22.1.2018 |
HR |
Službeni list Europske unije |
C 22/51 |
Tužba podnesena 10. studenoga 2017. – Izba Gospodarcza Producentów i Operatorów Urządzeń Rozrywkowych protiv Komisije
(Predmet T-750/17)
(2018/C 022/68)
Jezik postupka: engleski
Stranke
Tužitelj: Izba Gospodarcza Producentów i Operatorów Urządzeń Rozrywkowych (Varšava, Poljska) (zastupnik: P. Hoffman, odvjetnik)
Tuženik: Europska komisija
Tužbeni zahtjev
Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:
— |
poništi odluku Europske komisije od 29. kolovoza 2017. o odbijanju pristupa komentarima Europske komisije i detaljnom mišljenju Republike Malte, koje je izneseno u okviru postupka prijave 2016/398/PL u vezi s izmjenom poljskog zakona o igrama na sreću; |
— |
Komisiji naloži snošenje vlastitih i tužiteljevih troškova. |
Tužbeni razlozi i glavni argumenti
U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe osam tužbenih razloga.
1. |
Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na iskrivljavanju činjenica i povredi članka 296. UFEU-a
|
2. |
Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi uvodnih izjava 3., 7. i 9., članka 5. stavka 4. Direktive 2015/1535 (1) i članka 4. stavka 2. trećeg podstavka Uredbe 1049/2001 (2)
|
3. |
Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 4. stavka 2. trećeg podstavka Uredbe 1049/2001 i članka 296. UFEU-a
|
4. |
Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 4. stavka 2. trećeg podstavka Uredbe 1049/2001 i članka 296. UFEU-a te na iskrivljavanju činjenica
|
5. |
Peti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 4. stavka 2. Uredbe 1049/2001 i članka 296. UFEU-a
|
6. |
Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 4. stavka 2. Uredbe 1049/2001
|
7. |
Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 4. stavka 6. Uredbe 1049/2001 i članka 296. UFEU-a Tužitelj tvrdi da je Komisija u svakom slučaju trebala djelomično otkriti zatražene dokumente, to jest nakon otklanjanja navoda u vezi s pitanjima koja se tiču pružanja usluga internetskih igara na sreću koje su predmet postupka zbog povrede obveze. |
8. |
Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 4. stavka 2. Uredbe 1049/2001 i članka 296. UFEU-a Tužitelj tvrdi da postoji prevladavajući javni interes koji se sastoji u tome da se dozna za Komisijinu reakciju na prijavljenu mjeru kojom se povrjeđuju temeljne slobode i prava Unije. Tvrdi da Komisija nije objasnila zašto smatra da je taj interes manje važan od interesa neotkrivanja. |
(1) Direktiva (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. rujna 2015. o utvrđivanju postupka pružanja informacija u području tehničkih propisa i pravila o uslugama informacijskog društva (Tekst značajan za EGP) (SL 2015., L 241, str. 1.).
(2) Uredba (EZ) 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001., L 145, str. 43.).
(3) Presuda od 7. rujna 2017., Francuska/Schlyter (C-331/15 P, EU: C:2017:639).