizvođači, minimalni broj proizvođača može izračunavati na temelju broja proizvođača udruženih sa svakim pojedinim pravnim subjektom ili jasno definiranim dijelovima pravnih subjekata.

Članak 22.

Minimalno trajanje članstva

1.   Minimalno razdoblje trajanja članstva proizvođača ne smije biti kraće od jedne godine.

2.   O istupu iz članstva potrebno je obavijestiti organizaciju u pisanom obliku. Države članice utvrđuju otkazni rok, koji ne smije biti dulji od šest mjeseci i datume kada istup stupa na snagu.

Članak 23.

Strukture i djelatnosti proizvođačkih organizacija

Države članice osiguravaju da proizvođačke organizacije raspolažu osobljem, infrastrukturom i opremom potrebnima za ispunjavanje zahtjeva utvrđenih u članku 122. prvom stavku točki (c) i članku 125.b stavku 1. točki (e) Uredbe (EZ) br. 1234/2007 i da su osposobljene za provedbu njihovih temeljnih zadaća, posebno u odnosu na:

Članak 24.

Vrijednost odnosno količina proizvodnje namijenjene tržištu

1.   Za potrebe članka 125.b stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1234/2007, vrijednost odnosno količina proizvodnje namijenjene tržištu izračunava se na istoj osnovici kao vrijednost proizvodnje koja se stavlja na tržište u skladu s člancima 50. i 51. ove Uredbe.

2.   Ako jedan ili više članova proizvođačke organizacije nemaju dovoljno povijesnih podataka o proizvodnji stavljenoj na tržište za primjenu stavka 1., vrijednost njihove proizvodnje namijenjene tržištu može se izračunati kao prosječna vrijednost njihove proizvodnje stavljene na tržište tijekom razdoblja od tri godine koje su prethodile godini u kojoj je podnesen zahtjev za priznavanje i u kojima su članovi te proizvođačke organizacije stvarno proizvodili.

Članak 25.

Nabava tehničkih sredstava

Za potrebe članka 125.b stavka 1. točke (e) Uredbe (EZ) br. 1234/2007, smatrat će se da proizvođačka organizacija, koja je priznata za neki proizvod za koji je potrebno pribaviti tehnička sredstva, ispunjava svoju obavezu ako osigura odgovarajuću razinu tehničkih sredstava sama ili preko svojih članova, ili preko društava kćeri ili povjeravanjem dijela proizvodnje vanjskim suradnicima.

Članak 26.

Glavne djelatnosti proizvođačke organizacije

1.   Glavna djelatnost proizvođačke organizacije jest objedinjavanje ponuda i stavljanje na tržište proizvoda svojih članova za koje je priznata.

2.   Pojedina proizvođačka organizacija može prodavati proizvode proizvođača koji nisu članovi proizvođačke organizacije niti nekog udruženja proizvođačkih organizacija, ako je priznata za te proizvode i ako je ekonomska vrijednost te djelatnosti niža od vrijednosti njezine proizvodnje za tržište izračunate u skladu s člankom 50.

3.   Stavljanje na tržište voća i povrća kupljenog izravno od druge proizvođačke organizacije kao i proizvoda za koje organizacija nije priznata ne smatra se dijelom glavne djelatnosti proizvođačke organizacije.

4.   Ako se primjenjuje članak 50. stavak 9., stavak 3. ovog članka primjenjuje se mutatis mutandis na dotična društva kćeri od 1. siječnja 2012.

Članak 27.

Povjeravanje nekih aktivnosti vanjskim izvršiteljima

1.   Djelatnosti koje pojedina država članica u skladu s člankom 125.d Uredbe (EZ) br. 1234/2007 može dopustiti da se povjeravaju vanjskim izvršiteljima, mogu između ostalog obuhvaćati prikupljanje, skladištenje, pakiranje i stavljanje na tržište proizvoda članova proizvođačke organizacije.

2.   Povjeravanje neke djelatnosti proizvođačke organizacije vanjskim izvršiteljima znači da ta proizvođačka organizacija sklapa poslovni dogovor s drugim subjektom uključujući s jednim ili više svojih članova ili društvima kćeri za provedbu te djelatnosti. Unatoč tome, proizvođačka organizacija ostaje odgovorna za osiguranje provedbe te djelatnosti i čitavu kontrolu upravljanja i nadzor poslovnog dogovora za provedbu djelatnosti.

Članak 28.

Transnacionalne proizvođačke organizacije

1.   Sjedište transnacionalne proizvođačke organizacije osniva se u državi članci u kojoj organizacija ima značajan broj proizvodnih gospodarstva ili značajan broj članova i/ili postiže znatnu razinu tržišne proizvodnje.

2.   Država članica u kojoj se nalazi sjedište transnacionalne proizvođačke organizacije odgovorna je za:

Članak 29.

Spajanja proizvođačkih organizacija

1.   Ako se spoje proizvođačke organizacije, proizvođačka organizacija nastala spajanjem nastupa umjesto proizvođačkih organizacija koje su se spojile. Novi subjekt preuzima prava i obaveze proizvođačkih organizacija koje su se spojile.

Novospojeni subjekt može dalje do 1. siječnja godine koja slijedi godinu spajanja, paralelno ili odvojeno provoditi programe ili može operativne programe spojiti od trenutka spajanja. Operativni se programi spajaju u skladu s člancima 66. i 67.

2.   Iznimno od odredaba stavka 1. drugog podstavka države članice mogu odobriti proizvođačkim organizacijama koje to zatraže, i to uz dobro potkrijepljeno obrazloženje, da paralelno nastave provoditi odvojene operativne programe sve do njihovog prirodnog završetka.

Članak 30.

Članovi neproizvođači

1.   Države članice mogu utvrditi da li i pod kojim uvjetima fizičke ili pravne osobe koje nisu proizvođači mogu biti prihvaćene kao članovi proizvođačke organizacije.

2.   Pri utvrđivanju uvjeta navedenih u stavku 1. države članice posebno osiguravaju usklađenost s člankom 122. prvim stavkom točkom (a) podtočkom iii. i člankom 125.a stavkom 3. točkom (c) Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

3.   Fizičke ili pravne osobe navedene u stavku 1. ne smiju se:

Države članice mogu ograničiti ili zabraniti pravo fizičkim ili pravnim subjektima da glasaju o odlukama vezanim uz operativne fondove, u skladu s uvjetima utvrđenim u stavku 2.

Članak 31.

Demokratska odgovornost proizvođačkih organizacija

1.   Države članice poduzimaju sve mjere koje smatraju potrebnima kako bi izbjegle svaku zloporabu moći ili utjecaja jednog ili više članova na upravljanje i djelovanje proizvođačke organizacije, što uključuje i pravo glasanja.

2.   Kad je proizvođačka organizacija jasno definirani dio pravnog subjekta, države članice mogu donijeti mjere kojima ograničavaju ili zabranjuju ovlasti tog pravnog subjekta da mijenja, donosi ili odbija odluke proizvođačke organizacije.

Odjeljak 3.

Udruženja proizvođačkih organizacija

Članak 32.

Propisi o proizvođačkim organizacijama koji se primjenjuju na udruženja proizvođačkih organizacija

Članak 22., članak 26. stavak 3., članci 27. i 31. primjenjuju se mutatis mutandis na udruženja proizvođačkih organizacija. Kad udruženje proizvođačkih organizacija provodi djelatnost prodaje, primjenjuje se članak 26. stavak 2. mutatis mutandis.

Članak 33.

Priznavanje udruženja proizvođačkih organizacija

1.   Države članice mogu priznati udruženja proizvođačkih organizacija u okviru članka 125.c Uredbe (EZ) br. 1234/2007 samo za djelatnost ili djelatnosti koje se odnose na proizvod ili skupinu proizvoda navedene u zahtjevu za priznavanje.

2.   Udruženje proizvođačkih organizacija može biti priznato u skladu s člankom 125.c Uredbe (EZ) br. 1234/2007 i provoditi djelatnosti proizvođačke organizacije, čak i onda kada dotične proizvode i dalje stavljaju na tržište njegovi članovi.

Članak 34.

Članstvo neproizvođačkih organizacija u udruženjima proizvođačkih organizacija

1.   Države članice mogu utvrditi mogu li se i pod kojim uvjetima fizički ili pravni subjekti koji nisu priznate proizvođačke organizacije prihvaćati kao članovi nekog udruženja proizvođačkih organizacija.

2.   Članovi priznatog udruženja proizvođačkih organizacija koji nisu priznate proizvođačke organizacije ne smiju se:

Države članice mogu dopustiti, ograničiti ili zabraniti pravo tim članovima da glasuju o odlukama koje se odnose na operativne programe.

Članak 35.

Transnacionalno udruženje proizvođačkih organizacija

1.   Sjedište transnacionalnog udruženja proizvođačkih organizacija osniva se u državi članici u kojoj ovo udruženje ima značajan broj organizacija članica i/ili organizacije članice postižu znatnu razinu tržišne proizvodnje.

2.   Država članica u kojoj se nalazi sjedište transnacionalnog udruženja proizvođačkih organizacija odgovorna je za:

Odjeljak 4.

Proizvođačke grupe

Članak 36.

Podnošenje planova priznavanja

1.   Pravni subjekt ili jasno definirani dio pravnog subjekta podnosi plan priznavanja iz članka 125.e stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1234/2007, nadležnoj vlasti države članice u kojoj subjekt ima svoje sjedište.

2.   Države članice utvrđuju:

Članak 37.

Sadržaj planova priznavanja

Nacrt plana priznavanja obuhvaća najmanje sljedeće:

Članak 38.

Odobrenje planova priznavanje

1.   Nadležno nacionalno tijelo države članice odlučuje o nacrtu plana priznavanje u roku od tri mjeseca od primitka plana kojemu su priloženi svi popratni dokumenti. Države članice mogu predvidjeti kraći rok.

2.   Države članice mogu donijeti dodatne odredbe o mjerama i troškovima prihvatljivim za dobivanje potpore u okviru planova priznavanja, uključujući odredbe o prihvatljivosti ulaganja za dobivanje poticaja s ciljem postizanja usklađenosti proizvođačke grupe s mjerilima za priznavanje za proizvođačke organizacije iz članka 125.b stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

3.   Nakon kontrole usklađenosti iz članka 111. nadležno tijelo države članice može, prema potrebi:

Prema potrebi, prihvaćanje se može odobriti tek nakon što su izmjene, zatražene u skladu s točkom (b), uključene u plan.

O svojoj odluci nadležno tijelo države članice obavješćuje pravni subjekt ili jasno definirani dio pravnog subjekta.

Članak 39.

Provedba planova priznavanja

1.   Plan priznavanja provodi se u godišnjim segmentima počevši od 1. siječnja. Države članice mogu dopustiti proizvođačkim grupama da podijele ove godišnje segmente u polugodišnja razdoblja.

U skladu s predloženim datumom iz članka 37. točke (b) u prvoj godini provedbe plan priznavanja počinje:

U svakom slučaju prva godina provedbe plana priznavanja završava 31. prosinca iste godine.

2.   Države članice utvrđuju uvjete pod kojima proizvođačke grupe mogu zatražiti izmjene planova tijekom njihove provedbe. Ovim zahtjevima potrebno je priložiti sve potrebne popratne dokumente.

Države članice utvrđuju uvjete pod kojima se planovi priznavanja mogu izmijeniti tijekom godišnjeg ili polugodišnjeg segmenta bez prethodnog odobrenja nadležnog tijela države članice. Te izmjene prihvaćat će se za isplatu potpore samo ako proizvođačka grupa odmah o njima obavijesti nadležno tijelo države članice.

3.   Nadležno tijelo države članice odlučuje o izmjeni planova u roku od tri mjeseca od primitka zahtjeva za izmjenu, nakon razmatranja dostavljene dokumentacije. Ako odluka o zahtjevu za izmjenu nije donesena unutar tog razdoblja, zahtjev se smatra odbijenim. Države članice mogu predvidjeti kraći rok.

Članak 40.

Zahtjevi za priznavanje kao proizvođačke organizacije

1.   Proizvođačke grupe koje provode plan priznavanja mogu u svako doba podnijeti zahtjev za priznavanje u skladu s člankom 125.b Uredbe (EZ) br. 1234/2007. Takvi se zahtjevi u svakom slučaju podnose prije isteka prijelaznog razdoblja navedenog u članku 125.e stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

2.   Od datuma kada je takav zahtjev predočen, dotična grupa može podnijeti nacrt operativnog programa u okviru članka 63.

Članak 41.

Glavne djelatnosti proizvođačkih grupa

1.   Glavna djelatnost proizvođačke grupe odnosi se na objedinjavanje ponuda i stavljanje na tržište proizvoda svojih članova za koje je privremeno priznata.

2.   Proizvođačka grupa može prodavati proizvode proizvođača koji nisu članovi proizvođačke grupe ako je priznata za te proizvode i pod uvjetom da je ekonomska vrijednost te djelatnosti niža od vrijednosti proizvodnje za tržište vlastitih članova proizvođačke grupe i članova drugih proizvođačkih grupa.

Članak 42.

Vrijednost proizvodnje stavljene na tržište

1.   Članak 50. stavci 1. do 4. i 7. i prva rečenica stavka 6. tog članka primjenjuju se mutatis mutandis za proizvođačke grupe.

2.   Ako je došlo do smanjenja vrijednosti proizvodnje stavljene na tržište od najmanje 35 % zbog koji su propisno obrazloženi državi članici i koji su izvan odgovornosti i kontrole proizvođačke grupe, smatrat će se da ukupna vrijednost proizvodnje stavljene na tržište iznosi 65 % od ukupne vrijednosti deklarirane u prethodnom od države članice provjerenom zahtjevu ili zahtjevima za potporu za posljednji godišnji segment, a ako nema takvog zahtjeva, od početno deklarirane vrijednosti u odobrenom planu priznavanja.

3.   Vrijednost proizvodnje stavljene na tržište izračunava se prema zakonodavstvu primjenjivom u razdoblju kad je potpora zatražena.

Članak 43.

Financiranje planova priznavanja

1.   Stope potpore iz članka 103.a stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 za proizvodnju stavljenu na tržište iznad 1 000 000 EUR smanjuju se za polovicu.

2.   Za svaku proizvođačku grupu potpora navedena u članku 103.a stavku 1. točki (a) Uredbe (EZ) br. 1234/2007 ne smije prijeći godišnji najveći iznos od 100 000 EUR.

3.   Potpora navedena u članku 103.a stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 isplaćuje se:

Ako je to opravdano kontrolama, za izračunavanje obročnih iznosa države članice mogu kao osnovicu koristiti proizvodnju stavljenu na tržište u nekom drugom razdoblju a ne onom za koje se isplaćuje obročni iznos. Razlika između razdoblja mora biti manja od stvarnog razdoblja u pitanju.

4.   Devizni tečaj koji se primjenjuje na iznose navedene u stavcima 1. i 2. jest posljednji tečaj Europske središnje banke objavljen prije prvog dana razdoblja za koje je odobrena dotična potpora.

Članak 44.

Potpora za ulaganja potrebna za priznavanje

Ulaganja vezana uz provedbu planova priznavanja u skladu s članku 37. točki (c) ove Uredbe za koja je potpora predviđena u okviru članka 103.a stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1234/2007 financiraju se prema udjelu njihovog korištenja za proizvode članova proizvođačkih grupa za koje je odobreno preliminarno priznanje.

Ulaganja koja bi mogla narušiti tržišno natjecanje vezano uz druge gospodarske djelatnosti proizvođačke grupe isključene su iz potpore Unije.

Članak 45.

Zahtjev za potporu

1.   Proizvođačka grupa podnosi jedan zahtjev za potporu iz članka 103.a stavka 1. točaka (a) i (b) Uredbe (EZ) br. 1234/2007 u roku od tri mjeseca nakon isteka svakoga godišnjeg ili polugodišnjeg razdoblja kako je navedeno u članku 43. stavku 3. ove Uredbe. Zahtjev mora sadržavati izjavu o vrijednosti proizvodnje stavljene na tržište za razdoblje za koje se potpora traži.

2.   Zahtjevi za potporu koji pokrivaju polugodišnja razdoblja mogu se podnijeti samo ako je plan priznavanja podijeljen u polugodišnja razdoblja iz članka 39. stavka 1. Svim zahtjevima za potporu mora se priložiti pisana izjava proizvođačke grupe kojom se potvrđuje da ona:

3.   Države članice utvrđuju krajnji rok za isplatu potpore, koji u svakom slučaju mora biti najkasnije šest mjeseci od primitka zahtjeva.

Članak 46.

