(1)

Provedbenom uredbom (EU) 2015/309 (2) („izvorna uredba”) Komisija je uvela konačne kompenzacijske pristojbe na uvoz određene kalifornijske pastrve podrijetlom iz Turske („mjere na snazi”). Pristojbe su bile u rasponu od 6,9 % do 9,5 %.

(2)

Nakon djelomične privremene revizije u pogledu subvencioniranja svih proizvođača izvoznika, Komisija je 4. lipnja 2018. odlučila zadržati prvotno uvedene mjere (Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/823 (3)). Utvrdila je da izmjena turskog zakonodavstva o subvencijama za proizvođače pastrve koja je bila predmet revizije ne opravdava revidiranje kompenzacijskih pristojbi za sve proizvođače pastrve u Turskoj. Međutim, primijećeno je da se učinak zakonodavne izmjene razlikovao na razini pojedinačnih trgovačkih društava te je ovisio o specifičnoj situaciji svakog društva (4).

(3)

Jedan od proizvođača izvoznika iz Turske, „BAFA Su Ürünleri Yavru Üretim Merkezi Sanayi Ticaret AŞ”, koji pripada grupaciji Kiliç („podnositelj zahtjeva”), podnio je 5. lipnja 2018. zahtjev za djelomičnu privremenu reviziju ograničenu na preispitivanje subvencioniranja u odnosu na njega.

(4)

Podnositelj zahtjeva tvrdio je da su se u odnosu na njega promijenile okolnosti u pogledu subvencioniranja u Turskoj na temelju kojih su donesene postojeće mjere te da su u njegovu slučaju te promjene trajne.

(5)

Komisija je nakon obavješćivanja država članica utvrdila da postoje dostatni dokazi koji opravdavaju pokretanje djelomične privremene revizije i u obavijesti objavljenoj u Službenom listu Europske unije22. svibnja 2019. („Obavijest o pokretanju postupka”) (5) najavila pokretanje djelomične privremene revizije u skladu s člankom 19. stavkom 1. osnovne uredbe, ograničene na ispitivanje subvencioniranja u odnosu na podnositelja zahtjeva.

(6)

Razdoblje ispitnog postupka revizije („RIPR”) obuhvaćalo je razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018.

(7)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka pozvala zainteresirane strane da sudjeluju u ispitnom postupku. Osim toga, o pokretanju djelomične privremene revizije posebno je obavijestila podnositelja zahtjeva, industriju Unije (udruženje proizvođača) i turske vlasti.

(8)

Zainteresiranim stranama pružena je prilika da iznesu svoja stajališta u pisanom obliku i zatraže saslušanje u roku utvrđenom u Obavijesti o pokretanju postupka.

(9)

Podnesak je dostavilo Dansko udruženje za akvakulturu, udruženje proizvođača koje je u početnom ispitnom postupku zastupalo podnositelja pritužbe. Smatralo je da se izmjene pravnog okvira koje su provele turske vlasti ne mogu smatrati trajnima te da je iznos subvencija koje se dodjeljuju proizvođačima pastrve, uključujući podnositelja zahtjeva, i dalje visok. Navedeno udruženje nadalje je smatralo da podnositelj zahtjeva ne može tražiti da Komisija revidira stopu subvencije isključivo na temelju deprecijacije turske lire te da bi Komisija trebala uzeti u obzir druge programe subvencija za proizvođače pastrve od kojih je podnositelj zahtjeva mogao ostvarivati korist. Dansko udruženje za akvakulturu smatralo je da bi Komisija trebala uzeti u obzir i druge čimbenike, kao što je činjenica da su cijene uvoza iz Turske bile znatno niže od cijena u Uniji.

(10)

Komisija je podsjetila da se zahtjev za privremenu reviziju nije temeljio samo na deprecijaciji turske lire, kao što je to tvrdilo Dansko udruženje za akvakulturu. Naprotiv, glavni razlog za zahtjev za reviziju bila je tvrdnja da se razina subvencija dodijeljenih podnositelju zahtjeva smanjila nakon zakonodavne izmjene u Turskoj 2016. Kao drugo, napomenula je i da je revizija bila ograničena na ocjenu razine subvencioniranja u odnosu na podnositelja zahtjeva. Razina sniženja cijena (koja je povezana s ocjenom štete za industriju Unije) nije bila predmet revizije. U skladu s tim, Komisija je u uvodnim izjavama od 30. do 57. u nastavku ocijenila razinu subvencija u odnosu na podnositelja zahtjeva te trajnost izmjena.

