(1)

Svemirska tehnologija, svemirski podaci i svemirske usluge postali su neophodni u svakodnevnom životu Europljana i imaju ključnu ulogu u očuvanju mnogih strateških interesa. Svemirska industrija Unije već je među najkonkurentnijima u svijetu. Međutim, pojava novih aktera i razvoj novih tehnologija korjenito mijenjaju tradicionalne industrijske modele. Stoga je ključno da Unija, kako bi i dalje ostala jedan od vodećih međunarodnih aktera s velikom slobodom djelovanja u domeni svemira, potiče znanstveni i tehnički napredak te podupire konkurentnost i inovacijski kapacitet industrija u svemirskom sektoru u Uniji, osobito malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi) te novoosnovanih i inovativnih poduzeća.

(2)

Trebalo bi iskoristiti mogućnosti koje svemir nudi za sigurnost Unije i njezinih država članica kako se osobito navodi u Globalnoj strategiji za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije iz lipnja 2016., uz istodobno zadržavanje civilnog karaktera Svemirskog programa Unije („Program”) i poštovanje mogućih odredaba o neutralnosti i nesvrstanosti utvrđenih u ustavnom pravu država članica. Razvoj svemirskog sektora povijesno je povezan sa sigurnošću. Oprema, komponente i instrumenti koji se upotrebljavaju u svemirskom sektoru, kao i svemirski podaci i svemirske usluge, često su dvojne namjene. Međutim, sigurnosna i obrambena politika Unije utvrđuje se u okviru zajedničke vanjske i sigurnosne politike, u skladu s glavom V. Ugovora o Europskoj uniji (UEU).

(3)

Još od kraja devedesetih godina prošlog stoljeća Unija razvija vlastite svemirske inicijative i programe, odnosno Europski geostacionarni navigacijski sustav (EGNOS), a nakon toga i Galileo i Copernicus, kojima se odgovara na potrebe građana Unije i zahtjeve javnih politika. Trebalo bi osigurati kontinuitet tih inicijativa i programa i poboljšati usluge koje se njima pružaju kako bi ispunili nove potrebe korisnika, održali vodeći položaj s obzirom na razvoj novih tehnologija i transformacije u području digitalne tehnologije i informacijske i komunikacijske tehnologije te kako bi mogli ispuniti političke prioritete poput klimatskih promjena, uključujući praćenje promjena u polarnim regijama, prometa, sigurnosti i obrane.

(4)

Potrebno je iskorištavati sinergije među prometnim, svemirskim i digitalnim sektorima radi poticanja šire upotrebe novih tehnologija, poput e-poziva, digitalnog tahografa, nadzora prometa i upravljanje njime, autonomne vožnje te vozila bez vozača i bespilotnih letjelica, i radi pružanja odgovora na potrebu za sigurnom i neometanom povezivošću, pouzdanim određivanjem položaja te intermodalnošću i interoperabilnošću. Takvim iskorištavanjem sinergija povećavala bi se konkurentnost prometnih usluga i prometne industrije.

(5)

Kako bi sve države članice i svi njihovi građani u cijelosti iskoristili prednosti Programa, također je ključno promicati upotrebu i prihvaćenost podataka, informacija i usluga koje se pružaju te podupirati razvoj primijenjenih aplikacija (downstream applications) utemeljenih na tim podacima, informacijama i uslugama. U tu svrhu države članice, Komisija i nadležni subjekti osobito bi mogli periodično provoditi informativne kampanje o prednostima Programa.

(6)

Za postizanje ciljeva slobode djelovanja, neovisnosti i sigurnosti ključno je da Unija ima koristi od autonomnog pristupa svemiru i da ga može sigurno upotrebljavati. Stoga je ključno da Unija podupire autonoman, pouzdan i troškovno učinkovit pristup svemiru, osobito u pogledu ključne infrastrukture i tehnologije, javne sigurnosti te sigurnosti Unije i njezinih država članica. Komisija bi stoga trebala moći objediniti usluge lansiranja na europskoj razini, kako za vlastite potrebe tako i za potrebe drugih subjekata, među ostalim i država članica, na njihov zahtjev, u skladu s člankom 189. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Da bi zadržala konkurentnost na tržištu koje se brzo razvija, također je ključno da Unija i ubuduće ima pristup modernim, učinkovitim i fleksibilnim infrastrukturnim objektima za lansiranje te da raspolaže odgovarajućim lansirnim sustavima. Ne dovodeći u pitanje mjere koje poduzimaju države članice ili Europska svemirska agencija (ESA), Programom bi se stoga trebale moći podupirati prilagodbe zemaljske infrastrukture povezane s pristupom svemiru, uključujući nova kretanja, koje su potrebne za provedbu Programa te prilagodbe svemirskih lansirnih sustava, uključujući tehnološki razvoj, koje su potrebne za lansiranje satelita, uključujući alternativne tehnologije i inovativne sustave, u cilju provedbe komponenata Programa. Te bi se aktivnosti trebale provoditi u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (2) („Financijska uredba”) i u cilju postizanja bolje troškovne učinkovitosti Programa. Budući da neće postojati namjenski proračun, djelovanjima za podupiranje pristupa svemiru ne bi se trebala dovoditi u pitanje provedba komponenata Programa.

(7)

Kako bi se ojačala konkurentnost svemirske industrije Unije i povećao kapacitet za osmišljavanje i izgradnju vlastitih sustava te upravljanje njima, Unija bi trebala podupirati stvaranje, rast i razvoj cijele svemirske industrije. Nastanak modela pogodnog za poduzeća i inovacije trebalo bi podupirati na europskoj, regionalnoj i nacionalnoj razini inicijativama kao što su svemirske platforme koje okupljaju svemirske, digitalne i druge sektore te korisnike. Svrha tih svemirskih platformi trebala bi biti promicanje poduzetništva i vještina uz istodobnu težnju za postizanjem sinergija s centrima za digitalne inovacije. Unija bi trebala poticati stvaranje i širenje poduzeća u svemirskom sektoru sa sjedištem u Uniji i pomagati im da ostvare uspjeh, među ostalim i podupiranjem njihova pristupa rizičnom financiranju jer u Uniji ne postoji odgovarajući pristup privatnom kapitalu za novoosnovana poduzeća u svemirskom sektoru te poticanjem potražnje, što je poznato pod nazivom „pristup prvog ugovora”.

(8)

Svemirski lanac vrijednosti obično se dijeli na: uspostavne aktivnosti (upstream activities) i primijenjene aktivnosti (downstream activities). Uspostavne aktivnosti obuhvaćaju one koje vode do uspostave operativnog svemirskog sustava, uključujući aktivnosti razvoja, proizvodnje i lansiranja te rad takvog sustava. Primijenjene aktivnosti obuhvaćaju one koje pokrivaju pružanje usluga i proizvoda povezanih sa svemirom korisnicima. Digitalne platforme također su važan element kojim se podupire razvoj svemirskog sektora. Njima se omogućuje pristup podacima i proizvodima te alatima, sustavima za pohranu i računalnim sustavima.

(9)

Kada je riječ o svemiru, Unija izvršava svoje nadležnosti u skladu s člankom 4. stavkom 3. UFEU-a. Komisija bi trebala osigurati koherentnost aktivnosti koje se provode u kontekstu Programa.

(10)

Dok pojedine države članice već imaju tradiciju aktivnih industrija povezanih sa svemirom, trebalo bi prepoznati potrebu za razvojem i sazrijevanjem svemirskih industrija u državama članicama čije su sposobnosti tek u nastajanju, kao i potrebu za odgovorom na izazove koje „novi svemir” postavlja pred tradicionalnu svemirsku industriji. Trebalo bi promicati djelovanja za razvoj kapaciteta svemirske industrije širom Unije i olakšavanje suradnje u cjelokupnoj svemirskoj industriji u svim državama članicama.

(11)

Djelovanja u okviru Programa trebala bi se zasnivati na nacionalnim i europskim kapacitetima koji postoje u vrijeme provedbe dotičnog djelovanja i iskorištavati ih.

(12)

Zahvaljujući opsegu Programa i njegovu potencijalu za doprinos rješavanju globalnih izazova, svemirske aktivnosti imaju snažnu međunarodnu dimenziju. U bliskoj suradnji s državama članicama i uz njihovu suglasnost relevantna tijela Programa mogla bi sudjelovati, u vezi s pitanjima koja se odnose na Program, u međunarodnoj suradnji te sudjelovati u radu u okviru relevantnih sektorskih tijela Ujedinjenih naroda (UN-a). Kada je riječ o pitanjima koja se odnose na Program, Komisija bi mogla, u ime Unije i u području svoje nadležnosti, koordinirati aktivnosti na međunarodnoj sceni, osobito u cilju zastupanja interesa Unije i njezinih država članica u okviru međunarodnih foruma, među ostalim i u području frekvencija u vezi s Programom, ne dovodeći u pitanje nadležnost država članica u tom području. Posebno je važno da Unija, koju predstavlja Komisija, sudjeluje u radu tijelâ Međunarodnog programa Cospas-Sarsat.

(13)

Međunarodna suradnja presudna je za promicanje uloge Unije kao globalnog aktera u svemirskom sektoru te promicanje njezine tehnologije i industrije, poticanje poštenog tržišnog natjecanja na međunarodnoj razini, imajući na umu potrebu za osiguravanjem reciprociteta pravâ i obveza stranaka, kao i za poticanje suradnje u području osposobljavanja. Međunarodna suradnja jedan je od ključnih elemenata svemirske strategije za Europu, kako je navedeno u Komunikaciji Komisije od 26. listopada 2016. Komisija bi Program trebala upotrebljavati kako bi doprinijela međunarodnim naporima i ostvarila korist od njih s pomoću inicijativa, uključujući inicijative u području gospodarske diplomacije, promicala europsku tehnologiju i industriju na međunarodnoj razini, npr. bilateralni dijalozi, sektorske radionice i potpora internacionalizaciji malih i srednjih poduzeća, te kako bi olakšala pristup međunarodnim tržištima i poticala pošteno tržišno natjecanje. Europske inicijative u području svemirske diplomacije trebale bi biti u cijelosti koherentne i komplementarne s postojećim politikama, prioritetima i instrumentima Unije, pri čemu Unija zajedno s državama članicama ima ključnu ulogu u očuvanju vodećeg položaja na međunarodnoj sceni.

(14)

Ne dovodeći u pitanje nadležnosti država članica, Komisija bi, zajedno s Visokim predstavnikom Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku („Visoki predstavnik”) i u bliskoj koordinaciji s državama članicama, trebala promicati odgovorno ponašanje u svemiru prilikom provedbe Programa uključujući smanjenje širenja svemirskog otpada. Komisija bi također trebala istražiti mogućnost da Unija prihvati prava i obveze predviđene u relevantnim ugovorima i konvencijama UN-a te da, ako je to potrebno, podnese odgovarajuće prijedloge.

(15)

Program ima slične ciljeve kao i drugi programi Unije, osobito program Obzor Europa uspostavljen Uredbom (EU) 2021/695 Europskog parlamenta i Vijeća (3), program InvestEU uspostavljen Uredbom (EU) 2021/523 Europskog parlamenta i Vijeća (4), Europski fond za obranu uspostavljen Uredbom (EU) 2021/697 Europskog parlamenta i Vijeća (5) i fondovi obuhvaćeni uredbom o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu plus, Kohezijskom fondu, Fondu za pravednu tranziciju i Europskom fondu za pomorstvo, ribarstvo i akvakulturu te financijskih pravila za njih i za Fond za azil, migracije i integraciju, Fond za unutarnju sigurnost i Instrument za financijsku potporu u području upravljanja granicama i viznoj politici („uredba o zajedničkim odredbama“). Stoga bi, pod uvjetom da ti programi ne pokrivaju iste stavke troškova, trebalo predvidjeti kumulativno financiranje iz tih programa, osobito putem mehanizama za dopunsko financiranje iz programâ Unije ako to dozvoljavaju modaliteti upravljanja, koje se može ostvariti u slijedu, naizmjence ili kombiniranjem fondova, među ostalim i radi zajedničkog financiranja djelovanjâ, uz omogućavanje partnerstava za inovacije i operacija mješovitog financiranja, ako je to moguće. Tijekom provedbe Programa Komisija bi stoga trebala promicati sinergije s drugim povezanim programima i financijskim instrumentima Unije, čime bi se, ako je to moguće, omogućio pristup rizičnom financiranju, partnerstvima za inovacije i kumulativnom financiranju ili mješovitom financiranju. Komisija bi također trebala osigurati sinergije i koherentnost između rješenja razvijenih u okviru tih programa, osobito programa Obzor Europa, i rješenja razvijenih u okviru Programa.

