16.6.2014   

HR

Službeni list Europske unije

C 184/15


Žalba koju je 3. travnja 2014. podnio Evonik Degussa GmbH, AlzChem AG, prije AlzChem Trostberg GmbH, prije AlzChem Hart GmbH protiv presude Općeg suda (treće vijeće) donesene 23. siječnja 2014. u predmetu T-391/09, Evonik Degussa GmbH, AlzChem AG, prije AlzChem Trostberg GmbH, prije AlzChem Hart GmbH protiv Europske komisije

(Predmet C-155/14 P)

2014/C 184/19

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelji: Evonik Degussa GmbH, AlzChem AG, prije AlzChem Trostberg GmbH, prije AlzChem Hart GmbH (zastupnici: C. Steinle, odvjetnik, I. Bodenstein, odvjetnica)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Žalbeni zahtjev

Žalitelji od Suda zahtijevaju da:

1.

ukine presudu Općeg suda (treće vijeće) od 23. siječnja 2014. (predmet T-391/09) u dijelu u kojem pogađa žalitelje;

2.

poništi Odluku Komisije K(2009) 5791 final od 22. srpnja 2009. (predmet COMP/39.396 - Reagensi na bazi kalcijeva karbida i magnezija namijenjeni metalurškom i plinskom sektoru), u dijelu u kojem se odnosi na žalitelje;

podredno, smanji novčanu kaznu određenu žaliteljima u članku 2. točkama (g) i (h) navedene odluke;

podredno, u slučaju odbijanja prethodnog zahtjeva, da se članak 2. točke (g) i (h) Odluke izmijeni na način da je SKW Stahl-Metallurgie GmbH solidarno odgovoran za cijeli iznos novčane kazne koja je određena žaliteljima; žalitelji ovaj podredni zahtjev shvaćaju tako, kako ga je shvatio Opći sud u točkama 264. i 265. presude, naime kao podredni zahtjev za povećanje udjela novčane kazne određene žaliteljima, koja će se smatrati plaćenom ako SKW plati novčanu kaznu koju im je odredila Komisija.

3.

podredno drugom dijelu žalbenog zahtjeva, vrati predmet Općem sudu kako bi on odlučio u skladu s pravnom ocjenom iz presude Suda;

4.

u svakom slučaju naloži Komisiji snošenje troškova žaliteljâ u postupku pred Općim sudom i pred Sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalba je usmjerena protiv presude Općeg suda od 23. siječnja 2014. u predmetu T-391/09, u dijelu u kojem pogađa žalitelje. U toj je presudi Opći sud djelomično prihvatio i djelomično odbio tužbe koje su podnijeli žalitelji protiv Odluke Europske komisije K(2009) 5791 final od 22. srpnja 2009. o postupku primjene članka 81. [EZ-a] i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/39.396 – Reagensi na bazi kalcijeva karbida i magnezija namijenjeni metalurškom i plinskom sektoru).

Žalitelji ističu ukupno pet žalbenih razloga:

1.

Prvim žalbenim razlogom žalitelji prigovaraju da im je Opći sud pripisao ponašanje protivno propisima tržišnog natjecanja SKW Stahl-Technik GmbH & Co. KG („SKW”) povrijedivši doseg pripisivanja odgovornosti koji proizlazi iz članka 81. EZ-a (sada članak 101. UFEU-a), načelo osobne odgovornosti, presumpciju nevinosti i načelo da odgovornost pretpostavlja krivnju time što je odbio pobijanje presumpcije prevladavajućeg utjecaja. Protivno izričitim preciznim uputama žalitelja i samovoljno, SKW je sudjelovao u zabranjenom sporazumu od travnja 2004. u nepostojanju kontrole neposredno prije predviđene prodaje toga društva trećoj osobi. U ovom posebno iznimnom predmetu koji se jasno ističe u brojnim predmetima o kojima je dosad odlučivao, Opći sud je, pogrešno, uskratio pravičnost u pojedinačnim predmetima.

2.

Drugim žalbenim razlogom žalitelji prigovaraju da je Opći sud protivno pravu na saslušanje i obvezi obrazlaganja odbio njihov argument prema kojem se Odluka Komisije morala poništiti jer udjeli odgovornosti u unutarnjim odnosima između solidarnih dužnika nisu bili određeni u skladu s presudom koja je u međuvremenu donesena u predmetima Siemens Österreich (od 3. ožujka 2011., predmeti T-122/07 do T-124/07, Recueil, str. II-793.). Taj argument u prilog tužbi nije bio ni nepravovremen ni nedovoljan.

3.

U pogledu visine novčane kazne, žalitelji svojim trećim žalbenim razlogom ističu da je Opći sud povrijedio načelo jednakog postupanja, time što nije – kao u usporedivom predmetu Gigaset – smanjio novčane kazne određene žaliteljima s obzirom na pogreške u izračunu novčane kazne, osobito neuzimanje u obzir ulazne naknade i pogrešno uzimanje u obzir smanjenja na temelju oslobođenja od novčane kazne SKW-a.

4.

Žalitelji pozdravljaju to što je Opći sud kod novog određivanja novčane kazne također ponovno odredio udio kazne „koja će se smatrati plaćenom ako SKW plati novčanu kaznu koja mu je određena pobijanom odlukom” (točka 2., prvi podstavak izreke). Međutim, četvrtim podrednim žalbenim razlogom žalitelji prigovaraju što Opći sud povrijedivši načelo pravne sigurnosti, načelo nulla poena sine lege certa i obvezu obrazlaganja, kod novog određivanja nije izričito odredio dvostruki učinak otplate SKW-a ni u pogledu ARQUES Industries AG („Arques”) (sada Gigaset AG („Gigaset”)) ni u pogledu žalitelja.

5.

Petim, podrednim, žalbenim razlogom žalitelji prigovaraju da je Opći sud, prilikom novog određivanja novčanih kazni, osobito povrijedivši načelâ o određivanju novčanih kazni za koje se solidarno odgovara (članak 81. EZ-a, članak 23. Uredbe br. 1/2003) (1), smanjio kaznu na temelju oslobođenja od novčane kazne u dijelu za koji se smatrao da ga je platio SKW. Time je Opći u tom udjelu uzeo u obzir na štetu žalitelja oslobođenje od novčane kazne, iako SKW nije surađivao s Komisijom u skladu s Obavijesti o oslobođenju od novčane kazne.


(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1/2003 od 16. prosinca 2002. o provedbi pravila o tržišnom natjecanju koja su propisana člancima 81. i 82. Ugovora o EZ-u; SL L 1, str. 1. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 1., str. 165.)


  翻译: