30.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 209/21

Izvjestitelj:

Antonello PEZZINI

Suizvjestiteljica:

Franca SALIS-MADINIER

1.1.

EGSO podupire Prijedlog direktive o preventivnom restrukturiranju i pružanju druge prilike te stoga predstavlja prijedloge organiziranog civilnog društva kojima je cilj dopuniti taj sadržaj.

1.2.

Imajući na umu sadržaj i potrebu za dopunjavanjem odredbi o unutarnjem tržištu, EGSO se zalaže da Prijedlog izađe u obliku uredbe i da se bez straha nastavi s najvećim mogućim usklađivanjem postojećih sustava.

1.3.

EGSO ustraje na tome da se obveza uprave poduzeća da unaprijed i za vrijeme pregovora obavještava zaposlenike i savjetuje se s njima formalno uredi direktivom. Konkretno, tijekom ranog restrukturiranja potrebno je posvetiti više pozornosti interesima radnika, dok se tijekom stečajnog postupka treba izričito pozivati na članak 5. stavak 2. Direktive 2001/23/EZ kako bi se u tom kontekstu zaštitila prava radnika.

1.4.

EGSO poziva Komisiju da u direktivu uključi obvezu „predviđanja” nesolventnosti kao temeljno načelo, i to sastavljanjem „kodeksa dobrog ponašanja”. Stoga EGSO predlaže da se u direktivu na prikladan način uključi načelo „društvenog upozoravanja” (eng. social warning).

1.5.

EGSO preporučuje da se u slučaju nesolventnosti u direktivu uključi vodeće načelo osiguravanja položaja povlaštenih vjerovnika svim zaposlenicima u svim državama članicama. Nadalje, EGSO predlaže osnivanje nacionalnog fonda za zajedničko osiguranje rizika koji bi zajamčio isplaćivanje plaća radnicima u svim državama članicama, ako takav fond ne postoji. Taj fond, koji postoji u nekim državama članicama, mogli bi financirati poslodavci putem namjenskih doprinosa. Države članice mogle bi sudjelovati u upravljanju tim fondom i biti jamci.

1.6.

EGSO preporučuje Komisiji da brzo utvrdi pravila i rokove za pravodobno utvrđivanje teškoća poduzeća.

1.7.

Osim članova sudstva, profesionalci i stručnjaci koji su pozvani na djelovanje moraju proći odgovarajuće zajedničko osposobljavanje i imati bogato iskustvo koje će im omogućiti da djeluju u dosad nedovoljno istraženim područjima.

1.8.

Potrebno je provjeriti kriterije pouzdanosti poduzetnika u pogledu poštenog profesionalnog ponašanja koje se može dokazati odgovarajućim potvrdama koje izdaju nadležna tijela. Takvi dokazi opravdavaju pružanje druge prilike.

1.9.

EGSO apelira na to da se direktivom odredi da direktor koji zlouporabi stečajni postupak da bi uskratio prava radnicima postupa nezakonito te da se direktoru koji postupa na taj način onemogući pristup odgodi provođenja ovrhe (moratoriju) ili pružanju druge prilike.

1.10.

EGSO pozdravlja ograničenu ulogu sudova koji interveniraju samo ako je to potrebno.

1.11.

EGSO ističe društvenu vrijednost poduzeća i napore da se njihovo djelovanje održi uz jednostavne, povoljne i pravovremene postupke. To je u skladu s vrijednostima iz Ugovora o Europskoj uniji (članak 3.). i uz poštovanje dobre vjere poduzetnika.

2.1.

Europski parlament i Vijeće Europske unije 20. svibnja 2015. donijeli su Uredbu (EU) 2015/848 – „Uredba” se odnosi na stečajne postupke u različitim državama članicama.

2.2.

Novim se zakonodavstvom pozdravlja nova osjetljivost u pogledu ciljeva stečajnog prava po kojem se kolektivni stečajni postupci više ne razmatraju samo u okviru likvidacije, već se smatraju instrumentima kojima se jamči očuvanje organiziranih resursa poduzeća te prava zaposlenika na rad, čime se osigurava opstanak poduzeća ako je to potrebno.

2.3.

U državama članicama u kojima postupci restrukturiranja poduzeća imaju prednost pred postupcima likvidacije stopa povrata kredita je 83 % u odnosu na 57 % (1).

2.3.1.