Ispunjavanje uvjeta

Države članice procjenjuju ispunjavaju li proizvođačke grupe uvjete za dodjelu potpore u skladu s ovom Uredbom kako bi ustanovile je li potpora propisno opravdana, uzimajući u obzir uvjete i datum kada su dodijeljene ranije javne potpore proizvođačkim organizacijama ili grupama iz kojih potječu članovi dotične proizvođačke grupe, kao i kretanja članova između proizvođačkih organizacija i proizvođačkih grupa.

Članak 47.

Doprinos Unije

1.   Doprinos Unije u potpori kako je to navedeno u članku 103.a stavku 1. točki (a) Uredbe (EZ) br. 1234/2007 iznosi:

Ostatak potpore država članica isplaćuje kao paušalni iznos. Zahtjev za potporu ne mora sadržavati dokaze o korištenju potpore.

2.   Doprinos Unije u potpori kako je to navedeno u članku 103.a stavku 1. točki (b) Uredbe (EZ) br. 1234/2007, izraženo kao odobreni kapital ili protuvrijednost odobrenog kapitala, ne smije prijeći sljedeće postotke prihvatljivih troškova ulaganja:

Dotične države članice moraju se obvezati da će sudjelovati s najmanje 5 % prihvatljivih troškova ulaganja.

Korisnici potpore sudjeluju u prihvatljivim troškovima ulaganja s najmanje:

Članak 48.

Spajanja

1.   Potpora predviđena u članku 103.a stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 može se odobriti, ili nastaviti odobravati, proizvođačkim grupama kojima je dodijeljeno preliminarno priznanje i koje su nastale spajanjem dvaju ili više proizvođačkih grupa kojima je dodijeljeno preliminarno priznanje.

2.   Za izračun potpore koja se isplaćuje u skladu sa stavkom 1. proizvođačka grupa koja je nastala spajanjem zamjenjuje grupe koje su se spojile.

3.   Kad se spoje dvije ili više proizvođačkih grupa, novi subjekt preuzima prava i obaveze proizvođačke grupe kojoj je najprije dodijeljen status preliminarnog priznanja.

4.   Kad se proizvođačka grupa kojoj je dodijeljeno preliminarno priznanje spoji s priznatom proizvođačkom organizacijom, iz toga nastao subjekt više ne dolazi u obzir za preliminarno priznanje kao proizvođačka grupa niti za potporu navedenu u članku 103.a stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1234/2007. Prema novonastalom subjektu i dalje se odnosi kao prema priznatoj proizvođačkoj organizaciji, ako ona ispunjava važeće zahtjeve. Ako je potrebno, proizvođačka organizacija može zatražiti izmjenu svog operativnog programa i u tu se svrhu primjenjuje članak 29. mutatis mutandis.

Međutim, aktivnosti koje su proizvođačke grupe provele prije takvog spajanja i dalje su prihvatljive za dobivanje potpore pod uvjetima navedenim u planu priznavanja.

Članak 49.

Posljedice priznavanja

1.   Potpora predviđena u članku 103.a stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 prestaje čim se dodijeli priznanje.

2.   Ako je operativni program podnesen u skladu s ovom Uredbom, dotična država članica mora osigurati da neće doći do dvostrukog financiranja mjera navedenih u planu priznavanja.

3.   Ulaganja za koja se odobrava potpora ili troškovi navedeni u članku 103.a stavku 1. točki (b) Uredbe (EZ) br. 1234/2007 mogu se prenijeti u operativne programe ako ispunjavaju zahtjeve ove Uredbe.

4.   Države članice utvrđuju razdoblje koje počinje nakon provedbe plana priznavanja, u okviru kojeg proizvođačka grupa mora biti priznata kao proizvođačka organizacija. Ovo razdoblje ne smije biti dulje od četiri mjeseca.

POGLAVLJE II.

Operativni fondovi i operativni programi

Odjeljak 1.

Vrijednost proizvodnje stavljene na tržište

Članak 50.

Osnovica za izračun

1.   Vrijednost proizvodnje stavljene na tržište pojedine proizvođačke organizacije izračunava se na temelju proizvodnje same proizvođačke organizacije i njezinih pridruženih članova i obuhvaća samo proizvodnju onog voća i povrća za koje je proizvođačka organizacija priznata. Vrijednost proizvodnje stavljene na tržište može obuhvatiti voće i povrće koje ne mora biti u skladu s tržišnim standardima, kad se ti standardi, u skladu s člankom 4., ne primjenjuju.

2.   Vrijednost proizvodnje stavljene na tržište uključuje proizvodnju članova koji napuštaju ili se pridružuju proizvođačkoj organizaciji. Države članice određuju uvjete kojima se izbjegava dvostruko brojenje.

3.   Vrijednost proizvodnje stavljene na tržište ne obuhvaća vrijednost prerađevina voća i povrća ili druge proizvode koji nisu proizvodi sektora voća i povrća.

Međutim, vrijednost proizvodnje stavljene na tržište voća i povrća namijenjenog za preradu koje su proizvođačka organizacija, udruženje proizvođačkih organizacija ili njihovi pridruženi proizvođači ili društva kćeri kako je to navedeno u stavku 9. ovog članka, bilo sami ili povjeravanjem vanjskim izvršiteljima, preradili u jedan od proizvoda od voća i povrća navedenog u Prilogu I. dijelu X. Uredbi (EZ) br. 1234/2007 ili u neki drugi prerađeni proizvod naveden u ovom članku i detaljnije opisan u Prilogu VI. ovoj Uredbi, izračunava se kao paušalni iznos u postocima od vrijednosti iznosa ispostavljenih računa za te prerađene proizvode. Paušalni iznosi u postocima su:

4.   Države članice mogu dopustiti proizvođačkim organizacijama da uključe vrijednost nusproizvoda u vrijednost proizvodnje stavljene na tržište.

5.   Vrijednost proizvodnje stavljene na tržište uključuje vrijednost proizvodnje povučene s tržišta koja je ustupljena kako je predviđeno u članku 103.d stavku 4. Uredbe (EZ) br. 1234/2007, procijenjene po prosječnoj cijeni onih proizvoda koje je proizvođačka organizacija stavila na tržište u prethodnom referentnom razdoblju.

6.   Samo proizvodnja proizvođačke organizacije i/ili pridruženih članova koju je ta proizvođačka organizacija stavila na tržište ubraja se u vrijednost proizvodnje stavljene na tržište. Proizvodnja pridruženih članova proizvođačkih organizacija stavljena na tržište u skladu s člankom 125.a stavkom 2. točkama (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 1234/2007, preko neke druge proizvođačke organizacije koju je odredila njihova vlastita organizacija, ubraja se u vrijednost proizvodnje stavljene na tržište ove druge proizvođačke organizacije.

7.   Proizvodnja voća i povrća stavljena na tržište fakturira se u fazi „franko organizacija proizvođača” i prema potrebi, kao proizvod naveden u Prilogu I. dijelu IX. Uredbi (EZ) br. 1234/2007 koji je prerađen i zapakiran:

8.   Vrijednost proizvodnje stavljene na tržište može se također izračunati na istoj osnovi kako je utvrđeno u stavku 7. u fazi „franko udruženje proizvođačkih organizacija”.

9.   Vrijednost proizvodnje stavljene na tržište također se može izračunati na istoj osnovi kako je utvrđeno u stavku 7. u fazi „franko društvo kćer”, pod uvjetom da je barem 90 % kapitala društva kćeri u vlasništvu:

10.   U slučaju povjeravanja vanjskim izvršiteljima, vrijednost proizvodnje stavljene na tržište izračunava se u fazi „franko proizvođačka organizacija” i obuhvaća dodanu ekonomsku vrijednost djelatnosti koju je proizvođačka organizacija povjerila vanjskom izvršitelju – svojim članovima, trećim stranama ili nekom drugom društvu kćeri, osim onog navedenog u stavku 9.

11.   Ako dođe do smanjenja proizvodnje zbog klimatskih uvjeta, bolesti životinja ili bilja odnosno napada štetnika, svako obeštećenje iz osiguranja primljeno na temelju mjera osiguranja uroda obuhvaćenih poglavljem III. odjeljkom 6., ili na temelju istovjetnih mjera koje je poduzela proizvođačka organizacija zbog tih uzroka, može se uračunati u vrijednost proizvodnje stavljene na tržište.

Članak 51.

Referentno razdoblje

1.   Godišnji maksimalni iznos potpore iz članka 103.d stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 izračunava se svake godine na temelju vrijednosti proizvodnje stavljene na tržište tijekom 12-mjesečnog referentnog razdoblja koje određuju države članice.

2.   Referentno razdoblje države članice utvrđuju za svaku proizvođačku organizaciju kao:

3.   12-mjesečno razdoblje predstavlja računovodstveno razdoblje dotične proizvođačke organizacije.

Metodologija utvrđivanja referentnog razdoblja ne smije se mijenjati tijekom operativnog programa osim u propisno obrazloženim situacijama.

4.   Ako je došlo do smanjenja od najmanje 35 % vrijednosti proizvoda zbog razloga koji ne proizlaze iz odgovornosti i kontrole proizvođačke organizacije, vrijednost proizvodnje stavljene na tržište tog proizvoda smatrat će se da predstavlja 65 % vrijednosti dotičnog proizvoda u prethodnom referentnom razdoblju.

Proizvođačka organizacija obrazlože razloge iz prvog podstavka nadležnom tijelu dotične države članice.

5.   Ako tek nedavno priznate proizvođačke organizacije imaju nedovoljne povijesne podatke o proizvodnji stavljenoj na tržište za primjenu stavka 2., kao vrijednost proizvodnje stavljene na tržište može se uzeti vrijednost proizvodnje namijenjene prodaji na tržištu koju je proizvođačka organizacija navela s ciljem priznavanja.

Prvi se podstavak primjenjuje mutatis mutandis na nove članove pojedine proizvođačke organizacije koje pristupaju proizvođačkoj organizaciji prvi put.

6.   Države članice poduzimaju mjere potrebne za prikupljanje podataka o vrijednosti proizvodnje stavljene na tržište proizvođačkih organizacija koje nisu podnijele operativne programe.

7.   Iznimno od odredaba stavaka 1. i 6., vrijednost proizvodnje stavljene na tržište za referentno razdoblje izračunava se u skladu s važećim zakonodavstvom u tom referentnom razdoblju.

Međutim, za operativne programe odobrene do 20. siječnja 2010. vrijednost proizvodnje stavljene na tržište za godine do 2007. izračunava se na temelju zakonodavstva važećeg u referentnom razdoblju, dok se vrijednost proizvodnje stavljene na tržište za godine od 2008. izračunava na temelju zakonodavstva važećeg u 2008.

Za operativne programe odobrene nakon 20. siječnja 2010. vrijednost proizvodnje stavljene na tržište za godine od 2008. izračunava se na temelju zakonodavstva važećeg u vrijeme kad je operativni program odobren.

Odjeljak 2.

Operativni fondovi

Članak 52.

Upravljanje

Države članice osiguravaju da se operativnim fondovima upravlja na način kojim se vanjskim revizorima omogućuje da jednom u godini identificiraju, provjere i potvrde njihove rashode i prihode.

Članak 53.

Financiranje operativnih fondova

1.   Financijske doprinose operativnom fondu iz članka 103.b stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 utvrđuje proizvođačka organizacija.

2.   Svi proizvođači imaju mogućnost korištenja operativnog fonda i svi proizvođači imaju mogućnost demokratski sudjelovati u odlučivanju o korištenju operativnih fondova proizvođačke organizacije i o financijskim doprinosima operativnim fondovima.

Članak 54.

Obavijest o procijenjenom iznosu

1.   Proizvođačke organizacije obavješćuju državu članicu o procijenjenom iznosu doprinosa Unije i doprinosa njezinih članova te same proizvođačke organizacije operativnim fondovima za iduću godinu najkasnije do 15. rujna zajedno s operativnim programima ili zahtjevima za odobrenje njihovih izmjena.

Države članice mogu utvrditi kasniji datum od 15. rujna.

2.   Izračun predviđenog iznosa operativnih fondova temelji se na operativnim programima i vrijednosti proizvodnje stavljene na tržište. Izračun se dijeli na troškove za sprečavanje krize i mjere upravljanja krizom, te ostale mjere.

Odjeljak 3.

Operativni programi

Članak 55.

Nacionalna strategija

1.   Cjelokupna struktura i sadržaj nacionalne strategije iz članka 103.f stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 utvrđuju se u skladu sa smjernicama utvrđenim u Prilogu VII. Ona se može sastojati od regionalnih elemenata.

Nacionalna strategija objedinjuje sve odluke i odredbe koje je država članica donijela u skladu s dijelom II. glavom II poglavljem II. odjeljcima I. i I.a Uredbe (EZ) br. 1234/2007 i ove glave.

2.   Nacionalna se strategija, uključujući integraciju nacionalnog okvira iz članka 103.f stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1234/2007, utvrđuje svake pojedine godine prije podnošenja nacrta operativnih programa. Nacionalni se okvir integrira nakon što je podnesen Komisiji i, ako je potrebno, nakon što je izmijenjen, u skladu s člankom 103.f stavkom 1. drugim podstavkom Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

3.   Analiza početnog stanja predstavlja dio postupka izrade nacrta nacionalne strategije i provodi se u okviru odgovornosti države članice. Njome se utvrđuju i procjenjuju potrebe koje treba zadovoljiti, razvrstavaju potrebe prema prioritetima, određuju ciljevi koje je potrebno ostvariti operativnim programima kako bi se zadovoljile prioritetne potrebe, određuju očekivani rezultati i kvantificirane zadaće koje je potrebno ostvariti u odnosu na početno stanje te utvrđuju najprikladniji instrumenti i mjere za postizanje tih ciljeva.

4.   Države članice također osiguravaju nadzor i procjenu nacionalne strategije i njezinu provedbu kroz operativne programe.

Nacionalna strategija može se izmijeniti, posebno na temelju nadzora i procjene. Takve izmjene poduzimaju se prije podnošenja nacrta operativnih programa u svakoj zadanoj godini.

5.   Države članice u nacionalnoj strategiji utvrđuju maksimalne stope financiranja iz fonda koje se mogu potrošiti na svaku pojedinu mjeru i/ili vrstu aktivnosti i/ili izdatka, kako bi se osigurala odgovarajuća ravnoteža između različitih mjera.

Članak 56.

Nacionalni okvir za aktivnosti zaštite okoliša

1.   Dodatno predočenju predloženog okvira iz članka 103.f stavka 1. drugog podstavka Uredbe (EZ) br. 1234/2007, države članice također obavješćuju Komisiju o svim izmjenama nacionalnog okvira, koje podliježu postupku utvrđenom u tom podstavku. Komisija na primjeren način stavlja na raspolaganje drugim državama članicama nacionalni okvir.

2.   U odvojenom odjeljku nacionalnog okvira navode se opći zahtjevi o komplementarnosti, dosljednosti i usklađenosti koje moraju ispunjavati aktivnosti zaštite okoliša odabrane u okviru operativnog programa, kako je navedeno u članku 103.f stavku 1. prvom podstavku drugoj rečenici Uredbe (EZ) br. 1234/2007. Komisija stavlja na raspolaganje državama članicama tekst tog odjeljka.

Nacionalni okvir sadrži također otvoreni popis aktivnosti zaštite okoliša i uvjete pod kojima se primjenjuju u državi članici u smislu članka 103.c stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1234/2007. Za svaku odabranu aktivnost zaštite okoliša u nacionalnom okviru potrebno je navesti:

3.   Aktivnosti zaštite okoliša koje su slične agro-okolišnim obavezama predviđenim u okviru ruralnog razvojnog programa imaju isto trajanje kao te obaveze. One će se nastaviti provoditi u sljedećem operativnom programu kad je vrijeme trajanja sličnih agro-okolišnih obaveza dulje od početnih operativnih programa. Međutim, države članice mogu u opravdanim slučajevima dopustiti kraće trajanje ekoloških mjera ili čak njihovu obustavu, a posebno na temelju rezultata srednjoročnog vrednovanja iz članka 126. stavka 3. ove Uredbe.

U nacionalnom okviru mora se navesti vrijeme trajanja akivnosti iz podstavka 1. i prema potrebi obaveza o nastavku poduzimanja mjera u idućem operativnom programu.

Članak 57.

Dopunske odredbe država članica

Države članice mogu donijeti dopunske odredbe za provedbu Uredbe (EZ) br. 1234/2007 i ove Uredbe u vezi s prihvatljivosti mjera za dobivanje potpore, aktivnosti ili troškova u okviru operativnih programa.

Članak 58.

Povezanost s programima ruralnog razvoja

1.   Ovisno o stavku 2. ne dodjeljuje se nikakva potpora u okviru jednog ili više programaruralnog razvoja pojedine države članice odobrenih Uredbom Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (9) za aktivnosti obuhvaćene mjerama utvrđenim ovom Uredbom.

