Službeni list C 344/2013

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/2

Raspored sudaca u vijećima

2013/C 344/02

Plenarna sjednica Općeg suda je 23. listopada 2013. odlučila, nakon preuzimanja dužnosti suca Madisea, izmijeniti odluku Općeg suda od 17. rujna 2013. (1), o rasporedu sudaca u vijećima.

Za razdoblje od 23. listopada 2013. do 31. kolovoza 2016., suci su raspoređeni u vijećima kako slijedi:

Prvo prošireno vijeće, koje zasjeda u sastavu od pet sudaca:

H. Kanninen, potpredsjednik, I. Pelikánová, E. Buttigieg, S. Gervasoni i L. Madise, suci.

Prvo vijeće, koje zasjeda u sastavu od tri suca:

H. Kanninen, potpredsjednik;

I. Pelikánová, sutkinja;

E. Buttigieg, sudac.

Drugo prošireno vijeće, koje zasjeda u sastavu od pet sudaca:

M. E. Martins Ribeiro, predsjednica vijeća, N. J. Forwood, E. Bieliūnas, S. Gervasoni i L. Madise, suci.

Drugo vijeće, koje zasjeda u sastavu od tri suca:

M. E. Martins Ribeiro, predsjednica vijeća;

S. Gervasoni, sudac;

L. Madise, sudac.

Treće prošireno vijeće, koje zasjeda u sastavu od pet sudaca:

S. Papasavvas, predsjednik vijeća, N. J. Forwood, I. Labucka, E. Bieliūnas i V. Kreuschitz, suci.

Treće vijeće, koje zasjeda u sastavu od tri suca:

S. Papasavvas, predsjednik vijeća;

N. J. Forwood, sudac;

E. Bieliūnas, sudac.

Četvrto prošireno vijeće, koje zasjeda u sastavu od pet sudaca:

M. Prek, predsjednik vijeća, I. Labucka, J. Schwarcz, V. Tomljenović i V. Kreuschitz, suci.

Četvrto vijeće, koje zasjeda u sastavu od tri suca:

M. Prek, predsjednik vijeća;

I. Labucka, sutkinja;

V. Kreuschitz, sudac.

Peto prošireno vijeće, koje zasjeda u sastavu od pet sudaca:

A. Dittrich, predsjednik vijeća, F. Dehousse, J. Schwarcz, V. Tomljenović i A. Collins, suci.

Peto vijeće, koje zasjeda u sastavu od tri suca:

A. Dittrich, predsjednik vijeća;

J. Schwarcz, sudac;

V. Tomljenović, sutkinja.

Šesto prošireno vijeće, koje zasjeda u sastavu od pet sudaca:

S. Frimodt Nielsen, predsjednik vijeća, F. Dehousse, I. Wiszniewska-Białecka, A. Collins i I. Ulloa Rubio, suci.

Šesto vijeće, koje zasjeda u sastavu od tri suca:

S. Frimodt Nielsen, predsjednik vijeća;

F. Dehousse, sudac;

A. Collins, sudac.

Sedmo prošireno vijeće, koje zasjeda u sastavu od pet sudaca:

M. van der Woude, predsjednik vijeća, I. Wiszniewska-Białecka, M. Kancheva, C. Wetter i I. Ulloa Rubio, suci.

Sedmo vijeće, koje zasjeda u sastavu od tri suca:

M. van der Woude, predsjednik vijeća;

I. Wiszniewska-Białecka, sutkinja;

I. Ulloa Rubio, sudac.

Osmo prošireno vijeće, koje zasjeda u sastavu od pet sudaca:

D. Gratsias, predsjednik vijeća, O. Czúcz, A. Popescu, M. Kancheva i C. Wetter, suci.

Osmo vijeće, koje zasjeda u sastavu od tri suca:

D. Gratsias, predsjednik vijeća;

M. Kancheva, sutkinja;

C. Wetter, sudac.

Deveto prošireno vijeće, koje zasjeda u sastavu od pet sudaca:

G. Berardis, predsjednik vijeća, O. Czúcz, I. Pelikánová, A. Popescu i E. Buttigieg, suci.

Deveto vijeće, koje zasjeda u sastavu od tri suca:

G. Berardis, predsjednik vijeća;

O. Czúcz, sudac;

A. Popescu, sudac.

(1) SL C 313 26.10.2013., str. 2.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/4

Presuda Suda (treće vijeće) od 26. rujna 2013. — Europska komisija protiv Kraljevine Španjolske

(Predmet C-189/11) (1)

(Povreda obveze države članice - Oporezivanje - PDV - Direktiva 2006/112/EZ - Članci 306. do 310. - Posebna odredba za putničke agente - Razlike u jezičnim verzijama - Nacionalno zakonodavstvo koje predviđa primjenu posebne odredbe na osobe koje nisu putnici - Pojmovi „putnik” i „klijent” - Izuzeće iz navedene posebne odredbe određenih javnih prodaja - Navođenje na računu iznosa PDV-a koji se može odbiti, a koji nije vezan uz dugovani ili plaćeni pretporez - Ukupno određivanje porezne osnovice za određeno razdoblje - Neusklađenost)

2013/C 344/03

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Lozano Palacops i C. Soulay, agenti)

Tuženik: Kraljevina Španjolska (zastupnik: S. Centeno Herta, agent)

Stranke koje podupiru tuženika: Češka Republika (zastupnici: M. Smolek, T. Müller i J. Očková, agenti), Francuska Republika (zastupnici: G. de Bergues i J.-S. Pilczer, agenti), Republika Poljska (zastupnici: A. Kraińska, A. Kramarczyk, M. Szpunar i B. Majczyna, agenti), Portugalska Republika (zastupnici: L. Inez Fernandes i R. Laires, agenti), Republika Finska (zastupnici: J. Heliskoski i M. Pere, agenti)

Predmet

Povreda obveze države članice — Povreda članaka 73., 168., 169., 226. i 306. do 310. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenog 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1) — Posebna odredba za putničke agente

Izreka

Kraljevina Španjolska je,

—	izuzimajući iz posebne odredbe za putničke agente javne prodaje putovanja koja organiziraju veleprodajni agenti, a koje obavljaju maloprodajni agenti u vlastito ime;

—	dopuštajući putničkim agentima da pod određenim okolnostima iskažu na računu ukupan iznos PDV-a koji nema veze sa stvarnim porezom koji se obračunava klijentu, te dopuštajući klijentu da, ukoliko je obveznik poreza, odbije taj ukupni iznos plaćenog poreza na dodanu vrijednost, i

—	dopuštajući putničkim agentima, u mjeri u kojoj ostvaruju prava iz navedene posebne odredbe, da ukupno odrede poreznu osnovicu za svako porezno razdoblje,

povrijedila obveze koje proizlaze iz članaka 168., 226. i 306. do 310. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	Europska komisija snosi četvrtinu svojih troškova.

4.	Kraljevina Španjolska snosi svoje troškove i tri četvrtine troškova Europske komisije.

5.	Češka Republika, Francuska Republika, Republika Poljska, Portugalska Republika i Republika Finska snose svoje troškove.

(1) SL C 186, 25.6.2011.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/5

Presuda Suda (treće vijeće) od 26. rujna 2013. — Europska komisija protiv Republike Poljske

(Predmet C-193/11) (1)

2013/C 344/04

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Lozano Palacios i K. Herrmann, agenti)

Tuženik: Republika Poljska (zastupnici: A. Kraińska, A. Kramarczyk, M. Szpunar i B. Majczyna, agenti)

Intervenijenti koji podržavaju tuženika: Češka republika (zastupnici: M. Smolek, T. Müller i J. Očková, agenti), Kraljevina Španjolska (zastupnik: S. Centeno Huerta, agent), Francuska Republika (zastupnici: G. de Bergues i J.-S. Pilczer, agenti), Portugalska Republika (zastupnici: L. Inez Fernandes i R. Laires, agenti), Republika Finska (zastupnik: J. Heliskoski, agent)

Predmet

Povreda obveze države članice — Povreda članaka 306. do 310. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenog 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.) — Posebna odredba za putničke agente — Nacionalno zakonodavstvo koje predviđa primjenu posebne odredbe za oporezivanje putničkih agenata kod transakcija koje oni obavljaju s korisnicima koji nisu putnici

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Europska komisija snosit će troškove Republike Poljske.

3.	Češka Republika, Kraljevina Španjolska, Francuska Republika, Portugalska Republika i Republika Finska snose svoje troškove.

(1) SL C 204, 9.7.2011.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/5

Presuda Suda (veliko vijeće) od 24. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Oberverwaltungsgericht Berlin-Brandenburg — Njemačka) — Leyla Ecem Demirkan protiv Bundesrepublik Deutschland

(Predmet C-221/11) (1)

(Sporazum o pridruživanju EEZ-Turska - Dodatni protokol - Članak 41. stavak 1. - „Standstill” klauzula - Obveza posjedovanja vize za prihvat na državno područje države članice - Slobodno pružanje usluga - Pravo turskog državljanina na ulazak u državu članicu u svrhu posjeta članu obitelji i možebitnog korištenja pružanim uslugama)

2013/C 344/05

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberverwaltungsgericht Berlin-Brandenburg

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Leyla Ecem Demirkan

Tuženik: Bundesrepublik Deutschland

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Oberverwaltungsgericht Berlin-Brandenburg — Tumačenje članka 41. stavka 1. Dodatnog protokola od 23. studenog 1970. priloženog Sporazumu o pridruživanju između Europske ekonomske zajednice i Turske te o mjerama potrebnima za njihovo stupanje na snagu (SL 1972, L 293, str. 3) — Tumačenje pojma „slobodnog pružanja usluga” sadržanog u navedenoj odredbi — Možebitno uključivanje „pasivne” slobode pružanja usluga — Pravo turskog državljanina da ode u državu članicu kako bi ondje posjetio člana svoje obitelji i eventualno se koristio pružanim uslugama

Izreka

Pojam „slobodnog pružanja usluga” iz članka 41. stavka 1. Dodatnog protokola, potpisanog 23. studenoga 1970. u Bruxellesu i sklopljenog, odobrenog i potvrđenog u ime Zajednice Uredbom Vijeća (EEZ) br. 2760/72 od 19. prosinca 1972., valja tumačiti na način da ne obuhvaća slobodu turskih državljana, primateljâ usluga, da odu u državu članicu da bi se ondje koristili pružanim uslugama.

(1) SL C 232, 6.8.2011.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/6

Presuda Suda (treće vijeće) od 26. rujna 2013. — Europska komisija protiv Talijanske Republike

(Predmet C-236/11) (1)

2013/C 344/06

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: C. Soulay i D. Recchia, agenti)

Tuženik: Talijanska Republika (zastupnici: G. Palmieri, agent, uz asistenciju G. De Bellisa, avvocato dello Stato)

Intervenijenti koji podupiru tuženika: Češka Republika (zastupnici: M. Smolek, T. Müller i J. Očková, agenti), Helenska Republika (zastupnik: E.-M. Mamouna, agent), Kraljevina Španjolska (zastupnik: S. Centeno Huerta, agent), Francuska Republika (zastupnici: G. de Bergues i J.-S. Pilczer, agenti), Republika Poljska (zastupnici: M. Szpunar i B. Majczyna, agenti), Republika Finska (zastupnik: J. Heliskoski, agent)

Predmet

Povreda obveze države članice — Povreda članaka 306. do 310. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenog 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.) — Nacionalno zakonodavstvo koje predviđa primjenu posebne odredbe za oporezivanje putničkih agenata kod transakcija koje oni obavljaju s korisnicima koji nisu putnici

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Europska komisija snosit će troškove Talijanske Republike.

3.	Češka Republika, Helenska Republika, Kraljevina Španjolska, Francuska Republika, Republika Poljska i Republika Finska snose svoje troškove.

(1) SL C 238, 13.08.2011.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/6

Presuda Suda (prvo vijeće) od 3. listopada 2013. — Europska komisija protiv Republike Latvije, Republike Litve, Slovačke Republike, Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske

(Predmet C-267/11 P) (1)

(Žalba - Integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja - Sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova - Raspodjela emisijskih jedinica za Republiku Latviju - Razdoblje od 2008. do 2012.)

2013/C 344/07

Jezik postupka: latvijski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: I. Rubene i E. White, agenti)

Druge stranke u postupku: Republika Latvija (zastupnik: I. Kalniņš, agent), Republika Litva, Slovačka Republika, Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske

Intervenijent na strani Republike Latvije: Češka Republika (zastupnici: M. Smolek i D. Hadroušek, agenti)

Predmet

Žalba podnesena protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 22. ožujka 2011. — Latvija/Komisija (T-369/07) kojom je Opći sud poništio odluku Komisije C(2007) 3409 od 13. srpnja 2007. o izmjeni nacionalnog plana raspodjele emisijskih jedinica stakleničkih plinova za razdoblje od 2008. do 2012. o kojem je Republika Latvija obavijestila Komisiju, sukladno Direktivi Europskog parlamenta i Vijeća 2003/87/EZ od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ (SL L 275, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, svezak 9., poglavlje 15., str. 32.)– Pogrešno tumačenje postupka iz članka 9. stavka 3. Direktive — Pogrešna primjena tromjesečnog roka predviđenog za prvu odluku o novom Nacionalnom planu raspodjele emisijskih jedinica stakleničkih plinova (NPR) o kojem je obaviještena Komisija, na odluku Komisije o prihvaćanju izmjena NPR učinjenih nakon što je Komisija odbila prvotni NPR.

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Europska komisija, Republika Latvija i Češka Republika snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 226, 30.7.2011.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/7

Presuda Suda (treće vijeće) od 26. rujna 2013. — Europska komisija protiv Češke Republike

(Predmet C-269/11) (1)

2013/C 344/08

Jezik postupka: češki

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Lozano Palacios i M. Šimerdová, agenti)

Tuženik: Češka Republika (zastupnici: M. Smolek i J. Očková, agenti)

Intervenijenti koji podržavaju tuženika: Helenska Republika (zastupnik: E.-M. Mamouna, agent), Kraljevina Španjolska (zastupnik: S. Centeno Huerta, agent), Francuska Republika (zastupnici: G. de Bergues i J.-S. Pilczer, agenti), Republika Poljska (zastupnik: B. Majczyna, agent), Republika Finska (zastupnik: J. Heliskoski, agent)

Predmet

Povreda obveze države članice — Povreda članaka 306. do 310. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenog 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.) — Nacionalno zakonodavstvo koje predviđa primjenu posebne odredbe za oporezivanje putničkih agenata kod transakcija koje oni obavljaju s korisnicima koji nisu putnici

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Europska komisija snosi troškove Češke Republike.

3.	Helenska Republika, Kraljevina Španjolska, Francuska Republika, Republika Poljska i Republika Finska snose svoje troškove.

(1) SL C 232, 6.8.2011.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/7

Presuda Suda (treće vijeće) od 26. rujna 2013. — Europska komisija protiv Helenske Republike

(Predmet C-293/11) (1)

2013/C 344/09

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: D. Triantafyllou i C. Soulay, agenti)

Tuženik: Helenska Republika (zastupnik: E.-M. Mamouna, agent)

Intervenijenti koji podupiru tuženika: Češka Republika (zastupnici: M. Smolek, T. Müller i J. Očková, agenti), Kraljevina Španjolska (zastupnik: S. Centeno Huerta, agent), Francuska Republika (zastupnici: G. de Bergues i J.-S. Pilczer, agenti), Republika Poljska (zastupnici: M. Szpunar i B. Majczyna, agenti), Republika Finska (zastupnik: J. Heliskoski, agent)

Predmet

Povreda obveze države članice — Povreda članaka 306. do 310. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenog 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.) — Nacionalno zakonodavstvo koje predviđa primjenu posebne odredbe za oporezivanje putničkih agenata kod transakcija koje oni obavljaju s korisnicima koji nisu putnici

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Europska komisija snosit će troškove Helenske Republike.

3.	Češka Republika, Kraljevina Španjolska, Francuska Republika, Republika Poljska i Republika Finska snose svoje troškove.

(1) SL C 232, 6.8.2011.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/8

Presuda Suda (treće vijeće) od 26. rujna 2013. — Europska komisija protiv Francuske Republike

(Predmet C-296/11) (1)

2013/C 344/10

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Lozano Palacios i C. Soulay, agenti)

Tuženik: Francuska Republika (zastupnici: G. de Bergues i J.-S. Pilczer, agenti)

Intervenijenti koji podržavaju tuženika: Češka Republika (zastupnici: M. Smolek, T. Müller i J. Očková, agenti), Helenska Republika (zastupnik: E.-M. Mamouna, agent), Kraljevina Španjolska (zastupnik: S. Centeno Huerta, agent), Republika Poljska (zastupnici: M. Szpunar i B. Majczyna, agenti), Portugalska Republika (zastupnici: L. Inez Fernandes i R. Laires, agenti), Republika Finska (zastupnik: J. Heliskoski, agent)

Predmet

Povreda obveze države članice — Povreda članaka 306. do 310. Direktive Vijeće 2006/112/EZ od 28. studenog 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.) — Nacionalno zakonodavstvo koje predviđa primjenu posebne odredbe za oporezivanje putničkih agenata kod transakcija koje oni obavljaju s korisnicima koji nisu putnici

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Europska komisija snosi troškove Francuske Republike.

3.	Češka Republika, Helenska Republika, Kraljevina Španjolska, Republika Poljska, Portugalska Republika i Republika Finska snose svoje troškove.

(1) SL C 252, 27.8.2011.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/8

Presuda Suda (treće vijeće) od 26. rujna 2013. — Europska komisija protiv Republike Finske

(Predmet C-309/11) (1)

2013/C 344/11

Jezik postupka: finski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: L. Lozano Palacios i I. Koskinen, agenti)

Tuženik: Republika Finska (zastupnik: J. Heliskoski, agent)

Intervenijenti koji podržavaju tuženika: Češka Republika (zastupnici: M. Smolek, T. Müller i J. Očková, agenti), Helenska Republika (zastupnik: E.-M. Mamouna, agent), Kraljevina Španjolska (zastupnik: S. Centeno Huerta, agent), Francuska Republika (zastupnici: G. de Bergues i J.-S. Pilczer, agenti), Republika Poljska (zastupnici: A. Kraińska, A. Kramarczyk, M. Szpunar i B. Majczyna, agenti)

Predmet

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Europska komisija snosit će troškove Republike Finske.

3.	Češka Republika, Helenska Republika, Kraljevina Španjolska, Francuska Republika i Republika Poljska snose svoje troškove.

(1) SL C 252, 27.8.2011.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/9

Presuda Suda (prvo vijeće) od 3. listopada 2013. — Europska komisija protiv Talijanske Republike

(Predmet C-369/11) (1)

(Povreda obveze države članice - Promet - Direktiva 2001/14/EZ - Članak 4. stavak 1. i članak 30. stavak 3. - Dodjela željezničkog infrastrukturnog kapaciteta - Ubiranje pristojbi - Infrastrukturne naknade - Neovisnost upravitelja infrastrukture)

2013/C 344/12

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: E. Montaguti i H. Støvlbæk, agenti)

Tuženik: Talijanska Republika zastupnici: G. Palmieri, agent, uz asistenciju S. Fiorentino, avvocato dello Stato)

Intervenijent na strani tuženika: Češka Republika (zastupnik: M. Smolek, agent)

Predmet

Povreda obveze države članice — Propuštanje da se u predviđenom roku poduzmu sve potrebne mjere radi usklađivanja s čl. 6. st. 3. i Prilogom II. Direktivi Vijeća br. 91/440/EEZ od 29. srpnja 1991. o razvoju željeznica Zajednice (SL L 237, str. 25.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 4., str. 3.), kako je izmijenjena, kao i s čl. 4. st. 1. i 2., čl. 14. st. 2., i čl. 30. st. 1. i 3. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća br. 2001/14/EZ od 26. veljače 2001. o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti (SL L 75, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 5., str. 27.)

Izreka

Time što prilikom utvrđivanja i ubiranja pristojbi za korištenje infrastrukture te dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta nije jamčila neovisnost upravitelju infrastrukture, Talijanska Republika nije ispunila obveze koje ima na temelju članka 4. stavka. 1.i članka 30. stavka 3. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća br. 2001/14/EZ od 26. veljače 2001. o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture, kako je izmijenjena Direktivom Europskog parlamenta i Vijeća br. 2007/58/EZ od 23. listopada 2007.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	Europska komisija, Talijanska Republika i Češka Republika snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 282, 24.9.2011.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/9

Presuda Suda (peto vijeće) od 19. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Symvoulio tis Epikrateias — Grčka) — Panellinios Syndesmos Viomichanion Metapoiisis Kapnou protiv Ypogyrgos Oikonomias kai Oikonomikon, Ypourgos Agrotikis Anaptyxis kai Trofimon

(Predmet C-373/11) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Ocjena valjanosti - Zajednička poljoprivredna politika - Uredba (EZ) br. 1782/2003 - Dodatno plaćanje propisano za posebne vrste poljoprivrednih djelatnosti i proizvodnju posebne kakvoće - Margina prosudbe prepuštena državama članicama - Diskriminacija - Članci 32. Ugovora o EZ i 34. Ugovora o EZ)

2013/C 344/13

Jezik postupka: grčki

Sud koji je uputio zahtjev

Symvoulio tis Epikrateias

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Panellinios Syndesmos Viomichanion Metapoiisis Kapnou

Tuženici: Ypogyrgos Oikonomias kai Oikonomikon, Ypourgos Agrotikis Anaptyxis kai Trofimon

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Symvoulio tis Epikrateias — Tumačenje Uredbe (EZ) Vijeća br. 1782/2003 od 29. rujna 2003. o zajedničkim pravilima za programe izravne potpore u sklopu zajedničke poljoprivredne politike i o uvođenju određenih programa potpore poljoprivrednicima, o izmjeni uredaba (EEZ) br. 2019/93, (EZ) br. 1452/2001, (EZ) br. 1453/2001, (EZ) br. 1454/2001, (EZ) br. 1868/94, (EZ) br. 1251/1999, (EZ) br. 1254/1999, (EZ) br. 1673/2000, (EEZ) br. 2358/71 i (EZ) br. 2529/2001 (SL L 270, str. 1.) — Tumačenje članka 2., 32. i 34. Ugovora o EZ — Dodatno plaćanje propisano za posebne vrste poljoprivrednih djelatnosti — Mogućnost dodijeljena državama članicama da utvrde različite dijelove sredstava iz njihovih nacionalnih gornjih granica u svrhu dodjele dodatne potpore — Nejednakost u postupanju s proizvođačima istih proizvoda na osnovi načina na koji je određena država članica iskoristila tu mogućnost.

Izreka

Proučavanjem prethodnog pitanja nije došlo do otkrivanja bilo kakvog elementa koji bi bio takve naravi da bi utjecao na valjanost članka 69. Uredbe (EZ) Vijeća br. 1782/2003 od 29. rujna 2003., o zajedničkim pravilima za programe izravne potpore u sklopu zajedničke poljoprivredne politike i o uvođenju određenih programa potpore poljoprivrednicima o izmjeni uredaba (EEZ) br. 2019/93, EZ br. 1452/2001, (EZ) br. 1453/2001, (EZ) br. 1454/2001, (EZ) br. 1868/94, (EZ) br. 1251/1999, (EZ) br. 1254/1999, (EZ) br. 1673/2000, (EEZ) br. 2358/71 i (EZ) br. 2529/2001 (SL L 270, str. 1.)

(1) SL C 269, 10.9.2011.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/10

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 26. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Oberlandesgericht Innsbruck — Austrija) — TEXDATA Software GmbH

(Predmet C-418/11) (1)

(Pravo društava - Sloboda poslovnog nastana - Jedanaesta direktiva 89/666/CEE - Objava računovodstvenih dokumenata - Podružnica društva kapitala s poslovnim nastanom u drugoj državi članici - Novčana sankcija u slučaju neispunjenja obveze objavljivanja podataka u predviđenom roku - Pravo na učinkovitu pravnu zaštitu - Načelo poštovanja prava na obranu - Prikladna, učinkovita, proporcionalna i odvraćajuća narav sankcije)

2013/C 344/14

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberlandesgericht Innsbruck

Stranke u glavnom postupku

TEXDATA Software GmbH

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Oberlandesgericht Innsbruck — Tumačenje članaka 49. i 54. UFEU-a, članaka 47. stavka 2. i članka 50. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, temeljnog pravnog načela na učinkovitu pravnu zaštitu, članka 6. Prve direktive 68/151/EEZ Vijeća od 9. ožujka 1968. o koordinaciji zaštitnih mehanizama koje, u svrhu zaštite interesa članica i ostalih, države članice zahtijevaju od društava u smislu članka 58. stavka 2. Ugovora, s ciljem ujednačavanja takvih zaštitnih mehanizama u cijeloj Zajednici (SL L 65, str. 8.), članka 60.a Četvrte direktive Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. o godišnjim financijskim izvješćima određenih vrsta trgovačkih društava koja se temelji na članku 54. stavku 3. točki (g) Ugovora, kako je izmijenjena (SL L 222, str. 11.) kao i članka 38. stavka 6. Sedme direktive Vijeća 83/349/EEZ od 13. lipnja 1983. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora o konsolidiranim financijskim izvještajima (SL L 193, str. 1.) — Objava godišnjih konsolidiranih izvještaja nekih oblika društava — Pravila države članice koja predviđaju novčanu kaznu u slučaju nedostavljanja konsolidiranih godišnjih izvještaja nadležnom sudu u roku od devet mjeseci, bez ostavljanja mogućnosti tijelima društva da se očituju.

Izreka

Pod uvjetom provjere koju treba provesti sud koji je uputio prethodno pitanje, članke 49. UFEU-a i 54. UFEU-a, načela učinkovite pravne zaštite i poštivanja prava na obranu te članak 12. Jedanaeste direktive Vijeća 89/666/CEE od 21. prosinca 1989., o zahtjevima objavljivanja podataka u vezi s podružnicama koje su u nekoj državi članici otvorile određene vrste trgovačkih društava na koje se primjenjuje pravo druge države, treba tumačiti na način da im nisu suprotna nacionalna pravila kao što su ona u glavnom postupku, prema kojima se u slučaju prekoračenja roka u trajanju od devet mjeseci predviđenog za objavu računovodstvenih dokumenata minimalna novčana kazna od 700 eura trenutno izriče društvu kapitala koje ima podružnicu na području predmetne države članice bez prethodno mu upućene opomene i bez ostavljanja mogućnosti očitovanja o povredi koja mu se stavlja na teret.

(1) SL C 331, 12.11.2011.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/10

Presuda Suda (prvo vijeće) od 26. rujna 2013. — Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske protiv Vijeća Europske unije

(Predmet C-431/11) (1)

(Koordinacija sustava socijalne sigurnosti - Sporazum o EGP-u - Prijedlog izmjene - Odluka Vijeća - Odabir pravne osnove - Članak 48. UFEU-a - Članak 79. stavak 2. točka (b) UFEU-a)

2013/C 344/15

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske (zastupnici: C. Murrell, agent uz asistenciju A. Dashwood, QC)

Tuženik: Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Veiga te A. De Elera i G. Marhic, agenti)

Intervenijent koji podupire tužitelja: Irska (zastupnici: E. Creedon, agent, uz asistenciju N. Travers, BL)

Intervenijent koji podupire tuženika: Europska komisija (zastupnici: V. Kreuschitz i S. Pardo Quintillán, agenti)

Predmet

Poništenje Odluke Vijeća br. 2011/407/EU od 6. lipnja 2011. o stajalištu koje Europska unija treba usvojiti u Zajedničkom odboru EGP-a u vezi s izmjenom Priloga VI. (Socijalna sigurnost) i Protokola 37. uz Sporazum o EGP-u (SL L 182, str. 12.) — Odabir pravne osnove (članak 48. UFEU-a ili članak 79. UFEU-a)

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Ujedinjenoj Kraljevini Velike Britanije i Sjeverne Irske nalaže se snošenje troškova.

3.	Irska i Europska komisija snose vlastite troškove.

(1) SL C 311. 22.10.2011.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/11

Presuda Suda (prvo vijeće) od 19. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Oberster Gerichtshof — Austrija) — CHS Tour Services GmbH protiv Team4 Travel GmbH

(Predmet C-435/11) (1)

(Direktiva 2005/29/EZ - Nepoštena poslovna praksa - Prodajna brošura koja sadrži pogrešnu informaciju - Kvalifikacija „zavaravajuće poslovne prakse” - Slučaj u kojem se nikakav propust u kršenju obveze u pogledu profesionalne pažnje neće prigovoriti poslovnom subjektu)

2013/C 344/16

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberster Gerichtshof

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: CHS Tour Services GmbH

Tuženik: Team4 Travel GmbH

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Oberster Gerichtshof — Tumačenje članka 5. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL L 149, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101.) — Prodajna brošura koja sadrži pogrešnu informaciju — Postojanje ili nepostojanje mogućnosti da poslovni subjekt dokaže da su obveze u pogledu profesionalne pažnje ispunjene da bi se izbjegla kvalifikacija navedene polovne prakse kao „nepoštene”.

Izreka

Direktivu 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi), treba tumačiti na način da, u slučaju kada poslovna praksa zadovoljava sve uvjete propisane u članku 6. stavku 1. ove Direktive da bi bila kvalificirana kao zavaravajuća praksa u odnosu na potrošača ne treba provjeravati je li takva praksa u suprotnosti i sa zahtjevima u pogledu profesionalne pažnje u smislu članka 5. stavka 2. točke (a) iste Direktive jer se ista može valjano smatrati nepoštenom i time zabranjenom na temelju članka 5. stavka 1. navedene Direktive.

(1) SL C 340, 19.11.2011.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/11

Presuda Suda (treće vijeće) od 26. rujna 2013. — Europska komisija/Portugalska Republika

(Predmet C-450/11) (1)

2013/C 344/17

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: M. Afonso i L. Lozano Palacios, agenti)

Tuženik: Portugalska Republika (zastupnici: L. Inez Fernandes i R. Laires, agenti)

Intervenijenti koji podržavaju tuženika: Češka Republika (zastupnici: M. Smolek, T. Müller i J. Očková, agenti), Kraljevina Španjolska (zastupnik: S. Centeno Huerta, agent), Francuska Republika (zastupnici: G. de Bergues i J.-S. Pilczer, agenti), Republika Poljska (zastupnici: M. Szpunar i B. Majczyna, agenti), Republika Finska (zastupnik: J. Heliskoski, agent)

Predmet

Povreda obveze države članice — Povreda članaka 306. do 310. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenog 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.) — Nacionalno zakonodavstvo koje predviđa primjenu posebne odredbe za oporezivanje putničkih agenata kod transakcija koje oni obavljaju s korisnicima koji nisu putnici

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Europska komisija snosit će troškove Portugalske Republike.

3.	Češka Republika, Kraljevina Španjolska, Francuska Republika, Republika Poljska i Republika Finska snose svoje troškove.

(1) SL C 319, 29.10.2011.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/12

Presuda Suda (drugo vijeće) od 26. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Vestre Landsret — Danska) — HK Danmark djelujući za Glennie Kristensen protiv Experian A/S

(Predmet C-476/11) (1)

(Načelo zabrane diskriminacije na temelju dobi - Povelja o temeljnim pravima Europske unije - Članak 21. stavak 1. - Direktiva 2000/78/EZ - Članak 6. stavak 1. i 2. - Mirovinski sustav - Progresivno povećanje iznosa doprinosa na temelju dobi)

2013/C 344/18

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Vestre Landsret

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: HK Danmark djelujući za Glennie Kristensen

Tuženik: Experian A/S

Uz sudjelovanje: Beskæftigelsesministeriet

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Vestre Landsret — Tumačenje članka 6. stavka 2. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL L 303, str. 16.) — Opravdano različito postupanje na temelju dobi — Utvrđivanje starosne dobi za umirovljenje ili stjecanje prava na starosnu ili invalidsku mirovinu, za potrebe sustava socijalne sigurnosti vezanog za rad — Opće izuzeće sustava socijalne sigurnosti vezanog za rad uz uvjet izbjegavanja diskriminacija na temelju spola ili izuzimanje isključivo sudjelovanja u sustavima socijalne sigurnosti — Nacionalni pravni sustav na temelju kojeg poslodavac može uplaćivati, kao dio plaće, mirovinske doprinose progresivne na temelju dobi zaposlenika

Izreka

Načelo zabrane diskriminacije na temelju dobi ugrađeno u članak 21. Povelje o temeljnim pravima Europske unije i detaljnije razrađeno u Direktivi Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja, te, konkretnije, članak 2. i 6. stavak 1. ove Direktive treba tumačiti na način da im nije protivan mirovinski sustav na temelju kojega poslodavac kao dio plaće uplaćuje mirovinske doprinose progresivne na temelju dobi, pod uvjetom da je različito postupanje na temelju dobi koje iz toga proizlazi primjereno i nužno za ostvarivanje legitimnog cilja, a što je na nacionalnom sudu da utvrdi.