(11)

Nakon objave i dodatne objave Dansko udruženje za akvakulturu ponovilo je svoje stajalište da se fluktuacija valute ne može smatrati trajnom promjenom i da je Komisija trebala ispitati koliko je deprecijacija pridonijela promjeni razine subvencioniranja.

(12)

Komisija je potvrdila da je devizni tečaj turske valute fluktuirao od početnog ispitnog postupka i da se fluktuacija deviznog tečaja sama po sebi ne može smatrati trajnom promjenom. Međutim, nije se složila s tvrdnjom Danskog udruženja za akvakulturu da je trebala uzeti u obzir devizni tečaj iz početnog ispitnog postupka kao referentnu vrijednost za procjenu učinka fluktuacije tečaja na izračun iznosa subvencija. Iako fluktuacije valute neizbježno utječu na novi izračun subvencije za podnositelja zahtjeva, razlog za ponovni izračun jest utjecaj zakonodavne izmjene iz 2016. na podnositelja zahtjeva. Komisija je stoga odbacila tu tvrdnju.

(13)

Komisija je zatražila i provjerila sve informacije koje je smatrala potrebnima kako bi ocijenila učinak zakonodavnih izmjena u provedbi programa izravnih subvencija na podnositelja zahtjeva.

(14)

Komisija je poslala upitnik podnositelju zahtjeva (uključujući povezana društva) i turskim vlastima. Obje navedene strane dostavile su potpune odgovore na upitnik. Komisija je u prostorima podnositelja zahtjeva provjerila podatke navedene u odgovorima na upitnik.

(15)

Komisija je 27. veljače 2020. obavijestila sve zainteresirane strane o ključnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih je namjeravala predložiti izmjenu stope pristojbe koja se primjenjivala na podnositelja zahtjeva. Zainteresirane strane imale su priliku dostaviti primjedbe do 12. ožujka 2020. i zatražiti saslušanje pred Komisijom i/ili službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima. Komisija je razmotrila primjedbe koje su iznijele zainteresirane strane i uzela ih u obzir, kad je to bilo primjereno. Nakon objave Komisija je 12. ožujka 2020. saslušala podnositelja zahtjeva.

(16)

Nakon što je razmotrila primjedbe koje su zainteresirane strane dostavile nakon objave, Komisija je 3. travnja 2020. objavila dodatnu obavijest. Obavijestila je sve zainteresirane strane o svojoj namjeri da izmijeni stopu pristojbe za podnositelja zahtjeva koja je predložena u početnom dokumentu o općoj objavi. Zainteresirane strane imale su priliku dostaviti primjedbe o novim iznesenim činjenicama i razmatranjima do 8. travnja 2020. i zatražiti saslušanje pred Komisijom i/ili službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima. Komisija je razmotrila nove primjedbe koje su iznijele zainteresirane strane i uzela ih u obzir, kad je to bilo primjereno.

(17)

Proizvod iz postupka revizije jest kalifornijska pastrva (Oncorhynchus mykiss):

(18)

Kao u početnom ispitnom postupku, Komisija je utvrdila da su proizvodi proizvedeni u Uniji i proizvodi proizvedeni u Turskoj istovjetni proizvodi u smislu članka 2. točke (c) osnovne uredbe.

(19)

Subvencije za proizvodnju pastrve u Turskoj reguliraju se odlukom koju turska vlada donosi jednom godišnje. Tom se odlukom utvrđuju osnovni uvjeti i iznosi subvencija za akvakulturnu proizvodnju u Turskoj. Postupci i načela u pogledu provedbe te odluke dalje se određuju u priopćenjima koja svake godine izdaje Ministarstvo prehrane, poljoprivrede i stočarstva.

(20)

Tijekom početnog ispitnog postupka subvencije su dodjeljivane na temelju Odluke br. 2013/4463 od 7. ožujka 2013. o poljoprivrednim subvencijama za 2013. objavljene 8. travnja 2013. u turskom Službenom listu br. 28612 („odluka iz 2013.”). Ta se odluka odnosila na pastrvu proizvedenu u 2013.

(21)

Na temelju te odluke subvencije su dodijeljene svim proizvođačima pastrve koji su posjedovali važeću dozvolu za proizvodnju za određenu jedinicu za uzgoj ribe. Dozvola za proizvodnju mogla se odnositi na proizvodnju u moru, u umjetnom jezeru ili na proizvodnju u unutrašnjosti. Proizvođač pastrve mogao je imati nekoliko dozvola za proizvodnju (odnosno nekoliko jedinica za uzgoj ribe) unutar istog umjetnog jezera ili na istom području u moru.