(16)

U skladu s člankom 191. stavkom 3. Financijske uredbe isti se troškovi ni u kakvim okolnostima ne smiju dvaput financirati iz proračuna Unije.

(17)

Ciljevi politike Programa također bi se tretirali kao prihvatljiva područja za operacije financiranja i ulaganja s pomoću financijskih instrumenata i proračunskog jamstva programa InvestEU, osobito u okviru njegovih sastavnica politika održive infrastrukture i istraživanja, inovacija i digitalizacije. Financijska potpora trebala bi se upotrebljavati za rješavanje nedostataka na tržištu ili investicijskih okolnosti koje nisu optimalne na razmjeran način, a djelovanjima se ne bi trebalo udvostručavati ili istiskivati privatno financiranje odnosno narušavati tržišno natjecanje na unutarnjem tržištu. Djelovanja bi trebala imati jasnu europsku dodanu vrijednost.

(18)

Koherentnošću i sinergijom između programa Obzor Europa i Programa trebali bi se potaknuti konkurentan i inovativan europski svemirski sektor, osnažiti autonomija Europe u pristupu svemiru i njegovoj upotrebi u sigurnom okružju te ojačati uloga Europe kao globalnog aktera. Revolucionarna rješenja u okviru programa Obzor Europa potkrijepila bi se podacima i uslugama koje se putem Programa daju na raspolaganje istraživačkoj i inovacijskoj zajednici.

(19)

Kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri povećao socioekonomski povrat Programa, ključno je održavati najsuvremenije sustave i nadograđivati ih u skladu s potrebama korisnika koje se mijenjaju te ostvarivati napredak u sektoru primijenjenih aplikacija omogućenih svemirskom tehnologijom. Unija bi trebala podupirati aktivnosti povezane s istraživanjem i tehnološkim razvojem odnosno rane faze razvoja u vezi s infrastrukturama uspostavljenima u okviru Programa, kao i aktivnosti istraživanja i razvoja koje se odnose na primjene i usluge utemeljene na sustavima uspostavljenima u okviru Programa, čime se potiču uspostavne i primijenjene gospodarske aktivnosti. Odgovarajući instrument na razini Unije za financiranje tih aktivnosti istraživanja i inovacija jest program Obzor Europa. Međutim, vrlo specifičan dio razvojnih aktivnosti trebao bi se financirati iz proračunskih sredstava dodijeljenih komponentama Galileo i EGNOS u okviru ove Uredbe, posebice kada se te aktivnosti odnose na temeljne elemente poput čipsetova i prijemnika kompatibilnih s Galileom, kojima bi se olakšao razvoj primjena širom različitih gospodarskih sektora. Međutim, takvim se financiranjem ne bi smjelo ugroziti uvođenje ili iskorištavanje infrastruktura uspostavljenih u okviru Programa.

(20)

Kako bi se u budućnosti osigurala konkurentnost europske svemirske industrije, Programom bi trebalo podupirati razvoj naprednih vještina u sektorima povezanima sa svemirom te podržavati aktivnosti obrazovanja i osposobljavanja, uz promicanje jednakih mogućnosti, među ostalim i rodne ravnopravnosti, u cilju ostvarenja punog potencijala građana Unije u tom području.

(21)

Za infrastrukturu namijenjenu Programu mogle bi biti potrebne dodatne aktivnosti istraživanja i inovacija, koje bi se mogle podržati u okviru programa Obzor Europa, pri čemu se nastoji ostvariti koherentnost s aktivnostima ESA-e u tom području. Sinergijama s programom Obzor Europa trebalo bi osigurati da se potrebe za istraživanjem i inovacijama u svemirskom sektoru utvrde i definiraju u okviru procesa strateškog planiranja u području istraživanja i inovacija. Svemirski podaci i svemirske usluge koji se u okviru Programa stavljaju besplatno na raspolaganje upotrebljavali bi se za razvoj revolucionarnih rješenja putem istraživanja i inovacija, među ostalim i u okviru programa Obzor Europa, u cilju podupiranja prioritetâ politike Unije. Procesom strateškog planiranja u okviru programa Obzor Europa utvrdile bi se aktivnosti istraživanja i inovacija u kojima bi trebalo iskoristiti infrastrukturu u vlasništvu Unije, kao što su Galileo, EGNOS i Copernicus. Istraživačke infrastrukture, osobito mreže za in situ promatranja, bile bi ključni sastavni dijelovi in situ promatračke infrastrukture kojom se omogućuju usluge Copernicusa.

(22)

Važno je da Unija bude vlasnik sve materijalne i nematerijalne imovine stvorene ili razvijene putem javne nabave koju Unija financira u okviru Programa. Kako bi se osiguralo potpuno poštovanje temeljnih prava povezanih s vlasništvom, trebalo bi uspostaviti potrebne aranžmane sa svim postojećim vlasnicima. Takvim vlasništvom Unije ne bi se trebalo dovoditi u pitanje mogućnost Unije da, u skladu s ovom Uredbom i kada se to ocijeni prikladnim na temelju procjene pojedinačnog slučaja, tu imovinu učini dostupnom trećim stranama ili je otuđi.

(23)

Kako bi se potaknula što šira upotreba usluga koje se nude Programom, bilo bi korisno naglasiti da se podaci, informacije i usluge pružaju bez jamstva, pri čemu se ne dovode u pitanje obveze koje proizlaze iz pravno obvezujućih odredaba.

(24)

Komisija bi pri obavljanju određenih svojih zadaća neregulatorne prirode trebala moći, prema potrebi i u mjeri u kojoj je to nužno, iskoristiti tehničku podršku određenih vanjskih strana. Ostali subjekti uključeni u javno upravljanje Programom također bi trebali moći upotrebljavati istu tehničku podršku pri obavljanju zadaća koje su im povjerene ovom Uredbom.

(25)

Ovom Uredbom utvrđuje se financijska omotnica za cijelo trajanje Programa, koja predstavlja primarni referentni iznos u smislu točke 18. Međuinstitucijskog sporazuma od 16. prosinca 2020. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju te novim vlastitim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava, za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka (6).

(26)

Održavajući važnost borbe protiv klimatskih promjena u skladu s obvezama Unije u pogledu provedbe Pariškog sporazuma donesenog u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (7) i UN-ovih ciljeva održivog razvoja, djelovanjima u okviru ove Uredbe trebalo bi doprinijeti uključivanju djelovanjâ u području klime i ostvarivanju općeg cilja od najmanje 30 % proračunskih rashoda Unije za podupiranje klimatskih ciljeva. Relevantna djelovanja trebalo bi utvrditi tijekom pripreme i provedbe Programa te ih ponovno procijeniti u kontekstu relevantnih evaluacija i postupaka preispitivanja. Europski parlament, Vijeće i Komisija surađivat će na djelotvornoj, transparentnoj i sveobuhvatnoj metodologiji koju treba utvrditi Komisija kako bi se procijenila potrošnja u okviru svih programa višegodišnjeg financijskog okvira za ciljeve u području bioraznolikosti, uzimajući u obzir postojeća preklapanja ciljeva u području klime i ciljeva u području bioraznolikosti.

(27)

Prihodi proizašli iz komponenata Programa trebali bi pripasti Uniji kako bi se djelomično nadoknadila ulaganja koja je Unija već izvršila te bi se ti prihodi trebali upotrijebiti za potporu ostvarenju ciljeva Programa. Iz istog bi razloga u ugovorima sklopljenima sa subjektima iz privatnog sektora trebalo biti moguće predvidjeti mehanizam dijeljenja prihoda.

(28)

Financijska uredba primjenjuje se na Program. Financijskom uredbom utvrđuju se pravila o izvršenju proračuna Unije, među ostalim pravila o bespovratnim sredstvima, nagradama, nabavi, neizravnom upravljanju, financijskim instrumentima, proračunskim jamstvima, financijskoj pomoći i nadoknadi troškova vanjskim stručnjacima.

(29)

S obzirom na to da Program u načelu financira Unija, ugovori o nabavi sklopljeni u okviru Programa za aktivnosti financirane iz Programa trebali bi biti u skladu s pravilima Unije. U tom kontekstu Unija bi također trebala biti odgovorna za definiranje ciljeva u pogledu javne nabave koje treba nastojati ostvariti. Financijskom uredbom predviđa se da se, na temelju rezultata ex ante procjene, Komisija mora moći osloniti na sustave i postupke osoba ili subjekata koji izvršavaju sredstva Unije. Posebna usklađenja koja su potrebna za te sustave i postupke, kao i aranžmane za produljenje postojećih ugovora, trebalo bi utvrditi u odgovarajućem okvirnom sporazumu o financijskom partnerstvu ili odgovarajućem sporazumu o doprinosu.

(30)

Program se oslanja na složene tehnologije koje se neprestano mijenjanju. Oslanjanje na takve tehnologije rezultira nesigurnošću i rizikom za javne ugovore sklopljene u okviru Programa u onoj mjeri u kojoj ti ugovori uključuju dugoročne obveze u vezi s opremom ili uslugama. Stoga su uz pravila utvrđena u Financijskoj uredbi potrebne specifične mjere koje se odnose na javne ugovore. Trebalo bi stoga biti moguće ugovor dodijeliti u obliku ugovora s uvjetnim dijelovima, pod određenim uvjetima unijeti izmjenu u smislu izvršenja ugovora ili odrediti najnižu razinu podugovaranja, osobito kako bi se omogućilo sudjelovanje MSP-ova i novoosnovanih poduzeća. Naposljetku, zbog tehničkih neizvjesnosti koje su obilježje komponenata Programa ugovorne cijene ne mogu se uvijek točno predvidjeti te bi stoga trebalo biti moguće ugovore sklopiti bez navođenja čvrste fiksne cijene i uvrstiti klauzule za zaštitu financijskih interesa Unije.

(31)

Da bi se potaknula javna potražnja i inovacije u javnom sektoru, Programom bi se trebala promicati upotreba podataka, informacija i usluga Programa kako bi se industriju i MSP-ove podržalo u razvoju prilagođenih rješenja na lokalnoj i regionalnoj razini putem partnerstava za inovacije povezane sa svemirom, kako je navedeno u točki 7. Priloga 1. Financijskoj uredbi, čime bi se omogućilo obuhvaćanje svih faza, od razvoja do uvođenja i nabave prilagođenih interoperabilnih svemirskih rješenja za javne usluge.

(32)

Kako bi se ispunili ciljevi Programa, važno je moći iskoristiti, prema potrebi, kapacitete koje nude javni i privatni subjekti Unije koji su aktivni u području svemira te također moći raditi na međunarodnoj razini s trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama. Zbog toga bi trebalo predvidjeti mogućnost upotrebe svih relevantnih alata i metoda upravljanja predviđenih UFEU-om i Financijskom uredbom, kao i postupaka zajedničke nabave.

