Službeni list C 9/2014

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/2

Presuda Suda (veliko vijeće) od 14. studenog 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hessischer Verwaltungsgerichtshof — Njemačka) — Savezna Republika Njemačka protiv Kaveh Puida

(Predmet C-4/11) (1)

(Azil - Povelja o temeljnim pravima Europske unije - Članak 4. - Uredba (EZ) br. 343/2003 - Članak 3. stavci 1. i 2. - Određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje - Članci 6. do 12. - Kriteriji za određivanje odgovorne države članice - Članak 13. - Podredna odredba)

2014/C 9/02

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Hessischer Verwaltungsgerichtshof

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Bundesrepublik Deutschland

Tuženik: Kaveh Puid

Predmet

Zahtjev za prethodnom odlukom — Hessischer Verwaltungsgerichtshof — Tumačenje članka 3. stavka 2. prve rečenice Uredbe (EZ) br. 343/2003 Vijeća od 18. veljače 2003. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje (SL L 50, str. 1.) — Obveza države članice za preuzimanje odgovornosti za razmatranje zahtjeva za azil na temelju članka 3. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 343/2003 u slučaju postojanja rizika kršenja temeljnih prava podnositelja zahtjeva i/ili neprimjene osnovnih odredbi direktive 2003/9/EZ i 2005/85/EZ od strane države članice odgovorne za predmetni zahtjev prema kriterijima utvrđenima u navedenoj uredbi

Izreka

Kada države članice ne mogu ignorirati da sustavne nepravilnosti u postupku azila i uvjeti prihvata tražitelja azila u državi članici koja je prvotno određena kao odgovorna na temelju kriterija navedenih u poglavlju III. Uredbe Vijeća (EZ) br. 343/2003 od 18. veljače 2003. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje predstavljaju ozbiljne i utvrđene razloge za uvjerenje da će dotični tražitelj azila biti izložen stvarnoj opasnosti od podvrgavanja neljudskom ili ponižavajućem postupanju u smislu članka 4. Povelje o temeljnim pravima Europske unije, što treba ispitati sud koji je uputio zahtjev, država članica koja određuje odgovornu državu članicu ne smije prebaciti tražitelja azila u državu članicu koja je prvotno određena kao odgovorna i, uz pridržaj ovlasti da sama razmotri taj zahtjev, nastaviti razmatranje kriterija navedenog poglavlja kako bi utvrdila može li se neka druga država članica odrediti kao odgovorna na temelju jednog od tih kriterija ili, u nedostatku istih, na temelju članka 13. iste Uredbe.

Međutim, u takvoj situaciji, nemogućnost prebacivanja tražitelja azila u državu članicu koja je prvotno određena kao odgovorna ne znači samo po sebi da je država članica koja određuje odgovornu državu članicu dužna sama razmotriti zahtjev za azil na temelju članka 3. stavka 2. Uredbe br. 343/2003.

(1) SL C 95, str. 26.3.2011.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/3

Presuda Suda (prvo vijeće) od 7. studenog 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Korkein hallinto-oikeus — Finska) — postupak koji je pokrenuo K

(Predmet C-322/11) (1)

(Prethodno pitanje - Članak 63. UFEU-a i 65. UFEU-a - Sloboda kretanja kapitala - Porezno zakonodavstvo države članice koje ne dozvoljava odbitak gubitka koji proizlazi iz prodaje nekretnine koja se nalazi u drugoj državi članici, od dobiti koja proizlazi iz prijenosa vrijednosnih papira u državi članici oporezivanja)

2014/C 9/03

Jezik postupka: finski

Sud koji je uputio zahtjev

Korkein hallinto-oikeus

Stranka glavnog postupka

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Korkein hallinto-oikeus — Tumačenje članaka 63. i 65. UFEU-a — Sloboda kretanja kapitala — Nacionalno porezno zakonodavstvo koje ne dozvoljava neograničenom poreznom obvezniku da iz dobiti koja proizlazi iz prijenosa vrijednosnih papira u državi članici oporezivanja odbije gubitak koji proizlazi iz prodaje nekretnine koja se nalazi u drugoj državi članici

Izreka

Porezni propis države članice, kao što je onaj o kojem je riječ u glavnom postupku, koji poreznom obvezniku koji prebiva u toj državi članici i koji je neograničeni obveznik poreza na dohodak ne dozvoljava da odbije gubitak koji proizlazi iz prijenosa nekretnine koja se nalazi u drugoj državi članici od prihoda od pokretne imovine koji su oporezivi u prvoj državi članici, dok bi to, pod određenim uvjetima, bilo moguće kad bi se nekretnina nalazila u prvoj državi članici, nije protivan članku 63. UFEU-a i 65. UFEU-a.

(1) SL C 252, 27.8.2011.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/3

Presuda Suda (peto vijeće) od 14. studenoga 2013. — Liga para a Protecção de Natureza (LPN), Republika Finska protiv Europske komisije

(Spojeni predmeti C-514/11 P do C-605/11 P) (1)

(Žalba - Pristup dokumentima institucija - Uredba (EZ) br. 1049/2001 - Članak 4. stavak 2. treća alineja - Iznimka koja se odnosi na zaštitu ciljeva inspekcija, istraga i revizija - Informacije o okolišu - Uredba (EZ) br. 1367/2006 - Članak 6. stavak 1. - Dokumenti u vezi s postupkom zbog neispunjenja obveze u fazi prethodnog postupka - Uskraćivanje pristupa - Obveza konkretnog i pojedinačnog ispitivanja sadržaja dokumenata na koje se poziva zahtjev za pristup - Prevladavajući javni interes)

2014/C 9/04

Jezik postupka: portugalski

Stranke

Žalitelji: Liga para a Protecção de Natureza (LPN) (zastupnici: P. Vinagre e Silva i L. Rossi, advogadas), Republika Finska (zastupnici: J. Heliskoski, M. Pere i M. J. Leppo, agenti)

Intervenijent na strani žalitelja: Republika Estonija (zastupnik: M. Linntam, agent)

Druge stranke u postupku: Europska komisija (zastupnici: P. Costa de Oliveira i D. Recchia, agenti), Kraljevina Danska (zastupnici: V. Pasternak Jørgensen i C. Thorning, agenti), Kraljevina Švedska (zastupnici: A. Falk i C. Meyer-Seitz, agenti)

Intervenijent na strani Europske komisije: Savezna Republika Njemačka (zastupnici: T. Henze i A. Wiedmann, agenti)

Predmet

Žalbe protiv presude Općeg suda (treće vijeće) od 9. rujna 2011., LPN/Komisija (T-29/08), kojom je Opći sud odbio tužbu koju je podnio LPN u dijelu u kojem se odnosi na dokumente i dijelove dokumenata za koje mu je uskraćen pristup u odluci Komisije SG.E.3/MIB/psi D(2008) 8639 od 24. listopada 2008.

Izreka

1.	Žalbe se odbijaju.

2.	Liga para a Protecção da Natureza i Republici Finskoj nalaže se snošenje troškova u jednakim dijelovima.

3.	Kraljevina Danska, Savezna Republika Njemačka, Republika Estonija i Kraljevina Švedska snosit će svoje troškove.

(1) SL C 58, 25.2.2012.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/4

Presuda Suda (treće vijeće) od 7. studenoga 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Gerechtshof te Amsterdam — Nizozemska) — UPC Nederland BV protiv Gemeente Hilversum

(Predmet C-518/11) (1)

(Elektroničke komunikacijske mreže i usluge - Direktive 97/66/EZ, 2002/19/EZ, 2002/20/EZ, 2002/21/EZ i 2002/22/EZ - Područje primjene ratione materiae - Isporuka osnovnog paketa radijskih i televizijskih programa dostupnog putem kabela - Ustup od strane općine njezine kabelske mreže privatnom poduzeću - Ugovorna klauzula o tarifi - Ovlasti nacionalnih regulatornih tijela - Načelo lojalne suradnje)

2014/C 9/05

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Gerechtshof te Amsterdam

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: UPC Nederland BV

Tuženik: Gemeente Hilversum

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Gerechtshof te Amsterdam — Tumačenje članka 8. stavka 4. Direktive 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme (Direktiva o pristupu) (SL L 108, str. 7.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 38., str. 69.), Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva) (SL L 108, str. 33.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 49., str. 25.), kao i Direktive 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi) (SL L 108, str. 51.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 50., str. 3.) — Isporuka osnovnog skupa radijskih i televizijskih programa kojima se slobodno može pristupiti putem kabela — Općina koja je ustupila svoje kabelsko poduzeće — Ograničenje maloprodajnih cijena — Pravila tržišnog natjecanja — Primjena od strane nacionalnih sudova

Izreka

Članak 2. točka c) Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o zajedničkom regulatornom okviru za elektroničke komunikacijske mreže i usluge (Okvirna direktiva), treba tumačiti u smislu da usluga koja se sastoji u isporuci osnovnog paketa radijskih i televizijskih programa dostupnog putem kabela i čija naplata uključuje troškove prijenosa kao i naknade radiotelevizijskim tijelima i naknade isplaćene tijelima za kolektivno upravljanje autorskim pravima s naslova emitiranja sadržaja djela odnosi se na pojam „elektronička komunikacijska usluga”, i stoga je u materijalnom području primjene kako te direktive tako i Direktive 97/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 1997. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području telekomunikacija, Direktive 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o pristupu i međusobnom povezivanju elektroničkih komunikacijskih mreža i pripadajuće opreme (Direktiva o pristupu), Direktive 2002/10/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o ovlaštenju u području elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga (Direktiva o ovlaštenju) i Direktive 2002/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. ožujka 2002. o univerzalnoj usluzi i pravima korisnika u vezi s elektroničkim komunikacijskim mrežama i uslugama (Direktiva o univerzalnoj usluzi), koje čine novi regulatorni okvir primjenjiv na elektroničke komunikacijske usluge, u mjeri u kojoj ta usluga obuhvaća prvenstveno prijenos televizijskih sadržaja na tele-distribucijskoj mreži putem kabela do prijemnog terminala krajnjeg potrošača.

Ove direktive treba tumačiti u smislu da, računajući od proteka roka za njihovo prenošenje, one ne dopuštaju da subjekt poput onog u pitanju u glavnom postupku, koji nije nacionalno regulatorno tijelo, izravno intervenira u tarife za isporuku osnovnog paketa radijskih i televizijskih programa dostupnog putem kabela, koje se primjenjuju na krajnjeg potrošača.

Iste direktive treba tumačiti u smislu da ne dopuštaju da se, u okolnostima poput onih u glavnom postupku i s obzirom na načelo lojalne suradnje, subjekt koji nije nacionalno regulatorno tijelo poziva, u odnosu na isporučitelja osnovnog paketa radijskih i televizijskih programa dostupnog putem kabela, na klauzulu koja potječe iz ugovora zaključenog prije donošenja novog regulatornog okvira primjenjivog na elektroničke komunikacijske usluge i koja ograničava tarifnu slobodu tog isporučitelja.

(1) SL C 25, 28.01.2012.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/5

Presuda Suda (peto vijeće) od 14. studenoga 2013. — Vijeće Europske unije protiv Gul Ahmed Textile Mills Ltd, Europske komisije

(Predmet C-638/11 P) (1)

(Žalba - Damping - Uvoz pamučne posteljine porijeklom iz Pakistana - Uredba (EZ) br. 384/96 - Članak 3. stavak 7. - Pojam „drugih čimbenika”)

2014/C 9/06

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Vijeće Europske unije (zastupnici: J.-P.Hix, agent i G. Berrisch, Rechtsanwalt)

Druge stranke u postupku: Gul Ahmed Textile Mills Ltd (zastupnik: L. Ruesmann, odvjetnik), Europska komisija (zastupnici: A. Stobiecka-Kuik, agent, uz asistenciju E. McGovern, Barrister)

Predmet

Žalba protiv presude Općeg suda (sedmo vijeće) od 27. rujna 2011., Gul Ahmed Textile Mills/Vijeće (T-199/04) kojom se poništava, u dijelu koji se odnosi na Gul Ahmed Textile Mills Ltd, Uredba Vijeća (EZ) br. 397/2004 od 2. ožujka 2004., kojom se uvodi konačna antidampinška pristojba na uvoz pamučne posteljine podrijetlom iz Pakistana (SL L 66, str. 1.) — Povreda članka 3. stavka 7. Uredbe Vijeća (EZ) br. 384/96 od 22. prosinca 1995. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 56, str. 1.) — Utvrđivanje postojanja štete — Utvrđivanje uzročne veze između uvoza koji su bili predmet dampinga i prouzročene štete — Čimbenici koje treba uzeti u obzir

Izreka

1.	Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 27. rujna 2011., Gul Ahmed Textile Mills/Vijeće (T-199/04).

2.	Predmet se vraća Općem sudu Europske unije.

3.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

(1) SL C 65, 3.3.2012.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/5

Presuda Suda (veliko vijeće) od 14. studenoga 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Vrchní soud v Praze — Češka Republika) — postupak koji se odnosi na izvršenje novčane kazne izrečene protiv Mariána Baláža

(Predmet C-60/12) (1)

(Policijska i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima - Okvirna odluka 2005/214/PUP - Primjena načela uzajamnog priznavanja na novčane kazne - „Sud koji ima nadležnost posebno u kaznenim stvarima” - „Unabhängiger Verwaltungssenat” u austrijskom pravu - Priroda i opseg kontrole od strane suda države članice izvršiteljice)

2014/C 9/07

Jezik postupka: češki

Sud koji je uputio zahtjev

Vrchní soud v Praze

Stranke glavnog postupka

Marián Baláž

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Vrchní soud v Praze — Tumačenje članka 1. točke (a) podtočke iii. Okvirne odluke Vijeća 2005/214/PUP od 24. veljače 2005. o primjeni načela uzajamnog priznavanja na novčane kazne (SL L 76, str. 16.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 11., str. 69.) — Pojam suda koji ima nadležnost posebno u kaznenim stvarima — „Unabhängiger Verwaltungssenat” u austrijskom pravu — Pojam „mogućnost iznijeti predmet” pred sud u smislu članka 1. točke (a) podtočke iii. Okvirne odluke — Opseg

Izreka

Pojam „sud koji ima nadležnost posebno u kaznenim stvarima” iz članka 1. točke (a) podtočke iii. Okvirne odluke Vijeća 2005/214/PUP od 24. veljače 2005. o primjeni načela uzajamnog priznavanja novčane kazne, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom Vijeća 2009/299/PUP od 26. veljače 2009., predstavlja autonomni pojam prava Unije, te ga treba tumačiti na način da se navedeni pojam odnosi na svaki sud koji primjenjuje postupak koji u bitnome ima karakteristike kaznenog postupka. Unabhängiger Verwaltungssenat in den Ländern (Austrija) zadovoljava te kriterije, te ga se, sukladno tome, mora promatrati u smislu navedenog pojma.