(22)

Za proizvodnju na temelju svake od tih dozvola mogle su se dobiti subvencije u sljedećim maksimalnim iznosima: 0,65 turskih lira („TRY”) po kilogramu pastrve za proizvodnju do 250 tona godišnje; za proizvodnju od 251 tone do 500 tona proizvođači pastrve dobivali su polovinu tog iznosa (0,325 TRY/kg). Za proizvodnju iznad 500 tona nisu se mogle dobiti subvencije.

(23)

Tijekom razdoblja početnog ispitnog postupka podnositelj zahtjeva imao je 13 jedinica za uzgoj ribe („ribogojilišta”), odnosno 13 dozvola. Primao je subvencije za 11 jedinica za uzgoj.

(24)

U Provedbenoj uredbi (EU) 2018/823 Komisija je ocijenila zakonodavnu izmjenu iz 2016. te njezin učinak na ukupnu razinu subvencioniranja proizvođača pastrve u Turskoj.

(25)

Utvrdila je da su 2016. subvencije proizvođačima pastrve dodijeljene na temelju Odluke br. 2016/8791 (6) o poljoprivrednim potporama za 2016. („odluka iz 2016.”). Nadalje, u Priopćenju br. 2016/33 (7) o potporama u akvakulturi detaljno se navode uvjeti za dodjelu subvencija.

(26)

Iako je iznos subvencija u TRY/kg ostao na razinama iz 2013., iz subvencioniranja su novim člankom 4.16. odluke iz 2016. isključena ribogojilišta s dozvolama koja su „smještena u istom potencijalnom području koje je odredilo Ministarstvo, u istom umjetnom jezeru ili u područnom umjetnom jezeru u istoj zoni”.

(27)

U skladu s tim člankom, a suprotno stanju tijekom početnog ispitnog postupka, ako je proizvođač pastrve imao više dozvola za proizvodnju (ili „jedinica za uzgoj ribe”) u istoj potencijalnoj zoni u moru, kako ju je definiralo Ministarstvo, u istom umjetnom jezeru ili u istim umjetnim jezerima u istim regijama, koji pripadaju istoj osobi ili istom poduzeću/trgovačkom društvu, te su se dozvole ili jedinice za uzgoj ribe smatrale jednom dozvolom ili jedinicom koja pripada tom trgovačkom društvu te su se izravne subvencije trebale isplaćivati u skladu s tim tumačenjem.

(28)

Komisija je, međutim, zaključila da za velik dio proizvođača pastrve u Turskoj u cjelini to ograničenje nije bitno utjecalo na ukupnu razinu dobivenih subvencija. Štoviše, s obzirom na to da je turska vlada uvela nove subvencije na temelju proračunskih prognoza za naredne godine, Komisija je zaključila da ukupno smanjenje subvencija može biti samo privremeno te da se ne može smatrati trajnom promjenom.

(29)

Istodobno je Komisija uočila da se učinak razlikovao na razini pojedinačnih trgovačkih društava, ovisno o posebnim okolnostima povezanima s njihovom proizvodnjom. Proizvodnja pastrve u Turskoj zasniva se na obiteljskim poduzećima; riječ je o fragmentiranom sektoru koji se uglavnom sastoji od malih i srednjih poduzeća. Za takva mala poduzeća, koja su imala jedno ribogojilište ili više malih ribogojilišta u istom području, broj dozvola za koje su mogla ostvariti pravo na subvencije ostao bi isti. Međutim, od 2016. trgovačka društva koja su prema starom sustavu imala više dozvola u istoj regiji ili zoni mogla su dobiti izravne subvencije samo za jednu od tih dozvola. Stoga, iako je na većinu (malih) trgovačkih društava reforma iz 2016. utjecala samo u ograničenoj mjeri ili uopće nije utjecala, izmjena je mogla imati znatno veći utjecaj na trgovačka društva ili grupacije društava poput podnositelja zahtjeva.

(30)

U 2018. proizvođačima pastrve subvencije su dodijeljene na temelju Odluke br. 2018/11460 (8) o poljoprivrednim potporama za 2018. („odluka iz 2018.”). Nadalje, u Priopćenju br. 2018/24 (9) o potporama u akvakulturi detaljno se navode uvjeti za dodjelu subvencija. Kako je potvrđeno u početnom ispitnom postupku, te mjere odgovaraju subvencijama protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere (vidjeti uvodne izjave 61. i 62. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 1195/2014 (10)). Komisija je revidirala iznos subvencija dodijeljenih podnositelju zahtjeva tijekom RIPR-a.