Nadalje, u različitim državama članicama trajanje postupaka je različito (2), od nekoliko mjeseci do više godina.

2.3.2.

Osim toga, postoje neusklađenosti u postupcima restrukturiranja prije proglašavanja nesolventnosti.

2.3.3.

Nedavne studije (3) pokazale su nepotpunu prikladnost europskog zakonodavstva u pogledu kolektivnih stečajnih postupaka i velike razlike u zakonodavstvima država članica, čime se stvaraju prepreke kretanju ulaganja na jedinstvenom tržištu.

2.4.

Budući da je stopa „propadanja poduzeća” oko 50 % (4) u prvih pet godina, iz perspektive poduzetnika cilj je moći iskoristiti moratorij u trenucima kada se kriza ne može izbjeći te nakon toga naći rješenje za dugove u roku od najviše tri godine, čime se uklanja stigma stečaja i pruža druga prilika poštenom poduzetniku.

2.5.

Značajne inovacije u pogledu stvaranja jedinstvenog europskog pravnog područja donosi sustav međusobnog elektroničkog povezivanja tzv. „stečajnih registara” koji je do lipnja 2019. potrebno uspostaviti u svakoj državi članici te omogućiti besplatan pristup putem europskog portala za e-pravosuđe.

2.6.

Prema tvrdnjama Komisije, svake godine 200 000 poduzeća u Europi propadne; radi se o 1,7 milijuna izgubljenih radnih mjesta. Navedena bi se situacija mogla izbjeći kad bi postojali učinkovitiji postupci u području nesolventnosti i restrukturiranja.

2.7.

Ocjena provedbe preporuke (EZ) iz 2014. u pogledu restrukturiranja i pružanja druge prilike pokazala je da su odredbe i dalje neusklađene i neučinkovite ili u nekim zemljama nepostojeće, iako je provedena reforma u području nesolventnosti. Akcijskim planom za uniju tržišta kapitala iz 2015. godine najavljena je zakonodavna inicijativa o nesolventnosti poduzeća, uključujući rano restrukturiranje i drugu priliku.

2.8.

Inicijativu Komisije potrebno je sagledati i u svjetlu raznih preporuka koje navodimo kako bismo naglasili, među ostalim, da:

3.1.

Prijedlog Komisije koji se temelji na člancima 53. i 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije usredotočen je na tri glavna elementa:

3.2.

Nove odredbe navode neka od temeljnih načela kojima se omogućuje da „okviri” u području nesolventnosti i restrukturiranja budu dosljedni i učinkoviti u cijelom EU-u:

3.3.

Prijedlog nove direktive obuhvaća aspekte „trajnog poslovanja” u kojem poduzetnik zadržava kontrolu nad vlastitim poslovanjem, odnosno automatsku obustavu (automatic stay), tj. razdoblje od četiri mjeseca u kojem vjerovnici ne smiju poduzimati pojedinačne radnje za povrat kredita.

4.1.1.

U pogledu neobvezne primjene predloženog sustava za postupke otpisa dugova za potrošače, EGSO, vodeći se svojim brojnim već usvojenim mišljenjima o toj temi, snažno se protivi toj mogućnosti koja je u suprotnosti s njegovim zahtjevima u pogledu prijeke potrebe za posebnim sustavom za prezaduženost potrošača.

4.2.1.

EGSO smatra da bi bilo korisno jasnije odrediti opseg i područje primjene direktive (vrsta poduzeća, broj zaposlenika), s posebnim naglaskom na MSP-ove i njihov utjecaj na lokalno gospodarstvo.

4.2.2.

Postoji široki konsenzus u pogledu potrebe za pomaganjem poduzećima da pravodobno provedu restrukturiranje te tako sačuvaju radna mjesta i zadrže svoju vrijednost te za podržavanjem poštenih poduzetnika.

4.2.3.

Bilo bi korisno i prikladno odrediti kriterije prema kojima bi se upravitelji smatrali „poštenima”. Direktivom je potrebno utvrditi i formalizirati te objektivne kriterije. Naposljetku, ne smije se zanemariti pojava uporabe taktičkih stečajnih postupaka u cilju izbjegavanja pravnih obveza kojima se radnicima uskraćuju prava. Uporabu ovakvih praksi, za one koji im pribjegavaju, potrebno je suzbiti uskraćivanjem moratorija i pružanja druge prilike.

4.2.4.