Članak 1. točka (a) podtočka iii. Okvirne odluke 2005/214, kako je izmijenjena Okvirnom odlukom 2009/299, treba tumačiti na način da je osoba imala mogućnost iznijeti slučaj pred sud posebno nadležan u kaznenim stvarima u slučaju ako je, prije nego što je podnijela žalbu, morala ispoštovati pravila predsudskog upravnog postupka. Takav sud mora imati jasnu nadležnost za razmatranje predmeta, i to kako pravnih tako i činjeničnih pitanja.

(1) SL C 109, 14.4.2012.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/6

Presuda Suda (drugo vijeće) od 7. studenoga 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Bundesverwaltungsgericht — Njemačka) — Gemeinde Altrip, Gebrüder Hört GbR, Willi Schneider protiv Land Rheinland-Pfalz

(Predmet C-72/12) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Okoliš - Direktiva 85/337/EEZ - Procjena učinaka na okoliš - Aarhuška konvencija - Direktiva 2003/35/EZ - Pravo na pravno sredstvo protiv odluke o suglasnosti - Vremenska primjena - Postupak davanja suglasnosti pokrenut prije dana isteka roka za prijenos Direktive 2003/35/EZ - Odluka donesena nakon tog dana - Pretpostavke dopuštenosti žalbe - Povreda prava - Priroda povrede postupka na koju se može pozvati - Opseg nadzora)

2014/C 9/08

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesverwaltungsgericht

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Gemeinde Altrip, Gebrüder Hört GbR, Willi Schneider

Tuženik: Land Rheinland-Pfalz

Uz sudjelovanje: Vertreter des Bundesinteresses beim Bundesverwaltungsgericht

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Bundesverwaltungsgericht Leipzig — Tumačenje članka 6. Direktive 2003/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o osiguravanju sudjelovanja javnosti u izradi određenih planova i programa koji se odnose na okoliš i o izmjeni direktiva Vijeća 85/337/EEZ i 96/61/EZ s obzirom na sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu (SL L 156, str. 17.), kao i članka 10. a Direktive Vijeća 85/337/EEZ od 27. lipnja 1985. o procjeni o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 175, str. 40), kako je izmijenjena Direktivom 2003/35/EZ — Izgradnja bazena za zadržavanje vodnih valova — Pravo na pravno sredstvo protiv odluke o suglasnosti — Vremenska primjena — Situacija u kojoj je postupak davanja suglasnosti pokrenut prije dana isteka roka za prijenos Direktive 2003/35/EZ, a odluka je donesena nakon tog dana

Izreka

Direktivu 2003/35 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o osiguravanju sudjelovanja javnosti u izradi određenih planova i programa koji se odnose na okoliš i o izmjeni direktiva Vijeća 85/337/EEZ i 96/61/EZ s obzirom na sudjelovanje javnosti i pristup pravosuđu, koja predviđa da je krajnji rok za prijenos 25. lipnja 2005. i koja je dodala članak 10.a Direktivi 85/337 od 27. lipnja 1985. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš, treba tumačiti na način da se odredbe nacionalnog prava donesene radi prijenosa tog članka moraju primjenjivati također i na upravne postupke davanja suglasnosti koji su pokrenuti prije 25. lipnja 2005. ako su u navedenim postupcima suglasnosti izdane nakon tog dana.

Članak 10.a Direktive 85/337, kako je izmijenjena Direktivom 2003/35, treba tumačiti na način da je istome protivno da države članice ograniče primjenu odredaba kojima se taj članak prenosi na slučaj u kojem se zakonitost odluke osporava jer procjena utjecaja na okoliš nije provedena, a da tu primjenu ne prošire na slučaj kada je takva procjena provedena, međutim sadržava nepravilnosti.

Članak 10.a točku (b) Direktive 85/337, kako je izmijenjena Direktivom 2003/35, treba tumačiti na način da istome nije protivna nacionalna sudska praksa koja ne priznaje postojanje povrede prava u smislu tog članka ako se utvrdi da je moguće, s obzirom na okolnosti predmetnog slučaja, da pobijana odluka ne bi bila drukčija bez povrede postupka na koju se poziva podnositelj. Međutim, navedeno vrijedi samo pod uvjetom da sud ili tijelo kojima je podneseno pravno sredstvo teret dokaza u vezi s tim ne prebace na bilo koji način na podnositelja pravnog sredstva te da odluku donesu, prema potrebi, na temelju dokaza koje su podnijeli investitor ili nadležna tijela i, općenito, iz svih elemenata u spisu koji im je podnesen, pri čemu moraju osobito uzeti u obzir stupanj težine istaknute povrede i u vezi s tim posebice ispitati je li ta povreda zainteresiranu javnost lišila nekog od jamstava koja su uspostavljena kako bi se toj javnosti, u skladu s ciljevima Direktive 85/337, omogućio pristup informacijama i sudjelovanje u postupku odlučivanja.

(1) SL C 133, 5.5.2012.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/7

Presuda Suda (deveto vijeće) od 7. studenog 2013. — Europska komisija protiv Republike Poljske

(Predmet C-90/12) (1)

(Povreda obveze države članice - Zračni prijevoz - Sporazumi o zračnom prijevozu između država članica i trećih država - Obveza država članica da na temelju nediskriminirajućeg i transparentnog postupka osiguraju raspodjelu prometnih prava između zračnih prijevoznika Europske unije koji ispunjavaju uvjete i da o tom postupku bez odgađanja obavijeste Komisiju)

2014/C 9/09

Jezik postupka:poljski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: K. Simonsson i M. Owsiany-Hornung, agenti)

Tuženik: Republika Poljska (zastupnici: B. Majczyna i M. Szpunar, agenti)

Predmet

Povreda obveze države članice — Povreda čl. 5. i 6. Uredbe (EZ) br. 847/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pregovorima i provedbi sporazuma o uslugama u zračnom prijevozu između država članica i trećih zemalja (SL L 157, str. 7.) — Obveza država članica da na temelju nediskriminirajućeg i transparentnog postupka osiguraju raspodjelu prometnih prava između zračnih prijevoznika Zajednice koji ispunjavaju uvjete i da o tom postupku bez odgađanja obavijeste Komisiju

Izreka

Ne poduzevši potrebne mjere kako bi ispunila obveze iz članaka 5. i 6. Uredbe (EZ) br. 847/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pregovorima i provedbi sporazuma o uslugama u zračnom prijevozu između država članica i trećih zemalja, Republika Poljska nije ispunila obveze koje ima na temelju tih članaka.

2.	Republici Poljskoj nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 126, 28.4.2012.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/7

Presuda Suda (prvo vijeće) od 14. studenoga 2013. (zahtjevi za prethodnu odluku Consiglio di Stato — Italija) — SFIR — Società fondiaria industriale romagnola SpA, Italia Zuccheri SpA, Co.Pro.B. — Cooperativa Produttori Bieticoli Soc. coop. Agricola, Eridania Sadam SpA protiv AGEA — Agenzia per le Erogazioni in Agricoltura, Ministero delle Politiche agricole, alimentari e forestali

(Spojeni predmeti C-187/12 do C-189/12) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Uredba Vijeća (EZ) br. 320/2006 - Uredba Komisije (EZ) br. 968/2006 - Poljoprivreda - Privremeni sustav za restrukturiranje industrije šećera - Uvjeti za dodjelu pomoći za restrukturiranje - Pojmovi „proizvodna postrojenja” i „potpuno rastavljanje”)

2014/C 9/10

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjeve

Consiglio di Stato

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: SFIR — Società fondiaria industriale romagnola SpA, Italia Zuccheri SpA, Co.Pro.B. — Cooperativa Produttori Bieticoli Soc. coop. Agricola, Eridania Sadam SpA

Tuženici: AGEA — Agenzia per le Erogazioni in Agricoltura, Ministero delle Politiche agricole, alimentari e forestali

Predmet

Zahtjevi za prethodnu odluku — Consiglio di Stato — Tumačenje članaka 3. i 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 320/2006 od 20. veljače 2006. o utvrđivanju privremenog sustava za restrukturiranje industrije šećera u Zajednici i o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 o financiranju zajedničke poljoprivredne politike (SL L 58, str. 42.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, svezak 68., poglavlje 3., str. 54.) kao i članka 4. Uredbe Komisije (EZ) br. 968/2006 od 27. lipnja 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe (EZ) br. 320/2006 (SL L 176, str. 32.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., svezak 20., str. 31.) — Uvjeti za dodjelu punog iznosa pomoći — Pojmovi „proizvodna postrojenja” i „potpuno rastavljanje” — Mogućnost za tvornice šećera, izoglukoze i inulinskog sirupa da im se dodijeli puni iznos pomoći u slučaju da održavaju postrojenja koja nisu povezana s proizvodnjom tih proizvoda, nego se koriste za druge proizvode

Izreka

Članke 3. i 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 320/2006 od 20. veljače 2006. o utvrđivanju privremenog sustava za restrukturiranje industrije šećera u Zajednici i o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 o financiranju zajedničke poljoprivredne politike, kao i članak 4. Uredbe Komisije (EZ) br. 968/2006 od 27. lipnja 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe br. 320/2006, treba tumačiti u smislu da za potrebe ovih članaka pojam „proizvodna postrojenja” podrazumijeva silose namijenjene skladištenju šećera korisnika pomoći i to neovisno o činjenici koriste li se oni i za druge namjene. Taj pojam ne odnosi se na silose koji se koriste jedino za skladištenje šećera proizvedenog unutar kvote drugih proizvođača ili kupljenog od drugih proizvođača ni na one silose koje se koriste isključivo za pakiranje ili ambalažiranje šećera u svrhu njegove prodaje. Nacionalni sud treba u svakom pojedinom slučaju provesti takvu ocjenu u pogledu tehničkih karakteristika ili stvarne uporabe predmetnih silosa.

2.	Ispitivanje trećeg i četvrtog pitanja u predmetu C-188/12 kao i drugog i trećeg pitanja u predmetu C-189/12 nije otkrilo ni jedan element koji bi mogao utjecati na valjanost članaka 3. i 4. Uredbe br. 320/2006 i na članak 4. Uredbe br. 968/2006.

(1) SL C 194, 30.6.2012.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/8

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 7. studenog 2013. (zahtjevi za prethodnu odluku Raad van State — Nizozemska) — Minister voor Immigratie, Integratie en Asiel protiv X (C-199/12), Y (C-200/12), Z protiv Minister voor Immigratie, Integratie en Asiel (C-201/12)

(Spojeni predmeti C-199/12 do C-201/12) (1)

(Direktiva 2004/83/EZ - Minimalni standardi uvjeta za stjecanje statusa izbjeglice ili statusa stečenog na temelju supsidijarne zaštite - Članak 10. stavak 1. točka (d) - Pripadnost određenoj društvenoj skupini - Seksualna orijentacija - Motiv proganjanja - Članak 9. stavak 1. - Pojam „djelâ proganjanja” - Osnovani strah od proganjanja temeljen na pripadnosti određenoj društvenoj skupini - Djela dovoljno ozbiljna za osnovani strah - Zakonodavstvo koje kažnjava homoseksualna djela - Članak 4. - Pojedinačna procjena činjenica i okolnosti)

2014/C 9/11

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Raad van State

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Minister voor Immigratie, Integratie en Asiel, Z

Tuženici: X (C-199/12), Y (C-200/12), Minister voor Immigratie, Integratie en Asiel

Uz sudjelovanje: Hoog Commissariaat van de Verenigde Naties voor de Vluchtelingen (C-199/12 do C-201/12)

Predmet

Zahtjevi za prethodnu odluku — Raad van State — Tumačenje članka 9. stavka 1. točke (a), i stavka 2. točka (c) te članka 10. stavka 1. točke (d) Direktive Vijeća 2004/83/EZ, od 29. travnja 2004. o minimalnim standardima za kvalifikaciju i status državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva kao izbjeglica ili osoba kojima je na drugi način potrebna međunarodna zaštita te o sadržaju odobrene zaštite (SL L 304, str. 12.) — Odobravanje statusa izbjeglice — Uvjeti — Motivi proganjanja — Homoseksualnost — Pojam određene društvene skupine — Zakonodavstvo države podrijetla koje predviđa minimalnu kaznu zatvora od 10 godina u slučaju homoseksualnih odnosa

Izreka

Članak 10. stavak 1. točku (d) Direktive 2004/83/EZ od 29. travnja 2004. o minimalnim standardima za kvalifikaciju i status državljana treće države ili osoba bez državljanstva kao izbjeglica ili osoba kojima je na drugi način potrebna međunarodna zaštita te o sadržaju odobrene zaštite treba tumačiti na način da postojanje kaznenog zakonodavstva, kao onih o kojima je riječ u svakom od glavnih postupaka, koja se odnose specifično na homoseksualne osobe, znači da te osobe treba smatrati određenom društvenom skupinom.

Članak 9. stavak 1. Direktive 2004/83, zajedno s člankom 9. stavkom 2. točkom (c) iste, treba tumačiti na način da sâmo kažnjavanje homoseksualnih djela ne predstavlja samo po sebi djelo proganjanja. Suprotno, kaznu zatvora koja sankcionira homoseksualna djela i koja se doista primjenjuje u državi podrijetla koja je usvojila takvo zakonodavstvo treba smatrati nerazmjernim i diskriminirajućim kažnjavanjem te stoga predstavlja djelo proganjanja.