(31)

Tijekom RIPR-a (2018.) podnositelj zahtjeva imao je 11 jedinica za uzgoj. Ribogojilišta su bila smještena u tri različite regije. Prije zakonodavne izmjene podnositelj zahtjeva imao bi pravo na subvencije za svih 11 ribogojilišta (vidjeti uvodnu izjavu 22.). Međutim, zbog zakonodavne izmjene iz 2016. i u skladu sa zakonodavstvom na snazi tijekom RIPR-a, imao je pravo na subvencije za proizvod iz postupka revizije samo za jedno ribogojilište u svakoj regiji.

(32)

Tijekom RIPR-a podnositelj zahtjeva stoga je primio subvencije samo za dva od svojih 11 ribogojilišta (11), do iznosa utvrđenih u odluci iz 2018. (u usporedbi s 11 ribogojilišta za koja bi ispunjavao uvjete za subvencije na temelju zakonodavstva koje je bilo na snazi prije 2016.).

(33)

Tijekom RIPR-a iznosi subvencija bili su sljedeći: za proizvodnju do 250 tona subvencija je iznosila 0,75 TRY/kg; za proizvodnju od 250 do 500 tona subvencija je iznosila 0,375 TRY/kg, a za proizvodnju iznad 500 tona nisu dodjeljivane subvencije (12).

(34)

Primjenom iste metodologije kao u početnom ispitnom postupku, za ribu iz vlastitog uzgoja, ukupna korist koju je ostvario podnositelj zahtjeva odgovarala je prosječnom iznosu izravnih subvencija primljenih tijekom RIPR-a. Za kupljenu ribu korist je izračunana na temelju ukupnih subvencija koje su odobrile turske vlasti podijeljenih s ukupnom proizvodnjom pastrve u Turskoj. Izračunom koristi dobivena je ad valorem stopa subvencije od 1,44 %.

(35)

Nakon objave podnositelj zahtjeva iznio je tvrdnju da je program potpore za dobre poljoprivredne prakse ukinut 2019. te ga Komisija stoga ne bi trebala uzeti u obzir pri izračunu neizravne subvencije. Podnositelj zahtjeva usto je naveo da razina administrativne pristojbe koju treba oduzeti od iznosa subvencije ne iznosi 0,2 % već 2 %.

(36)

Komisija je prihvatila te dvije tvrdnje i u skladu s njima ponovno izračunala stope subvencije. Izračunom koristi dobivena je nova ad valorem stopa subvencije od 1,42 %.

(37)

Nadalje, podnositelj zahtjeva smatrao je da je Komisija trebala uzeti u obzir činjenicu da su se 2019. promijenili kriteriji prihvatljivosti. U skladu s novim uvjetima uzgajivač je mogao ostvariti pravo na iznos od 0,75 TRY/kg za maksimalno 350 proizvedenih tona. Stoga se u usporedbi s 2018. smanjila maksimalna korist po dozvoli za uzgoj ribe. Komisija je smatrala da bi svoje izračune trebala temeljiti isključivo na provjerenim podacima iz RIPR-a. Stoga je odbacila tu tvrdnju.

(38)

Nakon objave Dansko udruženje za akvakulturu istaknulo je i da su 2019. uvedeni novi uvjeti prihvatljivosti za izravne subvencije. Prema Danskom udruženju za akvakulturu, uzgajivač koji je proizveo između 250 i 350 tona 2019. mogao je dobiti veće subvencije nego 2018. Stoga je to udruženje od Komisije zatražilo da utvrdi je li 2019. podnositelj zahtjeva mogao kupiti ribu od tih uzgajivača i tako neizravno ostvariti korist od većih subvencija nego 2018.

(39)

Komisija je prvo podsjetila da se 2019. smanjio maksimalni iznos subvencija po dozvoli za uzgoj ribe (vidjeti uvodnu izjavu 37.). Stoga su uzgajivači s proizvodnjom većom od 350 tona pastrve dobili niže subvencije po dozvoli za uzgoj ribe. Da je podnositelj zahtjeva kupio ribu od tih uzgajivača, ostvario bi korist od nižih subvencija nego 2018. Drugo, kao što je bio slučaj tijekom RIPR-a, izračun neizravnih subvencija morao se temeljiti na prosječnim subvencijama po toni kupljene ribe. Takav prosjek nije mogao odražavati situaciju svakog pojedinačnog uzgajivača od kojeg je podnositelj zahtjeva kupio ribu. Komisija je stoga odbacila tu tvrdnju.