Svi se koraci provode uz stalno sudjelovanje zaposlenika i sindikata putem učinkovitog savjetovanja i pravodobnog informiranja. Predstavnici zaposlenika i sindikata trebaju imati pravo predlagati alternativna rješenja u cilju zaštite zaposlenja i pravo na stručnu pomoć.

4.2.5.

Nakon što se utvrde zajednički ključni elementi okvira za preventivno restrukturiranje, potrebno je poštovati zajednički, usklađeni protokol na razini Unije.

4.2.6.

EGSO predlaže da se u svim državama članicama donesu postupci za osnivanje nacionalnih fondova za zajedničko osiguranje rizika koji će zajamčiti isplaćivanje plaća zaposlenicima. Taj fond mogli bi financirati poslodavci putem namjenskih doprinosa. Države članice mogle bi sudjelovati u upravljanju tim fondom i biti jamci (5).

4.2.7.

U cilju zaštite radnih mjesta i izbjegavanja otkaza potrebno je podržati „društveno upozoravanje”, odnosno obvezu poduzeća da sve uključene strane dovoljno unaprijed obavijesti i upozori o teškoćama poduzeća. Taj mehanizam, koji treba usvojiti na prikladan način u odnosu na svaki pojedinačni slučaj, bit će koristan pokus kako bi se jasno utvrdilo je li ponašanje poduzetnika pošteno i društveno odgovorno.

4.2.7.1.

Potrebno je poticati kulturu razmjene s predstavnicima radnika i sindikalnim organizacijama, kao i s drugim organizacijama koje predstavljaju civilno društvo ili s drugim zainteresiranim stranama.

4.2.8.

Cilj treba biti smanjenje uplitanja sudskih ili upravnih tijela koja se prečesto pozivaju da u ranoj fazi riješe probleme nesolventnosti na drastičan način.

4.2.9.

Potrebno je na nacionalnoj i europskoj razini provesti načelo relevantnog informiranja i savjetovanja (ERV Direktiva 2009/38/EZ) s predstavnicima radnika i priznati im prava i zaštitu u pokretanju upozoravanja jer su oni često prvi koji znaju za probleme u poduzeću (eng. whistleblower as means of prevention, „zviždanje u svrhu prevencije”).

4.2.10.

Detaljnije objašnjenje nalazi se u članku 3. stavku 3. Posebno bi trebalo utvrditi parametre na temelju kojih se poduzeća može isključiti iz sustava upozoravanja (broj zaposlenih, obujam prometa itd.).

4.3.1.

Ostvariti opći povoljni i proaktivni okvir koji se temelji na usklađivanju iskustava i postupaka.

4.3.2.

U cilju provedbe sadržaja iz članka 114. Ugovora o funkcioniranju EU-a, odnosno uspostave unutarnjeg tržišta, Komisija treba putem delegiranih akata osigurati usklađivanje stečajnih postupaka koji su trenutačno različiti u državama članicama.

4.3.3.

Na isti način predlažu se i usklađuju na razini Unije odgovarajući predstečajni postupci u kojima se vodi računa o razlozima koji onemogućuju normalni tok novca što je ponekad povezano sa zakašnjelim isplatama (6).

4.3.4.

Potrebno je donijeti odredbe o dobrom ponašanju za one koji donose odredbe i one koji koriste usluge i odrediti rokove za plaćanje usluga.

4.3.5.

U ostalim se slučajevima radi o razlozima političke prirode koji ne ovise o sposobnostima poduzetnika.

4.3.6.

Zaštita novog i privremenog financiranja mora se zajamčiti putem zajedničkih odredbi i postupanja koje će biti usklađeno u različitim zemljama i zaštititi legitimna stajališta manjinskih sudionika.

4.3.7.

Neke regionalne uprave u europskim zemljama već su osnovale „zajednička tijela” (7) koja mogu brzo intervenirati u cilju podržavanja poduzeća u teškoćama (8) kada za tim nastane potreba.

4.3.8.

Potrebno je provesti studiju o tim „organizacijama” i izvući korisne pouke iz najvažnijih iskustava.

4.3.9.

Uspostavljanje „zajedničkih tijela” sa snažnim vještinama, jasnim vizijama predviđanja i snažnom društvenom svrhom moglo bi pomoći da se popune nedostaci predviđanja i strateških inovacija koji su oslabili poslovni svijet kao cjelinu i koji pridonose gospodarskoj krizi u različitim oblicima u Europi od 2008.