(33)

Kada je riječ posebno o bespovratnim sredstvima, iskustvo je pokazalo da je njihova prihvaćenost među korisnicima i na tržištu bolja, a opća prisutnost veća ako se s njima postupa decentralizirano, nego kada ih Komisija provodi u skladu s pristupom odozgo prema dolje. Kuponi, koji su oblik financijske potpore korisnika bespovratnih sredstava namijenjen trećoj strani, nalaze se među djelovanjima s najvišim stopama uspješnosti za nove sudionike i MSP-ove. Međutim, primjenu kupona ometa gornja granica financijske potpore propisana Financijskom uredbom. Stoga bi tu gornju granicu trebalo povisiti za Program kako bi se održao korak sa sve većim potencijalom tržišnih primjena u svemirskom sektoru.

(34)

Vrste financiranja i načine izvršenja u okviru ove Uredbe trebalo bi odabrati na temelju njihove sposobnosti da ostvare specifične ciljeve djelovanjâ i postignu rezultate, uzimajući u obzir osobito troškove kontrola, administrativno opterećenje i očekivani rizik od neusklađenosti. To bi trebalo uključivati razmatranje upotrebe jednokratnih iznosa, paušalnih stopa i jediničnih troškova te financiranja koje nije povezano s troškovima, kako je navedeno u članku 125. stavku 1. Financijske uredbe.

(35)

Na temelju Odluke Vijeća 2013/755/EU (8) osobe i subjekti s boravištem odnosno poslovnim nastanom u prekomorskim zemljama ili područjima trebali bi biti prihvatljivi za financiranje, podložno pravilima i ciljevima Programa i mogućem režimu koji se primjenjuje na državu članicu s kojom su relevantna prekomorska zemlja ili relevantno prekomorsko područje povezani.

(36)

Na ovu se Uredbu primjenjuju horizontalna financijska pravila koja su Europski parlament i Vijeće donijeli na temelju članka 322. UFEU-a. Ta su pravila utvrđena u Financijskoj uredbi i njima se osobito određuje postupak donošenja i izvršenja proračuna s pomoću bespovratnih sredstava, nabave, nagrada i neizravnog izvršenja te predviđaju provjere odgovornosti financijskih izvršitelja. Pravila donesena na temelju članka 322. UFEU-a uključuju i opći režim uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije.

(37)

U skladu s Financijskom uredbom, Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9) i uredbama Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 (10), (Euratom, EZ) 2185/96 (11) i (EU) 2017/1939 (12) financijski interesi Unije trebaju biti zaštićeni razmjernim mjerama, među ostalim mjerama koje se odnose na sprečavanje, otkrivanje, ispravljanje i istraživanje nepravilnosti, uključujući prijevare, na povrat izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, na izricanje administrativnih sankcija. Osobito, u skladu s uredbama (Euratom, EZ) br. 2185/96 i (EU, Euratom) br. 883/2013 Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) ovlašten je provoditi administrativne istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti, koje utječu na financijske interese Unije. Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) ovlašten je, u skladu s Uredbom (EU) 2017/1939, provoditi istrage i kazneni progon kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije, kako su predviđena u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća (13). U skladu s Financijskom uredbom svaka osoba ili svaki subjekt koji prima sredstva Unije treba u potpunosti surađivati u zaštiti financijskih interesa Unije, dodijeliti potrebna prava i potreban pristup Komisiji, OLAF-u, Revizorskom sudu i, u pogledu onih država članica koje sudjeluju u pojačanoj suradnji na temelju Uredbe (EU) 2017/1939, EPPO-u, te osigurati da svaka treća strana uključena u izvršenje sredstava Unije dodijeli jednakovrijedna prava.

(38)

Članice Europskog udruženja slobodne trgovine (EFTA) koje su članice Europskoga gospodarskog prostora (EGP-a), zemlje pristupnice, zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje kao i zemlje obuhvaćene europskom politikom susjedstva mogu sudjelovati u Programu, osim u Galileu, EGNOS-u, GOVSATCOM-u i potkomponenti SST, u skladu sa svojim sporazumima. Ostale treće zemlje mogu također sudjelovati u Programu, osim u Galileu, EGNOS-u, GOVSATCOM-u i potkomponenti SST, na temelju sporazuma koji treba sklopiti u skladu s člankom 218. UFEU-a. Galileo i EGNOS trebali bi biti otvoreni za sudjelovanje članica EFTA-e koje su članice EGP-a, u skladu s uvjetima utvrđenima u Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru (14). Ostale treće zemlje mogu sudjelovati u Galileu i EGNOS-u na temelju sporazuma koji treba sklopiti u skladu s člankom 218. UFEU-a. GOVSATCOM bi trebao biti otvoren za sve treće zemlje isključivo na temelju sporazuma koji treba sklopiti u skladu s člankom 218. UFEU-a.

(39)

U ovu bi Uredbu trebalo uvesti posebnu odredbu kojom se od trećih zemalja zahtijeva da odgovornom dužnosniku za ovjeravanje, OLAF-u i Revizorskom sudu dodijele potrebna prava i potreban pristup koji se zahtijevaju za sveobuhvatno izvršavanje njihovih ovlasti.

(40)

Od međunarodnih organizacija koje nemaju sjedište u Uniji, a koje žele imati pristup uslugama SST-a koje nisu javno dostupne trebalo bi zahtijevati da sklope sporazum u skladu s člankom 218. UFEU-a. Međunarodne organizacije koje imaju sjedište u Uniji te su javni vlasnici i operateri svemirskih letjelica trebalo bi smatrati temeljnim korisnicima SST-a.

(41)

Trebalo bi tumačiti da javno dostupne informacije za usluge SST-a znače sve informacije za koje korisnik ima razumnu osnovu smatrati ih zakonito dostupnima. Usluge SST-a za izbjegavanje sudara, za ponovni ulazak i fragmentaciju temelje se na vanjskim javno dostupnim informacijama SST-a koje su dostupne nakon zahtjeva za pristup. Slijedom toga, usluge SST-a za izbjegavanje sudara, za ponovni ulazak i fragmentaciju trebalo bi tumačiti kao javno dostupne usluge i za njih ne bi bio trebalo biti potrebno sklapanje sporazuma u skladu s člankom 218. UFEU-a. Pristup tim uslugama trebao bi biti dostupan na zahtjev potencijalnog korisnika.

(42)

Dobro javno upravljanje Programom iziskuje jasnu raspodjelu odgovornosti i zadaća među različitim uključenim subjektima kako bi se izbjeglo nepotrebno preklapanje te smanjila prekoračenja troškova i kašnjenja. Svi akteri koji sudjeluju u upravljanju trebali bi podupirati, u svojem području nadležnosti i u skladu sa svojim odgovornostima, ostvarivanje ciljeva Programa.

(43)

Države članice već su dugo aktivne u području svemira. Raspolažu sustavima, infrastrukturom, nacionalnim agencijama i tijelima povezanima sa svemirom. Stoga mogu znatno doprinijeti Programu, a osobito njegovoj provedbi. One bi mogle surađivati s Unijom na promicanju usluga i primjena Programa. Komisija bi mogla biti u mogućnosti mobilizirati sredstva koja na raspolaganju imaju države članice, koristiti se njihovom pomoći i, podložno zajednički dogovorenim uvjetima, povjeravati državama članicama neregulatorne zadaće u provedbi Programa. Nadalje, dotične države članice trebale bi poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale zaštitu zemaljskih postaja koje su uspostavljene na njihovim državnim područjima. Povrh toga, države članice i Komisija trebale bi surađivati međusobno te s odgovarajućim međunarodnim tijelima i regulatornim tijelima kako bi osigurale da su frekvencije potrebne za Program dostupne i zaštićene na odgovarajućoj razini kako bi se omogućio potpuni razvoj i provedba primjena utemeljenih na ponuđenim uslugama, u skladu s Odlukom br. 243/2012/EU Europskog parlamenta i Vijeća (15).

(44)

Odgovornost je Komisije kao promicateljice općeg interesa Unije da provodi Program, preuzme sveukupnu odgovornost i promiče upotrebu Programa. Kako bi optimizirala resurse i nadležnosti različitih dionika, Komisija bi u opravdanim okolnostima trebala moći povjeriti određene zadaće drugim subjektima. Budući da ima sveukupnu odgovornost za Program, Komisija bi trebala utvrditi glavne tehničke i operativne zahtjeve potrebne za daljnji razvoj sustava i usluga. To bi trebala učiniti nakon savjetovanja sa stručnjacima, korisnicima i drugim relevantnim dionicima iz država članica. Naposljetku, uz napomenu da u području svemira, u skladu s člankom 4. stavkom 3. UFEU-a, izvršavanje nadležnosti Unije ne dovodi do toga da se države članice sprečava u izvršavanju njihovih nadležnosti, Komisija bi trebala osigurati koherentnost aktivnosti koje se provode u kontekstu Programa.

(45)

Zadaća je Agencije Europske unije za svemirski program („Agencija”), koja zamjenjuje i nasljeđuje Agenciju za europski GNSS, uspostavljenu Uredbom (EU) br. 912/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (16), doprinijeti Programu, posebno u pogledu sigurnosne akreditacije te razvoja tržišta i primijenjenih aplikacija. Stoga bi određene zadaće povezane s tim područjima trebalo dodijeliti Agenciji. Osobito kada je riječ o sigurnosti i imajući u vidu iskustvo Agencije u tom području, Agencija bi trebala biti odgovorna za zadaće sigurnosne akreditacije za sva djelovanja Unije u svemirskom sektoru. Oslanjajući se na pozitivne rezultate Agencije u promicanju prihvaćenosti Galilea i EGNOS-a među korisnicima i na tržištu, trebalo bi joj povjeriti i aktivnosti za poticanje prihvaćenosti među korisnicima onih komponenata Programa koje nisu Galileo i EGNOS, kao i aktivnosti razvoja primijenjenih aplikacija za sve komponente Programa. Time bi se omogućilo Agenciji da iskoristi ekonomije razmjera i pružila bi joj se prilika za razvoj primjena na temelju više komponenata Programa (integrirane primjene). Međutim, tim se aktivnostima ne bi trebale dovesti u pitanje aktivnosti za poticanje prihvaćenosti usluga i prihvaćenosti među korisnicima koje je Komisija povjerila subjektima kojima su povjerene zadaće u vezi s Copernicusom. Povjeravanje razvoja primijenjenih aplikacija Agenciji ne bi trebalo sprečavati druge subjekte kojima su povjerene zadaće u razvoju primijenjenih aplikacija. Nadalje, Agencija bi trebala izvršavati zadaće koje joj Komisija dodijeli putem jednog ili više sporazuma o doprinosu u okviru okvirnog sporazuma o financijskom partnerstvu koji obuhvaća druge specifične zadaće povezane s Programom. Pri povjeravanju zadaća Agenciji trebalo bi joj staviti na raspolaganje odgovarajuće ljudske, administrativne i financijske resurse.

(46)

U određenim propisno opravdanim okolnostima Agencija bi trebala moći povjeriti određene zadaće državama članicama ili skupinama država članica. To povjeravanje trebalo bi biti ograničeno na aktivnosti za čije izvršavanje sama Agencija nema kapacitet te se time ne bi smjelo dovoditi u pitanje upravljanje Programom i dodjela zadaća kako su utvrđeni u ovoj Uredbi.

(47)

Galileo i EGNOS složeni su sustavi koji zahtijevaju intenzivnu koordinaciju. S obzirom na to da su oni komponente Programa, tu koordinaciju trebala bi provoditi institucija Unije ili tijelo Unije. Oslanjajući se na stručno znanje razvijeno proteklih godina, Agencija je najprikladnije tijelo za koordinaciju svih operativnih zadaća povezanih s iskorištavanjem tih sustava, uz iznimku međunarodne suradnje. Agenciji bi stoga trebalo povjeriti zadaću upravljanja iskorištavanjem EGNOS-a i Galilea. Međutim, to ne znači da bi Agencija sama trebala obavljati sve zadaće povezane s iskorištavanjem tih sustava. Ona bi se mogla oslanjati na stručno znanje drugih subjekata, osobito ESA-e. To bi trebalo uključivati aktivnosti u vezi s razvojem sustavâ te projektiranjem i razvojem dijelova zemaljskog segmenta i satelitâ, koje bi trebalo povjeriti ESA-i. Dodjeljivanje zadaća drugim subjektima oslanja se na kompetencije tih subjekata te bi se dodjeljivanjem trebalo izbjeći udvostručavanje posla.