(1) SL C 340, 19.11.2011.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/12

Presuda Suda (prvo vijeće) od 26. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku, Verwaltungsgerichtshof — Austrija) — postupak pokrenut na zahtjev ÖBB Personenverkehr AG

(Predmet C-509/11) (1)

(Uredba (EZ) br. 1371/2007 - Prava i obveze putnika u željezničkom prometu - Članak 17. - Naknada cijene prijevozne karte u slučaju kašnjenja - Isključivanje u slučaju više sile - Dopuštenost - Članak 30. stavak 1. prvi podstavak - Ovlasti nacionalnog tijela nadležnog za primjenu navedene uredbe - Mogućnost nalaganja željezničkom prijevozniku da izmijeni svoje uvjete za isplatu naknade putnicima)

2013/C 344/19

Jezik postupka: njemački

Sud koji uputio zahtjev

Verwaltungsgerichtshof

Stranke u glavnom postupku

ÖBB Personenverkehr AG

Uz sudjelovanje: Schienen-Control Kommission, Bundesministerin für Verkehr, Innovation und Technologie

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Verwaltungsgerichtshof — Tumačenje članka 17. i članka 30. stavka 1. prvog podstavka Uredbe (EZ) Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (SL L 315, str. 14.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 10., str. 143.) — Uvjeti za naknadu — Dopuštenost isključivanja naknade u slučaju više sile — Mogućnost da tijelo nadležno za primjenu Uredbe zamijeni ugovorne klauzule koje ne zadovoljavaju uvjete iz navedene uredbe klauzulama koje su im sukladne

Izreka

Članak 30. stavak 1. prvi podstavak Uredbe (EZ) Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu treba tumačiti na način da nacionalno tijelo nadležno za primjenu te uredbe ne može, u odsustvu odgovarajuće nacionalne odredbe, nametnuti željezničkom prijevozniku čiji uvjeti za naknadu cijene karte ne udovoljavaju kriterijima utvrđenima u članku 17. navedene uredbe, konkretan sadržaj tih uvjeta.

Članak 17. Uredbe br. 1371/2007 treba tumačiti na način da željeznički prijevoznik nema pravo u svoje opće uvjete prijevoza uključiti klauzulu koja ga oslobađa obveze naknade cijene karte uslijed kašnjenja, kad se kašnjenje pripisuje slučaju više sile ili jednom od razloga nabrojanih u članku 32. stavku 2. Jedinstvenih pravila Ugovora o međunarodnom željezničkom prijevozu putnika i prtljage Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu od 9. svibnja 1980., kako je izmijenjena Protokolom iz Vilniusa od 3. lipnja 1999.

(1) SL C 13, 14.1.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/13

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 26. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Consiglio di Giustizia Amministrativa per la Regione siciliana — Italija) — Ottica New Line di Accardi Vincenzo protiv Comune di Campobello di Mazara

(Predmet C-539/11) (1)

(Članci 49. UFEU-a i 56. UFEU-a - Sloboda poslovnog nastana - Javno zdravlje - Optičari - Regionalno zakonodavstvo koje otvaranje novih optičarskih radnji uvjetuje dobivanjem odobrenja - Demografska i geografska ograničenja - Opravdanost - Sposobnost postizanja željenog cilja - Dosljednost - Razmjernost)

2013/C 344/20

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Consiglio di Giustizia Amministrativa per la Regione siciliana

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Ottica New Line di Accardi Vincenzo

Tuženik: Comune di Campobello di Mazara

Uz sudjelovanje: Fotottica Media Visione di Luppino Natale Fabrizio e C. s.n.c.

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Consiglio di Giustizia Amministrativa per la Regione siciliana — Tumačenje članaka 49. i 56. UFEU-a te članka 2. stavka 2. točke f) kao i članka 4. stavci 8. i 15. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2006/123/EZ od 12. prosinca 2006., o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, str. 36.) — Regionalno zakonodavstvo koje izdavanje odobrenja za otvaranje novih optičarskih radnji uvjetuje s jedne strane otvaranjem samo jedne radnje na svakih 8 000 stanovnika, te, s druge strane, udaljenošću od najmanje 300 metara u odnosu na postojeće optičarske radnje — Ograničavanje slobode pružanja usluga — Neotklonjivi razlozi općeg interesa — Zaštita zdravlja — Razmjernost

Izreka

Članak 49. UFEU-a treba tumačiti na način da se isti ne protivi regionalnom zakonodavstvu, kakvo je ono iz glavnog postupka, a kojim se određuju ograničenja za izdavanje odobrenja za otvaranje novih optičarskih radnji, propisujući da:

—	se u svakoj geografskoj zoni načelno može otvoriti jedna optičarska radnja na svakih 8 000 stanovnika, i

—	svaka nova optičarska radnja načelno mora poštovati minimalnu udaljenost od 300 metara u odnosu na već postojeće optičarske radnje,

pod uvjetom da nadležne vlasti primjereno koriste ovlasti dane im navedenim zakonodavstvom, pridržavajući se transparentnih i objektivnih kriterija, s ciljem da na sustavan i dosljedan način ostvare ciljeve koji se tim zakonodavstvom žele ostvariti, a koji smjeraju na zaštitu javnog zdravlja na cjelini danog područja, što je sve dužan provjeriti nacionalni sudac.

(1) SL C 370, 17.12.2011.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/13

Presuda Suda (drugo vijeće) od 26. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Højesteret — Danska) — Dansk Jurist- og Økonomforbund, djelujući za Erika Toftgaarda protiv Indenrigs- og Sundhedsministeriet

(Predmet C-546/11) (1)

(Jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja - Zabrana diskriminacije na temelju dobi - Direktiva 2000/78/EZ - Članak 6. stavci 1. i 2. - Odbijanje isplate naknade plaće za vrijeme trajanja raspolaganja službenicima koji su dosegli dob od 65 godina i imaju pravo na starosnu mirovinu)

2013/C 344/21

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Højesteret

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Dansk Jurist- og Økonomforbund, djelujući za Erika Toftgaarda

Tuženik: Indenrigs- og Sundhedsministeriet

Uz sudjelovanje: Centralorganisationernes Fællesudvalg (CFU), Kommunale Tjenestemænd og Overenskomstansatte (KTO), Personalestyrelsen, Kommunernes Landsforening (KL), Danske Regioner

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Højesteret — Tumačenje članka 6. stavaka 1. i 2. Direktive Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja (SL L 303, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 69.) — Utvrđivanje starosne dobi za umirovljenje ili stjecanje prava na starosnu ili invalidsku mirovinu, za potrebe sustava socijalne sigurnosti vezanog za rad — Diskriminacija na temelju dobi — Nacionalno zakonodavstvo koje, za slučaj ukidanja radnog mjesta radnika, predviđa odštetu u visini njegove plaće kroz razdoblje od tri godine ili dok radnik ne dosegne dob za umirovljenje — Plaćanje radniku, s navršenih 65 godina starosti, čije je radno mjesto ukinuto, starosne mirovine, a ne prijašnje plaće, neovisno o njegovom pravu da nastavi profesionalnu djelatnost nakon navršenih 65 godina

Izreka

Članak 6. stavak 2. Direktive 200/78/EZ Vijeća od 27. studenog 2000., o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja, treba tumačiti u smislu da je jedina svrha članka 6. stavka 2. Direktive 2000/78 da se primjenjuje na starosne i invalidske mirovine koje proizlaze iz sustava socijalne sigurnosti vezanog za rad.

Članke 2. i 6. stavak 1. Direktive 2000/78 treba tumačiti u smislu da im je protivan nacionalni propis na temelju kojeg službenici koji su dosegli dob koja im daje pravo na primanje starosne mirovine ne mogu, samo zbog te činjenice, primati naknadu plaće za vrijeme trajanja raspolaganja namijenjenu službenicima koji su otpušteni zbog ukidanja njihovog radnog mjesta.

(1) SL C 13, 14.1.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/14

Presuda Suda (veliko vijeće) od 3. listopada 2013. — Inuit Tapiriit Kanatami i dr. protiv Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije, Kraljevine Nizozemske, Europske komisije

(Predmet C-583/11 P) (1)

(Žalba - Uredba (EZ) br. 1007/2009 - Trgovina proizvodima od tuljana - Ograničenja uvoza i stavljanja navedenih proizvoda na tržište - Tužba za poništenje - Dopuštenost - Pravo fizičkih ili pravnih osoba na podnošenje tužbe - Četvrti stavak članka 263. UFEU-a - Pojam „regulatorni akti” - Zakonodavni akti - Temeljno pravo na učinkovitu sudsku zaštitu)

2013/C 344/22

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Inuit Tapiriit Kanatami, Nattivak Hunters and Trappers Association, Pangnirtung Hunters' and Trappers' Association, Jaypootie Moesesie, Allen Kooneeliusie, Toomasie Newkingnak, David Kuptana, Karliin Aariak, Canadian Seal Marketing Group, Ta Ma Su Seal Products, Inc., Fur Institute of Canada, NuTan Furs, Inc., GC Rieber Skinn AS, Inuit Circumpolar Council Greenland (ICC-Greenland), Johannes Egede, Kalaallit Nunaanni Aalisartut Piniartullu Kattuffiat (KNAPK) (zastupnici: J. Bouckaert, H. Viaene i D. Gillet, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europski parlament (zastupnici: I. Anagnostopoulou i D. Gauci, agenti kao i L. Visaggio, agent), Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Moore i K. Michoel, agenti), Europska komisija (zastupnici: P. Oliver, E. White i K. Mifsud-Bonnici, agenti), Kraljevina Nizozemska.

Predmet

Žalba protiv rješenja Općeg suda (sedmo vijeće) od 6. rujna 2011., Inuit Tapiriit Kanatami i dr./Parlament i Vijeće (T-18/10), kojim se odbija tužba za poništenje Uredbe (EZ) br. 1007/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o trgovini proizvodima od tuljana (SL L 286, str. 36.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 24., str. 288.) — Pojam „regulatorni akt” — Zahtjev da se na osobu osporavana uredba osobno odnosi

Izreka

1.	Žalba se odbija.

Nalaže se Inuit Tapiriit Kanatami, Nattivak Hunters and Trappers Association, Pangnirtung Hunters’ and Trappers’ Association, J. Moesesie, A. Kooneeliusie, T. Newkingnak, D. Kuptana, K. Aariak, Canadian Seal Marketing Group, Ta Ma Su Seal Products, Inc., Fur Institute of Canada, NuTan Furs, Inc., GC Rieber Skinn AS, Inuit Circumpolar Council Greenland (ICC-Greenland), J. Egede i Kalaallit Nunaanni Aalisartut Piniartullu Kattuffiat (KNAPK) da, osim vlastitih troškova, snose i troškove Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije.

3.	Europska komisija snosi vlastite troškove.

(1) SL C 58, 25.2.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/15

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 26. rujna 2013. — Centrotherm Systemtechnik GmbH protiv centrotherm Clean Solutions GmbH & Co. KG, Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

(Predmet C-609/11) (1)

(Žalba - Uredbe (EZ) br. 207/2009 i 2868/95 - Postupak povodom opoziva - Verbalni žig Zajednice CENTROTHERM - Stvarna uporaba - Pojam - Dokazna sredstva - Časna izjava - Članak 134. stavci 1. do 3. Poslovnika Općeg suda - Ovlast Općeg suda preinačiti odluku - Opseg razloga i zahtjeva intervenijenta)

2013/C 344/23

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Centrotherm Systemtechnik GmbH (zastupnici: A. Schulz i C. Onken, Rechtsanwälte, kao i F. Schmidt, Patentenwalt)

Druge stranke u postupku: centrotherm Clean Solutions GmbH & Co. KG (zastupnici: O. Löffel i P. Lange, Rechtsanwälte), Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: G. Schneider, agent)

Predmet

Žalba protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 15. rujna 2011., Centrotherm Clean Solutions protiv OHIM-a (T-427/09), kojom je Opći sud ukinuo odluku četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 25. kolovoza 2009. (predmet R 6/2008-4), u dijelu u kojem se djelomično ukida odluka Odjela za poništaje od 30. listopada 2007. — Stvarna uporaba — Dokaz

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Centrotherm Systemtechnik GmbH snosit će, osim vlastitih, i troškove centrotherm Clean Solutions GmbH & Co. KG-a.

3.	Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 80, 17.3.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/15

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 26. rujna 2013. — Centrotherm Systemtechnik GmbH protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni), centrotherm Clean Solutions GmbH & Co. KG

(Predmet C-610/11 P) (1)

(Žalba - Postupak opoziva - Verbalni žig Zajednice CENTROTHERM - Stvarna uporaba - Dokazna sredstva - Izjava pod prisegom - Teret dokazivanja - Ispitivanje činjenica po službenoj dužnosti - Dodatni dokazi izvedeni pred žalbenim vijećem - Uredba (EZ) br. 207/2009 - Članci 15., 51. i 76. - Uredba (EZ) br. 2868/95 - Pravilo 40. stavak 5.)

2013/C 344/24

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Centrotherm Systemtechnik GmbH (zastupnici: A. Schulz i C. Onken, Rechtsanwälte, kao i F. Schmidt, Patentanwalt)

Druga stranka u postupku: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: G. Schneider, agent), centrotherm Clean Solutions GmbH & Co. KG (zastupnici: O. Löffel i P. Lange, Rechtsanwälte)

Predmet

Žalba podnesena protiv presude Općeg suda (šesto vijeće) od 15. rujna 2011., Centrotherm Systemtechnik/OHIM (T-434/09), kojom je potonji odbio tužbu podnesenu protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 25. kolovoza 2009. (predmet R 6/2008-4), u mjeri u kojoj je njome prihvaćen zahtjev za opoziv žiga CENTROTHERM — Stvarna uporaba žiga — Dokaz

Izreka

1.	Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 15. rujna 2011., Centrotherm Systemtechnik/OHIM — centrotherm Clean Solutions (CENTROTHERM) (T-434/09).

2.	Poništava se točka 2. izreke odluke četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 25. kolovoza 2009. (predmet R 6/2008-4)

3.	Centrotherm Systemtechnik GmbH, Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) i centrotherm Clean Solutions GmbH & Co. KG snose vlastite troškove kako prvostupanjskog tako i žalbenog postupka.

(1) SL C 80, 17.3.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/16

Presuda Suda (drugo vijeće) od 10. listopada 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Hoge Raad der Nederlanden — Nizozemska) — Staatssecretaris van Financiën protiv Pactor Vastgoed BV

(Predmet C-622/11) (1)

(Šesta direktiva o PDV-u - Članak 13. slovo C i članak 20. - Isporuka nepokretne imovine - Pravo izbora u pogledu oporezivanja - Pravo na odbitak - Ispravci odbitaka - Naplata dugovanih iznosa nakon ispravka odbitka PDV-a - Porezni obveznik odgovoran za plaćanje - Porezni obveznik različit od onog koji je prvotno proveo ovaj odbitak i koji nije povezan s transakcijama koje su temelj spomenutog odbitka)

2013/C 344/25

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Staatssecretaris van Financiën

Tuženik: Pactor Vastgoed BV

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Hoge Raad der Nederlanden — Tumačenje članka 20. Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet — zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje (SL L 145, str. 1) — Odbitak ulaznog PDV-a — Ispravci prvotno provedenih odbitaka — Isporuka nepokretne imovine koju je neki isporučitelj izvršio nekoj agenciji za nekretnine — Isporuka prema kojoj se stranke, suprotno primjenjivom zakonodavstvu, odnose kao da je oporeziva transakcija

Izreka

Šesta direktiva Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na poreze na promet — zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje, kako je izmijenjena direktivom Vijeća 95/7/EZ od 10. travnja 1995., mora se tumačiti na način da se protivi tome da se naplata iznosa dugovanih nakon ispravka odbitka poreza na dodanu vrijednost ostvaruje od poreznog obveznika različitog od onog koji je proveo taj odbitak.

(1) SL C 73, 10.3.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/16

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 26. rujna 2013. — Polyelectrolyte Producers Group GEIE (PPG), SNF SAS protiv Europske agencije za kemikalije (ECHA), Kraljevine Nizozemske i Europske komisije

(Predmet C-625/11 P) (1)

(Žalba - Europska agencija za kemikalije (ECHA) - Registracija, evaluacija i autorizacija kemikalija - Uredba (EZ) br. 1907/2006 (Uredba REACH) - Članci 57. i 59. - Tvari koje podliježu autorizaciji - Identifikacija akrilamida kao posebno zabrinjavajuće tvari - Uvrštavanje na popis predloženih tvari - Objava - Rok za tužbu - Članak 102. stavak 1. Poslovnika Općeg suda - Datum od kojega treba računati navedeni rok u slučaju tužbe protiv odluke koja je objavljena isključivo na internetu - Pravna sigurnost - Učinkovita sudska zaštita)

2013/C 344/26

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Polyelectrolyte Producers Group GEIE (PPG), SNF SAS (zastupnici: R. Cana i K. Van Maldegem, odvjetnici)

Druge stranke u postupku: Europska agencija za kemikalije (ECHA) (zastupnici: M. Heikkilä i W. Broere, agenti, uz asistenciju J. Stuycka, advocaata), Kraljevina Nizozemska (zastupnici: C. Wissels i B. Koopman, agenti), Europska komisija (zastupnici: P. Oliver i E. Manhaeve, agenti)

Predmet

Žalba podnesena protiv rješenja Općeg suda (sedmo vijeće) od 21. rujna 2011., PPG i SNF/ECHA (T-268/10), kojim je odbačena kao nedopuštena tužba za poništenje odluke Europske agencije za kemikalije (ECHA) od 30. ožujka 2010. o identifikaciji akrilamida (CE br. 201-173-7) (CAS br. 79 06 1) kao tvari koja ispunjava kriterije iz članka 57. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, str.1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 23., str. 3.) te o uvrštavanju akrilamida na popis tvari predloženih za uvrštenje u Prilog XIV. navedenoj uredbi (popis tvari koje podliježu autorizaciji), donesene na temelju čl. 59. Uredbe — Rok za tužbu — Početak računanja roka — Akt koji se objavljuje isključivo na internetu

Izreka

1.	Ukida se rješenje Općeg suda Europske unije od 21. rujna 2011., PPG i SNF/ECHA (T-268/10).

2.	Ovaj predmet vraća se na odlučivanje Općem sudu Europske unije.

3.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

(1) SL C 25, 28.1.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/17

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 26. rujna 2013. — Polyelectrolyte Producers Group, SNF SAS protiv Europske agencije za kemikalije (ECHA), Europske komisije, Kraljevine Nizozemske

(Predmet C-626/11 P) (1)

(Žalba - Europska agencija za kemikalije (ECHA) - Registracija, evaluacija i autorizacija kemikalija - Uredba (EZ) br. 1907/2006 (Uredba REACH) - Članci 57. i 59. - Tvari koje podliježu autorizaciji - Određenje akrilamida kao tvari koja izaziva najveću zabrinutost - Upis na popis tvari kandidata - Objava popisa na internetskoj stranici ECHA-e - Tužba za poništenje podnesena prije objave navedenog popisa - Dopuštenost)

2013/C 344/27

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: Polyelectrolyte Producers Group, SNF SAS (zastupnici: R. Cana, avocat i K. Van Maldegem, avocat)

Druge stranke u postupku: Europska agencija za kemikalije (ECHA) (zastupnici: M. Heikkilä i W. Broere, agenti, a kojima pomaže J. Stuyck, advocaat), Kraljevina Nizozemska (zastupnici: C. Wissels i B. Koopman, agenti), Europska komisija (zastupnici: P. Oliver i E. Manhaeve, agenti)

Predmet

Žalba podnesena protiv rješenja Općeg suda (sedmo prošireno vijeće) od 21. rujna 2011., Polyelectrolyte Producers Group i SNF protiv ECHA (T-1/10) kojim je odbačena kao nedopuštena tužba za poništenje Odluke Europske agencije za kemikalije (ECHA) od 7. prosinca 2009. kojom je određeno da je akrilamid (EZ br. 201-173-7) tvar koja ispunjava kriterije iz članka 57. Uredbe (EZ) br.1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, str.1.), a koja je Odluka donesena temeljem članka 59. navedene Uredbe — Akt koji se može pobijati

Izreka

1.	Ukida se rješenje Općeg suda Europske unije od 21. rujna 2011., PPG i SNF/ECHA (T-1/10).

2.	Predmet se vraća Općem sudu Europske unije.

3.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

(1) SL C 39, 11.02.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/17

Presuda Suda (treće vijeće) od 19. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour de cassation — Belgija) — Martin y Paz Diffusion SA protiv Davida Depuydta i Fabriek van Maroquinerie Gauquie NV

(Predmet C-661/11) (1)

(Žigovi - Direktiva 89/104/EEZ - Članak 5. - Odobrenje nositelja žiga dano trećoj osobi za uporabu znaka koji je istovjetan sa žigom - Odobrenje dano u okviru podijeljenog korištenja - Mogućnost da navedeni nositelj okonča podijeljeno korištenje i da nastavi isključivu uporabu svog žiga)

2013/C 344/28

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour de cassation

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Martin y Paz Diffusion SA

Tuženici: David Depuydt i Fabriek van Maroquinerie Gauquie NV

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Cour de cassation — Tumačenje čl. 5. st. 1 i čl. 8. st. 1. prve Direktive Vijeća 89/104/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima (SL 1989, L 40, str. 1.) — Prava nositelja registriranog žiga u slučaju trajnog dijeljenja korištenja žiga s trećom osobom u okviru nekog oblika suvlasništva za dio proizvoda u pitanju i neopozivog odobrenja nositelja danog toj trećoj osobi za uporabu navedenog žiga — Nacionalno pravilo koje zabranjuje nositelju žiga nepošteno ili zlouporabno izvršavanje svog prava — Zabrana nositelju žiga da žig koristi na štetu trećih — Sankcija

Izreka

Članak 5. prve Direktive Vijeća 89/104/EEZ od 21. prosinca 1988. o usklađivanju zakonodavstava država članica o žigovima, kako je izmijenjena Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru od 2. svibnja 1992., ne dopušta da nositelj žiga koji je, u okviru podijeljenog korištenja s trećom osobom, bio odobrio toj trećoj osobi uporabu znakova koji su istovjetni s njegovim žigovima za određene proizvode iz razreda za koje su ovi žigovi registrirani, i koji to više ne odobrava, bude uskraćen za bilo kakvu mogućnost da toj trećoj osobi suprotstavi isključivo pravo koje mu je povjereno temeljem navedenih žigova i da sam izvršava to isključivo pravo za proizvode istovjetne proizvodima navedene treće osobe.

(1) SL C 89, 24.3.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/18

Presuda Suda (deveto vijeće) od 26. rujna 2013. — Alliance One International Inc. protiv Europske komisije

(Predmet C-668/11 P) (1)

(Žalba - Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Španjolsko tržište za kupnju i prvu preradu sirovog duhana - Određivanje cijena i podjela tržišta - Povreda članka 81. Ugovora o EZ - Pripisivanje protupravnog ponašanja podružnice društvu majci - Odvraćajući učinak - Jednako postupanje - Suradnja - Obveza obrazlaganja - Olakotne okolnosti)

2013/C 344/29

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Žalitelj: Alliance One International Inc. (zastupnici: M. Odriozola i A. Vide, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: F. Castillo de la Torre i J. Bourke, agenti)

Predmet

Žalba protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 12. listopada 2011. Agroexpansion/Commission (T-38/05) kojom je Opći sud odbio dio tužbenog zahtjeva za djelomično poništenje Odluke Komisije C(2004) 4030 final od 20. listopada 2004. o postupku primjene članka 81. stavka 1. Ugovora o [EZ-u] (predmet COMP/C.38.238/B2 — Sirovi duhan — Španjolska)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Nalaže se Alliance One International Inc. snošenje troškova.

(1) SL C 89, 24.3.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/18

Presuda Suda (deveto vijeće) od 26. rujna 2013. — Alliance One International, Inc. protiv Europske komisije

(Predmet C-679/11) (1)

(Žalba - Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Španjolsko tržište kupnje i prve prerade sirovog duhana - Utvrđivanje cijena i podjela tržišta - Povreda članka 81. UEZ-a - Pripisivanje protupravnog ponašanja podružnice društvu majci - Obveza obrazlaganja - Temeljna prava - Odvraćajući učinak - Jednako postupanje - Olakotne okolnosti - Suradnja - Neograničena nadležnost - Ne ultra petita - Pravo na pravično suđenje)

2013/C 344/30

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Alliance One International, Inc. (zastupnici: M Odriozola i A Vide, abogados)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: F. Castillo de la Torre, E. Gippini Fournier, J. Bourke i C. Urraca Caviedes, agenti)

Predmet

Žalba podnesena protiv presude Općeg suda (deveto vijeće) od 12. listopada 2011., Alliance One International/Komisija (T-41/05), kojom je smanjen iznos novčane kazne izrečene Agroexpansiónu, za čije se plaćanje za čije su plaćanje Alliance One International, Inc. i Agroexpansión solidarno odgovorni, i kojom je odbijen preostali tužbeni zahtjev za djelomično poništenje Odluke C(2004)4030 Komisije od 20. listopada 2004. koja se odnosi na postupak primjene čl. 81. st. 1. Ugovora o EZ-u (Predmet COMP/C.38.238/B.2 — Sektor sirovog duhana u Španjolskoj), u pogledu zabranjenog sporazuma koji ima za cilj utvrđivanje cijena koje se plaćaju proizvođačima i utvrđenje količine koje se od njih kupuju na španjolskom tržištu sirovog duhana

Izreka

1.	Žalba i protužalba se odbijaju.

2.	Nalaže se Alliance One International Inc. snošenje troškova koji se odnose na žalbu.

3.	Nalaže se Komisiji snošenje troškova koji se odnose na protužalbu.

(1) SL C 73, 10.3.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/19

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 19. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Juzgado de lo Social no 1 de Lleida — Španjolska) — Betriu Montull, Marc protiv Instituto Nacional de la Seguridad Social (INSS)

(Predmet C-5/12) (1)

(Socijalna politika - Direktiva 92/85/EEZ - Zaštita sigurnosti i zdravlja trudnih radnica, radnica koje su nedavno rodile ili doje na radnom mjestu - Članak 8. - Rodiljni dopust - Direktiva 76/207/EEZ - Jednako postupanje prema radnicima i radnicama - Članak 2. stavci 1. i 3. - Pravo na dopust zaposlene majke nakon rođenja djeteta - Moguće korištenje od strane zaposlene majke ili zaposlenog oca - Majka izvan sustava rada i bez prijave u javni sustav socijalnog osiguranja - Isključenje prava na dopust zaposlenog oca - Biološki otac i otac po posvojenju - Načelo jednakog postupanja)

2013/C 344/31

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de lo Social no 1 de Lleida

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Betriu Montull, Marc

Tuženik: Instituto Nacional de la Seguridad Social (INSS)

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Juzgado de lo Social de Lleida — Tumačenje Direktive Vijeća 76/207/EEZ od 9. veljače 1976. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pogledu pristupa zapošljavanju, strukovnom osposobljavanju i napredovanju te uvjeta rada (SL L 39, str. 40.), Direktive Vijeća 96/34/EZ od 3. lipnja 1996. o Okvirnom sporazumu o roditeljskom dopustu koji su zaključili UNICE, CEEP i ETUC (SL L 145, str. 4.) — Nacionalno zakonodavstvo koje u korist majke propisuje pravo na dopust radi dojenja šest tjedana nakon poroda — Pravo zaposlenog oca na dopust — Pretpostavke — Nacionalno zakonodavstvo koje zaposlenim očevima po posvojenju, ali ne i biološkim očevima, daje pravo prekinuti ugovor o radu uz povlasticu zadržavanja radnog mjesta i naknadom plaće na teret socijalnog osiguranja — Povreda načela jednakog postupanja

Izreka

Direktivu Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o provođenju poticajnih mjera za poboljšanje sigurnosti i zdravlja trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje na radnom mjestu (deseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) i Direktivu Vijeća 76/207/EEZ od 9. veljače 1976. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pogledu pristupa zapošljavanju, strukovnom osposobljavanju i napredovanju te uvjeta rada valja tumačiti na način da se ne protive nacionalnoj mjeri poput ove koja je predmet glavnog postupka, a prema kojoj otac djeteta koji je u radnom odnosu može, u dogovoru s majkom koja je također u radnom odnosu, ostvarivati pravo na rodiljni dopust nakon proteka šest tjedana obveznog dopusta majke nakon poroda, osim ako postoji opasnost za zdravlje majke, dok, s druge strane, otac djeteta koji je u radnom odnosu nema pravo na dopust ako majka djeteta nije u radnom odnosu i nije prijavljena u javni sustav socijalnog osiguranja.

(1) SL C 98, 31.3.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/19

Presuda Suda (prvo vijeće) od 3. listopada 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Juzgado de Primera Instancia no 2 de Badajoz — Španjolska) — Soledad Duarte Hueros protiv Autociba SA, Automóviles Citroen Espanja SA

(Predmet C-32/12) (1)

(Direktiva 1999/44/EZ - Prava potrošača u slučaju nesukladnosti robe s ugovorom - Neznatna nesukladnost - Nepostojanje prava na raskid ugovora - Ovlasti nacionalnog suca)

2013/C 344/32

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Juzgado de Primera Instancia no 2 de Badajoz

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Soledad Duarte Hueros

Tuženik: Autociba SA, Automóviles Citroen España SA

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Juzgado de Primera Instancia — Badajoz — Tumačenje članka 3. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća br. 1999/44/EZ od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i povezanim jamstvima (SL L 171, str. 12.) — Prava potrošača — Neznatna nesukladnost robe — Nepopravljanje navedene robe — Zahtjev za raskid ugovora o kupoprodaji — Neprihvatljivost — Nepostojanje supsidijarnog zahtjeva na odgovarajuće umanjenje cijene — Mogućnost da nacionalni sudac po službenoj dužnosti ispita mogućnost odgovarajućeg umanjenja cijene.

Izreka

Direktivu Europskog parlamenta i Vijeća br. 1999/44/EZ od 25. svibnja 1999. o određenim aspektima prodaje robe široke potrošnje i povezanim jamstvima treba tumačiti na način da se protivi zakonodavstvu države članice poput onoga u predmetu u glavnom postupku, a koje u slučaju kada kupac koji ima pravo na odgovarajuće umanjenje cijene utvrđene ugovorom o kupoprodaji tužbom zahtijeva jedino raskid ugovora, a tome se ne može udovoljiti zbog neznatnosti nesukladnosti robe, ne dozvoljava uredujućem nacionalnom sucu da po službenoj dužnosti odredi umanjenje cijene, pa čak i u slučaju kada navedeni potrošač nije ovlašten niti preinačiti podnesenu tužbu niti podnijeti novu tužbu u tu svrhu.