2.   Ako je potpora u skladu s člankom 5. stavkom 6. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 dodijeljena iznimno za mjere koje bi potencijalno bile prihvatljive za potporu u skladu s ovom Uredbom, države članice osiguravaju da korisnik primi potporu za dotičnu mjeru samo u skladu s jednim sustavom potpore.

S tim ciljem, kad države članice u svoje programe ruralnog razvoja uključuju mjere koje sadrže takve izuzetke, one moraju osigurati da su u nacionalnoj strategiji, kako je navedeno u članku 55. ove Uredbe, navedeni kriteriji i administrativni propisi koje će primjenjivati u programima ruralnog razvoja.

3.   Prema potrebi i ne dovodeći u pitanje odredbe članka 103.a stavka 3., članka 103.d stavaka 1. i 3. te članka 103.e Uredbe (EZ) br. 1234/2007 i članka 47. ove Uredbe, razina potpore za mjere obuhvaćene ovom Uredbom ne smije prijeći razinu koja se primjenjuje na mjere u okviru programa ruralnog razvoja.

4.   Potpora za aktivnosti zaštite okoliša, osim nabave dugotrajne materijalne imovine, ograničena je na maksimalne iznose utvrđene u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 1698/2005 za agro-okolišna plaćanja. Ti se iznosi mogu povećati u iznimnim slučajevima uzimajući u obzir posebne okolnosti koje su opravdane u nacionalnoj strategiji, kako je navedeno u članku 55. ove Uredbe, i u operativnim programima proizvođačkih organizacija. Iznosi za aktivnosti zaštite okoliša mogu se također povećati kako bi se poduprle mjere u vezi s prioritetima navedenim u članku 16.a Uredbe (EZ) br. 1698/2005.

5.   Stavak 4. ne primjenjuje se na aktivnosti zaštite okoliša koje se izravno ili neizravno ne odnose na određenu parcelu.

Članak 59.

Sadržaj operativnih programa

Operativni programi sadrže:

Članak 60.

Prihvatljivost aktivnosti za potporu u okviru operativnih programa

1.   Operativni programi ne smiju obuhvaćati aktivnosti ili troškove navedene u popisu navedenom u Prilogu IX.

2.   Troškovi u okviru operativnih programa koji su prihvatljivi za dobivanje potpore ograničeni su na stvarno nastale troškove. Međutim, države članice mogu umjesto toga unaprijed utvrditi standardne paušalne iznose, uz primjereno obrazloženje, u sljedećim slučajevima:

Države članice preispituju te iznose barem svakih pet godina.

3.   Da bi neka aktivnost bila prihvatljiva, više od 50 % vrijednosti njome obuhvaćenih proizvoda, moraju biti proizvodi za koje je organizacija proizvođača priznata. Kako bi se uračunali u tih 50 %, proizvodi moraju potjecati od članova proizvođačke organizacije ili pridruženih proizvođača druge proizvođačke organizacije ili udruženja proizvođačkih organizacija. Članak 50. primjenjuju se mutatis mutandis za izračun vrijednosti.

4.   Na aktivnosti zaštite okoliša primjenjuju se sljedeća pravila:

Države članice utvrđuju u svojoj nacionalnoj strategiji iz članka 55. ove Uredbe najveću stopu godišnjih troškova u okviru operativnog programa koji se mogu potrošiti za aktivnosti u vezi s ekološki prihvatljivim načinom upravljanja ambalažom. Ta stopa treba iznositi najviše 20 %, a može se prekoračiti kako bi se uzele u obzir posebne nacionalne/regionalne okolnosti koje treba obrazložiti u nacionalnoj strategiji.

5.   Ulaganja, uključujući i ona u okviru ugovora o leasingu, čije razdoblje amortizacije prelazi vremensko trajanje operativnog programa, mogu se iz opravdanih ekonomskih razloga prenijeti u sljedeći operativni program, a pogotovo u slučajevima kad je razdoblje fiskalne deprecijacije dulje od pet godina.

Kod zamjenskih investicija preostala vrijednost zamijenjene investicije se:

6.   Ulaganja ili aktivnosti mogu se provoditi na pojedinačnim gospodarstvima i/ili prostorima pridruženih proizvođača proizvođačke organizacije, ili udruženja proizvođačkih organizacija uključujući i slučajeve kad su aktivnosti povjerene vanjskim izvršiteljima članovima proizvođačkih organizacija ili udruženja proizvođačkih organizacija, pod uvjetom da doprinose ciljevima operativnoga programa. Ako pridruženi proizvođač napusti proizvođačku organizaciju, države članice će se pobrinuti da se ulaganja ili njegova preostala vrijednost nadoknadi. Međutim, u opravdanim slučajevima države članice mogu predvidjeti da proizvođačka organizacija ne mora nadoknaditi ulaganja ili njegovu preostalu vrijednost.

7.   Ulaganja i aktivnosti u vezi s preradom voća i povrća u prerađevine voća i povrća mogu biti prihvatljiva za dobivanje potpore ako se takvim ulaganjima i aktivnostima provode ciljevi navedeni u članku 103.c stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1234/2007, uključujući i one iz članka 122. prvog stavka točke (c) iste Uredbe, i pod uvjetom da su utvrđeni u nacionalnoj strategiji iz članka 103.f stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

Članak 61.

Podnošenje dokumenata

Operativnim programima treba se posebno priložiti:

Članak 62.

Operativni programi udruženja proizvođačkih organizacija

1.   Države članice mogu ovlastiti jedno udruženje proizvođačkih organizacija da podnese cjelokupan ili djelomičan operativni program, koji se sastoji od aktivnosti koje su utvrdile, ali neće provoditi dvije ili više proizvođačke organizacije pridružene udruženju u njihovim operativnim programima.

2.   Operativni programi udruženja proizvođačkih organizacija razmatrat će se zajedno s operativnim programima pridruženih proizvođačkih organizacija, uključujući ostvarenje ciljeva i poštovanje ograničenja utvrđenih u članku 103.c Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

3.   Države članice osiguravaju:

4.   Članci 58., 59. i 60., članak 61. točke (b) i (c) te članci 63. do 67. primjenjuju se mutatis mutandis na operativne programe udruženja proizvođačkih organizacija. Međutim, uravnoteženost između aktivnosti iz članka 59. točke (b) nije propisana u odnosu na operativne programe udruženja proizvođačkih organizacija.

Članak 63.

Rok za podnošenje

1.   Proizvođačka organizacija podnosi operativne programe na odobrenje nadležnom tijelu u državi članici u kojoj proizvođačka organizacija ima svoje sjedište najkasnije do 15. rujna u godini koja prethodi godini u kojoj će se oni provoditi. Međutim, države članice mogu odrediti kasniji datum.

2.   Kad pravni subjekt ili jasno definirani dio pravnoga subjekta, uključujući proizvođačku grupu, podnose zahtjev za priznavanje kao proizvođačka organizacija, oni mogu istodobno na odobrenje podnijeti operativni program iz stavka 1. Uvjet za odobrenje operativnog programa jest dobivanje priznanja najkasnije posljednjeg datuma utvrđenog u članku 64. stavku 2.

Članak 64.

Odluka

1.   Nadležno nacionalno tijelo, prema potrebi:

2.   Nadležno tijelo države članice donosi odluke o operativnim programima i fondovima najkasnije do 15. prosinca godine u kojoj su podneseni.

Države članice obavješćuju proizvođačke organizacije o odlukama najkasnije do 15. prosinca.

Međutim, iz valjano obrazloženih razloga, nadležno tijelo države članice može donijeti odluku o operativnim programima i fondovima najkasnije do 20. siječnja nakon datuma podnošenja. U odluci o odobrenju može se predvidjeti da su troškovi prihvatljivi za potporu od 1. siječnja u godini nakon podnošenja.

Članak 65.

Izmjene operativnih programa za sljedeće godine

1.   Proizvođačka organizacija može zatražiti izmjene operativnih programa, uključujući i one vezane uz njihovo trajanje, najkasnije do 15. rujna, kako bi se primjenjivali od 1. siječnja sljedeće godine.

Međutim, države članice mogu utvrditi kasniji datum za podnošenje zahtjeva.

2.   Zahtjevima za izmjene trebaju se priložiti popratni dokumenti u kojima su navedeni razlog, vrsta i učinci izmjena.

3.   Nadležno tijelo države članice donosi odluke o zahtjevima za izmjene operativnih programa najkasnije do 15. prosinca u godini podnošenja.

Međutim, iz valjano opravdanih razloga, nadležno tijelo države članice može donijeti odluku o izmjeni operativnih programa najkasnije do 20. siječnja godine nakon datuma podnošenja. U odluci o odobrenju može se predvidjeti da su troškovi prihvatljivi za potporu od 1. siječnja u godini nakon podnošenja zahtjeva.

Članak 66.

Izmjene operativnih programa tijekom godine

1.   Države članice mogu dopustiti izmjene operativnih programa tijekom godine, pod uvjetima koje one utvrđuju.

2.   Nadležno tijelo države članice donosi odluku o izmjeni operativnih programa zatraženoj prema stavku 1. do 20. siječnja godine nakon godine za koju su izmjene zatražene.

3.   Nadležno tijelo države članice može ovlastiti proizvođačke organizacije da tijekom godine:

4.   Države članice utvrđuju uvjete pod kojima se operativni programi mogu izmijeniti tijekom godine bez prethodnog odobrenja nadležnog tijela države članice. Te su izmjene prihvatljive za dobivanje potpore jedino ako proizvođačka organizacija o tome odmah obavijesti nadležno tijelo.

Članak 67.

Forma operativnih programa

1.   Operativni se programi provode u godišnjim razdobljima počevši od 1. siječnja do 31. prosinca.

2.   Operativni programi odobreni najkasnije 15. prosinca provode se od 1. siječnja sljedeće godine.

Provedba programa odobrenih nakon 15. prosinca odgađa se za godinu dana.

Iznimno od odredaba ovog stavka prvog i drugog podstavka, ako se primjenjuje članak 64. stavak 2. treći podstavak ili članak 65. stavak 3. drugi podstavak provedba operativnih programa odobrenih u skladu s ovim odredbama počinje najkasnije 31. siječnja nakon njihovog odobrenja.

Odjeljak 4.

Potpora

Članak 68.

Odobreni iznos potpore

1.   Države članice obavješćuju proizvođačke organizacije i udruženja proizvođačkih organizacija o odobrenom iznosu potpore kako je to predviđeno odredbama članka 103.g stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 najkasnije do 15. prosinca godine koja prethodi godini za koju je zatražena potpora.

2.   Ako se primjenjuje članak 64. stavak 2. treći podstavak ili članak 65. stavak 3. drugi podstavak, države članice obavješćuju o odobrenom iznosu potpore najkasnije do 20. siječnja godine za koju je zatražena potpora.

Članak 69.

Zahtjevi za isplatu potpore

1.   Proizvođačke organizacije podnose nadležnom tijelu države članice zahtjev za plaćanje potpore ili preostalog iznosa potpore za svaki operativni program za koji je potpora zatražena najkasnije do 15. veljače u godini nakon godine za koju je potpora zatražena.

2.   Zahtjevima se treba priložiti dokumentacija o:

3.   Zahtjevi za potporu mogu obuhvaćati troškove koji su planirani u programu, ali nisu podmireni, ako se dokažu sljedeći elementi:

Potpora se isplaćuje i položeno se sredstvo osiguranja u skladu s člankom 71. stavkom 3. oslobađa samo pod uvjetom da se predoči dokaz o podmirenju planiranih izdataka u skladu s prvim podstavkom točkom (b) najkasnije do 30. travnja godine nakon godine za koju je dotični izdatak planiran te na temelju stvarno utvrđenog prava na potporu.

4.   Ako su zahtjevi podneseni nakon datuma predviđenog u stavku 1., potpora se umanjuje za 1 % za svaki dan kašnjenja.

U iznimnim i valjano opravdanim slučajevima, nadležno tijelo države članice može prihvatiti zahtjeve nakon datuma predviđenog u stavku 1. ako su provedene potrebne kontrole i ako se poštovao rok za plaćanje predviđen u članku 70.

5.   Udruženja proizvođačkih organizacija mogu podnijeti jedan zahtjev za potporu iz stavka 1. po nalogu i u ime svojih članova, ako su ti članovi proizvođačke organizacije i pod uvjetom da je za svakog člana podnesena dokazna dokumentacija kako se to zahtijeva stavkom 2. Proizvođačke organizacije su krajnji korisnik potpore.

Članak 70.

Isplata potpore

Države članice isplaćuju potporu do 15. listopada godine koja slijedi nakon godine provedbe programa.

Članak 71.

Isplata predujmova

1.   Države članice mogu dopustiti proizvođačkim organizacijama podnošenje zahtjeva za isplatu unaprijed dijela potpore koji odgovara predvidljivim izdacima u okviru operativnog programa tijekom razdoblja od tri ili četiri mjeseca, počevši od mjeseca u kojem je zahtjev podnesen.

2.   Zahtjevi za isplatu predujmova podnose se prema izboru države članice na tromjesečnoj osnovi u siječnju, travnju, srpnju i listopadu ili na četveromjesečnoj osnovi u siječnju, svibnju i rujnu.

Ukupne isplate predujmova izvršene za zadanu godinu ne smiju prijeći 80 % prvobitno odobrenog iznosa potpore za operativni program.

3.   Predujmovi se isplaćuju nakon polaganja sredstva osiguranja u protuvrijednosti od 110 % predujma u skladu s Uredbom Komisije (EEZ) br. 2220/85 (12).

Države članice utvrđuju uvjete kojima se osigurava da se financijski doprinosi u operativni fond ubiru u skladu s člankom 52. i člankom 53. ove Uredbe i da su prethodno isplaćeni iznosi predujmova i odgovarajući doprinos proizvođačke organizacije stvarno potrošeni.

4.   Tijekom tekuće programske godine mogu se podnositi zahtjevi za oslobađanje sredstva osiguranja uz predočenje dokazne dokumentacije, poput računa i potvrda o izvršenim plaćanjima.

Sredstva osiguranja se oslobađaju do 80 % iznosa isplaćenih predujmova.

5.   Temeljni zahtjev u smislu članka 20. stavka 2. Uredbe (EEZ) br. 2220/85 obuhvaća provedbu aktivnosti navedenih u operativnim programima ovisno o preuzetim obavezama predviđenim u članku 61. točkama (b) i (c) ove Uredbe.

U slučaju neispunjavanja temeljnog zahtjeva ili ozbiljnog propusta u ispunjavanju obveza predviđenih u članku 61. točkama (b) i (c), sredstvo osiguranja se zadržava, ne dovodeći u pitanje druge kazne koje se primjenjuju u skladu s poglavljem V. odjeljkom 3.

U slučaju neispunjavanja drugih zahtjeva, sredstvo osiguranja se gubi razmjerno s masom utvrđene nepravilnosti.

6.   Države članice mogu utvrditi minimalni iznos i krajnje rokove za isplatu predujmova.

Članak 72.

Djelomične isplate

Države članice mogu dopustiti proizvođačkim organizacijama podnošenje zahtjeva za isplatu dijela potpore koji odgovara već izdanim iznosima u okviru operativnog programa.

Zahtjevi se mogu podnositi u bilo koje vrijeme, ali najviše tri puta u zadanoj godini. Zahtjevima treba priložiti dokumentaciju kojom se dokazuje da su plaćanja izvršena.

Plaćanja u vezi sa zahtjevima za isplatu dijelova potpore ne smiju prijeći 80 % dijela iznosa potpore koji odgovara iznosima već potrošenim u okviru operativnog programa za dotično razdoblje. Države članice mogu utvrditi minimalne iznose za djelomična plaćanja i rokove za podnošenje zahtjeva.

POGLAVLJE III.

Mjere za sprečavanje krize i upravljanje krizom

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 73.

Odabir mjera za sprečavanje krize i upravljanje krizom

Države članice mogu predvidjeti da se jedna ili više mjera navedenih u članku 103.c stavku 2. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 ne primjenjuju na njihovom državnom području.

Članak 74.

Zajmovi za financiranje mjera za sprečavanja krize i upravljanje krizom

Zajmovi za financiranje mjera za sprečavanje krize i upravljanje krizom u skladu s člankom 103.c stavkom 2. trećim podstavkom Uredbe (EZ) br. 1234/2007 čije razdoblje otplate prelazi trajanje operativnog programa mogu se iz opravdanih ekonomskih razloga prenijeti na idući operativni program.

Odjeljak 2.

Povlačenja s tržišta

Članak 75.

Definicija

U ovom se odjeljku utvrđuje pravila o povlačenju s tržišta kako je navedeno u članku 103.c stavku 2. točki (a) Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

Za potrebe ovog poglavlja, „proizvodi povučeni s tržišta”, „povučeni proizvodi” i „proizvodi koji nisu stavljeni u prodaju” znače proizvodi koji su tako povučeni s tržišta.

Članak 76.

Tržišni standardi

1.   Ako za pojedini proizvod važi tržišni standard naveden u glavi II., takav proizvod povučen s tržišta mora odgovarati tom standardu, osim propisa o opremanju i označavanju proizvoda. Proizvodi se mogu povući u rasutom stanju, sve veličine zajedno, pod uvjetom da su ispunjeni minimalni zahtjevi klase II., posebno vezano uz kakvoću i veličinu.

Međutim, minijaturni proizvodi, kako je definirano odgovarajućim standardom, moraju ispunjavati važeće tržišne standarde, uključujući odredbe o opremanju i označavanju proizvoda.

2.   Ako za određeni proizvod nema važećeg tržišnog standarda, proizvodi povučeni s tržišta moraju ispunjavati minimalne zahtjeve utvrđene u Prilogu X. Države članice mogu utvrditi dodatna pravila koja dopunjuju ove minimalne zahtjeve.

Članak 77.

Trogodišnji prosjek za povlačenja s tržišta za besplatnu distribuciju

1.   Ograničenje od 5 % količine proizvodnje stavljene na tržište navedeno u članku 103.d stavku 4. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 izračunava se na temelju aritmetičke sredine ukupne količine proizvoda za koje je proizvođačka organizacija priznata i koju je proizvođačka organizacije stavila na tržište tijekom tri prethodne godine.

2.   Za nedavno priznate proizvođačke organizacije podaci za tržišne godine prije priznavanja uzimaju se:

Članak 78.

Prethodna obavijest o postupcima povlačenja

1.   Proizvođačke organizacije i udruženja proizvođačkih organizacija unaprijed obavješćuju nadležna tijela država članica pismenom telekomunikacijskom ili elektroničkom obavijesti o svakom postupku povlačenja koje namjeravaju poduzeti.

U takvoj se obavijesti posebno navodi popis proizvoda koje se namjerava povući i njihova glavna svojstva prema važećim tržišnim standardima, procijenjena količina svakog pojedinog proizvoda, predviđeno odredište i mjesto gdje se povučeni proizvodi mogu pregledati kako je predviđeno u članku 108.

Obavijesti sadrže i potvrdu kojom se dokazuje da su povučeni proizvodi u skladu s važećim tržišnim standardima ili minimalnim zahtjevima navedenim u članku 76.

2.   Države članice utvrđuju detaljna pravila za proizvođačke organizacije vezano uz obavješćivanja iz stavka 1., posebno u vezi s vremenskim rokovima.

3.   U okviru rokova iz stavka 2., države članice:

Članak 79.

Potpora

1.   Potpora koja se sastoji od doprinosa Unije i doprinosa proizvođačke organizacije za povlačenja s tržišta ne smije biti veća od iznosa utvrđenih u Prilogu XI. za proizvode navedene u tom Prilogu. Za ostale proizvode države članice utvrđuju maksimalne iznose potpora.

Ako proizvođačka organizacija primi naknadu od trećih strana za povučene proizvode, potpora iz prvog podstavka snižava se za neto primitke proizvođačkih organizacija za proizvode povučene s tržišta. Da bi bili prihvatljivi za dobivanje potpore, dotični proizvodi moraju se povući s komercijalnog tržišta voća i povrća.

2.   Povlačenja s tržišta ne smiju prijeći 5 % razmjerne količine proizvodnje stavljene na tržište bilo kojeg zadanog proizvoda pojedine proizvođačke organizacije. Međutim, količine kojima se raspolagalo na jedan od načina iz članka 103.d stavka 4. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 ili na bilo koji način koji su odobrile države članice u okviru članka 80. stavka 2. ove Uredbe, ne uzimaju se u obzir kod utvrđivanja tog postotka.

Količina proizvodnje stavljene na tržište izračunava se kao prosjek količine proizvodnje stavljene na tržište u prethodne tri godine. Ako ti podaci nisu na raspolaganju, primjenjuje se količina proizvodnje stavljena na tržište za koju je proizvođačka organizacija priznata.

Postoci iz prvog podstavka su godišnje prosječne vrijednosti tijekom trogodišnjeg razdoblja s 5 postotna boda godišnje margine prekoračenja.

3.   Financijskom pomoći Unije za voće i povrće povučeno s tržišta, kojim se raspolagalo na način besplatne distribucije humanitarnim organizacijama i institucijama iz članka 103.d stavka 4. Uredbe (EZ) br. 1234/2007, pokrivaju se samo plaćanja za proizvode kojima se raspolagalo u skladu s ovim člankom stavkom 1. i za troškove iz članka 81. stavka 1. i članka 82. stavka 1. Ove Uredbe.

Članak 80.

Namjena (određenje) povučenih proizvoda

1.   Države članice utvrđuju dopuštenu namjenu za proizvode koji se povlače s tržišta. One donose odredbe kojima se osigurava da ne dođe do negativnog utjecaja na okoliš ili negativnih posljedica za zaštitu bilja zbog povlačenja proizvoda ili njihove namjene. Troškovi koje su proizvođačke organizacije imale zbog poštovanja ovih odredaba prihvatljivi su kao dio potpore za povlačenja s tržišta u okviru operativnog programa.

2.   Namjene navedene u stavku 1. uključuju besplatnu distribuciju u smislu članka 103.d stavka 4. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 i ostale jednakovrijedne namjene koje odobre države članice.

Države članice mogu dopustiti humanitarnim organizacijama i institucijama iz članka 103.d stavka 4. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 da zatraže simboličan doprinos od krajnjeg primatelja proizvoda povučenih s tržišta ako su ti proizvodi prerađeni.

Korisnicima besplatne distribucije može se dopustiti da prerađivačima voća i povrća plate u naturi ako je takvo plaćanje samo naknada za troškove prerade i samo ako je država članica u kojoj se vrši plaćanje predvidjela pravila kojima se osigurava krajnji korisnici iz drugog podstavka troše prerađene proizvode.

Države članice poduzimaju sve potrebne korake kako bi olakšale kontakte i suradnju između proizvođačkih organizacija i od njih odobrenih humanitarnih organizacija i institucija iz članka 103.d stavka 4. Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

3.   Dopušteno je proizvode ustupiti prerađivačkoj industriji. Države članice donose detaljne propise kojima se osigurava da ne dolazi do narušavanja tržišnog natjecanja za pojedine industrije unutar Unije ili za uvezene proizvode, te da povučeni proizvodi ponovno ne stignu na komercijalno tržište. Alkohol dobiven destilacijom smije se koristiti isključivo u industrijske svrhe ili za proizvodnju energije.

Članak 81.

Troškovi prijevoza

1.   Troškovi prijevoza za besplatnu distribuciju svih proizvoda povučenih s tržišta prihvatljivi su za naknadu u okviru operativnog programa na temelju paušalnih iznosa, utvrđenih u skladu s udaljenosti između točke povlačenja i mjesta isporuke, utvrđenih u Prilogu XII.

Za prijevoz morskim putem države članice utvrđuju udaljenost između točke povlačenja i mjesta isporuke. Naknada ne smije prelaziti troškove kopnenog prijevoza najkraćim putem između mjesta utovara i teoretske točke izlaska gdje je moguć kopneni prijevoz. Korektivni koeficijent od 0,6 primjenjuje se na iznose kao što je utvrđeno u Prilogu XII.

2.   Troškovi prijevoza isplaćuju se onoj strani koja stvarno snosi financijski trošak dotičnog prijevoza.

Isplata se vrši po predočenju dokazne dokumentacije kojom se posebno potvrđuju:

Članak 82.

Troškovi sortiranja i pakiranja

1.   Troškovi sortiranja i pakiranja svježega voća i povrća povučenog s tržišta za besplatnu distribuciju prihvatljivi su u okviru operativnih programa u visini paušalnog iznosa utvrđenog u Prilogu XIII. dijelu A za proizvode u pakiranjima manjim od 25 kilograma neto težine.

2.   Na pakiranjima proizvoda za besplatnu distribuciju nalazi se europski grb, zajedno s jednim ili više natpisa utvrđenih u Prilogu XIII.dijelu B.

3.   Troškovi sortiranja i pakiranja isplaćuju se proizvođačkim organizacijama koje su izvršile te radnje.

Plaćanje se vrši po predočenju dokazne dokumentacije kojom se posebno potvrđuju:

Članak 83.

Obaveze primatelja proizvoda povučenih s tržišta

1.   Primatelji povučenih proizvoda navedenih u članku 103.d stavku 4. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 obvezuju se:

Države članice mogu odlučiti da primatelji ne moraju voditi zapisnik ili evidenciju računa iz prvog podstavka točke (b) ako primaju samo manje količine i ako smatraju da je rizik nizak. Odluka o tome i njezina obrazloženost trebaju se dati u pisanom obliku.

2.   Primatelji povučenih proizvoda za druge namjene obvezuju se:

Odjeljak 3.

Zelena berba i neubiranje

Članak 84.

Definicije zelene berbe i neubiranja

1.   U smislu ove Uredbe primjenjuju se ove definicije:

2.   Zelena berba i neubiranje dodatne su i različite od normalnih postupaka uzgoja.

Članak 85.

Uvjeti za primjenu zelene berbe i neubiranja

1.   Za mjere zelene berbe i neubiranja države članice:

2.   Proizvođačke organizacije i udruženja proizvođačkih organizacija unaprijed obavješćuju nadležna tijela država članica pisanom telekomunikacijskom ili elektroničkom porukom, o svakoj mjeri vezano uz zelenu berbu ili neubiranje koje namjeravaju poduzeti.

Prva obavijest za jednu određenu godinu i za jedan određeni proizvod mora sadržavati analizu koja se temelji na očekivanom stanju na tržištu, kojim se opravdava zelena berba kao mjera sprečavanja krize.

3.   Zelena berba i neubiranje ne smiju se primijeniti na isti proizvod i istu površinu u jednoj određenoj godini ili u dvije uzastopne godine.

4.   Iznose naknade, koji se sastoje od doprinosa Unije i doprinosa proizvođačke organizacije za zelenu berbu i neubiranje, utvrđuju države članice u skladu sa stavkom 1. točkom (a) kao plaćanja po hektaru:

Odjeljak 4.

Promicanje i informiranje

Članak 86.

Provedba mjera promicanja i informiranja

1.   Države članice donose detaljne odredbe o provedbi mjera promicanja i informiranja. Tim se odredbama mora omogućiti brza primjenu mjera kada je to potrebno.

2.   Aktivnosti u okviru mjera promicanja i informiranja primjenjuju se dodatno tekućim aktivnostima promicanja i informiranja pojedine proizvođačke organizacije, koje se ne odnose na sprečavanje krize i upravljanje krizom.

Odjeljak 5.

Izobrazba

Članak 87.

Provedba mjera izobrazbe

Države članice donose detaljne odredbe o provedbi mjera izobrazbe.

Odjeljak 6.

Osiguranje ljetine

Članak 88.

Cilj aktivnosti osiguranja ljetine

Proizvođačka organizacija provodi aktivnosti osiguranja ljetine što doprinosi sigurnom očuvanju prihoda proizvođača i pokriću tržišnih gubitaka koje ima proizvođačka organizacija i/ili njezini članovi kad su pogođeni prirodnim katastrofama, klimatskim nepogodama i, kad je primjereno, bolestima ili napadom štetnika.

Članak 89.

Provedba aktivnosti osiguranja ljetine

1.   Države članice donose detaljne odredbe o provedbi mjera osiguranja ljetine, uključujući i odredbe kojima se osigurava da mjere osiguranja ljetine ne narušavaju natjecanje na tržištu osiguranja.

2.   Države članice mogu odobriti dodatna nacionalna financijska sredstva kao potporu aktivnostima osiguranja ljetine, za koje se koriste sredstva iz operativnog fonda. Međutim, ukupan javna potpora za osiguranje ljetine ne smije prijeći:

Najveća stopa iz točke (b) prvog podstavka primjenjuje se čak i u slučajevima kad se operativnom fondu inače odobrava financijska pomoć Unije u visini od 60 % u skladu s člankom 103.d stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

3.   Aktivnosti osiguranja ljetine ne pokrivaju isplate osiguranja kojima se proizvođače obeštećuje za više od 100 % pretrpljenog gubitka prihoda, uzimajući u obzir svaku naknadu koju proizvođač dobiva iz drugih sustava potpore u odnosu na osigurani rizik.

4.   Za potrebe ovog članka, „nepovoljni klimatski uvjeti koji se mogu izjednačiti s prirodnom katastrofom” ima isto značenje kao u članku 2. stavku 8. Uredbe Komisije (EZ) br. 1857/2006 (13).

Odjeljak 7.

Potpora za administrativne troškove za osnivanje uzajamnih fondova

Članak 90.

Uvjeti za dobivanje potpore za administrativne troškove za osnivanje uzajamnih fondova

1.   Države članice donose detaljne odredbe o financijskoj potpori za administrativne troškove za osnivanje uzajamnih fondova.

2.   Financijska potpora za administrativne troškove za osnivanje uzajamnih fondova sastoji se od doprinosa Unije i doprinosa proizvođačke organizacije. Ukupan iznos potpore za administrativne troškove za osnivanje uzajamnih fondova ne smije biti veći od sljedećih udjela doprinosa proizvođačke organizacije uzajamnom fondu u prvoj, drugoj i trećoj godini njegova korištenja:

3.   Pojedina proizvođačka organizacija može primiti potporu iz stavka 2. samo jednom i samo tijekom prve tri godine korištenja fonda. Kad proizvođačka organizacija zatraži potporu samo u drugoj ili trećoj godini korištenja fonda, financijska potpora iznosi:

4.   Države članice mogu odrediti gornju granicu iznosa koje proizvođačka organizacija može primiti kao potporu za administrativne troškove za osnivanja uzajamnih fondova.

POGLAVLJE IV.

Nacionalna financijska pomoć

Članak 91.

Stupanj organiziranosti proizvođača

1.   Za potrebe članka 103.e stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 stupanj organiziranosti proizvođača u pojedinom području države članice izračunava se kao vrijednost proizvodnje voća i povrća dobivene u tom području koju su na tržište stavile proizvođačke organizacije, udruženja proizvođačkih organizacija i proizvođačke grupe podijeljeno s ukupnom vrijednošću proizvodnje voća i povrća koja je dobivena u tom području.

2.   Stupanj organiziranosti proizvođača u pojedinom području države članice smatra se posebno niskim ako je prosječna vrijednost izračunata kako je to predviđeno stavkom 1. za posljednje tri godine za koje su dostupni podaci ispod 20 %.

Samo proizvodnja voća i povrća koja potječe iz područja navedenog u ovom članku dolazi u obzir za nacionalnu financijsku pomoć. Za potrebe ove glave, područjem se smatra jasno odvojen dio državnog područja države članice na temelju njezinih administrativnih, geografskih ili gospodarskih značajki.

Članak 92.

Ovlaštenje za plaćanje nacionalne financijske pomoći

1.   Države članice podnose zahtjev Komisiji za dopuštenje da odobre nacionalnu financijsku pomoć u skladu s člankom 103.e stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 za operativne programe koji se provode u jednoj kalendarskoj godini do 31. siječnja te godine.

Zahtjevu treba priložiti dokaz iz kojeg je vidljivo da je stupanj organiziranosti proizvođača u dotičnom području posebno nizak u smislu članka 91. ove Uredbe te da samo proizvodi iz sektora voća i povrća proizvedeni u tom području dolaze u obzir za dobivanje pomoći, kao i detalje o dotičnim proizvođačkim organizacijama, iznosu pojedine pomoći i udjelu financijskog doprinosa u skladu s člankom 103.b stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

2.   Komisija odobrava ili odbija zahtjev u roku od tri mjeseca od njegovog podnošenja. Ako Komisija ne odgovori unutar tog roka, zahtjev se smatra odobrenim.

Ako je zahtjev nepotpun, tromjesečno razdoblje se privremeno suspendira i državu članicu je potrebno obavijestiti o ustanovljenom nedostatku. Privremena odgoda roka stupa na snagu datumom kad je država članica obaviještena o odgodi roka i traje do primitka upotpunjenog zahtjeva.

Članak 93.

Izmjene operativnog programa

Proizvođačka organizacija koja želi zatražiti nacionalnu financijsku pomoć prema potrebi izmjenjuje svoj operativni program u skladu s člancima 65. ili 66.

Članak 94.