(40)

Turske su vlasti 2018. uvele novi program potpora za uzgoj pastrve u mrijestilištima zaštićenima od bolesti. Taj novi program nije ispitan u početnom ispitnom postupku. Uvjeti i iznosi potpore navedeni su u odluci iz 2018. i Priopćenju br. 2018/24 (vidjeti uvodnu izjavu 30.).

(41)

Društvo koje upravlja mrijestilištem za pastrve koje zadovoljava određene sigurnosne kriterije može ostvariti pravo na subvencije u iznosu od 60 TRY po ribi za najviše 10 000 riba (maksimalni iznos subvencija koje se mogu primiti iznosi 600 000 TRY godišnje).

(42)

Komisija je smatrala da potpora (u obliku izravnih bespovratnih sredstava) predstavlja subvencije za proizvodnju pastrve slične izravnim subvencijama, odnosno financijski doprinos kojim se ostvaruje korist u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. te člankom 3. stavkom 2. osnovne uredbe. Budući da se potpora odobravala proizvođačima pastrve, Komisija je zaključila da je program specifičan u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe. Korist se sastojala od izravnih bespovratnih sredstava za proizvođače pastrve koji zadovoljavaju kriterije prihvatljivosti.

(43)

Stoga je Komisija zaključila da se potpora može smatrati subvencijama protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(44)

Tijekom posjeta radi provjere voditelj proizvodnje društva spomenuo je da je društvo uložilo i da namjerava dodatno uložiti u opremu kako bi ostvarilo pravo na subvencije u sljedećim godinama. Međutim, glavni izvršni direktor i pravni zastupnici društva tu su informaciju opovrgli tvrdeći da je za tu odluku potrebno odobrenje članova uprave te da u svakom slučaju takva odluka nije predviđena.

(45)

S obzirom na jasne i nedvosmislene informacije dobivene od voditelja proizvodnje o prethodnim mjerama ulaganja i na kontradiktorne tvrdnje predstavnika društva tijekom posjeta radi provjere, Komisija smatra vjerojatnim da bi društvo u budućnosti moglo ostvariti korist od navedenog programa te je izračunala maksimalnu korist, izraženu kao ad valorem stopu subvencije od 0,72 %. Obavijestila je zainteresirane strane o svojoj namjeri u dokumentu o općoj objavi.

(46)

Nakon objave, turske vlasti i podnositelj zahtjeva prigovorili su na Komisijinu namjeru uvođenja kompenzacijskih mjera protiv programa, navedenu u dokumentu o objavi. Naveli su da podnositelj zahtjeva ne ispunjava uvjete za program i da nije podnio nijedan zahtjev vladi u vezi s programom. Osim toga, vlada ni 2018. ni 2019. nije izvršila nijednu isplatu podnositelju zahtjeva u okviru programa. Turska vlada istaknula je i da je program u svakom slučaju ograničen na tri godine.

(47)

Podnositelj zahtjeva poslao je 23. ožujka 2020. službeni dopis kako bi opovrgnuo Komisijine sumnje u pogledu vjerojatnosti da ubuduće ostvari pravo na subvencije u okviru tog programa. Obvezao se da do 2025. neće izvršiti nijedno ulaganje na temelju kojeg bi ispunjavao uvjete za program. Nadalje, u slučaju ulaganja 2025. ili kasnije, nijedno povezano društvo grupacije Kiliç neće podnijeti zahtjev za subvencije u okviru tog programa.

(48)

Nakon što je podnositelj zahtjeva poslao navedeni dopis, Dansko udruženje za akvakulturu izjavilo je da je dopis dokaz koji je podnositelj zahtjeva sam proizveo te ga Komisija ne bi trebala uzeti u obzir. Ustvrdilo je da osim toga podnositelj zahtjeva nije preuzeo nikakve obveze u pogledu drugih programa subvencija.

(49)

Na temelju prethodno navedenih činjenica Komisija je ponovno procijenila je li vjerojatno da će podnositelj zahtjeva u budućnosti ostvariti korist u okviru programa. Komisija je uzela u obzir uvjeravanja turske vlade da podnositelj zahtjeva ne ispunjava uvjete za program i da nije podnio nijedan zahtjev tijekom RIPR-a ili u 2019. Nadalje, uzela je u obzir dopis od 23. ožujka 2020. u kojemu društvo navodi da neće ispunjavati uvjete za program barem do 2025. Kad je riječ o argumentu Danskog udruženja za akvakulturu da je dopis dokaz koji je podnositelj zahtjeva sam proizveo i koji je stigao tek nakon objave, Komisija ističe da je dopis poslan po objavi, tj. u propisanom roku za ostvarivanje prava podnositelja zahtjeva, te se stoga njegov sadržaj ne može zanemariti. Nadalje, Komisija je dužna ozbiljno razmotriti sve primljene primjedbe jer u suprotnom objava ne bi imala svrhu. Spomenuti dopis ekvivalentan je čvrstoj obvezi podnositelja zahtjeva i povezan je s procjenom vjerojatnosti budućeg primanja naknada u okviru predmetnog programa. Stoga činjenica da se u dopisu ne spominju drugi programi subvencija nije relevantna. S obzirom na navedeno Komisija je odlučila ne uvesti kompenzacijske mjere protiv tog programa.

(50)

Nakon dodatne objave Dansko udruženje za akvakulturu ponovilo je da je Komisija dužna uzeti u obzir čimbenike koji se odnose na razdoblje koje slijedi nakon razdoblja ispitnog postupka i da je trebala potvrditi svoju prvotnu ocjenu uključivanjem potpore u izračun. Udruženje je posebno prigovorilo na Komisijinu odluku da dopis podnositelja zahtjeva smatra pouzdanim dokazom. Iznijelo je tvrdnju da odluka uprave nije obvezujuća i da bi se u bilo kojem trenutku mogla izmijeniti. Prema mišljenju udruženja to je povreda temeljnog pravnog načela u skladu s kojim društvo ne smije stvoriti dokaz u vlastitu korist koji je u suprotnosti s informacijama prikupljenima tijekom posjeta radi provjere o već poduzetoj mjeri ulaganja.

(51)

Komisija smatra da odluka o neuvođenju kompenzacijskih mjera protiv programa nije temeljena isključivo na dopisu podnositelja zahtjeva o obvezi već i na drugim činjeničnim dokazima, kao što je informacija koju je dostavila vlada o tome da podnositelj zahtjeva nije podnio zahtjev za potporu niti ispunjava uvjete za program. Komisija je ponovno naglasila svoju dužnost da procijeni sve informacije i dokaze zaprimljene nakon objave te istaknula da u tom kontekstu činjenica da je podnositelj zahtjeva preuzeo obvezu u tu svrhu nije bila odlučujuća za procjenu vjerojatnosti da podnositelj zahtjeva u budućnosti ostvari korist od programa. Nadalje je podsjetila da je neosporno da podnositelj zahtjeva nije izvršio sva potrebna ulaganja kako bi ispunjavao uvjete za potporu u okviru programa. Komisija je stoga odbacila tu tvrdnju.

(52)

Konačno, budući da pitanje uvođenja kompenzacijskih mjera protiv potpore za uzgoj pastrve u mrijestilištima zaštićenima od bolesti više nije relevantno, Komisija nije razmatrala primjedbe koje je Dansko udruženje za akvakulturu iznijelo u pogledu ispravnog izračuna budućih koristi od tog programa.

(53)

Tijekom RIPR-a podnositelju zahtjeva odobreno je šest povlaštenih zajmova za financiranje obrtnog kapitala. Zajmove posebno namijenjene za poljoprivrednu proizvodnju odobrila je Poljoprivredna banka Republike Turske (Türkiye Cumhurriyetti Ziraat bankasi ili „Ziraat Bankasi”), a zajmove povezane s izvoznim aktivnostima banka Türk Eximbank (13). U skladu s nalazima početnog ispitnog postupka (14), te s obzirom na to da nisu dostavljeni dokazi da se situacija promijenila, Komisija je utvrdila da obje banke provode državnu politiku i da su javna tijela u smislu osnovne uredbe.

(54)

Relevantna pravna osnova bila je Odluka br. 2018/11188 (investicijski zajmovi i zajmovi za poslovanje po niskim kamatnim stopama banke Ziraat Bankasi za poljoprivrednu proizvodnju) te rediskontni program banke Türk Eximbank (15).

(55)

Korist koju je ostvario podnositelj zahtjeva sastojala se od odobrenih nižih kamatnih stopa od onih koje su obično dostupne na tržištu. Komisija je korist povezanu s rediskontnim programom pripisala izvoznoj prodaji, a ostale subvencionirane zajmove za cjelokupnu proizvodnju grupacije ukupnoj prodaji. Na temelju ukupne koristi od šest zajmova dobivena je ad valorem stopa subvencije od 0,15 %.

