Članak 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije – kategorije i područja nadležnosti unutar EU-a
Europska unija (EU) ima samo one nadležnosti (ovlasti) koje su joj dodijeljene na temelju Ugovora (načelo dodjeljivanja). U skladu s tim načelom EU može djelovati samo unutar granica nadležnosti koje su mu na temelju Ugovora dodijelile države članice EU-a za postizanje ciljeva koji su u njima utvrđeni. Nadležnosti koje EU-u nisu dodijeljene na temelju Ugovora, ostaju u državama članicama.
Lisabonskim ugovorom razjašnjena je podjela nadležnosti između EU-a i država članica. Te su nadležnosti podijeljene u tri glavne kategorije:
Tri glavne vrste nadležnosti
EU ima isključivu nadležnost u zaključivanju međunarodnih ugovora u skladu s određenim uvjetima.
Posebne nadležnosti
EU može poduzimati mjere kako bi se osiguralo da države članice koordiniraju svoje ekonomske i socijalne politike te politiku zapošljavanja na razini EU-a.
Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a karakteriziraju posebne institucionalne značajke, kao što je ograničeno sudjelovanje Europske komisije i Europskog parlamenta u postupku donošenja odluka i isključenje bilo koje zakonodavne aktivnosti. Tu politiku definira i provodi Europsko vijeće (sastavljeno je od čelnika država ili vlada država članica) i Vijeće Europske unije (sastavljeno je od predstavnika svake države članice na ministarskoj razini). Predsjednik Europskog vijeća i Visoki predstavnik Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku predstavljaju EU u pitanjima zajedničke vanjske i sigurnosne politike.
Izvršavanje nadležnosti
Izvršavanje nadležnosti EU-a podliježe dvama temeljnim načelima utvrđenima u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji.
Pročišćene verzije Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Dio prvi – Načela – Glava I. – Kategorije i područja nadležnosti Unije – Članak 2. (SL C 202, 7.6.2016., str. 50.).
Posljednje ažuriranje 24.02.2022