L_2021188HR.01000101.xml

UREDBA (EU) 2021/847 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 20. svibnja 2021.

o uspostavi Programa za suradnju u području oporezivanja „Fiscalis” i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1286/2013

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegove članke 114. i 197.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Program Fiscalis 2020, koji je uspostavljen Uredbom (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) i koji provodi Komisija u suradnji s državama članicama i pridruženim zemljama kao i programi koji su mu prethodili znatno su doprinijeli olakšavanju i jačanju suradnje među poreznim tijelima u Uniji. Porezna tijela zemalja sudionica prepoznala su dodanu vrijednost tih programa, među ostalim i u pogledu zaštite financijskih i gospodarskih interesa država članica i poreznih obveznika. S izazovima za sljedeće desetljeće može se uhvatiti u koštac samo ako države članice potraže rješenja izvan granica svojih administrativnih područja i intenzivno surađuju sa svojim partnerima.

(2)

Programom Fiscalis 2020 državama članicama pruža se okvir Unije unutar kojeg mogu razvijati aktivnosti suradnje. Taj okvir troškovno je učinkovitiji nego kada bi svaka država članica trebala uspostaviti svoje pojedinačne okvire suradnje na bilateralnoj ili multilateralnoj osnovi. Stoga je primjereno osigurati nastavak programa Fiscalis 2020 uspostavljanjem novog programa u istom području, programa Fiscalis („Program”).

(3)

Osiguravajući okvir za djelovanja kojim se podupire unutarnje tržište, potiče konkurentnost Unije i štite financijski i gospodarski interesi Unije i njezinih država članica, Program bi trebao doprinijeti: podupiranju porezne politike i provedbe zakonodavstva Unije koje se odnosi na oporezivanje; sprečavanju i suzbijanju poreznih prijevara, utaje poreza, agresivnog poreznog planiranja i dvostrukog neoporezivanja; sprječavanju i smanjivanju nepotrebnih administrativnih opterećenja za građane i poduzeća u prekograničnim transakcijama; podupiranju pravednijih i učinkovitijih poreznih sustava; ostvarenju punog potencijala unutarnjeg tržišta i poticanju poštenog tržišnog natjecanja u Uniji; podupiranju zajedničkog pristupa Unije u međunarodnim forumima; podupiranju izgradnje administrativnih kapaciteta poreznih tijela, među ostalim i modernizacijom metoda izvješćivanja i revizije te podupiranju osposobljavanja osoblja poreznih tijela u tom pogledu.

(4)

Ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica za Program, koja predstavlja primarni referentni iznos u smislu točke 18. Međuinstitucijskog Sporazuma od 16. prosinca 2020. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju te novim vlastitim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava (4), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(5)

Kako bi se podržao proces pristupanja i pridruživanja trećih zemalja, Program bi trebao biti otvoren za sudjelovanje zemalja pristupnica i zemalja kandidatkinja, kao i potencijalnih kandidatkinja i partnerskih zemalja europske politike susjedstva ako su ispunjeni određeni uvjeti. Također bi mogao biti otvoren drugim trećim zemljama u skladu s uvjetima utvrđenima u posebnim sporazumima između Unije i tih zemalja koji obuhvaćaju njihovo sudjelovanje u bilo kojem programu Unije.

(6)

Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (5) („Financijska uredba”) primjenjuje se na ovaj Program. Financijskom uredbom utvrđuju se pravila o izvršenju proračuna Unije, među ostalim i pravila o bespovratnim sredstvima, nagradama, nabavi, neizravnom upravljanju, financijskim instrumentima, proračunskim jamstvima, financijskoj pomoći i nadoknadi troškova vanjskim stručnjacima.

(7)

Djelovanja u okviru programa Fiscalis 2020 pokazala su se prikladnima te bi ih stoga trebalo zadržati. Kako bi se osigurala jednostavnija i fleksibilnija provedba Programa, a time i bolje ostvarivanje njegovih ciljeva, djelovanja bi trebalo definirati samo u pogledu ukupnih kategorija, s popisom oglednih primjera konkretnih aktivnosti, poput sastanaka i sličnih ad hoc događaja, uključujući, prema potrebi, prisutnost u službenim prostorijama i sudjelovanje u istražnim radnjama, strukturirane suradnje koja se temelji na projektima, uključujući, prema potrebi, zajedničke nadzore, te jačanja kapaciteta u području IT-a, uključujući, prema potrebi, pristup poreznih tijela međusobno povezanim registrima. Prema potrebi, djelovanja bi se trebala usredotočiti i na prioritetne teme kako bi se ispunili ciljevi Programa. Program bi s pomoću suradnje i izgradnje kapaciteta trebao također promicati i podupirati uvođenje i iskorištavanje inovacija radi daljnjeg poboljšavanja sposobnosti za provedbu osnovnih prioriteta u području oporezivanja.

