20.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 264/19

Izvjestiteljica:

Christa SCHWENG

Suizvjestitelj:

Panagiotis GKOFAS

2.1.

EGSO je uvjeren da je integracija nužna za naša društva ako želimo očuvati socijalnu koheziju.

2.2.

Kako bi bili učinkoviti i vratili povjerenje u vrijednosti naših društava, EGSO smatra da se zajednički europski sustav azila te temeljita reforma Uredbe Dublin i europski plan za migracije moraju odmah provesti.

2.3.

EGSO ističe da je integracija postupak koji se odvija u dva smjera. Primjeri najbolje prakse u integracijskim politikama nisu usmjereni samo na izbjeglice, nego i na lokalno stanovništvo. Takav pristup ključan je za prihvaćanje integracijskih mjera. Mediji, tijela lokalne vlasti, sindikati, udruge poslodavaca i nevladine organizacije imaju važnu ulogu u tom postupku. Kako bi se ostvario pozitivan odnos prema izbjeglicama u zemljama koje ih primaju, posebno u vremenu kad se u nekim zemljama ne predviđa velik ekonomski rast, a na tržištima rada nema puno mogućnosti, lokalnom stanovništvu i izbjeglicama potrebno je omogućiti integracijske mjere i socijalna ulaganja kojima se pokrivaju specifične potrebe svake ciljane skupine.

2.4.

Učenje jezika potrebno je organizirati ubrzo nakon registracije ako se očekuje pozitivna odluka o statusu azila. Ono treba uključivati osnovne informacije o vrijednostima, kulturama i postupcima te utvrđivanje vještina i kvalifikacija. Cedefop bi mogao pomoći u razvoju metoda za utvrđivanje vještina stečenih u zemlji podrijetla.

2.5.

EGSO preporučuje obraćanje posebne pozornosti maloljetnim osobama, osobito onima bez pratnje, koje su često traumatizirane i trebaju sociopedagošku podršku. Njima je potrebno omogućiti brzu integraciju u školski sustav ili pružiti savjetovanje o mogućnostima stručnog osposobljavanja.

2.6.

EGSO naglašava da izbjeglice moraju imati pristup informacijama o općim pravima i obvezama u zemlji domaćinu te posebice na tržištu rada. Na tržištu rada mora se jednako postupati prema izbjeglicama kao i prema lokalnom stanovništvu kako bi se spriječila nepravedna konkurencija te socijalni damping i damping plaća.

2.7.

EGSO potvrđuje pohvalu solidarnosti koju su pokazali određeni dijelovi civilnog društva, sindikati, organizacije poslodavaca, pojedinci i poduzeća, posebno mikropoduzeća te mala i srednja obrtnička poduzeća, koji su dobrovoljno pomogli tražiteljima azila. EGSO ističe važnost pružanja zaštite i potpore takvom djelovanju pojedinaca, s odgovarajućim poticajima, posebno tijekom humanitarnih kriza, čime se promiče solidarnost u civilnom društvu.

2.8.

EGSO naglašava potrebu da EU svoj trenutni odgovor na situaciju temelji na solidarnosti i pravednoj podjeli odgovornosti i troškova, kako je navedeno u članku 80. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

2.9.

Države članice i nadležna tijela EU-a, uključujući i ona u „tranzitnim” zemljama, trebaju surađivati s organizacijama civilnog društva u praćenju, ažuriranju podataka i usklađivanju aktivnosti kako bi u EU-u postojala zajednička učinkovitija politika azila. Potrebno je razvijati zajedničke, usklađene i ažurirane statističke sustave kako bi se mogle odrediti mogućnosti politike u EU-u i državama članicama.

2.10.