(1) SL C 98, 31.3.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/20

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 19. rujna 2013. — European Federation of Ink i Ink Cartrige Manufacturers (EFIM) protiv Europske komisije, Lexmark International Technology SA

(Predmet C-56/12 P) (1)

(Žalba - Tržišno natjecanje - Zlouporaba vladajućeg položaja - Tržište spremnika s tintom - Odluka o odbijanju pritužbe - Nepostojanje interesa Zajednice - Mala vjerojatnost dokazivanja povrede članka 82. UEZ-a - Važnost težine navodnog kaznenog djela)

2013/C 344/33

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: European Federation of Ink i Ink Cartrige Manufacturers (EFIM) (zastupnik: D. Ehle, Rechtsanwalt)

Druge stranke u postupku: Europska komisija (zastupnici: A. Antoniadis i C. Hödlmayr, agenti, uz asistenciju W. Berga, Rechtsanwalt), Lexmark International Technology

Predmet

Žalba podnesena protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 24. studenoga, EFIM protiv Komisije (T-296/09) kojom je Opći sud odbio tužbu za poništenje odluke Komisije C(2009) 4125 od 20. svibnja 2009. o odbijanju pritužbe COMP/C-3/39.391, koja se odnosi na navodne povrede članaka 81. UEZ-a i 82. UEZ-a od strane društava Hewlett-Packard, Lexmark, Canon i Epson na tržištu spremnika s tintom — Nadležnost Komisije — Obveze pri ispitivanju pritužbi — Nepostojanje interesa Zajednice — Razmjernost — Nepostojanje obrazloženja — Povreda prava obrane — Priopćenje Komisije o postupanju s pritužbama

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	European Federation of Ink i Ink Cartridge Manufacturers (EFIM) nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 118, 21.4.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/20

Presuda Suda (prvo vijeće) od 3. listopada 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Bundesgerichtshof — Njemačka) — BKK Mobil Oil Körperschaft des öffentlichen Rechts protiv Zentrale zur Bekämpfung unterlauteren Wettbewerbs eV

(Predmet C-59/12) (1)

(Direktiva 2005/29/EZ - Nepoštena poslovna praksa - Područje primjene - Zavaravajuće informacije koje je prenio javni fond zdravstvenog osiguranja iz sustava zakonskog socijalnog osiguranja - Zavod ustanovljen kao javnopravno tijelo)

2013/C 344/34

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: BKK Mobil Oil Körperschaft des öffentlichen Rechts

Tuženik: Zentrale zur Bekämpfung unlauteren Wettbewerbs eV

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Bundesgerichtshof — Tumačenje članka 3. stavka 1. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. o nepoštenoj poslovnoj praksi poslovnog subjekta u odnosu prema potrošaču na unutarnjem tržištu i o izmjeni Direktive Vijeća 84/450/EEZ, direktiva 97/7/EZ, 98/27/EZ i 2002/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 Europskog parlamenta i Vijeća („Direktiva o nepoštenoj poslovnoj praksi”) (SL L 149, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 8., str. 101.) u svezi s člankom 2. točkom (d) te Direktive — Područje primjene — Pojmovi „poslovna praksa” i „poslovni subjekt” — Reklama/promidžbena poruka fonda javnog zdravstvenog osiguranja koja sadrži zavaravajuće informacije o šteti koju će pretrpjeti klijenti u slučaju promjene fonda za zdravstveno osiguranje

Izreka

(1) SL C 138,12.5.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/21

Presuda Suda (drugo vijeće) od 10. listopada 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Cour administrative — Luksemburg) — Adzo Domenyo Alokpa, Jarel Mondoulou, Eja Mondoulou protiv Ministre du Travail, de l'Emploi et de l'Immigration

(Predmet C-86/12) (1)

(Građanstvo Unije - Članci 20. UFEU-a i 21. UFEU-a - Direktiva 2004/38/EZ - Pravo boravišta državljanina treće zemlje koji je izravan srodnik u uzlaznoj liniji maloljetnog građana Unije - Građani Unije rođeni u državi članici različitoj od one koje su državljani i koji se nisu koristili svojim pravom slobodnog kretanja - Temeljna prava)

2013/C 344/35

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour administrative

Stranke u glavnom postupku

Tužitelji: Adzo Domenyo Alokpa, Jarel Mondoulou, Eja Mondoulou

Tuženici: Ministre du Travail, de l'Emploi et de l'Immigration

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Cour administrative — Tumačenje čl. 20. UFEU i čl. 20, 21., 24., 33. i 34. Povelje o temeljnim pravima — Odbijanje države članice da prizna pravo boravišta državljaninu treće zemlje, u slučaju kada taj državljanin izravni srodnik i isključivo sam uzdržava svoju maloljetnu djecu koja su građani Unije i imaju državljanstvo jedne države članice — Nepostojanje zajedničke obiteljske zajednice djece sa drugim izravnim srodnikom koji boravi u drugoj državi članici — Domašaj odluke kojom se ne dozvoljava boravište, izdavanje boravišne dozvole i radne dozvole — Posljedice u odnosu na uživanje bitnog sadržaja povezanih sa statusom građanina Unije

Izreka

U okolnostima poput onih u glavnom postupku članke 20. UFEU-a i 21. UFEU-a treba tumačiti na način da istima nije protivno da država članica državljaninu treće zemlje odbije priznati pravo boravišta na svom državnom području, u slučaju kada taj državljanin isključivo sam uzdržava maloljetnu djecu koja su građani Unije i koja s njim borave u toj državi članici od svog rođenja, a da nemaju njeno državljanstvo i nisu se koristili pravom slobodnog kretanja, pod uvjetom da ti građani Unije ne ispunjavaju uvjete predviđene Direktivom 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ ili da im takvo odbijanje ne bi uskratilo mogućnost stvarnog uživanja bitnog sadržaja prava koja proizlaze iz statusa građanina Unije, što mora provjeriti sud koji je uputio zahtjev.

(1) SL C 138, 12.5.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/22

Presuda Suda (peto vijeće) od 10. listopada 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Amministrativo Regionale per le Marche — Italija) — Swm Costruzioni 2 SpA, Mannocchi Luigino DI protiv Provincia di Fermo

(Predmet C-94/12) (1)

(Javna nabava - Direktiva 2004/18/EZ - Ekonomska i financijska sposobnost - Tehnička i/ili stručna sposobnost - Članak 47. stavak 2. i članak 48. stavak 3. - Ovlaštenje gospodarskom subjektu za oslanjanje na sposobnost drugih subjekata - Članak 52. - Sustav potvrđivanja - Ugovori o javnim radovima - Nacionalno zakonodavstvo koje propisuje posjedovanje potvrde o osposobljenosti koja odgovara kategoriji i vrijednosti radova koji su predmet nabave - Zabrana oslanjanja na potvrde više subjekata za radove iz iste kategorije)

2013/C 344/36

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per le Marche

Stranke u glavnom postupku

Tužitelji: Swm Costruzioni 2 SpA, Mannocchi Luigino DI

Tuženik: Provincia di Fermo

Uz sudjelovanje: Torelli Dottori SpA

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Tribunale Amministrativo Regionale per le Marche — Tumačenje članka 47. stavka 2. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL L 134, str. 114) — Ekonomska i financijska sposobnost gospodarskog subjekta — Mogućnost oslanjanja na sposobnost drugih subjekata — Nacionalni propis koji ograničava ovu mogućnost na samo jednog drugog subjekta za svaku kategoriju osposobljenosti koju propisuje društvo za potvrđivanje

Izreka

Članak 47. stavak 2. i članak 48. stavak 3. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama, zajedno s člankom 44. stavkom 2. navedene direktive, treba tumačiti na način da se oni protive nacionalnom propisu, poput ovoga koji je predmet glavnog postupka, koji gospodarskim subjektima koji sudjeluju u postupku za sklapanje ugovora o javnim radovima općenito zabranjuje oslanjati se na sposobnost više poduzetnika za istu kategoriju osposobljenosti.

(1) SL C 151, 26.5.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/22

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. listopada 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Korkein hallinto-oikeus — Finska) — Laboratoires Lyocntre protiv Lääkealan turvallisuus- ja kehittämiskeskus, Sosiaali- ja terveysalan lupa- ja valvontavirasto

(Predmet C-109/12) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Usklađivanje zakonodavstava - Medicinski proizvodi - Direktiva 93/42/EEZ - Lijekovi za humanu primjenu - Direktiva 2001/83/EZ - Pravo nadležnog nacionalnog tijela da proizvod stavljen na tržište u drugoj državi članici kao medicinski proizvod s oznakom CE klasificira kao lijek za humanu primjenu - Primjenjivi postupak)

2013/C 344/37

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Korkein hallinto-oikeus

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Laboratoires Lyocntre

Tuženici: Lääkealan turvallisuus- ja kehittämiskeskus, Sosiaali- ja terveysalan lupa- ja valvontavirasto

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Korkein hallinto-oikeus — Tumačenje Direktive Vijeća 93/42/EEZ od 14. lipnja 1993. o medicinskim proizvodima (SL L 169, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 53., str. 5.) i Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenog 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu (SL L 311, str. 67.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 56., str. 27.) kako je izmijenjena Direktivom 2004/27/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o izmjeni Direktive 2001/83/EZ o zakoniku Zajednice koji se odnosi na lijekove za humanu uporabu (SL L 136, str. 34.) — Vaginalni pripravak koji sadrži žive bakterije mliječne kiseline — Pravo nadležnog nacionalnog tijela da pripravak stavljen na tržište u drugoj državi članici kao medicinski proizvod s oznakom CE, u smislu Direktive 93/42, zbog njegovog farmakološkog, imunološkog ili metaboličkog djelovanja klasificira kao lijek u smislu Direktive 2001/83 — Primjenjivi postupak

Izreka

Klasificiranje proizvoda u državi članici kao medicinskog proizvoda s oznakom CE, na temelju Direktive Vijeća 93/42/EEZ od 14 lipnja 1993. o medicinskim proizvodima, kako je izmijenjena Direktivom 2007/47/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007., ne sprečava nadležna tijela druge države članice da klasificiraju taj isti proizvod, zbog njegova farmakološkog, imunološkog ili metaboličkog djelovanja, kao lijek u smislu članka 1. točke (2) podtočke b. Direktive 2001/83/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenog 2001. o zakoniku Zajednice o lijekovima za humanu primjenu, kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1901/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006.

Nadležna tijela države članice, da bi mogla klasificirati kao lijek na temelju Direktive 2001/83, kako je izmijenjena Uredbom br. 1901/2006, proizvod koji je u drugoj državi članici već klasificiran kao medicinski proizvod s oznakom CE na temelju Direktive 93/42/EZ, kako je izmijenjena Direktivom 2007/47, moraju prije primjene postupka klasifikacije predviđenog Direktivom 2001/83, kako je izmijenjena Uredbom br. 1901/2006, primijeniti postupak predviđen člankom 18. Direktive 93/42, kako je izmijenjena Direktivom 2007/47 i, ako je potrebno, postupak predviđen člankom 8. navedene Direktive 93/42.

Unutar iste države članice, proizvod koji, iako nije istovjetan drugom proizvodu koji je klasificiran kao lijek, ima isti sastojak i isti način djelovanja kao taj proizvod, ne može se, u načelu, stavljati u promet kao medicinski proizvod na temelju Direktive 93/42, kako je izmijenjena Direktivom 2007/47, osim ako se zbog neke druge značajke svojstvene takvom proizvodu, koja je relevantna u smislu članka 1. točke (2) podtočke b. navedene Direktive 93/42, ne zahtijeva da ga se klasificira i stavlja u promet kao medicinski proizvod, što mora utvrditi sud koji je uputio zahtjev.

(1) SL C 133, 5.5.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/23

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. listopada 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Supreme Court — Irska) — Donal Brady protiv Environmental Protection Agency

(Predmet C-113/12) (1)

(Okoliš - Direktiva 75/442/EEZ - Gnojnica proizvedena i uskladištena u svinjogojskoj farmi s ciljem predaje poljoprivrednicima radi korištenja kao gnojivo na njihovim zemljištima - Označavanje kao „otpad” ili „nusproizvod” - Uvjeti - Teret dokazivanja - Direktiva 91/676/EEZ - Neprenošenje - Osobna odgovornost uzgajivača za poštivanje prava Unije u materiji gospodarenja otpadom i gnojivima od strane poljoprivrednika)

2013/C 344/38

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Supreme Court

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Donal Brady

Tuženik: Environmental Protection Agency

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Supreme Court — Tumačenje članka 2. stavka 1. točka (b) Direktive Vijeća br. 75/442/EEZ od 15. srpnja 1975. o otpadu (SL L 194, str. 39.), kako je izmijenjena direktivom Vijeća br. 91/156/EEZ od 18. ožujka 1991. (SL L 78, str. 32.) — Pojam otpada — Svinjska gnojnica kojom uzgajivač svinja kao gnojivom opskrbljuje poljoprivrednike — Pravo države članice da uzgajivaču nametne osobnu odgovornost u slučaju da poljoprivrednici koji koriste njegovu gnojnicu kao gnojivo krše pravo Unije u materiji kontrole otpada.

Izreka

Članak 1. točka (a) prva alineja Direktive Vijeća br. 75/442/EEZ od 15. srpnja 1975. o otpadu (SL L 194, str. 39.) kako je izmijenjena odlukom Komisije br. 96/350/EZ od 24. svibnja 1996. treba tumačiti na način da gnojnica proizvedena na farmi za intenzivan uzgoj svinja i uskladištena prije nego ju se isporuči poljoprivrednicima za korištenje kao gnojivo ne predstavlja „otpad” u smislu navedene odredbe, već nusproizvod, kada proizvođač namjerava u budućnosti unovčiti spomenutu gnojnicu pod uvjetima koji su za njega ekonomski povoljni, bez prethodne prerade i u kontinuitetu s postupkom proizvodnje, pod uvjetom da postoji ne samo mogućnost već i izvjesnost takve namjene. Na nacionalnim je sudovima da provjere jesu li ti različiti kriteriji ispunjeni, uzimajući u obzir sve bitne okolnosti slučajeva o kojima vode postupke.

Pravo Unije se ne protivi tome da na proizvođaču gnojnice leži teret dokazivanja da su ispunjene pretpostavke da se smatra da neka tvar — kao što je proizvedena, uskladištena i predana gnojnica u okolnostima kakve su one iz glavnog postupka — predstavlja nusproizvod, pod uvjetom da na taj način nije dovedena u pitanje učinkovitost prava, a osobito Direktive 75/442, kako je izmijenjena odlukom 96/350, te da je osigurano poštivanje obveza koje proizlaze iz tog prava, a osobito obveza da se pod doseg te direktive ne podvrgava tvari koje se primjenom navedenih kriterija prema praksi Suda imaju smatrati nusproizvodima na koje se ona ne primjenjuje.

Članak 2. stavak 1. točka (b) iii) Direktive 75/442 kako je izmijenjena odlukom 96/350 treba se tumačiti na način da se, u slučaju kada direktiva Vijeća 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora nije prenesena u pravo države članice, ne može smatrati da su otpadne vode nastale unutar svinjogojske farme koja se nalazi u navedenoj državi članici — zbog samog postojanja potonje direktive – „regulirane drugim zakonodavstvom” u smislu navedene odredbe.

Pod pretpostavkom da gnojnicu proizvedenu i uskladištenu na svinjogojskoj farmi treba klasificirati kao „otpad” u smislu članka 1. točke (a) Direktive 75/442, kako je izmijenjena odlukom 96/350:

—

članak 8. navedene direktive treba tumačiti na način da je isti u suprotnosti s time da se smatra da je uzgajivač ovlašten, pod bilo kojim uvjetima, otuđiti takav otpad ustupajući ga poljoprivredniku koji ga koristi kao gnojivo na svojoj zemlji, ukoliko se pokaže da taj poljoprivrednik nema niti ovlaštenje predviđeno u članku 10. navedene direktive niti je oslobođen obveze posjedovanja takvog ovlaštenja i registriran sukladno odredbama članka 11. navedene direktive, i

—

članke 8., 10. i 11. navedene direktive, promatrane zajedno, treba tumačiti na način da su u suprotnosti s time da predaja takvog otpada poljoprivredniku koji ga koristi kao gnojivo na svojoj zemlji i koji je nositelj ovlaštenja iz članka 10. ili je pak oslobođen obveze posjedovanja takvog ovlaštenja te je registriran sukladno odredbama članka 11. navedene direktive, bude uvjetovana time da uzgajivač svinja preuzme jamstvo da će njegov suugovornik poštovati pravila koja se sukladno pravu Unije o gospodarenju otpadom i gnojivima primjenjuju na postupke valorizacije koje potonji provodi.

(1) SL C 151, 26.5.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/24

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 26. rujna 2013. — Republika Francuska protiv Europske komisije

(Predmet C-115/12 P) (1)

(Žalba - Europski fond za regionalni razvoj (ERDF) - Strukturna potpora Zajednice u regiji Martinique - Smanjenje financijske potpore - Ugovori o javnim radovima - Usklađenost postupaka s odredbama Unije - Usklađivanje postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima - Direktiva 93/37/EEZ - Članak 2. - Pojam „izravna subvencija‚ - Pojam‘opreme za sport, rekreaciju i zabavu”)

2013/C 344/39

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Republika Francuska (zastupnici: E. Belliard i N. Rouam, agenti)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: F. Dintilhac i A. Steiblytė, agenti)

Predmet

Žalba je uložena protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) od 16. prosinca 2011., Francuska/Komisija (T-488/10), kojom je Opći sud odbio tužbu za poništenje Odluke Komisije C(2010) 5229 od 28. srpnja 2010. kojom se ukida jedna dio financijske potpore Europskog fonda za regionalni razvoj (ERDF) na temelju jedinstvenog programskog dokumenta za cilj br. 1 za strukturnu potporu Zajednice u regiji Martinique — Usklađivanje postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima — Pojam „izravna subvencija” — Pojam „oprema za sport, rekreaciju i zabavu”- Povreda prava — Nepostojanje obrazloženja

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Nalaže se Republici Francuskoj snošenje troškova.

(1) SL C 138, 12.5.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/24

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. listopada 2013. — Bernhard Rintisch protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i industrijski dizajni), Bariatrix Europe Inc. SAS

(Predmet C-120/12 P) (1)

(Žalba - Žig zajednice - Uredba (EZ) br. 40/94 - Članak 74. stavak 2. - Uredba (EZ) br. 2868/95 - Pravilo 50. stavak 1. prvi i treći podstavak - Prigovor nositelja ranijeg žiga - Postojanje žiga - Dokazi izneseni u prilog prigovoru nakon isteka roka određenog u tu svrhu - Neuzimanje u obzir - Diskrecijska ovlast žalbenog vijeća - Suprotna odredba - Okolnosti koje ne dopuštaju uzimanje u obzir novih ili dodatnih dokaza)

2013/C 344/40

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Bernhard Rintisch (zastupnik: A. Dreyer, Rechtsanwalt)

Druge stranke u postupku: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i industrijski dizajni) (zastupnik: G. Schneider, agent), Bariatrix Europe Inc. SAS

Predmet

Žalba uložena protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) od 16. prosinca 2011., Rintisch/OHIM (T-62/12) kojom je Opći sud odbio tužbu za poništenje koju je podnio nositelj nacionalnih verbalnih i figurativnih žigova „PROTI”, „PROTIPOWER” i „PROTIPLUS” za proizvode klasificirane u 29. i 32. razredu i nacionalnog trgovačkog naziva „PROTITOP” za proizvode klasificirane u 29., 30. i 32. razredu, protiv odluke R 740/2008-4 četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (OHIM) od 15. prosinca 2008. kojom se odbacuje tužba podnesena protiv odluke Odjela za prigovore kojom je odbijen prigovor tužitelja vezano uz registraciju verbalnog žiga „PROTI SNACK” za proizvode klasificirane u 5., 29., 30. i 32. razredu — Nepravodobno podnošenje dokumenata — Diskrecijska ovlast predviđena člankom. 74. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 40/94 (koji je postao članak 76. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Bernhardu Rintischu nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 165, 9.6.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/25

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. listopada 2013. — Bernhard Rintisch protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i industrijski dizajni), Valfleuri Pâtes alimentaires SA

(Predmet C-121/12 P) (1)

2013/C 344/41

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Bernhard Rintisch (zastupnik: A. Dreyer, Rechtsanwalt)

Druge stranke u postupku: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i industrijski dizajni) (zastupnik: G. Schneider, agent), Valfleuri Pâtes alimentaires SA (zastupnik: F. Baujoin, avocat)

Predmet

Žalba uložena protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) od 16. prosinca 2011., Rintisch/OHIM — Valfleuri Pâtes alimentaires (T-109/09) kojom je Opći sud odbio tužbu za poništenje koju je podnio nositelj određenih verbalnih žigova, nacionalnih i žigova Zajednice, nacionalnog figurativnog žiga i trgovačkog naziva koji sadrži izraz „PROTI” za proizvode klasificirane u 5., 29., 30. i 32. razredu, protiv odluke R 1660/2007-4 četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (OHIM) od 21. siječnja 2009. o odbacivanju žalbe podnesene protiv odluke Odjela za prigovore kojom se odbija prigovor žalitelja uložen protiv registracije verbalnog žiga „PROTIVITAL” za proizvode klasificirane u 5., 29. i 30. razredu — Nepravodobno podnošenje dokumenata — Diskrecijska ovlast predviđena člankom. 74. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 40/94 (koji je postao članak 76. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Bernhardu Rintischu nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 165, 9.6.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/25

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. listopada 2013. — Bernhard Rintisch protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i industrijski dizajni), Valfleuri Pâtes alimentaires SA

(Predmet C-122/12 P) (1)

(Žalba - Žig zajednice - Uredba (EZ) br. 40/94 - Članak 74. stavak 2. - Uredba (EZ) br. 2868/95 - Pravilo 50. stavak 1. prvi i drugi podstavak - Prigovor nositelja ranijeg žiga - Postojanje žiga - Dokazi izneseni u prilog prigovoru nakon isteka roka određenog u tu svrhu - Neuzimanje u obzir - Diskrecijska ovlast žalbenog vijeća - Suprotna odredba - Okolnosti koje ne dopuštaju uzimanje u obzir novih ili dodatnih dokaza)

2013/C 344/42

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Bernhard Rintisch (zastupnik: A. Dreyer, Rechtsanwalt)

Predmet

Žalba uložena protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) od 16. prosinca 2011., Rintisch/OHIM — Valfleuri Pâtes alimentaires (T-152/09) kojom je Opći sud odbio tužbu za poništenje koju je podnio nositelj određenih verbalnih žigova, nacionalnih i žigova Zajednice, nacionalnog figurativnog žiga i trgovačkog naziva koji sadrži izraz „PROTI” za proizvode klasificirane u 5., 29., 30. i 32. razredu, protiv odluke R 1661/2007-4 četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (OHIM) od 3. veljače 2009. o odbacivanju žalbe podnesene protiv odluke Odjela za prigovore kojom se odbija prigovor žalitelja protiv registracije verbalnog žiga „PROTIACTIVE” za proizvode klasificirane u 5., 29. i 30. razredu — Nepravodobno podnošenje dokumenata — Diskrecijska ovlast predviđena člankom. 74. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 40/94 (koji je postao članak 76. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 207/2009)

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Bernhardu Rintischu nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 165, 9.6.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/26

Presuda Suda (treće vijeće) od 19. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Oberster Gerichtshof — Austrija) — Pensionsversicherungsanstalt protiv Petera Breya

(Predmet C-140/12) (1)

(Sloboda kretanja osoba - Građanstvo Unije - Direktiva 2004/38/EZ - Pravo boravišta na dulje od tri mjeseca - Članak 7. stavak 1. točka (b) - Osoba koja je prestala imati status radnika - Nositelj prava na starosnu mirovinu - Uvjet dostatnih sredstava da ne postane teret „sustavu socijalne pomoći” države članice domaćina - Zahtjev za posebno nedoprinosno novčano davanje - Nadomjesni dodatak za upotpunjavanje starosne mirovine - Uredba (EZ) br. 883/2004 - Članak 3. stavak 2. i članak 70. - Nadležnost države članice boravišta - Uvjeti dodjele - Pravo zakonitog boravišta na državnom području - Usklađenost s pravom Unije)

2013/C 344/43

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Oberster Gerichtshof

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Pensionsversicherungsanstalt

Tuženik: Peter Brey

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Oberster Gerichtshof — Tumačenje članka 7. stavka 1. točke (b) Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL L 158, str. 77) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 42.), s izmjenama — Pravo građanina Unije da nakon što je prestao sa svojom profesionalnom aktivnošću boravi dulje od tri mjeseca na području druge države članice — Situacija u kojoj navedeni građanin prima mirovinu u nižem iznosu od egzistencijalnog minimuma države članice domaćina i zbog toga traži dodjelu nadomjesnog dodatka („Ausgleichszulage”), koji je posebno nedoprinosno novčano davanje

Izreka

Pravo Unije, osobito kako slijedi iz članaka 7. stavak 1. točku (b), 8. stavak 4. i 24. stavke 1. i 2. Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ, treba tumačiti na način da se protivi propisu države članice, kao što je to onaj u glavnom postupku, koji, čak i za razdoblje nakon prva tri mjeseca boravka, u svakom slučaju i automatski isključuje dodjelu davanja kao što je to nadomjesni dodatak predviđen člankom 292. stavkom 1. Općeg zakona o socijalnoj sigurnosti (Allgemeines Sozialversicherungsgesetz), kako je izmijenjen, s učinkom od 1. siječnja 2011., Zakonom o proračunu (Budgetbegleitgesetzes 2011), ekonomski neaktivnom državljaninu druge države članice, iz razloga što on, unatoč tome što mu je izdana potvrda o prijavi, ne ispunjava uvjete za uživanje prava zakonitog boravišta dulje od tri mjeseca na području prve države članice, s obzirom na to da postojanje takvog prava boravišta ovisi o tome da državljanin mora imati dostatna sredstva da ne traži navedeno davanje.

(1) SL C 165, 9.6.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/26

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 26. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Bundesgerichtshof — Njemačka) — Salzgitter Mannesmann Handel GmbH protiv SC Laminorul SA

(Predmet C-157/12) (1)

(Područje slobode, sigurnosti i pravde - Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Uredba (EZ) br. 44/2001 - Članak 34. točke 3. i 4. - Priznavanje sudske odluke donesene u drugoj državi članici - Slučaj kada je navedena odluka nepomirljiva s drugom odlukom koja je ranije donesena u istoj državi članici, između istih stranaka u postupku koji je imao isti predmet i isti pravni temelj)

2013/C 344/44

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Salzgitter Mannesmann Handel GmbH

Tuženik: SC Laminorul SA

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Bundesgerichtshof — Tumačenje članka 34. točke 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001, L 12, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19. svezak 3. str. 30.) — Priznavanje sudske odluke donesene u drugoj državi članici — Slučaj kada je navedena odluka nepomirljiva s drugom odlukom koja je ranije donesena u istoj državi članici, između istih stranaka u postupku koji je imao isti predmet i isti pravni temelj

Izreka

Članak 34. točka 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, treba tumačiti na način da se ne odnosi na nepomirljive odluke koje su donijeli sudovi iste države članice.

(1) SL C 184, 23.06.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/27

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. listopada 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Cour de cassation — Francuska) — Peter Pinckney protiv KDG médiatech AG

(Predmet C-170/12) (1)

(Uredba (EZ) br. 44/2001 - Nadležnost - Deliktne ili kvazideliktne stvari - Imovinska prava autora - Materijalna podloga kojom se reproducira zaštićeno djelo - Objavljivanje na internetu - Utvrđivanje mjesta u kojemu se dogodio štetni događaj)

2013/C 344/45

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour de cassation

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Peter Pinckney

Tuženik: KDG médiatech AG

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Cour de cassation — Tumačenje članka 5. točke 3. Uredbe Vijeća br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001 L 12, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 30.) — Nadležnost nacionalnog suda u deliktnim ili kvazideliktnim stvarima — Kriteriji za utvrđivanje mjesta „u kojemu se dogodio štetni događaj ili bi se on mogao dogoditi” — Povreda imovinskih prava autora prouzročena stavljanjem na internet dematerijaliziranih sadržaja ili materijalne podloge kojom se reproduciraju ovi sadržaji — Sadržaj namijenjen javnosti

Izreka

Članak 5. točka 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti na način da u slučaju navodne povrede imovinskih prava autora koje jamči država članica suda pred kojim se vodi postupak, taj sud je nadležan za odlučivanje o tužbi za naknadu štete koju je podnio autor djela protiv društva s poslovnim nastanom u drugoj državi članici koje je, u toj državi, reproduciralo spomenuto djelo na materijalnoj podlozi kojeg su zatim prodavala društva s poslovnim nastanom u trećoj državi članici putem internetske stranice koja je također dostupna na području nadležnosti suda pred kojim se vodi postupak. Taj je sud nadležan samo u pogledu štete prouzročene na državnom području države članice kojoj pripada.

(1) SL C 174, 16.6.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/27

Presuda Suda (deveto vijeće) od 26. rujna 2013. — EI du Pont de Nemours and Company protiv Europske komisije, DuPont Performance Elastomers LLC, DuPont Performance Elastomers SA

(Predmet C-172/12 P) (1)

(Žalba - Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište kaučuka na bazi kloroprena - Dogovaranje cijena i podjela tržišta - Povreda članka 81. UEZ-a - Pripisivanje društvu majci protupravnog ponašanja počinjenog od strane podružnice - Zajednička kontrola od strane dvaju društava majki - Prevladavajući utjecaj - Solidarna odgovornost - Zastara - Opravdani interes)

2013/C 344/46

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelji: EI du Pont de Nemours and Company (zastupnici: J. Boyce, solicitor i A. Lyle-Smythe, solicitor)

Druge stranke u postupku: Europska komisija (zastupnici: V. Bottka i A. Biolan, agenti), DuPont Performance Elastomers LLC, DuPont Performance Elastomers SA (zastupnici: J. Boyce, solicitor i A. Lyle-Smythe, solicitor)

Predmet

Žalba podnesena protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) EI du Pont de Nemours i dr. protiv Komisije (T-76/08) od 2. veljače 2012., kojom je Opći sud odbio tužbu za djelomično poništenje Odluke Komisije C(2007) 5910 final od 5. prosinca 2007. o postupku primjene članka 81. Ugovora o Europskoj zajednici i članka 53. Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (predmet COMP/F/38.629 — kaučuk na bazi kloroprena), u vezi sa zabranjenim sporazumom na tržištu kaučuka na bazi kloroprena u Europskom gospodarskom prostoru (EGP), kojim se utvrđuje podjela tržišta i dogovaranje cijena, te kojom je tužbom podredno zahtijevano smanjenje iznosa kazne izrečene tužitelju — Zajednički pothvat — Pripisivanje protupravnog ponašanja

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	EI du Pont de Nemours and Company nalaže se snošenje troškova postupka.

(1) SL C 194, 30.06.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/28

Presuda Suda (deveto vijeće) od 26. rujna 2013. — The Dow Chemical Company protiv Europske komisije

(Predmet C-179/12) (1)

(Žalba - Tržišno natjecanje - Zabranjeni sporazumi - Tržište kloropren kaučuka - Utvrđivanje cijena i podjela tržišta - Povreda članka 81. UEZ-a - Pripisivanje društvu majci protupravnog ponašanja društva kćeri - Zajednička kontrola dvaju društava majki - Odlučujući utjecaj - Prava obrane - Povećanje novčane kazne - Odvraćajući učinak)

2013/C 344/47

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: The Dow Chemical Company (zastupnik: D. Schroeder, Rechtsanwalt)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: P. Van Nuffel, V. Bottka i L Malferrari, agenti)

Predmet

Žalba podnesena protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) od 2. veljače 2012. u predmetu T-77/08, The Dow Chemical Company protiv Europske komisije, kojom je Opći sud odbio tužbu za djelomično poništenje Odluke Komisije C(2007) 5910 final od 5. prosinca 2007., koja se odnosi na postupak primjene članka 81. UEZ-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u (predmet COMP/F/38.629 — kloropren kaučuk), vezanu za zabranjeni sporazum na tržištu kloropren kaučuka u Europskom gospodarskom prostoru (EGP), koji ima za cilj podjelu tržišta i utvrđivanje cijena te, podredno, smanjenje novčane kazne izrečene žalitelju — Zajedničko poduzeće — Pripisivanje protupravnog ponašanja

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Dow Chemical Company nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 184, 23.6.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/28

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 26. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Cour constitutionnelle — Belgija) — Industrie du bois de Vielsalm & Cie (IBV) SA protiv Région wallonne

(Predmet C-195/12) (1)

(Direktiva 2004/8/CE - Područje primjene - Kogeneracija i visokoučinkovita kogeneracija - Članak 7. - Regionalni program potpore koji predviđa izdavanje „zelenih potvrda” za kogeneracijska postrojenja - Izdavanje većeg broja zelenih potvrda za kogeneracijska postrojenja koja prvenstveno iskorištavaju oblike biomase koji ne uključuju drvo ili drvni otpad - Načelo jednakosti i nediskriminacije - Članci 20. i 21. Povelje o temeljnim pravima Europske unije)

2013/C 344/48

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour constitutionnelle

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Industrie du bois de Vielsalm & Cie (IBV) SA

Tuženik: Région wallonne

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Cour constitutionnelle — Tumačenje čl. 7. Direktive 2004/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o promicanju kogeneracije na temelju potražnje korisne topline na unutarnjem tržištu energije i o izmjeni Direktive 92/42/EEZ (SL L 52, str. 50.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 3., str. 47.) — Tumačenje čl. 2. i 4. Direktive 2001/77/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2001. o promicanju električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije na unutarnjem tržištu električne energije (SL L 283, str. 33) — Tumačenje čl. 22. Direktive 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora te o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva 2001/77/EZ i 2003/30/EZ (SL L 140, str. 16) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 11., str. 39.) — Tumačenje čl. 6. UEU-a kao i članaka 20. i 21. Povelje o temeljnim pravima Europske unije — Program financijske potpore ograničen na visokoučinkovita kogeneracijska postrojenja — Obveza, odobrenje ili zabrana isključivanja iz mjera potpore kogeneracijskih postrojenja koja prvenstveno iskorištavaju drvo ili drvni otpad — Usklađenost propisa s načelom jednakosti

Izreka

Članak 7. Direktive 2004/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o promicanju kogeneracije na temelju potražnje korisne topline na unutarnjem tržištu energije i o izmjeni Direktive 92/42/EEZ treba tumačiti na način da njegovo područje primjene nije ograničeno samo na kogeneracijska postrojenja koja koja predstavljaju visokoučinkovita postrojenja u smislu te direktive.