(8)

S obzirom na sve veću mobilnost poreznih obveznika, broj prekograničnih transakcija, internacionalizaciju financijskih instrumenata i posljedični povećani rizik od poreznih prijevara, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja, pri čemu sve navedeno uvelike nadilazi granice Unije, prilagodbe ili proširenja europskih elektroničkih sustava radi suradnje s trećim zemljama koje nisu pridružene Programu i međunarodnim organizacijama mogli bi biti u interesu Unije ili država članica. Posebice, takvim prilagodbama ili proširenjima izbjegli bi se administrativno opterećenje i troškovi svojstveni razvoju i radu dvaju sličnih elektroničkih sustava za razmjenu informacija, jednog na razini Unije, a drugog na međunarodnoj razini. Stoga bi, ako je to opravdano navedenim interesom, takve prilagodbe ili proširenja trebali biti prihvatljivi za financiranje u okviru Programa.

(9)

Imajući u vidu važnost globalizacije i važnost suzbijanja poreznih prijevara, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja, Programom bi trebalo predvidjeti mogućnost uključivanja vanjskih stručnjaka u smislu članka 238. Financijske uredbe. Takvi vanjski stručnjaci uglavnom bi trebali biti predstavnici državnih tijela, uključujući predstavnike državnih tijela trećih zemalja koje nisu pridružene, među ostalim i najmanje razvijenih zemalja koje nisu pridružene, te predstavnici međunarodnih organizacija, gospodarskih subjekata, poreznih obveznika i civilnog društva. U tom kontekstu najmanje razvijenom zemljom trebala bi se smatrati treća zemlja ili područje koje nije dio EU-a, koji su prihvatljivi za primanje službene razvojne pomoći u skladu s relevantnim popisom koji je objavio Odbor za razvojnu pomoć Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj i na osnovi definicije najmanje razvijenih zemljama koju su utvrdili Ujedinjeni narodi. Izbor stručnjaka u stručne skupine trebao bi se temeljiti na Odluci Komisije od 30. svibnja 2016. o uspostavi horizontalnih pravila o osnivanju i radu stručnih skupina Komisije. U pogledu stručnjaka koji su imenovani u osobnom svojstvu kako bi nastupali neovisno u javnom interesu, Komisija bi trebala osigurati da su ti stručnjaci nepristrani, da ne postoji mogući sukob interesa s njihovim stručnim odgovornostima i da su informacije o njihovu izboru i sudjelovanju javno dostupne.

(10)

U skladu s obvezom Komisije da osigura koherentnost i pojednostavnjenje programâ financiranja, navedenom u njezinoj Komunikaciji od 19. listopada 2010. o preispitivanju proračuna EU-a, sredstva bi se trebala dijeliti s drugim instrumentima financiranja Unije ako se djelovanjima predviđenima u okviru Programa nastoje ostvariti ciljevi koji su zajednički za različite instrumente financiranja, pri čemu se isključuje dvostruko financiranje. U djelovanjima u okviru Programa trebala bi se osigurati koherentnost u upotrebi sredstava Unije za potporu poreznoj politici i poreznim tijelima.

(11)

Radi troškovne učinkovitosti Programom bi trebalo iskoristiti moguće sinergije s drugim mjerama Unije u povezanim područjima, kao što su program Carina uspostavljen Uredbom (EU) 2021/444 Europskog parlamenta i Vijeća (6), Program Unije za borbu protiv prijevara uspostavljen Uredbom (EU) 2021/785 Europskog parlamenta i Vijeća (7), Program jedinstvenog tržišta uspostavljen Uredbom (EU) 2021/690 Europskog parlamenta i Vijeća (8), Mehanizam za oporavak i otpornost uspostavljen Uredbom (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća (9) i Instrumenta za tehničku potporu uspostavljenog Uredbom (EU) 2021/240 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(12)

Najveći dio proračuna u okviru Programa treba se iskoristiti za djelovanja za izgradnju kapaciteta u području informacijske tehnologije (IT). Stoga bi posebnim odredbama trebalo opisati i razlikovati zajedničke i nacionalne komponente europskih elektroničkih sustava. Nadalje, trebalo bi jasno definirati opseg djelovanjâ i odgovornosti Komisije i država članica. U mjeri u kojoj je to moguće, trebali bi postojati interoperabilnost između zajedničkih i nacionalnih komponenata europskih elektroničkih sustava te sinergije s drugim elektroničkim sustavima relevantnih programa Unije.

(13)

Trenutačno ne postoji obveza izrade višegodišnjeg strateškog plana za oporezivanje s ciljem stvaranja koherentnog i interoperabilnog elektroničkog okruženja za oporezivanje u Uniji. Kako bi se osiguralo da su djelovanja za izgradnju kapaciteta u području IT-a koherentna i koordinirana, Programom bi trebalo predvidjeti obvezu izrade takvog plana, odnosno alata za planiranje koji bi trebao biti usklađen s relevantnim pravnim aktima Unije i ne bi trebao premašivati obveze koje proizlaze iz relevantnih pravnih akata Unije.

(14)

Ovu bi Uredbu trebalo provoditi s pomoću programâ rada. S obzirom na srednjoročnu i dugoročnu prirodu ciljeva koji se nastoje postići i oslanjajući se na s vremenom stečeno iskustvo, programima rada trebalo bi moći obuhvatiti nekoliko godina. Prelaskom s godišnjih na višegodišnje programe rada, od kojih bi svaki trebao obuhvatiti najviše tri godine, smanjilo bi se administrativno opterećenje i za Komisiju i za države članice.

