Nepisani izvori europskog prava: dopunski zakoni

SAŽETAK:

Članak 19. Ugovora o Europskoj uniji

ČEMU SLUŽI ČLANAK 19. UGOVORA O EUROPSKOJ UNIJI?

Člankom 19. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) opisuju se uloga i sastav Suda Europske unije.
On predstavlja pravnu osnovu dopunskog zakona tako što određuje Sud Europske unije kao konačni sud kako bi se osigurali pravilno tumačenje i primjena prava EU-a, bez obzira na to je li riječ o postupcima koji su izravno upućeni Sudu Europske unije ili zahtjevima za prethodnu odluku* (za više informacija vidjeti sažetak dokumenta Prethodni postupak).

KLJUČNE TOČKE

Što znače dopunski zakoni?

Dopunski zakoni označavaju nepisane izvore prava EU-a za razliku od primarnih i sekundarnih izvora.
Sud Europske unije koristi se tim izvorima kao vladavinom prava u slučajevima kada se pitanje ne može riješiti primarnim i sekundarnim zakonodavstvom.

Koji su dodatni izvori prava?

Dodatni izvori uključuju sudsku praksu* Suda Europske unije, međunarodno pravo* i opća načela prava. Ta se tri izvora preklapaju.
Sudska praksa Suda Europske unije
- Pri tumačenju prava EU-a Sud Europske unije često se mora poslužiti domišljatošću kako bi se premostili nedostatci primarnog prava i/ili sekundarnog prava.
- Njegove odluke predstavljaju službeno i pravno obvezujuće tumačenje prava EU-a i, kao takve, često ih se navodi kao izvor prava (pa tako i od strane samog Suda Europske unije).
Međunarodno pravo
- Sud Europske unije upotrebljava međunarodno pravo (uključujući sporazume koje su sklopili EU i zemlje EU-a) pri izradi svoje sudske prakse u mjeri u kojoj se pravila međunarodnog prava primjenjuju na EU i nisu neusklađena s posebnom strukturom EU-a.
- Osim pravnih obveza EU-a i zemalja EU-a, međunarodno je pravo ujedno i izvor nadahnuća za Sud Europske unije pri razvoju općih načela prava.
Opća načela prava
- Općim načelima razvijenima na temelju sudske prakse Suda Europske unije Sudu se omogućuje provedba pravila u različitim područjima koja se ne navode u Ugovorima.
- Opća načela prava EU-a mogu biti zajednička svim nacionalnim pravnim sustavima zemalja EU-a i u skladu s ciljevima EU-a, ili specifična za EU, čak i ako su nadahnuta načelima koja su sadržana samo u određenim nacionalnim pravnim sustavima.

Temeljna prava

Temeljna prava (članak 6. Ugovora o Europskoj uniji (UEU)) posebna su kategorija izvora prava:
- djelomično primarna – člankom 6. stavkom 1. UEU-a priznaje se ista pravna snaga Povelje o temeljnim pravima EU-a kao i Ugovora;
- djelomično dodatna – člankom 6. stavkom 3. UEU-a temeljna prava izričito se prepoznaju kao opća načela prava EU-a, „kako su zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i kako proizlaze iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama”.

KLJUČNI POJMOVI

Prethodna odluka: odluka Suda Europske unije kao odgovor na pitanje nacionalnog suda o tumačenju ili valjanosti prava EU-a, čime se pridonosi ujednačenoj primjeni tog prava.

Sudska praksa: pravo utvrđeno na temelju ishoda prethodnih slučajeva.

Međunarodno pravo: skup pravila kojima se uređuju odnosi između država i naroda i među njima.

GLAVNI DOKUMENT

Pročišćena verzija Ugovora o Europskoj uniji – Glava III. – Odredbe o institucijama – Članak 19. (SL C 202, 7.6.2016., str. 27.)

VEZANI DOKUMENTI

Pročišćena verzija Ugovora o funkcioniranju Europske unije – Dio prvi – Načela – Glava I. – Kategorije i područja nadležnosti Unije – Članak 6. (SL C 202, 7.6.2016., str. 52.–53.)

Posljednje ažuriranje 12.03.2018

翻译：