Prema sadašnjem stanju prava Unije, načelo jednakog postupanja i nediskriminacije utemeljena na člancima 20. i 21. Povelje o temeljnim pravima Europske unije ne protivi se tome da države članice prilikom ustrojavanja nacionalnih programa potpore kogeneraciji i proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora energije, kako su određeni u članku 7. Direktive 2004/8/EZ i članku 4. Direktive 2001/77/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. rujna 2001. o promicanju električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije na unutarnjem tržištu električne energije, predvide mjeru dodatne potpore, kao što je ona u glavnom postupku, koju mogu koristiti sva kogeneracijska postrojenja koja prvenstveno iskorištavaju biomasu, osim postrojenja koja prvenstveno iskorištavaju drvo i/ili drvni otpad.

(1) SL C 200, 7.7.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/29

Presuda Suda (peto vijeće) od 19. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Cour de cassation du Grand-Duché de Luxembourg — Luksemburg) — Caisse nationale des presentations familiales protiv Fjole Hliddal (C-216/12) i Pierre-Louisa Bornanda (C-217/12)

(Spojeni predmeti C-216/12 i C-217/12) (1)

(Socijalna sigurnost - Uredba (EEZ) br. 1408/71 - Sporazum između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije - Švicarski državljani koji borave u Švicarskoj i rade u Luksemburgu - Dodjela novčane naknade za roditeljski dopust - Pojam „obiteljskog davanja”)

2013/C 344/49

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour de cassation du Grand-Duché de Luxembourg

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Caisse nationale des presentations familiales

Tuženici: Fjola Hliddal (C-216/12) i Pierre-Louis Bornand (C-217/12)

Predmet

Zahtjevi za prethodnu odluku — Cour de cassation (Luksemburg) — Tumačenje članka 1. točke (u) i točke (i) te članka 4. stavka 1. točke (h) Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice (SL L 149, str. 2) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 7.) i Aneksa II, dijela A, točke 1) Sporazuma između Europske zajednice i njezinih država članica s jedne strane i Švicarske Konfederacije s druge strane, o slobodnom kretanju osoba, sklopljenog 21. lipnja 1999. (SL 2002, L 114. str. 6.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 11., svezak 60., str. 8.) — Pojam „obiteljskog davanja” — Dopuštenost nacionalnog propisa koji predviđa dodjelu naknade za roditeljski dopust — Švicarski državljani koji borave u Švicarskoj i rade u Luksemburgu.

Izreka

Članak 1. točke (u) i (i) te članak 4. stavak 1. točka (h) Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice (SL L 149, str. 2) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 7.), u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom Vijeća (EZ) br. 118/97 od 2. prosinca 1996., kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1606/98 od 29. lipnja 1998., moraju se tumačiti na način da naknada za korištenje roditeljskog dopusta, kakva je predviđena luksemburškim zakonodavstvom, predstavlja obiteljsko davanje u smislu te uredbe

(1) SL C 235, 4.8.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/29

Presuda Suda (treće vijeće) od 19. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koju je uputio Tribunal de commerce de Bruxelles — Belgija) — Christian van Buggenhout i Ilse van de Mierop u svojstvu stečajnih upravitelja društva Grontimmo SA protiv Banque Internationale à Luxembourg

(Predmet C-251/12) (1)

(Pravosudna suradnja u građanskim stvarima - Uredba Vijeća (EZ) br. 1346/2000 - Stečajni postupci - Članak 24. stavak 1. - Ispunjenje obveze „u korist dužnika nad kojim je otvoren stečajni postupak” - Plaćanje izvršeno vjerovniku ovog dužnika)

2013/C 344/50

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal de commerce de Bruxelles

Stranke u glavnom postupku

Tužitelji: Christian van Buggenhout i Ilse van de Mierop u svojstvu stečajnih upravitelja društva Grontimmo SA

Tuženik: Banque Internationale à Luxembourg

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Tribunal de commerce de Bruxelles — Tumačenje članka 24. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. o stečajnom postupku (SL L 160., str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 3., str. 3.) — Izvršenje plaćanja izvršeno vjerovniku stečajnog dužnika, po zahtjevu stečajnog dužnika, u nedostatku mjere objave odluke o otvaranju stečajnog postupka u drugoj državi članici — Oslobođenje punomoćnika koji postupa u dobroj vjeri — Polje primjene rationae personae — Pojam „ispunjenje u korist dužnika” koji uključuje i plaćanje izvršeno stečajnom dužniku i plaćanje izvršeno stečajnom vjerovniku.

Izreka

Članak 24. stavak 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1346/2000 od 29. svibnja 2000. o stečajnom postupku valja tumačiti na način da u njegov doseg ne ulazi plaćanje koje je po nalogu dužnika nad kojim je otvoren stečajni postupak izvršeno njegovom vjerovniku.

(1) SL C 200, 7.7.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/30

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 3. listopada 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Tribunal Central Administrativo Sul — Portugal) — ITELCAR — Automóveis de Aluguer Lda protivFazenda Pública

(Predmet C-282/12) (1)

(Slobodno kretanje kapitala - Porezno pravo - Porez na dobit - Kamate koje društvo rezident plaća u svrhu povrata sredstava koje je pozajmilo društvo sa sjedištem u trećoj državi - Postojanje „posebnih odnosa” između tih društava - Pravila koja se odnose na nedostatak vlastitog kapitala - Nemogućnost da se kamate koriste kao porezna olakšica za stranku koja se smatra prezaduženom - Mogućnost da se kao porezna olakšica koriste kamate koje su plaćene društvu rezidentu sa sjedištem u tuzemstvu - Utaja i izbjegavanje poreza - Mjere koje su u potpunosti umjetne - Uvjeti potpuno slobodnog tržišnog natjecanja - Razmjernost)

2013/C 344/51

Jezik postupka: portugalski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Central Administrativo Sul

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: ITELCAR — Automóveis de Aluguer Lda

Tuženik: Fazenda Pública

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Tribunal Central Administrativo Sul — Portugal — Tumačenje čl. 63. i 65. UFEU — Porezno pravo -Porez na dobit — Mogućnost da se kamate na zajam koriste kao porezna olakšica — Nacionalni propis koji predviđa mogućnost da prezaduženo koristi poreznu olakšicu kada se radi o dugu prema društvu sa sjedištem u tuzemstvu, a isključuje tu mogućnost kada se radi o dugu društvu sa sjedištem u trećoj državi.

Izreka

Članak 56. EZ treba tumačiti na način da ne dozvoljava da propis države članice koji, radi utvrđenja visine oporezivog dohotka, ne dopušta smanjenje porezne osnovice sa osnova kamata koje je društvo rezident koje se smatra prezaduženim isplatilo društvu zajmodavcu sa sjedištem u trećoj državi s kojim ima posebne odnose, ali dopušta smanjenje porezne osnovice sa osnova istih kamata koje je društvu zajmodavcu rezidentu isplatio društvo zajmoprimac s kojim ima iste odnose, kada se prema propisu, u slučaju da društvo zajmodavac sa sjedištem u trećoj državi ne sudjeluje u kapitalu društva zajmoprimca rezidenta, zaduženje potonjeg društva smatra postupkom izbjegavanja uobičajeno dužnog poreza, ili kada navedeni propis ne dopušta da se prethodno i s dovoljnim stupnjem preciznosti utvrdi područje njegove primjene.

(1) SL C 250, 18.8.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/30

Presuda Suda (osmo vijeće) od 26. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Administrativen sad — Varna — Bugarska) — Serebryannay vek EOOD protiv Direktor na Direktsia „Obzhalvane i upravlenie na izpalnenieto” Varna pri Tsentralno upravlenie na Natsionalnata agentsia za prihodite

(Predmet C-283/12) (1)

(PDV - Direktiva 2006/112/EZ - Članci 2. stavak 1. točka (c), 26., 62. i 63. - Oporezivi događaj - Uzajamne činidbe - Transakcije uz naknadu - Oporezivi iznos transakcije u slučaju kada je naknada u obliku usluga - Prepuštanje društvu, od strane fizičke osobe, prava korištenja i najma nekretnina trećima u zamjenu za usluge poboljšanja i opremanja te imovine od strane tog društva)

2013/C 344/52

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Administrativen sad — Varna

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Serebryannay vek EOOD

Tuženik: Direktor na Direktsia „Obzhalvane i upravlenie na izpalnenieto” Varna pri Tsentralno upravlenie na Natsionalnata agentsia za prihodite

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Administrativen sad — Varna — Tumačenje članaka 2. stavka 1. točke (c), 26., 62. i 63. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.) — Zakonodavstvo prema kojem se u slučaju nenovčanog nagrađivanja pružatelja usluge naknada za njegovu uslugu sastoji od druge usluge — Mogućnost kvalificiranja transakcije kao razmjene činidaba — U slučaju negativnog odgovora, mogućnost da se poboljšanje i opremanje nekretnine okvalificira kao oporeziva transakcija — Nastanak oporezivog događaja i pravilo za određivanje oporezivog iznosa

Izreka

Članak 2. stavak 1. točku (c) Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, treba tumačiti u smislu da se pružanje usluga obnove i opremanja stana mora smatrati izvršenom uz naknadu kada se, prema ugovoru sklopljenom s vlasnikom stana, pružatelj spomenutih usluga, s jedne strane obvezuje izvršiti pružanje tih usluga o svom trošku i s druge strane stječe pravo raspolaganja spomenutim stanom kako bi ga koristio za svoju gospodarsku aktivnost za vrijeme trajanja tog ugovora, a da nije obvezan plaćati najamninu, dok vlasnik preuzima opremljeni stan istekom navedenog ugovora.

(1) SL C 243, 11.8.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/31

Presuda Suda (peto vijeće) od 19. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Amtsgericht Laufen — Njemačka) — kazneni postupak protiv Gjoka Fileva, Adnana Osmanija

(Predmet C-297/12) (1)

(Prostor slobode, sigurnosti i pravde - Vraćanje državljana trećih zemalja s ilegalnim boravkom - Direktiva 2008/115/EZ - Članak 11. stavak 2. - Odluka o vraćanju uz zabranu ulaska - Duljina zabrane ulaska načelno ograničena na pet godina - Nacionalni propisi koji predviđaju vremenski neograničenu zabranu ulaska u slučaju nedostatka zahtjeva za ograničenje zabrane - Članak 2. stavak 2. točka (b) - Državljani trećih zemalja kojima je izrečena kaznena sankcija koja predviđa ili ima za posljedicu njihov povratak - Neprimjena direktive)

2013/C 344/53

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht Laufen

Stranke u glavnom kaznenom postupku

Gjoko Filev, Adnan Osmani

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Amtsgericht Laufen — Tumačenje čl. 2, toč. 2, pod b) i 11., toč. 2, Direktive 2008/115/CE Europskog parlamenta i Vijeća, od 16. prosinca 2008., o zajedničkim pravilima i postupcima primjenjivim prilikom vraćanja državljana trećih zemalja koji ilegalno borave u državama članicama (SL L 348, str. 98.) (SL L, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 8., stranica 188.) –Zabrana ulaska na nacionalni teritorij, vezana uz odluku o povratku — Maksimalna dužina trajanja ove zabrane — Nacionalne odredbe koje propisuju zabranu ulaska u neograničenom trajanju za strance o kojima su bile donesene odluke o udaljavanju i sankcioniranju povrede zabrane ulaska novčanom kaznom ili kaznom zatvora u trajanju do tri godine — Kasnija primjena direktive — Direktni učinak njenih odredbi — Mogućnost, predviđena nacionalnim propisima, zahtijevati ograničenje vremena trajanja zabrane — Zabrana ulaska ograničena, pod ovom pretpostavkom, na period od pet godina, uz rezervu u slučaju nepostojanja kaznene presude ili prijetnje javnom poretku i javnoj sigurnosti — Državljani trećih zemalja o kojima su bile donesene odluke o udaljavanju prije više od pet godina

Izreka

Članak 11. stavak 2. Direktive 2008/115/CE Europskog parlamenta i Vijeća Europske unije od 16. prosinca 2008. o zajedničkim pravilima i postupcima primjenjivim prilikom vraćanja državljana trećih zemalja koji ilegalno borave u državama članicama treba tumačiti na način da mu je protivna nacionalna odredba, članak 11. stavak 1. Zakona koji regulira boravak, posao i integraciju stranaca na saveznom teritoriju (Gesetz über den Aufenthalt, die Erwerbstätigkeit und die Integration von Ausländern im Bundesgebiet), a koji uvjetuje ograničenje trajanja zabrane ulaska državljaninu treće zemlje na kojeg se odnosi postavljanjem zahtjeva za ostvarivanje pogodnosti takvog ograničenja.

Članak 11. stavak 2. Direktive 2008/115 treba tumačiti na način da mu je protivno to da povreda zabrane ulaska i boravka na teritoriju države članice, izrečena prije više od pet godina prije datuma bilo novog ulaska na taj teritorij odnosnog državljanina treće zemlje bilo stupanja na snagu nacionalnih odredaba koje prenose tu direktivu, dovede do kaznenog sankcioniranja, osim ukoliko taj državljanin ne predstavlja ozbiljnu prijetnju za javni poredak, javnu sigurnost ili nacionalnu sigurnost.

Direktivu 2008/115 treba tumačiti na način da joj je protivno to da država članica predvidi mjeru protjerivanja ili udaljavanja, izrečenu prije pet ili više godina prije razdoblja kada je ova direktiva trebala biti prenesena i datuma kada je to doista i učinjeno, koja bi kasnije mogla biti temelj za kazneni postupak, u slučaju kad je zasnovana na kaznenoj sankciji u smislu članka 2. stavka 2. pod b) iste direktive i kada je država članica iskoristila mogućnost predviđenu ovom odredbom.

(1) SL C 250, 18.8.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/32

Presuda Suda (prvo vijeće) od 3. listopada 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Conseil d'État — Francuska) — Confédération paysanne protiv Ministre de l'alimentation, de l'agriculture et de la pêche

(Predmet C-298/12) (1)

(Poljoprivreda - Zajednička poljoprivredna politika - Program jedinstvenih plaćanja - Uredba (EZ) br. 1782/2003 - Izračun prava na plaćanje - Utvrđivanje referentnog iznosa - Referentno razdoblje - Članak 40. stavci 1., 2. i 5. - Izvanredne okolnosti - Poljoprivrednici podvrgnuti agro-okolišnim obvezama na temelju Uredbe (EEZ) br. 2078/92 i Uredbe (EZ) br. 1257/1999 - Utvrđivanje prava na revalorizaciju referentnog iznosa - Načelo legitimnih očekivanja - Jednako postupanje prema poljoprivrednicima)

2013/C 344/54

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d' État

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Confédération paysanne

Tuženik: Ministre de l'alimentation, de l'agriculture et de la pêche

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Conseil d'État (Francuska) — Tumačenje članka 40. stavaka 1., 2. i 5. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1782/2003 od 29. rujna 2003. o zajedničkim pravilima za programe izravne potpore u sklopu zajedničke poljoprivredne politike i o uvođenju određenih programa potpore poljoprivrednicima te o izmjeni uredbi (EEZ) br. 2019/93, (EZ) br. 1452/2001, (EZ) br. 1453/2001, (EZ) br. 1454/2001, (EZ) br. 1868/94, (EZ) br. 1251/1999, (EZ) br. 1254/1999, (EZ) br. 1673/2000, (EEZ) br. 2358/71 i (EZ) br. 2529/2001 (SL L 270, str. 1) — Potpora dohotku poljoprivrednika — Program jedinstvenih plaćanja — Utvrđivanje referentnog iznosa — Referentno razdoblje — Učinak agro-okolišnih obveza — Izračun prava na revalorizaciju koje se ne temelji na smanjenju proizvodnje nego na iznosu potpora primljenih tijekom referentnog razdoblja — Krajnji rok za uzimanje u obzir agro-okolišnih obveza — Jednako postupanje prema poljoprivrednicima

Izreka

Članak 40. stavak 5. prvi podstavak Uredbe Vijeća (EZ) br. 1782/2003 od 29 rujna 2003. o zajedničkim pravilima za programe izravne potpore u sklopu zajedničke poljoprivredne politike i o uvođenju određenih programa potpore poljoprivrednicima te o izmjeni uredbi (EEZ) br. 2019/93, (EZ) br. 1452/2001, (EZ) br. 1453/2001, (EZ) br. 1454/2001, (EZ) br. 1868/94, (EZ) br. 1251/1999, (EZ) br. 1254/1999, (EZ) br. 1673/2000, (EEZ) br. 2358/71 i (EZ) br. 2529/2001, kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1009/2008 od 9. listopada 2008., treba tumačiti na način da svaki poljoprivrednik, samom činjenicom da je tijekom referentnog razdoblja bio podvrgnut agro-okolišnim obvezama na temelju uredaba Vijeća (EEZ) br. 2078/92 od 30. lipnja 1992. o poljoprivrednim metodama proizvodnje koje su u skladu sa zahtjevima zaštite okoliša i održavanja krajobraza i (EZ) br. 1257/1999 od 17. svibnja 1999. o potpori Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP) ruralnom razvoju kojom se izmjenjuju i stavljaju izvan snage određene uredbe, kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 2223/2004 od 22. prosinca 2004., ima pravo zahtijevati da se njegov referentni iznos izračuna na temelju kalendarske godine ili kalendarskih godina referentnog razdoblja koje nisu podlijegale takvim obvezama.

Članak 40. stavak 5. drugi podstavak Uredbe br. 1782/2003, kako je izmijenjena Uredbom br. 1009/2008 treba tumačiti na način da svaki poljoprivrednik, samom činjenicom da je tijekom razdoblja 1997.-2002. bio podvrgnut agro-okolišnim obvezama na temelju uredbi br. 2078/92 i br. 1257/1999, kako je izmijenjena Uredbom br. 2223/2004, ima pravo zahtijevati da se njegov referentni iznos izračuna na temelju objektivnih kriterija i na način kojim se osigurava jednako postupanje prema poljoprivrednicima i izbjegava narušavanje tržišta i tržišnog natjecanja, što mora utvrditi sud koji je uputio zahtjev.

(1) SL C 273, 8.9.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/32

Presuda Suda (deseto vijeće) od 10. listopada 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Landgericht Saarbrücken — Njemačka) — Spedition Welter GmbH protiv Avanssur SA

(Predmet C-306/12) (1)

(Osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti - Direktiva 2009/103/EZ - Članak 21. stavak 5. - Predstavnik za likvidaciju štete - Punomoć kojom se ovlašćuje za primanje sudskih pismena - Nacionalna pravila koja valjanost dostave tih pismena uvjetuju postojanjem izričito dane punomoći za njihovo primanje - Usklađeno tumačenje)

2013/C 344/55

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landgericht Saarbrücken

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Spedition Welter GmbH

Tuženik: Avanssur SA

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Landgericht Saarbrücken — Tumačenje članka 21., stavka 5. Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL L 263, str. 11.) — Predstavnik za likvidaciju štete — Dostava tužbe oštećene osobe protiv društva za osiguranje predstavniku za likvidaciju štete — Nacionalna pravila koja valjanost dostave tih pismena uvjetuju postojanjem izričito dane punomoći za njihovo primanje — Izravan učinak navedene odredbe direktive

Izreka

Članak 21. stavak 5. Direktive 2009/103/CE Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti treba tumačiti na način da se među određenim dovoljnim ovlastima kojima raspolaže predstavnik za likvidaciju štete nalazi i ovlast istog da valjano prima sudska pismena koja su neophodna za pokretanje postupka radi naknade štete pred nadležnim sudom.

Sud koji je uputio zahtjev, u okolnostima kakve postoje u glavnom postupku gdje je nacionalno zakonodavstvo doslovno preuzelo odredbu članka 21. stavka 5. Direktive 2009/103, dužan je prilikom razmatranja cjelokupnog unutarnjeg prava i prilikom primjene metoda tumačenja koje su njime priznate tumačiti nacionalno pravo u skladu s tumačenjem te direktive koje je dao Sud Europske unije.

(1) SL C 287, 22.9.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/33

Presuda Suda (šesto vijeće) od 3. listopada 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Svea hovrätt — Švedska) — kazneni postupak protiv Daniela Lundberga

(Predmet C-317/12) (1)

(Cestovni prijevoz - Uredba (EZ) br. 561/2006 - Obveza uporabe tahografa - Odstupanja za nekomercijalni prijevoz tereta - Pojam - Prijevoz kojeg obavlja pojedinac u sklopu njegove slobodne aktivnosti amaterskog vozača reli utrka, djelomično financirane potporama trećih)

2013/C 344/56

Jezik postupka: švedski

Sud koji je uputio zahtjev

Svea hovrätt

Stranka u glavnom kaznenom postupku

Daniel Lundberg

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Svea Hovrätt — Tumačenje članka 3. stavka 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 od 20. prosinca 1985. o tahografu u cestovnom prometu (SL L 370, str. 8.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 7., str. 4.) i članka 3. točke (h) Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15 ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet i o izmjeni uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 (SL L 102, str. 1.) — Odstupanje od obveze ugradnje i uporabe tahografa u vozilima čija najveća dopuštena masa ne prelazi 7,5 tona — Nekomercijalni prijevoz tereta — Prijevoz tereta kojeg obavlja pojedinac u sklopu njegove slobodne aktivnosti amaterskog vozača reli utrka, djelomično financirane pokroviteljstvom pojedinaca ili poduzeća

Izreka

Pojam „nekomercijalni prijevoz tereta” iz članka 3. točke (h) Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet i o izmjeni uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 treba tumačiti na način da uključuje prijevoz tereta kojeg obavlja pojedinac za svoj račun i isključivo u sklopu slobodne aktivnosti, kada je potonja djelomično financirana potporama trećih i kada se takav prijevoz ne obavlja za naknadu.

(1) SL C 258, 25.8.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/33

Presuda Suda (treće vijeće) od 10. listopada 2013. (zahtjev za prethodnu odluku od Centrale Raad van Beroep — Nizozemska) — F. van der Helder, D. Farrington protiv College voor zorgverzekeringen

(Predmet C-321/12) (1)

(Socijalna sigurnost - Uredba (EEZ) br. 1408/71 - Članak 28. stavak 2. točka (b) - Davanja iz zdravstvenog osiguranja - Umirovljenici koji imaju pravo na starosnu mirovinu u više država članica - Boravište u drugoj državi članici - Pružanje davanja u naravi u državi boravišta - Trošak davanja - Država članica čijem „zakonodavstvu” je umirovljenik najdulje podlijegao - Pojam)

2013/C 344/57

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Centrale Raad van Beroep

Stranke u glavnom postupku

Tužitelji: F. van der Helder, D. Farrington

Tuženik: College voor zorgverzekeringen

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Centrale Raad van Beroep — tumačenje članka 28. stavka 2. točke (b) Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice (SL L 149, str. 2) — Zdravstveno osiguranje — Davanja umirovljenicima koji imaju boravište u državi članici različitoj od one u kojoj se nalazi nadležna ustanova — Davanja na trošak ustanove u državi članici u kojoj je umirovljenik najdulje bio osiguran — Pojam„zakonodavstvo pod kojim je umirovljenik najdulje bio osiguran”

Izreka

Članak 28., stavak 2., točka (b) Uredbe Vijeća (EEZ) 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice, u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom Vijeća (EZ) br. 118/97 od 2. prosinca 2006. kako je izmijenjena Uredbom br. 1992/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. potrebno je tumačiti u smislu da se „zakonodavstvom” kojem je umirovljenik najdulje podlijegao, iz te odredbe, smatra ono zakonodavstvo koje se odnosi na mirovine.

(1) SL C 287, 22.9.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/34

Presuda Suda (deseto vijeće) od 3. listopada 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Cour de cassation — Belgija) — Belgija protiv GIMLE SA

(Predmet C-322/12) (1)

(Četvrta direktiva 78/660/EEZ - Članak 2. stavak 3. - Načelo istinitog i poštenog prikaza - Članak 2. stavak 5. - Obveza izuzeća od primjene - Članak 32. - Metoda za procjenu po izvornom nabavnom trošku - Nabavna cijena koja je vidno manja od stvarne vrijednosti)

2013/C 344/58

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour de cassation

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Belgija

Tuženik: GIMLE SA

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Cour de cassation (Belgija) — Tumačenje članka 2., stavaka 3., 4. i 5. Četvrte direktive Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978., zasnovane na članku [44. stavku 2. točki (g) UEZ-a] o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava (SL L 222, str. 11.) — Godišnji financijski izvještaji za određene vrste trgovačkih društava — Načelo istinitog i poštenog prikaza — Nabavna cijena očigledno ne odgovara stvarnoj vrijednosti dobara o kojima se radi, dajući tako pogrešan prikaz aktive i pasive — Obveza izuzeća od primjene načela knjiženja imovine po njezinoj nabavnoj cijeni i knjiženje imovine odmah po njezinoj preprodanoj cijeni

Izreka

Načelo istinitog i poštenog prikaza navedeno u članku 2. stavcima 3. do 5. Četvrte direktive 78/660/EEZ Vijeća od 25. srpnja 1978. zasnovano na članku [44. stavku 2. točki (g) UEZ-a] o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava ne dopušta izuzeće od primjene načela procjene imovine na temelju njezine nabavne cijene ili troška proizvodnje, koje je propisano u članku 32. navedene direktive, u korist procjene na temelju njezine stvarne vrijednosti kada je nabavna cijena ili trošak proizvodnje navedene imovine očigledno manji od njezine stvarne vrijednosti.

(1) SL C 287, 22.9.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/34

Presuda Suda (deseto vijeće) od 10. listopada 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Østre Landsret — Danska) — Ministeriet for Forskning, Innovation og Videregående Uddannelser protiv Manove A/S

(Predmet C-336/12) (1)

(Prethodno pitanje - Javna nabava - Direktiva 2004/18/EZ - Načelo jednakog postupanja - Ograničeni postupak - Poziv za nadmetanje - Zahtjev za uključenje posljednjeg objavljenog zaključnog računa u zahtjev za natječaj - Nedostatak tog zaključnog računa u spisima određenih natjecatelja - Mogućnost javnog naručitelja da zatraži od ovih natjecatelja da mu dostave navedeni zaključni račun nakon isteka roka utvrđenog za dostavu zahtjeva za natječaj)

2013/C 344/59

Jezik postupka: danski

Sud koji je uputio zahtjev

Østre Landsret

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Ministeriet for Forskning, Innovation og Videregående Uddannelser

Tuženik: Manova A/S

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Østre Landsret — Tumačenje dodatka II B Direktivi 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, od 31. ožujka 2004., o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe i ugovora o javnim uslugama (SL L 134, str. 114.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.) — Načelo jednakog postupanja –Javni naručitelj koji je odredio da kao uvjet za predselekciju kandidat podnese svoj posljednji zaključni račun — Zahtjev javnog naručitelja upućen kandidatima koji nisu svom zahtjevu za predselekciju priložili svoj posljednji zaključni račun da mu podnesu zaključne račune koji nedostaju unatoč isteku roka za dostavu zahtjeva za predselekciju.

Izreka

Načelo jednakog postupanja treba tumačiti u smislu da se ne protivi tome da javni naručitelj zahtijeva od natjecatelja, nakon isteka roka za podnošenje zahtjeva za sudjelovanje u postupku javne nabave, dostavu dokumenata koji opisuju situaciju tog natjecatelja, poput objavljenog zaključnog računa, čije je postojanje prije isteka roka za podnošenje zahtjeva objektivno provjerljivo, dok god dokumenti za taj ugovor nisu sadržavali izričitu obvezu da budu dostavljeni pod prijetnjom odbacivanja zahtjeva za sudjelovanje tog natjecatelja. Takav zahtjev ne smije nepravedno dovoditi u povoljniji ili nepovoljniji položaj natjecatelje kojima je bio upućen.

(1) SL C 287, 22.9.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/35

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 10. listopada 2013. — Europska komisija protiv Talijanske Republike

(Predmet C-353/12) (1)

(Povreda obveze države članice - Državne potpore - Potpora u korist Ixfin SpA - Potpora koja je nezakonita i nespojiva s unutarnjim tržištem - Povrat - Neprovođenje)

2013/C 344/60

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: D. Grespan, B. Stromsky i S. Thomas, agenti)

Tuženik: Talijanska Republika (zastupnici: G. Palmieri, agent, E. De Giovanni, avvocato dello Stato)

Predmet

Povreda obveze države članice — Nedonošenje mjera potrebnih za usklađenje s čl. 2., 3. i 4. Odluke Komisije C(2009) 8123 od 28. listopada 2009. o državnoj potpori C-59/07 Italije u korist Ixfin SpA (SL L167, str. 39.) — Obveza da se bez odgode povrate potpore koje su proglašene nezakonitim i nespojivim sa zajedničkim tržištem i da se o tome obavijesti Komisiju — Poduzetnik u stečaju — Nepostojanje apsolutne nemogućnosti provedbe

Izreka

Talijanska Republika je, time što u propisanom roku nije donijela sve potrebne mjere kako bi od Ixfin SpA povratila državnu potporu koja je člankom 1. Odluke Komisije 2010/359/EZ od 28. listopada 2009. o državnoj potpori C-59/07 (prijašnji N 127/06 i NN 13/06) Italije u korist Ixfin SpA proglašena nezakonitom i nespojivom s unutarnjim tržištem, i što u određenom roku Europskoj komisiji nije dostavila podatke taksativno navedene u članku 4. te odluke, povrijedila obveze koje ima na temelju četvrtog stavka članka 288. UFEU-a kao i članaka 2. do 4. navedene odluke.

2.	Talijanskoj Republici nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 287, 22.9.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/35

Presuda Suda (treće vijeće) od 3. listopada 2013. (zahtjev za prethodnom odlukom Sofiyski gradski sad — Bugarska) — u postupku koji je započeo Siegfried János Schneider

(Predmet C-386/12) (1)

(Nadležnost, priznavanje i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima - Uredba (EZ) br. 44/2001 - Područje primjene - Pravna i poslovna sposobnost fizičkih osoba - Isključiva nadležnost u području stvarnih prava na nekretninama - Domašaj - Izvanparnični postupak u odnosu na pravo osobe stavljene pod skrbništvo s prebivalištem u jednoj državi članici da raspolaže svojim nekretninama koje se nalaze u drugoj državi članici)

2013/C 344/61

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Sofiyski gradski sad

Stranke u glavnom postupku

Siegfried János Schneider

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Sofiyski gradski sad — tumačenje članka 22. točke 1. Uredbe (EZ) Vijeća od 22. prosinca 2000 o sudskoj nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001, L 12, str. 1.) –fizička osoba s djelomičnom pravnom (poslovnom) sposobnošću prema propisima svoje države članice — zahtjev upućen od takve osobe unutar druge države članice, s pristankom njenog skrbnika za dozvolu prodaje nekretnine koju je naslijedila u toj državi — nadležnost države članice u kojoj se nalazi nekretnina — primjenjivost članka 22. točke 1. Uredbe (EZ) 44/2001 u izvanparničnom postupku

Izreka

Uredba (EZ) broj 44/2001 Vijeća od 22. prosinca 2000. o sudskoj nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima, a posebno njen članak 22. točka 1., moraju se tumačiti na način da se ne primjenjuju na izvanparnični postupak koji je pokrenuo državljanin države članice, proglašen djelomično nesposobnim i stavljen pod skrbništvo u skladu sa zakonodavstvom te države, koji zahtijeva od suda druge države članice dozvolu za prodaju dijela nekretnine čiji je vlasnik, a koja se nalazi na teritoriju te druge države članice, kad se takav postupak odnosi na „pravnu sposobnost fizičkih osoba” u smislu članka 1. stavka 2. točke (a) te Uredbe, koji je ovdje isključen iz njenog područja materijalne primjene.