(15)	Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(16)

Na temelju stavaka 22. i 23. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (12) trebalo bi provesti evaluaciju ovog Programa na temelju informacija prikupljenih u skladu sa specifičnim zahtjevima u pogledu praćenja, izbjegavajući pritom administrativno opterećenje, osobito za države članice, i prekomjerne propise. Prema potrebi, ti zahtjevi trebali bi uključivati mjerljive pokazatelje kao temelj za evaluaciju učinaka Programa u praksi. Međuevaluacijama i završnom evaluacijom, koje bi se trebale provesti najkasnije četiri godine nakon početka provedbe odnosno dovršetka Programa, trebalo bi se doprinijeti postupku odlučivanja za sljedeće višegodišnje financijske okvire. Međuevaluacijama i završnom evaluacijom također bi trebalo otkloniti preostale prepreke za ostvarivanje ciljeva Programa i dati prijedloge za najbolje prakse. Uz međuevaluacije i završnu evaluaciju, kao dio sustava za izvješćivanje o uspješnosti, trebalo bi izdavati godišnja izvješća o napretku kako bi se pratio postignuti napredak. Ta izvješća trebala bi uključivati sažetak stečenog iskustva i, prema potrebi, prepreka s kojima se suočilo, u kontekstu aktivnosti Programa koje su provedene u relevantnoj godini.

(17)	Komisija bi trebala redovito organizirati seminare poreznih tijela na kojima predstavnici država članica korisnica raspravljaju o problemima i predlagati moguća poboljšanja povezana s ciljevima Programa, uključujući razmjenu informacija među poreznim tijelima.

(18)

Kako bi se primjereno odgovorilo na promjene u prioritetima porezne politike, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u vezi s izmjenom popisa pokazatelja za mjerenje ostvarenja specifičnih ciljeva Programa i dopunjavanjem ove Uredbe odredbama o uspostavi okvira za praćenje i evaluaciju. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(19)

U skladu s Financijskom uredbom, Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (13) i uredbama Vijeća (Euratom, EZ) br. 2988/95 (14), br. 2185/96 (15) i (EU) 2017/1939 (16), financijski interesi Unije trebaju biti zaštićeni razmjernim mjerama, među ostalim mjerama koje se odnose na sprečavanje, otkrivanje, ispravljanje i istraživanje nepravilnosti, uključujući prijevare, na povrat izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, na izricanje administrativnih sankcija. Osobito, u skladu s uredbama (Euratom, EZ) br. 2185/96 i (EU, Euratom) br. 883/2013 Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) ovlašten je provoditi administrativne istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti, koje utječu na financijske interese Unije. Ured europskog javnog tužitelja („EPPO”) ovlašten je, u skladu s Uredbom (EU) 2017/1939, provoditi istrage i kazneni progon kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije, kako su predviđena u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća (17). U skladu s Financijskom uredbom svaka osoba ili svaki subjekt koji prima sredstva Unije treba u potpunosti surađivati u zaštiti financijskih interesa Unije, dodijeliti potrebna prava i potrebni pristup Komisiji, OLAF-u, Revizorskom sudu, i u pogledu onih država članica koje sudjeluju u pojačanoj suradnji na temelju Uredbe (EU) 2017/1939, EPPO-u, te osigurati da svaka treća strana koja je uključena u izvršenje sredstava Unije dodijeli jednakovrijedna prava.

(20)

Treće zemlje koje su članice Europskoga gospodarskog prostora (EGP) mogu sudjelovati u programima Unije u okviru suradnje uspostavljene Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru (18), kojim se predviđa provedba programâ na temelju odluke donesene na temelju tog sporazuma. Treće zemlje također mogu sudjelovati na temelju drugih pravnih instrumenata. U ovu bi Uredbu trebalo unijeti posebnu odredbu kojom se od trećih zemalja zahtijeva da dodijele odgovornom dužnosniku za ovjeravanje, OLAF-u i Revizorskom sudu potrebna prava i potreban pristup koji se zahtijevaju za sveobuhvatno izvršavanje njihovih ovlasti.

(21)

Na ovu se Uredbu primjenjuju horizontalna financijska pravila koja su Europski parlament i Vijeće donijeli na temelju članka 322. UFEU-a. Ta su pravila utvrđena u Financijskoj uredbi i njima se osobito određuje postupak donošenja i izvršenja proračuna s pomoću bespovratnih sredstava, nabave, nagrada i neizravne provedbe te predviđaju provjere odgovornosti financijskih izvršitelja. Pravila donesena na temelju članka 322. UFEU-a uključuju i opći režim uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije.

