—

poništi odluku od 22. svibnja 2019. Europskog revizorskog suda kojom se odbija zahtjev za upućivanje odboru za utvrđivanje invalidnosti radi utvrđivanja razvoja zdravstvenog stanja i određivanja modaliteta liječničkih pregleda nakon invalidnosti;

—

naloži Revizorskom sudu snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 15. Priloga VIII. Pravilniku o osoblju za dužnosnike Europske unije iz razloga što taj članak predviđa samo mogućnost, a ne obvezu, institucije da zahtijeva da dužnosnik koji prima naknadu za invalidnost odlazi na redovne liječničke preglede kako bi se utvrdilo ispunjava li još uvijek uvjete potrebne za isplatu te naknade.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi zaključka br. 273/15 odbora voditelja administrativnih službi od 25 veljače 2016. u vezi s liječničkim pregledima nakon nastanka invalidnosti u dijelu u kojem predviđa da liječnik institucije može, izvanredno, prihvatiti izvještaj koji je sastavio dužnosnikov redovni liječnik ili obustaviti preglede ako priroda stanja koje je dovelo do invalidnosti ne opravdava pregled radi procjene mogućnosti vraćanja na radno mjesto.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na povredi primjene dužne pažnje. Tužitelj u tom pogledu navodi da je institucija trebala uzeti u obzir mišljenja redovnog dužnosnikovog liječnika i službenog liječnika od 23. i 24. kolovoza 2017., psihologa od 26. rujna 2019. i redovnog dužnosnikovog liječnika od 11. listopada 2019.