Članak 10. stavak 1. točku (d) Direktive 2004/83, zajedno s člankom 9. stavkom 2. točkom (c) iste, treba tumačiti na način da su jedino homoseksualna djela koja su kaznena djela prema nacionalnom zakonodavstvu država članica isključena iz polja primjene tog članka. Prilikom procjene zahtjeva za dobivanje statusa izbjeglice, nadležna tijela ne mogu razumno očekivati da tražitelj azila, u cilju izbjegavanja rizika od proganjanja, prikriva svoju homoseksualnost u svojoj državi podrijetla ili da se suzdržava od izražavanja svoje seksualne orijentacije.

(1) SL C 217, 21.7.2012.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/9

Presuda Suda (deseto vijeće) od 14. studenoga 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Raad van State van België — Belgija) — Belgacom NV protiv Interkommunale voor Teledistributie van het Gewest Antwerpen (Integan), Inter-Media, West-Vlaamse Energie- en Teledistributiemaatschappij (WVEM), Provinciale Brabantse Energiemaatschappij CVBA (PBE)

(Predmet C-221/12) (1)

(Prethodno pitanje - Članak 49. UFEU-a - Sloboda poslovnog nastana - Članak 56. UFEU-a - Sloboda pružanja usluga - Načela jednakog postupanja i nediskriminacije - Obveza transparentnosti - Područje primjene - Ugovor sklopljen između javnih tijela jedne države članice i poduzetnika iz te države članice - Ustupanje, od strane tih tijela, njihove djelatnosti pružanja televizijskih usluga kao i, na određeno vrijeme, ekskluzivnog prava korištenja njihovih kabelskih mreža poduzetniku iz te države članice - Mogućnost da se gospodarski subjekt iz iste države članice pozove na članke 49. i 56. UFEU-a pred sudovima te države članice - Neprovođenje postupka javne nabave - Opravdanje - Postojanje ranijeg ugovora - Nagodba namijenjena okončanju spora o tumačenju tog ugovora - Rizik pada vrijednosti ustupljene djelatnosti)

2014/C 9/12

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Raad van State van België

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Belgacom NV

Tuženici: Interkommunale voor Teledistributie van het Gewest Antwerpen (Integan), Inter-Media, West-Vlaamse Energie- en Teledistributiemaatschappij (WVEM), Provinciale Brabantse Energiemaatschappij CVBA (PBE)

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Raad van State van België — Tumačenje članaka 49. i 56. UFEU-a — Područje primjene — Načelo transparentnosti — Ugovor sklopljen između javnog tijela i poduzetnika iz iste države članice o ustupanju određenih prava tog javnog tijela predmetnom poduzetniku, bez objave ili pozivanja drugih poduzetnika na podnošenje ponuda

Izreka

Članke 49. i 56. UFEU-a treba tumačiti u smislu da se gospodarski subjekt iz jedne države članice može pozvati pred sudovima te države članice na povredu obveze transparentnosti koja proizlazi iz tih članaka koja je navodno počinjena pri sklapanju ugovora kojim je jedno ili više javnih tijela iz te države članice dodijelilo gospodarskom subjektu iz iste države članice koncesiju za pružanje usluga od određenog prekograničnog interesa ili pak isključivo pravo da obavlja određenu gospodarsku djelatnost od prekograničnog interesa.

Članke 49. i 56. UFEU-a treba tumačiti na način da:

—

želja da se izbjegne povreda određenih prava koja su javna tijela prenijela na gospodarski subjekt ranijim ugovorom o korištenju kablovskih mreža koje im pripadaju ne može opravdati proširenje opsega tog sporazuma suprotno pravu Unije u obliku izravnog davanja koncesije za pružanje usluga ili isključivog prava na obavljanje djelatnosti od određenog prekograničnog interesa, uključujući kada je to u svrhu okončanja spora koji se među zainteresiranim strankama vodi u pogledu opsega tog ugovora, i to zbog razloga na koje one nikako ne mogu utjecati;

—

razlozi gospodarske prirode kao što je želja da se izbjegne pad vrijednosti gospodarske djelatnosti nisu važni razlozi u općem interesu koji bi mogli opravdati izravnu dodjelu koncesije za pružanje usluga koje se odnose na tu djelatnost ili isključivog prava na obavljanje navedene djelatnosti od određenog prekograničnog interesa, pri tome odstupajući od načela jednakog postupanja i nediskriminacije koji su zaštićeni navedenim člancima.

(1) SL C 243, 11.08.2012.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/9

Presuda Suda (drugo vijeće) od 7. studenog 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Raad van State — Nizozemska) — C. Demir protiv Staatssecretaris van Justitie

(Predmet C-225/12) (1)

(Zahtjev za prethodnu odluku - Sporazum o pridruživanju EEZ-Turska - Članak 13. Odluke br. 1/80 Vijeća za pridruživanje - „Standstill” klauzula - Pojam „zakonit boravak”)

2014/C 9/13

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Raad van State

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: C. Demir

Tuženik: Staatssecretaris van Justitie

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Raad van State — Nizozemska — Tumačenje članka 13. Odluke br. 1/80 od 19. rujna 1980., koja se odnosi na razvoj pridruživanja, usvojene od strane Vijeća za pridruživanje osnovanog u skladu s sporazumom između EEZ i Turske — Zabrana državama članicama da uvode nova ograničenja uvjeta pristupa tržištu rada turskih radnika koji se nalaze na njihovom državnom području što se tiče zakonitog boravka i zaposlenja — Nacionalno zakonodavstvo koje predviđa materijalne- i/ili procesno pravne uvjete prvog ulaska na državno područje turskih državljana- Zahtjev za posjedovanje privremene dozvole boravka prije ulaska u Nizozemsku i podnošenja zahtjeva za dozvolu boravka- Točka 85. presude Suda u spojenim predmetima C 317/01 (Abatay) i C 369/01 (Sahin) (Rec. 2003, str. I-12301)

Izreka

Članak 13. Odluke Vijeća za pridruživanje br. 1/80 od 19. rujna 1980. o razvoju pridruživanja (u daljnjem tekstu: Odluka br. 1/80), koje je osnovano Sporazumom o pridruživanju između Europske ekonomske zajednice i Turske koji su 12. rujna 1963. u Ankari potpisali Republika Turska, s jedne strane, i države članice EEZ-a i Zajednica, s druge, te je sklopljen, odobren i potvrđen u ime Zajednice Odlukom Vijeća 64/732/EEZ od 23. prosinca 1963., treba tumačiti u smislu da kada se nekom mjerom države članice domaćina namjeravaju urediti kriteriji zakonitosti boravka turskih državljana, usvajajući ili mijenjajući materijalno- i/ili procesno pravne uvjete boravka i, u ovom slučaju, zapošljavanja tih državljana na svom državnom području, i kada ti uvjeti predstavljaju novo ograničenje u provedbi slobode kretanja turskih radnika, u smislu „standstill” klauzule sadržane u ovom članku, i kada jedino što mjera ima za cilj spriječiti jest nezakonit ulazak i boravak prije podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole boravka, nije dopušteno isključenje primjene te klauzule.

2.	Članak 13. Odluke br. 1/80 treba tumačiti u smislu da posjedovanje privremene dozvole boravka koja je valjana samo dok se ne donese konačna odluka o pravu na boravak ne predstavlja „zakonit boravak”.

(1) SL C 243, 11.8.2012.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/10

Presuda Suda (treće vijeće) od 7. studenoga 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Inalta Curte de Casație și Justiție — Rumunjska) — Corina-Hrisi Tulică protiv Agenția Națională de Administrare Fiscală — Direcția Generală de Soluționare a Contestațiilor (C-249/12), Călin Ion Plavoșin protiv Direcția Generală a Finanțelor Publice Timiș — Serviciul Soluționare Contestații, Activitatea de Inspecție Fiscală — Serviciul de Inspecție Fiscală Timiș (C-250/12)

(Spojeni predmeti C-249/12 do C-250/12) (1)

(Porezi - PDV - Direktiva 2006/112/EZ - Članci 73. i 78. - Transakcije s nekretninama koje provode fizičke osobe - Kvalificiranje tih transakcija oporezivima - Utvrđivanje dugovanog PDV-a u slučaju kada stranke o tome nisu ništa predvidjele prilikom zaključenja ugovora - (Ne)postojanje mogućnosti da dobavljač naplati PDV od stjecatelja - Posljedice)

2014/C 9/14

Jezik postupka: rumunjski

Sud koji je uputio zahtjev

Inalta Curte de Casație și Justiție

Stranke glavnog postupka

Tužitelji: Corina-Hrisi Tulică (C-249/12), Călin Ion Plavoșin (C-250/12)

Tuženici: Agenția Națională de Administrare Fiscală — Direcția Generală de Soluționare a Contestațiilor (C-249/12), Direcția Generală a Finanțelor Publice Timiș — Serviciul Soluționare Contestații, Activitatea de Inspecție Fiscală — Serviciul de Inspecție Fiscală Timiș (C-250/12)

Predmet

Zahtjevi za prethodnu odluku — Inalta Curte de Casație și Justiție — Tumačenje članaka 73. i 78. Direktive Vijeća br. 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 9., svezak 1., str. 120.) — Porezna osnovica — Transakcije s nekretninama koje provode fizičke osobe koje nisu porezni obveznici PDV-a — Rekvalificiranje tih transakcija oporezivima od strane nacionalnih vlasti — Utvrđivanje porezne osnovice, u slučaju da prilikom zaključenja ugovora nije spomenuto ništa o PDV-u — Smanjenje ugovorne cijene za iznos PDV-a, ili dodavanje tog iznosa na ukupnu cijenu koju plaća kupac

Izreka

Direktivu Vijeća br. 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost, a osobito njezine članke 73. i 78., treba tumačiti na način da, u slučaju da su stranke cijenu neke robe utvrdile bez ikakvog spominjanja poreza na dodanu vrijednost, i kada dobavljač te robe duguje porez na dodanu vrijednost za oporezovanu transakciju, treba smatrati — u slučaju da dobavljač ne može od stjecatelja naplatiti porez na dodanu vrijednost koji zahtijevaju porezne vlasti — da je u ugovorenu cijenu već uključen porez na dodanu vrijednost.

(1) SL C 243, 11.8.2012.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/11

Presuda Suda (peto vijeće) od 7. studenog 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Corte dei Conti — Sezione Giurisdizionale per la Regione Siciliana — Italija) — Giuseppa Romeo protiv Regione Siciliana

(Predmet C-313/12) (1)

(Nacionalni upravni postupak - Potpuno unutarnja situacija - Upravni akti - Obveza obrazlaganja - Mogućnost da se izostanak obrazlaganja ispravi u sudskom postupku protiv upravnog akta - Tumačenje članka 296. stavka 2. UFEU-a i članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje o temeljnim pravima Europske unije - Nenadležnost Suda)

2014/C 9/15

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Corte dei Conti — Sezione Giurisdizionale per la Regione Siciliana

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Giuseppa Romeo

Tuženik: Regione Siciliana

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Corte dei Conti (Sezione Giurisdizionale per la Regione Siciliana) — Tumačenje članka 296. UFEU-a i članka 41., stavka 2., točke c), Povelje o temeljnim pravima Europske unije — Nacionalni propisi kojima se predviđa mogućnost da javna uprava ne obrazloži svoje akte u određenim okolnostima ili da se izostanak obrazlaganja upravnog akta ispravi u sudskom postupku pokrenutom protiv tog akta — Nacionalno pravo koje upućuje na pravo Unije za uređenje potpuno unutarnjih situacija — Mogućnost da nacionalni sud tumači i primjenuje odredbe i načela nacionalnog prava na drugačiji način s obzirom na tumačenje koje je dao Sud

Izreka

1.	Prvo pitanje koje je postavio Corte dei conti, sezione giurisdizionale per la Regione Siciliana (Italija), odlukom od 19. lipnja 2012., je nedopušteno.

2.	Sud Europske unije nije nadležan za davanje odgovora na drugo i treće pitanje koje je postavio Corte dei conti, sezione giurisdizionale per la Regione Siciliana, odlukom od 19. lipnja 2012.

(1) SL C 295, 29.9.2012.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/11

Presuda Suda (peto vijeće) od 14. studenog 2013. — Environmental Manufacturing LLP protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni), Société Elmar Wolf

(Predmet C-383/12 P) (1)

(Žalba - Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Figurativni žig s prikazom vučje glave - Prigovor nositelja međunarodnih i nacionalnih figurativnih žigova koji sadrže verbalne elemente „WOLF Jardin” i „Outils WOLF” - Relativni razlozi za odbijanje - Zadiranje u razlikovni karakter ranijeg žiga - Uredba (EZ) br. 207/2009 - Članak 8. stavak 5. - Promjena u ekonomskom ponašanju prosječnog potrošača - Teret dokazivanja)

2014/C 9/16

Jezik postupka: engleski

Stranke

Žalitelj: Environmental Manufacturing LLP (zastupnici: M. Atkins, solicitor, K. Shadbolt, advocate, S. Malynicz, barrister)

Druge stranke u postupku: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnici: A. Folliard-Monguiral, agent) Société Elmar Wolf

Predmet

Žalba izjavljena protiv odluke Općeg suda (četvrto vijeće) od 22. svibnja 2012. — Environmental Manufacturing/OHIM — Wolf (T-570/10), kojom je Opći sud odbio tužbu za poništenje izjavljenu od podnositelja figurativnog žiga s prikazom vučje glave, za proizvode iz razreda 7, protiv odluke R 425/2010-2 drugog žalbenog Vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (OHIM) od 6. listopada 2010. kojom je poništena odluka Odjela za prigovore koji je odbio prigovor izjavljen od nositelja međunarodnih i nacionalnih figurativnih žigova koji sadrže verbalne elemente „WOLF Jardin” i „Outils WOLF”, za proizvode iz razreda 1, 5, 7, 8, 12, 13 i 31 — Tumačenje članka 8. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 207/2009 — Relativni razlozi za odbijanje — Zadiranje u razlikovni karakter ranijeg žiga

Izreka

1.	Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 22. svibnja 2012., Environmental Manufacturing/OHIM — Wolf (Prikaz vučje glave) (T-570/10).

