15.12.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 335/6

(1)

U Zajedničkoj izjavi o razvojnoj politici Europske unije pod nazivom „Europski konsenzus” (2) i u Zajedničkoj izjavi o „Novom europskom konsenzusu” (3) Vijeće i predstavnici vlada država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća, Europski parlament i Komisija prepoznali su vezu između sigurnosti i razvoja.

(2)

U Programu održivog razvoja do 2030., koji je usvojen 25. rujna 2015. rezolucijom Opće skupštine Ujedinjenih naroda, istaknuta je važnost promicanja mirnih i uključivih društava i kao cilja održivog razvoja (cilj održivog razvoja br. 16) i radi postizanja ostalih rezultata razvojne politike. Ciljem održivog razvoja br. 16.a izričito se traži „jačanje relevantnih nacionalnih institucija, među ostalim putem međunarodne suradnje, za izgradnju kapaciteta na svim razinama, a posebice u zemljama u razvoju, radi sprečavanja nasilja te suzbijanja terorizma i kriminala”.

(3)

Primarni cilj razvojne politike Unije jest smanjenje siromaštva te, dugoročno gledano, njegovo iskorjenjivanje.

(4)

U Priopćenju sa sastanka na visokoj razini od 19. veljače 2016. Odbor za razvojnu pomoć Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj ažurirao je smjernice u pogledu izvješćivanja o službenoj razvojnoj pomoći u području mira i sigurnosti. Financiranje djelovanja poduzetih u skladu s ovom Uredbom predstavlja službenu razvojnu pomoć kada ono ispunjava kriterije navedene u tim smjernicama u pogledu izvješćivanja ili u bilo kojim naknadnim smjernicama u pogledu izvješćivanja o kojima Odbor za razvojnu pomoć može postići dogovor.

(5)

Pružanje potpore akterima sigurnosnog sektora u trećim zemljama, među ostalim, u izvanrednim okolnostima, vojsci, u kontekstu sprečavanja sukoba, upravljanja krizama ili u kontekstu stabilizacije ključno je za osiguravanje odgovarajućih uvjeta za iskorjenjivanje siromaštva i razvoj. Dobro upravljanje, djelotvorna demokratska kontrola i civilni nadzor nad sigurnosnim sustavom, među ostalim nad vojskom, kao i poštovanje ljudskih prava i načelâ vladavine prava, ključne su karakteristike države koja dobro funkcionira u svakom kontekstu te bi ih stoga trebalo promicati putem šire potpore trećim zemljama pri reformi sigurnosnog sektora.

(6)

U zaključcima od 19. i 20. prosinca 2013. o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici (ZSOP) Europsko vijeće naglasilo je važnost podupiranja zemalja partnera i regionalnih organizacija osiguravanjem obuke, savjeta, opreme i resursa kada je to potrebno, kako bi one sve više mogle same spriječiti krize ili njima upravljati.

(7)

U Zajedničkoj komunikaciji od 28. travnja 2015. pod nazivom „Izgradnja kapaciteta kao potpora sigurnosti i razvoju – osposobljavanje partnera u sprečavanju kriza i upravljanju njima” Komisija i Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku ponovno su istaknuli da su stabilna i sigurna društva potrebna za ostvarivanja razvojnih ciljeva.

(8)

U skladu sa sveobuhvatnim pristupom EU-a i u svrhu najvećeg mogućeg povećanja učinka, djelotvornosti i dosljednosti potpore EU-a, Vijeće je u zaključcima od 18. svibnja 2015. o ZSOP-u pozvalo Komisiju i Visokog predstavnika za vanjske poslove i sigurnosnu politiku da, uz savjetovanje s državama članicama, razviju strateški okvir na razini Unije radi potpore reformi sektora sigurnosti. U toj strategiji objedinjuju se ZSOP i svi ostali relevantni instrumenti zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP), kao i instrumenti razvojne suradnje, pri čemu se poštuju njihove pravne osnove, primarni ciljevi i postupci odlučivanja.

(9)

Izgradnju kapaciteta vojnih aktera u trećim zemljama trebalo bi provoditi u okviru politike razvojne suradnje Unije, kada se izgradnjom kapaciteta uglavnom nastoje ostvariti ciljevi u području razvoja, te u okviru ZVSP-a Unije kada se njome uglavnom nastoje ostvariti ciljevi u području mira i sigurnosti, u skladu s člankom 40. Ugovora o Europskoj uniji. Ovom Uredbom poštuju se primjena postupaka i opseg ovlasti institucija u okviru politike razvojne suradnje Unije i ZVSP-a Unije.

(10)

Pomoć Unije na temelju ove Uredbe mogla bi obuhvaćati osiguravanje programâ izgradnje kapaciteta kao potpore razvoju i sigurnosti za razvoj, uključujući obuku, mentorstvo i savjetovanje u pogledu, primjerice, ljudskih prava, upravljanja i vladavine prava, zaštite žena i djece, civilnog odgovora na krize, upravljanja ljudskim resursima i tehničke suradnje.

(11)

Komisija treba pomno pratiti mjere koje se poduzimaju na temelju ove Uredbe. Komisija treba propisno i pravodobno izvješćivati Europski parlament o provedbi pomoći Unije na temelju ove Uredbe. Komisija najkasnije do 30. lipnja 2020. treba evaluirati učinak i djelotvornost mjera poduzetih na temelju ove Uredbe, kao i njihovu usklađenost s ciljem održivog razvoja br. 16. U tu svrhu Komisija treba uključiti sve relevantne dionike, među ostalim organizacije civilnog društva i lokalna tijela vlasti, u fazu evaluacije te osigurati da oni imaju značajnu ulogu u tom procesu. Komisija treba, kada je to prikladno, provesti zajedničke evaluacije s državama članicama. Rezultati trebaju poslužiti kao temelj za osmišljavanje programâ i dodjelu sredstava te za dodatno unapređivanje dosljednosti i komplementarnosti vanjskog djelovanja Unije.

(12)

Uredbu (EU) br. 230/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (4) trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

U članku 1. stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:

„Kada se pomoć Unije pruža akterima sigurnosnog sektora, njome se mogu, u izvanrednim okolnostima predviđenima u članku 3.a, obuhvatiti i vojni akteri, u kontekstu šireg procesa reforme sigurnosnog sektora ili izgradnje kapaciteta kao potpore razvoju i sigurnosti za razvoj u trećim zemljama, u skladu s najvažnijim ciljem postizanja održivog razvoja.”;

2.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 3.a

Izgradnja kapaciteta vojnih aktera kao potpore razvoju i sigurnosti za razvoj

1.   Kako bi se doprinijelo održivom razvoju čiji su preduvjet stabilna, mirna i uključiva društva, pomoć Unije na temelju ove Uredbe može se u izvanrednim okolnostima navedenima u stavku 3. koristiti za izgradnju kapaciteta vojnih aktera u partnerskim zemljama, radi ostvarivanja aktivnosti povezanih s razvojem i sigurnosti za aktivnosti povezane s razvojem.

2.   Pomoć na temelju ovog članka može posebice obuhvaćati osiguravanje programâ izgradnje kapaciteta kao potpore razvoju i sigurnosti za razvoj, uključujući obuku, mentorstvo i savjetovanje, kao i isporuku opreme, unapređenje infrastrukture i pružanje usluga izravno povezanih s tom pomoći.

3.   Pomoć na temelju ovog članka pruža se samo:

4.   Pomoć Unije na temelju ovog članka ne smije se koristiti za financiranje izgradnje kapaciteta vojnih aktera u svrhe koje nisu ostvarivanje aktivnosti povezanih s razvojem i sigurnosti za aktivnosti povezane s razvojem. Posebice, pomoć Unije ne smije se koristiti za financiranje:

5.   Pri osmišljavanju i provedbi mjera na temelju ovog članka Komisija promiče odgovornost partnerske zemlje. Komisija također razvija potrebne elemente i primjere dobre prakse koji su potrebni za osiguravanje srednjoročne i dugoročne održivosti te promiče vladavinu prava i priznata načela međunarodnog prava.

6.   Komisija utvrđuje odgovarajuće postupke procjene rizika, postupke praćenja i postupke evaluacije u pogledu mjera na temelju ovog članka”;

3.

U članku 7. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Pomoć Unije na temelju članka 3. i, prema potrebi, članka 3.a pruža se putem izvanrednih mjera pomoći i programâ privremenog odgovora.”;

4.

U članku 8. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Tematski strateški dokumenti opća su osnova za provedbu pomoći na temelju članaka 4. i 5. te, prema potrebi, članka 3.a. Tematskim strateškim dokumentima osigurava se okvir za suradnju između Unije i dotičnih zemalja partnera ili regija partnera.”;

5.

U članku 10. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Komisija osigurava da se mjere donesene na temelju ove Uredbe u odnosu na borbu protiv terorizma i organiziranog kriminala, kao i mjere obuhvaćene člankom 3.a, provode u skladu s međunarodnim pravom, među ostalim pravom o ljudskim pravima i međunarodnim humanitarnim pravom.”;

6.

U članku 13. dodaje se sljedeći stavak:

„4.   Financijskoj omotnici iz stavka 1. dodaje se iznos od 100 000 000 EUR koji se dodjeljuje za mjere iz članka 3.a.”.