(1) SL C 311, 13.10.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/36

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 19. rujna 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Conseil d'État — Francuska) — Conseil national de l'ordre des médecins protiv Ministre de l’Enseignement supérieur et de la Recherche, Ministre des Affaires sociales et de la Santé

(Predmet C-492/12) (1)

(Slobodno kretanja osoba - Sloboda poslovnog nastana - Slobodno pružanje usluga - Direktiva 2005/36/EZ - Priznavanje stručnih kvalifikacija - Profesija doktora dentalne medicine - Posebnost i razlikovanje u odnosu na profesiju liječnika - Zajedničko obrazovanje)

2013/C 344/62

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Conseil d'État

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Conseil national de l'ordre des médecins

Tuženici: Ministre de l’Enseignement supérieur et de la Recherche, Ministre des Affaires sociales et de la Santé

U prisutnosti: Conseil national de l’ordre des chirurgiens-dentistes

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Conseil d'État (Francuska) — tumačenje čl. 36. Direktive 2005/36/EZ Parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (SL L 255, str. 22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 125.) — Posebnost i razlikovanje profesije doktora dentalne medicine u odnosu na profesiju liječnika — Valjanost nacionalnog propisa koji uvodi zajedničko visokoškolsko obrazovanje za studente medicine i doktore dentalne medicine — Prihvatljivost propisa koji dovodi do prakse iste specijalizacije za liječnike i doktore dentalne medicine

Izreka

(a)

Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija, kako je izmijenjena i dopunjena Uredbom (EZ) br. 1137/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2008. treba se tumačiti na način da nije u suprotnosti s time da država članica uspostavi specijalizirani program osposobljavanja, kako na medicinskom području tako i na području dentalne medicine, čiji naziv ne odgovara onim navedenima, u odnosu na ovu državu članicu, u Prilogu V. ovoj direktivi. Takav specijalizirani program osposobljavanja može biti dostupan kako osobama koje su završile samo osnovno medicinsko osposobljavanje tako i osobama koje su završile i potvrdile samo studij u okviru osnovnog osposobljavanja za doktora dentalne medicine.

(b)

Nacionalni sud treba provjeriti je li:

—

navedeni specijalizirani program osposobljavanja, u mjeri u kojoj ne ispunjava zahtjeve iz članka 24. i 34. navedene direktive, u dijelu u kojem se odnosi na osnovno osposobljavanje liječnika i doktora dentalne medicine, ne dovodi do izdavanja dokaza o specijalističkom usavršavanju liječnika s osnovnim osposobljavanjem ili doktora dentalne medicine s osnovnim osposobljavanjem, i

—	dokaz dodijeljen po završavanju navedenog specijaliziranog programa ne omogućuje osobama koje nemaju odgovarajuću kvalifikaciju za obavljanje osnovne profesije liječnika i doktora dentalne medicine, obavljanje osnovne profesije liječnika i doktora dentalne medicine.

2.	Direktiva 2005/36 kako je izmijenjena i dopunjena Uredbom 1137/2008 treba se tumačiti na način da nije u suprotnosti s time da područja obuhvaćena liječničkim područjem budu dio specijaliziranog programa u području doktora dentalne medicine.

(1) SL C 26, 26.1.2013.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/36

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 19. rujna 2013. — Europska komisija protiv Guida Stracka

(Predmet C-579/12 RX II) (1)

(Preispitivanje presude Općeg suda T-268/11 P - Javna služba - Odluka Komisije kojom je odbila prijenos plaćenog godišnjeg odmora koji službenik nije mogao koristiti u referentnom razdoblju zbog dugotrajnog bolovanja - Članak 1e stavak 2. Pravilnika o službenicima Europske unije - Članak 4. Priloga V. Pravilnika - Direktiva 2003/88/EZ - Članak 7. - Pravo na plaćeni godišnji odmor - Načelo socijalnog prava Unije - Članak 31. stavak 2. Povelje o temeljnim pravima Europske unije - Utjecaj na jedinstvo i koherentnost prava Unije)

2013/C 344/63

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Europska komisija

Druga stranka u postupku: Guido Strack

Predmet

Preispitivanje presude Općeg suda Europske Unije od 8. studenog 2012., Komisija/Strack (T-268/11 P)

Izreka

Presuda Općeg suda Europske unije (žalbeno vijeće) od 8. studenog 2012., Komisija/Strack (T-268/11 P), utječe na jedinstvo i koherentnost prava Unije, jer je Opći sud kao žalbeni sud pogrešno tumačio pravo na plaćeni godišnji odmor i nije ga priznao kao načelo socijalnog prava Unije, koje je izričito zajamčeno člankom 31. stavkom 2. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, a posebno u Direktivi 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena, kako je tumačeno sudskom praksom Suda Europske unije:

—	članak 1e stavak 2. Pravilnika o službenicima Europske unije tumačio je tako da ne sadrži odredbe u vezi s organizacijom radnog vremena iz Direktive br. 2003/88 i, osobito, plaćenog godišnjeg odmora, i

—	potom, članak 4. Priloga V istog Pravilnika tako da pravo na prijenos godišnjeg odmora izvan ograničenja koja su određena navedenom odredbom ne može biti priznato osim u slučaju spriječenosti povezane s radom službenika prilikom izvršavanja njegove službe.

2.	Ukida se navedena presuda Općeg suda Europske unije.

3.	Odbija se žalba Europske komisije protiv presude Službeničkog suda Europske unije od 15. ožujka 2011., Strack/Komisija (F-120/07).

4.	Europskoj komisiji nalaže se snošenje troškova Guida Stracka u vezi s postupkom preispitivanja presude i postupkom pred Općim sudom.

5.	Vijeće Europske unije i Europska komisija snose svoje troškove u vezi s postupkom preispitivanja presude.

6.	Europska komisija snosi svoje troškove u vezi s postupkom pred Općim sudom Europske unije.

(1) SL C 71, 9.3.2013.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/37

Rješenje Suda (šesto vijeće) od 5. rujna 2013. — ClientEarth protiv Vijeća Europske unije, Kraljevine Danske, Republike Finske, Kraljevine Švedske

(Predmet C-573/11 P) (1)

(Žalba - Članak 19. Statuta Suda Europske unije - Zastupanje po odvjetniku koji nije treća osoba - Očito nedopuštena tužba za poništenje - Očito neosnovani žalbeni razlozi)

2013/C 344/64

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: ClientEarth (zastupnik: P. Kirch, odvjetnik)

Druge stranke u postupku: Vijeće Europske unije (zastupnici: C. Fekete i B. Driessen, agenti), Kraljevina Danska, Republika Finska, Kraljevina Švedska

Predmet

Žalba podnesena protiv rješenja Općeg suda (šesto vijeće) od 6. rujna 2011., ClientEarth/Vijeće (T-452/10), kojim je Opći sud odbacio kao očito nedopuštenu tužbu za poništenje odluke Vijeća od 26. srpnja 2010. kojom je žalitelju odbijen potpuni pristup mišljenju pravne službe Vijeća (dokument br. 6865/09) koje se odnosi na prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije — Zastupanje po odvjetniku koji nije treća osoba

Izreka

1.	Žalba se odbacuje.

2.	ClientEarthu se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 39, 11.2.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/38

Rješenje Suda (šesto vijeće) od 3. rujna 2013. — Idromacchine Srl, Alessandro Capuzzo, Roberto Capuzzo protivEuropske komisije

(Predmet C-34/12 P) (1)

(Žalba - Izvanugovorna odgovornost Europske unije - Tužba radi naknade štete - Odluka Komisije o pokretanju formalnog ispitnog postupka - Štetni navodi - Žalba koja je djelomično očito nedopuštena i djelomično očito neosnovana)

2013/C 344/65

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelji: Idromacchine Srl, Alessandro Capuzzo, Roberto Capuzzo (zastupnici: W. Viscardini et G. Donà, avvocati)

Druga stranka u postupku: Commission européenne (zastupnici: D. Grespan, agent, uz asistenciju F. Ruggeri Laderchi, avvocato)

Predmet

Žalba podnesena protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 8. studenoga 2011., Idromacchine e.a./Komisija (T-88/09), kojom je Opći sud djelomično odbio tužbu s zahtjevom za odštetu kojim se tražilo popravljanje štete koju je žalitelj navodno pretrpio zbog objavljivanja lažnih podataka u Službenom listu Europske unije u odluci C(2002) 5426 final Komisije od 30. prosinca 2004. kojima se povrijedio imidž i ugled Idromacchine — Državne potpore — Italija — Produljenje roka isporuke za tri godine za kemijski tanker — Poziv za podnošenje očitovanja na temelju čl. 88. st. 2. Ugovora o [EZ]“ — Obveza postupanja s dužnom pažnjom — Povreda pravâ na obranu — Nepostojanje obrazloženja

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Nalaže se Idromacchine SpA, Alessandro Capuzzo i Roberto Capuzzo solidarno snošenje troškova.

(1) SL C 89, 24.3.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/38

Tužba podnesena 26. lipnja 2013. — Europska komisija protiv Republike Poljske

(Predmet C-356/13)

2013/C 344/66

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: E. Manhaeve und K. Herrmann)

Tuženik: Republika Poljska

Tužbeni zahtjev

Europska komisija od Suda zahtijeva da:

—

utvrdi da je Republika Poljska prekršila svoje obveze iz članka 3. u vezi s Prilogom I. Direktive Vijeća 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora (1), iz razloga što nije na odgovarajući način odredila vode kojima prijeti onečišćenje uzrokovano nitratima iz poljoprivrednih izvora i što nije dostatno odredila ranjive zone;

—

utvrdi da je Republika Poljska prekršila svoje obveze iz članka 5. u vezi s Prilogom II. točkom A.2. i Prilogom III. točkama 1.1. i 1.3. Direktive Vijeća 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora, jer je na temelju nedostatno utvrđenih posebno ranjivih zona donijela programe djelovanja u smislu članka 5. ove Direktive koji sadrže mjere koje nisu sukladne s Prilogom II. točkom A.2. i Prilogom III. točkama 1.1. i 1.3. Direktive;

—	naloži Republici Poljskoj snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Republika Poljska imala je obvezu prenijeti Direktivu 91/676/EEZ i ispuniti obveze koje iz nje proizlaze od dana svog pristupanja Europskoj uniji 1. svibnja 2004.

(1) SL L 375, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 6., str. 6.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/38

Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Fővárosi Ítélőtábla (Mađarska) dana 29. srpnja 2013. — Baradics e.a. protiv QBE Insurance (Europe) Ltd Magyarországi Fióktelepe, Magyar Állam

(Predmet C-430/13)

2013/C 344/67

Jezik postupka: mađarski

Sud koji je uputio zahtjev

Fővárosi Ítélőtábla

Stranke u glavnom postupku

Tužitelji: Ilona Baradics, Adrienn Bóta, Éva Emberné Stál, Lászlóné György, Sándor Halász, Zita Harászi, Zsanett Hideg, Katalin Holtsuk, Gábor Jancsó, Mária Katona, Gergely Kézdi, László Korpás, Ferencné Kovács, Viola Kőrösi, Tamás Kuzsel, Attila Lajtai, Zsolt Lőrincz, Ákos Nagy, Attiláné Papp, Zsuzsanna Peller, Ágnes Petkovics, László Pongó, Zsolt Porpáczy, Zsuzsanna Rávai, László Román, Zsolt Schneck, Mihály Szabó, Péter Szabó, Zoltán Szalai, Erika Szemeréné Radó, Zsuzsanna Szigeti, Nikolett Szőke, Péter Tóth, Zsófia Várkonyi, Mónika Veress

Tuženici: QBE Insurance (Europe) Ltd Magyarországi Fióktelepe, Magyar Állam

Prethodna pitanja

Ispunjava li nacionalni zakonodavac obveze iz članaka 7. i 9. Direktive Vijeća 90/314/EEZ od 13. lipnja 1990. o putovanjima, odmorima i kružnim putovanjima u paket aranžmanima (1) — drugim riječima, osigurava li odgovarajuću zaštitu pojedincima od rizika insolventnosti ili stečaja organizatora i prodavatelja putovanja — kada propisuje da vrijednost financijskog jamstva kojeg osigurava organizator ili prodavatelj putovanja mora odgovarati utvrđenom postotku neto prihoda od prodaje organiziranog putovanja ili minimalnom iznosu?

2.	Ako postoji povreda kad je riječ o mađarskoj državi, je li to dovoljno za zaključak o postojanju odgovornosti koja dovodi do prava na naknadu štete?

(1) SL 1990, L 158, str. 59.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/39

Zahtjev za prethodnu odluku koji je podnio Tribunale Amministrativo Regionale per la Lombardia (Italija) 2. kolovoza 2013. — Croce Amica One Italia Srl protiv Azienda Regionale Emergenza Urgenza (AREU)

(Predmet C-440/13)

2013/C 344/68

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Amministrativo Regionale per la Lombardia

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Croce Amica One Italia Srl

Tuženik: Azienda Regionale Emergenza Urgenza (AREU)

Prethodna pitanja

Je li u skladu s pravom Unije to što javni naručitelj izvršavajući ovlasti opoziva u području javnih nabava sukladno članku 21.d Zakona br. 241/1990, može odlučiti da ne pristupi konačnom sklapanju ugovora na temelju puke činjenice da se protiv zakonskog zastupnika društva kojem je privremeno dodijeljen ugovor vodi kazneni postupak?

2.	Je li u skladu s pravom Unije iznimka od načela pravomoćno utvrđene kaznene odgovornosti, kako je određeno člankom 45. Direktive 2004/18/EZ (1), kada je to opravdano svrhovitošću, ocjena koje je rezervirana za upravu?

Je li u skladu s pravom Unije iznimka od načela pravomoćno utvrđene kaznene odgovornosti, kako je određeno člankom 45. Direktive 2004/18/EZ, u slučaju kad se vodi kazneni postupak radi počinjenja kaznenih djela u vezi s postupkom natječaja, predmet kojega je mjera koju je usvojila administracija na temelju ovlasti da opozove, suspendira ili izmijeni svoje akte?

Je li u skladu s pravom Unije to što mjere koje donese javni naručitelj u području javne nabave, mogu u potpunosti biti podvrgnute nadzoru nacionalnog upravnog suda, u okviru nadležnosti za nadzor koji sud obavlja u području javne nabave, i to u odnosu na pouzdanost i usklađenost ponude, pa time izvan ograničenih slučajeva očite nelogičnosti, nerazumnosti, nedostatnog obrazloženja ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja?

(1) Direktiva Europskoga parlamenta i Vijeća 2004/18/EZ od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama, SL L 134, str. 114. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.)

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/39

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. kolovoza 2013. uputio Unabhängiger Verwaltungssenat in Tirol (Austrija) — Ute Reindl, MPREIS Warenvertriebs GmbH protiv Bezirkshauptmannschaft Innsbruck

(Predmet C-443/13)

2013/C 344/69

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Unabhängiger Verwaltungssenat in Tirol

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Ute Reindl, MPREIS Warenvertriebs GmbH

Tuženik: Bezirkshauptmannschaft Innsbruck

Prethodna pitanja

1.	Treba li članak 1. Uredbe (EZ) br. 1086/2011 (1) o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2073/2005 tumačiti tako da svježe meso peradi mora zadovoljavati mikrobiološki kriterij naveden u retku 1.28. poglavlja 1. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 2073/2005 (2) u svim fazama distribucije?

2.	Jesu li subjekti u poslovanju s hranom koji se bave tom djelatnošću u fazi distribucije u potpunosti obuhvaćeni uređenjem Uredbe (EZ) br. 2073/2005?

3.	Moraju li subjekti u poslovanju s hranom koji nisu uključeni u proizvodnju (nego isključivo u distribuciju) također poštivati mikrobiološki kriterij naveden u retku 1.28. poglavlja 1. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 2073/2005 u svim fazama distribucije?

(1) Uredba Komisije (EU) br. 1086/2011 od 27. listopada 2011. o izmjeni Priloga II. Uredbi (EZ) br. 2160/2003 Europskog parlamenta i Vijeća i Priloga I. Uredbi Komisije (EZ) br. 2073/2005 o salmoneli u svježem mesu peradi (SL L 281, str. 7) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 60., str. 278.).

(2) Uredba Komisije (EZ) br. 2073/2005 od 15. studenoga 2005. o mikrobiološkim kriterijima za hranu (SL L 338, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 34., str. 28.).

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/40

Žalba koju je 6. kolovoza 2013. podnio Voss of Norway ASA protiv presude Općeg suda (prvo vijeće) od 28. svibnja 2013. u predmetu T-178/11 Voss of Norway ASA protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

(Predmet C-445/13 P)

2013/C 344/70

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Voss of Norway ASA (zastupnici: F. Jacobacci, B La Tella, odvjetnici)

Druga stranka u postupku: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

Žalbeni zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda od 28. svibnja 2013. (T-178/11),

—	naloži OHIM-u snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Voss of Norway ASA („Voss”) žalbom zahtijeva ukidanje presude Općeg suda Europske unije od 28. svibnja 2013. u predmetu T-178/11 („pobijana presuda”) kojom je Opći sud odbio tužbu za poništenje odluke prvog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 12. siječnja 2011. u predmetu R 785/2010-1 („pobijana odluka”) o prihvaćanju zahtjeva Nordic Spirit za proglašenje ništavosti u odnosu na žig Zajednice koji je Vossa registrirao 3. prosinca 2004.

Žalba se temelji na sljedećim žalbenim razlozima:

Prvi žalbeni razlog: u pobijanoj presudi Općeg suda Vossov drugi tužbeni razlog koji se odnosi na činjenicu da je žalbeno vijeće obrnulo teret dokazivanja nije uzet u obzir

Opći sud nije razmotrio je li žalbeno vijeće povrijedilo pravo u vezi s postupovnim pitanjem tereta dokaza. Ovaj žalbeni razlog ima opće i samostalno značenje za pravo Zajednice o žigu. Ovaj standard obrnutog tereta dokazivanja, koji je u suprotnosti s općim načelima prava, mogao bi postati dijelom relevantne sudske prakse. Samo na temelju tog razloga odluka žalbenog vijeća trebala se poništiti, a pobijana presuda ukinuti.

Drugi žalbeni razlog: Opći sud je također pogriješio prebacujući teret dokazivanja

Pored toga, Opći sud je teret dokazivanja, koji je ležao isključivo na Nordic Spirit AB, koji je osporavao valjanost registriranog žiga Zajednice, prebacio na Voss koji je stoga morao podnijeti konkretne dokaze da njegov žig ima razlikovni karakter u odnosu na oblik. U tom smislu, Opći sud je citirao sudsku praksu u vezi s prijavama žiga i neregistriranim žigovima za koje ne vrijedi pretpostavka valjanosti, koja međutim postoji u slučaju Vossovog žiga Zajednice. Ovo predstavlja očitu povredu pravila koja jamče pravičnog postupka, članka 99. Uredbe o žigu (1) i Pravila 37. točke (b) podtočke (iv) Uredbe o provedbi Uredbe o žigu Zajednice (2) što je samo po sebi dovoljno za ukidanje pobijane odluke.

Treći žalbeni razlog: pogrešno utvrđenje normi i običaja sektora, što predstavlja povredu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe o žigu

Opći sud je u točki 45. ispravno zaključio da je potrebno ustanoviti odstupa li osporavani žig Zajednice značajno od normi i običaja relevantnog sektora. Shodno tome, analiza postojanja razlikovnog karaktera žiga koji se odnosi na trodimenzionalni oblik zahtijeva najprije ispitivanje „normi sektora” kako bi se utvrdilo može li potrošač razlikovati određeni trodimenzionalni žig od žigova drugih poduzetnika.

Međutim, utvrđenje Općeg suda potonjih ni blizu ne predstavlja čvrsto utemeljenu definiciju „normi” sektora pića. Pokazatelji koje je identificirao Opći sud, a koji se odnose na norme sektora su prvenstveno činjenično netočni (spominjanje nepostojećeg „cilindričnog dijela”), ali i neodređeni i općeniti do te mjere da, ako bi se primijenili, niti jedna boca za piće ne bi zadovoljila kriterij razlikovnog karaktera (čak ni slavna boca Coca-Cole, ako bi bila predmetom zahtjeva za poništenje). Nasuprot tome, Odjel za poništaje ispravno je utvrdio norme sektora.

Nadalje, žalbeno vijeće je u točki 36. odluke R 2465/2011-2 od 1. veljače 2012. (Freixenet/OHIM) istaknulo da „prethodno, ni ispitivač niti vijeće nisu podnijeli dokumente koji sadrže primjere stvarnog stanja na tržištu na dan podnošenja prijave, niti su identificirali odnosno naveli konkretne primjere istovjetnih ili sličnih boca kakve su obično korištene u sektoru prije navedenog datuma. Ovaj propust je dovoljan razlog da se žalba uvaži .” Slijedom navedenog, Opći sud je time što je propustio navesti konkretne primjere normi sektora očito povrijedio članak 7. stavak 1. točku (b) Uredbe o žigu.

Četvrti žalbeni razlog: Povreda prava u pogledu ispitivanja razlikovnog karaktera Vossovog žiga Zajednice u obliku boce — Povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe o žigu

Iz mjerodavne sudske prakse o razlikovnom karakteru proizlazi da se žig mora razmotriti i ispitati kao cjelina i da ispitivanje svakog sastavnog dijela pridonosi cjelokupnom ispitivanju, međutim ne može poslužiti kao zamjena za isto. U pobijanoj presudi, Opći sud se ograničio na ispitivanje svakog sastavnog dijela zasebno, a da nije ispitao žig kao cjelinu.

Slijedom navedenog, Opći sud je povrijedio pravo prilikom ispitivanja razlikovnog karaktera žiga jer nije razmotrio, a što je bio obvezan učiniti, cjelokupni dojam koji ostavlja žig, nego je zauzeo pogrešan pristup i podijelio žig na njegove sastavne dijelove, za svaki od kojih je zaključio da je donekle originalan.

Peti žalbeni razlog: Ozbiljno iskrivljavanje dokaza pri usporedbi trodimenzionalnog oblika s dvodimenzionalnim dijelom i utvrđivanju normi i običaja sektora

Bez obzira na to što su obje izjave „Velika većina boca koje se nalaze na tržištu imaju cilindrični dio” i „boce postoje u svim oblicima i veličinama” u velikoj mjeri netočne, Opći sud ih je svejedno izričito ili implicitno preuzeo kako bi odbio tužbu za poništenje odluke žalbenog vijeća, čime je ozbiljno iskrivio činjenice i dokaze, što predstavlja povredu prava.

Šesti žalbeni razlog: odlukom Općeg suda u biti se onemogućava registracija trodimenzionalnih znakova, što predstavlja povredu članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe o žigu u vezi s člankom 4. te uredbe

Posljedica zaključaka koje je iznio Opći sud jest da je u biti nemoguće da pakiranje proizvoda u isto vrijeme ima razlikovni karakter kako kao cjelina tako kao i spoj zasebnih sastavnih dijelova. U praksi, posljedica toga je da nijedno pakiranje proizvoda neće moći zadovoljiti kriterij razlikovnog karaktera kako je on utvrđen pobijanom presudom, što je suprotno cilju Uredbe o žigu.

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 40/94 od 20. prosinca 1993. o žigu Zajednice (SL L 11, str. 1.), zamijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.)

(2) Uredba Komisije (EZ) br. 2868/95 od 13. prosinca 1995. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 40/94 o žigu Zajednice (SL L 303, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 84.)

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/41

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. kolovoza 2013. uputio Bundesgerichtshof (Njemačka) — Gigaset AG protiv SKW Stahl-Metallurgie GmbH, SKW Stahl-Metallurgie Holding AG

(Predmet C-451/13)

2013/C 344/71

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Gigaset AG

Tuženici: SKW Stahl-Metallurgie GmbH, SKW Stahl-Metallurgie Holding AG

Prethodna pitanja

1.	Je li Komisija obvezna, u odluci kojom radi povrede članka 101. UFEU-a izriče novčanu kaznu većem broju fizičkih ili pravnih osoba kao solidarnim dužnicima, također odrediti i u kojem se omjeru novčana kazna interno dijeli između solidarnih dužnika?

U slučaju da je odgovor na prvo pitanje potvrdan:

(a)	Treba li odluku Komisije koja ne sadrži izričito određenje o načinu raspodjele kazne između dužnika tumačiti na način da novčanu kaznu svi solidarni dužnici trebaju snositi na jednake dijelove?

(b)	U slučaju da se na pitanje 2.a dade odričan odgovor: Mogu li sudovi država članica samostalno popuniti pravnu prazninu koja nastaje u slučaju kada Komisija ne uredi internu raspodjelu novčane kazne među dužnicima, bez da je za to potrebna dopunska odluka Komisije?

3.	U slučaju da na pitanje 1. treba dati odričan odgovor ili na pitanje 2.b potvrdan: sadrži li pravo Unije smjernice o načinu raspodjele novčane kazne u internom odnosu između solidarnih dužnika?

U slučaju da na pitanje 1. ili pitanje 3. treba dati potvrdan odgovor:

Ima li solidarni dužnik koji je u cijelosti ili djelomično platio novčanu kaznu, pravo zahtijevati naknadu od drugih dužnika već i prije nego što je donesena pravomoćna odluka o pravnom sredstvu podnesenom protiv odluke o utvrđivanju novčane kazne?

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/42

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 12. kolovoza 2013. podnio High Court of Justice (Engleska i Wales), Queen's Bench Division (Administrative Court) (Ujedinjena Kraljevina) — The Queen on application of Newby Foods Ltd protiv Food Standards Agency

(Predmet C-453/13)

2013/C 344/72

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

High Court of Justice (England i Wales), Queen's Bench Division (Administrative Court)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Newby Foods Ltd

Tuženik: Food Standards Agency

Prethodna pitanja

Znače li riječi „uništenje ili promjena strukture mišićnih vlakana” iz članka 1. 14 Priloga I Uredbe (EZ) br. 853/2004 (1)„bilo koje uništavanje ili promjenu strukture mišićnih vlakana” koja je vidljiva uporabom uobičajene mikroskopske tehnike? (Isti izrazi su također prisutni u članku 3.(n) Uredbe (EZ) broj 999/2001 (2), izmijenjene Uredbom (EZ) broj 1923/2006 (3)).

2.	Može li mesni proizvod biti klasificiran kao priprema mesa u smislu članka 1.15 Priloga I ukoliko je prisutno uništavanje ili promjena strukture njegovih mišićnih vlakana koji su vidljivi uporabom standardne mikroskopske tehnike?

3.	Ukoliko je odgovor na 1. ne, a odgovor na 2. da, je li stupanj uništenja ili promjene strukture mišićnih vlakana koji je dovoljan da se mesni proizvod može klasificirati kao MSM prema članku 1.14 Priloga, isti kao onaj koji je potreban da bi se uništile značajke svježeg mesa u smislu članka 1.15?

4.	Do kojeg stupnja značajke svježeg mesa moraju biti smanjene prije nego što je moguće utvrditi da su uništene u smislu članka 1.15?

Ukoliko je odgovor na 1. ne, odgovor na 2. je također ne:

(a)	Koji stupanj promjene strukture mišićnih vlakana je potreban kako bi navedeni proizvod bio klasificiran kao MSM?

(b)	Koje kriterije trebaju koristiti nacionalni sudovi da bi utvrdili je li struktura mišićnih vlakana izmijenjena do tog stupnja?

(1) Uredba (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju određenih higijenskih pravila za hranu životinjskog prodrijetla (SL 2004, L 139, str. 55.) (SL L, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 11., str. 3.).

(2) Uredba (EZ) br. 999/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o utvrđivanju pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (SL 2001, L 147, str. 1.) (SL L, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 15., str. 3.).

(3) Uredba (EZ) br. 1923/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 999/2001 o utvrđivanju pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih spongiformnih encefalopatija (SL L 404, 30.12.2006., str. 1.) (SL L, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 33., str. 222.).

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/42

Žalba od 12. kolovoza 2013. koju je podnijela Europska komisija protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) donesene 30. svibnja 2013. u predmetu T-454/10: Associazione Nazionale degli Industriali delle Conserve Alimentari Vegetali (Anicav), Agrupación Española de Fabricantes de Conservas Vegetales (Agrucon) protiv Europske komisije

(Predmet C-457/13 P)

2013/C 344/73

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Europska komisija (zastupnici: A. Marcoulli, K. Skelly, agenti)

Druge stranke u postupku: Associazione Nazionale degli Industriali delle Conserve Alimentari Vegetali (Anicav), Agrupación Española de Fabricantes de Conservas Vegetales (Agrucon), Associazione Italiana Industrie Prodotti Alimentari (AIIPA), Confederazione Cooperative Italiane

Žalbeni zahtjevi

Žalitelj traži od Suda da:

—	ukine u cijelosti presudu Općeg suda,

—	presudi u ovom predmetu na način da proglasi tužbe u predmetima T-454/10 i T-482/11 nedopuštenima ili neosnovanima,

—	naloži tužiteljima u prvostupanjskom postupku snošenje troškova tog postupka kao i troškova ovog žalbenog postupka,

Ukoliko Sud odluči potvrditi presudu Općeg suda, Komisija traži od Suda da:

—

održi na snazi kao konačne učinke drugog podstavka članka 52. stavka 2. točke (a) Uredbe br. 1580/2007 (1) i članka 50. stavka 3. Provedbene uredbe 543/2011 (2) kao i članka 60. stavka 7. potonje uredbe, u dijelu u kojem se odnose na plaćanja izvršena proizvođačkim organizacijama u skladu s navedenim odredbama do 15. listopada godine u kojoj Sud donese presudu ili budućeg datuma nakon toga koji Sud smatra primjerenim u odnosu na plaćanja koja se odnose na operativne programe odobrene prije 30. svibnja 2013.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Komisija u ovom postupku traži od Suda da ukine osporavanu presudu Općeg suda, da presudi u ovoj stvari na način da proglasi tužbe u predmetima T-454/10 i T-482/11 nedopuštenima i/ili neosnovanima te da naloži tužiteljima u prvostupanjskom postupku snošenje troškova tog postupka kao i troškova ovog žalbenog postupka.

Ova žalba proizlazi iz postupka koji su pokrenuli tužitelji radi poništenja (i) članka 52. stavka 2. i Priloga VIII. Uredbi Komisije (EZ) br. 1580/2007 i (ii) poništenja članka 50. stavka 3. i članka 60. stavka 7. Uredbe Komisije br. 543/2011.

Tužitelji u prvostupanjskom postupku su bili prerađivači voća i povrća koji su tvrdili da navedene odredbe neizravno dozvoljavaju da Unija financira određene prerađivačke aktivnosti proizvođačkih organizacija.

Opći sud je ocijenio da je tužba dopuštena. Opći sud je zauzeo stav da je dodjela potpore proizvođačkim organizacijama, koje su ili same prerađivale svoje proizvode ili su ih treći subjekti prerađivali za njih, predstavljala potporu za prerađivačke aktivnosti koja je bila izvan dosega Uredbe o jedinstvenom ZOT-u (3). Dodatno, Opći je sud smatrao da Komisija nije bila ovlaštena dodijeliti potporu na štetu prerađivača koji nisu članovi proizvođačke organizacije i u korist proizvođačkih organizacija u mjeri u kojoj se bave prerađivačkim aktivnostima.