2.	Predmet se vraća na ponovno suđenje Općem sudu Europske unije.

3.	O troškovima će se odlučiti naknadno.

(1) SL C 331, 27.10.2012.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/12

Presuda Suda (četvrto vijeće) od 14. studenoga 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Administrativo Regionale per le Marche — Italija) — Comune di Ancona protiv Regione Marche

(Predmet C-388/12) (1)

(Strukturni fondovi - Europski fond za regionalni razvoj (ERDF) - Financijski doprinos iz strukturnog fonda - Kriteriji prihvatljivosti izdataka - Uredba (EZ) br. 1260/1999 - Članak 30. stavak 4. - Načelo kontinuiteta poslovanja - Pojam „značajna izmjena” predmeta poslovanja - Dodjela ugovora o koncesiji bez prethodne objave ili prethodnog poziva na nadmetanje)

2014/C 9/17

Jezik postupka: talijanski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunale Administrativo Regionale per le Marche

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Comune di Ancona

Tuženik: Regione Marche

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Tribunale Amministrativo Regionale per le Marche — Tumačenje članka 30. stavka 4. točke (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1260/1999 od 21. lipnja 1999. o utvrđivanju općih odredaba o strukturnim fondovima (SL L 161., str. 1.) — Oduzimanje i povrat financijske pomoći Zajednice — Pojam „značajna izmjena” — Odnos između, s jedne strane, pretpostavke da nije došlo do utjecaja na narav ili provođenje poslovanja i, s druge strane pretpostavke da nije došlo do promjene pretpostavke o nepostojanju nedopuštene koristi za poduzetnika ili javno tijelo — Izmjena funkcionalnog karaktera — Pretpostavka usklađenosti poslovanja koje je predmet financiranja s odredbama prava Unije iz područja javne nabave — Djelomična izmjena namjene financiranog projekta i davanje koncesije za upravljanje projektom privatnom izvođaču izvan postupka javne nabave

Izreka

Članak 30. stavak 4. Uredbe Vijeća br. 1260/1999 od 21. lipnja 1999. o utvrđivanju općih odredaba o strukturnim fondovima treba tumačiti u smislu da izmjene predviđene tom odredbom uključuju ne samo one koje nastaju za vrijeme izvođenja projekta, već i one koje nastaju naknadno, naročito za vrijeme upravljanja projektom pod uvjetom da do navedenih izmjena dođe u razdoblju od pet godina navedenom u toj odredbi.

Kako bi se ocijenilo nastaje li dodjelom koncesije značajan dohodak za davatelja koncesije ili koncesionar ostvaruje nedopuštenu korist, članak 30. stavak 4. Uredbe br. 1260/1999 treba tumačiti u smislu da nije potrebno unaprijed utvrditi je li projekt koji se daje u koncesiju pretrpio znatne izmjene.

Članak 30. stavak 4. Uredbe br. 1260/1999 treba tumačiti na način da se odnosi i na fizičke izmjene, kada se posao koji se izvodi razlikuje od specifikacije u projektu koji je odobren za financiranje, i na funkcionalne izmjene, s tim da ako se sastoje od korištenja posla za djelatnosti koje nisu bile prvotno određene u projektu za koji je odobreno financiranje, izmjena mora biti takva da može značajno smanjiti sposobnost predmetnog poslovanja za postizanje predviđenog cilja.

U okolnostima poput ovih u glavnom postupku, pravo Unije ne protivi se dodjeli koncesije za javne radove u vezi s određenim poslom bez provođenja postupka javne nabave, pod uvjetom da je dodjela u skladu s načelom transparentnosti čije poštovanje, iako nužno ne podrazumijeva obvezu objave poziva na nadmetanje, mora omogućiti poduzetniku sa sjedištem na području druge države članice koja nije država davatelja koncesije da ima pristup odgovarajućim informacijama u pogledu te koncesije prije nego se ona dodijeli, kako bi, ukoliko to želi, bio u mogućnosti iskazati interes za dobivanje te koncesije, a što sud koji je uputio zahtjev mora ispitati.

(1) SL C 295, 29.9.2012.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/13

Presuda Suda (osmo vijeće) od 7. studenoga 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden — Nizozemska) — Jan Sneller protiv DAS Nederlandse Rechtsbijstand Verzekeringsmaatschappij NV

(Predmet C-442/12) (1)

(Osiguranje troškova pravne zaštite - Direktiva 87/344/EEZ - Članak 4. stavak 1. - Slobodan izbor odvjetnika od strane osigurane osobe - Klauzula predviđena u općim odredbama primjenjivim na ugovor koja jamči pravnu pomoć u sudskim i upravnim postupcima od strane zaposlenika osiguravatelja - Troškovi u svezi pravne pomoći pružene od strane vanjskog pravnog savjetnika koji se nadoknađuju isključivo u slučaju potrebe, procijenjene od strane osiguravatelja, da se predmet povjeri vanjskom pravnom savjetniku)

2014/C 9/18

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Hoge Raad der Nederlanden

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Jan Sneller

Tuženik: DAS Nederlandse Rechtsbijstand Verzekeringsmaatschappij NV

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Hoge Raad der Nederlanden — Nizozemska — Tumačenje članka 4. stavka 1. Direktive Vijeća 87/344/EEZ od 22. lipnja 1987. o usklađivanju zakona i drugih propisa o osiguranju troškova pravne zaštite (SL L 185, str. 77.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 10., str. 55.) — Sloboda izbora odvjetnika od strane osigurane osobe

Izreka

Članak 4. stavak 1. Direktive Vijeća 87/344/EEZ od 22. lipnja 1987. o usklađivanju zakona i drugih propisa o osiguranju troškova pravne zaštite treba tumačiti u smislu da mu je protivna ugovorna odredba prema kojoj osiguravatelj pravne zaštite, koji u svojim ugovorima o osiguranju predviđa da pravnu pomoć u načelu pružaju njegovi suradnici, također predvidi da će snositi troškove pravne pomoći pružene od strane odvjetnika ili zastupnika kojeg ugovaratelj osiguranja slobodno izabere samo ako osiguravatelj procijeni da se predmet mora povjeriti vanjskom savjetniku.

2.	Obvezatnost ili neobvezatnost pravne pomoći prema nacionalnom pravu u sudskom ili upravnom postupku u pitanju ne utječe na odgovor dan na prvo pitanje.

(1) SL C 9, 12.1.2013.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/13

Presuda Suda (treće vijeće) od 7. studenog 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Cour constitutionnelle — Belgija) — Institut professionnel des agents immobiliers (IPI) protiv Geoffreyja Engleberta, Immo 9 SPRL, Grégory Francotte

(Predmet C-473/12) (1)

(Obrada osobnih podataka - Direktiva 95/46/EZ - Članci 10. i 11. - Obveza obavještavanja - Članak 13. stavak 1. točke (d) i (g) - Iznimke - Opseg iznimaka - Privatni detektivi koji djeluju za nadzorno tijelo zakonom uređene djelatnosti - Direktiva 2002/58/EZ - Članak 15. stavak 1.)

2014/C 9/19

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour constitutionnelle

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Institut professionnel des agents immobiliers (IPI)

Tuženik: Geoffrey Englebert, Immo 9 SPRL, Grégory Francotte

Uz sudjelovanje: Union professionnelle nationale des détectives privés de Belgique (UPNDP), Association professionnelle des inspecteurs et experts d’assurances ASBL (APIEA), Conseil des ministres

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Cour constitutionnelle (Belgija) — Tumačenje članka 11. stavka 1. i članka 13. stavka 1. točaka (d) i (g) Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, str. 31.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 13., svezak 7., str. 88.) kao i članka 6. stavka 3. UEU-a — Potpuna usklađenost ? — Mogućnost države članice da propiše ograničenje ili iznimku od obveze neposrednog obavještavanja osobe čiji se podaci obrađuju — Opseg iznimke te obveze — Uključivanje profesionalnih aktivnosti privatnih detektiva — U slučaju negativnog odgovora, usklađenost članka 13. Direktive 95/46/EZ s člankom 6. stavkom 3. UEU-a, točnije u pogledu načela jednakosti i nediskriminacije

Izreka

Članak 13. stavak 1. Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka, treba tumačiti na način da države članice nemaju obvezu, nego mogućnost prenijeti u svoje nacionalno pravo jednu ili više iznimaka od obveze obavještavanja osobe čiji se podaci obrađuju o obradi njihovih osobnih podataka, koje su predviđene tim stavkom. Aktivnost privatnog detektiva koji djeluje za račun profesionalnog tijela kako bi istražio kršenje etike u zakonom uređenim djelatnostima, u ovom slučaju profesije trgovca nekretninama, spada pod iznimku iz članka 13. stavka 1. točke (d) Direktive 95/46.

(1) SL C 26, 26.1.2013.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/14

Presuda Suda (osmo vijeće) od 14. studenog 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landesgericht Feldkirch — Austrija) — Armin Maletic, Marianne Maletic protiv lastminute.com GmbH, TUI Österreich GmbH

(Predmet C-478/12) (1)

(Sudska nadležnost u građanskim i trgovačkim stvarima - Uredba (EZ) br. 44/2001 - Članak 16. stavak 1. - Ugovor o organiziranju putovanja sklopljen između potrošača s domicilom u jednoj državi članici i putničke agencije koja posluje u drugoj državi članici - Pružatelj usluga kojega koristi putnička agencija koja posluje u državi članici u kojoj potrošač ima domicil - Pravo potrošača na pokretanje postupka protiv oba poduzeća pred sudom u mjestu svog domicila)

2014/C 9/20

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Landesgericht Feldkirch

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Armin Maletic, Marianne Maletic

Tuženik: lastminute.com GmbH, TUI Österreich GmbH

Predmet

Zahtjev za prethodnom odlukom — Landesgericht Feldkirch — Tumačenje članka 16. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 44/2001 Vijeća od 22. prosinca 2000 Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL 2001, L 12, str. 1) — Nadležnost u području ugovora koje su sklopili potrošači — Ugovor o organiziranju putovanja u paket aranžmanu sklopljen između potrošača i poduzeća — Situacija u kojoj poduzeće ima domicil u drugoj državi članici u odnosu na potrošača i u kojoj se radi provedbe tog ugovora služi poduzećem koje ima domicil u državi članici potrošača — Moguće pravo potrošača na pokretanje postupka protiv oba poduzeća pred sudom u mjestu svog domicila

Izreka

Pojam „druge ugovorne stranke” iz članka 16. stavka 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. prosinca 2000. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima treba tumačiti u smislu da taj pojam u okolnostima kao u glavnom postupku označava i ugovornog partnera poduzeća s kojim je potrošač sklopio dotični ugovor, a koji ima sjedište na državnom području države članice u kojoj potrošač ima domicil.

(1) SL C 26, 26.1.2013.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/14

Presuda Suda (sedmo vijeće) od 7. studenog 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesarbeitsgericht — Njemačka) — Tevfik Isbir protiv DB Services GmbH

(Predmet C-522/12) (1)

(Prethodni postupak - Sloboda pružanja usluga - Upućivanje radnika - Direktiva 96/71/EZ - Minimalna plaća - Paušalni iznosi i doprinos koji poslodavac uplaćuje u dugoročni plan štednje u korist svojih zaposlenika)

2014/C 9/21

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Bundesarbeitsgericht

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Tevfik Isbir

Tuženik: DB Services GmbH

Predmet

Zahtjev za prethodnu odluku — Bundesarbeitsgericht — Tumačenje članka 3. stavka 1., prve alineje, točke (c) Direktive 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (SL 1997, L 18, str. 1) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 127.) — Izračun minimalne plaće — Eventualno uključivanje doprinosa koji poslodavac uplaćuje u dugoročni plan štednje u korist svojih zaposlenika — Situacija u kojoj zaposlenici ne mogu raspolagati tom imovinom tijekom većeg broja godina

Izreka

Članak 3. stavak 1. drugi podstavak točku c) Direktive 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga treba tumačiti tako da ne sprečava da minimalna plaća sadrži elemente osobnog dohotka koji ne mijenjaju odnos između prestacije radnika, s jedne strane, i protučinidbe koju on prima po osnovi osobnog dohotka za tu prestaciju, s druge strane. Na sudu koji je uputio zahtjev jest da utvrdi je li to slučaj i s elementima osobnog dohotka o kojima se raspravlja u glavnom postupku.

(1) SL C 32, 2.2.2013.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/15

Presuda Suda (deveto vijeće) od 7. studenoga 2013. — Helenska Republika protiv Europske komisije

(Predmet C-547/12 P) (1)

(Žalba - EFSJP - Komponenta za jamstva - Poravnanje računa agencija za plaćanja određenih država članica u pogledu troškova financiranih iz Fonda - Iznosi čiji se povrat može tražiti od Helenske Republike uslijed izostanka povrata u predviđenim rokovima - Iskrivljavanje smisla dokaza)

2014/C 9/22

Jezik postupka: grčki

Stranke

Žalitelj: Helenska Republika (zastupnici: I. Chalkias i S. Papaïoannou, agenti)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: H. Tserepa-Lacombe i D. Triantafyllou, agenti)

Predmet

Žalba protiv presude Općeg suda (drugo vijeće) od 10. listopada 2012., Grčka/Komisija (T-158/09), kojom je Opći sud djelomično odbio tužbu za poništenje Odluke Komisije C(2009) 810 final od 13. veljače 2009. o financijskim posljedicama koje treba primijeniti u okviru poravnanja računa financijskih troškova za Komponentu za jamstva Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP) u određenim slučajevima nepravilnosti koje počine gospodarski subjekti

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Nalaže se Helenskoj Republici snošenje troškova.