Za trajni uspjeh integracije izbjeglica potrebni su veći napori u pogledu ulaganja u promicanje gospodarskog rasta i zapošljavanja, kako u okviru Junckerovog plana tako i šire. Za lokalno stanovništvo i izbjeglice potrebna su dodatna ulaganja u integracijske mjere i socijalna ulaganja, kojima se pokrivaju specifične potrebe svake ciljane skupine. EGSO je primijetio moguće pozitivne učinke poreza na financijske transakcije za javne financije, čime se jamči pravedniji doprinos iz financijskog sektora. Zbog izvanrednih okolnosti i u skladu s Paktom o stabilnosti i rastu, dodatni troškovi prihvata izbjeglica ne bi se trebali, nakon temeljitog ispitivanja, uračunavati u proračunske deficite država članica. Ulaganje u mjere integracije skupo je kratkoročno i srednjoročno, ali ga je potrebno vidjeti kao ulaganje u ljude, što će se dugoročno isplatiti. Ako integracija bude uspješna, dovest će do socijalne kohezije, gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta. Također bi trebalo na odgovarajući način povećati sredstva Fonda za azil, migracije i integraciju (FAMI) i Europskog socijalnog fonda (ESF), posebice u državama članicama u kojima su premašene kvote izbjeglica, kako bi se postiglo bolje sufinanciranje mjera za integraciju izbjeglica.

3.1.

Sukobi na Bliskom istoku uzrokovali su dosad neviđeni priljev izbjeglica u Europu. Zajedno s osobama iz zemalja pogođenih ratom pristižu i osobe koje su htjele napustiti svoju zemlju iz ekonomskih razloga. Sve europske zemlje potpisale su Ženevsku konvenciju iz 1951. godine o statusu izbjeglica kojom se izbjeglicama dodjeljuju temeljna prava kako bi se zaštitila ta ranjiva skupina. S obzirom na velik broj osoba i kako bi se poštovale odredbe Ženevske konvencije i opća načela ljudskih prava, važno je jasno razlikovati ekonomske migrante i izbjeglice, odnosno osobe kojima je potreban zaštićeni status (posebice azil ili supsidijarna zaštita).

3.2.

Iako je s točke gledišta pojedinaca potpuno razumljivo da pojedine osobe napuštaju svoju zemlju kako bi u inozemstvu pronašle bolje ekonomske prilike, trenutačno stanje i društveno ozračje u većini država članica zahtijeva ovo jasno razlikovanje. Ekonomski migranti moraju se vratiti u svoju zemlju podrijetla ako su zaštićeni status zatražili na temelju neopravdanih razloga. Države članice trebaju slijediti Akcijski plan EU-a o vraćanju te priručnik o vraćanju u slučajevima kada je zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijen.

3.3.

Zbog toga je potreban zajednički europski sustav azila s učinkovitom zaštitom vanjskih granica, pravilnom registracijom u centrima za prihvat, brzom obradom zahtjeva za azil te s mjerama za vraćanje u zemlju podrijetla, odnosno treću zemlju s kojom je sklopljen sporazum o ponovnom prihvatu, ako zahtjev za azil bude odbijen, a status međunarodne zaštite ne bude odobren. Osnivanje centara za prihvat u trećim zemljama koje graniče s EU-om i imaju sporazume o migracijskoj politici za registraciju i zahtjeve za azil također bi moglo biti značajno i djelotvorno.

3.4.

Događaji tijekom druge polovice 2015. godine pokazali su da državljani trećih zemalja često dolaze u Europu s pogrešnim očekivanjima i idejama o sjajnom životu u EU-u u koje ih obično uvjere krijumčari. Kad se suoče sa stvarnošću, ti državljani trećih zemalja često se razočaraju, a ponekad i dobrovoljno vrate natrag. U sklopu programa dobrovoljnog vraćanja, osobe koje se vrate mogle bi pridonijeti stvaranju realističnije slike europskog života kod građana u svojoj domovini, čime bi se ostale moglo odvratiti od kretanja na opasno putovanje prema Europi.

3.5.

Osim potrebe da se zajednički europski sustav azila učini potpuno funkcionalnim, uspostavi održiva i pravedna podjela odgovornosti i troškova te smanji pritisak na postojeći sustav azila, bit će potrebno brzo usvojiti novi europski pristup za migracije i provesti duboku reformu Uredbe Dublin kojom se mogu riješiti kratkoročni i dugoročni izazovi, kao što je najavio predsjednik Juncker za prvo tromjesečje 2016. godine. EGSO će izraziti svoja stajališta u zasebnom mišljenju.

3.6.

U svojoj rezoluciji o izbjeglicama donesenoj u prosincu 2015. EGSO je istaknuo da „sadašnja situacija od EU-a iziskuje uvođenje sigurnih humanitarnih koridora za izbjeglice iz zemalja koje su zahvaćene ratom i kojima prijete teroristički napadi, i to u suradnji sa zemljama s najvećom koncentracijom tih izbjeglica”. EGSO potvrđuje da bi se postupak registracije trebao odvijati već izvan granica EU-a.

3.7.

Rat, klimatske promjene i nedostatak izgleda za budućnost u trećim zemljama mogu uzrokovati neprekidan, pa čak i povećan, priljev izbjeglica i migranata. Ograničavanje čimbenika koji općenito pokreću migracije izazov je na svjetskoj razini. Međutim, ovo je mišljenje posvećeno isključivo integraciji pojedinaca kojima je dodijeljen zaštićeni status te osobama koje su zatražile taj status.

4.1.

Nizozemsko predsjedništvo zatražilo je da se u pogledu integracije izvuku pouke iz prethodnih kriza koje su uzrokovale velike izbjegličke valove. EGSO je došao do zaključka da se trenutačna izbjeglička kriza ne može usporediti s prethodnima, ponajprije s obzirom na broj ljudi koji sudjeluju u migracijama (tijekom 2015. godine više od 900 000 migranata ušlo je na područje EU-a kroz Grčku), a zatim i s obzirom na brzinu kojom se razvija, što dovodi do povećane neizvjesnosti među lokalnim stanovništvom. Gledajući, primjerice, austrijski slučaj kada je početkom 90-ih godina u državu došlo otprilike 90 000 izbjeglica bježeći od rata u bivšoj Jugoslaviji, sasvim se jasno mogu vidjeti razlike: osobe iz Bosne često su imale rođake u Austriji ili su već tamo bile radile. Kvalifikacije ostvarene u zemlji podrijetla imale su neposrednu vrijednost za austrijske tvrtke, a žene su u potpunosti sudjelovale na tržištu rada. Time se povećavao obiteljski prihod, a obitelji su postale mobilnije, što je spriječilo stvaranje posebnih četvrti i pridonijelo boljemu socijalnom miješanju u školama i na tržištu rada.

4.2.

Iskustva iz situacije u 90-ima nisu u potpunosti usporediva s današnjom situacijom. Ljudi koji dolaze sada imaju raznovrsniju pozadinu. Neki imaju sveučilišnu diplomu koja se može usporediti s europskom diplomom, drugi imaju izobrazbu koja se u Europi ne može neposredno iskoristiti, dok treći imaju vrlo ograničeno obrazovanje. Pored toga, mnoge žene nikada nisu sudjelovale u tržištu rada. Osim toga, ljudi u zemljama koje primaju izbjeglice i dalje osjećaju posljedice gospodarske krize te su poprilično rezervirani prema strancima koji su im konkurencija na tržištu rada.

5.1.

Prema UNHCR-u, niti je postignut konsenzus o definiciji integracije imigranata u kontekstu razvijenih zemalja niti postoji službena definicija u međunarodnom pravu o izbjeglicama. Širokim shvaćanjem integracije kao fenomena koji se odvija postupno, pojedinačno i u dva smjera podupiru se pokušaji mnogih vlada i akademika da definiraju kako integracija ili integrirano društvo izgledaju.

5.2.

U samom središtu definicije UNHCR-a stoji ideja integracije kao postupka koji se odvija u dva smjera i koji se temelji na „adaptaciji” jedne strane i „dobrodošlici” koju izražava druga strana. Integracija se pak razlikuje od asimilacije jer se od izbjeglica ne očekuje da se odreknu svojega kulturnog identiteta (1). Ta definicija odgovara mišljenju EGSO-a (2).

5.3.