Komisija navodi da je u donošenju ovih zaključaka Opći sud napravio tri pogreške.

Kao prvo, Komisija navodi da je Opći sud pogriješio ocijenivši da su aktivnosti tužitelja dopuštene. Komisija navodi da predmetne mjere predstavljaju regulatorne mjere opće primjene koje zahtijevaju da države članice donesu provedbene mjere da bi se proizvodili pravni učinci. Dodatno, Komisija navodi da je Opći sud pogriješio u dijelu u kojem je ocijenio da se predmetne mjere izravno odnose na tužitelje. Pri donošenju ovog zaključka Opći sud je zaključio da je položaj tužiteljâ isti kao i položaj konkurenata primatelja državne potpore. Komisija navodi da je Opći sud pogrešno donio ovaj zaključak.

Vezano za bit spora, Komisija navodi da Opći sud nije pravilno protumačio odredbe Uredbe o jedinstvenom ZOT-u i posebice da je krivo ocijenio marginu diskrecije za usvajanje provedbenih pravila za Uredbu o jedinstvenom ZOT-u koju je Vijeće ostavilo Komisiji.

Na posljetku, Komisija navodi da je Opći sud pogrešno protumačio načelo nediskriminacije kako bi se primjenjivalo na obrasce za pružanje financijske potpore prema Uredbi o jedinstvenom ZOT-u.

U slučaju da Sud odluči odbiti tužbu, Komisija traži od Suda da iskoristi mogućnost koju ima na temelju članka 264. UFEU-a i odgodi učinke presude do 15. listopada u godini njenog donošenja presude. Komisija traži takvu naredbu kako bi osigurala da će se učinci te presude jednako primijeniti na sve proizvođačke organizacije te da neće dovesti do nepotrebnih teškoća za navedene organizacije.

(1) Uredba Komisije (EZ) br. 1580/2007 od 21. prosinca 2007. o utvrđivanju provedbenih propisa uredaba Vijeća (EZ) br. 2200/96, (EZ) br. 2201/96 i (EZ) br. 1182/2007 u sektoru voća i povrća (SL L 350, str. 1.).

(2) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 543/2011 od 7. lipnja 2011. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 za sektore voća i povrća te prerađevina voća i povrća (SL L 157, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 24., str. 186.)

(3) Uredba Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) (SL L 299, str. 1.)

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/43

Zahtjev za prethodnu odluku koji je podnio Bundesgerichtshof (Njemačka) dana 19. kolovoza 2013. — Andreas Grund kao stečajni upravitelj u stečajnom postupku na imovini SR-Tronic GmbH i dr. protiv Nintendo Co. Ltd i Nintendo of America Inc.

(Predmet C-458/13)

2013/C 344/74

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesgerichtshof

Stranke u glavnom postupku

Stranka koja je izjavila reviziju: Andreas Grund, kao stečajni upravitelj u stečajnom postupku na imovini SR-Tronic GmbH, Jürgen Reiser, Dirk Seidler

Protivna stranka u revizijskom postupku: Nintendo Co. Ltd, Nintendo of America Inc.

Prethodna pitanja

Je li primjena nacionalnog propisa (ovdje članka 95.a stavka 3. UrhG [Gesetz über Urheberrecht und verwandte Schutzrechte — Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima]), kojim se u nacionalno pravo prenosi članak 6. stavak 2. Direktive 2001/29/EZ (1), protivna članku 1. stavku 2. točki (a) Direktive 2001/29/EZ ako konkretna tehnička mjera ne štiti samo djela ili druge posebne predmete zaštite, nego i računalne programe?

(1) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2001/29/EZ od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu (SL L 167, str. 10.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 119.).

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/44

Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Najvyšší súd Slovenskej republiky (Slovačka) dana 19. kolovoza 2013. — Milica Široká protiv Úrad verejného zdravotníctva Slovenskej republiky

(Predmet C-459/13)

2013/C 344/75

Jezik postupka: slovački

Sud koji je uputio zahtjev

Najvyšší súd Slovenskej republiky

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Milica Široká

Tuženik: Úrad verejného zdravotníctva Slovenskej republiky

Prethodna pitanja

Treba li članak 35. Povelje o temeljnim pravima Unije tumačiti u smislu europske pravne tradicije, sukladno kojoj svaki ovlaštenik prava iz tog članka može odabrati hoće li ili neće pristupiti prevenciji u području zdravstvene zaštite te želi li koristiti medicinsku njegu, bez obzira na zakonske pretpostavke i postupke nacionalnog prava, ili ga pak treba tumačiti na način da zbog javnog interesa osiguravanja visoke razine zaštite zdravlja europskih građana pojedincima ne pripada pravo na takav izbor?

Treba li članak 168. Ugovora o funkcioniranju Europske unije-a, a osobito njegove stavke 1. i 4. točka (c) tumačiti u smislu da cilj kojemu teži Unija, a koji se prvenstveno očituje u prevenciji bolesti i izvora opasnosti za fizičko i mentalno zdravlje, ne dozvoljava europskom građaninu odbijanje takozvanog obvezatnog cijepljenja, ukoliko bi ovaj time postao prijetnja javnom zdravlju?

Odnosi li prevagu odgovornost roditelja da samostalno brinu o svojoj maloljetnoj djeci — u smislu članka 33. Povelje o temeljnim pravima Unije u svezi s člankom 6. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji koji se tiče u prvom redu načela harmonizacije zajedničkih ustavnih tradicija — ili javni interes kojeg predstavlja zaštita zdravlja?

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/44

Zahtjev za prethodnu odluku koji je podnio Consiglio di Stato (Italija) 23. kolovoza 2013. — Stanley International Betting Ltd i Stanleybet Malta Ltd protiv Ministero dell'Economia e delle Finanze i Agenzia delle Dogane e dei Monopoli di Stato

(Predmet C-463/13)

2013/C 344/76

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku

Consiglio di Stato

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Stanley International Betting Ltd, Stanleybet Malta Ltd

Tuženici: Ministero dell'Economia e delle Finanze, Agenzia delle Dogane e dei Monopoli di Stato

Prethodna pitanja

Treba li se članak 49. et seq. i članak 56. et seq. UFEU-a i načela koja je Sud Europske Unije utvrdio u presudi od 16. veljače 2012. [spojeni predmeti C-72/10 i C-77/10], tumačiti u smislu da zabranjuju objavljivanje javnih nadmetanja za dodjelu koncesija s kraćim rokom trajanja od onih ranije dodijeljenih, u slučaju kada je natječajni postupak pokrenut kako bi se uklonile posljedice nezakonitog isključenja određenog broja ponuđača iz natječajnih postupaka?

Treba li se članak 49. et seq. i članak 56. et seq. UFEU-a i načela koja je Sud Europske Unije utvrdio u presudi od 16. veljače 2012. [spojeni predmeti C-72/10 i C-77/10], tumačiti u smislu da zabranjuju mogućnost da potreba preuređenja sustava kroz ujednačavanje vremena prestanka koncesija predstavlja dovoljno opravdanje za kraći rok trajanja koncesija koje su predmet nadmetanja u odnosu na trajanje ranije dodijeljenih koncesija?

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/45

Žalba koju je 28. kolovoza 2013. podnio MOL Magyar Olaj- és Gázipari Nyrt. protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) donesene 27. lipnja 2013. u predmetu T-367/12: MOL Magyar Olaj- és Gázipari Nyrt. protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM)

(Predmet C-468/13 P)

2013/C 344/77

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: MOL Magyar Olaj- és Gázipari Nyrt. (zastupnik: K. Szamosi, odvjetnik)

Druge stranke u postupku: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM), Banco Bilbao Vizcaya Argentaria, SA

Žalbeni zahtjevi

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—

ukine presudu Općeg suda Europske unije od 27. lipnja 2013. u predmetu T-367/12 i ukine odluku drugog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu br. R 2532/2011-2 od 30. svibnja 2012. u dijelu u kojem se odbija žalba intervenijenta i potvrđuje odbijanje prigovora intervenijenta; ili podredno

—	vrati predmet Općem sudu na ponovno suđenje; i

—	naloži tuženiku snošenje troškova prvostupanjskog postupka i postupka po žalbi.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj tvrdi:

—	Utvrđenja Općeg suda u vezi s nedopuštenošću žaliteljevih argumenata iznesenih pred OHIM-om su s jedne strane nebitna, i s druge strane, neopravdana i netočna; stoga je Opći sud prekršio članak 44. Poslovnika i članak 21. Statuta Suda.

—	Nije bilo potrebe ni pravnog temelja za zanemarivanjem dokaza koje je žalitelj podnio u postupku pred Općim sudom te je stoga Opći sud prekršio članak 65. stavak 2. Uredbe o žigu Zajednice (1) i članak 135. stavak 4. Poslovnika zaključivši da su dokazi žalitelja nedopušteni.

—	Opći sud je prekršio Uredbu o žigu Zajednice prilikom utvrđivanja relevantne javnosti i njezine važnosti pri utvrđivanju vjerojatnosti dovođenja u zabludu.

—	Opći sud je prekršio Uredbu o žigu Zajednice i ustaljenu sudsku praksu zaključivši da se usluge u pitanju smatraju istovjetnima.

—	Opći sud nije jasno i odvojeno procijenio aspekte vizualne, zvučne (fonetske) i konceptualne sličnosti te nije ispitao relevantne okolnosti slučaja u svjetlu te procjene pa je stoga prekršio Uredbu o žigu Zajednice.

—	Opći sud je prekršio pravo utvrdivši da je žalbeno vijeće ispravno utvrdilo da je postojala vjerojatnost dovođenja u zabludu između ranijih žigova intervenijenta i žaliteljeve prijave za registraciju žiga Zajednice.

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Zajednice (SL L 78, str.1.) (SL Posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 17., svezak 1., str. 226.).

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/45

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 2. rujna 2013. uputio Amtsgericht Rüsselsheim (Njemačka) — Peter Link protiv Condor Flugdienst GmbH

(Predmet C-471/13)

2013/C 344/78

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Amtsgericht Rüsselsheim

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Peter Link

Tuženik: Condor Flugdienst GmbH

Prethodna pitanja

Postoji li pravo na odštetu sukladno članku 6. i 7. Uredbe (EZ) 261/2004 (1) i u slučaju kada dolazak prvotno rezerviranog leta kasni više od 3 sata, a putnici su u međuvremenu — nakon što je već nastupilo značajno zakašnjenje odlaznog leta — dobrovoljno, samostalno i na vlastiti trošak pronašli nadomjesni let kod drugog zračnog prijevoznika i zato se nisu ukrcali na prvotno rezervirani let, pri čemu su putnici nadomjesnim letom prispjeli u odredišnu zračnu luku više od 3 sata kasnije u odnosu na planirano vrijeme dolaska prvotno rezerviranog leta?

Ukoliko na prvo pitanje treba dati potvrdan odgovor: Je li za nastanak prava sukladno člancima 6. i 7. Uredbe (EZ) 261/2004 bitno to što je dobrovoljan i samostalan izbor nadomjesnog leta kod drugog zračnog prijevoznika uslijedio u trenutku u kojem je zakašnjenje u svakom slučaju — sukladno članku 6. stavku 1. točki (c) iii) i članku 8. stavku 1. točki (a) Uredbe (EZ) 261/2004 — već iznosilo pet sati?

(1) Uredba (EZ) br. 261/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. veljače 2004. o utvrđivanju općih pravila odštete i pomoći putnicima u slučaju uskraćenog ukrcaja i otkazivanja ili dužeg kašnjenja leta u polasku te o stavljanju izvan snage Uredbe (EEZ) br. 295/91; SL L 46, str. 1.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/46

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 5. rujna 2013. uputio Bundesverwaltungsgericht (Njemačka) dana — Eintragungsausschuss bei der Bayerichen Architektenkammer protiv Hansa Angerera

(Predmet C-477/13)

2013/C 344/79

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesverwaltungsgericht

Stranke u glavnom postupku

Revident: Eintragungsausschuss bei der Bayerichen Architektenkammer

Protivna stranka: Hans Angerer

Prethodna pitanja

(a)

Jesu li „posebni i izvanredni razlozi” u smislu članka 10. Direktive (1) one okolnosti koje su definirane u nastavku teksta (točke (a) do (g), ili dodatno uz te okolnosti moraju postojati „posebni i izvanredni razlozi”, zbog kojih podnositelj zahtjeva ne ispunjava uvjete koji su navedeni u poglavlju II. i III. glave III. Direktive?

(b)	U potonjem slučaju, kakve vrste moraju biti „posebni i izvanredni razlozi”? Mora li se tu raditi o osobnim razlozima — tj. onima iz osobne biografije — zbog kojih migrant iznimno ne ispunjava uvjete za automatsko priznavanje njegove osposobljenosti sukladno poglavlju III. glave III. Direktive?

(a)

Pretpostavlja li pojam arhitekta u smislu članka 10. točke (c) Direktive da je migrant u matičnoj državi članici pored tehničkih djelatnosti projektiranja, stručnog nadzora građenja i izvođenja građenja, razvijao i djelatnosti umjetničkog oblikovanja, urbanističke i gospodarske djelatnosti i u slučaju potrebe, djelatnosti zaštite spomeničke baštine, ili da je navedene djelatnosti nakon završetka osposobljavanja mogao razvijati, te u tom slučaju u kojoj mjeri?

(b)

Pretpostavlja li pojam arhitekta u smislu članka 10. točke (c) Direktive da migrant raspolaže osposobljavanjem visokoškolske razine koje je ponajviše usmjereno na arhitekturu u smislu da osim tehničkih pitanja projektiranja, stručnog nadzora građenja i izvođenja građenja, obuhvaća i umjetnička, urbanistička, gospodarska pitanja i u slučaju potrebe pitanja zaštite spomeničke baštine, i u tom slučaju, u kojoj mjeri?

(c)

(i.)	Je li za a) i b) bitno kako se profesionalni naziv „arhitekt” uobičajeno koristi u drugim državama članicama (članak 48. stavak 1. Direktive);

(ii.)

ili dostaje utvrditi kako se profesionalni naziv „arhitekt” uobičajeno koristi u matičnoj državi članici i državi članici domaćinu;

(iii.)

ili se spektar djelatnosti koje se na području Europske unije uobičajeno povezuju s nazivom „arhitekt” ne može razabrati iz članka 46. stavka 1. Direktive?

(1) Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (SL L 255, str.22.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 1., str. 125).

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/46

Tužba podnesena 6. rujna 2013. — Europska komisija protiv Francuske Republike

(Predmet C-479/13)

2013/C 344/80

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: F. Dintilhac i C. Soulay, agenti)

Tuženik: Francuska Republika

Tužbeni zahtjev

—	utvrditi da je primjenjujući sniženu stopu PDV-a na numeričke (odnosno elektroničke) knjige Republika Francuska povrijedila obveze koje ima na temelju članaka 96. i 98. Direktive o PDV-u (1), u vezi s Dodacima II. i III. ovoj direktivi i njenom provedbenom uredbom (2);

—	naložiti Francuskoj Republici snošenje troškova.

Pravni navodi i glavni argumenti

U prilog svojoj tužbi Komisija ističe prigovor koji se odnosi na to da je nacionalno zakonodavstvo povrijedilo direktivu o PDV-u koja, na isporuku elektroničkih knjiga primjenjuje sniženu stopu PDV-a od 7 % počevši od 1. siječnja 2012., zatim 5,5 % počevši od 1. siječnja 2013.

Komisija ističe da se prema članku 98. stavku 2. prvom podstavku Direktive o PDV-u snižene stope PDV-a mogu primijeniti samo na isporuke robe i usluga navedene u Dodatku III. ovoj direktivi. Međutim, kategorija 6. Dodatka III. Direktivi o PDV-u ne spominje isporuku numeričkih knjiga na način da bi se na navedenu mogla primijeniti snižena stopa PDV-a. Komisija iz toga zaključuje da se na isporuku elektroničkih knjiga treba primijeniti uobičajena stopa PDV-u skladu s člankom 96. Direktive o PDV-u. Prema mišljenju Komisije ovo također potvrđuje članak 98. stavak 2. drugi podstavak koji izrijekom isključuje da se snižena stopa PDV-a koristi za usluge koje se pružaju elektroničkim putem. Naposljetku, u prilog svojoj tužbi Komisija navodi da je Odbor za PDV dana 9. veljače 2011. jednoglasno usvojio smjernice na temelju kojih se snižene stope PDV-a ne primjenjuju na isporuku numeričkih knjiga.

(1) Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku,svezak 1., poglavlje 9., str. 120.)

(2) Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 282/2011 od 15. ožujka 2011. o utvrđivanju provedbenih mjera za Direktivu 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 77, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku,svezak 1., poglavlje 9., str. 375.)

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/47

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 9. rujna 2013. uputio Okrazhen sad — Targovishte (Bugarska) — Parva Investitsionna Banka AD, UniKredit Bulbank AD, Siyk Faundeyshan LLS protiv Ear Proparti Developmant — v nesastoyatelnost AD, stečajni upravitelj Ear Proparti Developmant — v nesastoyatelnost AD

(Predmet C-488/13)

2013/C 344/81

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Okrazhen sad — Targovishte

Stranke u glavnom postupku

Podnositelji zahtjeva: Parva Investitsionna Banka AD, UniKredit Bulbank AD, Siyk Faundeyshan LLS

Protivnici zahtjeva: Ear Proparti Developmant — v nesastoyatelnost AD, stečajni upravitelj Ear Proparti Developmant — v nesastoyatelnost AD

Prethodna pitanja

1.	Kako se treba tumačiti kriterij nespornosti novčane tražbine koju treba ovršiti u smislu šeste uvodne izjave i članka 1. Uredbe (EZ) br. 1896/2006?

Mora li se, u slučajevima u kojima nacionalno zakonodavstvo države članice Europske unije na čijem području se ovršava novčana tražbina ne određuje može li se ovršni nalog primijeniti u stečajnom postupku koji je otvoren protiv osobe čija je imovina predmet ovrhe, usko tumačiti zabrana utvrđena u članku 2. stavku 2. točki (b) i vrijediti samo za sporne novčane tražbine koje treba ovršiti ili se ova zabrana odnosi i na nesporne novčane tražbine koje treba ovršiti?

Treba li članak 2. stavak 2. točku (b) Uredbe, prema kojem se Uredba ne primjenjuje na stečaj, postupke koji se odnose na likvidaciju nelikvidnih društava i drugih pravnih osoba, sudske nagodbe i slične postupke, tumačiti tako da se ograničenje odnosi samo na stadij otvaranja navedenih postupaka ili ovo ograničenje obuhvaća i cjelokupni tijek postupaka sukladno stadijima i fazama postupka koji su predviđeni u nacionalnom propisu dotične države članice?

Smije li prema doktrini nadređenosti prava Zajednice i u slučaju pravne praznine u nacionalnom zakonodavstvu države članice Europske unije nacionalni sud te države članice, kod kojeg je otvoren stečajni postupak protiv osobe čija je imovina predmet ovrhe, na temelju desete uvodne izjave i članka 26. Uredbe tumačenjem donijeti presudu koja odstupa i u suprotnosti je s temeljnim načelima Uredbe?

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/48

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 13. rujna 2013. uputio Administrativen sad — Varna (Bugarska) — „Traum” EOOD protiv Direktor na Direktsia „Obzhalvane i danachno osiguritelna praktika” — grad Varna pri Tsentralno Upravlenie na Natsionalnata Agentsia za Prihodite

(Predmet C-492/13)

2013/C 344/83

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Administrativen sad — Varna

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj:„Traum” EOOD

Tuženik: Direktor na Direktsia „Obzhalvane i danachno osiguritelna praktika” — grad Varna pri Tsentralno Upravlenie na Natsionalnata Agentsia za Prihodite

Prethodna pitanja

Je li ispunjena pretpostavka za izuzeće prema članku 138. stavku 1. Direktive 2006/112/EZ (1) i ne postoji iznimka prema članku 139. stavku 1. podstavku 2. Direktive u slučaju kao što je onaj u glavnom postupku, u kojem je utvrđeno da je nepostojanje svojstva „osobe registrirane prema ZDDS-u” kod kupca robe prikazan u bazi podataka Unije nakon obavljene isporuke, a tuženik tvrdi da je postupio s dužnom pažnjom jer je pribavio informacije u tom sustavu koje nisu dokumentirane? Okolnost zakašnjelog unosa svojstva „osobe odjavljene prema ZDDS-u” proizlazi iz ispisa/informacija porezne uprave.

Jesu li načela porezne neutralnosti, proporcionalnosti i zaštite legitimnih očekivanja povrijeđeni upravnom i sudskom praksom prema kojima je obveza prodavatelja — pošiljatelja prema ugovoru o prijevozu — utvrditi vjerodostojnost potpisa kupca te razjasniti pitanje potječe li taj potpis od osobe koja zastupa društvo — kupca, od zaposlenika društva s odgovarajućim položajem ili od ovlaštene osobe?

3.	Ima li članak 138. stavak 1. Direktive 2006/112/EZ u slučaju kao što je onaj u glavnom postupku izravni učinak i smije li nacionalni sud tu odredbu izravno primijeniti?

(1) Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.).

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/48

Tužba podnesena 12. rujna 2013. — Europska komisija protiv Republike Estonije

(Predmet C-493/13)

2013/C 344/84

Jezik postupka: estonski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: G. Braun, L. Nicolae i L. Naaber-Kivisoo)

Tuženik: Republika Estonija

Tužbeni zahtjev

—

utvrditi da je, s obzirom na to da u slučaju Ministarstva gospodarstva i komunikacija nije bilo moguće osigurati učinkovito strukturalno odvajanje regulatorne funkcije od djelatnosti koje se tiču vlasništva ili upravljanja poduzećima koja osiguravaju opskrbu mreže i/ili elektroničke komunikacijske usluge, Republika Estonija prekršila obveze koje proizlaze iz članka 3. stavka 2. Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (1);

—	naložiti Estoniji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Komisija smatra da je Ministarstvo gospodarstva i komunikacija obuhvaćeno područjem primjene pojma „državno regulatorno tijelo” koji je definiran u članku 2. točki (g) Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) te da se na njega primjenjuju odredbe članka 3. Okvirne direktive, posebice one koje se odnose na strukturalno odvajanje određeno u stavku 2. navedenog članka.

Komisija drži da Ministarstvo gospodarstva i komunikacija, uz regulatorne funkcije, obavlja i djelatnost vezanu uz vlasništvo ili upravljanje poduzećima koja osiguravaju opskrbu mreže i/ili elektroničke komunikacijske usluge. Dakle, nije osigurano stvarno strukturalno odvajanje između ove dvije funkcije što je u suprotnosti s obvezom predviđenom u članku 3. stavku 2. Okvirne direktive.

(1) SL L 108, str. 33. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 49., str. 25.)

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/49

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. rujna 2013. uputio Simboulio tis Epikratias (Grčka) — Agrooikosystimata EPE protiv Ypourgos Oikonomias kai Oikonomikon (Ministarstvo gospodarstva i financija), Ypourgos Agrotikis Anaptyxis kai Trofimon (Ministarstvo poljoprivrednog razvoja i prehrambenih proizvoda), Perifereia Thessalias (Perifereiaki Enotita Magnisias) (Periferija Tesalija, prefektura Magnesia)

(Predmet C-498/13)

2013/C 344/85

Jezik postupka: grčki

Sud koji je uputio zahtjev

Simboulio tis Epikratias

Stranke u glavnom postupku

Tužitelj: Agrooikosystimata EPE

Tuženici: Ypourgos Oikonomias kai Oikonomikon (Ministarsvo gospodarsva i financija), Ypourgos Agrotikis Anaptyxis kai Trofimon (Ministarstvo poljoprivrednog razvoja i prehrambenih proizvoda), Perifereia Thessalias (Perifereiaki Enotita Magnisias) (Periferija Tesalija, prefektura Magnesia)

Prethodno pitanje

Je li za uključivanje u dugoročni program stavljanja zemljišta na ugar u skladu sa sustavom utemeljenom na Uredbi br. 2078/92/EEZ (1) i Uredbi br. 746/96/EZ (2) nužan status poljoprivrednika ili je dovoljno da osoba preuzme ekonomski rizik za zemljište koje se uključi u program za čije je upravljanje odgovorna?

(1) Uredba br. 2078/92 Vijeća (EEZ) od 30. lipnja 1992. o metodama poljoprivredne proizvodnje koje su u skladu sa zahtjevima zaštite prirode i održavanja krajolika (SL L 215, str. 85.-90.)

(2) Uredba br. 746/96 Komisije (EZ) od 24. travnja 1996. o načinima pravilima primjene Uredbe br. 2078/92 Vijeća (EEZ) od 30. lipnja 1992. o metodama poljoprivredne proizvodnje koje su u skladu sa zahtjevima zaštite prirode i održavanja krajolika (SL L 102, str. 19.-27.)

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/49

Tužba podnesena 18. rujna 2013. — Europska komisija protiv Velikog Vojvodstva Luksemburga

(Predmet C-502/13)

2013/C 344/86

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: F. Dintilhac, C. Soulay, agenti)

Tuženik: Veliko Vojvodstvo Luksemburg

Tužbeni zahtjev

—

utvrditi da je primjenom stope PDV-a od 3 % na numeričke knjige (odnosno elektroničke knjige) Veliko Vojvodstvo Luksemburg povrijedilo obveze koje ima na temelju članaka 96. do 99., članka 110. i 114. Direktive o PDV-u (1), u vezi s Dodacima II. i III. ovoj direktivi i njezinoj provedbenoj uredbi (2),

—	naložiti Velikom Vojvodstvu Luksemburg snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj tužbi Komisija ističe prigovor koji se odnosi na to da nacionalno zakonodavstvo koje na isporuku elektroničkih knjiga primjenjuje iznimno sniženu stopu PDV-a od 3 % počevši od 1. siječnja 2012. nije u skladu s direktivom o PDV-u.

Prema Komisiji, primjena snižene stope PDV-a nije u skladu s tekstom članaka 96. i 98. Direktive o PDV-u u dijelu kojem se takva stopa može primijeniti samo na isporuke robe i pružanje usluga navedenih u Dodatku III. ovoj direktivi. Budući da se isporuke numeričkih knjiga izričito ne navode u navedenom dodatku, na takve se isporuke ne može primijeniti snižena stopa PDV-a. Ovakav se pristup nadalje potvrđuje tekstom članka 98. stavka 2. drugog podstavka koji izrijekom isključuje mogućnost da se snižene stope PDV-a primjene na usluge koje se pružaju elektroničkim putem, kao i uputama koje je donio Odbor za PDV temeljem kojih se snižene stope PDV-a ne primjenjuju na isporuku numeričkih knjiga.

Komisija također procjenjuje da smanjena stopa na isporuku numeričkih knjiga u visini od 3 %, dakle stopa koja je niža od minimalne stope od 5 % koja je propisana člankom 99. Direktive o PDV-u, ne može biti obuhvaćena iznimkom predviđenom u članku 110. Direktive o PDV-u, a nije niti u skladu s člankom 114. predmetne direktive.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/50

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 23. rujna 2013. uputio Administrativen sad Varna (Bugarska) — Levent Redzheb Yumer protiv Direktor na Teritorialna direktsia na NAP — Varna

(Predmet C-505/13)

2013/C 344/87

Jezik postupka: bugarski

Sud koji je uputio zahtjev

Administrativen sad Varna

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Levent Redzheb Yumer

Tuženik: Teritorialna direktsia na NAP — Varna

Prethodna pitanja

Dopuštaju li članak 2. Ugovora o Europskoj uniji i članci 20. i 21. Povelje o temeljnim pravima Europske unije da samo jedna kategorija osoba — u skladu sa Zakon za danak varhu dobavenata stoynost (Zakon o porezu na dodanu vrijednost, u daljnjem tekstu: ZDDS) registrirane fizičke osobe — nema zakonom priznato pravo na poreznu olakšicu za poljoprivrednu djelatnost?

2.	Dopuštaju li članak 2. Ugovora o Europskoj uniji i članci 20. i 21. Povelje o temeljnim pravima Europske unije da se za istu vrstu djelatnosti, ovisno o pravnom obliku u kojem se djelatnost obavlja i o registraciji sukladno ZDDS-u, određuju različite porezne stope?

Jesu li uvođenjem nacionalnih mjera koje uzrokuju da se u skladu sa ZDDS-om i fizičkim osobama registriranim kao poljoprivrednim proizvođačima odbije porezna olakšica predviđena za trgovce pojedince i pravne osobe, iako su svoje zakonske obveze za stvaranje oporezivog prihoda i za utvrđivanje svoje godišnje porezne osnovice ispunili kao trgovci pojedinci, povrijeđena načela pravne sigurnosti, djelotvornosti i razmjernosti?

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/50

Žalba koju je 19. rujna 2013. podnio Lito Maieftiko Gynaikologiko kai Cheirourgiko Kentro A.E. protiv presude Općeg suda (četvrto vijeće) od 9. srpnja 2013. u predmetu T-522/11, Lito Maieftiko Gynaikologiko kai Cheirourgiko Kentro protiv Komisije

(Predmet C-506/13 P)

2013/C 344/88

Jezik postupka: grčki

Stranke

Žalitelj: Lito Maieftiko Gynaikologiko kai Cheirourgiko Kentro A.E. (zastupnik: E. Tzannini, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjevi

—	prihvatiti predmetnu žalbu;

—	poništiti presudu Općeg suda od 9. srpnja 2013., predmet T-552/11, broj 575925;

—	dopustiti žalbu i donijeti odluku o meritumu stvari o kojoj se raspravlja ili podredno vratiti predmet Općem sudu da odluči o meritumu;

—	odbiti protuzahtjev Komisije i sve istaknute razloge koji su načelni i u cijelosti nedopušteni, a u svakom slučaju neosnovani;

—	prihvatiti tužbu za poništenje od 24. listopada 2011. koju je podnio „Lito Maieftiko Gynaikologiko kai Cheirourgiko Kentro” radi poništenja obavijesti o terećenju br. 3241109207 izdane 9. rujna 2011.;

—	poništiti osporenu obavijest o terećenju br. 3241109207 za iznos od EUR 83 001,09;

—	naložiti Komisiji snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Pogrešna primjena materijalnog prava sastoji se u tome što nije uzeta u obzir izvršivost obavijesti o terećenju, pa slijedom toga nije primijenjen članak 263. UFEU-a. Opći sud, smatrajući da se Komisija nije okoristila javnim ovlastima kojima raspolaže i da izdavanje obavijesti o terećenju predstavlja ostvarivanje prava kojima Komisija raspolaže na temelju odredbi Ugovora, pogrešno je primijenio materijalno pravo.

2.	Pogrešna primjena materijalnog prava sastoji se u pogrešnoj primjeni pravnog pojma „plaćeni nedužni iznos”. Opći sud nepravilno i pogrešno tumači ugovor u odnosu na pojam plaćanja nedužnog iznosa.

Povreda temeljnih načela prava Zajednice sastoji se u tome što nije uzeta u obzir argumentacija koju je dao „Lito Maieftiko Gynaikologiko kai Cheirourgiko Kentro” u odnosu na visinu kamate. Opći sud pogrešno je utvrdio početak tijeka računanja kamata počevši od slijedećeg dana od dana isplate navedenog u obavijesti o terećenju.

4.	Nepravilna primjena pravnih pretpostavki odnosi se na ocjenu dokaznih sredstava. Opći sud pogrešno se je upustio u raspravljanje o satnici zaposlenih osoba.

5.	Pogrešna primjena materijalnog prava i pogrešna subsumcija činjenica. Opći sud nije pravilno primijenio propis na okolnosti slučaja, a odnose se na pravnu narav i funkcioniranje liste prisutnosti.

Očite pogreške u ocijeni odnose se na postupovna pravila koja jamče prava na obranu i jednakosti oružja Komisije i „Lito Maieftiko Gynaikologiko kai Cheirourgiko Kentro”. Opći sud pogrešno je smatrao da dostavljeni radni listovi o prisutnosti radnika na poslu ne udovoljavaju uvjetima iz ugovora te ih slijedom toga nije prihvatio kao dokazno sredstvo, a osim toga, da priložena prepiska ne može služiti kao dokaz o stvarno provedenom vremenu na radu zaposlenih osoba.

