—

poništi, na temelju članaka 256. i 263. UFEU-a, odluku Europske središnje banke ECB-SSM-2019-FRCAG-39 od 3. svibnja 2019. u dijelu u kojem se njome tužitelju odbija dopuštenje da iz izračuna omjera financijske poluge isključi 34 % izloženosti prema CDC-u;

—

ESB-u naloži snošenje svih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Opći sud povrijedio članak 266. UFEU-a i načelo pravomoćnosti. Tužitelj ističe da je Europska središnja banka, temeljeći svoju odluku na razlozima koje je Opći sud već ispitao i odbacio u presudi od 13. srpnja 2018., Crédit agricole/ESB (T-758/16, EU:T:2018:472) i nastavivši isticati teoretski rizik neplaćanja francuske države i rizik prodaje imovine po znatno nižoj cijeni, a da pritom nije dokazala vjerojatnost tih navoda, ona povrijedila članak 266. UFEU-a i načelo pravomoćnosti.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji, s jedne strane, na povredi članka 429. stavka 14. i članka 400. stavka 1. točke (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL 2013., L 176, str. 1.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 13., str. 3.) i, s druge strane, na prekoračenju ovlasti koje je počinio ESB. Tužitelj smatra da je ESB, temeljeći svoju odluku na postojanju koncentracijskog rizika prema Caisse des dépôts et consignations (u daljnjem tekstu: CDC), da bi odbio u potpunosti isključiti izloženosti omjera financijske poluge društva Crédit Lyonnais (u daljnjem tekstu: LCL) prema CDC-u, on LCL-u nametnuo bonitetni zahtjev na temelju koncentracije izloženosti prema središnjim državama čije nametanje članak 400. stavak 1. točka (a) Uredbe (EU) br. 575/2013 ne dopušta i da se koristi ovlastima dodijeljenima člankom 429. stavkom 14. iste uredbe u svrhe koje nisu predviđene tim člankom.

3.

Treći tužbeni zahtjev, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni koju je ESB počinio nastavljajući ne uzimati u obzir posebne značajke regulirane štednje, kršeći time obvezu da s dužnom pažnjom i nepristrano ispita sve relevantne elemente dotičnog slučaja i da na temelju toga donese pripadajuće zaključke. Tužitelj smatra da je time ESB također počinio očitu pogrešku u ocjeni bonitetnih rizika koji se odnose na reguliranu štednju.