(1) SL C 26, 26.1.2013.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/15

Presuda Suda (drugo vijeće) od 7. studenog 2013. — Wam Industriale SpA protiv Europske komisije

(Predmet C-560/12 P) (1)

(Žalba - Državne potpore - Proboj poduzeća u određene treće države - Zajmovi sa sniženom stopom - Odluka kojom se potpore proglašavaju djelomično nespojivima sa zajedničkim tržištem i kojom se nalaže njihov povrat - Odluka donesena nakon što je Opći sud poništio početnu odluku koja se odnosi na isti postupak - Ovrha presude Općeg suda)

2014/C 9/23

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Wam Industriale SpA (zastupnici: E. Giliani i R. Bertoni, avvocati)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: V. Di Bucci i D. Grespan, agenti)

Predmet

Žalba protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 27. rujna 2012., Wam Industriale/Komisija (T-303/10), kojom je Opći sud odbio zahtjev za poništenje Odluke Komisije 2011/134/EU od 24. ožujka 2010. o državnoj potpori koju Italija dodjeljuje u korist Wam SpA (SL 2011, L 57, str. 29.) — Obveza obrazlaganja — Pravo na obranu — Načelo proporcionalnosti — Načelo dobrog postupanja — Razumni rok

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Wam Industriale SpA nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 63, 2.3.2013.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/16

Presuda Suda (drugo vijeće) od 7. studenog 2013. — Talijanska Republika protiv Europske komisije

(Predmet C-587/12 P) (1)

(Žalba - Državne potpore - Proboj poduzeća u određene treće države - Zajmovi sa sniženom stopom - Odluka kojom se potpore proglašavaju djelomično nespojivima sa zajedničkim tržištem i nalaže njihov povrat - Odluka donesena nakon što je Opći sud poništio početnu odluku koja se odnosi na isti postupak - Ovrha presude Općeg suda)

2014/C 9/24

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Žalitelj: Talijanska Republika (zastupnici: G. Palmieri, agent, uz asistenciju P. Gentili, avvocato dello Stato)

Druga stranka u postupku: Europska komisija (zastupnici: V. Di Bucci i D. Grespan, agenti)

Predmet

Žalba protiv presude Općeg suda (peto vijeće) od 27. rujna 2012., Italija protiv Komisije (T-257/10), kojom je Opći sud odbio zahtjev za poništenje Odluke Komisije 2011/134/EU od 24. ožujka 2010. o državnoj potpori koju Italija dodjeljuje u korist Wam SpA (SL 2011, L 57, str. 29.) — Obveza obrazlaganja — Načelo kontradiktornosti — Presuđena stvar — Načelo proporcionalnosti — Uredba de minimis

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Talijanskoj Republici nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 63, 2.3.2013.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/16

Presuda Suda (šesto vijeće) od 7. studenoga 2013. — Europska komisija protiv Francuske Republike

(Predmet C-23/13) (1)

(Povreda obveze države članice - Direktiva 91/271/EEZ - Pročišćavanje komunalnih otpadnih voda - Članci 3. i 4.)

2014/C 9/25

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Europska komisija (zastupnici: J.-P. Keppenne i E. Manhaeve, agenti)

Tuženik: Francuska Republika (zastupnici: D. Colas i S. Menez, agenti)

Predmet

Povreda obveze države članice — Povreda članaka 3. i 4. Direktive Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, str. 40.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 1., str. 5.) — Neispunjenje obveze prikupljanja i pročišćavanja komunalnih otpadnih voda u 8 aglomeracija

Izreka

Time što nije osigurala:

—	prikupljanje komunalnih otpadnih voda u aglomeraciji Basse-Terre, s populacijskim ekvivalentom većim od 15 000, i

—	pročišćavanje komunalnih otpadnih voda u aglomeracijama Ajaccio-Sanguinaires, Basse-Terre, Bastia-Nord, Cayenne-Leblond i Saint-Denis, s populacijskim ekvivalentom većim od 15 000,

Francuska Republika je povrijedila obveze koje ima na temelju odredaba članka 3. i članka 4. stavaka 1. i 3. Direktive Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda.

2.	Francuskoj Republici nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 79, 16.3.2013.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. listopada 2013. uputio Tribunal Superior de Justicia de Galicia (Španjolska) — Lourdes Cachaldora Fernandez protiv Instituto Nacional de la Seguridad Social (INSS), Tesorería General de la Seguridad Social (TGSS)

(Predmet C-527/13)

2014/C 9/26

Jezik postupka: španjolski

Sud koji je uputio zahtjev

Tribunal Superior de Justicia de Galicia

Stranke glavnog postupka

Tužiteljica: Lourdes Cachaldora Fernandez

Tuženici: Instituto Nacional de la Seguridad Social (INSS), Tesorería General de la Seguridad Social (TGSS)

Prethodna pitanja

Je li unutarnja norma kao što je dodatna odredba 7a br. 1 pravilo 3. točka (b) španjolskog Općeg zakona o socijalnoj sigurnosti, koja se uglavnom odnosi na žensku populaciju i prema kojoj se pokriće prekida u uplati doprinosa koji postoje u obračunskom razdoblju za izračun osnovice invalidske mirovine a uslijedili su nakon zaposlenja u nepunom radnom vremenu, izračunava na temelju najnižih važećih osnovica za obračun doprinosa umanjenih za koeficijent sniženja za rad u nepunom radnom vremenu koji prethodi prekidu u uplati doprinosa, iako u slučaju rada u punom radnom vremenu nema sniženja, suprotna članku 4. Direktive Vijeća (1) 79/7/EEZ od 19. prosinca 1978. o postupnoj primjeni načela jednakog postupanja prema ženama i muškarcima u pitanjima socijalne sigurnosti?

Je li unutarnja norma kao što je dodatna odredba 7a br. 1 pravilo 3. točka (b) španjolskog Općeg zakona o socijalnoj sigurnosti koja se uglavnom odnosi na žensku populaciju i prema kojoj se pokriće prekida u uplati doprinosa koji postoje u obračunskom razdoblju za izračun osnovice za invalidsku mirovinu, a uslijedili su nakon zaposlenja u nepunom radnom vremenu, izračunava na temelju najnižih važećih osnovica za obračun doprinosa umanjenih za koeficijent sniženja za rad u nepunom radnom vremenu koji prethodi prekidu u uplati doprinosa, iako u slučaju rada u punom radnom vremenu nema sniženja, protivna odredbi 5., stavku 1. točki (a) Direktive Vijeća (2) 97/81/EZ od 15. prosinca 1997. o Okvirnom sporazumu o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC?

(1) SL L 6, 10.1.1979., str. 24. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5. svezak 3., str. 7.)

(2) SL L 14, 20.1.1998., str. 9. (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5. svezak 3., str. 131.)

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/17

Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas (Litva) 14. listopada 2013. — Birutė Šiba protiv Arūnasa Devėnasa

(Predmet C-537/13)

2014/C 9/27

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Lietuvos Aukščiausiasis Teismas

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Birutė Šiba

Tuženik: Arūnas Devėnas

Prethodna pitanja

Može li se fizička osoba koja se koristi pravnim uslugama na temelju ugovora o pružanju pravnih usluga uz naknadu sklopljenih s odvjetnikom (advokatas), koje se pružaju u predmetima koji se mogu ticati osobnih interesa fizičke osobe (razvod, podjela bračne stečevine itd.), smatrati potrošačem u smislu propisa EU o zaštiti potrošača?

Treba li odvjetnika (advokatas koji je bavi „[slobodnim] zanimanjem”) koji sastavlja ugovor o pružanju pravnih usluga uz naknadu fizičkoj osobi, a koji ga obvezuje na pružanje tih usluga kako bi fizička osoba mogla ostvariti ciljeve koji nisu povezani s njezinim zvanjem ili zanimanjem, smatrati trgovcem u smislu propisa EU o zaštiti potrošača?

3.	Jesu li ugovori o pružanju pravnih usluga uz naknadu koje odvjetnik (advokatas) sastavlja obavljajući svoje profesionalne aktivnosti kao predstavnik slobodnog zanimanja obuhvaćeni Direktivom Vijeća 93/13/EEZ (1) od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima?

U slučaju potvrdnog odgovora na treće pitanje, treba li prilikom klasificiranja takvih ugovora kao potrošačkih primijeniti opće kriterije ili bi oni trebali biti prepoznati kao potrošački ugovori na temelju posebnih kriterija? Ako je potrebno primijeniti posebne kriterije za klasificiranje takvih ugovora kao potrošačkih, o kojim je kriterijima riječ?

(1) (SL L 95, str. 29.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 12., str. 24.)

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/18

Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas (Litva) 14. listopada 2013. — eVigilo Ltd protiv Priešgaisrinės apsaugos ir gelbėjimo departamentas prie Vidaus reikalų ministerijos

(Predmet C-538/13)

2014/C 9/28

Jezik postupka: litavski

Sud koji je uputio zahtjev

Lietuvos Aukščiausiasis Teismas (Vrhovni sud) (Litva)

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: eVigilo Ltd

Tuženik: Priešgaisrinės apsaugos ir gelbėjimo departamentas prie Vidaus reikalų ministerijos

Prethodna pitanja

Treba li odredbe prava Unije o javnoj nabavi, to jest članak 1. stavak 1. podstavak 3. Direktive 2007/66/EZ (1), kojim se propisuju načela učinkovitosti i hitnosti prilikom zaštite povrijeđenih prava ponuditelja, članak 2. Direktive 2004/18/EZ (2) kojim se propisuje načelo jednakog postupanja prema ponuditeljima i načelo transparentnosti, kao i članak 44. stavak 1. i članak 53. stavak 1. točka (a) te direktive, kojima se propisuju kriteriji za sklapanje ugovora s ponuditeljem koji je dostavio ekonomski najpovoljniju ponudu, bilo da ih se promatra zajedno ili odvojeno (ali se ne ograničavajući isključivo na te odredbe), razumijevati i tumačiti na način da:

(a)

ponuditelj, koji je saznao za moguću značajnu povezanost drugog ponuditelja sa stručnjacima koje je imenovao javni naručitelj i koji su ocjenjivali ponude i (ili) za mogući posebni položaja tog ponuditelja zbog ranije obavljenih pripremnih radova u svezi sa spornim pozivom na nadmetanje, kada javni naručitelj nije poduzeo nikakve mjere s obzirom na te okolnosti, može samo na temelju tih informacija zahtijevati od tijela za pravnu zaštitu utvrđenje nezakonitosti radnji javnog naručitelja koji je propustio osigurati transparentnost i objektivnost postupaka, bez potrebe dokazivanja da su stručnjaci uistinu postupali pristrano?

(b)

tijelo za pravnu zaštitu, nakon što je utvrdilo utemeljenost gore navedene pritužbe tužitelja, odlučujući o učincima [takve nezakonitosti] na rezultate poziva na javno nadmetanje, nije dužno uzeti u obzir to da bi rezultati ocjene dostavljenih ponuda bili u bitnom isti i da među stručnjacima koji su ocjenjivali ponude nije bilo pristranih ocjenjivača?

(c)

ponuditelj [konačno] saznaje za sadržaj kriterija za ekonomski najpovoljniju ponudu, koji su utvrđeni s obzirom na kvalitativne parametre apstraktno određene u dokumentaciji za nadmetanje (primjerice cjelovitost odnosno kompatibilnost s potrebama javnog naručitelja), a s obzirom na koje je ponuditelj u stvari mogao dostaviti ponudu, tek nakon što je na temelju tih kriterija javni naručitelj [već] ocijenio dostavljene ponude i iscrpno izvijestio zainteresirane osobe o razlozima za donošenje odluka, pa su tek od tog trenutka za navedenog ponuditelja mogli početi teći rokovi zastare za pokretanje postupka pravne zaštite koji su propisani nacionalnim pravom?

Treba li članak 53. stavak 1. točku (a) Direktive 2004/18/EZ, koji se primjenjuje u skladu s načelima javne nabave propisanima u članku 2. te direktive, razumijevati i tumačiti na način da je javnom naručitelju zabranjeno predvidjeti (i primjenjivati) sustav ocjenjivanja dostavljenih ponuda temeljem kojeg rezultati ocjene ovise o tome koliko su iscrpno ponuditelji dokazali da su njihove ponude sukladne zahtjevima iz dokumentacije za nadmetanje, to jest, što iscrpnije ponuditelj opiše sukladnost svoje ponude s dokumentacijom za nadmetanje to će ponuda ostvariti veći broj bodova?

(1) Direktiva 2007/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2007. o izmjeni direktiva Vijeća 89/665/EEZ i 92/13/EEZ u vezi s poboljšanjem učinkovitosti postupaka pravne zaštite koji se odnose na sklapanje ugovora o javnoj nabavi (SL 2007 L 335, str. 31.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 9., str. 198.)

(2) Direktiva 2004/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka za sklapanje ugovora o javnim radovima, ugovora o javnoj nabavi robe te ugovora o javnim uslugama (SL 2004 L 134, str. 114.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 6., svezak 1., str. 156.)

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/19

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. listopada 2013. uputio Court of Appeal (Ujedinjena Kraljevina) — Merck Canada Inc., Merck Sharp & Dohme Ltd protiv Sigma Pharmaceuticals PLC

(Predmet C-539/13)

2014/C 9/29

Jezik postupka: engleski

Sud koji je uputio zahtjev

Court of Appeal

Stranke glavnog postupka

Žalitelji: Merck Canada Inc., Merck Sharp & Dohme Ltd

Druga stranka u postupku: Sigma Pharmaceuticals PLC

Prethodna pitanja

1.	Može li se nositelj patenta ili svjedodžbe o dodatnoj zaštiti odnosno njegov ovlaštenik pozivati na svoja prava u skladu s prvim stavkom Posebnog mehanizma samo ako je najprije izrazio namjeru u tom smislu?

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje:

(a)	Na koji način ta namjera mora biti izražena?

(b)	Je li nositelju ili njegovom ovlašteniku onemogućeno pozivati se na svoja prava u vezi s uvozom ili stavljanjem u promet farmaceutskog proizvoda u određenoj državi članici koji su se dogodili prije nego što je izrazio namjeru da će se pozivati na ta prava?

Tko mora dati prethodnu obavijest nositelju patenta ili svjedodžbe o dodatnoj zaštiti odnosno njegovom ovlašteniku u skladu s drugim stavkom Posebnog mehanizma? Osobito:

(a)	Mora li prethodnu obavijest dati osoba koja namjerava uvesti farmaceutski proizvod ili ga staviti u promet? ili

(b)

Kada zahtjev za regulatorno odobrenje, ako je to dopušteno u skladu s nacionalnim regulatornim sustavom, podnese osoba koja nije predviđeni uvoznik, može li prethodna obavijest podnositelja zahtjeva za regulatorno odobrenje imati učinak ako ta osoba ne namjerava sama uvoziti ili stavljati u promet farmaceutski proizvod, nego bi se namjeravani uvoz i stavljanje u promet obavljali na temelju regulatornog odobrenja podnositelja zahtjeva?; te

(i)	Predstavlja li ikakvu razliku ako se u prethodnoj obavijesti navodi osoba koja će uvoziti ili stavljati u promet farmaceutski proizvod?