Zahtjev za plaćanje i isplata nacionalne financijske potpore

1.   Proizvođačke organizacije podnose zahtjev za nacionalnu financijsku pomoć i države članice isplaćuju pomoć u skladu s člancima 69. i 70.

2.   Države članice utvrđuju dodatne odredbe o plaćanju nacionalne financijske pomoći, uključujući o mogućnosti isplata predujma i djelomičnih plaćanja.

Članak 95.

Nadoknada nacionalne financijske pomoći koju daje Unija

1.   Države članice mogu zatražiti od Unije nadoknadu odobrene nacionalne financijske pomoći stvarno isplaćene proizvođačkim organizacijama do 1. siječnja druge godine koja slijedi godinu provedbe programa.

Zahtjevu treba priložiti dokaz iz kojega je vidljivo da su uvjeti navedeni u članku 103.e stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 ispunjeni u tri godine od prethodne četiri godina, kao i detalje o dotičnim proizvođačkim organizacijama, iznos stvarno isplaćene pomoći i opis operativnog fonda, razvrstano prema ukupnom iznosu i doprinosima Unije, države članice (nacionalna financijska pomoć) i proizvođačke organizacije i članova.

2.   Komisija donosi odluku o odobrenju ili odbija zahtjev. Zahtjev se odbija ako nisu poštovani propisi o dopuštenju i nadoknadi nacionalne financijske pomoći ili ako država članica koja podnosi zahtjev nije poštovala pravila o proizvođačkim organizacijama, operativnom fondu i operativnim programima utvrđena ovom Uredbom ili Uredbom (EZ) br. 1234/2007.

3.   Ako je odobrena nadoknada Unije za pomoć, prihvatljivi troškovi se predočuju Komisiji u skladu s postupkom utvrđenim u članku 5. Uredbe Komisije (EZ) br. 883/2006 (14).

4.   Udjel nadoknade Unije za nacionalnu financijsku pomoć iznosi najviše 60 % od nacionalne financijske pomoći dodijeljene proizvođačkoj organizaciji.

POGLAVLJE V.

Opće odredbe

Odjeljak 1.

Izvještaji i obavješćivanja

Članak 96.

Izvještaji proizvođačkih grupa i proizvođačkih organizacija

1.   Na zahtjev nadležnog tijela države članice proizvođačke grupe i proizvođačke organizacije dostavljaju sve relevantne podatke potrebne za sastavljanje godišnjih izvještaja iz članka 97. točke (b).

2.   Proizvođačke organizacije podnose godišnje izvještaje o provedbi operativnih programa, koji se prilažu zahtjevima za potporu.

Ti se izvještaji odnose na:

3.   Za svaki provedeni operativni program godišnji izvještaj sadrži:

Prema potrebi, u godišnjem izvještaju treba navesti koje su učinkovite zaštitne mjere osigurane u skladu s nacionalnom strategijom i primjenom članka 103.c stavka 5. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 za zaštitu okoliša od mogućih većih opterećenja koja proizlaze iz ulaganja koja se potiču unutar operativnog programa.

4.   Za posljednju godinu provedbe operativnog programa umjesto godišnjeg izvještaja iz stavka 1. podnosi se završni izvještaj.

U završnim izvještajima ukazuje se do koje su mjere postignuti ciljevi kojima se težilo programima. U njima se objašnjavaju izmjene aktivnosti i/ili metoda i navode čimbenici koji su doprinijeli uspjehu ili neuspjehu provedbe programa, koji su uzeti ili će se uzeti u obzir pri sastavljanju sljedećih operativnih programa, ili pri izmjenama postojećih operativnih programa.

5.   Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe ove Uredbe, ako proizvođačka grupa ili proizvođačka organizacija propusti obavijestiti državu članicu kako je propisano u okviru ove Uredbe ili Uredbe (EZ) br. 1234/2007, ili ako se obavijest pokaže neispravnom u svjetlu objektivnih činjenica koje posjeduju države članice, država članica suspendira privremeno priznanje proizvođačke organizacije ili priznanje proizvođačke organizacije dok se ne podnese ispravna obavijest.

Država članica u svoj godišnji izvještaj iz članka 97. točke (b) ove Uredbe navodi detaljne podatke o takvim slučajevima.

Članak 97.

Obavijesti država članica o proizvođačkim organizacijama, udruženjima proizvođačkih organizacija i proizvođačkim grupama

Države članice dostavljaju Komisiji sljedeće podatke i dokumentaciju:

Članak 98.

Obavijesti država članica o proizvođačkim cijenama voća i povrća na unutrašnjem tržištu

1.   Nadležno tijelo države članice obavješćuje Komisiju do 12.00 sati u podne (bruxellesko vrijeme) svake srijede za svaki tržišni dan o zabilježenim prosječnim cijenama za voće i povrće kojim se trgovalo na reprezentativnim tržištima s popisa u Prilogu XV. dijelu A.

Za voće i povrće obuhvaćeno općim tržišnim standardom, obavješćuju se samo cijene za proizvode koji ispunjavaju taj standard, dok se cijene za proizvode koji potpadaju pod poseban tržišni standard odnose samo na proizvode klase I.

Zabilježene cijene odnose se na cijene franko mjesto pakiranja, sortirano, upakirano i prema potrebi, na paletama, izraženo u eurima za po 100 kilograma neto težine.

Ako su dostupni podaci, države članice obavješćuju o cijenama za tipove i vrste proizvoda, veličine i/ili opreme navedene u Prilogu XV. dijelu A. Ako se zabilježene cijene odnose na druge tipove, vrste, veličine i/ili opreme od onih navedenih u Prilogu XV. dijelu A, nadležna tijela država članica obavješćuju Komisiju o tipovima, vrstama, veličinama i/ili opremama proizvoda na koje se cijene odnose.

2.   Države članice određuju u proizvodnom području reprezentativna tržišta pojedinog voća i povrća na temelju transakcija provedenih na prema vanjskim kriterijima prepoznatljivim tržištima, poput tržnica na veliko, aukcijskim tržnicama ili drugim mjestima gdje se susreću ponuda i potražnja, ili na temelju izravnih transakcija između proizvođača, uključujući proizvođačkih organizacija, i pojedinačnih kupaca, poput trgovaca na veliko, ostalih trgovaca, distribucijskih centara ili drugih relevantnih subjekata. Reprezentativna tržišta mogu se također odrediti na temelju kombinacije transakcija provedenih na prema vanjskim kriterijima prepoznatljivim tržnicama i izravnim transakcijama.

3.   Nadležna tijela država članica mogu na dobrovoljnoj osnovi obavijestiti Komisiju o proizvođačkim cijenama voća i povrća i ostalih proizvoda navedenih na popisu u Prilogu XV. dijelu B.

4.   Obavještavanja o cijenama prema stavku 3. provodi se u skladu sa smjernicama koje donosi Komisija koja ih javno objavljuje na način koji ona smatra prikladnim.

Odjeljak 2.

Kontrole

Članak 99.

Jedinstveni sustav identifikacije

Države članice osiguravaju da se jedinstveni sustav identifikacije primjenjuje na sve zahtjeve za dodjelu potpore koju podnose iste proizvođačke organizacije ili proizvođačke grupe. Ta identifikacija mora biti kompatibilna sa sustavom registracije identiteta prema članku 15. stavku 1. točki (f) Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (15).

Članak 100.

Postupak podnošenja

Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe ove Uredbe, države članice utvrđuju odgovarajuće postupke za podnošenje zahtjeva za potporu, zahtjeva za priznanje ili odobrenje operativnih programa, kao i zahtjeva za plaćanja.

Članak 101.

Uzorkovanje

Ako je potrebno provesti provjere uzorkovanjem, države članice vrstama i učestalosti kontrola te na temelju analize rizika osiguravaju da su kontrole primjerene pojedinoj mjeri.

Članak 102.

Administrativne kontrole

Provode se administrativne kontrole svih zahtjeva za dodjelu potpore ili zahtjeva za plaćanje koje obuhvaćaju sve moguće i primjerene elemente. O postupcima, poduzetim radnjama, rezultatima provjere i poduzetim mjerama u odnosu na nepravilnosti treba se voditi zapisnik.

Članak 103.

Kontrole na licu mjesta

1.   O svakoj kontroli na licu mjesta sastavlja se izvještaj o nadzoru kako bi se omogućio pregled pojedinosti provedenih kontrola. U izvještaju se posebno navode sljedeći podaci:

2.   Korisniku se može omogućiti potpisivanje izvještaja kako bi potvrdio svoju prisutnost prilikom kontrole i dodao svoje primjedbe. Ako se ustanove nepravilnosti, korisnik može primiti presliku izvještaja o nadzoru.

3.   Može se unaprijed dati obavijest o kontrolama na licu mjesta, pod uvjetom da se time ne ugrožava cilj kontrole. Obavijest koju se daje unaprijed treba ograničiti na najkraći potreban rok.

4.   Kad je to moguće, treba provoditi kontrole na licu mjesta predviđene ovom Uredbom istodobno s drugim kontrolama predviđenim propisima Unije o poljoprivrednim subvencijama.

Članak 104.

Odobrenje zahtjeva za priznavanje i odobrenje operativnih programa

1.   Prije priznanja proizvođačke organizacije u okviru članka 125.b stavka 2. točke (a) Uredbe (EZ) br. 1234/2007, države članice provjeravaju ispunjavanje uvjeta za priznanje kontrolom na licu mjesta kod proizvođačke organizacije.

2.   Prije odobrenja operativnog programa u okviru članka 64., nadležno tijelo države članice provjerava svim odgovarajućim načinima, uključujući kontrolom na licu mjesta, operativni program podnesen na odobrenje i, prema potrebi, zahtjeve za izmjenu. Te se kontrole posebno odnose na:

Članak 105.

Administrativne kontrole zahtjeva za potpore za operativne programe

1.   Prije odobrenja potpore države članice provode administrativne kontrole svih zahtjeva za dodjelu potpore, kao i kontrole na licu mjesta nasumičnim uzorkovanjem prema članku 106.

2.   Administrativne kontrole zahtjeva za potpore uključuju posebno, i ako je to važno za podneseni zahtjev, provjeru:

3.   Troškovi nastali u okviru operativnog programa moraju se potkrijepiti fakturama i dokumentacijom, poput bankovnih izvoda, kojima se dokazuje da je plaćanje izvršeno. Ako se to ne može učiniti, plaćanja trebaju biti popraćena ispravama jednakovrijedne dokazne vrijednosti. Fakture moraju biti ispostavljene na ime proizvođačke organizacije, udruženja proizvođačkih organizacija ili u slučajevima prema članku 50. stavku 9. na društva kćeri, ili, ovisno o odobrenju države članice, na ime jednog ili više njezinih članova. Međutim, prema potrebi, fakture za troškove radne snage prema Prilogu IX. točki 2. podtočki (b) moraju biti ispostavljeni na ime proizvođačke organizacije, udruženja proizvođačkih organizacija ili društva kćeri u slučaju prema članku 50. stavku 9.

Članak 106.

Kontrole zahtjeva za dodjelu potpore za operativne programe na licu mjesta

1.   U okviru kontrola zahtjeva za dodjelu potpore prema članku 69. stavku 1., države članice provode kontrole na licu mjesta u prostorima proizvođačke organizacija kako bi utvrdile ispunjavanje uvjeta za dodjelu potpore ili preostalog dijela potpore za dotičnu godinu.

Te se kontrole posebno odnose na:

2.   Kontrole prema stavku 1. moraju obuhvatiti značajan uzorak zahtjeva za svaku godinu. Uzorak treba obuhvatiti najmanje 30 % ukupnog iznosa zatražene potpore, u državama članicama koje imaju više od 10 priznatih proizvođačkih organizacija. U ostalim slučajevima, svaka se proizvođačka organizacija provjerava najmanje jednom svake tri godine.

Provodi se najmanje jedna kontrola svake proizvođačke organizacije prije isplate potpore ili njezinog preostalog dijela za posljednju godinu njezinog operativnog programa.

3.   Rezultati kontrola na licu mjesta procjenjuju se kako bi se utvrdilo jesu li problemi s kojima se susrelo sustavnog karaktera, što za sobom povlači rizik za druge slične aktivnosti, korisnike ili tijela. Procjenom se također ustanovljuju uzroci takvih situacija, moguća daljnja potrebna ispitivanja i korektivne ili preventivne aktivnosti.

Ako se kontrolama ustanove značajne nepravilnosti u području ili dijelu područja ili kod određene proizvođačke organizacije, država članica provodi dodatne kontrole tijekom tekuće godine i povećava postotak odgovarajućih zahtjeva koje treba provjeriti sljedeće godine.

4.   Na temelju analize rizika država članica utvrđuje koje proizvođačke organizacije treba provjeriti.

Kod analiza rizika posebno se vodi računa o:

Članak 107.

Kontrole mjera operativnih programa na licu mjesta

1.   Kontrolama na licu mjesta mjera operativnih programa, države članice posebno provjeravaju:

2.   Vrijednost proizvodnje stavljene na tržište provjerava se na temelju podataka knjigovodstvenog sustava koji su podvrgnuti reviziji i potvrđeni prema nacionalnom pravu.

S tim ciljem, države članice mogu predvidjeti da se iskazana vrijednost proizvodnje stavljene na tržište potvrđuje na isti način kao i financijski knjigovodstveni podaci.

Provjera iskazane vrijednosti proizvodnje stavljene na tržište može se poduzeti prije predočenja odgovarajućeg zahtjeva za dodjelu potpore. Ona se mora provesti najkasnije prije isplate potpore.

3.   Osim u izvanrednim okolnostima, provjera na licu mjesta uključuje pregled mjesta aktivnosti ili, ako je aktivnost nematerijalna, posjet nositelju aktivnosti. Posebno se najmanje jednom obilaze pojedinačna gospodarstva koja su obuhvaćena uzorkovanjem prema članku 106. stavku 2. kako bi se provjerila provedba aktivnosti.

Međutim, države članice mogu odlučiti da ne provode takve preglede kad se radi o manjim aktivnostima, ili ako smatraju da je mali rizik da uvjeti za dobivanje potpore nisu ispunjeni ili da aktivnost u stvarnosti nije provedena. Takva se odluka i njezino obrazloženje daju u pisanom obliku.

4.   Kontrola na licu mjesta obuhvaća sve preuzete obveze i zadaće proizvođačke organizacije ili njezinih članova koje se mogu provjeriti za vrijeme kontrolnog obilaska.

5.   U stope kontrole prema članku 106. stavku 2. mogu se uračunati samo kontrole koje ispunjavaju sve zahtjeve ovog članka.

Članak 108.

Kontrola prvog stupnja postupaka povlačenja

1.   U svakoj proizvođačkoj organizaciji države članice provode kontrole prvog stupnja postupaka povlačenja s tržišta, koje se sastoje od provjere dokumentacije i identiteta i fizičke provjere prema potrebi, uzorkovanjem, težine proizvoda povučenih s tržišta i provjere poštovanja odredaba članka 76. u skladu s postupcima utvrđenim u glavi II. poglavlju II. Kontrola se provodi nakon primitka obavijesti prema članku 78. stavku 1., u rokovima predviđenim u članku 78. stavku 2.

2.   Kontrole prvog stupnja predviđene stavkom 1. obuhvaćaju 100 % količine proizvoda povučenih s tržišta. Na kraju te kontrole povučeni se proizvodi koji nisu određeni za besplatnu distribuciju, pod nadzorom nadležnih tijela u skladu s odredbama i uvjetima koje su utvrdile države članice u skladu s člankom 80., denaturiraju ili ustupaju prerađivačkoj industriji

3.   Odstupajući od odredaba stavka 2. kad su proizvodi namijenjeni za besplatnu distribuciju, države članice mogu provjeriti manji postotak od onog navedenog u tom stavku, pod uvjetom da to nije manje od 10 % dotičnih količina neke proizvođačke organizacije tijekom tržišne godine. Kontrola se može provesti u proizvođačkoj organizaciji i/ili u prostorima primatelja proizvoda. U slučaju da se kontrolama ustanove značajne nepravilnosti, nadležna tijela države članice provode dodatne provjere.

Članak 109.

Kontrole drugog stupnja postupaka povlačenja

1.   U okviru kontrola prema članku 106. države članice provode kontrole drugog stupnja postupaka povlačenja s tržišta.

Države članice utvrđuju kriterije za analizu i procjenu rizika da pojedina proizvođačka organizacija ne provodi postupke povlačenja prema propisima. Ti se kriteriji, između ostalog, odnose na nalaze prethodnih kontrola prvog i drugog stupnja, te raspolaže li proizvođačka organizacija neki oblik postupka osiguranja kakvoće ili ne. Na temelju tih kriterija države članice utvrđuju minimalnu učestalost kontrola drugog stupnja za svaku proizvođačku organizaciju.

