|
12.9.2016 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 335/14 |
Presuda Suda (prvo vijeće) od 30. lipnja 2016. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Court of Appeal (England & Wales) (Civil Division) – Ujedinjena Kraljevina) – Secretary of State for the Home Department protiv NA
(Predmet C-115/15) (1)
((Zahtjev za prethodnu odluku - Članci 20. i 21. UFEU-a - Direktiva 2004/38/EZ - Članak 13. stavak 2. prvi podstavak točka (c) - Uredba (EEZ) br. 1612/68 - Članak 12. - Pravo boravka članova obitelji građanina Unije - Brak između građanina Unije i državljanina treće države - Nasilje u obitelji - Razvod koji je uslijedio nakon odlaska građanina Unije - Zadržavanje prava boravka državljanina treće države koji ima pravo na čuvanje i odgoj zajedničke djece koja su građani Unije))
(2016/C 335/18)
Jezik postupka: engleski
Sud koji je uputio zahtjev
Court of Appeal (England & Wales) (Civil Division)
Stranke glavnog postupka
Tužitelj: Secretary of State for the Home Department
Tuženik: NA
uz sudjelovanje: Aire Centre
Izreka
|
1. |
Članak 13. stavak 2. prvi podstavak točku (c) Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i [boravak] na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ, treba tumačiti na način da državljanin treće države koji se razveo od građanina Unije od kojeg je pretrpio obiteljsko nasilje tijekom braka ne može imati pravo na zadržavanje prava boravka u toj državi članici domaćinu na temelju te odredbe kada je razvod uslijedio nakon odlaska iz te države članice bračnog druga koji je građanin Unije. |
|
2. |
Članak 12. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1612/68 od 15. listopada 1968. o slobodi kretanja radnika unutar Zajednice treba tumačiti na način da dijete i roditelj državljanin treće države koji ima samostalno pravo na njegovo čuvanje i odgoj imaju pravo boravka u državi članici domaćinu na temelju te odredbe u situaciji poput one u glavnom postupku, u kojoj je drugi roditelj građanin Unije i radio je u toj državi članici, ali je prestao u njoj boraviti prije nego što je dijete ondje započelo školovanje. |
|
3. |
Članak 20. UFEU-a treba tumačiti na način da ne daje pravo boravka u državi članici domaćinu ni maloljetnom građaninu Unije koji od rođenja boravi u toj državi članici čije državljanstvo nema ni roditelju, državljaninu treće države, koji ima samostalno pravo na čuvanje i odgoj tog maloljetnika, kada oni imaju pravo boravka u toj državi članici na temelju odredbe sekundarnog prava Unije. |
|
4. |
Članak 21. UFEU-a treba tumačiti na način da navedenom maloljetnom građaninu Unije daje pravo boravka u državi članici domaćinu ako ispunjava uvjete navedene u članku 7. stavku 1. Direktive 2004/38, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri. Ako je to slučaj, ta ista odredba omogućava roditelju koji faktično ostvaruje pravo na čuvanje i odgoj tog građanina Unije da s njime boravi u državi članici domaćinu. |