9.7.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 173/16

(1)

Sloboda kretanja radnika, sloboda poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga temeljna su načela unutarnjeg tržišta sadržana u Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Unija dalje razvija provedbu i izvršavanje tih načela, čiji je cilj osiguravanje jednakih uvjeta za poslovanje poduzeća i poštovanja prava radnika.

(2)

Sloboda pružanja usluga uključuje pravo poduzeća na pružanje usluga na državnom području druge države članice te na privremeno upućivanje svojih radnika na državno područje te države članice u tu svrhu. U skladu s člankom 56. UFEU-a zabranjuju se ograničenja slobode pružanja usluga unutar Unije u odnosu na državljane država članica s poslovnim nastanom u drugoj državi članici koja nije država osobe kojoj su usluge namijenjene.

(3)

Prema članku 3. Ugovora o Europskoj uniji Unija treba promicati socijalnu pravdu i zaštitu. Prema članku 9. UFEU-a pri utvrđivanju i provedbi svojih politika i aktivnosti Unija treba uzeti u obzir zahtjeve povezane s promicanjem visoke razine zaposlenosti, jamstvom dostatne socijalne zaštite, borbom protiv društvene isključenosti te visokom razinom obrazovanja, osposobljavanja i zaštite zdravlja ljudi.

(4)

Više od dvadeset godina nakon njezina donošenja potrebno je ocijeniti uspostavlja li se i dalje Direktivom 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) odgovarajuća ravnoteža između potrebe za promicanjem slobode pružanja usluga i osiguranjem jednakih uvjeta za poslovanje s jedne strane te potrebe za zaštitom prava upućenih radnika s druge strane. Kako bi se osiguralo da se pravila ujednačeno primjenjuju i kako bi se potaknula istinska socijalna konvergencija, zajedno s revizijom Direktive 96/71/EZ prednost bi trebalo dati i provedbi i izvršavanju Direktive 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(5)

Dostatni i točni statistički podaci u području upućivanja radnika od izuzetne su važnosti, posebice u pogledu broja upućenih radnika u određenim sektorima zapošljavanja i po državama članicama. Države članice i Komisija trebale bi prikupljati i pratiti takve podatke.

(6)

Načelo jednakog postupanja i zabrana svake diskriminacije na temelju državljanstva sadržani su u pravu Unije od osnivačkih Ugovora. Načelo jednake plaće provedeno je kroz sekundarno pravo ne samo u odnosu na žene i muškarce nego i u odnosu na radnike s ugovorima na određeno vrijeme i usporedive radnike s ugovorima na neodređeno vrijeme, u odnosu na radnike koji rade u nepunom i punom radnom vremenu te u odnosu na radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje i usporedive radnike u poduzeću korisniku. Ta načela uključuju zabranu svake mjere kojom se izravno ili neizravno diskriminira na temelju državljanstva. Pri primjeni tih načela treba uzeti u obzir relevantnu sudsku praksu Suda Europske unije.

(7)

Nadležna tijela trebala bi, u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom, moći provjeriti jesu li uvjeti smještaja koje poslodavac izravno ili neizravno osigurava za upućene radnike u skladu s nacionalnim pravilima u državi članici na čije su državno područje radnici upućeni (država članica domaćin), a koja se također primjenjuju na upućene radnike.

(8)

Upućeni radnici koji su privremeno poslani iz svojeg uobičajenog mjesta rada u državi članici domaćinu u drugo mjesto rada trebali bi primati najmanje iste dodatke ili nadoknade za pokrivanje troškova putovanja, hrane i smještaja za radnike koji izbivaju iz svojeg mjesta boravišta zbog profesionalnih razloga koji se primjenjuju na lokalne radnike u toj državi članici. Isto bi se trebalo primjenjivati u pogledu troškova koje imaju upućeni radnici od kojih se traži da putuju u svoje uobičajeno mjesto rada i iz njega u državi članici domaćinu. Dvostruko plaćanje troškova putovanja, hrane i smještaja trebalo bi izbjegavati.