7.	Pogrešna primjena materijalnog prava odnosi se na ocjenu pravne naravi načina procjenjivanja troškova (Cost Models).

8.	Pogrešna primjena materijalnog prava odnosi se na pojam zlouporabe ovlasti od strane Europske komisije.

9.	Pogrešna subsumcija okolnosti slučaja iz koje proizlazi pogrešna sudska odluka u odnosu na neprihvaćanje argumentacije „Lito Maieftiko Gynaikologiko kai Cheirourgiko Kentro” i u odnosu na nedostatak obrazloženja osporene obavijesti o terećenju.

10.

Pogrešna primjena materijalnog prava odnosi se na načelo legitimnog očekivanja. Opći sud je pogrešno postupio kada nije našao da je Komisija, povrjeđujući načelo legitimnog očekivanja, obezvrijedila cijeli istraživački rad „Lito Maieftiko Gynaikologiko kai Cheirourgiko Kentro” time što je sankcionirala eventualno standardno odstupanje od pravilnog postupka time što je zatražila vraćanje cjelokupnog nedužnog iznosa.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/51

Tužba podnesena 23. rujna 2013. — Republika Estonija protiv Europskog parlamenta i Vijeća

(Predmet C-508/13)

2013/C 344/89

Jezik postupka: estonski

Stranke

Tužitelj: Republika Estonija (zastupnik: K. Kraavi-Käerdi)

Tuženici: Europski parlament i Vijeće Europske unije

Tužbeni zahtjev

Republika Estonija zahtjeva od Suda da:

—

proglasi ništavim članak 4. stavke 6. i 8., članak 16. stavak 3. i članak 6. stavak 3. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i vezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (1) zbog povrede Ugovora ili pravnih pravila vezanih za njihovu primjenu, jer smatra da navedene odredbe nisu u skladu s načelima proporcionalnosti i supsidijarnosti. Republika Estonija osim toga smatra da je pri donošenju tih odredbi počinjena povreda obveze navođenja obrazloženja iz članka 296. UFEU-a, što predstavlja bitnu povredu postupka u smislu članka 263. UFEU-a. Republika Estonija stoga zahtijeva da se proglasi ništavim dio rečenice sadržan u članku 4. stavku 6. „te da je zahtjev za objavljivanje sadržan u nacionalnom poreznom zakonodavstvu izričito za potrebe ubiranja poreza”, riječi sadržane u članku 4. stavku 8. „objave iz stavka 6. koje se zahtijevaju prema nacionalnom poreznom zakonodavstvu” kao i članak 6. stavak 3. i članak 6. stavak 3. u cijelosti [neslužbeni prijevodi]. U slučaju da Sud smatra da se navedene odredbe ne može sagledati neovisno i da se one ne mogu izdvojiti od ostatka teksta Direktive, a da se ona pritom ne izmijeni, te da proglašenje tih odredbi ništavima može negativno utjecati na opću strukturu Direktive, Republika Estonija zahtijeva da se Direktiva po istoj osnovi i temeljem istih razloga proglasi ništavom u cijelosti.

—	Parlamentu i Vijeću naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Republika Estonija u svojoj tužbi zahtjeva od Suda da proglasi ništavim određene odredbe Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i vezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (u daljnjem tekstu: Direktiva) odnosno, podredno, da proglasi ništavom Direktivu u cijelosti.

Tužba je podnesena na temelju članka 263. stavka 1. UFEU-a i ima prije svega za cilj proglašenje ništavim formulacije „te da je zahtjev za objavljivanje sadržan u nacionalnom poreznom zakonodavstvu izričito za potrebe ubiranja poreza” sadržane u članku 4. stavku 6. Direktive; formulacije „objave iz stavka 6. koje se zahtijevaju prema nacionalnom poreznom zakonodavstvu” sadržane u članku 4. stavku 8. Direktive [neslužbeni prijevodi]; kao i članka 6. stavka 3. i članka 16. stavka 3. Direktive u cijelosti, ili podredno, proglašenje ništavom Direktive u cijelosti zbog bitne povrede postupka i povrede Ugovora ili pravnih pravila vezanih za njihovu primjenu.

Prema mišljenju Republike Estonije, bitna povreda postupka sastoji se u tome što kod usvajanja Direktive nije poštovana obveza navođenja obrazloženja predviđena u članku 296. UFEU-a. Povreda Ugovora ili pravnih pravila vezanih za njihovu primjenu sastoji se od povrede načela proporcionalnosti i supsidijarnosti.

Republika Estonija smatra da se mjerama maksimalnog usklađivanja, predviđenim u odredbama članka 4. stavka 6. u vezi sa stavkom 8. i člankom 16. stavkom 3. Direktive ne može postići odgovarajuća ravnoteža između oba cilja Direktive — jasniji prikaz financijskih izvještaja i poboljšanje njihove usporedivosti kao i smanjenje administrativnih opterećenja malih i srednjih poduzeća. Dakle, usvojenim mjerama ne može se postići željeni opravdani cilj.

Glavni cilj Direktive — jasniji prikaz financijskih izvještaja i poboljšanje njihove usporedivosti — ne može se postići usvojenim mjerama pošto se prilikom izrade nacrta Direktive nije na odgovarajući način vodilo računa o strukturi poduzeća različitih država članica. Prijenos Direktive u pravni sustav države članice dovela bi do toga da bi 97.9 % poduzeća, koja predstavljaju više od polovine prometa nacionalnog gospodarstva, bilo oslobođeno znatnog dijela obveze financijskog izvješćivanja, a to ne bi doprinijelo postizanju cilja jasnijeg prikaza i poboljšanja usporedivosti financijskih izvješća u cijeloj Uniji.

Glavni cilj Direktive — smanjenje administrativnih opterećenja malih i srednjih poduzeća — ne može se postići usvojenim mjerama jer se prilikom izrade nacrta Direktive nije uzelo u obzir da je smanjenje administrativnog opterećenja u državama članicama već ostvareno na drugi način, a ne smanjivanjem opsega financijskih izvještaja i jer su informacije koje su do sada pribavljana od poduzeća u okviru računovodstva, a od kojih bi se sukladno članku 4. stavku 6. odsada pod tim oblikom moglo odustati, i dalje nužne informacije kako za privatna poduzeća tako i za javni sektor. Stoga bi se u budućnosti dodatne informacije morale prikupljati i objavljivati putem drugih kanala, čime bi administrativno opterećenje bilo samo prebačeno na neko drugo mjesto, a moglo bi se i povećati.

Načelo prvenstva sadržaja pred formom postavljeno u članku 6. stavku 1. točki (h) Direktive ima važnost temeljnog načela Direktive. Iako bi se države članice sukladno članku 6. stavku 3. Direktive mogle izuzeti od načela prvenstva sadržaja pred formom, a ta se mogućnost koristila i prilikom prenošenja odredbi Direktive u pravni sustav određene države članice, u načelu nije moguće postići cilj poboljšanja usporedivosti, jasnoće financijskih izvještaja na cijelom području Unije i jačanje povjerenja javnosti u odnosu na iste. Slijedom navedenog, navedena mjera nije usvojena u skladu s načelom proporcionalnosti.

Budući da rezultat mjera usvojenih sukladno članku 4. stavcima 6. i 8. i članku 16. stavku 3. Direktive nužno ne dovodi do poboljšanja jasnoće i usporedivosti financijskih izvještaja u Uniji i da bi usvojene mjere umjesto do smanjenja administrativnog opterećenja mogle dovesti do njegovog prebacivanja na države članice, usvojene mjere ne omogućuju bolje ostvarivanje ciljeva Direktive na razini Unije. Spomenute odredbe stoga nisu u skladu s načelom supsidijarnosti.

(1) SL L 182, str. 19.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/52

Žalba koju je 11. srpnja 2013. podnio Think Schuhwerk GmbH protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) od 1. listopada 2013. u predmetu T-208/12, Think Schuhwerk GmbH protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

(Predmet C-521/13)

2013/C 344/90

Jezik postupka: njemački

Stranke

Žalitelj: Think Schuhwerk GmbH (zastupnik: Rechtsanwalt M. Gail)

Druga stranka u postupku: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine presudu Općeg suda od 11. srpnja 2013. u predmetu T-208/12;

—	prihvati zahtjeve koji su postavljeni u prvostupanjskom postupku;

—	naloži Uredu za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) snošenje troškova postupka.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

U bitnome, ističu se sljedeći žalbeni razlozi:

1. Povreda prava na saslušanje stranaka

Povodom tužbe tuženik nije pravodobno podnio očitovanje na tužbu. Zbog toga je tužitelj postavio zahtjev za donošenje presude zbog ogluhe. Ipak, Opći sud nije niti donio presudu zbog ogluhe, niti je dao objašnjenja za nedonošenje presude zbog ogluhe. Zato tužitelju nije pružio nikakvu mogućnost da zatraži usmenu raspravu.

2. Nepriznavanje nedostataka obrazloženja

Opći sud zanemario je da se nedostatak u obrazloženju sastoji u tome da se žalbeno vijeće oslonilo na činjenice koje proizlaze iz praktičnog iskustva u trgovini uobičajenim proizvodima široke potrošnje kao što su cipele, koje posjeduju svi, a osobito su poznate potrošačima ovih proizvoda. Koje činjenice proizlaze iz praktičnog iskustva u trgovini ovim proizvodima, žalbeno vijeće nije izložilo. Ured nije obrazložio zašto ovaj pozicijski žig u crvenoj boji nema razlikovni karakter, iako na tržištu cipela postoje različiti dizajni i boje cipela i vezica za cipele.

3. Nepriznavanje važnosti načela ispitivanja činjenica po službenoj dužnosti

Opći sud nije uzeo u obzir da je žalbeno vijeće prilikom odlučivanja povrijedilo načelo ispitivanja činjenica po službenoj dužnosti. Ipak, Ured se pozvao samo na to da tužitelj nije podnijeo nikakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da mogući kupci žig shvaćaju kao oznaku podrijetla.

4. Pogrešno tumačenje i primjena članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe o žigu Zajednice

Opći sud zanemario je da je Ured pogrešno tumačio i primijenio članak 7. stavak 1. točku (b) Uredbe o žigu zajednice, i time također netočno protumačio i primijenio tu odredbu.

U suprotnosti sa stajalištem Općeg suda, krajevi crvenih vezica za cipele koji se od ostatka vezice razlikuju po boji, mogu izvršavati bitnu funkciju označavanja podrijetla. Opći sud je za predmetni žig ipak postavio viši standard nego kod figurativnih i verbalnih žigova. Osim toga, zanemario je činjenicu da razlikovni karakter ne ovisi o tome odstupa li žig koji se prijavljuje značajno od uobičajenih standarda sektora.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/54

Presuda Općeg suda od 8. listopada 2013. — Stichting Greenpeace Nederland i PAN Europe protiv Komisije

(Predmet T-545/11) (1)

(Pristup dokumentima - Uredba (EZ) br. 1049/2001 - Dokumenti u vezi s prvim odobrenjem stavljanja na tržište aktivne tvari glifosata - Djelomično odbijanje pristupa - Rizik od nastupanja štete za komercijalne interese fizičke ili pravne osobe - Članak 4. stavak 5. Uredbe br. 1049/2001 - Prevladavajući javni interes - Uredba (EZ) br. 1367/2006 - Članak 6. stavak 1. Uredbe br. 1367/2006 - Direktiva 91/414/EEZ)

2013/C 344/95

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: Stichting Greenpeace Nederland (Amsterdam, Nizozemska) i Pesticide Action Network Europe (PAN Europe) (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: B. Kloostra i A. van den Biesen, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: prvotno P. Oliver, P. Ondrůšek i C. ten Dam, zatim P. Oliver, P. Ondrůšek i C. Zadra, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Komisije od 10. kolovoza 2011. kojom se odbija pristup svesku 4. nacrta izvješća o ocjeni, kojeg je sastavila Savezna Republika Njemačka kao država članica izvjestiteljica za aktivnu tvar glifosat, na temelju Direktive Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište (SL L 230, str. 1.).

Izreka

Odluka Europske komisije od 10. kolovoza 2011. kojom se odbija pristup svesku 4. nacrta izvješća o ocjeni kojeg je sastavila Savezna Republika Njemačka kao država članica izvjestiteljica za aktivnu tvar glifosat, na temelju Direktive Vijeća 91/414/EEZ od 15. srpnja 1991. o stavljanju sredstava za zaštitu bilja na tržište, poništava se u dijelu u kojem se njom zabranjuje pristup dijelovima tog sveska koji sadrži informacije u vezi s emisijama u okoliš: „identitet” i količina svih nečistoća u aktivnoj tvari koje je prijavio svaki gospodarski subjekt iz dijela C.1.2.1 prvog poddokumenta (str. 11. do 61.), iz dijela C.1.2.1 drugog poddokumenta (str. 1. do 6.) i dijela C.1.2.1 trećeg poddokumenta (str. 4. i 8. do 13.) ovog sveska; nečistoće prisutne u različitim serijama i minimalne, srednje i maksimalne količine svake od tih nečistoća navedene, za svakog gospodarskog subjekta, u tablici uključenoj u dio C.1.2.2 prvog poddokumenta (str. 61. do 84.) i dio C.1.2.4 trećeg poddokumenta (str. 7.) tog sveska; sastav sredstava za zaštitu bilja koje su razvili gospodarski subjekti, navedeni u dijelu C.1.3, naslovljenom „Detaljne specifikacije pripravaka (Prilog III A 1.4)” prvog poddokumenta (str. 84. do 88.) tog sveska.

2.	Komisiji se nalaže snošenje troškova.

(1) SL C 355, 3.12.2011.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/54

Presuda Općeg suda od 8. listopada 2013. — Vijeće protiv AY

(Predmet T-167/12 P) (1)

(Žalba - Javna služba - Službenici - Napredovanje - Razdoblje ocjenjivanja 2010. - Usporedno ispitivanje uspješnosti - Strukovno usavršavanje - Uspješan završetak programa osposobljavanja službenika funkcijske skupine AST u postupku potvrđivanja za napredovanje u funkcijsku skupinu AD - Iskrivljivanje dokaza)

2013/C 344/96

Jezik postupka: francuski

Stranke

Žalitelj: Vijeće Europske unije (zastupnici: M. Bauer i A. Jensen, agenti)

Druga stranka u postupku: AY (Bousval, Belgija) (zastupnik: É. Boigelot, odvjetnik)

Predmet

Žalba protiv presude Službeničkog suda Europske unije (prvo vijeće) od 8. veljače 2012., AY/Vijeće (F-23/11,), s ciljem djelomičnog poništenja te presude.

Izreka

Presuda Službeničkog suda Europske unije (prvo vijeće) od 8. veljače 2012., AY/Vijeće (F 23/11), ukida se u dijelu u kojem je Službenički sud poništio odluku kojom je Vijeće Europske unije odbilo promaknuti AY u razred AST 9 na temelju razdoblja ocjenjivanja 2010. i u dijelu u kojem je naložio Vijeću snošenje svih troškova (točke 1. i 4. izreke te presude).

2.	Predmet se vraća na ponovno odlučivanje Službeničkom sudu.

3.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

(1) SL C 180, 27.7.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/55

Presuda Općeg suda od 02. listopada 2013. — Cartoon Network protiv OHIM-a — Boomerang TV (BOOMERANG)

(Predmet T-285/12) (1)

(Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava verbalnog žiga Zajednice BOOMERANG - Raniji figurativni žig Zajednice BoomerangTV - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

2013/C 344/97

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: The Cartoon Network, Inc. (Wilmington, Sjedinjene Američke Države) (zastupnik: I. Starr, Solicitor)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: I. Harrington, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent pred Općim sudom: Boomerang TV, SA (Madrid, Španjolska) (zastupnik: A. Canela Giménez, odvjetnik)

Predmet

Tužba protiv odluke drugog žalbenog vijeća OHIM-a od 2. travnja 2012. (predmet R 699/2011-2), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Boomerang TV-a, SA i The Cartoon Networka, Inc.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se The Cartoon Networku, Inc. snošenje troškova.

(1) SL C 273, 8.9.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/55

Rješenje Općeg suda od 1. listopada 2013. — Evropaïki Dynamiki protiv Komisije

(Predmet T-554/11) (1)

(Tužba za poništenje - Financiranje određenih projekata u Tunisu od strane Europske unije u okviru programa EuropeAid - Razvoj integriranog informatičkog sustava za tunisko pravosuđe - Naplata od strane Komisije novčanih sredstava koje Tunisu duguje treća strana - Obavijest o terećenju - Radnje neodvojive od ugovora - Akt koji se ne može pobijati - Nedopuštenost)

2013/C 344/98

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Evropaïki Dynamiki — Proigmena Systimata Tilepikoinonion Pliroforikis kai Tilematikis AE (Atena, Grčka) (zastupnici: N. Korogiannakis, M. Dermitzakis i N. Theologou, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnik: A. Bordes i S. Bartelt, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Komisije kojom se odbija isplata navodno dospjelih sredstava i zahtijeva povrat iznosa od 281 270,00 EUR isplaćenog u okviru provedbe ugovora EuropeAid/124378/D/SER/TN (br. 2007/145-464), dostavljene tužitelju pismom od 8. kolovoza 2011. (C&F/2011/D/001101), kao i obavijesti o terećenju br. 3241108036 koju je tužitelj primio 17. kolovoza 2011. i svih povezanih odluka Komisije.

Izreka

1.	Tužba se odbacuje kao nedopuštena.

2.	Evropaïki Dynamiki — Proigmena Systimata Tilepikoinonion Pliroforikis kai Tilematikis AE se nalaže, osim svojih troškova, snošenje troškova Europske komisije.

(1) SL C 370, 17.12.2011.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/55

Rješenje Općeg suda od 16. rujna 2013. — Microsoft protiv OHIM-a — Sky IP International (SKYDRIVE)

(Predmet T-153/12) (1)

(Žig Zajednice - Povlačenje prijave za registraciju - Obustava postupka)

2013/C 344/99

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Microsoft Corp. (Redmond, Washington, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: A. Carboni i J. Colbourn, solicitors)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: G. Panayotis, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Sky IP International Ltd (Isleworth, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: V. Baxter, D. Rose, solicitors i P. Roberts, barrister)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 19. siječnja 2012. (predmet R 2293/2010-1), koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Sky IP International Ltd i Microsoft Corp.

Izreka

1.	Postupak po tužbi se obustavlja.

2.	Nalaže se tužitelju i intervenijentu da snose vlastite troškove, kao i da svaki od njih pojedinačno snosi polovicu troškova tuženika.

(1) SL C 184, 23.6.2012.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/56

Rješenje predsjednika Općeg suda od 26. rujna 2013. — Tilly-Sabco protiv Komisije

(Predmet T-397/13 R)

(Privremena pravna zaštita - Poljoprivreda - Izvozne subvencije - Meso peradi - Uredba kojom se subvencije određuju na nulu - Zahtjev za odgodu primjene - Nepostojanje hitnosti - Uravnoteženje interesa)

2013/C 344/100

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Tilly-Sabco (Guerlesquin, Francuska) (zastupnici: R. Milchior i F. Le Roquais, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: G. de Bergues, D. Colas i C. Candat, agenti)

Predmet

Zahtjev za odgodu primjene provedbene uredbe Komisije (UE) br. 689/2013 od 18. srpnja 2013. o određivanju izvoznih subvencija za meso peradi (SL L 196, str. 13.).

Izreka

1.	Zahtjev za pružanje privremene pravne zaštite se odbija.

2.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/56

Tužba podnesena 30. srpnja 2013. — Al Assad protiv Vijeća

(Predmet T-407/13)

2013/C 344/101

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužiteljica: Bouchra Al Assad (Damask, Sirija) (zastupnici: G. Karouni i C. Dumont, avocats)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Zahtjevi

Tužiteljica od Općeg suda zahtjeva da:

—

poništi:

—	Odluku 2013/255/ZVSP od 31. svibnja 2013. koja se odnosi na mjere ograničavanja protiv Sirije u dijelu koji se odnosi na gđu Bouchru (poznata kao Bushra) Al Assad;

—	Provedbenu Uredbu (EU) br. 363/2013 od 22. travnja 2013. O provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji, ispravljene 9. svibnja 2013. u dijelu koji se odnosi na gđu Bouchru (poznata kao Bushra) Al Assad;

—	Osudi Vijeće Europske unije na snošenje troškova sukladno člancima 87. i 91. Poslovnika Općeg suda.

Tužbeni navodi i glavni argumenti

U prilog svojoj tužbi, tužiteljica je navela šest tužbenih navoda koji su u biti identični ili slični kao prvi, drugi, treći, peti, šesti i sedmi tužbeni navod u predmetu T-383/11 Makhlouf/Vijeće (1).

(1) SL 2011, C 282, str. 30.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/56

Tužba podnesena 30. srpnja 2013. — Mayaleh protiv Vijeća

(Predmet T-408/13)

2013/C 344/102

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Adib Mayaleh (Damask, Sirija) (zastupnici: G. Karouni i C. Dumont, avocats)

Tuženik: Vijeće Europske unije

Zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi:

—	Odluku 2013/255/ZVSP od 31. svibnja 2013. koja se odnosi na mjere ograničavanja protiv Sirije, u dijelu koji se odnosi na g. Adiba Mayaleha;

—	Provedbenu Uredbu (EU) br. 363/2013 od 22. travnja 2013. o provedbi Uredbe (EU) br. 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji, ispravljene 9. svibnja 2013. u dijelu koji se odnosi na g. Adiba Mayaleha;

—	Osudi Vijeće Europske unije na snošenje troškova sukladno člancima 87. i 91. Poslovnika Općeg suda.

Pravni navodi i glavni argumenti

U prilog svojoj tužbi, tužitelj je naveo šest tužbenih navoda koji su u biti identični ili slični kao prvi, drugi, treći, peti, šesti i sedmi tužbeni navod u predmetu T-383/11 Makhlouf/Vijeće (1).

(1) SL 2011, C 282, str. 30.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/57

Tužba podnesena 19. kolovoza 2013. — Métropole Gestion protiv OHIM-a — Metropol (METROPOL)

(Predmet T-431/13)

2013/C 344/103

Jezik na kojem je tužba podnesena: francuski

Stranke

Tužitelj: Métropole Gestion (Pariz, Francuska) (zastupnik: M.-A. Roux Steinkühler, avocate)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Metropol Investment Financial Company Ltd (Moskva, Rusija)

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	proglasi njegovu tužbu dopuštenom i osnovanom te posljedično;

—	djelomično poništi pobijanu odluku u dijelu u kojem ona odbija proglasiti ništavim osporavani žig Zajednice koji se temelji na žigovima br. 023 167 081, br. 023 167 084 i br. 794 040 te drugim neregistriranim znakovima;

—	potvrdi pobijanu odluku u dijelu u kojem ona proglašava djelomičnu ništavost žiga br. 3 590 981 na temelju ranijeg žiga br. 023 143 685;

—	naloži OHIM-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Registrirani žig Zajednice protiv kojeg je podnesen zahtjev za proglašavanje žiga ništavim: verbalni žig „METROPOL” za proizvode i usluge iz razreda 9, 35, 36 i 42 — žig Zajednice br. 3 590 981

Nositelj žiga Zajednice: Metropol Investment Financial Company Ltd

Stranka koja zahtijeva proglašenje žiga Zajednice ništavim: tužitelj

Obrazloženje zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim: nacionalni verbalni žig „METROPOLE” i međunarodni i nacionalni figurativni žig „METROPOLE gestion” za usluge iz razreda 36

Odluka odjela za poništaje: zahtjev se djelomično odbija

Odluka žalbenog vijeća: odbijanje žalbe

Tužbeni razlozi: povreda članka 53. stavka 1. točke (a) i članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/57

Tužba podnesena 12. kolovoza 2013. — „Millano” Krzysztof Kotas protiv OHIM-a (Oblik čokoladnih bombonijera)

(Predmet T-440/13)

2013/C 344/104

Jezik postupka: poljski

Stranke

Tužitelj: Zakład Wyrobów Cukierniczych „Millano” Krzysztof Kotas (Przeźmierowo, Poljska) (zastupnik: odvjetnik [radca prawny] B. Kański)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	ukine odluku drugog žalbenog vijeća od 22. svibnja 2013. u predmetu R 755/2012-2.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmetni žig Zajednice: trodimenzionalni žig u obliku čokoladne bombonijere za proizvode iz razreda 30 — prijava registracije žiga Zajednice br. 10 359 602.

Odluka ispitivača: odbijanje prijave.

Odluka žalbenog vijeća: odbijanje žalbe.

Tužbeni razlozi: povreda članka 7. stavka 1. točke (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/57

Tužba podnesena 3. rujna 2013. — G-Star Raw protiv OHIM-a — PepsiCo (PEPSI RAW)

(Predmet T-473/13)

2013/C 344/105

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: G-Star Raw CV (Amsterdam, Nizozemska) (zastupnici: J. van Manen, M. van de Braak i L. Fresco, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: PepsiCo, Inc. (New York, Sjedinjene Američke Države)

Zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku drugog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 25. lipnja 2013. u predmetu R 1586/2012-2;

—	naloži tuženiku snošenje troškova ovog postupka;

—	naloži drugoj stranci u postupku pred žalbenim vijećem da, u slučaju intervencije, snosi troškove ovog postupka, uključujući troškove koji su nastali pred žalbenim vijećem.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Podnositelj prijave žiga Zajednice: druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Predmetni žig Zajednice: figurativni žig koji sadrži verbalne elemente „PEPSI RAW” za proizvode iz razreda 32 — prijava žiga Zajednice br. 6 788 004

Nositelj žiga ili znaka navedenog u postupku povodom prigovora: tužitelj

Žig ili znak naveden u prigovoru: verbalni žig „RAW” za proizvode iz razreda 25 — žig Zajednice br. 4 743 225

Odluka odjela za prigovore: usvojen je prigovor i u cijelosti je odbijena prijava žiga Zajednice

Odluka žalbenog vijeća: poništena je pobijana odluka

Tužbeni razlozi: povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe o žigu Zajednice.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/58

Tužba podnesena 3. rujna 2013. — NumberFour protiv OHIM-a — Inaer Helicópteros (ENFORE)

(Predmet T-478/13)

2013/C 344/106

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: NumberFour (Berlin, Njemačka) (zastupnik: C. Götz, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Inaer Helicópteros, SA (Mutxamel, Španjolska)

Zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku petog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 23. svibnja 2013. u predmetu R 1000/2012-5;

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Podnositelj prijave žiga Zajednice: tužitelj

Predmetni žig Zajednice: verbalni žig „ENFORE” za proizvode i usluge iz razreda 9, 35, 36, 42 i 45 ‒ prijava žiga Zajednice br. 10 059 624

Nositelj žiga ili znaka navedenog u postupku prigovora: druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Navedeni žig ili znak: verbalni žig „EINFOREX” za proizvode i usluge iz razreda 9, 42 i 45 ‒ prijava žiga Zajednice br. 6 530 927

Odluka odjela za prigovore: prigovor prihvaćen

Odluka žalbenog vijeća: žalba odbijena

Žalbeni razlozi: povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe o žigu Zajednice

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/58

Tužba podnesena 30. kolovoza 2013. — You-View.tv protiv OHIM-a — YouView TV (YouView+)

(Predmet T-480/13)

2013/C 344/107

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: You-View.tv (Antwerpen, Belgija) (zastupnik: S. Criel, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: YouView TV Ltd (London, Ujedinjena Kraljevina)

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 18. lipnja 2013. donesenu u predmetu R 2112/2012-4;

—	naloži tuženiku snošenje troškova ovog postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Podnositelj prijave žiga Zajednice: druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Predmetni žig Zajednice: verbalni žig „YouView+” za proizvode i usluge iz razreda 9, 16, 38, 41 i 42 — prijava žiga Zajednice br. 10 286 061

Nositelj žiga ili znaka navedenog u postupku povodom prigovora: tužitelj

Žig ili znak naveden u postupku povodom prigovora: figurativni žig u crvenoj i bijeloj boji koji sadrži verbalne elemente „You View You-View.tv” za usluge iz razreda 35, 38 i 41 — žig br. 838 408 registriran pri Uredu za intelektualno vlasništvo Beneluksa

Odluka odjela za prigovore: prigovor odbačen u cijelosti

Odluka žalbenog vijeća: žalba odbijena

Tužbeni zahtjevi: povreda članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 8. stavka 5. Uredbe o žigu Zajednice.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/59

Tužba podnesena 10. rujna 2013. — Oikonomopoulos protiv Komisije

(Predmet T-483/13)

2013/C 344/108

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Athanassios Oikonomopoulos (Atena, Grčka) (zastupnici: N. Korogiannakis i I. Zarzoura, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	dosudi naknadu štete;

—	proglasi da je niz OLAF-ovih radnji i mjera pravno nepostojeći i da predstavlja nedopuštene dokaze.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog

—

kojim se tvrdi da je OLAF zloporabio ovlasti jer nije bio ovlašten provesti istragu u okviru ugovornih odnosa između Komisije i treće stranke i da je postupao ultra vires u istrazi o kojoj je riječ, povrijedivši nekoliko članaka relevantnog pravnog okvira kao što su Uredba Vijeća br. 2185/96 (1) i Uredba br. 1073/1999 (2).

Drugi tužbeni razlog

—

kojim se tvrdi da je povrijeđena Uredba br. 45/2001 (3) o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka, povrijeđen članak 8. Uredbe br. 1073/1999, povrijeđena obveza održavanja povjerljivosti, povrijeđeno pravo na privatni život, povrijeđeno načelo dobrog upravljanja, jer su OLAF i razni GU-ovi Komisije postupali nezakonito prilikom obrade osobnih podataka tužitelja i prosljeđivali takve osobne podatke unutar Komisije i trećih stranaka.

Treći tužbeni razlog

—	kojim se tvrdi da je povrijeđeno pravo na obranu jer tužitelj ima vrlo ograničene podatke o činjenicama koje se na njega odnose u kontekstu predmetne istrage, te mu slijedom toga nije bila pružena mogućnost da se brani od eventualnih optužbi.

(1) Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL 1996. L 292, str. 2.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 2., str. 57.).

(2) Uredba (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 1999. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) (SL 1999. L 136, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 1., svezak 2., str. 100.).

(3) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL 2001. L 8, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 34., stranica 6.).