(ii)

Predstavlja li ikakvu razliku ako prethodnu obavijest i zahtjev za regulatorno odobrenje podnese pravna osoba unutar grupe trgovačkih društava koja čine jedinstvenu gospodarsku cjelinu dok bi radnje uvoza i stavljanja u promet obavljala druga pravna osoba unutar iste grupe na temelju licencije prve pravne osobe, a prethodna obavijest ne navodi pravnu osobu koja će uvoziti ili stavljati u promet farmaceutski proizvod?

Kome se mora dati obavijest iz drugog stavka Posebnog mehanizma? Osobito:

(a)	Jesu li ovlaštenici patenta ili svjedodžbe o dodatnoj zaštiti samo osobe koje u skladu s nacionalnim pravom imaju pravo pokrenuti postupak za zaštitu patenta ili svjedodžbe o dodatnoj zaštiti.? ili

(b)

U slučaju kada grupa društava čini jedinstvenu gospodarsku cjelinu koja obuhvaća više pravnih osoba, je li dovoljno ako je obavijest poslana na adresu pravne osobe koja je operativno društvo-kći i nositelj odobrenja za stavljanje u promet u državi članici uvoza, a ne pravnoj osobi unutar grupe koja u skladu s nacionalnim pravom ima pravo pokrenuti postupak za zaštitu patenta ili svjedodžbe o dodatnoj zaštiti, zato što se takvu pravnu osobu može smatrati ovlaštenikom patenta ili SDZ-a ili zato što se prema uobičajenom tijeku stvari mora očekivati da će takvu obavijest primiti osobe koje u ime nositelja patenta ili SDZ-a donose relevantne odluke?

(c)

U slučaju potvrdnog odgovora na pitanje pod 4. b), postaje li inače uredna obavijest neuredna ako je poslana na adresu „direktora regulatornih poslova” društva ako to društvo unutar grupe nije nositelj prava na pokretanje postupka za zaštitu patenta ili svjedodžbe o dodatnoj zaštiti u skladu s nacionalnim pravom, nego je riječ o operativnom društvu-kćeri ili nositelju odobrenja za stavljanje u promet u državi članici uvoza, a taj odjel za regulatorne poslove u praksi redovito prima obavijesti paralelnih uvoznika u svezi s Posebnim mehanizmom i drugim stvarima?

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. listopada 2013. uputio Finanzgericht Hamburg (Njemačka) — Douane Advies Bureau Rietveld protiv Hauptzollamt Hannover

(Predmet C-541/13)

2014/C 9/30

Jezik postupka: njemački

Sud koji je uputio zahtjev

Finanzgericht Hamburg

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Douane Advies Bureau Rietveld

Tuženik: Hauptzollamt Hannover

Prethodno pitanje (1)

Treba li u tarifnom broju 3822 KN pojam „reagens” korišten u riječima dijagnostički reagensi i laboratorijski reagensi razumjeti tako da se mora raditi o tvari koja služi tome da se kemijskom reakcijom na neku odnosno s nekom tvari koju treba analizirati kemijski izmijeni, kako bi pokazala stanje ili svojstvo te analizirane tvari?

(1) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 256, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 12., str. 3.), kako je izmijenjena Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 927/2012 od 9. listopada 2012. (SL L 304, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 2., svezak 23., str. 3.).

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. listopada 2013. uputio Raad van State (Nizozemska) — Z. Zh., druga stranka u postupku: Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie&Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie, druga stranka u postupku: I. O.

(Predmet C-554/13)

2014/C 9/31

Jezik postupka: nizozemski

Sud koji je uputio zahtjev

Raad van State

Stranke glavnog postupka

Žalitelj: Z. Zh.

Druga stranka u postupku: Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie

Žalitelj: Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie

Druga stranka u postupku: I. O.

Prethodna pitanja

Predstavlja li državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi na području države članice opasnost za javni poredak sukladno članku 7. stavku 4. Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 348, str. 98; u daljnjem tekstu: Direktiva o vraćanju) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku poglavlje 19., svezak 8., str. 188.) samo zato što je osumnjičen da je počinio kazneno djelo prema nacionalnom pravu ili je potrebno da je bio osuđen na kaznenom sudu za počinjenje tog djela, te da li u tom slučaju osuda mora biti pravomoćna?

Imaju li i druge činjenice i okolnosti slučaja, uz sumnju ili osudu, ulogu u procjeni o tome predstavlja li državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi na teritoriju države članice opasnost za javni poredak sukladno članku 7. stavku 4. Direktive o vraćanju, kao što su težina i narav počinjenog kaznenog djela prema nacionalnom pravu, proteklo vrijeme i namjera dotične osobe?

Kada se radi o mogućnosti predviđenoj člankom 7. stavkom 4. Direktive o vraćanju, imaju li činjenice i okolnosti slučaja koje su mjerodavne za procjenu iz drugog pitanja također ulogu u odabiru, u slučaju kada dotična osoba predstavlja opasnost za javni poredak sukladno toj odredbi, između, s jedne strane, suzdržavanja od odobrenja vremena za dobrovoljni odlazak i s druge strane, odobrenja vremena za dobrovoljni odlazak kraćeg od sedam dana?

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/20

Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. listopada 2013. uputio Cour du travail de Bruxelles (Belgija) — Centre public d'action sociale d'Ottignies-Louvain-La-Neuve protiv Mousse Abdide

(Predmet C-562/13)

2014/C 9/32

Jezik postupka: francuski

Sud koji je uputio zahtjev

Cour du travail de Bruxelles

Stranke glavnog postupka

Tužitelj: Centre public d'action sociale d'Ottignies-Louvain-La-Neuve

Tuženik: Moussa Abdida

Prethodna pitanja

Treba li direktive 2004/83/EZ (1), 2005/85/EZ (2) i 2003/9/EZ (3) tumačiti u smislu da obvezuju državu članicu koja predviđa da stranac koji „boluje od bolesti koja predstavlja stvarnu opasnost za njegov život ili tjelesnu cjelovitost ili stvarnu opasnost od neljudskog ili ponižavajućeg postupanja, kada u zemlji njegovog porijekla ne postoji odgovarajuće liječenje”, ima pravo na supsidijarnu zaštitu u smislu članka 15. b) Direktive 2004/83/EZ,

—	da osigura žalbu sa suspenzivnim učinkom protiv upravne odluke kojom se odbija pravo na boravak i/ili supsidijarna zaštita i nalaže napustiti državno područje,

—	da preuzme brigu, u okviru svog sustava socijalne pomoći ili prihvata, osim o zdravstvenim, o drugim osnovnim potrebama tužitelja, do donošenja rješenja o žalbi protiv te upravne odluke?

U slučaju negativnog odgovora, obvezuje li Povelja o temeljnim pravima, a posebno njeni članci 1. do 3. (ljudsko dostojanstvo, pravo na život i cjelovitost osobe), njen članak 4. (zabrana neljudskog ili ponižavajućeg postupanja), njen članak 19. stavak 2. (pravo ne biti protjeran u državu u kojoj postoji ozbiljna opasnost od neljudskog ili ponižavajućeg postupanja), njeni članci 20. i 21. (jednakost i nediskriminacija u odnosu na ostale kategorije podnositelja zahtjeva za supsidijarnu zaštitu) i/ili njen članak 47. (pravo na učinkoviti pravni lijek), državu članicu koja prenosi Direktive 2004/83/EZ, 2005/85/EZ i 2003/9/EZ, da osigura žalbu koja ima suspenzivni učinak i preuzimanje brige o osnovnim potrebama, o kojima je riječ u pitanju iz gornje točke 1.?

(1) Direktiva Vijeća 2004/83/EZ od 29. travnja 2004. o minimalnim standardima za kvalifikaciju i status državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva kao izbjeglica ili osoba kojima je na drugi način potrebna međunarodna zaštita te o sadržaju odobrene zaštite (SL L 304., str. 2.).

(2) Direktiva Vijeća 2005/85/EZ od 1. prosinca 2005. o minimalnim normama koje se odnose na postupke priznavanja i ukidanja statusa izbjeglica u državama članicama (SL L 326, str. 13. SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 19., svezak 7., str. 19.).

(3) Direktiva Vijeća 2003/9/EZ od 27. siječnja 2003. o uvođenju minimalnih standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za azil (SL L 31., str. 18.).

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/21

Žalba koju je 31. listopada 2013. podnio Planet A.E. Anonymi Etaireia Parochis Symvouleftikon Ypiresion protiv rješenja Općeg suda (sedmo vijeće) od 9. rujna 2013. u predmetu T-489/12, Planet protiv Komisije

(Predmet C-564/13 P)

2014/C 9/33

Jezik postupka: grčki

Stranke

Žalitelj: Planet A.E. Anonymi Etaireia Parochis Symvouleftikon Ypiresion (zastupnik: V. Christianos, odvjetnik)

Druga stranka u postupku: Europska komisija

Zahtjev

Žalitelj od Suda zahtijeva da:

—	ukine rješenje Općeg suda od 9. rujna 2013. u predmetu T-489/12;

—	predmet vrati Općem sudu kako bi odlučio o meritumu;

—	Komisiji naloži snošenje troškova.

Žalbeni razlozi i glavni argumenti

Žalitelj smatra da rješenje Općeg suda od 9. rujna 2013. u predmetu T-489/12 sadrži pravno tumačenje protivno propisima prava Unije te ga pobija ovom žalbom.

Stav je žalitelja da pobijano rješenje treba ukinuti jer je Opći sud pogrešno protumačio i pogrešno primijenio pravo Unije u odnosu na sadržaj pravnog interesa, koji je sukladno pravu Unije neophodan za pokretanje deklaratornog postupka, čija je svrha utvrđivanje povrede ugovornih obveza, i u odnosu na to je li taj [pravni interes za pokretanje postupka] stečen i je li on prisutan.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/22

Presuda Općeg suda od 18. studenoga 2013. — Preparados Alimenticios protiv OHIM-a — Rila Feinkost-Importe (Jambo Afrika)

(Predmet T-377/10) (1)

(Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Zahtjev za verbalni žig Zajednice Jambo Afrika - Raniji figurativni žigovi Zajednice JUMBO, JUMBO CUBE, JUMBO MARINADE, JUMBO NOKKOS, JUMBO ROF, JUMBO CHORBA MOUTON-MUTTON, JUMBO Aroma All purpose seasoning Condiment - Raniji nacionalni figurativni žigovi JUMBO - Raniji neregistrirani verbalni žig JUMBO - Razlog za odbijanje - Nepostojanje rizika od zabune - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

2014/C 9/34

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Preparados Alimenticios (L'Hospitalet de Llobregat, Španjolska) (zastupnik: D. Pellisé Urquiza, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: P. Geroulakos, agent)

Druga strana u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent pred Općim sudom: Rila Feinkost-Importe GmbH & Co. KG (Stemwede-Levern, Njemačka) (zastupnik: T. Weeg, odvjetnik)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 9. lipnja 2010. (predmet R 1144/2009-1), vezane uz postupak povodom prigovora između Preparados Alimenticios, SA i Rila Feinkost-Importe GmbH & Co. KG.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se Preparados Alimenticios, SA snošenje troškova.

(1) SL C 301, 6.11.2010.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/22

Presuda Općeg suda od 21. studenoga 2013. — Heede protiv OHIM-a (Matrix-Energetics)

(Predmet T-313/11) (1)

(Žig Zajednice - Prijava verbalnog žiga Zajednice Matrix-Energetics - Apsolutni razlozi za odbijanje - Deskriptivni karakter - Relevantna javnost - Datum ocjene deskriptivnog karaktera - Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

2014/C 9/35

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Günter Heede (Walldorf-Baden, Njemačka) (zastupnik: R. Utz, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: K. Klüpfel, agent)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 8. travnja 2011. (predmet R 1848/2010-4) koja se tiče prijave za registraciju verbalnog znaka Matrix-Energetics kao žiga Zajednice.

Izreka

1.	Žalba se odbija.

2.	Günteru Heedeu nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 238, 13.8.2011.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/22

Presuda Općeg suda od 21. studenoga 2013. — El Hogar Perfecto del Siglo XXI protiv OHIM-a

(Predmet T-337/12) (1)

(Dizajn Zajednice - Postupak za proglašavanje ništavosti - Registrirani dizajn Zajednice koji prikazuje vadičep - Raniji nacionalni dizajn - Razlog ništavosti - Nedostatak individualnog karaktera - Nedostatak drugačijeg ukupnog dojma - Upućeni korisnik - Stupanj slobode dizajnera - Članci 4. i 6. i članak 25. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 6/2002)

2014/C 9/36

Jezik postupka: španjolski

Stranke

Tužitelj: El Hogar Perfecto del Siglo XXI, SL (Madrid, Španjolska) (zastupnici: C. Ruiz Gallegos i E. Veiga Conde, odvjetnici)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: Ó. Mondéjar Ortuño, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a, intervenijent u postupku pred Općim sudom: Wenf International Advisers Ltd (Tortola, Britanski Djevičanski otoci) (zastupnici: J. L. Rivas Zurdo, E. Seijo Veiguela i I. Munilla Muñoz, odvjetnici)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke trećeg žalbenog vijeća OHIM-a od 1. lipnja 2012. (predmet R 89/2011-3) koja se odnosi na postupak za proglašavanje ništavosti između Wenf International Advisers Ltd i El Hogar Perfecto del Siglo XXI, SL.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Nalaže se El Hogar Perfecto del Siglo XXI, SL snošenje troškova.

(1) SL C 287, 22.9.2012.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/23

Presuda Općeg suda 21. studenoga 2013. — Equinix (Njemačka) protiv OHIM-a — Acotel (ancotel.)