(56)

Nakon objave podnositelj zahtjeva tvrdio je da je za jedan od spornih zajmova morao platiti proviziju, a referentni zajam nije uključivao proviziju. Tvrdio je da je stoga Komisija u skladu s time trebala smanjiti korist. Komisija smatra da je za pravednu usporedbu nužno da se u izračunima uspoređuju samo kamatne stope, bez ikakvih bankovnih naknada koje je platila ijedna strana, bilo za stvarno odobreni ili za referentni zajam. Komisija je stoga odbacila tu tvrdnju.

(57)

Nadalje, podnositelj zahtjeva smatra spornim to što je Komisija primijenila istu referentnu vrijednost kako bi utvrdila korist za dva zajma protiv kojih su uvedene kompenzacijske mjere koja su odobrena u različitim razdobljima. Osim toga, naveo je da je kamatna stopa za jedan od spornih zajmova utvrđena na mjesečnoj (a ne na godišnjoj) osnovi te da je stoga kamatna stopa koja je odobrena podnositelju zahtjeva utvrđena na tržišnoj razini. Komisija je prihvatila obje tvrdnje. Na temelju toga je za te zajmove utvrđena nova stopa subvencije ad valorem od 0,13 %.

(58)

Ukupna korist koju je ostvario podnositelj zahtjeva daje ad valorem stopu subvencije od 1,55 %:

(59)

Prethodno navedeni zaključci odnose se na konkretnu situaciju podnositelja zahtjeva te stoga ne utječu na visinu stopa subvencije za društva navedena u prilogu izvornoj uredbi.

(60)

Nakon objave i dodatne objave turske su vlasti iznijele tvrdnju da je Komisija trebala ponovno izračunati stopu subvencije za „sva ostala društva”. Komisija je odbacila taj argument. Ponovila je da se djelomična privremena revizija i njezini nalazi o znatnom smanjenju razine subvencija odnose samo na podnositelja zahtjeva. Komisija je podsjetila i da zaključci koji se odnose na sve ostale proizvođače pastrve iz Turske ostaju nepromijenjeni. U tom je smislu Komisija nadalje napomenula da, kako je navedeno u Obavijesti o pokretanju postupka (odjeljak 5.), ako zainteresirana strana smatra da je revizija mjera koje se na nju primjenjuju opravdana, može zatražiti reviziju u skladu s člankom 19. osnovne antisubvencijske uredbe.

(61)

Nakon objave, turske su vlasti navele da se iznos ukupne ad valorem stope subvencije, ako Komisija zanemari korist ostvarenu u okviru potpore za uzgoj pastrve u mrijestilištima zaštićenima od bolesti, može smatrati iznosom de minimis. Nakon dodatne objave turske su vlasti ponovile tu tvrdnju. Komisija je podsjetila da prag de minimis iznosi 1 %, ali za zemlje u razvoju on iznosi 2 %. Usto je podsjetila da se za potrebe primjene članka 14. stavka 5. zemlja smatra zemljom u razvoju ako je navedena u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 732/2008 (SL L 303, 31.10.2012., str. 1.) (16). Budući da Turska nije uvrštena na popis prihvatljivih zemalja u skladu s Uredbom Komisija je tu tvrdnju odbacila.

(62)

Prethodno navedeni zaključci o konkretnoj situaciji podnositelja zahtjeva potvrdili su zaključke Provedbene uredbe (EU) 2018/823, koji su sažeto navedeni u uvodnim izjavama od 24. do 29. U navedenoj uredbi ocijenjena je cjelokupna situacija svih proizvođača pastrve u Turskoj (tj. situacija prosječnog proizvođača pastrve) te je istodobno utvrđeno da su nakon zakonodavne izmjene 2016. neki proizvođači pastrve primali znatno niže subvencije (uvodna izjava 49. Provedbene uredbe (EU) 2018/823).

(63)

Komisija je zaključila da se to dogodilo u slučaju podnositelja zahtjeva. Prvo, uočila je da ponovno izračunana ad valorem stopa subvencije od 1,55 % predstavlja znatno smanjenje u odnosu na stopu od 9,5 % koja je utvrđena u početnom ispitnom postupku.