(48)

ESA je međunarodna organizacija s opsežnim stručnim znanjem u području svemira, koja je 2004. sklopila Okvirni sporazum s Europskom zajednicom („Okvirni sporazum iz 2004.”) (17). Ona je stoga važan partner u provedbi Programa i s njome bi trebalo uspostaviti odgovarajuće odnose. U tom pogledu i u skladu s Financijskom uredbom Komisija bi trebala sklopiti okvirni sporazum o financijskom partnerstvu s ESA-om i Agencijom, kojim bi se uredili svi financijski odnosi između Komisije, Agencije i ESA-e, kojim bi se osigurala dosljednost i koji bi bio usklađen s Okvirnim sporazumom iz 2004., a posebno s njegovim člancima 2. i 5. Međutim, s obzirom na to da ESA nije tijelo Unije i da ne podliježe pravu Unije, neophodno je takvim sporazumom predvidjeti da ESA poduzima odgovarajuće mjere radi osiguravanja zaštite interesa Unije i njezinih država članica i, u pogledu izvršavanja proračuna, da zadaće koje su joj povjerene budu u skladu s odlukama Komisije. Sporazum bi također trebao sadržavati sve klauzule potrebne za zaštitu financijskih interesa Unije.

(49)

Funkcioniranje Satelitskog centra Europske unije (SATCEN) kao europskog neovisnog kapaciteta kojim se osigurava pristup informacijama i uslugama koje proizlaze iz iskorištavanja odgovarajućih svemirskih resursa i dodatnih podataka već je prepoznato u provedbi Odluke br. 541/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća (18).

(50)

Kako bi se u upravljanje GOVSATCOM-om strukturno uključila predstavljenost korisnika te radi agregacije potreba i zahtjeva korisnika preko nacionalnih i civilno-vojnih granica, koordinacijske uloge za određene skupine korisnika mogli bi imati relevantni subjekti Unije koji su blisko povezani s korisnicima, kao što su Europska obrambena agencija, Agencija za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex), Europska agencija za pomorsku sigurnost, Europska agencija za kontrolu ribarstva, Agencija Europske unije za suradnju tijela za izvršavanje zakonodavstva, Služba za vojno planiranje i provođenje / Služba za civilno planiranje i provođenje te Koordinacijski centar za odgovor na hitne situacije. Na agregiranoj razini Agencija bi trebala koordinirati aspekte povezane s korisnicima za zajednice civilnih korisnika te bi mogla pratiti operativnu upotrebu, potražnju, usklađenost sa zahtjevima i promjene u pogledu potreba i zahtjeva.

(51)

Zbog važnosti aktivnosti povezanih sa svemirom za gospodarstvo Unije i živote građana Unije te činjenice da su sustavi i primjene koje se temelje na tim sustavima po prirodi dvojne namjene, postizanje i održavanje visokog stupnja sigurnosti trebao bi biti jedan od ključnih prioriteta Programa, osobito kako bi se zaštitili interesi Unije i njezinih država članica, među ostalim i u pogledu klasificiranih i drugih osjetljivih neklasificiranih podataka.

(52)

Ne dovodeći u pitanje ovlasti država članica u području nacionalne sigurnosti, Komisija i Visoki predstavnik, svatko u okviru svojeg područja nadležnosti, trebali bi zajamčiti sigurnost Programa u skladu s ovom Uredbom i, ako je to relevantno, s Odlukom Vijeća (ZVSP) 2021/698 (19).

(53)

S obzirom na posebno stručno znanje Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) i njezine redovite kontakte s tijelima trećih zemalja i međunarodnim organizacijama, ESVD može Komisiji pomoći u obavljanju nekih njezinih zadaća koje se odnose na sigurnost Programa u području vanjskih odnosa, u skladu s Odlukom Vijeća 2010/427/EU (20).

(54)

Ne dovodeći u pitanje isključivu odgovornost država članica u području nacionalne sigurnosti, kao što je predviđeno u članku 4. stavku 2. UEU-a, ni pravo država članica da zaštite svoje ključne sigurnosne interese u skladu s člankom 346. UFEU-a, trebalo bi uspostaviti posebno upravljanje sigurnošću kako bi se osigurala neometana provedba Programa. To bi se upravljanje trebalo temeljiti na trima ključnim načelima. Kao prvo, od presudne je važnosti da se u najvećoj mogućoj mjeri uzmu u obzir opsežna i jedinstvena iskustva koja su države članice stekle u sigurnosnim pitanjima. Kao drugo, kako bi se spriječili sukobi interesa i bilo kakvi nedostaci u primjeni sigurnosnih pravila, operativne funkcije trebale bi biti odvojene od funkcija sigurnosne akreditacije. Kao treće, subjekt nadležan za upravljanje svim komponentama Programa ili dijelom tih komponenata također se nalazi u najboljem položaju za upravljanje sigurnošću zadaća koje su mu povjerene. Sigurnost Programa temeljila bi se na iskustvu stečenom u provedbi Galilea, EGNOS-a i Copernicusa tijekom proteklih godina. Dobro upravljanje sigurnošću iziskuje i primjerenu raspodjelu uloga među različitim akterima. Budući da je Komisija odgovorna za Program, ona bi, ne dovodeći u pitanje ovlasti država članica u području nacionalne sigurnosti, trebala odrediti opće sigurnosne zahtjeve koji se primjenjuju na svaku od komponenata Programa.

(55)

Kibersigurnost europske svemirske infrastrukture, i na Zemlji i u svemiru, ključna je za osiguravanje kontinuiteta u funkcioniranju sustavâ i kontinuiteta usluga. Stoga je pri utvrđivanju sigurnosnih zahtjeva potrebno na odgovarajući način uzeti u obzir potrebu za zaštitom sustava i njihovih usluga od kibernapada, među ostalim i primjenom novih tehnologija.

(56)

Komisija bi nakon analize rizika i prijetnji prema potrebi trebala utvrditi strukturu za praćenje sigurnosti. Ta struktura za praćenje sigurnosti trebala bi biti subjekt koji postupa u skladu s uputama izrađenima u okviru područja primjene Odluke (ZVSP) 2021/698. Kada je riječ o Galileu, to tijelo trebalo bi biti Centar za praćenje sigurnosti Galilea. U pogledu provedbe Odluke (ZVSP) 2021/698, uloga Odbora za sigurnosnu akreditaciju trebala bi biti ograničena na pružanje ulaznih podataka povezanih sa sigurnosnom akreditacijom sustava Vijeću ili Visokom predstavniku.

(57)

S obzirom na jedinstvenost i složenost Programa i na njegovu povezanost sa sigurnošću, u sigurnosnoj akreditaciji trebalo bi poštovati priznata i dobro utvrđena načela. Stoga je neophodno da se aktivnosti sigurnosne akreditacije provode na temelju kolektivne odgovornosti za sigurnost Unije i njezinih država članica, uz nastojanje da se postigne konsenzus i uključe svi koji se bave pitanjima sigurnosti, kao i da se uspostavi postupak za stalno praćenje rizika. Nadalje, nužno je da se tehničke aktivnosti sigurnosne akreditacije povjere stručnjacima s odgovarajućim stupnjem sigurnosne provjere koji su kvalificirani za akreditaciju složenih sustava.

(58)

S klasificiranim podacima EU-a (EUCI) postupa se u skladu sa sigurnosnim pravilima utvrđenima u Odluci Vijeća 2013/488/EU (21) i Odluci Komisije (EU, Euratom) 2015/444 (22). U skladu s Odlukom 2013/488/EU države članice poštuju načela i minimalne standarde utvrđene u tim odlukama kako bi se osiguralo pružanje jednakovrijedne razine zaštite EUCI-ju.

(59)

Kako bi se zajamčila sigurna razmjena informacija, trebalo bi sklopiti primjerene sporazume radi osiguranja zaštite EUCI-ja koji se pružaju trećim zemljama i međunarodnim organizacijama u kontekstu Programa.

(60)

Važan je cilj Programa osigurati njegovu sigurnost i ojačati stratešku autonomiju širom ključnih tehnologija i lanaca vrijednosti, uz istodobno očuvanje otvorenog gospodarstva, među ostalim i slobodne i poštene trgovine, i korištenje mogućnosti koje svemir nudi za sigurnost Unije i njezinih država članica. U određenim slučajevima za taj je cilj potrebno utvrditi potrebne uvjete prihvatljivosti i sudjelovanja kako bi se osigurala zaštita cjelovitosti, sigurnosti i otpornosti operativnih sustava Unije. Time se ne bi trebala ugroziti potreba za konkurentnošću i troškovnom učinkovitošću. Komisija bi pri evaluaciji pravnih subjekata pod kontrolom treće zemlje ili subjekta iz treće zemlje u obzir trebala uzeti načela i kriterije predviđene u Uredbi (EU) 2019/452 Europskog parlamenta i Vijeća (23).

(61)

U kontekstu Programa postoje pojedine informacije s kojima, iako nisu klasificirane, treba postupati u skladu s pravnim aktima Unije koji su već na snazi ili nacionalnim zakonima, pravilima i propisima, među ostalim i s pomoću ograničenja distribucije.

(62)

U sve većem broju ključnih gospodarskih sektora, osobito prometu, telekomunikacijama, poljoprivredi i energetici, sve se više upotrebljavaju sustavi satelitske navigacije i sustavi za promatranje Zemlje. Programom bi trebalo iskoristiti sinergije među tim sektorima, uzimajući u obzir koristi koje svemirske tehnologije donose tim sektorima, podupirati razvoj kompatibilne opreme te promicati razvoj relevantnih standarda i certifikacija. Sve su veća sinergije između svemirskih aktivnosti i aktivnosti povezanih sa sigurnošću i obranom Unije i njezinih država članica. Potpunom kontrolom nad satelitskom navigacijom trebala bi se stoga zajamčiti tehnološka neovisnost Unije, među ostalim i dugoročno za komponente infrastrukturne opreme, te osigurati njezina strateška autonomija.

(63)

Cilj je Galilea uspostava i upotreba prve globalne infrastrukture za satelitsku navigaciju i određivanje položaja, namjenski projektirane u civilne svrhe, kojom se mogu koristiti razni javni i privatni akteri u Europi i svijetu. Galileo funkcionira neovisno o drugim postojećim ili potencijalnim sustavima, čime među ostalim doprinosi strateškoj autonomiji Unije. Druga generacija Galilea trebala bi se postupno pustiti u rad prije 2030., u početku sa smanjenim operativnim kapacitetom.