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/59

Tužba podnesena 9. rujna 2013. — Lumene protiv OHIM-a (THE YOUTH EXPERTS)

(Predmet T-484/13)

2013/C 344/109

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Lumene (Espoo, Finska) (zastupnik: L. Laaksonen, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku drugog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 26. lipnja 2013. u predmetu R 187/2013-2.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmetni žig Zajednice: verbalni žig „THE YOUTH EXPERTS” za proizvode i usluge iz razreda 3, 5 i 44 — međunarodna registracija br. 1 112 578 u kojoj je naznačena Europska unija

Odluka ispitivača: prijava za registraciju odbijena

Odluka žalbenog vijeća: žalba odbijena

Pravni navodi: povreda članka 7. stavka 1. točke (b) i članka 7. stavka 2. Uredbe o žigu Zajednice

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/60

Tužba podnesena 11. rujna 2013. — Perfetti Van Melle Benelux protiv OHIM-a — Kraft Foods Global Brands (TRIDENT PURE)

(Predmet T-491/13)

2013/C 344/110

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Perfetti Van Melle Benelux BV (Breda, Nizozemska) (zastupnici: P. Perani, G. Ghisletti i F. Braga, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Druga stranka pred žalbenim vijećem: Kraft Foods Global Brands LLC (Northfield, Sjedinjene Američke Države)

Zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 9. srpnja 2013. u predmetu R 706/2012-4; i

—	naloži tuženiku i drugoj stranci u postupku snošenje troškova ovog postupka, uključujući troškove koji su nastali pred žalbenim vijećem.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Podnositelj prijave za registraciju žiga Zajednice: Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Predmetni žig Zajednice: verbalni žig „TRIDENT PURE” za proizvode iz razreda 30 — registracija žiga Zajednice br. 9 352 642

Nositelj žiga ili znaka navedenog u postupku povodom prigovora: tužitelj

Žig ili znak naveden u prigovoru: figurativni žig u crnoj i bijeloj boji koji sadrži verbalne elemente „PURE WHITE” za proizvode iz razreda 30 — žig Zajednice br. 6 771 869; figurativni žig u crnoj i bijeloj boji koji sadrži verbalne elemente „mentos PURE FRESH PURE BREATH” za proizvode iz razreda 30 — žig Zajednice br. 8 813 487; figurativni žig u bijeloj, svijetlo plavoj, plavoj i zelenoj boji koji sadrži verbalni element „PURE” za proizvode iz razreda 30 — registracija žiga Zajednice 9 291 634; verbalni žig „PURE FRESH” za proizvode iz razreda 30 — francuski žig br. 63 431 610; figurativni žig u različitim nijansama plave i bijele boje koji sadrži verbalne elemente „mentos PURE FRESH” za proizvode iz razreda 30 — međunarodna registracija br. 932 886 s učinom na području Bugarske, Češke, Danske, Njemačke, Grčke, Španjolske, Francuske, Mađarske, Poljske, Portugala, Slovenije, Slovačke, Finske i Švedske; figurativni žig u crnoj i bijeloj boji koji sadrži verbalne elemente „mentos PURE FRESH” za proizvode iz razreda 30 — talijanski žig br. 1 280 532; figurativni žig u različitim nijansama plave i bijele boje koji sadrži verbalne elemente „mentos PURE FRESH” za proizvode iz razreda 30 –žig br. 820 421 registriran pri Uredu za intelektualno vlasništvo Beneluxa; figurativni žig u crnoj i bijeloj boji koji sadrži verbalne elemente „mentos PURE WHITE” za proizvode iz razreda 30 — žig br. 864 652 registriran pri Uredu za intelektualno vlasništvo Beneluxa

Odluka odjela za prigovore: usvojen je prigovor

Odluka žalbenog vijeća: prihvaćena je žalba i odbijen je prigovor

Tužbeni razlozi: povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe o žigu Zajednice.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/60

Tužba podnesena 16. rujna 2013. — Sales & Solutions protiv OHIM-a — Inceda Holding (watt)

(Predmet T-494/13)

2013/C 344/111

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Sales & Solutions (Frankfurt na Majni, Njemačka) (zastupnica: odvjetnica K. Gründig-Schnelle)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Inceda Holding (Köln, Njemačka)

Zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 15. srpnja 2013. u žalbenom postupku R 1192/2012-4;

—	naloži intervenijentu snošenje troškova postupka, uključujući i troškove nastale tijekom žalbenog postupka

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Registrirani žig Zajednice protiv kojeg je podnesen zahtjev za proglašavanje žiga ništavim: figurativni žig „watt” za usluge iz razreda 35, 39 i 42 — žig Zajednice br. 3 820 313

Nositelj žiga Zajednice: tužitelj

Stranka koja zahtijeva proglašenje žiga Zajednice ništavim: Inceda Holding

Obrazloženje zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim: Članak 52. stavak 1. točka (a), u svezi s člankom 7. stavkom 1. točkama (b), (c) i (d) Uredbe br. 207/2009

Odluka odjela za poništaje: proglašenje predmetnog žiga ništavim

Odluka žalbenog vijeća: odbijanje žalbe

Tužbeni razlozi: povreda članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/61

Tužba podnesena 16. rujna 2013. — Sales & Solutions protiv OHIM-a — Inceda Holding (Watt)

(Predmet T-495/13)

2013/C 344/112

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Sales & Solutions (Frankfurt na Majni, Njemačka) (zastupnica: odvjetnica K. Gründig-Schnelle)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Inceda Holding (Köln, Njemačka)

Zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 15. srpnja 2013. u žalbenom postupku R 1193/2012-4;

—	naloži intervenijentu snošenje troškova postupka, uključujući i troškove nastale tijekom žalbenog postupka

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Registrirani žig Zajednice protiv kojeg je podnesen zahtjev za proglašavanje žiga ništavim: verbalni žig „Watt” za usluge iz razreda 35, 39 i 42 — žig Zajednice br. 1 090 471

Nositelj žiga Zajednice: tužitelj

Stranka koja zahtijeva proglašenje žiga Zajednice ništavim: Inceda Holding

Obrazloženje zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim: Članak 52. stavak 1. točka (a), u svezi s člankom 7. stavkom 1. točkama (b), (c) i (d) Uredbe br. 207/2009

Odluka odjela za poništaje: proglašenje predmetnog žiga ništavim

Odluka žalbenog vijeća: odbijanje žalbe

Tužbeni razlozi: povreda članka 7. stavka 1. točaka (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/61

Tužba podnesena 16. rujna 2013. — McCullough protiv Cedefop

(Predmet T-496/13)

2013/C 344/113

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Colin Boyd McCullough (Solun, Grčka) (zastupnik: G. Matsos, odvjetnik)

Tuženik: Europski centar za razvoj strukovnog osposobljavanja

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku Cedefop-a od 15. srpnja 2013. kojom je tužitelju odbijen pristup određenim dokumentima;

—	naloži Cedefop-u da tužitelju stavi na raspolaganje tražene dokumente;

—

odobri da grčka nacionalna tijela, u skladu s člankom 1. stavkom 3. Protokola o povlasticama i imunitetima Europske unije, mogu povrijediti prostorije i zgrade Cedefop-a s ciljem pronalaženja i stavljanja na raspolaganje dokumenata o kojima je riječ i radi istrage mogućih kaznenih djela koja je možda počinila neka osoba s tim u vezi; i

—	naloži Cedefop-u snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog

—	kojim se tvrdi da je Cedefop povrijedio pravo EU-a u pobijanoj odluci pogrešnim tumačenjem članka 4. stavka 1. točke (b) Uredbe (EZ) br. 1049/2001.

Drugi tužbeni razlog

—	kojim se tvrdi da je Cedefop povrijedio pravo EU-a pogrešnim tumačenjem članka 4. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1049/2001.

Treći tužbeni razlog

—

kojim se tvrdi da je ponašanje vršitelja dužnosti direktora u najmanju ruku sporno, s obzirom na njegovu tvrdnju da je upitno jesu li, među zatraženim dokumentima, ikad postojali zapisnici sa sastanaka skupine za usmjeravanje KMS-a, jer bi on trebao biti svjestan njihovog postojanja (ili nepostojanja), budući da je bio zamjenik direktora Cedefop-a kroz dulje razdoblje (godinu dana) u kojem su takvi dokumenti nastajali. Takvo ponašanje nalaže pretragu prostorija Cedefop-a od strane nadležnih nacionalnih tijela.

Četvrti tužbeni razlog

—	kojim se tvrdi da Cedefop nije donio praktična pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1049/2001, te da bi se po analogiji trebala primijeniti odgovarajuća detaljna pravila koja je donijela Komisija.

Peti tužbeni razlog

—	kojim se tvrdi da se Cedefop-ovim odbijanjem pristupa traženim dokumentima krše prava tužitelja kao tuženika u kaznenom postupku.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/62

Tužba podnesena 16. rujna 2013. — Boston Scientific Neuromodulation protiv OHIM-a (PRECISION SPECTRA)

(Predmet T-497/13)

2013/C 344/114

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Boston Scientific Neuromodulation Corp. (Valencia, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: P. Rath i W. Festl-Wietek, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku petog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 17. svibnja 2013. donesenu u predmetu R 2099/2012-5;

—	utvrdi da prijava žiga Zajednice 009725912 udovoljava uvjetima za registraciju; i

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmetni žig Zajednice: verbalni žig „PRECISION SPECTRA” za proizvode i usluge iz razreda 9 i 10 — prijava žiga Zajednice br. 9 725 912

Odluka ispitivača: djelomično odbijena prijava žiga Zajednice

Odluka žalbenog vijeća: žalba odbijena

Tužbeni razlozi: povreda članka 7. stavka 1. točke (b) i (c) i članka 65. stavka 2. Uredbe o žigu Zajednice.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/62

Tužba podnesena 16. rujna 2013. — Nanu-Nana Joachim Hoepp protiv OHIM-a — Vincci Hoteles (NAMMU)

(Predmet T-498/13)

2013/C 344/115

Jezik na kojem je tužba podnesena: engleski

Stranke

Tužitelj: Nanu-Nana Joachim Hoepp GmbH & Co. KG (Bremen, Njemačka) (zastupnik: A. Nordemann, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Vincci Hoteles, SA (Alcobendas, Španjolska)

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku prvog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 27. lipnja 2013. donesenu u predmetu R 611/2012-1; i

—	naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Registrirani žig Zajednice protiv kojeg je podnesen zahtjev za proglašavanje žiga ništavim: verbalni žig „NAMMU” za proizvode i usluge iz razreda 3, 32 i 44 — registracija žiga Zajednice br. 5 238 704

Nositelj žiga Zajednice: druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem

Stranka koja zahtijeva proglašenje žiga Zajednice ništavim: tužitelj

Obrazloženje zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim: prijava se temeljila na članku 8. stavku 1. točki (b), u vezi s člankom 53. stavkom 1. točkom (a) Uredbe o žigu Zajednice

Odluka odjela za poništaje: zahtjev za proglašenje ništavim odbijen u cijelosti

Odluka žalbenog vijeća: žalba odbijena

Tužbeni razlozi: povreda članka 57. stavka 2. i 3. Uredbe o žigu Zajednice.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/63

Tužba podnesena 9. rujna 2013. — nMetric protiv OHIM-a (SMARTER SCHEDULING)

(Predmet T-499/13)

2013/C 344/116

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: nMetric LLC (Costa Mesa, Sjedinjene Američke Države) (zastupnici: T. Fuchs i A. Münch, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi odluku drugog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) od 17. lipnja 2013. donesenu u predmetu R 887/2012-2;

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Predmetni žig Zajednice: verbalni žig „SMARTER SCHEDULING” za proizvode iz razreda 9 — međunarodna registracija br. 1 093 837 s učinkom zaštite na području Europske unije

Odluka ispitivača: prijava u cijelosti odbijena

Odluka žalbenog vijeća: žalba odbijena

Pravni navodi: povreda članka 7. stavka 1. točke (b) i članka 7. stavka 2. Uredbe o žigu Zajednice.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/63

Tužba podnesena 20. rujna 2013. — Stichting Sona i Nao protiv Komisije

(Predmet T-505/13)

2013/C 344/117

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelji: Stichting Sona (Curaçao, bivši Nizozemski Antili) i Nao NV (Curaçao) (zastupnici: R. Martens, K. Beirnaert i A. Van Vaerenbergh, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija

Zahtjevi

Tužitelji od Općeg suda zahtijevaju da:

—	poništi odluku Europske komisije od 28. lipnja 2013. za koju su tužitelji saznali tek krajem srpnja 2013., a kojom Stichting SONA nije imenovana kao subjekt ovlašten za provedbu jedinstvenog programskog dokumenta za bivše Nizozemske Antile u sklopu Desetog Europskog razvojnog fonda te

—	poništi odluku Europske komisije o povjeravanju zadataka koji se odnose na provedbu ovog programskog dokumenta u korist International Management Group (IMG).

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi tužitelji iznose sedam tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog prema kojem je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti, prava na obranu, prava na zaštitu osobnih podataka i tajnosti ili povjerljivosti istrage, a koji se štite člancima 8. i 48. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, člancima 6. i 8. Europske konvencije o ljudskim pravima i člankom 16. UFEU-a.

Tužitelji ističu da je tuženik nizozemskoj vladi slao dopise o istrazi Europskog ureda za borbu protiv prijevara (OLAF) koja je u tijeku o kojoj doduše još nije sastavljeno (konačno) izvješće, ali u njima tuženik izričito navodi imena tužitelja i ukazuje ili barem snažno sugerira da su tužitelji povezani s nepravilnostima u okviru upravljanja projektom Devetog Europskog razvojnog fonda te je na temelju tih navoda odlučio da se upravljanje projektima za bivše Nizozemske Antile u sklopu Desetog Europskog razvojnog fonda ne može povjeriti tužiteljima. Pritom OLAF nije nikada naveo tužitelje kao „umiješane osobe” zbog čega tužitelji cijelo vrijeme nisu znali da su se morali braniti kao „umiješana osoba”, čime im je uskraćena mogućnost obrane s obzirom na to da još uvijek nisu saznali o kakvim se navodno konkretnim optužbama radi, a protiv kojih bi se oni trebali braniti.

2.	Drugi tužbeni razlog prema kojem je došlo do povrede načela legitimnih očekivanja, jer je kod tužitelja stvoreno legitimno očekivanje da će biti odgovorni za provedbu Desetog Europskog razvojnog fonda u odnosu na bivše Nizozemske Antile.

3.	Treći tužbeni razlog prema kojem je došlo do povrede načela proporcionalnosti jer je Komisija isključila tužitelje samo na temelju toga što postoje „privremeni nalazi” u istrazi OLAF-a koji upućuju na „moguće probleme”.

4.	Četvrti tužbeni razlog prema kojem je došlo do povrede obveze saslušanja stranaka.

5.	Peti tužbeni razlog odnosi se na povredu načela transparentnosti, kako je zajamčeno u članku 14. Uredbe (EZ) br. 215/2008 (1) i obveze obrazlaganja.

6.	Šestim tužbenim razlogom ističe se povreda članka 18. Uredbe (EZ) br. 2304/2002 (2) i jedinstvenog programskog dokumenta Desetog Europskog razvojnog fonda.

7.	Kao sedmi tužbeni razlog navodi se povreda članka 29. Uredbe (EZ) br. 215/2008 jer nisu ispunjene pretpostavke za dodjelu provedbe financiranja IMG-u u okviru zajedničkog upravljanja. Zbog toga je nezakonita i druga pobijana odluka.

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 215/2008 od 18. veljače 2008. o Financijskoj uredbi koja se primjenjuje na Deseti Europski razvojni fond (SL L 78, str. 1.).

(2) Uredba Komisije (EZ) br. 2304/2002 od 20. prosinca 2002. o provedbi Odluke Vijeća 2001/822/EZ o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj zajednici („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) (SL L 348, str. 82.).

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/64

Tužba podnesena 19. rujna 2013. — Ratioparts-Ersatzteile-Vertriebs protiv OHIM-a — IIC (NORTHWOOD)

(Predmet T-509/13)

2013/C 344/118

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke u postupku

Tužitelj: Ratioparts-Ersatzteile-Vertriebs GmbH (Euskirchen, Njemačka) (zastupnik: Rechtsanwalt M. Koch)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Druge stranke u postupku pred žalbenim vijećem: IIC — Intersport International Corp. GmbH (Bern, Švicarska)

Zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	preinači odluku drugog žalbenog vijeća od 4. srpnja 2013. (žalba R 2211/2012-2) tako da u potpunosti odbije prigovor B17963622 i

—	naloži snošenje troškova postupka prigovora podnositelju prigovora, a troškova žalbe protivniku žalbe.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Podnositelj prijave žiga Zajednice: tužitelj

Predmetni žig Zajednice: figurativni žig „NORTHWOOD” za proizvode i usluge iz razreda 8, 9, 20, 25 i 35 ‒ prijava žiga Zajednice br. 9 412 776

Nositelj žiga ili znaka navedenog u postupku prigovora: IIC — Intersport International Corp. GmbH

Navedeni žig ili znak: međunarodna registracija žiga „NORTHBROOK” za proizvode razreda 9, 14, 18, 20, 22, 25 i 28 s učinkom zaštite na području Europske unije

Odluka Odjela za prigovore: prigovor je djelomično prihvaćen

Odluka žalbenog vijeća: djelomično odbijanje žalbe

Tužbeni razlozi: povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/65

Tužba podnesena 25. rujna 2013. — Leder & Schuh International protiv OHIM-a — Epple (VALDASAAR)

(Predmet T-519/13)

2013/C 344/119

Jezik na kojem je tužba podnesena: njemački

Stranke

Tužitelj: Leder & Schuh International AG (Salzburg, Austrija) (zastupnik: odvjetnik S. Korn)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: Valerie Epple (Bronnen, Njemačka)

Zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi pobijanu odluku prvog žalbenog vijeća, odbije prigovor i

—	naloži tuženiku snošenje troškova žalbenog postupka i troškova postupka pred Općim sudom Europske unije.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Podnositelj prijave žiga Zajednice: tužitelj

Predmetni žig Zajednice: verbalni žig „VALDASAAR” za proizvode i usluge iz razreda 18, 25 i 35 ‒ prijava žiga Zajednice br. 9 591 249

Nositelj žiga ili znaka navedenog u postupku prigovora: Valerie Epple

Navedeni žig ili znak: verbalni žig „Val d”Azur“ za proizvode iz razreda 25

Odluka odjela za prigovore: djelomično prihvaćanje prigovora

Odluka žalbenog vijeća: djelomično odbijanje žalbe

Tužbeni razlozi: povreda Uredbe br. 207/2009, jer ne postoji vjerojatnost dovođenja u zabluduglede suprotstavljenih žigova.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/65

Tužba podnesena 25. rujna 2013. — Philip Morris Benelux protiv Komisije

(Predmet T-520/13)

2013/C 344/120

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Philip Morris Benelux (Antwerpen, Belgija) (zastupnici: K. Nordlander, odvjetnik, i P. Harrison, Solicitor)

Tuženik: Europska komisija

Zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda traži da:

—	proglasi tužbu dopuštenom;

—	poništi odluku Glavnog tajnika Europske komisije od 15. srpnja 2013. („osporavana mjera”), kojom je Komisija odbila tužiteljev zahtjev za pristup nacrtima izvješća o procjeni utjecaja uz Komisijin prijedlog za izmijenjenu Direktivu o duhanskim proizvodima; i

—	naloži tuženiku snošenje tužiteljevih troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog svojoj tužbi, tužitelj ističe tri tužbena razloga.

U prvom tužbenom razlogu navodi se da je, donošenjem osporavane mjere, Komisija učinila očitu pogrešku u ocjeni i prekršila članak 4. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 (1), tvrdeći i zaključujući da bi se i prvi i drugi podstavak članka 4. stavka 3. te Uredbe (koji se uzajamno isključuju) mogli istovremeno primijeniti na isti skup spornih činjenica.

2.	U drugom tužbenom razlogu navodi se da je, donošenjem osporavane mjere, Komisija prekršila članak 4. stavak 3. podstavak prvi Uredbe (EZ) br. 1049/2001 zaključivši da uska i ograničena iznimka iz tog podstavka opravdava njezino odbijanje da dopusti otkrivanje bilo kojeg od zatraženih dokumenata.

U trećem tužbenom razlogu navodi se da je, donošenjem osporavane mjere, Komisija prekršila članak 4. stavak 3. podstavak drugi Uredbe (EZ) br. 1049/2001 zato jer zatraženi dokumenti nemaju status mišljenja i stoga nisu obuhvaćeni iznimkom iz članka 4. stavka 3. podstavka drugog Uredbe o kojoj je riječ. Nadalje, (i) otkrivanje zatraženih dokumenata ne bi ugrozilo proces odlučivanja Komisije; i (ii) postoji prevladavajući javni interes za otkrivanje zatraženih dokumenata.

(1) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL 2001 L 145, str. 43.).

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/66

Tužba podnesena 30. rujna 2013. — Italija protiv Komisije

(Predmet T-527/13)

2013/C 344/121

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Republika Italija (zastupnici: S. Fiorentino, P. Grasso, avvocati dello Stato, i G. Palmieri, agent)

Tuženik: Europska komisija

Zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Komisije br. C(2013) 4046 final od 17. srpnja 2013. dostavljenu slijedećeg dana, odnosno 18. srpnja, koja se odnosi na državne potpore SA.33726 (11/C) [ex SA.33726 (11/NN)] koje je Italija odobrila (odgoda plaćanja pristojbi na mlijeko u Italiji);

—	podredno, poništi navedenu odluku u dijelu (čl. 2., točke b, c i d) u kojem obvezu vraćanja proširuje na potpore koje proizlaze iz Odluke Vijeća br. 2003/530/EZ;

—	Komisiji naloži snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Talijanska Vlada pobija Odluku Europske Komisije br. C(2013) 4046 od 17. srpnja 2013. dostavljenu slijedećeg dana, odnosno 18. srpnja, koja se odnosi na državne potpore SA.33726 (11/C) [ex SA.33726 (11/NN)] koje je Italija odobrila (odgoda plaćanja pristojbi na mlijeko u Italiji).

Tom odlukom Europska komisija je:

—	izjavila da odgoda plaćanja rate pristojbe na mlijeko koja dospijeva 31. prosinca 2010. koja je u Italiji usvojena upravo u prosincu 2010., i zbog načina njene primjene predstavlja potporu države koja je nespojiva s unutarnjim tržištem;

—	izjavila da nepoštivanje uvjeta predviđenih u odluci Vijeća 2003/530/EZ, poput gore spomenute odgode plaćanja, predstavlja potporu koja je nespojiva s unutarnjim tržištem;

—	naložila Italiji da od korisnika odgode plaćanja zatraži povrat iznosa navedene nespojive pomoći, uvećanog za kamate.

U prilog osnovanosti tužbe, tužiteljica ističe dva tužbena razloga:

Prvi tužbeni razlog, u pogledu, povrede članka 3. stavka 7. Uredbe Komisije (EZ) br. 1535/2007 od 20. prosinca 2007. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na potpore male vrijednosti u sektoru poljoprivredne proizvodnje (SL L 337, str. 35.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 75.).

—

U tom pogledu se ističe da pobijana odluka navedenu odredbu primjenjuje pod pogrešnom pretpostavkom da bi postojeće potpore, koje su odobrene odlukom Vijeća br. 2003/530/EZ od 16. srpnja 2003., predstavljale najviši iznos povrata koji se može dopustiti proizvođačima mlijeka, s posljedicom da bi eventualno svaka dodatna mjera potpore, premda spada u sustav male vrijednosti (i premda je potpuno beznačajna), na temelju zakona, zbog kumulativnog učinka, predstavljala potporu koja prelazi dopuštenu razinu potpore.

Drugi tužbeni razlog, u pogledu, povrede članka 3. stavka 2., gore navedene Uredbe (EZ) br. 1535/2007, članka 1. točke (c), Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999., o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (SL L 83, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 4., str. 16.)., i članka 4., stavka 1., Uredbe (EZ) br. 794/2004, o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 93. Ugovora o EZ (SL L 140, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 8., svezak 2., str. 9.), kao i nedostatka obrazloženja.

—

U tom pogledu se ističe da se u pobijanoj odluci pozvalo na navedeni čl. 3. st. 2. — koji se odnosi na sveukupni iznos potpora, od kojih svaka pojedinačno spada u sustav male vrijednosti — u slučaju u kojem se potpora male vrijednosti temeljila na već postojećoj potpori. Osim toga, odluka pogrešno kvalificira pobijanu mjeru kao izmjenu postojeće potpore, koja je značajna za primjenu članka 1. toč. (c) Uredbe br. 659/1999. Naime, polugodišnja odgoda roka za plaćanje jednogodišnjeg obroka je predstavljala samostalnu mjeru i u svakom slučaju nije predstavljala znatno povećanje postojeće potpore. Osim toga, ona nije predstavljala povećanje koje nije veće od 20 % izvornog iznosa sustava postojećih potpora i nije utjecala na procjenu kompatibilnosti takvog sustava. U svakom slučaju, Komisija je propustila dovoljno obrazložiti navedene činjenice.

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/66

Tužba podnesena 10. listopada 2013. — Verein Natura Havel i Vierhaus protiv Komisije

(Predmet T-538/13)

2013/C 344/122

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelji: Verein Natura Havel eV (Berlin, Njemačka); i H.-P. Vierhaus (Berlin) (zastupnik: O. Austilat, Rechtsanwalt)

Tuženik: Europska komisija

Zahtjevi

Tužitelji zahtijevaju,

—

poništenje Odluke Europske komisije ‒ Opće uprave za okoliš ‒ od 24. lipnja 2013. i Europske komisije ‒ Glavnog tajništva ‒ od 3. rujna 2013. kojima je odbijen pristup formalnoj obavijesti Komisije o pokretanju postupka zbog povrede obveze br. 2013/4000 protiv Savezne Republike Njemačke od 30. svibnja 2013.;

—	nalaganje tuženiku snošenja vlastitih troškova i troškova tužitelja.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu četiri tužbena razloga.

Prvi tužbeni razlog: Povreda prava tužitelja na pristup informacijama

—

Tužitelji na prvom mjestu navode da se pobijanom odlukom Komisije krši njihovo pravo na pristup informacijama iz članka 15. stavka 3. UFEU-a, članka 42. Povelje o temeljnim pravima, članka 10. stavka 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članka 2. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1049/2001 (1) Tužitelji dalje ističu da je svrha navedenih propisa uspostava najviše moguće razine transparentnosti te da iznimke valja usko tumačiti. Nadalje, sukladno sudskoj praksi moraju se postaviti strogi uvjeti u odnosu na dokazivanje ozbiljnog ugrožavanja istrage. Pobijana odluka ne odgovara tim zahtjevima.

Drugi tužbeni razlog: Pogrešna ocjena djelomičnog pristupa

—	Tužitelji zatim ističu da je ocjena kojom je Komisija odbila samo djelomičan pristup informacijama, pogrešna. S tim u vezi su razmatranja istaknuta u pobijanoj odluci netočna te vrijeđaju načelo razmjernosti.

Treći tužbeni razlog: Povreda obveze obrazloženja

—	Osim toga pobijana odluka ne udovoljava zahtjevima koje valja postaviti u odnosu na obvezu obrazloženja.

Četvrti tužbeni razlog: Povreda članka 10. stavka 1. druge rečenice Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda

—	Tužitelji nadalje ističu prigovor povrede svoga prava na primanje informacija bez miješanja javne vlasti koje proizlazi iz članka 10. stavka 1. str. 2. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

(1) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o pristupu javnosti dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, str. 43).

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/67

Tužba podnesena 2. listopada 2013. — Nizozemska protiv Komisije

(Predmet T-542/13)

2013/C 344/123

Jezik postupka: nizozemski

Stranke

Tužitelj: Kraljevina Nizozemska (zastupnici: J. Langer i M. Bulterman, agenti)

Tuženik: Europska komisija

Zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	poništi Odluku Komisije C(2013) 4474 final od 18. srpnja 2013. o neprimjenjivanju nekoliko odredbi Uredbe Kraljevine Nizozemske od 8. lipnja 2012. o utvrđivanju pobližih pravila u svezi s liberalizacijom međunarodnog željezničkog prijevoza putnika;

—	Komisiji naloži snošenje troškova postupka.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe tri pravna navoda.

Prvi tužbeni razlog

—	Komisija pobijanu odluku pogrešno temelji na članku 61. Direktive 2012/34/EU (1). Ako se Komisija ne slaže s načinom na koji nizozemski zakonodavac provodi Direktivu može upotrijebiti članak 258. UFEU-a.

Drugi tužbeni razlog

—

Komisija je povrijedila pravo na obranu, načelo legitimnih očekivanja i načelo lojalne suradnje kada je nakon isteka projekta „EU-Pilot” (2) nizozemske propise proglasila neprimjenjivim na temelju članka 61. Direktive 2012/34/EU. Pri davanju odgovora na pitanja Komisije u okviru projekta „EU-Pilot” Kraljevina Nizozemska je mogla razumno pretpostaviti da će Komisija priopćene informacije koristiti isključivo u okviru (izbjegavanja) infrakcijskog postupka.

Treći tužbeni razlog

—

Obrazloženje odluke je manjkavo, a tumačenje koje je Komisija dala u odnosu na Direktivu 2012/34/EU pogrešno jer pretpostavlja da kriterije za utvrđenje „glavne svrhe usluge” u smislu članka 10. stavka 3. Direktive nije moguće unaprijed odrediti, kao i da kriterije „gospodarske ravnoteže” u smislu članka 11. stavka 2. Direktive mora utvrditi regulatorno tijelo.

(1) Direktiva 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenog 2012. o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora (SL L 343, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 7., svezak 25., str. 136.).

(2) Vidjeti Priopćenje Komisije „Europa rezultatâ — Primjena prava Zajednice” (COM (2007) 502 final).

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/68

Tužba podnesena 7. listopada 2013. — Dyson protiv Komisije

(Predmet T-544/13)

2013/C 344/124

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Dyson Ltd (Malmesbury, Ujedinjena Kraljevina) (zastupnici: E. Batchelor, solicitor i F. Carlin, barrister)

Tuženik: Europska komisija

Zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi [delegirane Uredbe Komisije (EU) br. 665/2013 od 3. svibnja 2013. kojom se nadopunjuje Direktiva 2010/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća o energetskom označivanju usisavača, (SL 2013. L 192, str. 1.)] (nesl. prij.) u cijelosti, a u svakom slučaju odredbe koje se odnose na učinkovitost čišćenja i energetsku učinkovitost; te

—	naloži tuženiku snošenje vlastitih troškova i troškova tužitelja povezanih s ovim postupkom.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj navodi da je osporavana Uredba nezakonita i u tom smislu ističe tri tužbena razloga.

Kao prvi tužbeni razlog tužitelj navodi da je Komisija prekoračila svoju ovlast iz članka 10. stavka 1. mjerodavnog propisa, Direktive 2010/30/EU (1), kada je usvojila ovaj delegirani akt jer:

—

Članak 10. stavak 1. zahtijeva da delegirani akt Komisije točno informira potrošače EU o potrošnji energije prilikom korištenja. Osporavana Uredba dovodi u zabludu potrošače o energetskoj učinkovitosti usisavača jer se učinkovitost čišćenja ispituje samo kada usisavač ima prazan spremnik, dakle ne „prilikom upotrebe”;

—	Članak 10. stavak 1. zahtijeva da delegirani akt Komisije točno informira potrošače EU o bitnim resursima koje uređaj troši prilikom korištenja, osobito spremnike za prašinu i potrošne pročišćivače. Delegirani akt ne daje takvu informaciju potrošačima.

Kao drugi tužbeni razlog tužitelj navodi da je Komisija prekršila svoju dužnost navođenja razloga sukladno članku 296. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”) jer osporavana Uredba ne objašnjava zašto postoji nedostatan „tehnološki napredak” koji bi omogućio ispitivanje energetske učinkovitosti i učinkovitosti čišćenja u stanju s napunjenom prašinom. Također, ne objašnjava zašto je Komisija odgodila razmatranje napunjenosti prašinom tek za pet godina.

Kao treći tužbeni razlog tužitelj navodi da je Komisija prekršila temeljno načelo jednakosti usvajanjem osporavane Uredbe koja diskriminira usisavače bez vrećice i/ili usisavače temeljene na cikličkoj tehnologiji u korist usisavača s vrećicom. Gubitak usisavanja zbog začepljenja — posebnog svojstva usisavača s vrećicom — ne može biti utvrđeno testiranjem u stanju čistoće. Usporedne prednosti usisavača bez vrećice i usisavača s cikličkom tehnologijom potrošači ne mogu odmah prepoznati.

(1) Direktiva 2010/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 19. svibnja 2010. o označivanju potrošnje energije i ostalih resursa proizvoda povezanih s energijom uz pomoć oznaka i standardiziranih informacija o proizvodu (SL 2010 L 153, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 101.)

23.11.2013

Službeni list Europske unije

C 344/69

Presuda Službeničkog suda (treće vijeće) od 9. listopada 2013. — Wahlström protiv Frontex

(Predmet F-116/12) (1)

(Javna služba - Privremeni službenik - Izvješće o procjeni - Obveza davanja obrazloženja - Godišnji razgovor s ocjenjivačem - Utvrđenje ciljeva)

2013/C 344/126

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Kari Wahlström (Espoo, Finska) (zastupnik: S. Pappas, odvjetnik)

Tuženik: Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (Frontex) (zastupnici: H. Caniard i S. Vuorensola, agenti, kojima pomažu A. Duron i D. Waelbroeck, odvjetnici)

Predmet

Zahtjev za poništenje izvješća o ocjeni koje se odnosi na tužitelja i odštetni zahtjev

Izreka presude

1.	Tužbe se odbijaju.

2.	M. Wahlström dužan je snositi svoje troškove i nalaže mu se snošenje troškova Europske agencije za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije.

(1) SL C 379, 8.12.2012., str. 39.

		ISSN 1977-1088 doi:10.3000/19771088.C_2013.344.hrv
Službeni list Europske unije		C 344

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	56 23. studenoga 2013.

Obavijest br.	Sadržaj	Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2013/C 344/01	Posljednja objava Suda Europske unije u Službenom listu Europske unijeSL C 336, 16.11.2013.	1

	Opći sud
2013/C 344/02	Raspored sudaca u vijećima	2