(22)

Vrste financiranja i načine izvršenja u okviru ove Uredbe trebalo bi odabrati na temelju njihove sposobnosti da ostvare specifične ciljeve djelovanjâ i postignu rezultate, uzimajući u obzir osobito trošak kontrola, administrativno opterećenje i očekivani rizik od neusklađenosti. Taj izbor trebao bi uključivati razmatranje uporabe jednokratnih iznosa, financiranja uz primjenu paušalne stope i jediničnih troškova te financiranja koje nije povezano s troškovima, kako je navedeno u članku 125. stavku 1. Financijske uredbe. Prihvatljive troškove trebalo bi odrediti upućivanjem na prirodu prihvatljivih djelovanja. Pokrivanje troškova putovanja, smještaja i dnevnica za sudionike sastanaka i sličnih ad hoc događanja te pokrivanje troškova povezanih s organizacijom događanja od iznimne je važnosti za osiguravanje sudjelovanja nacionalnih stručnjaka i poreznih tijela u zajedničkim djelovanjima.

(23)

U skladu s člankom 193. stavkom 2. Financijske uredbe bespovratna sredstva mogu se dodijeliti za djelovanje koje je već započelo, pod uvjetom da podnositelj zahtjeva može dokazati da je s djelovanjem bilo potrebno započeti prije potpisivanja sporazuma o dodjeli bespovratnih sredstava. Međutim, troškovi koji su nastali prije datuma podnošenja zahtjeva za bespovratna sredstva nisu prihvatljivi, osim u propisno opravdanim iznimnim slučajevima. Kako bi se izbjegli bilo kakvi poremećaji u potpori Unije koji bi mogli nanijeti štetu interesima Unije, u odluci o financiranju trebalo bi biti moguće predvidjeti, tijekom ograničenog razdoblja na početku višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021.–2027. i samo u propisno opravdanim slučajevima, da su aktivnosti i troškovi prihvatljivi od početka financijske godine 2021., čak i ako su provedeni i nastali prije podnošenja zahtjeva za bespovratna sredstva.

(24)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(25)	Uredbu (EU) br. 1286/2013 trebalo bi stoga staviti izvan snage.

(26)	Kako bi se osigurao kontinuitet pružanja potpore u relevantnom području politike i omogućila provedba od početka višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2021.–2027., ova bi Uredba trebala hitno stupiti na snagu te bi se trebala primjenjivati s retroaktivnim učinkom od 1. siječnja 2021.,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom uspostavlja Program za suradnju u području oporezivanja „Fiscalis” („Program”) za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2027.

Ovom se Uredbom utvrđuju ciljevi Programa, njegov proračun za razdoblje 2021.–2027., oblici financiranja sredstvima Unije i pravila za pružanje tog financiranja.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

„oporezivanje” znači pitanja, uključujući osmišljavanje, upravljanje, izvršavanje i poštovanje, koja se odnose na sljedeće poreze i carine:

(a)	porez na dodanu vrijednost kako je predviđen u Direktivi Vijeća 2006/112/EZ (19);

(b)	trošarine na alkohol kako su predviđene u Direktivi Vijeća 92/83/EEZ (20);

(c)	trošarine na duhanske proizvode kako su predviđene u Direktivi Vijeća 2011/64/EU (21);

(d)	poreze na energente i električnu energiju kako su predviđeni u Direktivi Vijeća 2003/96/EZ (22);

(e)	druge poreze i carine iz članka 2. stavka 1. točke (a) Direktive Vijeća 2010/24/EU (23) u mjeri u kojoj su oni relevantni za unutarnje tržište i za administrativnu suradnju među državama članicama;

2.	„porezna tijela” znači javna tijela i druga tijela koja su odgovorna za oporezivanje ili aktivnosti povezane s porezima;

3.	„europski elektronički sustav” znači elektronički sustav potreban za oporezivanje i za provedbu zadaća poreznih tijela.

Članak 3.

Ciljevi Programa

1. Opći su ciljevi Programa pružanje potpore poreznim tijelima i oporezivanju kako bi se poboljšalo funkcioniranje unutarnjeg tržišta, poticanje konkurentnosti Unije i poštenog tržišnog natjecanja u Uniji, zaštita financijskih i gospodarskih interesa Unije i njezinih država članica, među ostalim i od poreznih prijevara, utaje poreza i izbjegavanja plaćanja poreza, te poboljšanje prikupljanja poreza.

2. Specifični su ciljevi Programa pružanje potpore poreznoj politici i provedbi zakonodavstva Unije koje se odnosi na oporezivanje, poticanje suradnje među poreznim tijelima, među ostalim i razmjene poreznih informacija, i pružanje potpore izgradnji administrativnih kapaciteta, među ostalim i u pogledu razvoja ljudskih resursa, te razvoj i rad europskih elektroničkih sustava.

Članak 4.

Proračun

1. Financijska omotnica za provedbu Programa u razdoblju 2021.–2027. iznosi 269 000 000 EUR u tekućim cijenama.

2. Iznosom iz stavka 1. mogu se također pokrivati troškovi za pripremu, praćenje, kontrolu, reviziju, evaluaciju i druge aktivnosti upravljanja Programom te evaluaciju ostvarenja njegovih ciljeva. Osim toga, tim iznosom mogu se pokrivati troškovi povezani sa studijama, sastancima stručnjaka, informacijskim i komunikacijskim djelovanjima, ako su povezani s ciljevima Programa, kao i troškovi povezani s mrežama informacijske tehnologije koje su usredotočene na obradu i razmjenu informacija, uključujući korporativne alate informacijske tehnologije i drugu tehničku i administrativnu pomoć potrebnu u vezi s upravljanjem Programom.

Članak 5.

Treće zemlje pridružene Programu

Program je otvoren za sudjelovanje sljedećih trećih zemalja:

(a)

zemalja pristupnica, zemalja kandidatkinja i potencijalnih kandidatkinja, u skladu s općim načelima i općim uvjetima za sudjelovanje tih zemalja u programima Unije koji su uspostavljeni u odgovarajućim okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća za pridruživanje ili u sličnim sporazumima te u skladu s posebnim uvjetima utvrđenima u sporazumima između Unije i tih zemalja;

(b)

zemalja obuhvaćenih europskom politikom susjedstva, u skladu s općim načelima i općim uvjetima za sudjelovanje tih zemalja u programima Unije koji su uspostavljeni u odgovarajućim okvirnim sporazumima i odlukama Vijeća za pridruživanje ili u sličnim sporazumima te u skladu s posebnim uvjetima utvrđenima u sporazumima između Unije i tih zemalja, ako su te zemlje dosegnule dovoljnu razinu približavanja relevantnog zakonodavstva i administrativnih metoda onima Unije;

(c)

ostalih trećih zemalja, u skladu s uvjetima utvrđenim u posebnom sporazumu o sudjelovanju određene treće zemlje u bilo kojem programu Unije pod uvjetom da se tim sporazumom:

i.	osigurava pravedna ravnoteža u pogledu doprinosâ treće zemlje koja sudjeluje u programima Unije i koristi za tu treću zemlju;

ii.	utvrđuju uvjeti za sudjelovanje u programima, uključujući izračun financijskih doprinosa za pojedinačne programe, i administrativnim troškovima tih programa;

iii.	trećoj zemlji ne dodjeljuje ovlast za donošenje odluka u pogledu Programa;

iv.	jamče prava Unije da osigura dobro financijsko upravljanje i štiti svoje financijske interese.

Doprinosi iz prvog stavka točke (c) podtočke ii. čine namjenske prihode u skladu s člankom 21. stavkom 5. Financijske uredbe;

Članak 6.

Provedba i oblici financiranja sredstvima Unije

1. Program se provodi u okviru izravnog upravljanja u skladu s Financijskom uredbom.

2. Programom se može pružati financiranje u bilo kojem od oblika utvrđenih u Financijskoj uredbi, posebice s pomoću bespovratnih sredstava, nagrada, nabave te povrata putnih troškova i dnevnica vanjskih stručnjaka.

POGLAVLJE II.

Prihvatljivost

Članak 7.

Prihvatljiva djelovanja

1. Za financiranje su prihvatljiva samo djelovanja koja se provode radi ostvarivanja ciljeva utvrđenih u članku 3.

2. Djelovanja iz stavka 1. uključuju sljedeće:

(a)	sastanke i slične ad hoc događaje;

(b)	strukturiranu suradnju koja se temelji na projektima;

(c)	djelovanja za izgradnju kapaciteta u području IT-a, posebno za razvoj i rad europskih elektroničkih sustava;

(d)	djelovanja za razvoj ljudskih resursa i druga djelovanja za izgradnju kapaciteta;

(e)

potporna djelovanja i druga djelovanja, uključujući:

i.	priprema studija i drugih relevantnih pisanih materijala;

ii.	inovacijske aktivnosti, posebno potvrđivanje koncepata, pilot-projekte i inicijative izrade prototipa;

iii.	zajednički izrađena komunikacijska djelovanja;

iv.	sva ostala relevantna djelovanja predviđena u programima rada iz članka 13. koja su potrebna za ostvarivanje ciljeva utvrđenih u članku 3. ili služe kao potpora tim ciljevima.

Prilog I. sadržava netaksativni popis mogućih oblika relevantnih djelovanja kako su navedena u prvom podstavku točkama (a), (b) i (d).

Prilog III. sadržava netaksativni popis prioritetnih tema za djelovanja.

3. Kada su od interesa za Uniju ili države članice, za financiranje su prihvatljiva djelovanja koja se sastoje od izrade i funkcioniranja prilagodbi ili proširenja zajedničkih komponenti europskih elektroničkih sustava radi suradnje s trećim zemljama koje nisu pridružene Programu ili međunarodnim organizacijama. Komisija uspostavlja potrebne administrativne mehanizme kojima se može predvidjeti da dotične treće strane financijski doprinose tim djelovanjima.

4. Ako se djelovanje za izgradnju kapaciteta u području IT-a, kako je navedeno u stavku 2. prvom podstavku točki (c) ovog članka, odnosi na razvoj i rad europskih elektroničkih sustava, za financiranje u okviru Programa prihvatljivi su samo troškovi povezani s odgovornostima dodijeljenima Komisiji na temelju članka 11. stavka 2. Države članice snose troškove povezane s odgovornostima koje su im dodijeljene u skladu s člankom 11. stavkom 3.

Članak 8.

Sudjelovanje vanjskih stručnjaka

1. Ako je to korisno za dovršetak djelovanja kojim se provode ciljevi Programa utvrđeni u članku 3., u takvom djelovanju mogu, u svojstvu vanjskih stručnjaka, sudjelovati predstavnici državnih tijela, među ostalim i državnih tijela iz trećih zemalja koje nisu pridružene Programu, među ostalim i iz najmanje razvijenih zemalja te, prema potrebi, predstavnici međunarodnih i drugih relevantnih organizacija, predstavnici gospodarskih subjekata, predstavnici organizacija koje zastupaju gospodarske subjekte te predstavnici civilnog društva.

2. Troškovi vanjskih stručnjaka iz stavka 1. ovog članka prihvatljivi su za naknadu troškova u okviru Programa u skladu s člankom 238. Financijske uredbe.

3. Komisija na ad hoc osnovi i prema potrebama odabire vanjske stručnjake iz stavka 1., među ostalim i iz redova stručnjaka koje predlažu države članice, na temelju njihovih vještina, iskustva i znanja relevantnih za konkretno djelovanje.

Komisija procjenjuje, među ostalim, nepristranost tih vanjskih stručnjaka i nepostojanje sukoba interesa s njihovim stručnim odgovornostima.

POGLAVLJE III.

Bespovratna sredstva

Članak 9.

Dodjela, komplementarnost i kombinirano financiranje

1. Bespovratna sredstva u okviru Programa dodjeljuju se i njima se upravlja u skladu s glavom VIII. Financijske uredbe.

2. Za djelovanje za koje je primljen doprinos iz drugog programa Unije može se primiti doprinos i iz Programa, pod uvjetom da se različitim doprinosima ne pokrivaju isti troškovi. Na odgovarajući doprinos djelovanju primjenjuju se pravila svakog programa Unije iz kojeg je taj doprinos dobiven. Kumulativno financiranje ne smije premašiti ukupne prihvatljive troškove djelovanja, a potpora iz različitih programa Unije može se izračunati razmjerno, u skladu s dokumentima kojima se utvrđuju uvjeti za potporu.

3. U skladu s člankom 195. prvim stavkom točkom (f) Financijske uredbe bespovratna sredstva dodjeljuju se bez poziva za podnošenje prijedlogâ ako su prihvatljivi subjekti porezna tijela država članica i trećih zemalja pridruženih Programu kako je navedeno u članku 5. ove Uredbe, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 5. ove Uredbe.

4. U skladu s člankom 193. stavkom 2. drugim podstavkom točkom (a) Financijske uredbe, u propisno opravdanim slučajevima u odluci o financiranju i tijekom ograničenog razdoblja, aktivnosti koje se podupiru na temelju ove Uredbe i s njima povezani troškovi mogu se smatrati prihvatljivima od 1. siječnja 2021. čak i ako su provedeni i nastali prije podnošenja zahtjeva za bespovratna sredstva.

Članak 10.

Stopa sufinanciranja

1. Odstupajući od članka 190. Financijske uredbe, iz Programa se može financirati do 100 % prihvatljivih troškova pojedinog djelovanja.

2. Primjenjiva stopa sufinanciranja za djelovanja za koja je potrebna dodjela bespovratnih sredstava određuje se u godišnjim programima rada iz članka 13.

POGLAVLJE IV.

Posebne odredbe za djelovanja za izgradnju kapaciteta u području IT-a

Članak 11.

Odgovornosti

1. Komisija i države članice zajednički osiguravaju razvoj i rad europskih elektroničkih sustava navedenih u višegodišnjem strateškom planu za oporezivanje iz članka 12. („MASP-T”), uključujući osmišljavanje, specifikacije, ispitivanje sukladnosti, uvođenje, održavanje, razvoj, sigurnost, osiguravanje kvalitete i kontrolu kvalitete tih sustava.

2. Komisija posebno osigurava sljedeće:

(a)	razvoj i rad zajedničkih komponenti uspostavljenih u okviru MASP-T-a;

(b)	sveukupnu koordinaciju razvoja i rada europskih elektroničkih sustava s ciljem njihove operabilnosti, međusobne povezanosti i neprekidnog poboljšavanja te njihove usklađene provedbe;

(c)	koordinaciju europskih elektroničkih sustava na razini Unije s ciljem njihova promicanja i provedbe na nacionalnoj razini;

(d)	koordinaciju razvoja i rada europskih elektroničkih sustava u pogledu njihove interakcije s trećim stranama, izuzev djelovanja osmišljenih za ispunjavanje nacionalnih zahtjeva;

(e)	koordinaciju europskih elektroničkih sustava s drugim relevantnim djelovanjima na razini Unije koja se odnose na e-upravu na razini Unije.

3. Svaka država članica posebno osigurava sljedeće:

(a)	razvoj i rad nacionalnih komponenti uspostavljenih u okviru MASP-T-a;

(b)	koordinaciju razvoja i rada nacionalnih komponenti europskih elektroničkih sustava na nacionalnoj razini;

(c)	koordinaciju europskih elektroničkih sustava s drugim relevantnim djelovanjima na nacionalnoj razini koja se odnose na e-upravu;

(d)	redovito dostavljanje informacija Komisiji o mjerama koje je poduzela kako bi svojim tijelima i gospodarskim subjektima omogućila da potpuno iskoriste europske elektroničke sustave;

(e)	provedba europskih elektroničkih sustava na nacionalnoj razini.

Članak 12.

Višegodišnji strateški plan za oporezivanje

1. Komisija i države članice izrađuju višegodišnji strateški plan za oporezivanje (MASP-T) te ga redovito ažuriraju. MASP-T mora biti usklađen s relevantnim pravnim aktima Unije. U njemu se navode sve zadaće relevantne za razvoj i rad europskih elektroničkih sustava te razvrstava svaki europski elektronički sustav ili dio takvog europskog elektroničkog sustava, kao što su:

(a)	zajednička komponenta, što znači komponenta europskih elektroničkih sustava razvijena na razini Unije koja je dostupna svim državama članicama ili koju je Komisija utvrdila kao zajedničku komponentu zbog učinkovitosti, sigurnosti i racionalizacije;

(b)	nacionalna komponenta, što znači komponenta europskih elektroničkih sustava razvijena na nacionalnoj razini koja je dostupna u državi članici koja ju je izradila ili je doprinijela njezinoj zajedničkoj izradi; ili

(c)	kombinacije komponenata iz točaka (a) i (b).

2. MASP-T također obuhvaća inovacijska djelovanja i pilot-djelovanja te popratnu metodologiju i popratne alate u vezi s europskim elektroničkim sustavima.

3. Države članice obavješćuju Komisiju o dovršetku svake zadaće koja im je dodijeljena u okviru MASP-T-a. One također redovito izvješćuju Komisiju o napretku u ispunjavanju svojih zadaća.

4. Države članice najkasnije do 31. ožujka svake godine dostavljaju Komisiji godišnja izvješća o napretku u provedbi MASP-T-a u razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca prethodne godine. Ta se godišnja izvješća temelje na prethodno utvrđenom formatu.

5. Najkasnije do 31. listopada svake godine Komisija izrađuje konsolidirano izvješće na temelju godišnjih izvješća iz stavka 4., u kojem procjenjuje napredak Komisije i država članica u provedbi MASP-T-a, te objavljuje to izvješće.

POGLAVLJE V.

Programiranje, praćenje, evaluacija i kontrola

Članak 13.

Program rada

1. Program se provodi s pomoću višegodišnjih programa rada kako je navedeno u članku 110. stavku 2. Financijske uredbe.

2. Komisija provedbenim aktima donosi višegodišnje programe rada. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom iz članka 18. stavka 2.

Članak 14.

Praćenje i izvješćivanje

1. Pokazatelji za izvješćivanje o napretku Programa prema ostvarenju specifičnih ciljeva utvrđenih u članku 3. stavku 2. navedeni su u Prilogu II.

2. Kako bi se osigurala djelotvorna procjena napretka Programa prema ostvarenju njegovih ciljeva, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 17. kako bi izmijenila Prilog II. radi preispitivanja ili nadopune pokazatelja, kada se to smatra potrebnim, te kako bi dopunila ovu Uredbu odredbama o uspostavi okvira za praćenje i evaluaciju.

3. Sustavom za izvješćivanje o uspješnosti osigurava se da se podaci za praćenje provedbe i rezultatâ Programa prikupljaju učinkovito, djelotvorno i pravodobno. U tu se svrhu za primatelje sredstava Unije uvode razmjerni zahtjevi u pogledu izvješćivanja.

Članak 15.

Evaluacija

1. Evaluacije Programa provode se kako bi se njihovi rezultati pravodobno uzeli u obzir tijekom procesa donošenja odluka. Komisija objavljuje evaluacije.

2. Komisija provodi međuevaluaciju Programa nakon što bude dostupno dovoljno informacija o njegovoj provedbi, ali najkasnije četiri godine nakon početka provedbe Programa.

3. Na kraju provedbe Programa, ali najkasnije četiri godine nakon isteka razdoblja navedenog u članku 1. Komisija provodi završnu evaluaciju Programa.

4. Komisija zaključke međuevaluacija i završne evaluacije, zajedno sa svojim primjedbama, dostavlja Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija.

Članak 16.

Zaštita financijskih interesa Unije

Ako treća zemlja sudjeluje u Programu prema odluci donesenoj na temelju međunarodnog sporazuma ili sudjeluje na temelju bilo kojeg drugog pravnog instrumenta, ta treća zemlja odgovornom dužnosniku za ovjeravanje, OLAF-u i Revizorskom sudu dodjeljuje potrebna prava i potreban pristup koji se zahtijevaju za sveobuhvatno izvršavanje njihovih ovlasti. Kada je riječ o OLAF-u, takva prava uključuju pravo provedbe istraga, među ostalim provjera i inspekcija na terenu, kako je predviđeno u Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013.

POGLAVLJE VI.

Izvršavanje delegiranja ovlasti i postupak odbora

Članak 17.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 14. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji do 31. prosinca 2028.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 14. stavka 2. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6. Delegirani akt donesen na temelju članka 14. stavka 2. stupa na snagu ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 18.

Postupak Odbora

1. Komisiji pomaže odbor pod nazivom „Odbor programa Fiscalis”. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

POGLAVLJE VII.