(64)

Cilj je EGNOS-a poboljšati kvalitetu otvorenih signala iz postojećih globalnih navigacijskih satelitskih sustava, a posebno onih koje emitira Galileo. Usluge koje se pružaju u okviru EGNOS-a trebale bi prioritetno pokrivati državna područja država članica koja su geografski smještena u Europi, uključujući za tu svrhu i Cipar, Azore, Kanarske otoke te Madeiru, do kraja 2026. U području zrakoplovstva sva bi ta područja trebala imati koristi od EGNOS-a za usluge u zračnoj plovidbi na svim razinama izvedbe koje podupire EGNOS. Ovisno o tehničkoj izvedivosti i, kada je riječ o sigurnosti ljudskih života, na temelju međunarodnih sporazuma, geografsku pokrivenost usluga koje pruža EGNOS moglo bi se proširiti na druge regije svijeta. Ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) 2018/1139 Europskog parlamenta i Vijeća (24)I potrebno praćenje kvalitete usluga Galilea za potrebe zrakoplovstva, trebalo bi napomenuti da, iako se signali koje odašilje Galileo mogu djelotvorno upotrebljavati za lakše određivanje položaja zrakoplova u svim fazama leta, zahvaljujući potrebnom sustavu za pojačavanje signala, uključujući regionalnu avioniku, lokalnu avioniku te avioniku u zrakoplovu, samo regionalni ili lokalni sustavi za pojačavanje signala, kao što je u Europi EGNOS, mogu činiti usluge upravljanja zračnim prometom (ATM) i usluge u zračnoj plovidbi (ANS). EGNOS-ova usluga za sigurnost života trebala bi se pružati u skladu s primjenjivim standardima Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva („standardi ICAO-a”).

(65)

Nužno je osigurati održivost Galilea i EGNOS-a te kontinuitet, dostupnost, točnost, pouzdanost i sigurnost njihovih usluga. S obzirom na promjenjivo okružje i tržište koje se brzo razvija trebalo bi nastaviti i njihov razvoj te pripremiti nove generacije tih sustava, uključujući razvoj s time povezanog svemirskog i zemaljskog segmenta.

(66)

Termin „komercijalna usluga” iz Uredbe (EU) br. 1285/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (25) više nije primjeren s obzirom na evoluciju te usluge. Umjesto toga, utvrđene su dvije zasebne usluge u Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2017/224 (26), odnosno usluga visoke točnosti i usluga autentikacije.

(67)

Kako bi se optimizirala upotreba pruženih usluga, usluge koje pružaju Galileo i EGNOS trebale bi biti kompatibilne i interoperabilne međusobno, među ostalim na razini korisnika i, u mjeri u kojoj je to moguće, s drugim satelitskim navigacijskim sustavima i konvencionalnim načinima radionavigacije, ako je ta kompatibilnost i interoperabilnost utvrđena u međunarodnom sporazumu, ne dovodeći u pitanje cilj strateške autonomije Unije.

(68)

Uzimajući u obzir važnost zemaljske infrastrukture za Galileo i EGNOS te njezin utjecaj na njihovu sigurnost, lokaciju infrastrukture trebala bi odrediti Komisija. Uvođenje zemaljske infrastrukture sustavâ trebalo bi i dalje biti otvoren i transparentan proces, u koji bi se prema potrebi na temelju područja svoje nadležnosti mogla uključiti Agencija.

(69)

Kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri iskoristile socioekonomske prednosti Galilea i EGNOS-a i pritom doprinijelo strateškoj autonomiji Unije, posebno u osjetljivim sektorima te u području zaštite i sigurnosti, trebalo bi i regulatornim sredstvima promicati korištenje uslugama koje pružaju EGNOS i Galileo u drugim politikama Unije, ako je to opravdano i korisno. Mjere za poticanje korištenja tim uslugama u svim državama članicama također su važan dio tog procesa.

(70)

Komponentama Programa trebala bi se poticati primjena digitalne tehnologije u svemirskim sustavima, distribuciji podataka i usluga te razvoju u primijenjenom sektoru. U tom kontekstu posebnu pozornost trebalo bi posvetiti inicijativama i djelovanjima koje je Komisija predložila u Komunikaciji od 14. rujna 2016. naslovljenoj „Povezivošću do konkurentnog jedinstvenog digitalnog tržišta – Ususret europskom gigabitnom društvu” i Komunikaciji od 14. rujna 2016. naslovljenoj „5G za Europu – Akcijski plan”.

(71)

S pomoću Copernicusa trebao bi se osigurati autonoman pristup znanju o okolišu i ključnim tehnologijama za usluge promatranja Zemlje i pružanja geoinformacija, čime se Uniju podupire u neovisnom donošenju odluka i djelovanju u područjima, među ostalim, klimatskih promjena, morskog, pomorskog, poljoprivrednog i ruralnog razvoja, očuvanja kulturne baštine, civilne zaštite, praćenja zemljišta i infrastrukture, sigurnosti i digitalnog gospodarstva.

(72)

Copernicus bi se trebao nastaviti na aktivnosti i rezultate ostvarene na temelju Uredbe (EU) br. 377/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (27) o uspostavi programa Unije za promatranje i praćenje Zemlje (Copernicus) i Uredbe (EU) br. 911/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (28) o uspostavi programa koji je prethodio europskom programu za praćenje Zemlje (GMES) i pravila za provedbu njegovih početnih aktivnosti, uzimajući u obzir nedavne trendove u istraživanju, tehnološke napretke i inovacije koji utječu na domenu promatranja Zemlje, kao i razvoje u analitici velikih podataka i umjetnoj inteligenciji te povezane strategije i inicijative na razini Unije, kako je Komisija navela u svojoj Bijeloj knjizi o umjetnoj inteligenciji od 19. veljače 2020. naslovljenoj „Europski pristup izvrsnosti i povjerenju” i u svojoj Komunikaciji od 19. veljače 2020. naslovljenoj „Europska strategija za podatke”, te bi trebao osigurati kontinuitet s tim aktivnostima i ostvarenim rezultatima, kao i poboljšanje tih aktivnosti i ostvarenih rezultata. U svrhu razvoja novih resursa Komisija bi trebala blisko surađivati s državama članicama, ESA-om, Europskom organizacijom za iskorištavanje meteoroloških satelita (EUMETSAT) i, prema potrebi, s drugim subjektima koji imaju relevantne svemirske i in situ resurse. Copernicus bi trebao u najvećoj mogućoj mjeri iskorištavati kapacitete za promatranje Zemlje iz svemira kojima raspolažu države članice, ESA, EUMETSAT kao i drugi subjekti, uključujući komercijalne inicijative u Uniji, čime bi se također doprinijelo razvoju održiva komercijalnog svemirskog sektora u Europi. Ako je to izvedivo i primjereno, Copernicus bi također trebao iskorištavati dostupne in situ podatke i popratne podatke koje uglavnom dostavljaju države članice u skladu s Direktivom 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (29). Komisija bi trebala surađivati s državama članicama i Europskom agencijom za okoliš kako bi se Copernicusu osigurali učinkovit pristup skupovima in situ podataka i korištenje njima.

(73)

Copernicus bi trebalo provoditi u skladu s ciljevima Direktive 2003/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (30), osobito transparentnošću, stvaranjem uvjeta koji su pogodni za razvoj usluga te doprinosom gospodarskom razvoju i otvaranju radnih mjesta u Uniji. Podaci i informacije Copernicusa trebali bi biti besplatni i otvoreni.

(74)

Puni potencijal Copernicusa za društvo i gospodarstvo Unije trebao bi se u potpunosti ostvariti, i to ne samo za izravne korisnike, jačanjem mjera za prihvaćenost među korisnicima, a za to je potrebno daljnje djelovanje kako bi se podaci učinili upotrebljivima i za osobe koje nisu stručnjaci i tako potaknuli rast, otvaranje radnih mjesta i prijenos znanja.

(75)

Copernicus je program koji se temelji na potrebama korisnika. Stoga bi se njegov razvoj trebao temeljiti na promjenjivim zahtjevima temeljnih korisnika Copernicusa, istodobno uzimajući u obzir pojavu novih javnih ili privatnih zajednica korisnika. Copernicus bi se trebao temeljiti na analizi mogućnosti za ispunjavanje potreba korisnika koje se mijenjaju, uključujući one povezane s provedbom, i na praćenju politika Unije koje iziskuju kontinuirano i djelotvorno sudjelovanje korisnika, posebno kada je riječ o definiranju i validaciji zahtjevâ.

(76)

Copernicus je već operativan. Stoga je važno osigurati kontinuitet već uspostavljenih infrastruktura i usluga i istodobno se prilagoditi potrebama korisnika koje se mijenjaju, tržišnom okružju, osobito pojavi privatnih aktera u svemirskom sektoru i društveno-političkim kretanjima koja zahtijevaju brzu reakciju. To zahtijeva evoluciju funkcionalne strukture Copernicusa kako bi se bolje uzeo u obzir prelazak s prve faze operativnih usluga na pružanje naprednih i ciljanijih usluga novim zajednicama korisnika te poticanje primijenjenih tržišta s dodanom vrijednosti. U tu svrhu u daljnjoj provedbi Copernicusa trebao bi se primjenjivati pristup utemeljen na podatkovnom vrijednosnom lancu, tj. stjecanju podataka, obradi podataka i informacija, distribuciji i iskorištavanju, aktivnostima za poticanje prihvaćenosti među korisnicima i na tržištu te izgradnje kapaciteta, a pritom bi se u procesu strateškog planiranja u okviru Obzora Europa utvrdile aktivnosti istraživanja i inovacija u kojima bi se trebao iskoristiti Copernicus.

(77)

Kada je riječ o prikupljanju podataka, cilj aktivnosti u okviru Copernicusa trebao bi biti dovršetak i održavanje postojeće svemirske infrastrukture, priprema dugoročne zamjene satelita na kraju njihova životnog vijeka te započinjanje novih misija koje će osobito obuhvaćati nove sustave za promatranje kako bi se doprinijelo savladavanju izazova globalnih klimatskih promjena, kao što je praćenje emisija antropogenog CO2 i ostalih stakleničkih plinova. Aktivnostima u okviru Copernicusa trebalo bi proširiti globalnu pokrivenost praćenja na polarne regije te podupirati osiguravanje usklađenosti s propisima o okolišu, obvezno okolišno praćenje i obvezno okolišno izvješćivanje te inovativne okolišne primjene u poljoprivredi, šumarstvu, upravljanju vodnim i morskim resursima te kulturnoj baštini, kao što su praćenje usjeva, upravljanje vodama i poboljšano praćenje požara. Pritom bi Copernicus trebao maksimalno iskoristiti ulaganja iz prethodnog razdoblja financiranja (2014.–2020.), uključujući ulaganja država članica, ESA-e i EUMETSAT-a, uz istodobno istraživanje novih operativnih i poslovnih modela radi daljnjeg dopunjavanja kapacitetâ Copernicusa. Copernicus bi se mogao osloniti i na uspješna partnerstva s državama članicama kako bi dodatno razvio svoju sigurnosnu dimenziju u okviru odgovarajućih mehanizama upravljanja radi pružanja odgovora na promjenjive potrebe korisnika u području sigurnosti.

(78)

Copernicus bi u okviru funkcije obrade podataka i informacija trebao osigurati dugoročnu održivost i daljnji razvoj usluga Copernicusa, pružajući informacije kako bi se zadovoljile potrebe javnog sektora i potrebe proizašle iz međunarodnih obveza Unije te maksimalno povećavale mogućnosti komercijalnog iskorištavanja. Osobito, Copernicus bi na europskoj, nacionalnoj, lokalnoj i globalnoj razini trebao pružati informacije o sastavu atmosfere i kvaliteti zraka; informacije o stanju i dinamici oceana; informacije u svrhu potpore praćenju kopna i leda kojima se podupire provedba politika Unije, lokalnih i nacionalnih politika; informacije u svrhu potpore prilagodbi klimatskim promjenama i njihovu ublažavanju; geoprostorne informacije u svrhu potpore upravljanju u kriznim situacijama, među ostalim i s pomoću preventivnih aktivnosti, osiguravanju usklađenosti s propisima o okolišu kao i civilnoj sigurnosti uključujući podršku za vanjsko djelovanje Unije. Komisija bi trebala utvrditi odgovarajuće ugovorne aranžmane kojima se potiče održivost pružanja usluga.