2.   Kontrole prema stavku 1. sastoje se od kontrola na licu mjesta u prostorima proizvođačkih organizacija i primatelja povučenih proizvoda, kako bi se osiguralo da su ispunjeni uvjeti za plaćanje potpore Unije. Kontrole obuhvaćaju:

3.   Kontrole prema stavku 2. provode se u prostorima dotične proizvođačke organizacije i primatelja povezanih s ovim organizacijama. Svaka kontrola uključuje nasumični uzorak koji predstavlja najmanje 5 % količina koje je proizvođačka organizacija povukla s tržišta tijekom tržišne godine.

4.   U evidenciji određenih zaliha i knjigovodstvenim zapisima iz stavka 2. točke (a) iskazuju se za svaki proizvod povučen s tržišta iznosi izraženi u količini:

5.   Kontrole namjene proizvoda prema stavku 4. točki (c) obuhvaćaju posebno:

6.   Ako se kontrolama drugog stupnja ustanove značajne nepravilnosti, nadležna tijela države članice provode detaljnije kontrole drugog stupnja za dotičnu tržišnu godinu i predviđaju veću učestalost kontrola drugog stupnja u prostorima proizvođačkih organizacija ili njihovih udruženja tijekom sljedeće tržišne godine.

Članak 110.

Zelena berba i neubiranje

1.   Prije postupka zelene berbe, države članice provjeravaju kontrolom na licu mjesta da dotični proizvodi nisu oštećeni i da je dotična površina dobro održavana. Nakon zelene berbe, države članice provjeravaju je li ljetina pobrana s cijele dotične površine i jesu li ubrani proizvodi denaturirani.

Nakon završetka razdoblja berbe, države članice provjeravaju pouzdanost analize na temelju očekivanog stanja na tržištu iz članka 85. stavka 2. One također analiziraju sve razlike između očekivanog stanja i stvarnog stanja na tržištu.

2.   Prije postupka neubiranja, države članice provjeravaju kontrolom na licu mjesta je li određena površina dobro održavana, da već nije obavljena djelomična berba, te da je proizvod dobro razvijen, općenito zdrav, čist i kakvoće prihvatljive za prodaju na tržištu.

Države članice osiguravaju da se proizvodnja denaturira. Ako to nije moguće, one moraju osigurati kontrolom na licu mjesta ili obilaskom tijekom sezone berbe da se berba neće provesti.

3.   Članak 109. stavci 1., 2., 3. i 6. primjenjuju se mutatis mutandis.

Članak 111.

Kontrole prije odobrenja planova priznavanja proizvođačkih grupa

1.   Prije odobrenja plana priznavanja proizvođačke grupe u okviru članka 125.e stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1234/2007, države članice provode kontrolu na licu mjesta kod pravnog subjekta ili jasno utvrđenog dijela pravnog subjekta.

2.   Država članica provjerava na sve odgovarajuće načine, uključujući kontrolom na licu mjesta:

Članak 112.

Kontrole zahtjeva za dodjelu potpore proizvođačkim grupama

1.   Prije odobrenja plaćanja, države članice provode administrativne kontrole svih zahtjeva za dodjelu potpore koje su podnijele proizvođačke grupe, kao i kontrole na licu mjesta nasumičnim uzorkovanjem.

2.   Nakon podnošenja zahtjeva za dodjelu potpore prema članku 45., države članice provode kontrole proizvođačkih grupa na licu mjesta, kako bi utvrdile ispunjavanje uvjeta za dodjelu potpore za dotičnu godinu.

Te se kontrole posebno odnose na:

3.   Kontrole prema stavku 2. moraju obuhvatiti znatan nasumičan uzorak zahtjeva svake godine. Uzorak predstavlja najmanje 30 % ukupnog iznosa potpore.

Sve proizvođačke grupe provjeravaju se najmanje jednom svakih pet godina.

4.   Članci 105. i 107. primjenjuju se mutatis mutandis.

Članak 113.

Transnacionalne proizvođačke organizacije i transnacionalna udruženja proizvođačkih organizacija

1.   Država članica u kojoj transnacionalna proizvođačka organizacija ili transnacionalno udruženje proizvođačkih organizacija ima sjedište snosi sveukupnu odgovornost za provedbu kontrola te organizacije odnosno udruženja, i to posebno u vezi operativnih programa i operativnih fondova, te izriče prema potrebi i kazne.

2.   Ostale države članice, iz članka 28. stavka 2. točke (c) i članka 35. stavka 2. točke (c) koje su obvezne u administrativnom pogledu surađivati, provode administrativne kontrole i kontrole na licu mjesta kako zatraži država članica iz stavka 1. ovog članka te je obavješćuju o rezultatima kontrola. One moraju poštovati sve rokove koje je utvrdila država članica iz stavka 1.

3.   Propisi koji važe u državi članici iz stavka 1. primjenjuju se na proizvođačku organizaciju, operativni program i operativni fond. Međutim, u odnosu na pitanja zaštite okoliša i pitanja zaštite bilja te u odnosu na zbrinjavanje povučenih proizvoda, primjenjuju se propisi države članice u kojoj se obavlja proizvodnja.

Odjeljak 3.

Kazne

Članak 114.

Nepoštovanje kriterija priznavanja

1.   Države članice povlače priznanje proizvođačke organizacije ako je propust u poštovanju kriterija priznavanja znatan i proizlazi iz činjenice da je proizvođačka organizacija djelovala s namjerom ili iz krajnje nepažnje.

Države članice posebno povlače priznanje proizvođačke organizacije ako se propust u poštovanju kriterija za priznavanje odnosi na:

Povlačenje priznanja prema ovom stavku stupa na snagu od datuma kad uvjeti za priznanje nisu bili ispunjeni, ovisno o rokovima prema važećem horizontalnom zakonodavstvu na nacionalnoj razini.

2.   Kad se ne primjenjuje stavak 1., države članice suspendiraju priznanje proizvođačke organizacije ako je propust u poštovanju kriterija za priznanje znatan, ali je samo privremen.

Tijekom razdoblja suspenzije potpora se ne isplaćuje. Obustava stupa na snagu danom provedene kontrole i završava na dan kontrole koja pokazuje da su dotični kriteriji ispunjeni.

Razdoblje suspenzije ne smije prijeći 12 mjeseci. Ako dotični kriteriji nisu ispunjeni, nakon 12 mjeseci priznanje se povlači.

Države članice mogu izvršiti plaćanja nakon isteka roka utvrđenog u članku 70. ako je to potrebno radi primjene ovog stavka. Ta kasnija plaćanja ne smiju se ni u kojem slučaju vršiti nakon 15. listopada druge godine nakon godine provedbe programa.

3.   U ostalim slučajevima nepoštovanja kriterija za priznavanje, kad se ne primjenjuju stavci 1. i 2., države članice dostavljaju dopis upozorenja u kojem su navedene korektivne mjere koje treba poduzeti. Države članice mogu odgoditi isplate potpore sve dok nisu poduzete korektivne mjere.

Države članice mogu izvršiti plaćanja nakon isteka roka utvrđenog u članku 70. ako je to potrebno radi primjene ovog stavka. Ta kasnija plaćanja ne smiju se ni u kojem slučaju vršiti nakon 15. listopada druge godine nakon godine provedbe programa.

Nepoduzimanje korektivnih mjera u roku od 12 mjeseci smatrat će se znatnim propustom u odnosu na poštovanje kriterija i slijedom toga primjenjuje se stavak 2.

Članak 115.

Prijevara

1.   Kad se ustanovi da je proizvođačka organizacija, udruženje proizvođačkih organizacija ili proizvođačka grupa počinila prijevaru vezano uz potporu obuhvaćenu Uredbom (EZ) br. 1234/2007, države članice će, ne dovodeći u pitanje druge kazne koje se primjenjuju u skladu sa zakonodavstvom Unije i nacionalnim zakonodavstvom:

2.   Države članice mogu suspendirati priznanje proizvođačke organizacije, udruženja proizvođačkih organizacija ili proizvođačke grupe, ili suspendirati isplate jednom takvom tijelu ako se sumnja da su izvršila prijevaru vezano uz potpore obuhvaćene Uredbom (EZ) br. 1234/2007.

Članak 116.

Proizvođačke grupe

1.   Države članice primjenjuju, mutatis mutandis, sankcije i novčane kazne predviđene u članku 114. i/ili članku 117. prema potrebi na planove priznavanja.

2.   Dodatno stavku 1., ako nakon isteka razdoblja koji je država članica utvrdila prema članku 49. stavku 4. proizvođačka grupa nije priznata kao proizvođačka organizacija, država članica će povući:

Članak 117.

Operativni program

1.   Plaćanja se izračunavaju na temelju iznosa koji se ustanovi kao prihvatljiv za potporu.

2.   Država članica preispituje zahtjev za dodjelu potpore primljen od korisnika i utvrđuje iznose koji su prihvatljivi za potporu. Ona utvrđuje:

3.   Ako je iznos utvrđen prema stavku 2. točki (a) veći od iznosa utvrđenog prema stavku 2. točki (b) za više od 3 %, primjenjuje se novčana kazna. Iznos kazne jest razlika između iznosa izračunatih u stavku 2. točkama (a) i (b).

Međutim, novčana kazna se neće primijeniti ako proizvođačka organizacija ili proizvođačka grupa može dokazati da nije odgovorna za uvrštavanje neprihvatljivog iznosa.

4.   Stavci 2. i 3. primjenjuju se mutatis mutandis na neprihvatljive troškove utvrđene tijekom kontrola na licu mjesta ili kasnijim kontrolama.

5.   Ako je vrijednost proizvodnje stavljene na tržište deklarirana i provjerena prije podnošenja zahtjeva za dodjelu potpore, za utvrđivanje iznosa iz stavka 2. točaka (a) odnosno (b) koriste se deklarirane i odobrene vrijednosti.

Članak 118.

Kazne nakon kontrola prvog stupnja postupaka povlačenja

Ako se, nakon kontrole prema članku 108. ustanove nepravilnosti u vezi s tržišnim standardima ili minimalnim zahtjevima navedenim u članku 76., korisnik je dužan:

Članak 119.

Ostale kazne koje se primjenjuju na proizvođačke organizacije u vezi s postupcima povlačenja

1.   Novčane kazne navedene u članku 117. obuhvaćaju potpore za koje je podnesen zahtjev u okviru radnji povlačenja kao integriranih dijelova izdataka operativnog programa.

2.   Troškovi za radnje povlačenja nisu prihvatljivi ako se proizvodi koji nisu stavljeni u prodaju ne zbrinu kako je država članica predvidjela člankom 80. stavkom 1. ili ako su povlačenje ili njegova namjena imali negativan učinak na okoliš ili posljedice vezano uz zaštitu bilja, što predstavlja kršenje odredaba usvojenih člankom 80. stavkom 1.

Članak 120.

Kazne koje se primjenjuju na primatelje povučenih proizvoda

Ako se tijekom kontrola provedenih u skladu s člancima 108. i 109. ustanove nepravilnosti koje se mogu pripisati primateljima povučenih proizvoda, primjenjuju se sljedeće kazne:

Kazna predviđena u točki (a) stupa na snagu odmah i traje najmanje jednu tržišnu godinu. Ona se može produžiti ovisno o ozbiljnosti nepravilnosti.

Članak 121.

Zelena berba i neubiranje

1.   Ako se vezano uz zelenu berbu ustanovi da proizvođačka organizacija nije ispunila svoje obaveze, ona mora platiti novčanu kaznu u iznosu naknade za površine za koje obaveza nije poštovana. Neispunjenje obaveza uključuje slučajeve kad:

2.   Ako se vezano uz neubiranje ustanovi da proizvođačka organizacija nije ispunila svoje obaveze, ona mora platiti novčanu kaznu u iznosu naknade za površine za koje obaveza nije poštovana. Neispunjavanje obaveza uključuje slučajeve kad:

3.   Novčane kazne navedene u stavcima 1. i 2. primjenjuju se dodatno novčanim kaznama prema članku 117.

Članak 122.

Sprečavanje kontrole na licu mjesta

Zahtjev za dodjelu potpore bit će odbijen za dio onih troškova za koje proizvođačka organizacija, član ili odgovarajući predstavnik spriječi izvršenje kontrole na licu mjesta.

Članak 123.

Plaćanje povrata potpore i novčanih kazni

1.   Proizvođačke organizacije, udruženja proizvođačkih organizacija, proizvođačke grupe ili drugi predmetni subjekti vraćaju nepropisno isplaćenu potporu s kamatama te plaćaju novčane kazne predviđene u ovom odjeljku.

Kod izračuna kamata:

2.   Povrat potpore, kamate i izrečene novčane kazne uplaćuju se u korist Europskoga fonda za jamstva u poljoprivredi.

Članak 124.

Obavještavanje o nepravilnostima

Primjenom administrativnih sankcija i novčanih kazni te povratom nepropisno plaćenih iznosa kako je predviđeno u ovom odjeljku, ne dovodi se u pitanje obavješćivanje Komisije o nepravilnostima prema Uredbi Komisije (EZ) br. 1848/2006 (16).

Odjeljak 4.

Nadzor i procjena operativnih programa i nacionalnih strategija

Članak 125.

Zajednički pokazatelji učinkovitosti

1.   Nacionalne strategije i operativni programi podliježu nadzoru i vrednovanju s ciljem ocjenjivanja napretka u postizanju ciljeva utvrđenih u operativnim programima, kao i učinkovitosti i isplativosti u vezi s ovim ciljevima.

2.   Napredak, učinkovitost i isplativost procjenjuju se na temelju zajedničkih pokazatelja učinkovitosti navedenih u Prilogu VIII. za osnovno stanje kao i za financijsku provedbu, proizvodnju, rezultate i djelotvornost provedenih operativnih programa.

3.   Ako neka država članica smatra potrebnim, u nacionalnoj strategiji treba navesti ograničeni broj dodatnih pokazatelja koji su specifični za tu strategiju, a koji odražavaju nacionalne i/ili regionalne potrebe, uvjete i ciljeve specifične za operativne programe koje provode proizvođačke organizacije. Ako je moguće, treba uključiti dodatne pokazatelje vezano uz ciljeve zaštite okoliša koji nisu obuhvaćeni pokazateljima zajedničke provedbe.

Članak 126.

Nadzor i procjena postupaka u vezi s operativnim programima

1.   Proizvođačke organizacije osiguravaju nadzor i vrednovanje svojih operativnih programa koristeći odgovarajuće pokazatelje u okviru zajedničkih pokazatelja učinkovitosti prema članku 125. i prema potrebi dodatnih pokazatelja navedenih u nacionalnoj strategiji.

S tim ciljem one trebaju utvrditi sustav za prikupljanje, bilježenje i pohranu podataka korisnih za sastavljanje tih pokazatelja.

2.   Nadzor služi za procjenu napretka u postizanju specifičnih ciljeva koji su utvrđeni za operativni program. Nadzor se provodi na temelju financijskih pokazatelja, te pokazatelja proizvodnje i rezultata. Dobiveni rezultati trebaju poslužiti:

Podaci o rezultatima nadzornih aktivnosti unose se u svaki godišnji izvještaj, prema članku 96. stavku 1., koji je proizvođačka organizacija obvezna dostaviti nacionalnom tijelu zaduženom za upravljanje nacionalnom strategijom.

3.   Vrednovanje se poduzima u obliku zasebnog srednjoročnog izvještaja o vrednovanju.

Cilj je srednjoročnog vrednovanja, koje se može provesti uz pomoć specijalizirane konzultantske agencije, ispitivanje stupnja iskorištenosti financijskih sredstava, učinkovitost i isplativost operativnog programa i procjena napretka ostvarenog u odnosu na sveukupne ciljeve programa. S tim ciljem primjenjuju se zajednički pokazatelji učinkovitosti koji se odnose na početno stanje, rezultate i, prema potrebi, na djelotvornost.

Prema potrebi, u srednjoročno vrednovanje može se uključiti i kvalitativna procjena rezultata i učinaka aktivnosti zaštite okoliša usmjerenih:

Rezultati ove procjene trebaju poslužiti:

Srednjoročno vrednovanje provodi se tijekom provedbe operativnog programa, pravodobno kako bi se rezultati vrednovanja mogli uzeti u obzir kod pripreme sljedećih operativnih programa.

Izvještaj o srednjoročnom vrednovanju prilaže se odgovarajućem godišnjem izvještaju navedenom u članku 96. stavku 1.

Članak 127.

Nadzor i vrednovanje postupaka u vezi s nacionalnom strategijom

1.   Nadzor i vrednovanje nacionalne strategije provodi se primjenom odgovarajućih pokazatelja u okviru zajedničkih pokazatelja učinkovitosti iz članka 125. i prema potrebi, dodatnih pokazatelja utvrđenih u nacionalnoj strategiji.