(9)

Upućivanje je po svojoj naravi privremeno. Upućeni radnici uobičajeno se vraćaju u državu članicu iz koje su bili upućeni nakon završetka rada radi kojeg su bili upućeni. Međutim, s obzirom na dugo trajanje nekih upućivanja i potvrđujući povezanost tržišta rada države članice domaćina i radnika koji su upućeni na tako dugotrajna razdoblja, ako upućivanje traje više od 12 mjeseci, države članice domaćini trebale bi osigurati da poduzeća koja upućuju radnike na njihovo državno područje tim radnicima zajamče dodatne uvjete zaposlenja koji se obvezno primjenjuju na radnike u državi članici u kojoj se rad obavlja. To razdoblje trebalo bi produljiti ako pružatelj usluga podnese obrazloženu obavijest.

(10)

Osiguravanje veće zaštite radnika nužno je za očuvanje slobode pružanja, kratkoročno i dugoročno, usluga na pravednoj osnovi, posebno sprečavanjem zlouporabe prava zajamčenih Ugovorima. Međutim, pravilima kojima se osigurava takva zaštita radnika ne može se utjecati na pravo poduzeća koja upućuju radnike na državno područje druge države članice da se pozovu na slobodu pružanja usluga, među ostalim u slučajevima u kojima upućivanje premašuje 12 mjeseci ili, ako je primjenjivo, 18 mjeseci. Sve odredbe primjenjive na upućene radnike u kontekstu upućivanja koje premašuje 12 mjeseci ili, ako je primjenjivo, 18 mjeseci stoga moraju biti u skladu s tom slobodom. U skladu s ustaljenom sudskom praksom, ograničenja slobode pružanja usluga dopuštena su samo ako su opravdana prevladavajućim razlozima od javnog interesa i ako su razmjerna i potrebna.

(11)

Ako upućivanje premašuje 12 mjeseci ili, ako je primjenjivo, 18 mjeseci, dodatnim uvjetima zaposlenja koje treba zajamčiti poduzeće koje upućuje radnike na državno područje druge države članice trebalo bi obuhvatiti i radnike koji su upućeni kako bi zamijenili druge upućene radnike koji obavljaju istu zadaću na istome mjestu, kako bi se osiguralo da se takve zamjene ne iskorištavaju za zaobilaženje pravila koja se inače primjenjuju.

(12)

U Direktivi 2008/104/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) izražava se načelo da bi osnovni uvjeti rada i zaposlenja primjenjivi na radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje trebali biti najmanje jednaki uvjetima koji bi na te radnike bili primjenjivi kad bi ih na isto radno mjesto zapošljavalo poduzeće korisnik. To bi se načelo trebalo primjenjivati i na radnike zaposlene kod poduzeća za privremeno zapošljavanje upućene na državno područje druge države članice. Ako se to načelo primjenjuje, poduzeće korisnik trebalo bi obavijestiti poduzeće za privremeno zapošljavanje o uvjetima rada i primicima od rada koje primjenjuje na svoje radnike. Države članice u određenim uvjetima mogu odstupiti od načela jednakog postupanja i jednake plaće u skladu s člankom 5. stavcima 2. i 3. Direktive 2008/104/EZ. Kada se primjenjuje takvo odstupanje, poduzeću za privremeno zapošljavanje nisu potrebne informacije o uvjetima rada u poduzeću korisniku i stoga se zahtjev o pružanju informacija ne bi trebao primjenjivati.

(13)

Iskustvo pokazuje da se radnike koje poduzeću korisniku ustupa poduzeće za privremeno zapošljavanje ili poduzeće koje ustupa radnike ponekad šalje na državno područje druge države članice u okviru transnacionalnog pružanja usluga. Trebalo bi osigurati zaštitu takvih radnika. Države članice trebale bi osigurati da poduzeće korisnik obavijesti poduzeće za privremeno zapošljavanje ili poduzeće koje ustupa radnike o upućenim radnicima koji privremeno rade na državnom području države članice koja nije država članica u kojoj uobičajeno rade za poduzeće za privremeno zapošljavanje ili poduzeće koje ustupa radnike ili za poduzeće korisnika, kako bi se poslodavcu omogućilo da, prema potrebi, primjenjuje uvjete zaposlenja koji su povoljniji za upućenog radnika.

(14)

Ovom se Direktivom, jednako kao Direktivom 96/71/EZ, ne bi trebala dovoditi u pitanje primjena uredbi (EZ) br. 883/2004 (7) i (EZ) br. 987/2009 (8) Europskog parlamenta i Vijeća.

(15)

Zbog izrazito mobilne naravi posla u međunarodnom cestovnom prometu pri provedbi ove Direktive u tom sektoru pojavljuju se određena pravna pitanja i poteškoće koje treba riješiti, u okviru paketa za mobilnost, putem posebnih pravila za cestovni promet, jačajući također borbu protiv prijevare i zlouporabe.

(16)

Na uistinu integriranom i konkurentnom unutarnjem tržištu poduzeća se natječu na temelju čimbenika kao što su produktivnost, učinkovitost te razina obrazovanja i vještina radne snage, kao i kvaliteta i razina inovativnosti njihove robe i usluga.

(17)

Utvrđivanje pravila o primicima od rada u nadležnosti je država članica u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom. Određivanje plaća u isključivoj je nadležnosti država članica i socijalnih partnera. Posebno bi trebalo voditi računa o tome da se ne utječe na nacionalne sustave određivanja plaća ili slobodu uključenih strana.

(18)

Pri usporedbi primitaka od rada isplaćenih upućenom radniku i primitaka od rada koji mu pripadaju u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom države članice domaćina trebalo bi u obzir uzeti bruto iznos primitaka od rada. Trebalo bi uspoređivati ukupne bruto iznose primitaka od rada, a ne pojedinačne sastavne elemente primitaka od rada koji su utvrđeni kao obvezni, kako je predviđeno ovom Direktivom. Ipak, kako bi se osigurala transparentnost i nadležnim tijelima pomoglo u provedbi provjera i kontrola, nužno je da se sastavne elemente primitaka od rada može dovoljno detaljno odrediti u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom države članice iz koje je radnik bio upućen. Osim ako se dodaci koji su karakteristični za upućivanje odnose na troškove koji su stvarno nastali zbog upućivanja, kao što su troškovi putovanja, hrane i smještaja, trebalo bi ih smatrati dijelom primitaka od rada te bi ih trebalo uzeti u obzir za potrebe usporedbe ukupnih bruto iznosa primitaka od rada.

(19)

Dodaci karakteristični za upućivanje često se upotrebljavaju za više namjena. U mjeri u kojoj su namijenjeni nadoknadi za troškove nastale zbog upućivanja, kao što su troškovi putovanja, hrane i smještaja, ne bi ih trebalo smatrati dijelom primitaka od rada. Države članice odgovorne su za utvrđivanje pravila o nadoknadi za takve troškove u skladu sa svojim nacionalnim pravom i/ili praksom. Poslodavac bi trebao upućenim radnicima nadoknaditi takve troškove u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom primjenjivima na radni odnos.

(20)

S obzirom na važnost dodataka karakterističnih za upućivanje trebalo bi izbjeći nejasnoće o tome koji se elementi takvih dodataka smatraju nadoknadom za troškove nastale zbog upućivanja. Za cjelokupan dodatak trebalo bi smatrati da je plaćen kao nadoknada za troškove, osim ako je uvjetima zaposlenja koji proizlaze iz zakona ili drugih propisa, kolektivnih ugovora, arbitražnih pravorijeka ili ugovornih sporazuma koji se primjenjuju na radni odnos utvrđeno koji se elementi dodatka smatraju nadoknadom za troškove nastale zbog upućivanja, a koji su dio primitaka od rada.

(21)

Sastavni elementi primitaka od rada i drugi uvjeti zaposlenja prema nacionalnom pravu ili kolektivnim ugovorima kako su navedeni u ovoj Direktivi trebali bi biti jasni i transparentni svim poduzećima i upućenim radnicima. S obzirom na to da su transparentnost informacija i pristup informacijama ključni za pravnu sigurnost i izvršavanje zakonodavstva, u pogledu članka 5. Direktive 2014/67/EU opravdano je da se obveza država članica da na jedinstvenoj službenoj nacionalnoj internetskoj stranici objavljuju informacije o uvjetima zaposlenja proširi na sastavne elemente primitaka od rada koji su utvrđeni kao obvezni, kao i na dodatne uvjete zaposlenja koji se primjenjuju na upućivanja koja premašuju 12 mjeseci ili, ako je primjenjivo, 18 mjeseci u skladu s ovom Direktivom. Svaka država članica trebala bi osigurati da su informacije koje se nalaze na jedinstvenoj službenoj nacionalnoj internetskoj stranici točne i da se redovito ažuriraju. Sve sankcije izrečene poduzeću zbog nepoštovanja uvjeta zaposlenja koje treba osigurati upućenim radnicima trebale bi biti proporcionalne, a pri određivanju sankcije trebalo bi osobito uzeti u obzir jesu li na jedinstvenoj službenoj nacionalnoj internetskoj stranici pružene informacije o uvjetima zaposlenja u skladu s člankom 5. Direktive 2014/67/EU, poštujući autonomiju socijalnih partnera.

(22)

Direktivom 2014/67/EU utvrđuje se niz odredaba kojima se osigurava da sva poduzeća izvršavaju i poštuju pravila o upućivanju radnika. Člankom 4. te direktive predviđaju se činjenični elementi koji se mogu uzeti u obzir u ukupnoj procjeni specifičnih situacija kako bi se utvrdile situacije istinskog upućivanja i spriječila zlouporaba i zaobilaženje pravila.

(23)

Prije početka upućivanja poslodavci bi trebali poduzeti odgovarajuće mjere kako bi radniku pružili ključne informacije o uvjetima zaposlenja u pogledu tog upućivanja u skladu s Direktivom Vijeća 91/533/EEZ (9).

(24)

Ovom se Direktivom uspostavlja uravnotežen okvir u pogledu slobode pružanja usluga i zaštite upućenih radnika koji je nediskriminirajući, transparentan i razmjeran te kojim se istodobno poštuje raznolikost nacionalnih odnosa između radnika i poslodavaca. Ovom se Direktivom ne sprečava primjena uvjeta zaposlenja koji su povoljniji za upućene radnike.

(25)

Kako bi se riješio problem zlouporaba u situacijama podugovaranja i kako bi se zaštitila prava upućenih radnika, države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere u skladu člankom 12. Direktive 2014/67/EU za osiguranje odgovornosti u podugovaranju.

(26)

Kako bi se osigurala pravilna primjena Direktive 96/71/EZ, trebalo bi ojačati koordinaciju među nadležnim tijelima država članica te suradnju na razini Unije u borbi protiv prijevara u području upućivanja radnika.

(27)

U kontekstu borbe protiv prijevara povezanih s upućivanjem radnika Europska platforma za jačanje suradnje u rješavanju neprijavljenog rada („Platforma”), uspostavljena Odlukom (EU) 2016/344 Europskog parlamenta i Vijeća (10), trebala bi, u skladu sa svojim mandatom, sudjelovati u praćenju i evaluaciji slučajeva prijevare, poboljšati provedbu i djelotvornost administrativne suradnje među državama članicama, razvijati mehanizme upozoravanja te pripomoći i pružiti potporu jačanju administrativne suradnje i razmjena informacija među nadležnim tijelima. Platforma pritom treba blisko surađivati s Odborom stručnjaka za upućene radnike, osnovanim Odlukom Komisije 2009/17/EZ (11).

(28)

Zbog transnacionalne naravi određenih slučajeva prijevare ili zlouporabe povezanih s upućivanjem radnika opravdane su konkretne mjere za jačanje transnacionalne dimenzije inspekcija, istraga i razmjena informacija među nadležnim tijelima dotičnih država članica. Stoga bi u okviru administrativne suradnje predviđene direktivama 96/71/EZ i 2014/67/EU, posebice člankom 7. stavkom 4. Direktive 2014/67/EU, nadležna tijela trebala raspolagati potrebnim sredstvima za upozoravanje na takve situacije i razmjenu informacija s ciljem sprečavanja prijevara i zlouporaba te borbe protiv njih.

(29)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (12) države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(30)

Direktivu 96/71/EZ trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti,

1.

Članak 1. mijenja se kako slijedi:

2.

Članak 3. mijenja se kako slijedi:

3.

U članku 4. stavku 2. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Države članice donose odredbe za suradnju između nadležnih tijela, uključujući tijela javne vlasti, koja su, u skladu s nacionalnim pravom, odgovorna za praćenje uvjeta zaposlenja iz članka 3., među ostalim na razini Unije. Takva se suradnja posebno sastoji od odgovaranja na obrazložene zahtjeve tih tijela za informacijama o transnacionalnom ustupanju radnika te od rješavanja očitih kršenja ili mogućih slučajeva nezakonitih djelatnosti, kao što su transnacionalni slučajevi neprijavljenog rada i lažno samozapošljavanje povezani s upućivanjem radnika. Ako nadležno tijelo u državi članici iz koje je radnik upućen nema informaciju koju traži nadležno tijelo države članice na čije je državno područje radnik upućen, ono nastoji pribaviti tu informaciju od drugih tijela u toj državi članici. U slučaju da pružanje takvih informacija državi članici na čije je državno područje radnik upućen stalno kasni, obavješćuje se Komisija, koja poduzima odgovarajuće mjere.”.

4.

Članak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 5.

Praćenje, kontrola i izvršavanje

Država članica na čije je državno područje radnik upućen i država članica iz koje je radnik upućen odgovorne su za praćenje, kontrolu i izvršavanje obveza utvrđenih u ovoj Direktivi i Direktivi 2014/67/EU te poduzimaju odgovarajuće mjere u slučaju nepoštovanja ove Direktive.

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Države članice posebno osiguravaju da radnicima i/ili predstavnicima radnikâ budu na raspolaganju odgovarajući postupci za izvršavanje obveza na temelju ove Direktive.

Ako se nakon ukupne procjene koju je izvršila država članica u skladu s člankom 4. Direktive 2014/67/EU utvrdi da poduzeće nepravilno ili s ciljem prijevare stvara dojam da je situacija radnika obuhvaćena područjem primjene ove Direktive, ta država članica osigurava da radnik ostvaruje koristi od relevantnog prava i prakse.

Države članice osiguravaju da ovaj članak ne dovodi do toga da dotični radnik podliježe manje povoljnim uvjetima od onih koji se primjenjuju na upućene radnike.”.

5.

Uvodni tekst Priloga zamjenjuje se sljedećim:

„Djelatnosti navedene u članku 3. stavku 2. uključuju sve građevinske poslove koji se odnose na izgradnju, popravljanje, održavanje, preinake ili rušenje zgrada, a posebno na sljedeće poslove:”.

(a)

u slučaju podugovaranja;

(b)

s obzirom na članak 3. stavak 3. ove Direktive, uzimajući u obzir razvoj događaja u vezi sa zakonodavnim aktom o izmjeni Direktive 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13) u pogledu zahtjeva u vezi s izvršavanjem i o utvrđivanju posebnih pravila u pogledu Direktive 96/71/EZ i Direktive 2014/67/EU za upućivanje vozača u sektoru cestovnog prometa.