EGSO je istaknuo potrebu za povezivanjem integracije s vrijednostima i načelima utvrđenima u Ugovoru, Povelji o temeljnim pravima, Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, planu Europa 2020., politici zapošljavanja i socijalnom programu. EGSO smatra da to upućivanje ima ključnu važnost jer se njime uzima u obzir postojanje krize vrijednosti u određenim društvenim i političkim sektorima u Europi. Integracija te ekonomska i socijalna kohezija dvije su strane iste medalje (3). Jamčenjem pristojnih životnih uvjeta i mogućnosti za sve potaknut će se prihvaćanje integracijskih mjera.

5.4.

Zajednička osnovna načela politike integracije useljenika (2004.) i instrument za njezinu provedbu, Zajednički plan integracije (2005.), čine osnovu na kojoj se oblikuje integracija migranata u EU-u te, prema njima, integracija obuhvaća sljedeće:

5.5.

Iako se prema tim načelima integracija migranata ne razlikuje od integracije izbjeglica, EGSO ipak smatra ta načela temeljem za integraciju izbjeglica. Međutim, zbog velikog broja osoba koje dolaze u Europu, potrebni su dodatni napori kako bi se osiguralo učenje jezika, smještaj i integracija na tržište rada.

5.6.

Kako bi se ostvario pozitivan odnos prema izbjeglicama u zemljama koje ih primaju, posebno u vremenu kad se u nekim zemljama ne predviđa velik ekonomski rast, a na tržištima rada nema puno mogućnosti, lokalnom stanovništvu i izbjeglicama potrebno je omogućiti integracijske mjere i socijalna ulaganja kojima se pokrivaju specifične potrebe svake ciljane skupine. EGSO je naveo važnost povezivanja i uključivanja socijalnih ciljeva u kontekst integracije (4).

5.7.

EGSO je uvjeren da je integracija izbjeglica nužna za naša društva ako želimo očuvati socijalnu koheziju. Izostanak integracije može dovesti do paralelnih društava koja bi mogla narušiti stabilnost zemalja koje primaju izbjeglice. Stoga je u našem interesu da započnemo integracijske mjere u vrlo ranim fazama. Trebalo bi poticati medije da uvide važnost integracije i uloge koju imaju u stvaranju pozitivnog političkog i društvenog ozračja.

5.8.

Demografski razvoj u većini europskih zemalja pokazuje smanjenje radno sposobnog stanovništva. Kako bi naši društveni sustavi postali održivi za buduće generacije, integracija ukupne radne snage na tržište rada, neovisno o npr. spolu, dobi, fizičkim mogućnostima, vjeri, seksualnoj orijentaciji ili (etničkom) podrijetlu, mora postati prioritet. Ulaganje u mjere integracije skupo je kratkoročno i srednjoročno, ali ga je potrebno vidjeti kao ulaganje u ljude, što će se dugoročno isplatiti. Ako integracija bude uspješna, dovest će do socijalne kohezije, gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta.

5.9.

Lokalna zajednica mora imati odlučujuću ulogu u integraciji jer je to mjesto gdje ljudi žive zajedno i gdje se izostanak integracije najprije može vidjeti. Zajednice bi trebale dobiti savjete i smjernice o integracijskim mjerama koje dobro funkcioniraju, npr. pozivanjem izbjeglica na sudjelovanje u lokalnim dobrovoljnim udrugama kao što su sindikati, nevladine organizacije, vatrogasna društva ili sportski klubovi.

5.10.

Internetske stranice Europske komisije posvećene integraciji (5) sadržavaju obilje informacija o primjerima integracije. Korištenjem filtara za pretraživanje mogu se pronaći primjeri najbolje prakse, primjerice prema državi, području integracije ili ciljnoj skupini. Te internetske stranice trebaju se promicati kako bi nadahnule države članice, lokalne vlasti, nevladine organizacije i socijalne partnere u pogledu integracijskih aktivnosti.

5.11.

Na temelju prijedloga EGSO-a već je uspostavljena strukturirana suradnja između organizacija civilnog društva, EGSO-a i Europske komisije putem Europskog migracijskog foruma, koji se bavi svim pitanjima povezanima s migracijom, azilom i integracijom. Osim toga, moglo bi biti korisno proširiti mandat savjetodavnog odbora o slobodnom kretanju osoba na integraciju izbjeglica jer je to tijelo preko kojega vlade raspravljaju i razmjenjuju ideje sa socijalnim partnerima. Taj bi odbor mogao osigurati dodatan prostor za razmjenu najboljih praksi.

6.1.

Tražitelji azila koji stižu u Europu nakon (u većini slučajeva) iscrpljujućeg i često traumatičnog putovanja ponajprije trebaju mjesto na kojemu mogu prenoćiti i odmoriti se. Nadležna tijela trebala bi iskoristiti to vrijeme za pravilnu registraciju tih osoba i otprilike procijeniti postoji li mogućnost da te osobe dobiju status izbjeglica. U tom bi slučaju integracijske mjere trebale započeti u vrlo ranoj fazi. Prema najnovijem istraživanju Svjetske zdravstvene organizacije, postoji potreba za posebnom medicinskom skrbi za izbjeglice s posttraumatskim stresnim poremećajem, što nerijetko predstavlja najveću zapreku za dinamiku integracije.

6.2.

Integracija je nezamisliva bez barem osnovnog znanja jezika zemlje koja prima izbjeglice. Stoga bi s učenjem jezika trebalo početi što prije tijekom postupka za dobivanje azila. To zahtijeva uvođenje novih struktura kao i poboljšano upravljanje posrednim razinama kako bi se moglo nositi s velikim brojem tražitelja azila. Tečajevi jezika također bi se trebali koristiti za upoznavanje tražitelja azila s vrijednostima (npr. ravnopravnost žena i muškaraca, sloboda izražavanja, zabrana obiteljskog nasilja) i kulturom zemlje primateljice. U sklopu tih tečajeva također se tražiteljima azila mogu dati osnovne smjernice u pogledu organizacija, institucija i informacija kome se obratiti u slučaju poteškoća. Tražitelji azila često dolaze iz vrlo različitih kultura. Ponašanje koje je uzrokovano manjkom osviještenosti o temeljnim vrijednostima, pravima i obvezama u zemlji primateljici može naštetiti integraciji.

6.3.

Djeca izbjeglica trebaju krenuti u školu s lokalnom djecom što je prije moguće i primiti pomoć u učenju jezika zemlje u koju su stigli. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti maloljetnim osobama, osobito onima bez pratnje, koje su često traumatizirane. Ako zbog svoje dobi više ne smiju pohađati školu, potrebno je osigurati primjerene ponude posebno osmišljene za tu skupinu kako bi se izbjegle frustracije. Države članice trebaju biti svjesne posebnih potreba koje imaju traumatizirana djeca i maloljetne osobe bez pratnje te im ponuditi sociopedagošku pomoć (npr. grad Beč pomoću postojećih okvira pokušava smjestiti djecu bez pratnje u udomiteljske obitelji).

6.4.

Rano utvrđivanje i klasifikacija certifikata, vještina i kvalifikacija nužni su u pogledu jamčenja brze integracije na tržište rada. Već na početku postupka za dobivanje azila potrebno je detaljno navesti stručne vještine i kvalifikacije tražitelja azila u suradnji sa stručnjacima za tržište rada. Ti su aspekti nužni za ciljano promicanje jezika, započinjanje tečaja osposobljavanja, priznavanje stručnih kvalifikacija, pružanje potrebnih sekundarnih kvalifikacija i učinkovito nalaženje odgovarajućeg zaposlenja. Međutim, utvrđivanje vještina može biti jako težak postupak. Mnoge izbjeglice nemaju čak ni osobne dokumente sa sobom, a kamoli svjedodžbe ili certifikate kojima se potvrđuje razina njihovih kvalifikacija. Različite države članice razvijaju različite metode za provjeravanje njihovih vještina i sposobnosti (npr. Njemačka, Austrija). Cedefop bi mogao pružiti platformu za uzajamno učenje i razmjenu najboljih praksi u tom području.