4.3.10.

Instrumenti za rano restrukturiranje i „drugu priliku” pogodnost su za poduzetnike koji poštuju odredbe o upozoravanju i predviđanju i koji traže pristup tim instrumentima, a u cilju im je stvaranje preduvjeta za uključivanje vjerovnika (ponajprije radnika i sindikata).

4.3.10.1

. Stoga je od ključne važnosti da poduzetnik koji je zatražio pristup tim pogodnostima odmah svojim predstavnicima (zaposlenicima, sindikatima, općenito vjerovnicima, tijelima osnovanima za rješavanje krize) omogući uvid u sve svoje račune (bilance stanja i njihove priloge, bankovne dokumente, sredstva osiguranja, stanje na skladištu itd.) te omogući svaki oblik kontrole nad svojim djelatnostima.

4.3.10.2

. Time bi se pridonijelo poštovanju načela transparentnosti i omogućila učinkovita uporaba temeljnih instituta na koja se predložena direktiva poziva i koja su njezin temelj.

4.3.10.3

. Izravan pristup dokumentaciji poduzeća mogao bi omogućiti:

4.3.11.

Procjena utjecaja restrukturiranja treba uključivati učinak na zaposlenje, s obzirom na to da se odgovarajuće mjere za zaštitu zaposlenja te mjere za osposobljavanje i razvoj vještina radnika mogu poduzeti ako se pravodobno primijeti potreba.

4.3.12

. U članku 18. u poglavlju 5.: upraviteljima treba zabraniti da smanjuju imovinu poduzeća ispod razine potrebne za pokriće dospjelih obveza prema zaposlenicima.

4.4.1.

U svojem mišljenju o stečajnim postupcima iz 2013., a isto vrijedi i za ovo mišljenje, EGSO ističe, među ostalim:

4.4.2.

Odredbe o pružanju druge prilike koju poduzetnici mogu iskoristiti nakon prvog neuspjeha moraju biti jasne i usklađene u zemljama EU-a, kako je navedeno u članku 114. u pogledu jedinstvenog tržišta te ih moraju podržavati zaposlenici koji nisu pretrpjeli štetu i prijevaru zbog prvog neuspjeha poduzetnika.

4.4.3.

Stečajni upravitelji često su pribjegavali drastičnim mjerama zbog krutosti postupaka u mnogim državama članicama.

4.4.4.

Potrebno je poduzeti mjere u svim državama članicama EU-a koje će na usklađen i otvoren način promijeniti staru ulogu stečajnih upravitelja u novu ulogu „upravitelja za razvoj zaposlenja” putem široke i dubinske kulturne i tehničke pripreme uz pomoć informacijske tehnologije koju predviđa „europski portal za e-pravosuđe” i podupire Uredba (EU) 2015/848.

4.4.5.

Pozdravlja se predloženo pojednostavljenje za pristup drugoj prilici. U tom kontekstu važno je da prezaduženi poduzetnik može ostvariti oslobađanje od obveze plaćanja dugovanja nakon isteka određenog roka, bez potrebe ponovnog upućivanja zahtjeva sudskom ili upravnom tijelu (članak 20. stavak 2.).

4.5.1.

Bilo bi korisno da početno i daljnje osposobljavanje „sudaca i osoblja nadležnih tijela uprave koji se bave restrukturiranjem, nesolventnosti i drugom prilikom” provodi Komisija izravno (također putem agencija).

4.5.2.

Potrebno je uskladiti zahtjeve za stručnjake koji djeluju unutar EU-a: potrebno je predvidjeti minimalne standarde za takve djelatnike, čije se osposobljavanje i stručne kvalifikacije registriraju u smislu odgovornosti i stručnog etičkog kodeksa.

4.5.3.

Potrebni su sljedeći instrumenti: unutarnji nadzor, računovodstvene prakse, prakse izvještavanja i kontrole za omogućavanje i poticanje učinkovitosti postupaka.

4.6.1.

Kako je ponovljeno u točki 4.3.10.1, jedino pravodobni i potpuni pristup dokumentaciji poduzeća može zajamčiti istinitost i cjelovitost podataka koje treba prikupiti kako bi praćenje postupaka bilo učinkovito (članak 29.).

4.6.2.

Zahtjev za jasnom i cjelovitom dokumentacijom potrebno je ponoviti u provedbenom aktu u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.