(Predmet T-443/12) (1)

(Žig Zajednice - Postupak povodom prigovora - Prijava figurativnog žiga Zajednice ancotel. - Raniji figurativni žig Zajednice ACOTEL - Relativni razlog za odbijanje - Vjerojatnost dovođenja u zabludu - Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)

2014/C 9/37

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Equinix (Njemačka) GmbH, ranije ancotel GmbH (Frankfurt na Majni, Njemačka) (zastupnik: H. Truelsen, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: A. Poch, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a: Acotel SpA (Rim, Italija)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke četvrtog žalbenog vijeća OHIM-a od 3. kolovoza 2012. (predmet R 1895/2011-4) koja se odnosi na postupak povodom prigovora između Acotel SpA i ancotel GmbH, koji je postao Equinix (Germany) GmbH.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Equinix (Germany) GmbH nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 379, 8.12.2012.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/23

Presuda Općeg suda od 21. studenoga 2013. — Recaro protiv OHIM-a — Certino Mode (RECARO)

(Predmet T-524/12) (1)

(Žig Zajednice - Postupak povodom opoziva - Verbalni žig Zajednice RECARO - Stvarna uporaba žiga - Članak 15. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ) br. 207/2009 - Vrsta uporabe žiga - Dopuštenost novih dokaza - Članak 76. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 - Obveza obrazlaganja - Članak 75. Uredbe br. 207/2009)

2014/C 9/38

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: Recaro Holding GmbH, ranije Recaro Beteiligungs-GmbH (Stuttgart, Njemačka) (zastupnik: J. Weiser, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni) (zastupnik: J. Crespo Carrillo, agent)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem OHIM-a: Certino Mode, SL (Elche, Španjolska)

Predmet

Tužba podnesena protiv odluke prvog žalbenog vijeća OHIM-a od 6. rujna 2012. (predmet R 1761/2011-1) koja se odnosi na postupak povodom opoziva između Recaro Beteiligungs-GmbH i Certino Mode, SL.

Izreka

1.	Tužba se odbija.

2.	Recaro Holding GmbH nalaže se snošenje troškova.

(1) SL C 32, 2.2.2013.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/24

Tužba podnesena 6. studenoga 2013. — FK protiv Komisije

(Predmet T-248/13)

2014/C 9/39

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelj: FK (Damask, Sirija) (zastupnici: E. Grieves, barrister i J. Carey, solicitor)

Tuženik: Europska komisija

Zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

ukine Uredbu Komisije (EZ) br. 14/2007 od 10. siječnja 2007. o 74. izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 881/2002 o određenim posebnim mjerama ograničavanja protiv određenih osoba i subjekata povezanih s Osamom bin Ladenom, mrežom Al-Qaidom i talibanima te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 467/2001 (SL L 6, str. 6.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 12., svezak 2., str. 128.) u dijelu u kojem se ona primjenjuje na tužitelja, te Odluku Komisije od 6. ožujka 2013. o održavanju popisa;

—	naloži Komisiji snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

1.	U okviru prvog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da sporna odluka nije donesena žurno ili u razumnom roku.

U okviru drugog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da je Komisija propustila smisleno procijeniti je li tužitelj ispunio relevantne kriterije. Tužitelj osobito tvrdi da je Komisija: (a) propustila tražiti i/ili pribaviti priležeće dokaze za navode; (b) propustila osigurati da obrazloženje odgovara razlozima na koje se oslanjao Odbor za sankcije Ujedinjenih naroda te da je propustila tražiti i/ili pribaviti dovoljno detaljne navode koji bi dozvolili tužitelju da na njih učinkovito odgovori; (c) propustila ispitati je li neki od navoda utemeljen na dokazima pribavljenim mučenjem; i (d) propustila tražiti i/ili pribaviti relevantne dokaze u prilog obrane.

3.	U okviru trećeg tužbenog razloga tužitelj tvrdi da je Komisija propustila primijeniti ispravan standard i teret dokazivanja.

U okviru četvrtog tužbenog razloga tužitelj ističe da obrazloženje na koje se poziva Komisija sadrži sljedeće pravne nedostatke: (a) za nijedan navod nije potkrijepljen dokaz kojim bi se dokazalo da su navodi osnovani; (b) neki navodi su nedovoljno precizni do te mjere da tužitelju ne daju mogućnost da učinkovito osporava navode; (c) neki navodi su toliko zastarjeli i/ili nejasni da se ne mogu razumno povezati s relevantnim kriterijima; i (d) neki navodi su nekonzistentni s dokazima obrane.

5.	U okviru petog tužbenog razloga tužitelj tvrdi da je Komisija propustila provesti test proporcionalnosti, stavljajući u odnos temeljna prava tužitelja i stvarni neposredni rizik za koji se tvrdi da predstavlja.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/24

Tužba podnesena 4. listopada 2013. — Panrico protiv OHIM-a — HDN Development (Krispy Kreme DOUGHNUTS)

(Predmet T-534/13)

2014/C 9/40

Jezik na kojem je tužba podnesena: španjolski

Stranke

Tužitelj: Panrico, SA (Barcelona, Španjolska) (zastupnik: D. Pellisé Urquiza, odvjetnik)

Tuženik: Ured za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni)

Druga stranka u postupku pred žalbenim vijećem: HDN Development Corp. (Frankfort, Sjedinjene Američke Države)

Tužbeni zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	proglasi tužbu dopuštenom;

—	poništi odluku četvrtog žalbenog vijeća Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu u predmetu R 623/2011-4 od 25. srpnja 2013., dostavljenu tužitelju 29. srpnja 2013.; i

—	proglasi ništavim žig Zajednice br. 1 298 785„KRISPY KREME DOUGHNUTS”.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

Registrirani žig Zajednice protiv kojeg je podnesen zahtjev za proglašavanje žiga ništavim: figurativni žig „Krispy Kreme DOUGHNUTS” za proizvode i usluge iz razreda 25, 30 i 42 — registrirani žig Zajednice br. 1 298 785

Nositelj žiga Zajednice: HDN Development Corp.

Stranka koja zahtijeva proglašenje žiga Zajednice ništavim: tužitelj

Obrazloženje zahtjeva za proglašavanje žiga ništavim: povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, u vezi s člankom 53. stavkom 1. točkom (a) iste uredbe

Odluka Odjela za poništaje: zahtjev je odbijen

Odluka žalbenog vijeća: žalba je odbijena

Tužbeni razlozi: povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, u vezi s člankom 53. stavkom 1. točkom (a) iste uredbe

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/25

Tužba podnesena 24. listopada 2013. — Njemačka protiv Komisije

(Predmet T-557/13)

2014/C 9/41

Jezik postupka: njemački

Stranke

Tužitelj: Savezna Republika Njemačka (zastupnici: T. Henze und J. Möller)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjev

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—

poništi članak 1. i Prilog Provedbene odluke Komisije 2013/433/EU od 13. kolovoza 2013. o isključenju iz financiranja Europske unije određenih izdataka nastalih za države članica na temelju Komponente za jamstva Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EFSJP), u okviru Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), u dijelu u kojem se njome iz financiranja Europske unije isključuju uplate koje su izvršila nadležna tijela za plaćanje Savezne Republike Njemačke u visini od ukupno 6 192 951,34 eura u okviru provedbe sustava državnih potpora za sektor krumpirovog škroba za godine 2003. do 2005.;

—	naloži tuženiku snošenje troškova.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog tužbi tužitelj ističe pet tužbenih razloga.

Prvi tužbeni razlog: nepriznavanje uvjeta za odobrenje premije i potpore — plaćanje minimalne cijene

Povredu članka 7. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 1258/1999 (1) i članka 31. Uredbe (EZ) br. 1290/2005 (2) u vezi s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 1868/94 (3), člankom 11. Uredbe (EZ) br. 97/95 (4), člankom 10. Uredbe (EZ) br. 2236/2003 (5) i člankom 26. Uredbe (EZ) br. 2237/2003 (6) tužitelj ističe jer su izdaci isključeni iz financiranja iako su bili ispunjeni uvjeti za odobrenje premije i potpore, jer je plaćena minimalna cijena za traženu količinu.

Drugi tužbeni razlog: nedostaci obrazloženja

U okviru ovog tužbenog razloga tužitelj ističe povredu članka 296. stavka 2. UFEU-a jer Komisija nije dovoljno i neproturječno obrazložila zbog čega bi iz članka 11. Uredbe br. 97/95, članka 10. Uredbe br. 2236/2003 i članka 26. Uredbe br. 2237/2003, uzimajući u obzir sve jezične verzije, proizlazilo da je uvjet za plaćanje premije ili potpore da je poduzeće za proizvodnju škroba već uplatilo minimalnu cijenu za cijelu količinu krumpira dostavljenu u jednoj tržišnoj godini.

Treći tužbeni razlog: povreda obveze priopćavanja prigovora u roku od 24 mjeseca

Tužitelj prigovara povredi članka 7. stavka 4. podstavka 1. u vezi s podstavkom 5. točkom (a) Uredbe br. 1258/1999 kao i članka 8. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1663/95 (7) i članka 31. stavka 3. podstavka 1. u vezi sa stavkom 4. točkom (a) Uredbe br. 1290/2005 kao i članka 11. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 885/2006 (8), jer Komisija svoj prigovor (propuštanje „ključnih provjera”) na kojem je temeljila isključenje izdataka Saveznoj Republici Njemačkoj nije valjano pisano saopćila u roku od 24 mjeseca od datuma u kojem su izdaci izvršeni.

Četvrti tužbeni razlog: predugo trajanje postupka

Tužitelj ovdje ističe povredu članka 7. stavka 4. Uredbe br. 1258/1999, članka 8. Uredbe br. 1663/95, članka 31. Uredbe br. 1290/2005 i članka 11. Uredbe br. 885/2006 u vezi s općim načelom prava o provođenju upravnog postupka u odgovarajućem roku i povredu prava na obranu jer je postupak pred Komisijom trajao prekomjerno dugo.

Peti tužbeni razlog: povreda članka 7. stavka 4. podstavka 4. Uredbe br. 1258/1999, članka 31. stavka 2. Uredbe br. 1290/2005 i načela proporcionalnosti

Tužitelj u okviru ovog tužbenog razloga iznosi da paušalnim ispravkom od 10 % Komisija nije odgovarajuće ocijenila/procijenila vrstu i u svakom slučaju malen značaj moguće povrede te da je zanemarila činjenicu da Uniji zaista nije nastala ni financijska šteta niti je ikada postojala realna opasnost nastanka štete.

(1) Uredba Vijeća (EZ) br. 1258/1999 od 17. svibnja 1999. o financiranju zajedničke poljoprivredne politike (SL L 160, str. 103.).

(2) Uredba Vijeća (EZ) br. 1290/2005 od 21. lipnja 2005. o financiranju zajedničke poljoprivredne politike (SL L 209, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 14., svezak 1., str. 44.).

(3) Uredba Vijeća (EZ) br. 1868/94 od 27. srpnja 1994. o utvrđivanju proizvodnih ograničenja s obzirom na proizvodnju krumpirovog škroba (SL L 197, str. 4.).

(4) Uredba Komisije (EZ) br. 97/95 od 17. siječnja 1995. kojom se utvrđuju podrobna pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1766/92 u pogledu najniže cijene i naknade koju treba isplatiti proizvođačima krumpira i Uredbe Vijeća (EZ) br. 1868/94 kojom se određuje sustav kvota za proizvodnju krumpirovog škroba (SL L 16, str. 3.).

(5) Uredba Komisije (EZ) br. 2236/2003 od 23. prosinca 2003. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1868/94 o utvrđivanju proizvodnih ograničenja s obzirom na proizvodnju krumpirovog škroba (SL L 339, str. 45.).

(6) Uredba Komisije (EZ) br. 2237/2003 od 23. prosinca 2003. kojom se utvrđuju podrobna pravila za primjenu određenih programa potpore iz Glave IV. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1782/2003 o zajedničkim pravilima za programe izravne potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o uvođenju određenih programa potpore za poljoprivrednike (SL L 339, str. 52.).

(7) Uredba Komisije (EZ) br. 1663/95 od 7. srpnja 1995. o detaljnim pravilima za primjenu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 729/70 u vezi s postupkom poravnanja računa Komponente za jamstva EFSJP-a (SL L 158, str. 6.).

(8) Uredba Komisije (EZ) br. 885/2006 od 21. lipnja 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 u pogledu akreditacije agencija za plaćanja i drugih tijela te poravnanja računa EFJP-a i EPFRR-a (SL L 171, str. 90.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 14., svezak 2., str. 88.).

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/26

Tužba podnesena 24. listopada 2013. — ISOTIS protiv Komisije

(Predmet T-562/13)

2014/C 9/42

Jezik postupka: grčki

Stranke

Tužitelj: Koinonia tis Pliroforias Anoichti stis Eidikes Ananges — ISOTIS (Atena, Grčka) (zastupnik: S. Skliris, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija

Zahtjevi

Tužitelj od Općeg suda zahtijeva da:

—	utvrdi da je Komisija, tražeći od tužitelja povrat iznosa od 47 197,93 eura kojeg je Komisija isplatila u okviru ugovora 238940 REACH 112, povrijedila sporni ugovor,

—	utvrdi da tužitelj nije dužan vratiti spomenuti iznos koji je isplatila Komisija,

—	utvrdi, u svakom slučaju, da je spomenuta tražbina koju potražuje Komisija u cijelosti neosnovana za iznos od 13 821,12 eura,

—	utvrdi da se opći uvjeti primjenjivi na FP6 ne primjenjuju u okviru ugovora 238940 REACH 112 i da slijedom toga tužitelj u okviru spornog ugovora nema nikakvih dugovanja na ime paušalne naknade za štetu (liquidated damages),

—	utvrdi da Komisija, očitujući svoju namjeru da potražuje paušalnu naknadu za štetu (liquidated damages) na temelju općih uvjeta ugovora FP6, povrijedila sporni ugovor 238940 REACH 112,

—	naloži Komisiji snošenje troškova tužitelja.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe, koja se s jedne strane temelji na arbitražnoj klauzuli spornog ugovora, a s druge na belgijskom pravu na koje upućuje taj ugovor, tužitelj ističe tri tužbena razloga.

