C_2019182HR.01002801.xml

Žalba koju je 2. travnja 2019. podnijela Izvršna agencija Europskog istraživačkog vijeća (ERCEA) protiv presude Općeg suda (osmo vijeće) od 17. siječnja 2019. u predmetu T-348/16 OP, Aristoteleio Panepistimio Thessalonikis protiv ERCEA-e

(predmet C-280/19 P)

(2019/C 182/34)

Jezik postupka: grčki

Stranke

Žalitelj: Izvršna agencija Europskog istraživačkog vijeća (ERCEA) (zastupnici: Francesca Sgritta i Miguel Pesquera Alonso, agenti i Evangelos Kourakis, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Aristoteleio Panepistimio Thessalonikis (APT)

Zahtjevi

Žalitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	predmetnu žalbu proglasi dopuštenom i osnovanom te u skladu s tim ukine presudu u dijelu u kojem se utvrđuje: 1) da iznos od 184 157 eura za troškove osoblja potpada pod prihvatljive rashode i 2) da dopušteni neizravni troškovi koji se odnose na te rashode osoblja iznose 36 831,40 eura;

—	preispita meritum predmeta T-348/16 OP (1) i odbije tužbu APT-a u predmetu T-348/16, u odnosu na traženi iznos od 184 157 eura + 36 831,40 eura;

—	naloži APT-u snošenje vlastitih troškova pravnog zastupanja i troškova ERCEA-e koji se odnose na predmetni postupak i na postupak pokrenut pred Općim sudom.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U odnosu na zahtjev za ukidanje presude, ERCEA ističe četiri glavna razloga u prilog ovoj žalbi:

Prvi razlog odnosi se na sljedeće pogreške Općeg suda:

i.	povrijedio je pravila prava Unije, od općeg interesa, posebice pravila koja se odnose na Sedmi okvirni program za istraživanje, zakonodavstvo koje uređuje taj program (primjerice Uredba [EZ] br. 1906/2006) i Financijsku uredbu (u nastavku: Uredbe);

ii.	povrijedio je pravila tumačenja, pogrešnim i nedopuštenim tumačenjem Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava br. 211166 (u nastavku: Ugovor), koje nije u skladu s Uredbama te je iz tog razloga protivno zakonu;

iii.	podredno tomu, pogrešno je prikazao smisao navedenih odredbi Ugovora te stoga iskrivio podnesene dokaze;

iv.	nije uspio obrazložiti: 1) zašto se nije potreban nadzor u slučaju rada na daljinu ili 2) zašto svi oblici rada na daljinu po definiciji ispunjavaju zahtjeve za nadzor, tj. bez potrebe za dodatnim mjerama (uz pretpostavku da je nadzor potreban i za rad na daljinu zaista).

Drugi se razlog za ukidanje odnosi na činjenicu da je Opći sud — iako je ispravno utvrdio zakonske zahtjeve za prihvatljivost prijedloga — smatrao da je predmetni prijedlog bio legitiman, unatoč tome da je samo jedan od uvjeta (tj. uvjet stvarnih radnih sati) bio ispunjen, s obzirom na to da (prema njegovu mišljenju) nije bio pobijan od ERCEA-e. Stoga je Opći sud, nezakonito, povrijedio:

Uredbe;

ii.	pravne norme koje se odnose na ugovore;

iii.	ponovno, zahtjev za odgovarajućim obrazloženjem presuda, ako se prihvati da nije propustio ocijeniti ostale uvjete (i da je to svjesno učinio);

iv.	u svakom slučaju — te uzimajući u obzir da nije propustio ocijeniti ostale uvjete i zapravo ih je implicitno ocijenio — pravila o teretu dokaza.

Treći se razlog za ukidanje odnosi na činjenicu da je Opći sud smatrao da je ugovor o djelu, između APT-a i istraživača, dopuštao rad na daljinu, te je tako počinio sljedeće pogreške:

i.	povrijedio je pravila o tumačenju ugovora, pogrešnim i nedopuštenim tumačenjem za ugovore o djelu;

ii.	iskrivio je s time povezane dokaze;

iii.	donio je nedovoljno i proturječno obrazloženu presudu u pogledu bitnih točaka predmeta.

Četvrti se razlog za ukidanje odnosi na sljedeće pogreške Općeg suda:

i.	propustio je ocijeniti ustaljenu praksu APT-a u odnosu na rad na daljinu te je upotrijebio predmet ocjenjivanja (tj. predmetni ugovor o djelu) kao polaznu osnovu za presudu. Navedeno obrazloženje nije stoga bilo dostatno jer je bilo očito neosnovano;

ii.	podredno, povrijedio je pravila o teretu dokazivanja i o dostatnom obrazlaganju presuda, s obzirom na to da nije uopće ocijenio ustaljenu praksu APT-a u pogledu rada na daljinu njegovih zaposlenika i nije naveo nikakve pojedinosti u tom pogledu.

(1) EU:T:2019:14.