6.5.

Postupak za dobivanje azila često dugo traje zbog čega su tražitelji azila u nesigurnom položaju. Dugotrajna razdoblja tijekom kojih tražitelji azila ne mogu voditi život koji sami odrede mogu uzrokovati psihosocijalnu nestabilnost, gubitak samopouzdanja i sindrom ovisnosti, što im može ugroziti prilike za zapošljavanje čak i nakon što im se prizna izbjeglički status. Budući da je djeci potrebno stabilno okružje, ona su još više pogođena. EGSO stoga poziva države članice da što prije donesu odluke o postupcima za dobivanje azila. Prema podacima OECD-a o potpori integraciji tražitelja azila (6), postupci traženja azila najkraće traju u Grčkoj, Belgiji i Danskoj i uključuju učenje jezika te obrazovanje odraslih i osposobljavanje.

6.6.

S obzirom na predviđeni gospodarski rast i stanje na tržištu rada, zemlje mogu iskušavati mjere za smanjenje vremena čekanja na pristup tržištu rada. Njemačka i Mađarska već su smanjile vrijeme čekanja na zaposlenje, dok su Finska, Belgija i Luksemburg poduzeli neke mjere za njegovo smanjenje. Pravednim, transparentnim i razumnim propisima za odobrenje pristupa tražitelja azila tržištu rada sprečava se nezakonito zapošljavanje i podiže razina prihvaćanja kod lokalnog stanovništva. Istodobno, osobe sa zaštićenim statusom trebale bi imati šansu za ostanak u zemlji domaćinu ako su integrirane na tržište rada ili u društvo zemlje domaćina. Tražitelji azila moraju biti upozoreni da njihov pristup tržištu rada ovisi o pravilima države u kojoj su zatražili azil. Zbog nedovoljne informiranosti neki tražitelji azila odlaze u druge države članice u nadi da će tamo pronaći posao, a zapravo se nađu u nezakonitoj situaciji koja se može lako izbjeći uz odgovarajuće informacije.

6.7.

Smještaj je vrlo važan za integraciju: prihvatni centri zadovoljavaju neposrednu potrebu za mjestom odmora (često i dulje od planiranog vremena), ali svakim se dužim boravkom otežava integracija. U Austriji je pokrenut projekt „Kosmopolis” za privatni smještaj. U jednom novoizgrađenom naselju određen broj stanova rezerviran je za izbjeglice koji su se već zaposlili. Kako bi se izbjegli nesporazumi između izbjeglica i ostalih stanara, u blizini je otvoren informacijski centar. U Portugalu je protokolom između općine Lisabon i portugalskih nevladinih organizacija omogućeno pružanje smještaja izbjeglicama i pristup općinskim uslugama u svrhu osposobljavanja, obrazovanja i integracije na tržište rada (7).

6.8.

Nakon pozitivne odluke o statusu azila izbjeglice moraju same naći smještaj. To je razdoblje često vrlo teško jer više ne primaju pomoć koju su u početku primali od države te moraju pronaći posao na isti način kao što ga pronalaze državljani zemlje koja ih prima.

6.9.

Javna služba za zapošljavanje ima posebnu ulogu u tom kontekstu. Ponajprije bi trebala aktivno izvršavati svoju ulogu u pojednostavljivanju održivog zapošljavanja, ali mora odlučivati i o dodatnim kvalifikacijama koje bi izbjeglice možda morale steći ako žele uspjeti na tržištu rada. Potrebno je napomenuti i uzeti u obzir činjenicu da se, čak i nakon četiri godine boravka, samo 25 % izbjeglica zaposlilo, a čak i nakon 10 godina taj broj ne premašuje 50 % (8). Kako bi ih se u potpunosti integriralo na tržište rada, s izbjeglicama je moguće sklopiti pojedinačne ugovore o integraciji koji sadrže odgovarajuće mjere koje se moraju poduzeti (dodatno osposobljavanje, broj prijava itd.). EGSO naglašava da se na tržištu rada prema izbjeglicama mora postupati jednako kao prema lokalnom stanovništvu kako bi se spriječila nepoštena konkurencija te socijalni damping i damping plaća. Ako ne postoji mogućnost da se u razumnom vremenskom roku izbjeglicama pronađe posao, kao dobru alternativu moguće im je ponuditi volonterski društveno koristan rad. Time se može podržati stjecanje dodatnih jezičnih vještina i pomoći izbjeglicama da se integriraju u društvo.