U okviru prvog tužbenog razloga ističe se da je Komisija povrijedila načelo postupanja u dobroj vjeri i dobre trgovačke prakse. Tužitelj prije svega ističe da je Komisija zatražila različite iznose, pri čemu nije pružila određen i specifičan razlog na kojem temelji svoja potraživanja te da je njezino ugovorno postupanje u suprotnosti s odredbama Povelje o temeljnim pravima. Nadalje, tužitelj ističe da Komisijina povreda ugovornih obveza proizlazi i iz njezine namjere da zahtjeva prava iz općih uvjeta koji se primjenjuju na drugi tip ugovora (FP6), a koji se razlikuju od općih uvjeta koji se primjenjuju na sporni ugovor REACH 112 (CIP).

Drugi tužbeni razlog odnosi se na povredu odredbe sadržane u članku II.28. stavcima 1. i 5. ugovora 238940 REACH 112. Tužitelj osobito ističe da je Komisija istakla potraživanja bez da je prethodno izvršila kontrolu u okviru spornog ugovora i da se paušalno i neodređeno pozvala na rezultat kontrole koji se ne odnosi na sporni ugovor REACH 112.

3.	Treći, podredno postavljeni, tužbeni razlog odnosi se na Komisijino postupanje u lošoj vjeri i zloporabu isticanja potraživanja.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/27

Tužba podnesena 4. studenoga 2013. — BASF Agro i drugi protiv Komisije

(Predmet T-584/13)

2014/C 9/43

Jezik postupka: engleski

Stranke

Tužitelji: BASF Agro BV (Arnhem, Nizozemska); BASF SE (Ludwigshafen am Rhein, Njemačka); BASF Belgium Coordination Center (Antwerpen, Belgija); BASF Española, SL (Barcelona, Španjolska); BASF Italia SpA (Cesano Maderno, Italija); BASF Nederland BV (Arnhem); i BASF Slovensko spol. s r. o. (Bratislava, Slovačka) (zastupnici: J. Montfort i M. Peristeraki, lawyers)

Tuženik: Europska komisija

Tužbeni zahtjevi

Tužitelji od Suda zahtijevaju da:

—

Poništi Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 781/2013 od 14. kolovoza 2013. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u vezi s uvjetima za odobrenje aktivne tvari fipronila i o zabrani uporabe i prodaje sjemena tretiranog sredstvima za zaštitu bilja koja sadržavaju tu aktivnu tvar (SL 2013., L 219, str. 22.);

—	Podredno, te samo u slučaju ukoliko prethodno navedenom zahtjevu ne bude udovoljeno, poništi navedenu uredbu u mjeri u kojoj opoziva dozvolu za uporabu i prodaju suncokretovog sjemena tretiranog fipronilom;

—	Naloži tuženiku plaćanje troškova tužitelja nastalih u ovom postupku.

Tužbeni razlozi i glavni argumenti

U prilog osnovanosti tužbe tužitelji ističu sedam tužbenih razloga.

Prvim tužbenim razlogom tvrde kako je Komisija prekršila članak 21. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 (1) jer se pri usvajanju osporavane uredbe nije oslanjala na nova znanstvena ili tehnička saznanja, već na „izrazito kontroverzne” podatke. Komisija je također ignorirala relevantne podatke o praćenju. Dostupni podaci o praćenju nisu pokazali nikakve nepovoljne utjecaje na kolonije pčela. Tužitelji su također naveli kako je Komisija pogrešno utvrdila da aktivna tvar fipronil više ne udovoljava uvjetima iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 1107/2009.

Drugim tužbenim razlogom tvrde kako je Komisija prekršila članak 49. Uredbe (EZ) br.1107/2009 jer je osporavanom uredbom usvojila mjere ograničenja prema sjemenu tretiranom fipronilom, iako nije dokazala da tretirano sjeme može predstavljati „visoki rizik” za pčele koji ne može biti odgovarajuće uklonjen na drugi način. Nadalje, Komisija nije uzela u obzir mjere za ograničenje rizika koje mogu ukloniti navedene rizike na zadovoljavajući način.

Trećim tužbenim razlogom tvrde kako je osporavana uredba usvojena na temelju metodologije iz nacrta smjernica, a ne na temelju postojećih i odobrenih smjernica. Komisija je na taj način povrijedila pravo, te prekršila temeljna načela pravne sigurnosti i legitimnih očekivanja, s obzirom na to da smjernice moraju biti dostupne i dogovorene ex ante, prije revidiranja odobrenja neke aktivne tvari, a ne ex post.

Četvrtim tužbenim razlogom tvrde kako osporavana uredba ne može biti opravdana na temelju načela opreza, s obzirom na to da uvjeti za primjenu tog načela nisu ispunjeni u ovom slučaju. Konkretno, tužitelji navode kako su rizici koje Komisija smatra relevantnima temeljeni isključivo na znanstveno neprovjerenim pretpostavkama; kako nisu razmotreni odgovarajući podaci; kako je procjena rizika od strane Komisije bila temeljena na pogrešnoj metodologiji; kako Komisija nije uključila tužitelje u stadij procjene rizika, a što je trebala učiniti. To je dovelo do usvajanja nerazmjernih i nedosljednih mjera u osporavanoj uredbi.

Petim tužbenim razlogom tvrde kako osporavana uredba nameće pretjerana ograničenja za tretiranje sjemena fipronilom, iako ona nisu niti odgovarajuća niti neophodna za zaštitu zdravlja pčela u EU. Tužitelj također ističe kako je posebno u vezi sa suncokretima Komisija zanemarila činjenicu da tretman fipronilom nikada nije imao negativne posljedice na zdravlje pčela.

Šestim tužbenim razlogom tvrde kako uslijed ograničenog vremenskog razdoblja unutar kojeg je usvojena osporavana uredba i složenosti slučaja, Komisija nije razmatrala sadržajne i detaljne komentare tužitelja o tehničkim, regulatornim i znanstvenim aspektima „Zaključaka o recenziji procjene rizika pesticida na pčele za aktivnu tvar fipronil” na učinkovit način.

Sedmim tužbenim razlogom tvrde kako Komisija nije objasnila na odgovarajući način razloge koji su je potakli na postavljanje zahtjeva Europskoj agenciji za sigurnost hrane (EFSA) za preispitivanjem uporabe fipronila. Komisija također nije objasnila zašto nije prihvatila argumente i dokaze tužitelja. Sporna uredba također nije jasno pokazala što je temeljna svrha njenog usvajanja od strane Komisije.

(1) Uredba (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 79/117/EEZ i 91/414/EEZ (SL L 309, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 3., sv. 61., str. 52.)

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/28

Presuda Službeničkog suda (prvo vijeće) od 1. listopada 2013. — Loukakis i dr. protiv Parlamenta

(Predmet F-82/11) (1)

(Javna služba - Odbor zaposlenih Parlamenta - Izbori - Nepravilnosti u izbornom postupku)

2014/C 9/44

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelji: Nicolaos Loukakis i dr. (Bruxelles, Belgija) (zastupnik: M.-A. Lucas, odvjetnik)

Tuženik: Europski parlament (zastupnici: S. Seyr i M. Ecker, agenti, prvotno uz asistenciju D. Waelbroecka, odvjetnika, a potom A. Durona, odvjetnika)

Intervenijenti: Solidarité pour les agents et fonctionnaires européens, Syndicat général du personnel des organismes européens, Fédération de la fonction publique européenne i Pluralist (zastupnik: J. Choucroun, odvjetnik)

Predmet

Zahtjev za utvrđivanje nezakonitosti izbora za odbor zaposlenih Parlamenta i propuštanja Europskog parlamenta da intervenira protiv različitih nezakonitosti koje su utjecale na izborni postupak.

Izreka presude

1.	Poništava se prešutna odluka Europskog parlamenta od 20. svibnja 2011. Da se ne sankcioniraju nepravilnosti tijekom izbora za odbor zaposlenih iz studenoga 2010.

2.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

3.	Europski parlament će, osim vlastitih, snositi i troškove tužitelja.

4.	Sindikalne organizacije Solidarité pour les agents et fonctionnaires européens, Syndicat général du personnel des organismes européens, Fédération de la fonction publique européenne, s jedne strane, i sindikalna organizacija Pluralist, s druge strane, snosit će vlastite troškove.

(1) SL C 340, 19.11.2011, str. 41.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/28

Presuda Službeničkog suda (prvo vijeće) od 17. listopada 2013. — BF protiv Europskog revizorskog suda

(Predmet F-59/12) (1)

(Javna služba - Imenovanje - Popunjavanje mjesta direktora - Obavijest o slobodnom radnom mjestu - Akt s negativnim učinkom - Odsutnost - Nedopuštenost)

2014/C 9/45

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: BF (Luksemburg, Luksemburg) (zastupnik: L. Levi, odvjetnik)

Tuženik: Europski revizorski sud (zastupnici: T. Kennedy i J. Vermer, agenti, uz asistenciju D. Waelbroecka, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev za poništenje obavijesti o slobodnom radnom mjestu ECA/2011/67 Europskog revizorskog suda, za radno mjesto direktora uprave za ljudske resurse.

Izreka presude

1.	Tužba se odbija.

2.	BF će, osim vlastitih, snositi i troškove Europskog revizorskog suda.

(1) SL C 227, 28.7.2012., str. 38.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/28

Presuda Službeničkog suda (prvo vijeće) od 7. listopada 2013. — Thomé protiv Komisije

(Predmet F-97/12) (1)

(Javna služba - Otvoreni natječaj - Obavijest o natječaju EPSO/AD/177/10 - Odluka o nezapošljavanju najuspješnijeg kandidata - Uvjeti za sudjelovanje u natječaju - Sveučilišna diploma)

2014/C 9/46

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Florence Thomé (Bruxelles, Belgija) (zastupnici: S. Orlandi, A. Coolen, J.-N. Louis, É. Marchal i D. Abreu Caldas, odvjetnici)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: B. Eggers i M. G. Gattinara, agenti)

Predmet

Zahtjev za poništenje odluke Komisijinog tijela za imenovanje o nezapošljavanju tužitelja nakon uspjeha na natječaju EPSO/AD/177/10-EPA te zahtjev za naknadu štete i kamata.

Izreka presude

1.	Poništavaju se odluke Europske komisije od 11. studenoga 2011. i 5. lipnja 2012.

2.	Nalaže se Europskoj komisiji da tužitelju isplati iznos od 14 000 eura.

3.	U preostalom dijelu tužba se odbija.

4.	Europska komisija će, osim vlastitih, snositi i troškove tužitelja.

(1) SL C 355, 17.11.2012., str.39.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/29

Rješenje Službeničkog suda (prvo vijeće) od 23. listopada 2013. — Aristidis Psarras protiv ENISA-e

(Predmet F-7/12) (1)

(Javna služba - Privremeni djelatnik - Ocjena - Ocjenjivanje za 2009. godinu - Izvješće o razvoju karijere - Zahtjev za poništenje izvješća o razvoju karijere - Akt s negativnim učinkom - Očito nedopuštena tužba)

2014/C 9/47

Jezik postupka: francuski

Stranke

Tužitelj: Aristidis Psarras (Heraklion, Grčka) (zastupnici: L. Levi i A. Tymen, odvjetnici)

Tuženik: Europska agencija za sigurnost mreža i podataka (ENISA) (zastupnici: E. Maurage, agent, uz asistenciju D. Waelbroeck i A. Duron, odvjetnika)

Predmet

Zahtjev za poništenje izvješća o radu tužitelja za 2009. godinu te odluke kojom se utvrđuje lista službenika unaprijeđenih od 2010. godine, i, ukoliko je nužno, odluke o odbijanju njegove žalbe od 17. listopada 2011.

Izreka rješenja

1.	Tužba se odbacuje kao očito nedopuštena.

2.	Europska agencija za sigurnost mreža i podataka će, osim vlastitih, snositi i troškove tužitelja.

(1) SL C 133, 5.5.2012., str. 20.

11.1.2014

Službeni list Europske unije

C 9/29

Rješenje Službeničkog suda (prvo vijeće) od 7. listopada 2013. — Marcuccio protiv Komisije

(Predmet F-57/12) (1)

(Javna služba - Službenici - Naknada za invalidnost - Umanjivanje iznosa tražbine institucije - Tužba koja je dijelom očito nedopuštena, a dijelom očito pravno neosnovana)

2014/C 9/48

Jezik postupka: talijanski

Stranke

Tužitelj: Luigi Marcuccio (Tricase, Italija) (zastupnik: G. Cipressa, odvjetnik)

Tuženik: Europska komisija (zastupnici: C. Berardis-Kayser i G. Gattinara, agenti, uz asistenciju A. Dal Ferro, odvjetnik)

Predmet

Zahtjev za poništenje prešutnih odluka Komisije kojima se odbija smanjenje iznosa tužiteljeve naknade za invalidnost za mjesece lipanj do rujan 2011. te plaćanje kamate u visini 15 % i iznosa od 500 eura.

Izreka rješenja

1.	Tužba se dijelom odbacuje kao očito nedopuštena, a dijelom odbija kao očito pravno neosnovana.

2.	L. Marcuccio će osim vlastitih, snositi i troškove Europske komisije, uključujući i troškove postupaka privremene pravne zaštite u predmetima F-57/12 R i T-464/12 P(R).

3.	Nalaže se L. Marcucciu da Službeničkom sudu plati iznos od 2 000 eura.

(1) SL C 227, 28.7.2012., str. 37.

		ISSN 1977-1088 doi:10.3000/19771088.C_2014.009.hrv
Službeni list Europske unije		C 9

Hrvatsko izdanje	Informacije i objave	57 11. siječnja 2014.

Obavijest br.	Sadržaj	Stranica
	IV. Obavijesti
	OBAVIJESTI INSTITUCIJA, TIJELA, UREDA I AGENCIJA EUROPSKE UNIJE
	Sud Europske unije
2014/C 009/01	Posljednja objava Suda Europske unije u Službenom listu Europske unijeSL C 377, 21.12.2013.	1

	V. Objave
	SUDSKI POSTUPCI
	Sud
2014/C 009/02	Predmet C-4/11: Presuda Suda (veliko vijeće) od 14. studenog 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hessischer Verwaltungsgerichtshof — Njemačka) — Savezna Republika Njemačka protiv Kaveh Puida (Azil — Povelja o temeljnim pravima Europske unije — Članak 4. — Uredba (EZ) br. 343/2003 — Članak 3. stavci 1. i 2. — Određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje — Članci 6. do 12. — