—

Europska komisija, premda je pokrenula seriju studija provedenih u europskom okviru, ne objavljuje rezultate tih studija te stoga ne omogućuje da se ocjeni prikladnost primijenjenih mjera. Ona ni ne objašnjava razloge zbog kojih je smatrala da je potrebno prenijeti popis od više od 180 navedenih biljaka koje, premda su eventualno mogle biti biljke domaćini Xylelle fastidiose, nisu postojale u pokrajini Lecce; a još manje navodi razloge zbog kojih je smatrala da u Prilogu I. treba biti naveden broj vrsta koji prelazi 180 te obuhvaća i biljke koje su osjetljive i na „izvaneuropske” izolate, koje jasno nisu značajne za mjerodavno područje.

—

Europska komisija ne navodi razloge zbog kojih je smatrala da mora primijeniti nediskriminatornu zabranu kretanja biljaka koje se spominju u Prilogu I. isključujući najprije mogućnost korištenja alternativnih mjera kojima se može suprotstaviti riziku od širenja.

—

Europska komisija ne navodi koje pravno pravilo Europske unije opravdava donošenje provedbene odluke; ne navodi razloge zbog kojih smatra da će se njime prevladati načelo supsidijarnosti, u situaciji u kojoj država članica ne samo da je nadležna već je i obavljala predmetnu funkciju, i ne navodi razloge zbog kojih bi se mjera trebala smatrati proporcionalnom u odnosu na cilj čijem se ostvarenju teži, propuštajući usporedbu odnosno izričito vaganje interesa.

—

Tužitelji smatraju da se ne može shvatiti na temelju kojih znanstvenih pretpostavki navedene biljke ne mogu biti predmetom kretanja kada je utvrđeno, putem tome namijenjenih analiza koje imaju znanstvenu vrijednost, da ih uzročnik bolesti nije napao. Niti se može shvatiti zbog čega se biljka koja je prošla dio svog ciklusa rasta izvan sustava screen house ne može unijeti u druge sustave kako bi na pravilan način upotpunila vlastiti ciklus života da poslije bude namijenjena trgovini.

—

Odluka Zajednice je nezakonita, posebno što se tiče odredbe članka 6. naslovljenog „Mjere iskorjenjivanja”. Odredba je neuobičajena i nerazmjerna jer se njezina primjena nameće za zdrave biljke ili i na biljke za koje se samo sumnja na infekciju u krugu od 100 metara od mjesta na kojem se nalazi zaražena biljka. Takva odredba ne odgovara nikakvoj znanstveno utemeljenoj logici te je prije svega neproporcionalna cilju koji se nastoji ostvariti.

—

Odluka Zajednice je nezakonita i što se tiče odredbe članka 9. naslovljenog „Premještanje navedenog bilja unutar Unije” jer se njome nameće nediskriminatorna i neopravdana zabrana kretanja neovisno o zdravstvenom stanju biljke. Sve to još je ozbiljnije ako se samo ima na umu činjenica da je predmetna zabrana nametnuta kako izvan demarkiranog područja, tako unutar istog.

—

Pobijana odluka povrjeđuje načela proporcionalnosti i supsidijarnosti.

—

Odluka Zajednice je nezakonita posebno što se tiče stavka 2. točaka (d), (f) i (h) članka 9. kojim se, u svrhu odstupanja od odredbe stavka 1., nameće uspostava zaštitnog pojasa od 200 metara oko mjesta uzgoja i kojim se predviđa niz obveza u istom pojasu. To odstupanje je očito neprovedivo jer bi zaštitni pojas oko uzgajališta mogao u svim slučajevima u kojima je navedeni pojas vlasništvo trećih osoba izmaći ovlasti nadzora rasadničkih poduzeća.