6.10.

Dobar je primjer Njemačka, koja je nedavno odlučila uvesti osobnu iskaznicu posebno za tražitelje azila. Nakon prve registracije iskaznica postaje središnji i obavezan način identifikacije te se povezuje sa središnjom bazom podataka u kojoj se nalaze informacije kao što su obrazovanje i stručno iskustvo.

6.11.

Među izbjeglicama, kao i među lokalnim stanovništvom, nalazimo osobe s poduzetničkim interesima i vještinama. Njima treba pružiti informacije i smjernice o tome kako osnovati poduzeće i postati poslodavac.

6.12.

U Njemačkoj i Slovačkoj trenutno se vode rasprave o tome kako se izbjeglice s visokom razinom kvalifikacija u deficitarnim zanimanjima mogu primiti na tržište rada preko ubrzanih postupaka.

6.13.

Izbjeglicama su potrebne informacije o tržištu rada općenito, mogućnostima stručnog osposobljavanja i dostupnim radnim mjestima. Budući da je visok postotak izbjeglica tipične učeničke i studentske dobi, između 16 i 25 godina, prije nego što započnu s osposobljavanjem potrebno im je pružiti osnovne informacije ili pripremne tečajeve u različitim strukama. U Njemačkoj su trgovačke i industrijske komore pokrenule inicijative za pomoć pri zapošljavanju, kao što su npr. kratki i brzi razgovori između kandidata i poslodavaca. Trgovačke i industrijske komore u Njemačkoj podupiru poduzeća u pružanju kvalifikacija i osposobljavanja putem projekta obveze osposobljavanja (commitment to training). One također pokušavaju privući dobrovoljne sponzore koji bi se brinuli o izbjeglicama i tvrtkama, savjetujući i jedne i druge. Osim toga, komore pružaju potporu izbjeglicama koji žele osnovati svoja poduzeća.

6.14.

U Austriji je pokrenut projekt čiji je cilj postaviti mlade izbjeglice na slobodna mjesta za naukovanje uz potporu državnog zavoda za zapošljavanje i mentora. Prije nego što se potpiše službeni sporazum o naukovanju, moguće je odraditi pripravništvo. Nadalje, Austrijske savezne željeznice (ÖBB) pokrenule su projekt pod nazivom „Raznolikost kao prilika” („Diversität als Chance”) u sklopu kojega nude 50 mjesta za naukovanje maloljetnim izbjeglicama bez pratnje u dobi između 15 i 17 godina.

6.15.

Kako bi se olakšala integracija visokokvalificiranih migranata, Austrijska gospodarska komora razvila je program „Mentoriranje za migrante”, koji je proširen i na visokokvalificirane izbjeglice. Mentori su osobe koje su dobro integrirane na austrijsko tržište rada i koje podupiru migrante tijekom njihove potrage za poslom tako da im pružaju informacije ili čak pristup svojim profesionalnim mrežama. Taj program također pridonosi izbjegavanju nesporazuma među kulturama.

6.16.

U nizu država članica o izbjeglicama se brinu takozvani „prijatelji izbjeglica” (Refugee Buddies). Oni dobrovoljno sudjeluju u radu raznih organizacija te se redovito sastaju s jednim od izbjeglica kako bi uspostavili osobni kontakt. To je tim važnije jer velik broj izbjeglica čine maloljetne osobe bez pratnje koje su ostavile svoje obitelji za sobom. Prijatelji također mogu zastupati interese izbjeglica kako bi poboljšali sliku koja se u njihovoj državi stvorila o izbjeglicama.

6.17.