(79)

Komisija bi se u provedbi usluga Copernicusa trebala oslanjati na nadležne subjekte, relevantne agencije Unije, skupine ili konzorcije nacionalnih tijela, ili bilo koje relevantno tijelo koje bi moglo ispunjavati uvjete za sklapanje sporazuma o doprinosu. Pri odabiru tih subjekata Komisija bi trebala osigurati da ne dođe do poremećaja u radu i pružanju usluga te da, u pogledu sigurnosno osjetljivih podataka, dotični subjekti raspolažu sposobnostima ranog upozoravanja i praćenja kriza u kontekstu zajedničke vanjske i sigurnosne politike te osobito zajedničke sigurnosne i obrambene politike. U skladu s člankom 154. stavkom 2. Financijske uredbe osobe i subjekti kojima su povjerene zadaće izvršenja sredstava Unije dužni su poštovati načelo nediskriminacije prema svim državama članicama. Poštovanje tog načela trebalo bi osigurati relevantnim sporazumima o doprinosu koji se odnose na pružanje usluga Copernicusa.

(80)

Provedbom usluga Copernicusa trebala bi se olakšati javna prihvaćenost usluga jer bi korisnici mogli predvidjeti dostupnost i evoluciju usluga te suradnju s državama članicama i drugim stranama. U tu bi se svrhu Komisija i subjekti kojima su povjerene zadaće pružanja usluga trebali uključiti u blisku suradnju sa zajednicama temeljnih korisnika Copernicusa širom Europe radi daljnjeg razvoja portfelja usluga i informacija Copernicusa kako bi se osiguralo ispunjenje promjenjivih potreba javnog sektora i politika, a time i maksimalno povećala prihvaćenost podataka dobivenih promatranjem Zemlje. Komisija i države članice trebale bi surađivati na razvoju in situ komponente Copernicusa te na olakšavanju integracije in situ podataka Copernicusa i skupova svemirskih podataka za modernizirane usluge Copernicusa.

(81)

Copernicusova politika besplatnih, cjelovitih i otvorenih podataka smatra se jednom od najuspješnijih elemenata provedbe Copernicusa i ima ključnu ulogu u jačanju potražnje za podacima Copernicusa i informacijama Copernicusa, te se zbog nje Copernicus uvriježio kao jedan od najvećih svjetskih pružatelja podataka prikupljenih promatranjem Zemlje. Postoji jasna potreba da se zajamči dugoročan i siguran kontinuitet besplatnog, potpunog i otvorenog pružanja podataka te bi takav pristup trebalo zaštititi kako bi se ostvarili ambiciozni ciljevi utvrđeni u svemirskoj strategiji za Europu. Podaci Copernicusa stvaraju se prvenstveno radi Europljana, a besplatnom dostupnošću tih podataka širom svijeta maksimalno se povećavaju mogućnosti suradnje poduzeća Unije i akademske zajednice Unije te se doprinosi djelotvornom europskom svemirskom ekosustavu. Eventualna ograničenja pristupa podacima Copernicusa i informacijama Copernicusa trebala bi biti u skladu s Copernicusovom politikom postupanja s podacima utvrđenom u ovoj Uredbi i u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) br. 1159/2013 (31).

(82)

Podatke i informacije proizvedene u okviru Copernicusa trebalo bi staviti na raspolaganje na potpunoj, otvorenoj i besplatnoj osnovi, podložno odgovarajućim uvjetima i ograničenjima, kako bi se promicala njihova upotreba i dijeljenje te ojačala europska tržišta u domeni promatranja Zemlje, osobito u primijenjenom sektoru, čime bi se omogućili rast i otvaranje radnih mjesta u Uniji. Na taj način i dalje bi se trebali pružati podaci i informacije visoke razine dosljednosti, kontinuiteta, pouzdanosti i kvalitete. Time se zahtijeva da pristup, obrada i iskorištavanje podataka Copernicusa i informacija Copernicusa na različitim razinama pravodobnosti budu velikih razmjera i prilagođeni korisnicima, a Komisija bi u tom cilju trebala nastaviti s integriranim pristupom, i na razini Unije i na razini država članica, također omogućujući integraciju s drugim izvorima podataka i informacija. Stoga bi Komisija trebala poduzeti potrebne mjere kako bi osigurala da podaci Copernicusa i informacije Copernicusa budu lako i učinkovito dostupni i iskoristivi, osobito promicanjem usluga pristupa podacima i informacijama (DIAS) u državama članicama i, kada je to moguće, poticanjem interoperabilnosti među postojećim europskim podatkovnim infrastrukturama za promatranje Zemlje kako bi se stvorile sinergije s tim resursima u svrhu maksimalnog povećanja i jačanja prihvaćenosti podataka Copernicusa i informacija Copernicusa na tržištu.

(83)

Komisija bi trebala surađivati s pružateljima podataka kako bi dogovorila uvjete licenciranja za podatke trećih strana u svrhu olakšavanja njihove upotrebe unutar Copernicusa, u skladu s ovom Uredbom i primjenjivim pravima trećih strana. Budući da pojedini podaci Copernicusa i pojedine informacije Copernicusa, uključujući slike visoke rezolucije, mogu utjecati na sigurnost Unije ili država članica, u propisno opravdanim slučajevima mogu se donijeti mjere radi rješavanja rizika za sigurnost Unije ili država članica i prijetnji sigurnosti Unije ili država članica.

(84)

Kako bi se nacionalna, regionalna i lokalna tijela, MSP-ove, znanstvenike i istraživače potaknulo na upotrebu podataka dobivenih promatranjem Zemlje i tehnologija za promatranje Zemlje te im se olakšalo korištenje njima, aktivnostima za poticanje prihvaćenosti među korisnicima trebalo bi poticati namjenske mreže za distribuciju podataka Copernicusa, uključujući nacionalna i regionalna tijela, kao što su mreže ambasadora Copernicusa i akademije Copernicusa. U tu svrhu Komisija i države članice trebale bi nastojati uspostaviti bolju povezanost između Copernicusa te politika Unije i nacionalnih politika kako bi potaknule potražnju za komercijalnim primjenama i uslugama, a poduzećima, osobito MSP-ovima i novoosnovanim poduzećima, omogućile da razvijaju primjene utemeljene na podacima Copernicusa i informacijama Copernicusa u cilju razvoja, u Europi, konkurentnog ekosustava podataka dobivenih promatranjem Zemlje.

(85)

Na međunarodnoj razini Copernicus bi trebao pružati točne i pouzdane informacije za suradnju s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama te u potporu vanjskoj politici Unije i politici Unije za razvojnu suradnju. Copernicus bi trebalo smatrati europskim doprinosom Globalnom sustavu sustavâ za promatranje Zemlje, Odboru za satelite za promatranje Zemlje, Konferenciji stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime iz 1992., ostvarenju UN-ovih ciljeva održivog razvoja i Okviru iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa. Komisija bi trebala uspostaviti ili održavati odgovarajuću suradnju s relevantnim sektorskim tijelima UN-a i Svjetskom meteorološkom organizacijom.

(86)

Pri provedbi Copernicusa Komisija bi se prema potrebi trebala oslanjati na europske međunarodne organizacije s kojima je već uspostavila partnerstva, osobito na ESA-u, u pogledu razvoja, koordinacije, provedbe i evolucije svemirskih komponenata, pristupa podacima trećih strana prema potrebi i, ako to ne čine drugi subjekti, provedbe namjenskih misija. Osim toga, kada je riječ o provedbi namjenskih misija ili dijelova takvih misija i, prema potrebi, pristupu podacima dodatnih misija, Komisija bi se trebala oslanjati na EUMETSAT, u skladu s njegovim stručnim znanjem i mandatom.

(87)

U području usluga Komisija bi se trebala na primjeren način koristiti posebnim kapacitetima koje pružaju agencije Unije, kao što su Europska agencija za okoliš, Europska agencija za pomorsku sigurnost, Frontex, SATCEN i međuvladin Europski centar za srednjoročne vremenske prognoze, te već izvršena europska ulaganja u usluge praćenja morskog okoliša ostvarena putem organizacije Mercator Ocean. U području sigurnosti, s Visokim predstavnikom nastojao bi se postići sveobuhvatan pristup na razini Unije. Zajednički istraživački centar Komisije aktivan je sudionik od samog početka inicijative GMES te podupire razvoj u vezi s Galileom i potkomponentom SWE. U skladu s Uredbom (EU) br. 377/2014 Zajednički istraživački centar upravlja Copernicusovom uslugom upravljanja kriznim situacijama i Copernicusovom globalnom komponentom usluge praćenja stanja kopna te doprinosi preispitivanju kvalitete i svrsishodnosti podataka i informacija te budućem razvoju. Komisija bi se u provedbi Programa i dalje trebala oslanjati na znanstvene i tehničke savjete Zajedničkog istraživačkog centra.

(88)

Na temelju zahtjevâ Europskog parlamenta i Vijeća Unija je Odlukom br. 541/2014/EU uspostavila okvir potpore za nadzor i praćenje u svemiru (SST). Svemirski otpad postao je ozbiljna prijetnja sigurnosti, zaštiti i održivosti svemirskih aktivnosti. Potkomponenta SST stoga je ključna za očuvanje kontinuiteta komponenata Programa i njihovih doprinosa politikama Unije. Nastojanjem da se spriječi širenje svemirskog otpada potkomponentom SST doprinosi se osiguravanju održivog i zajamčenog pristupa svemiru i njegova održivog i zajamčenog iskorištavanja, što je zajednički globalni cilj. U tom kontekstu potkomponentom SST mogla bi se podupirati priprema europskih projekata „čišćenja” Zemljine orbite.

(89)

Uspješnost i autonomiju sposobnosti u okviru potkomponente SST trebalo bi dodatno razvijati. U tu svrhu potkomponenta SST trebala bi voditi prema uspostavi autonomnog europskog kataloga svemirskih objekata na temelju podataka iz mreže senzora SST-a. Unija bi prema potrebi mogla razmotriti mogućnost da dio svojih podataka učini dostupnima u komercijalne, nekomercijalne i istraživačke svrhe. Potkomponentom SST također bi se trebali nastaviti podupirati operativni rad i pružanje usluga SST-a. Budući da se usluge SST-a temelje na potrebama korisnika, trebalo bi uspostaviti odgovarajuće mehanizme za prikupljanje zahtjeva korisnika, uključujući zahtjeve koji se odnose na sigurnost i prijenos relevantnih informacija javnim institucijama i iz njih kako bi se poboljšala djelotvornost sustava, poštujući pritom nacionalne sigurnosne politike.

(90)

Pružanje usluga SST-a trebalo bi se temeljiti na suradnji između Unije i država članica i na iskorištavanju postojećih i budućih nacionalnih stručnih znanja i resursa, uključujući one koje je razvila ESA ili Unija. Trebalo bi biti moguće pružiti financijsku potporu za razvoj novih senzora SST-a. S obzirom na osjetljivu prirodu SST-a, nadzor nad nacionalnim senzorima i njihov rad, održavanje i obnova te obrada podataka potrebnih koji vode do pružanja usluga SST-a trebali bi ostati u nadležnosti država članica koje sudjeluju u potkomponenti SST.

(91)

Države članice s vlasništvom nad odgovarajućim sposobnostima na raspolaganju za potkomponentu SST ili pristupom takvim sposobnostima trebale bi moći sudjelovati u pružanju usluga SST-a. Trebalo bi smatrati da države članice sudionice u konzorciju uspostavljenom Odlukom br. 541/2014/EU imaju vlasništvo nad odgovarajućim sposobnostima na raspolaganju za potkomponentu SST ili pristup takvim sposobnostima. Države članice koje žele sudjelovati u pružanju usluga SST-a trebale bi podnijeti jedan zajednički prijedlog i dokazati usklađenost s daljnjim elementima koji se odnose na operativnu organizaciju. Trebalo bi uspostaviti odgovarajuća pravila za odabir i organizaciju tih država članica.

(92)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s donošenjem detaljnih postupaka i elemenata za uspostavu sudjelovanja država članica u pružanju usluga SST-a. Ako države članice koje žele sudjelovati u pružanju usluga SST-a ne podnesu zajednički prijedlog ili ako Komisija smatra da takav prijedlog nije u skladu s utvrđenim kriterijima, Komisija bi trebala moći pokrenuti drugi korak za uspostavu sudjelovanja država članica u pružanju usluga SST-a. U okviru postupaka i elemenata za taj drugi korak trebale bi se utvrditi orbite koje trebaju biti obuhvaćene i uzeti u obzir potreba za maksimalnim povećanjem sudjelovanja država članica u pružanju usluga SST-a. Ako se u okviru tih postupaka i elemenata predviđa mogućnost da Komisija odabere više prijedloga kojima bi se obuhvatile sve orbite, trebalo bi predvidjeti i odgovarajuće mehanizme koordinacije između skupina država članica te učinkovito rješenje kako bi se obuhvatile sve usluge SST-a. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (32).

(93)

Nakon što se uspostavi potkomponenta SST, njome bi se trebala poštovati načela komplementarnosti aktivnosti i kontinuiteta visokokvalitetnih usluga SST-a utemeljenih na potrebama korisnika te bi se potkomponenta SST trebala temeljiti na najboljem stručnom znanju. Potkomponentom SST trebalo bi stoga izbjegavati nepotrebno udvostručavanje. S pomoću redundantnih sposobnosti trebali bi se osigurati kontinuitet, kvaliteta i stabilnost usluga SST-a. Aktivnosti stručnih timova trebale bi doprinijeti izbjegavanju takvog nepotrebnog udvostručavanja.

(94)

Potkomponenta SST također bi trebala biti poticajna za postojeće mjere ublažavanja, kao što su COPUOS-ove Smjernice za smanjenje svemirskog otpada i Smjernice za dugoročnu održivost aktivnosti u svemiru ili druge inicijative, kako bi se osigurali sigurnost, zaštita i održivost aktivnosti u svemiru. Kako bi se smanjili rizici od sudara, potkomponentom SST bi se također nastojale uspostaviti sinergije s inicijativama za aktivno uklanjanje i mjerama pasivizacije svemirskog otpada. Potkomponentom SST trebalo bi doprinijeti osiguranju miroljubivog iskorištavanja i istraživanja svemira. Povećanje svemirskih aktivnosti može utjecati na međunarodne inicijative u području upravljanja svemirskim prometom. Unija bi trebala pratiti taj razvoj događaja te ga može uzeti u obzir u kontekstu preispitivanja trenutačnog višegodišnjeg financijskog okvira sredinom provedbenog razdoblja.

(95)

Aktivnostima u okviru potkomponente SST, potkomponente SWE i potkomponente NEO trebalo bi uzimati u obzir suradnju s međunarodnim partnerima, posebno sa Sjedinjenim Državama, međunarodnim organizacijama i ostalim trećim stranama, prvenstveno kako bi se izbjegli sudari u svemiru, spriječilo širenje svemirskog otpada i povećala pripravnost za posljedice ekstremnih svemirskih meteoroloških pojava i objekata u blizini Zemlje.

(96)

Odbor za sigurnost Vijeća preporučio je uspostavu strukture za upravljanje rizikom kako bi se osiguralo da se u provedbi Odluke br. 541/2014/EU na odgovarajući način uzmu u obzir pitanja sigurnosti podataka. U tu svrhu i uzimajući u obzir već obavljeni posao, države članice koje sudjeluju u potkomponenti SST trebale bi uspostaviti odgovarajuće strukture i postupke za upravljanje rizikom.

(97)

Ekstremne i velike svemirske meteorološke pojave mogu ugroziti sigurnost građana i ometati rad svemirske i zemaljske infrastrukture. Stoga bi u okviru Programa trebalo osnovati potkomponentu SWE s ciljem procjenjivanja svemirskih meteoroloških rizika i odgovarajućih potreba korisnika, podizanja osviještenosti o svemirskim meteorološkim rizicima, osiguravanja pružanja usluga SWE-a utemeljenih na potrebama korisnika te poboljšanja sposobnosti država članica za pružanje usluga SWE-a. Komisija bi trebala dati prednost sektorima kojima se trebaju pružati operativne usluge SWE-a, uzimajući u obzir potrebe korisnika, rizike i tehnološku spremnost. U dugoročnoj perspektivi može se raditi na ispunjavanju potreba drugih sektora. Pružanje usluga na razini Unije u skladu s potrebama korisnika zahtijevalo bi ciljane, koordinirane i kontinuirane aktivnosti istraživanja i razvoja kako bi se pružila potpora daljnjem razvoju usluga SWE-a. Pružanje usluga SWE-a trebalo bi se temeljiti na postojećim nacionalnim sposobnostima i sposobnostima Unije te bi trebalo omogućiti sudjelovanje velikog broja država članica i europskih i međunarodnih organizacija, kao i uključivanje privatnog sektora.

(98)

U Bijeloj knjizi Komisije o budućnosti Europe od 1. ožujka 2017., Rimskoj deklaraciji šefova država i vlada 27 država članica EU-a od 25. ožujka 2017. i u nekoliko rezolucija Europskog parlamenta podsjeća se na to da Unija ima važnu ulogu u osiguravanju sigurne i otporne Europe koja je sposobna suočiti se s izazovima kao što su regionalni sukobi, terorizam, kiberprijetnje i sve veći migracijski pritisci. Siguran i zajamčen pristup satelitskim komunikacijama neophodan je alat za aktere u području sigurnosti, a objedinjavanje i dijeljenje tog ključnog sigurnosnog resursa na razini Unije jača Uniju koja štiti svoje građane.

(99)

U zaključcima Europskog vijeća sa sastanka 19. i 20. prosinca 2013. pozdravljena je priprema za sljedeću generaciju državnih satelitskih komunikacija (GOVSATCOM), koja se ostvaruje bliskom suradnjom između država članica, Komisije i ESA-e. GOVSATCOM utvrđen je i kao jedan od elemenata Globalne strategije za vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije iz lipnja 2016. GOVSATCOM trebao bi biti dio odgovora EU-a na hibridne prijetnje te pružati potporu strategiji pomorske sigurnosti EU-a i politici EU-a za Arktik.

(100)

GOVSATCOM je program usmjeren na korisnika i ima snažnu dimenziju sigurnosti. Scenarije upotrebe GOVSATCOM-a relevantni akteri trebali bi moći analizirati u odnosu na tri glavne skupine: upravljanje kriznim situacijama, koje može uključivati civilne i vojne misije i operacije u okviru zajedničke sigurnosti i obrane, elementarne nepogode i katastrofe uzrokovane ljudskim djelovanjem, humanitarne krize i izvanredne pomorske situacije; nadzor, koji može uključivati nadzor granica, nadzor predgraničnog prostora, nadzor morskih granica i nadzor nezakonite trgovine; te ključne infrastrukture, koje mogu uključivati diplomatsku mrežu, policijsku komunikaciju, digitalnu infrastrukturu, kao što su podatkovni centri i poslužitelji, kritične infrastrukture, kao što su energetika, promet i građevine za regulaciju vodnih tokova, poput brana, i svemirske infrastrukture.

(101)

Akteri iz Unije i država članica trebali bi upotrebljavati kapacitet i usluge GOVSATCOM-a u ključnim misijama i operacijama sigurnosti i zaštite. Stoga je potrebna odgovarajuća razina neovisnosti o trećim stranama (treće zemlje i subjekti iz trećih zemalja), koja obuhvaća sve elemente GOVSATCOM-a, kao što su svemirske i zemaljske tehnologije na razini komponente, podsustava i sustava, proizvodna industrija, vlasnici i operateri svemirskih sustava te fizička lokacija komponenata zemaljskog sustava.

(102)

Satelitska je komunikacija konačan resurs ograničen satelitskim kapacitetom, frekvencijom i geografskom pokrivenošću. Stoga, kako bi bio troškovno učinkovit i iskoristio ekonomiju razmjera, GOVSATCOM mora na najbolji način uskladiti potražnju korisnika GOVSATCOM-a i ponudu koja se pruža u okviru ugovorâ za kapacitete i usluge GOVSATCOM-a. Budući da se i potražnja i potencijalna ponuda s vremenom mijenjaju, potrebno je stalno praćenje i fleksibilnost radi prilagodbe usluga GOVSATCOM-a.

(103)

Operativni zahtjevi trebali bi se temeljiti na analizi scenarija upotrebe. Na temelju tih operativnih zahtjeva, u kombinaciji sa sigurnosnim zahtjevima, trebalo bi razviti portfelj usluga. Portfelj usluga trebao bi služiti kao referenca za osnovnu razinu usluga GOVSATCOM-a. Kako bi se održala najbolje moguća usklađenost potražnje i pruženih usluga, trebalo bi biti moguće redovito ažurirati portfelj usluga za usluge GOVSATCOM-a.

(104)

U prvoj fazi GOVSATCOM-a, približno do 2025., upotrebljavao bi se postojeći kapacitet. U tom kontekstu Komisija bi trebala nabaviti kapacitete GOVSATCOM-a od država članica s nacionalnim sustavima i svemirskim kapacitetima te od komercijalnih pružatelja satelitskih komunikacija ili usluga, vodeći računa o ključnim sigurnosnim interesima Unije. U toj prvoj fazi usluge GOVSATCOM-a uvodile bi se postupno. Ako se tijekom prve faze detaljnom analizom buduće ponude i potražnje pokaže da taj pristup nije dovoljan za zadovoljavanje rastuće potražnje, trebalo bi biti moguće donijeti odluku o prelasku u drugu fazu i razvoju dodatne prilagođene svemirske infrastrukture ili kapaciteta putem javno-privatnih partnerstava, npr. sa satelitskim operaterima Unije.

(105)

Kako bi se optimizirali dostupni resursi za satelitsku komunikaciju, zajamčio pristup u nepredviđenim situacijama, kao što su elementarne nepogode, te osigurala operativna učinkovitost i kratki rokovi ispunjenja zahtjeva, neophodan je nužni zemaljski segment, kao što su GOVSATCOM-ovi centri i eventualni drugi zemaljski elementi. Zemaljski segment trebao bi biti koncipiran na temelju operativnih i sigurnosnih zahtjeva. Kako bi se smanjili rizici, GOVSATCOM-ov centar može se sastojati od nekoliko fizičkih lokacija. Mogli bi biti potrebni i drugi zemaljski segmenti, primjerice bazne postaje.

(106)

Za korisnike satelitskih komunikacija korisnička je oprema najvažnije operativno sučelje. Pristupu u vezi s GOVSATCOM-om trebao bi većini korisnika omogućiti da nastavi upotrebljavati svoju postojeću korisničku opremu za usluge GOVSATCOM-a.

(107)

Korisnici su ukazali na to da je u interesu operativne učinkovitosti važno težiti interoperabilnosti korisničke opreme i korisničkoj opremi koja radi s različitim satelitskim sustavima. U tom bi području mogli biti potrebni istraživanja i razvoj.

(108)

Na provedbenoj razini zadaće i odgovornosti trebale bi se raspodijeliti specijaliziranim subjektima, kao što su EDA, EEAS, ESA, Agencija, i druge agencije Unije, tako da se osigura da se oni usklade sa svojim temeljnim ulogama, posebno kada je riječ o aspektima povezanima s korisnicima.

(109)

Nadležno tijelo za GOVSATCOM ima važnu zadaću u pogledu praćenja poštuju li korisnici i drugi nacionalni subjekti koji imaju određenu ulogu u GOVSATCOM-u pravila dijeljenja i određivanja prioriteta te sigurnosne postupke utvrđene u sigurnosnim zahtjevima. Država članica koja nije imenovala nadležno tijelo za GOVSATCOM trebala bi u svakom slučaju imenovati kontaktnu točku za upravljanje otkrivenim smetnjama koje utječu na GOVSATCOM.