(64)

Drugo, podnositelj zahtjeva nije mogao ostvariti pravo na subvencije u okviru brojnih drugih programa subvencija kako bi u cijelosti kompenzirao smanjenje izravnih subvencija (17).

(65)

Nadalje, zakonodavna izmjena koja je dovela do smanjenja broja ribogojilišta uvedena je 2016. te je bila na snazi tijekom RIPR-a (2018.) i u 2019. (18), odnosno na snazi je već četiri godine. Turska vlada nije obavijestila Komisiju ni o kakvim planovima za ponovno uvođenje uvjeta za dobivanje subvencija koji su bili na snazi prije 2016. Stoga je Komisija izmjenu iz 2016. smatrala trajnom promjenom u smislu članka 19. stavka 4. osnovne uredbe.

(66)

Nakon objave i dodatne objave Dansko udruženje za akvakulturu osporilo je Komisijin zaključak da je smanjenje subvencija koje je primio podnositelj zahtjeva trajne prirode. Prema mišljenju udruženja Komisija se nije trebala usredotočiti na izmjenu iz 2016. koja se odnosi na samo jedan program subvencija, već je trebala ocijeniti trajnu prirodu sustava subvencioniranja u cjelini. Dansko udruženje za akvakulturu dalje je tvrdilo da su nakon 2016. turske vlasti stalno uvodile nove programe subvencija kako bi kompenzirale smanjenje subvencioniranja do kojeg je došlo zbog izmjene iz 2016., konkretno uvele su subvencije za zatvorene sustave proizvodnje, subvencije za pastrvu mase veće od 1 kg, subvencije za dobre poljoprivredne prakse i subvencije za označivanje ribe. Udruženje je osim toga tvrdilo da Komisija u svojem izračunu nije uzela u obzir nove uvjete prihvatljivosti za program potpore za uzgoj pastrve u mrijestilištima zaštićenima od bolesti ni povećanje maksimalnog iznosa koji se može primiti koje je uvedeno 2019. Nadalje, Dansko udruženje za akvakulturu smatralo je da bi se eventualna nova ulaganja koja bi podnositelj zahtjeva mogao izvršiti kako bi dobio potporu provela u obliku subvencioniranog državnog zajma.

(67)

Kako je prethodno objašnjeno, Komisija nije procijenila samo učinak zakonodavne izmjene iz 2016. na podnositelja zahtjeva, već i sve druge nove programe subvencija od kojih je podnositelj zahtjeva mogao ostvariti korist tijekom i nakon RIPR-a. Utvrdila je da podnositelj zahtjeva nije ispunjavao uvjete za dodjelu subvencija u okviru programa za zatvorene sustave proizvodnje jer se njegova proizvodnja pastrve odvija u umjetnim jezerima, a ne u zatvorenom sustavu koji ispunjava uvjete prihvatljivosti. Komisija je osim toga utvrdila da su subvencije za označivanje ribe i za dobre poljoprivredne prakse ukinute 2018. odnosno 2019. Nadalje, Komisija je utvrdila i potvrdila da je subvencija za pastrvu mase veće od 1 kg bila namijenjena za pastrvu mase veće od 1,2 kg, tj. pastrvu koja nije obuhvaćena definicijom predmetnog proizvoda. Konačno, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 40. do 52., podnositelj zahtjeva nije ostvario korist u okviru potpore za mrijestilišta zaštićena od bolesti tijekom RIPR-a i nije vjerojatno da će ostvariti pravo na takvu potporu do 2025. S obzirom na ponovnu procjenu novih informacija opisanu u uvodnim izjavama 46. i 47. Komisija je zaključila da podnositelj zahtjeva neće u budućnosti ostvariti pravo na subvencije u okviru programa potpore za uzgoj pastrve u mrijestilištima zaštićenima od bolesti.

(68)

Komisija je smatrala i da se tvrdnja da će podnositelj zahtjeva financirati novu opremu s pomoću subvencioniranog zajma temelji na mogućnosti, a ne na konkretnim dokazima. Stoga je odbacila taj argument.

(69)

Na temelju navedenog Komisija i dalje smatra da su se u skladu s člankom 19. stavkom 4. osnovne uredbe te u skladu s prethodnim zaključcima okolnosti u pogledu subvencioniranja znatno promijenile te da je smanjenje izravnih subvencija trajno kada je u pitanju podnositelj zahtjeva.

(70)

Iz prethodno navedenog proizlazi da bi kompenzacijsku pristojbu za podnositelja zahtjeva trebalo izmijeniti kako je utvrđeno u odjeljku 3.4.

(71)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća (19),