Informiranje, komunikacija i promidžba

Članak 19.

Informiranje, komunikacija i promidžba

1. Primatelji sredstava Unije priznaju podrijetlo i osiguravaju vidljivost tih sredstava, posebice pri promicanju djelovanja i njihovih rezultata, pružanjem koherentnih, djelotvornih i razmjernih ciljanih informacija različitoj publici, među ostalim medijima i javnosti.

2. Komisija provodi informacijska i komunikacijska djelovanja koja se odnose na Program na djelovanja poduzeta na temelju Programa i na postignute rezultate. Financijska sredstva dodijeljena Programu također doprinose institucijskom priopćavanju političkih prioriteta Unije, ako se ti prioriteti odnose na ciljeve iz članka 3.

POGLAVLJE VIII.

Prijelazne i završne odredbe

Članak 20.

Stavljanje izvan snage

Uredba (EU) br. 1286/2013 stavlja se izvan snage s učinkom od 1. siječnja 2021.

Članak 21.

Prijelazne odredbe

1. Ova Uredba ne utječe na nastavak ili izmjenu djelovanja započetih na temelju Uredbe (EU) br. 1286/2013, koja se nastavlja primjenjivati na ta djelovanja do njihova zaključenja.

2. Iz financijske omotnice za Program mogu se također pokriti troškovi tehničke i administrativne pomoći koji su potrebni radi osiguravanja prijelaza između Programa i mjera donesenih na temelju Uredbe (EU) br. 1286/2013.

3. Ako je to potrebno, odobrena sredstva mogu se unijeti u proračun Unije nakon 2027. radi pokrivanja troškova predviđenih u članku 4. stavku 2. kako bi se omogućilo upravljanje djelovanjima koja nisu dovršena do 31. prosinca 2027.

Članak 22.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2021.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. svibnja 2021.

Za Europski parlament

Predsjednik

D.M. SASSOLI

Za Vijeće

Predsjednica

A.P. ZACARIAS

(1) SL C 62, 15.2.2019., str. 118.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 17. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i stajalište Vijeća u prvom čitanju od 10. svibnja 2021. (još nije objavljeno u Službenom listu). Stajalište Europskog parlamenta od 19. svibnja 2021. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3) Uredba (EU) br. 1286/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o donošenju akcijskog programa za poboljšanje rada poreznih sustava u Europskoj uniji za razdoblje 2014. – 2020. (Fiscalis 2020) i ukidanju Odluke br. 1482/2007/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 25.).

(4) SL L 433I, 22.12.2020., str. 28.

(5) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1).

(6) Uredba (EU) 2021/444 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2021. o uspostavi programa Carina za suradnju u području carine i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 1294/2013 (SL L 87, 15.3.2021., str. 1.).

(7) Uredba (EU) 2021/785 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2021. o uspostavi Programa Unije za borbu protiv prijevara i stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 250/2014 (SL L 172, 17.5.2021., str. 110.).

(8) Uredba (EU) 2021/690 europskog parlamenta i vijeća od 28. travnja 2021. o uspostavi programa za unutarnje tržište, konkurentnost poduzeća, uključujući mala i srednja poduzeća, područje bilja, životinja, hrane i hrane za životinje te europsku statistiku (Program jedinstvenog tržišta) i o stavljanju izvan snage uredaba (EU) br. 99/2013, (EU) br. 1287/2013, (EU) br. 254/2014 i (EU) br. 652/2014 (SL L 153, 3.5.2021., str. 1.).

(9) Uredba (EU) 2021/241 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost (SL L 57, 18.2.2021., str. 17.).

(10) Uredba (EU) 2021/240 Europskog parlamenta i Vijeća od 10. veljače 2021. o uspostavi Instrumenta za tehničku potporu (SL L 57, 18.2.2021., str. 1.)

(11) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(12) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(13) Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(14) Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL L 312, 23.12.1995., str. 1.).

(15) Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).

(16) Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”) (SL L 283, 31.10.2017., str. 1.).

(17) Direktiva (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2017. o suzbijanju prijevara počinjenih protiv financijskih interesa Unije kaznenopravnim sredstvima (SL L 198, 28.7.2017., str. 29.).

(18) SL L 1, 3.1.1994., str. 3.

(19) Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11.12.2006., str. 1.).

(20) Direktiva Vijeća 92/83/EEZ od 19. listopada 1992. o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića (SL L 316, 31.10.1992., str. 21.).

(21) Direktiva Vijeća 2011/64/EU od 21. lipnja 2011. o strukturi i stopama trošarine koje se primjenjuju na prerađeni duhan (SL L 176, 5.7.2011., str. 24.).

(22) Direktiva Vijeća 2003/96/EZ od 27. listopada 2003. o restrukturiranju sustava Zajednice za oporezivanje energenata i električne energije (SL L 283, 31.10.2003., str. 51.).

(23) Direktiva Vijeća 2010/24/EU od 16. ožujka 2010. o uzajamnoj pomoći kod naplate potraživanja vezanih za poreze, carine i druge mjere (SL L 84, 31.3.2010., str. 1.).