(110)

Države članice, Vijeće, Komisija i ESVD trebali bi moći postati sudionici GOVSATCOM-a ako odluče ovlastiti korisnike GOVSATCOM-a ili osigurati kapacitete, lokacije ili objekte. Uzimajući u obzir to da države članice trebaju odlučiti hoće li ovlastiti korisnike GOVSATCOM-a ili osigurati kapacitete, lokacije ili objekte, ne bi ih se moglo obvezati na to da postanu sudionice GOVSATCOM-a ili da budu domaćini infrastrukture GOVSATCOM-a. Komponentom GOVSATCOM-a stoga se ne bi dovodilo u pitanje pravo država članica da ne sudjeluju u GOVSATCOM-u, među ostalim i u skladu sa svojim nacionalnim pravom ili ustavnim zahtjevima u vezi s politikama koje se odnose na nesvrstanost i nesudjelovanje u vojnim savezima.

(111)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s donošenjem operativnih zahtjeva za usluge GOVSATCOM-a i portfelja usluga za usluge GOVSATCOM-a. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(112)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s donošenjem detaljnih pravila o dijeljenju i određivanju prioriteta za upotrebu objedinjenih satelitskih komunikacijskih kapaciteta GOVSATCOM-a. Pri utvrđivanju detaljnih pravila o dijeljenju i određivanju prioriteta Komisija bi trebala uzeti u obzir operativne i sigurnosne zahtjeve te analizu rizika i očekivanu potražnju sudionika GOVSATCOM-a. Iako bi se usluge GOVSATCOM-a u načelu trebale pružati besplatno za korisnike GOVSATCOM-a, ako se u analizi zaključi da postoji manjak kapaciteta te kako bi se izbjeglo narušavanje tržišta, mogla bi se razviti politika određivanja cijena u okviru tih detaljnih pravila o dijeljenju i određivanju prioriteta. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(113)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s lokacijom zemaljske infrastrukture GOVSATCOM-a. Kada je riječ o odabiru takvih lokacija, Komisija bi trebala moći uzeti u obzir operativne i sigurnosne zahtjeve te postojeću infrastrukturu. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(114)

Uredbom (EU) br. 912/2010 osnovana je agencija Unije pod nazivom Agencija za europski GNSS radi upravljanja određenim aspektima satelitskih navigacijskih programa Galileo i EGNOS. Ovom se Uredbom Agenciji za europski GNSS povjeravaju nove zadaće, a posebno sigurnosna akreditacija, ne samo u odnosu na Galileo i EGNOS, nego i u odnosu na druge komponente Programa. Naziv, zadaće i organizacijske aspekte Agencije za europski GNSS trebalo bi stoga prilagoditi na odgovarajući način.

(115)

U skladu s Odlukom 2010/803/EU (33) sjedište je Agencije u Pragu. Za potrebe provedbe zadaća Agencije zaposlenici Agencije mogu biti smješteni u jednom od zemaljskih centara Galilea ili EGNOS-a iz Provedbene odluke Komisije (EU) 2016/413 (34) kako bi izvršavali aktivnosti Programa predviđene u relevantnom sporazumu. Osim toga, kako bi Agencija mogla raditi na najučinkovitiji i najdjelotvorniji način, ograničen broj zaposlenika mogao bi se dodijeliti lokalnim uredima u jednoj državi članici ili više njih. Takva dodjela osoblja izvan sjedišta Agencije ili zemaljskih centara Galilea i EGNOS-a ne bi smjela dovesti do prijenosa temeljnih aktivnosti Agencije u te lokalne urede.

(116)

S obzirom na proširenu nadležnost Agencije za europski GNSS, koja više ne bi trebala biti ograničena na Galileo i EGNOS, trebalo bi promijeniti njezin naziv. Međutim, u okviru Agencije trebalo bi osigurati kontinuitet aktivnosti Agencije za europski GNSS, uključujući kontinuitet u pogledu prava i obveza, osoblja i valjanosti svih donesenih odluka.

(117)

S obzirom na mandat Agencije i ulogu Komisije u provedbi Programa primjereno je predvidjeti da se pojedine odluke koje donosi Upravni odbor ne bi trebale donositi bez potvrdnog glasa predstavnikâ Komisije.

(118)

Ne dovodeći u pitanje ovlasti Komisije, Upravni odbor, Odbor za sigurnosnu akreditaciju i izvršni direktor trebali bi biti neovisni u obavljanju svojih dužnosti i trebali bi postupati u javnom interesu.

(119)

Moguće je i vjerojatno da će se pojedine komponente Programa temeljiti na upotrebi nacionalne infrastrukture osjetljive prirode ili infrastrukture povezane sa sigurnošću. U tim bi slučajevima zbog razloga nacionalne sigurnosti bilo potrebno utvrditi da sastancima Upravnog odbora i Odbora za sigurnosnu akreditaciju predstavnici država članica i predstavnici Komisije prisustvuju u skladu s načelom potrebe za pristupom informacijama. U glasovanju u Upravnom odboru trebaju sudjelovati samo predstavnici država članica koje posjeduju takvu infrastrukturu i predstavnik Komisije. U poslovnicima Upravnog odbora i Odbora za sigurnosnu akreditaciju trebalo bi utvrditi situacije u kojima se treba primjenjivati taj postupak.

(120)

Na temelju stavaka 22. i 23. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (35) trebalo bi provesti evaluaciju Programa na temelju informacija prikupljenih u skladu sa specifičnim zahtjevima u pogledu praćenja, izbjegavajući pritom administrativno opterećenje, osobito za države članice, i prekomjerne propise. Prema potrebi, ti zahtjevi trebali bi uključivati mjerljive pokazatelje kao temelj za evaluaciju učinaka Programa.

(121)

Predviđa se da će korištenje uslugama koje se temelje na Copernicusu i Galileu znatno utjecati na europsko gospodarstvo u općenitom smislu. Međutim, čini se da danas u ovoj situaciji dominiraju ad hoc mjerenja i studije slučaja. Komisija (Eurostat) trebala bi definirati relevantna statistička mjerenja i pokazatelje koji bi činili temelj za sustavno i mjerodavno praćenje utjecaja svemirskih aktivnosti Unije.

(122)

Europski parlament i Vijeće trebalo bi u najkraćem roku obavijestiti o programima rada.

(123)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s preraspodjelom sredstava među kategorijama rashoda proračuna Programa, donošenjem odluka o doprinosu u vezi sa sporazumima o doprinosu, utvrđivanjem tehničkih i operativnih zahtjeva potrebnih za provedbu i evoluciju komponenti Programa i usluga koje one pružaju, odlučivanjem o okvirnom sporazumu o financijskom partnerstvu, donošenjem mjera potrebnih za neometano funkcioniranje Galilea i EGNOS-a i njihovu prihvaćenost na tržištu, donošenjem detaljnih odredaba o pristupu uslugama SST-a i relevantnim postupcima, donošenjem višegodišnjeg plana i ključnih pokazatelja uspješnosti za razvoj usluga SST-a Unije, donošenjem detaljnih pravila o funkcioniranju organizacijskog okvira za sudjelovanje država članica u potkomponenti SST, odabirom usluga SWE-a i donošenjem programâ rada. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011. Komisiji bi trebao pomagati odbor koji bi se trebao sastajati u posebnom sastavu.

(124)

S obzirom na to da se komponente Programa temelje na potrebama korisnika, njihova provedba i razvoj iziskuju kontinuiranu i djelotvornu uključenost korisnika, osobito u vezi s definiranjem i validacijom zahtjevâ u pogledu usluga. Kako bi se povećala vrijednost za korisnike, trebalo bi aktivno tražiti njihov doprinos putem redovnog savjetovanja s krajnjim korisnicima iz javnih i privatnih sektora država članica i, prema potrebi, s međunarodnim organizacijama. U tu svrhu trebalo bi osnovati radnu skupinu („Korisnički forum”) koja će pomagati Programskom odboru pri utvrđivanju zahtjeva korisnika i provjeri usklađenosti usluga te utvrđivanju nedostataka kod pruženih usluga. Poslovnikom Programskog odbora trebalo bi utvrditi ustrojstvo Korisničkog foruma kako bi se uzele u obzir posebnosti svake komponente i svake usluge unutar komponenata. Kad god je to moguće, države članice trebale bi doprinositi Korisničkom forumu na temelju sustavnog i koordiniranog savjetovanja s korisnicima na nacionalnoj razini.

(125)

S obzirom na to da dobro javno upravljanje iziskuje jedinstveno upravljanje Programom, brže donošenje odluka i ravnopravan pristup informacijama, predstavnicima subjekata kojima su povjerene zadaće povezane s Programom moglo bi se omogućiti da kao promatrači sudjeluju u radu Programskog odbora osnovanog primjenom Uredbe (EU) br. 182/2011. Iz istih razloga predstavnicima trećih zemalja i međunarodnih organizacija koje su sklopile međunarodni sporazum s Unijom u vezi s Programom ili njegovim komponentama ili potkomponentama moglo bi se omogućiti da sudjeluju u radu Programskog odbora, podložno sigurnosnim ograničenjima i kako je predviđeno u uvjetima takvog sporazuma. Predstavnici subjekata kojima su povjerene zadaće povezane s Programom, trećih zemalja i međunarodnih organizacija ne bi trebali imati pravo sudjelovanja u postupcima glasovanja u Programskom odboru. Uvjete za sudjelovanje promatrača i ad hoc sudionika trebalo bi utvrditi u poslovniku Programskog odbora.

(126)

Kako bi se osigurala djelotvorna procjena napretka Programa prema ostvarenju njegovih ciljeva, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s dopunom odredaba o podacima Copernicusa i informacijama Copernicusa koji se trebaju pružati korisnicima Copernicusa u pogledu specifikacija i uvjeta te postupaka za pristup takvim podacima i informacijama i njihovu upotrebu, u vezi s izmjenom Priloga ovoj Uredbi u odnosu na pokazatelje, ako se to smatra potrebnim, te u vezi s dopunom ove Uredbe odredbama o uspostavi okvira za praćenje i evaluaciju. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(127)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja koji nadilaze financijske i tehničke kapaciteta svake države članice pojedinačno on na bolji način može ostvariti djelovanjem na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(128)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu sigurnosnih zahtjeva Programa, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011. Države članice trebale bi moći izvršavati maksimalnu kontrolu nad sigurnosnim zahtjevima Programa. Pri donošenju provedbenih akata u području sigurnosti Programa Komisiji bi trebao pomagati Programski odbor koji se sastaje u posebnom sastavu za sigurnost. S obzirom na osjetljivost sigurnosnih pitanja predsjednik Programskog odbora trebao bi nastojati pronaći rješenja koja imaju najširu moguću potporu u odboru. Ako Programski odbor nije dao mišljenje, Komisija ne bi trebala donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju opći sigurnosni zahtjevi Programa.

(129)

Program bi trebalo uspostaviti na razdoblje od sedam godina kako bi se njegovo trajanje uskladilo s trajanjem višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2021. do 2027. utvrđenog u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 (36) („VFO za razdoblje 2021.–2027.”). Agencija, koja obavlja svoje zadaće, ne bi trebala podlijegati tom vremenskom ograničenju.

(130)

Kako bi se osigurao kontinuitet pružanja potpore u relevantnom području politike i omogućila provedba od početka VFO-a za razdoblje 2021.–2027., ova bi Uredba trebala hitno stupiti na snagu te bi se trebala primjenjivati s retroaktivnim učinkom od 1. siječnja 2021.

(131)

Uredbe (EU) br. 912/2010, (EU) br. 1285/2013 i (EU) br. 377/2014 te Odluku br. 541/2014/EU trebalo bi stoga staviti izvan snage,