2.   Države članice uvode sustav za prikupljanje, bilježenje i pohranu podataka u elektroničkom obliku prikladnim za sastavljanje pokazatelja navedenih u članku 125. S tim ciljem one se oslanjaju na podatke koje im dostavljaju proizvođačke organizacije o nadzoru i vrednovanju svojih operativnih programa.

3.   Nadzor je stalan i služi za procjenu napretka u ostvarivanju ciljeva i dometa utvrđenih za operativne programe. Nadzor se provodi na temelju financijskih pokazatelja, te pokazatelja proizvodnje i rezultata. S tim ciljem koriste se podaci iz godišnjih izvještaja o napredovanju koje pojedina proizvođačka organizacija dostavlja o nadzoru svojih operativnih programa. Rezultati provedbe nadzora služe:

4.   Vrednovanje služi za procjenu napredovanja u ostvarenju sveukupnih ciljeva strategije. Provodi se na temelju pokazatelja koji se odnose na početno stanje, rezultate i, prema potrebi, na djelotvornost. S tim ciljem koriste se rezultati nadzora i srednjoročnog vrednovanja operativnih programa, kako je navedeno u godišnjim izvještajima o napredovanju i završnim izvještajima koje dostavljaju proizvođačke organizacije. Rezultati provedbe vrednovanja služe:

Vrednovanje uključuje i postupak vrednovanja koje se treba provesti 2012., ali pravodobno da se omogući uvrštenje njegovih rezultata u poseban izvještaj o vrednovanju koji se prilaže te godine godišnjem nacionalnom izvještaju navedenom u članku 97. točki (b). U izvještaju se procjenjuje stupanj iskorištenosti financijskih sredstava, učinkovitost i isplativost provedenih operativnih programa, i vrednuju rezultati i učinkovitost tih programa, u odnosu na ciljeve, domete i krajnju svrhu, utvrđene strategijom i, prema potrebi, ostalih ciljeva utvrđenih u članku 103.c stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1234/2007. Vrednovanjem se trebaju steći spoznaje korisne za poboljšanje kakvoće budućih nacionalnih strategija i posebno za identifikaciju mogućih nedostataka u definiciji ciljeva, dometa ili mjera prihvatljivih za potporu, ili potrebe za određivanje novih instrumenata.

POGLAVLJE VI.

Proširenje primjene pravila na proizvođače pojedinog gospodarskog područja

Članak 128.

Obavijest o popisu gospodarskih područja

U obavijesti o popisu gospodarskih područja, kako je predviđeno u članku 125.f stavku 2. drugom podstavku Uredbe (EZ) br. 1234/2007, pružaju se svi podaci potrebni za ocjenu ispunjavanja uvjeta utvrđenih u članku 125.f stavku 2. prvom podstavku te Uredbe.

Članak 129.

Obavijest o obvezujućim pravilima; reprezentativnost

1.   Kad pojedina država članica obavješćuje o obvezujućim pravilima koje je propisala za određeni proizvod i neko gospodarsko područje prema članku 125.g Uredbe (EZ) br. 1234/2007, ona istodobno Komisiju obavještava:

2.   Za potrebe utvrđivanja reprezentativnosti u smislu članka 125.f stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1234/2007, države članice utvrđuju pravila isključujući:

Članak 130.

Financijski doprinosi

Kad država članica odluči prema članku 125.i Uredbe (EZ) br. 1234/2007, da proizvođači koji ne pripadaju proizvođačkim organizacijama moraju plaćati financijske doprinose, ona dostavlja Komisiji podatke potrebne za procjenu usklađenosti s uvjetima utvrđenim u tom članku.

Ti podaci obuhvaćaju posebno osnovicu za izračun doprinosa i njegov jedinični iznos, korisnika ili korisnike i vrstu različitih troškova navedenih u članku 125.i Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

Članak 131.

Proširenja koja prelaze jednu tržišnu godinu

Kad je odlučena primjena proširenja za razdoblje koje prelazi jednu tržišnu godinu, države članice tijekom razdoblja primjene proširenja provjeravaju za svaku tržišnu godinu ispunjavaju li se i dalje uvjeti vezano uz reprezentativnost utvrđeni u članku 125.f stavku 3. Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

Ako države članice ustanove da uvjeti više nisu ispunjeni, one odmah opozivaju proširenje s učinkom od početka sljedeće tržišne godine.

Države članice o svakom opozivu odmah obavješćuju Komisiju, koja javno objavljuje tu informaciju na način koji ona smatra prikladnim.

Članak 132.

Proizvod prodan sa stabla; kupci

1.   U slučaju kad proizvođači koji ne pripadaju proizvođačkoj organizaciji prodaju svoje proizvode sa stabla, za potrebe ispunjenja pravila u skladu s Prilogom XVI.a točkom 1. podtočkama (e) i (f) i točkom 3. Uredbi (EZ) br. 1234/2007 smatrat će se da je dotične proizvode proizveo kupac.

2.   Dotična država članica može odlučiti da i druga pravila navedena u Prilogu XVI.a Uredbi (EZ) br. 1234/2007, osim onih navedenih u stavku 1., mogu biti obvezujuća za kupce kad su odgovorni za takvu proizvodnju.

GLAVA IV.

TRGOVINA S TREĆIM ZEMLJAMA

POGLAVLJE I.

Uvozne carine i sustav ulaznih cijena

Odjeljak 1.

Sustav ulaznih cijena

Članak 133.

Područje primjene i definicije

1.   U ovom se odjeljku utvrđuju pravila za primjenu članka 140.a Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

2.   Za potrebe ovog odjeljka:

Članak 134.

Izvještavanje o cijenama i količinama uvezenih proizvoda

1.   Za svaki proizvod i za razdoblja navedena u Prilogu XVI. dijelu A, države članice dostavljaju Komisiji za svaki tržišni dan do 12 sati u podne (po bruxelleskom vremenu) sljedećeg radnog dana, za svaku zemlju podrijetla podatke:

Ako su ukupne količine navedene u točki (b) manje od jedne tone, Komisiju se ne obavješćuje o odgovarajućim cijenama.

2.   Utvrđuju se cijene navedene u stavku 1. točki (a):

One se umanjuju za sljedeće iznose:

Za iznose koji se od troškova vozarine i osiguranja oduzimaju u skladu s drugim podstavkom, države članice mogu utvrditi paušalne iznose. O takvim paušalnim iznosima i načinima njihova izračuna odmah je potrebno obavijestiti Komisiju.

3.   Cijene utvrđene u skladu sa stavkom 2., kad su određene u fazi veletrgovac/trgovac na malo, prvo se umanjuju za iznos od 9 % kako bi se uzela u obzir trgovačka marža veletrgovca, a zatim za iznos od 0,7245 EUR za 100 kilograma kako bi se uzeli u obzir troškovi rukovanja i tržišni porezi i pristojbe.

4.   Za proizvode na popisu u dijelu A Priloga XVI. koji podliježu posebnim tržišnim standardima, smatraju se reprezentativnim:

Koeficijent prilagodbe naveden u točki (c) prvog podstavka primjenjuje se na cijene nakon odbitka iznosa navedenih u stavku 2.

Za proizvode na popisu u Prilogu XVI. dijelu A koji ne podliježu posebnim tržišnim standardima, reprezentativnima se smatraju cijene proizvoda koji ispunjavaju opće tržišne standarde.

Članak 135.

Reprezentativna tržišta

Države članice obavješćuju Komisiju o uobičajenim tržišnim danima za tržišta navedena u Prilogu XVII. koja se smatraju reprezentativnim tržištima.

Članak 136.

Paušalne uvozne vrijednosti

1.   Za svaki proizvod i za razdoblja navedena u Prilogu XVI. dijelu A, za svaki radni dan i za svaku zemlju podrijetla, Komisija određuje paušalnu uvoznu vrijednost koja je jednaka ponderiranom prosjeku reprezentativnih cijena iz članka 134. umanjeno za paušalni iznos od 5 EUR/100 kg i carine ad valorem.

2.   Ako je utvrđena paušalna uvozna vrijednost za proizvode i razdoblja primjene navedene u Prilogu XVI. dijelu A u skladu s ovim odjeljkom, ne primjenjuje se jedinična cijena iz članka 152. stavka 1. točke (a) Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93 (18). Ona se zamjenjuje paušalnom uvoznom vrijednosti navedenom u stavku 1.

3.   Ako nije na snazi paušalna uvozna vrijednost za proizvod određenog podrijetla, primjenjuje se prosjek paušalnih uvoznih vrijednosti koje su na snazi za taj proizvod.

4.   Tijekom razdoblja primjene utvrđenim u Prilogu XVI. dijelu A paušalne uvozne vrijednosti primjenjuju se sve do njihove promjene. Međutim, one se prestaju primjenjivati ako Komisija nije obaviještena o prosječnoj reprezentativnoj cijeni tijekom sedam uzastopnih tržišnih dana.

Kad kod primjene prvog podstavka za određeni proizvod nema važeće paušalne uvozne vrijednosti, paušalna uvozna vrijednost koja se primjenjuje na taj proizvod jednaka je posljednjoj prosječnoj paušalnoj uvoznoj vrijednosti.

5.   Iznimno od odredaba iz stavka 1., ako nije moguće izračunati paušalnu uvoznu vrijednost, paušalna uvozna vrijednost se ne primjenjuje od prvog dana razdoblja primjene navedenih u Prilogu XVI. dijelu A.

6.   Reprezentativne cijene u eurima preračunavaju se prema reprezentativnoj tržišnoj stopi izračunatoj za pojedini dan.

7.   Paušalne uvozne vrijednosti izražene u eurima Komisija javno objavljuje na način koji ona smatra prikladnim.

Članak 137.

Osnova za uvoznu cijenu

1.   Uvozna cijena na temelju koje se proizvodi navedeni u Prilogu XVI. dijelu A razvrstavaju u Zajedničkoj carinskoj tarifi jest, prema izboru uvoznika:

2.   Uvozna cijena na temelju koje se proizvodi navedeni u Prilogu XVI. dijelu B razvrstavaju u Zajedničkoj carinskoj tarifi jest prema izboru uvoznika:

3.   Ako se uvozna cijena izračunava na temelju FOB cijene proizvoda u zemlji podrijetla, carinska se vrijednost izračunava na temelju te prodaje po toj cijeni.

Ako se uvozna cijena izračunava u skladu s jednim od postupaka predviđenih u stavku 1. točkama (b) ili (c) ili stavku 2. točki (b), carinska se vrijednost izračunava na istoj osnovi kao i uvozna cijena.

4.   Uvozniku se daje rok od mjesec dana od prodaje dotičnih proizvoda, uz ograničenje od četiri mjeseca od datuma prihvaćanja deklaracije o puštanju u slobodan promet, da dokaže da je partija prodana u skladu s uvjetima koji potvrđuju ispravnost cijena navedenih u stavku 1. točki (a) ili stavku 2. točki (a), ili da utvrdi carinsku vrijednost iz stavka 1. točke (b) ili stavka 2. točke (b). Nepoštovanje jednog od ovih rokova ima za nužnu posljedicu gubitak položenog sredstva osiguranja, ne dovodeći u pitanje primjenu stavka 5.

Položeno se sredstvo osiguranja oslobađa čim se predoči dokaz o uvjetima prodaje na prihvatljiv način za carinsko tijelo.

U protivnom se sredstvo osiguranja zadržava kao plaćanje uvozne carine.

5.   Rok od četiri mjeseca iz stavka 4., nadležna tijela države članice mogu produžiti za najviše tri mjeseca povodom propisno obrazloženog zahtjeva uvoznika.

6.   Ako nadležna tijela provjerom utvrde da nisu ispunjeni zahtjevi ovog članka, ona osiguravaju povrat dospjele carine u skladu s člankom 220. Uredbe (EEZ) br. 2913/92. Iznos carine koja se osigurava povrat ili koji preostaje za osiguranje povrata, sadrži i kamate od datuma kada je roba puštena u slobodan promet do datuma osiguranja povrata. Primjenjuje se važeća kamatna stopa za takvo osiguranje povrate u okviru nacionalnog prava.

Odjeljak 2.

Dodatne uvozne carine

Članak 138.

Područje primjene i definicije

1.   Dodatna uvozna carina kako je navedeno u članku 141. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1234/2007, dalje u tekstu”dodatna carina”, može se primijeniti na proizvode i tijekom razdoblja navedenih u Prilogu XVIII. pod uvjetima utvrđenim u ovom odjeljku.

2.   Razine aktiviranja za dodatne carine navedene su u Prilogu XVIII.

Članak 139.

Obavještavanje o količinama

1.   Za svaki od proizvoda navedenih u Prilogu XVIII. i tijekom navedenih razdoblja, države članice detaljno obavješćuju Komisiju o količinama puštenim u slobodan promet uz primjenu metode za nadzor preferencijalnog uvoza utvrđenu člankom 308.d Uredbe (EEZ) br. 2454/93.

Te se obavijesti dostavljaju svake srijede najkasnije do 12 sati u podne po bruxelleskom vremenu za količine puštene u slobodan promet tijekom prethodnog tjedna.

2.   Carinske deklaracije za puštanje u slobodan promet proizvoda obuhvaćenih ovim odjeljkom koje carinsko tijelo može prihvatiti na zahtjev uvoznika, a da one ne sadrže podatke navedene u Prilogu 37. Uredbe (EEZ) br. 2454/93, moraju sadržavati, dodatno ostalim podacima u skladu s člankom 254. te Uredbe, naznaku neto mase (u kilogramima) dotičnog proizvoda.

Ako se primjenjuje pojednostavljeni deklaracijski postupak, iz članka 260. Uredbe (EEZ) br. 2454/93 za stavljanje u slobodan promet proizvoda obuhvaćenih ovim odjeljkom, pojednostavljene deklaracije moraju sadržavati, dodatno ostalim zahtjevima, naznaku neto mase (u kilogramima) dotičnih proizvoda.

Ako se primjenjuje lokalni postupak carinjenja prema članku 263. Uredbe (EEZ) br. 2454/93 za puštanje u slobodan promet proizvoda obuhvaćenih ovim odjeljkom, obavijest carinskom tijelu navedena u članku 266. stavku 1. te Uredbe mora sadržavati sve potrebne podatke za identifikaciju robe kao i naznaku neto mase (u kilogramima) dotičnih proizvoda.

Članak 266. stavak 2. točka (b) Uredbe (EEZ) br. 2454/93 ne primjenjuje se na uvoz proizvoda obuhvaćenih ovim odjeljkom.

Članak 140.

Naplata dodatne carine

1.   Ako se ustanovi da, za jedan od proizvoda i jedno od razdoblja navedenih u Prilogu XVIII., količina stavljena u slobodan promet prelazi odgovarajuću granični obujam, Komisija naplaćuje dodatnu carinu, osim ako nije vjerojatno da bi uvoz mogao poremetiti tržište Unije ili da bi učinci mogli biti nerazmjerni željenom cilju.

2.   Dodatna se carina naplaćuje za količine koje se stavljaju u slobodan promet nakon datuma primjene te carine ako:

Članak 141.

Iznos dodatne carine

Dodatna carina koja se naplaćuje u skladu s člankom 140. odgovara jednoj trećini u Zajedničkoj carinskoj tarifi predviđenih carinskih pristojbi za dotični proizvod.

Međutim, za uvoz za koji važe carinske povlastice vezano uz carine ad valorem, dodatna carina iznosi jednu trećinu važeće posebne carine na proizvod, ako se primjenjuje članak 140. stavak 2.

Članak 142.

Izuzeća od naplate dodatne carine

1.   Od naplate dodatne carine izuzeta je sljedeća roba:

2.   Roba se smatra en route/na putu u Uniju ako:

3.   Zainteresirane strane pružaju na način prihvatljiv carinskom tijelu dokaz da su ispunjeni zahtjevi iz stavka 2.

Međutim carinsko tijelo može procijeniti da je roba napustila zemlju podrijetla prije datuma uvođenja dodatne carine ako je predočen jedan od sljedećih dokumenata:

GLAVA V.

OPĆE, PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 143.

Kontrole

Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe ove Uredbe ili drugih zakonskih propisa Unije, države članice uvode kontrole i mjere ako su one potrebne, kako bi osigurale pravilnu primjenu Uredbe (EZ) br. 1234/2007 i ove Uredbe. One moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćujuće kako bi se osigurala odgovarajuća zaštita financijskih interesa Unije.

Njima se osigurava:

Članak 144.

Nacionalne sankcije

Ne dovodeći u pitanje bilo koju kaznu utvrđenu ovom Uredbom ili Uredbom (EZ) br. 1234/2007, države članice predviđaju primjenu sankcija na nacionalnoj razini u vezi s nepravilnostima počinjenim u odnosu na zahtjeve utvrđene ovom Uredbom ili Uredbom (EZ) br. 1234/2007, koje su učinkovite, razmjerne i odvraćujuće s ciljem odgovarajuće zaštite financijskih interesa Unije.

Članak 145.

Umjetno stvorena stanja

Ne dovodeći u pitanje bilo koju određenu mjeru utvrđenu ovom Uredbom ili Uredbom (EZ) br. 1234/2007, plaćanja se ne izvršavaju u korist korisnika za koje se utvrdi da su umjetno stvorili uvjete potrebne za dobivanje takvih isplata s ciljem dobivanja prednosti koje su suprotne ciljevima određenog sustava potpore.

Članak 146.

Obavijesti

1.   Države članice imenuju jedno nadležno tijelo ili upravu odgovornu za ispunjavanje obaveza dostave obavijesti o svakoj od sljedećih tema:

2.   Države članice obavješćuju Komisiju o imenovanju i detaljima za kontaktiranje određenog tijela ili uprave i o svakoj promjeni takvih podataka.

Popis imenovanih tijela i uprava koji sadrži nazive i adrese daje se na raspolaganje državama članicama i javnosti prikladnim sredstvima putem sustava informiranja koji Komisija uvodi, uključujući objavu na internetu.

3.   Ne dovodeći u pitanje bilo koju posebnu odredbu utvrđenu ovom Uredbom, sve informacije koje su države članice dužne dostaviti Komisiji u skladu s ovom Uredbom moraju se dostaviti elektroničkim sredstvima u obliku koji određuje Komisija preko sustava informiranja, koji Komisija stavlja na raspolaganje nadležnim tijelima ili upravama država članica.

Obavijesti koje su dostavljene na neki drugi način i u drugom obliku, osim onog navedenog u prvom podstavku, mogu se smatrati da nisu dostavljene, ne dovodeći u pitanje stavak 5.

4.   Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe ove Uredbe, države članice poduzimaju sve kako bi se osiguralo poštovanje rokova za dostavu obavijesti propisanih ovom Uredbom.

5.   Ako država članica propusti dostaviti obavijesti kako se zahtijeva u okviru ove Uredbe ili Uredbe (EZ) br. 1234/2007 ili ako se obavijest pokaže netočnom u svjetlu objektivnih činjenica koje posjeduje Komisija, Komisija može suspendirati dio ili sve mjesečne isplate iz članka 14. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 (20) za sektor voća i povrća sve dok se obavijest ne dostavi na ispravan način.

Članak 147.

Očite greške

Sve obavijesti, potraživanja ili zahtjevi državi članici u okviru ove Uredbe ili Uredbe (EZ) br. 1234/2007, uključujući i zahtjev za dodjelu potpore, može se ispraviti u svako doba nakon njegova podnošenja kad se radi o očitim greškama koje je priznalo nadležno tijelo države članice.

Članak 148.

Viša sila i izvanredne okolnosti

Ako bi se u okviru ove Uredbe ili Uredbe (EZ) br. 1234/2007 trebala odrediti sankcija ili novčana kazna ili ukinuti povlastica ili priznanje, kazna ili novčana kazna neće se odrediti ili priznanje povući u slučajevima više sile ili izvanrednih okolnosti u smislu članka 31. Uredbe (EZ) br. 73/2009.

Međutim, slučaj više sile mora se prijaviti nadležnom tijelu države članice, uz odgovarajuću dokaznu dokumentaciju na prihvatljiv način za nadležne vlasti u roku od 10 radnih dana od datuma od kojega je dotična osoba u stanju to učiniti.

Članak 149.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EZ) br. 1580/2007 stavlja se izvan snage.

Međutim, članak 134. Uredbe (EZ) br. 1580/2007 i dalje se primjenjuje do 31. kolovoza 2011.

Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan snage podrazumijevaju se kao upućivanja na ovu Uredbu i prema potrebi tumače u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga XIX.

Članak 150.

Prijelazne odredbe

1.   Operativni programi koji se koriste prema članku 203.a stavku 3. točki (a) Uredbe (EZ) br. 1234/2007 mogu se i dalje provoditi do njihova dovršetka pod uvjetom da su u skladu s pravilima koja su se primjenjivala prije 1. siječnja 2008.

2.   Za potrebe članka 203.a stavka 6. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 odredbe o minimalnim svojstvima sirovine isporučene za preradu i minimalnim zahtjevima kakvoće gotovih proizvoda, koji se i nadalje primjenjuju na sirovine izvađene na području država članica koje primjenjuju prijelazne odredbe iz tog stavka jesu, dodatno uz sve mjerodavne tržišne standarde iz glave II. ove Uredbe, one odredbe koje su sadržane u Uredbama Komisije navedenim u Prilogu XX.

3.   U okviru Uredbe (EZ) br. 2200/96 prihvaćeni i prema članku 203.a stavku 4. Uredbe (EZ) br. 1234/2007 i dalje prihvaćani planovi priznavanja proizvođačkih grupa koje nemaju sjedište u državama članicama koje su pristupile Europskoj uniji 1. svibnja 2004. ili poslije tog datuma i nisu u najudaljenijim regijama Unije, navedenim u članku 349. Ugovora ili na manjim egejskim otocima kako je navedeno u članku 1. stavku 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1405/2006 (21), financiraju se po stopama utvrđenim u članku 103.a stavku 3. točki (b) Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

Planovi priznavanja prihvaćeni u okviru Uredbe (EZ) br. 2200/96 i na koje se primjenjuje članak 14. stavak 7. te Uredbe, a koji su i dalje priznati u skladu s člankom 203.a stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 1234/2007, financiraju se po stopama utvrđenim u članku 103.a. stavku 3. točki (a) Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

4.   Ako je potrebno, države članice trebaju izmijeniti svoje nacionalne strategije najkasnije do 15. rujna 2011. kako bi:

5.   Operativni programi koji su odobreni prije datuma stupanja na snagu ove Uredbe mogu se nastaviti provoditi do njihova dovršetka, a da ne ispunjavaju maksimalne stope predviđene u članku 60. stavku 4. drugom podstavku.

Članak 151.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sedmog dana od objave u Službenom listu Europske unije.

(1)  SL L 299, 16.11.2007., str. 1.

(2)  SL L 350, 31.12.2007., str. 1.

(3)  SL L 297, 21.11.1996., str. 1.

(4)  SL L 297, 21.11.1996., str. 29.

(5)  SL L 297, 21.11.1996., str. 46.

(6)  SL L 273, 17.10.2007., str. 1.

(7)  SL L 144, 4.6.1997., str. 19.

(8)  SL L 41, 14.2.2003., str. 33.

(9)  SL L 277, 21.10.2005., str. 1.

(10)  SL L 368, 23.12.2006., str. 15.

(11)  SL L 365, 31.12.1994., str. 10.

(12)  SL L 205, 3.8.1985., str. 5.

(13)  SL L 358, 16.12.2006., str. 3.

(14)  SL L 171, 23.6.2006., str. 1.

(15)  SL L 30, 31.1.2009., str. 16.

(16)  SL L 355, 15.12.2006., str. 56.

(17)  SL L 302, 19.10.1992., str. 1.

(18)  SL L 253, 11.10.1993., str. 1.

(19)  SL L 256, 7.9.1987., str. 1.

(20)  SL L 209, 11.8.2005., str. 1.

(21)  SL L 265, 26.9.2006., str. 1.

PRILOG I.

TRŽIŠNI STANDARDI IZ ČLANKA 3.

DIO A

Opći tržišni standard

1.   Minimalni zahtjevi kakvoće

Ovisno o dopuštenim odstupanjima, plodovi moraju biti:

Stanje plodova mora biti takvo da oni:

2.   Minimalni zahtjevi zrelosti

Plodovi moraju biti dovoljno razvijeni, ali ne previše razvijeni, a voće mora imati zadovoljavajuću zrelost i ne smije biti prezrelo.

Razvijenost i stanje zrelosti plodova mora biti takvo da omogućuje nastavak procesa zrenja te postignuće zadovoljavajućeg stupnja zrelosti.

3.   Dopušteno odstupanje

Dopušteno odstupanje od 10 % po broju komada ili težini plodova koji ne zadovoljavaju minimalne zahtjeve kakvoće dopušteno je u svakoj partiji. U okviru tog odstupanja, najviše ukupno 2 % može se sastojati od proizvoda koji su načeti kvarenjem.

4.   Označavanje podrijetla proizvoda

Puni naziv zemlje podrijetla (1). Za proizvode podrijetlom iz neke države članice naziv mora biti na jeziku zemlje podrijetla ili nekom drugom koji razumiju potrošači države odredišta. Za druge proizvode taj podatak mora biti na bilo kojem jeziku koji razumiju potrošači države odredišta.

DIO B

Posebni tržišni standardi

DIO 1.:   TRŽIŠNI STANDARDI ZA JABUKE

I.   DEFINICIJA PROIZVODA

Taj se standard primjenjuje na jabuke sorti (kultivara) uzgojenih od Mallus domestica Borkh, koja se potrošačima isporučuje u svježem stanju, uz izuzetak jabuka za industrijsku preradu.

II.   ODREDBE O KAKVOĆI

Standardom se određuju zahtjevi kakvoće za jabuke koje one moraju imati nakon pripreme i pakiranja.

A.   Minimalni zahtjevi

U svim klasama, ovisno o posebnim odredbama za svaku pojedinu klasu i dopuštenim odstupanjima, jabuke moraju biti:

Razvijenost i stanje jabuke moraju biti takvi da može:

B.   Zahtjevi zrelosti

Jabuke moraju biti dovoljno razvijene i biti dovoljno zrele.

Razvijenost i stanje zrelosti jabuka mora biti takvo da se mogu nastaviti procesi zrenja te postignuti stupanj zrelosti potreban u vezi sa svojstvima sorte.

Za provjeru minimalnih zahtjeva zrelosti mogu se uzeti različiti parametri (npr. morfološki aspekt, okus, čvrstoća i refraktometrijska vrijednost).

C.   Klasifikacija

Jabuke se razvrstavaju u tri dolje definirane klase:

i.   „Ekstra” klasa

Jabuke u toj klasi moraju biti vrhunske kakvoće. Moraju imati svojstva tipična za sortu (2) i neoštećenu peteljku.

Jabuke moraju imati sljedeću najmanju obojenost tipičnu za pojedinu sortu:

Meso mora biti posve zdravo.

Ne smije imati nikakve nesavršenosti osim neznatnih površinskih nedostataka pod uvjetom da oni ne utječu na opći izgled proizvoda, kakvoću, zadržavanje kakvoće i izgled u pakiranju:

ii.   Klasa I.

Jabuke u toj klasi moraju biti dobre kakvoće. Moraju imati svojstva tipična za sortu (4).

Jabuke moraju imati sljedeća minimalna svojstva obojenosti površine tipična za sortu:

Meso mora biti posve zdravo.

Međutim, mogu biti dopuštene sljedeće neznatne nesavršenosti, pod uvjetom da ne utječu na opći izgled proizvoda, kakvoću, zadržavanje kakvoće i izgled u pakiranju:

iii.   Klasa II.

U toj su klasi obuhvaćene jabuke koje se ne kvalificiraju za uvrštenje u višu klasu, ali zadovoljavaju gore navedene minimalne zahtjeve.

Meso mora biti bez većih nedostataka.

Dopušteni su sljedeći nedostaci, pod uvjetom da jabuke zadrže svoje osnovno svojstvo vezano uz kakvoću, zadržavanje kakvoće i izgled.

III.   ODREDBE O VELIČINI

Veličina se određuje prema najvećem promjeru ekvatorijalnog dijela ploda ili prema težini.

Minimalna veličina je 60 mm kad se mjeri promjer ili 90 g, ako se mjeri prema težini. Voće manjih veličina može se prihvatiti ako vrijednost Brixa u plodovima iznosi najmanje 10,5° Brixa, a veličina nije manja od 50 mm ili 70 g.

Da bi se osigurala ujednačenost veličine, razlike u veličini između plodova u istom pakiranju ne smiju prelaziti:

IV.   ODREDBE O DOPUŠTENIM ODSTUPANJIMA

U svim fazama stavljanja na tržište, dopuštena su odstupanja vezano uz kakvoću i veličinu u svakoj partiji za voće koje ne ispunjava zahtjeve naznačene klase.

A.   Dopuštena odstupanja kakvoće

i.   „Ekstra” klasa

Dopušteno je ukupno odstupanje od 5 posto, po komadu ili težini, jabuka koje ne ispunjavaju zahtjeve klase, ali koje ispunjavaju zahtjeve klase I. U okviru tog dopuštenog odstupanja, ukupno najviše 0,5 posto smije se sastojati od plodova koji ispunjavaju zahtjeve kakvoće klase II.

ii.   Klasa I.

Dopušteno je ukupno odstupanje od 10 posto, po komadu ili težini, jabuka koje ne ispunjavaju zahtjeve klase, ali koje ispunjavaju zahtjeve klase II. U okviru tog dopuštenog odstupanja ukupno najviše 1 posto smije se sastojati od plodova koji ne ispunjavaju zahtjeve kakvoće klase II. niti minimalne zahtjeve ili od plodova načetih kvarenjem.

iii.   Klasa II.

Dopušteno je ukupno odstupanje od 10 posto, po komadu ili težini, jabuka koje ne ispunjavaju zahtjeve klase niti minimalne zahtjeve. U okviru tog dopuštenog odstupanja ukupno najviše 2 posto smije se sastojati od plodova načetih kvarenjem.

B.   Dopušteno odstupanje veličine

Za sve klase dopušteno je odstupanje od 10 posto, po komadu ili težini, jabuka koje ne ispunjavaju zahtjeve klase vezano uz sortiranje po veličini. To se dopušteno odstupanje ne smije povećati da bi uključivalo plodove veličine:

V.   PROPISI O OPREMANJU

A.   Ujednačenost

Sadržaj svakog pakiranja mora biti ujednačen i sadržavati samo jabuke istog podrijetla, sorte, kakvoće i veličine (ako su sortirane po veličini) i istog stupnja zrelosti.

U slučaju „ekstra” klase ujednačenost se primjenjuje i na boju.

Međutim, mješavina jabuka izrazito različitih sorti može se zajedno pakirati u jedno prodajno pakiranje pod uvjetom da su ujednačene po kakvoći i, za svaku pojedinu sortu, po podrijetlu.

Vidljiv dio sadržaja pakiranja mora biti reprezentativan za cjelokupan sadržaj.

B.   Pakiranja

Jabuke se moraju pakirati tako da su plodovi primjereno zaštićeni. Posebno prodajna pakiranja neto mase preko 3 kg moraju biti dovoljno čvrsta da osiguravaju primjerenu zaštitu plodova.

Materijali koji se upotrebljavaju unutar pakiranja moraju biti čisti i takve kakvoće da ne uzrokuju vanjska ili unutarnja oštećenja proizvoda. Uporaba materijala, posebno trgovačkih specifikacija na papiru i naljepnica sa žigom dopuštena je pod uvjetom da se za tekst ili naljepnicu koristi neotrovna tinta ili ljepilo.

Pojedinačno nalijepljene naljepnice na proizvod moraju biti takve da kad se odstrane, ne ostavljaju vidljiv trag ljepila, niti oštećenja kore.

Pakiranja moraju biti bez ikakvih stranih tvari.

VI.   PROPISI O OZNAČAVANJU

Svako pakiranje mora na istoj strani imati, napisane čitljivim i neizbrisivim slovima, s vanjske strane vidljive, sljedeće podatke:

A.   Identifikacija

Naziv i adresa pakiratelja i/ili otprematelja.

Taj se podatak može zamijeniti s:

B.   Vrsta proizvoda

C.   Podrijetlo proizvoda

Zemlja podrijetla (7) i, neobavezno, područje uzgoja, ili nacionalna, regionalna ili lokalna naznaka mjesta.

Kod mješavina izrazito različitih sorti jabuka različitog podrijetla, mora se staviti naznaka svake zemlje podrijetla uz naziv pojedine sorte;

D.   Trgovačke specifikacije

Kad se identificira prema veličini, to se mora izraziti na sljedeći način:

E.   Službeni kontrolni žig (neobavezno)

Na pakiranjima ne moraju biti podaci prema prvom podstavku ako oni sadrže prodajna pakiranja, koja su jasno vidljiva izvana i na svima su ti podaci. Na tim pakiranjima ne smiju biti oznake koje bi mogle zavaravati potrošače. Kad su ta pakiranja na paletama, podaci se moraju staviti na natpisu na vidljivom mjestu ili na najmanje dvije strane palete.