Organizacije socijalnih partnera u nekim državama članicama (npr. Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Češkoj, Austriji) pozvale su svoje vlade na učinkovitije rješavanje pitanja integracije izbjeglica. U Španjolskoj je u politike godišnjeg plana zapošljavanja uključena dodatna mjera koja je posebno usmjerena na integraciju izbjeglica na tržište rada.

6.18.

Danska primjenjuje takozvani „model stepeništa” za integraciju izbjeglica na tržište rada: u prvoj fazi (od četiri do osam tjedana) utvrđuju se kompetencije svakog pojedinca i daju satovi danskog jezika; u drugoj fazi (od 26 do 52 tjedna) stažist dolazi u poduzeće (ne o trošku poslodavca) i dobiva dodatne satove danskog jezika; nakon toga izbjeglica može dobiti radno mjesto sa subvencioniranom plaćom. Djelotvornom provedbom takvih modela trebalo bi se poticati stvaranje dodatnih mogućnosti zapošljavanja i spriječiti istiskivanje lokalnog stanovništva (bez učinaka „rotirajućih vrata”).

6.19.

Kako bi se zajamčilo pošteno tržišno natjecanje, moraju se u cijelosti poštovati uvjeti rada, uključujući i plaće, neovisno o nacionalnosti ili statusu radnika (načelo lex loci laboris). Države članice moraju osigurati djelotvorne mjere, mehanizme i administrativne kapacitete kako bi se to postiglo. Sindikati podupiru radnike koji su izbjeglice ili migranti, a koji nemaju dokumente, u zahtijevanju njihovih prava („Ecole des solidarités” – Belgija, „UNDOK” – Austrija).

7.1.

EGSO ističe da će se bilo koja mjera morati financirati na odgovarajući način kako bi imala trajan pozitivni učinak na naše društvo. Za trajni uspjeh integracije izbjeglica potrebni su veći napori u pogledu ulaganja u promicanje gospodarskog rasta i zapošljavanja, kako u okviru Junckerovog plana tako i šire. Za lokalno stanovništvo i izbjeglice potrebna su dodatna ulaganja u integracijske mjere i socijalna ulaganja, kojima se pokrivaju specifične potrebe svake ciljane skupine. EGSO je primijetio moguće pozitivne učinke poreza na financijske transakcije za javne financije, čime se jamči pravedniji doprinos iz financijskog sektora. Zbog izvanrednih okolnosti i u skladu s Paktom o stabilnosti i rastu, dodatni troškovi prihvata izbjeglica ne bi se trebali, nakon temeljitog ispitivanja, uračunavati u proračunske deficite država članica (9).

7.2.

Države članice prvog prihvata, poput Italije, Malte, Španjolske i Grčke, trebale bi dobiti izravnu gospodarsku pomoć za svaku izbjeglicu ili migranta kako bi točno i brzo mogle obraditi zahtjeve za azil ili organizirati povratak u slučaju da osoba ne ispunjava uvjete za dodjelu azila. Države članice koje preuzimaju odgovornost integracije većeg broja izbjeglica u svoja društva nego što se od njih traži temeljem načela solidarnosti također bi trebale moći računati na financijsku potporu EU-a.

7.3.

Financijska sredstva Fonda za azil, migracije i integraciju trebaju se povećati kako bi se moglo bolje surađivati s državama članicama u financiranju integracije izbjeglica, osobito u pogledu programa koje provode lokalne vlasti i nevladine organizacije. Također je potrebno osigurati dovoljno sredstava u sklopu Europskog socijalnog fonda za poticanje socijalne integracije izbjeglica, jednakosti žena, podrške poduzećima i uključivanja izbjeglica na tržište rada, za što je potreban dijalog i suradnja sa socijalnim partnerima. Osim toga, Fond za regionalni razvoj treba raspolagati dodatnim resursima za urbana područja koja provode mjere potrebne za prijem i integraciju izbjeglica.

7.4.

Međunarodna suradnja u pogledu financiranja integracije izbjeglica trebala bi se istražiti u posebnoj suradnji s UNHCR-om i Međunarodnom organizacijom za migracije.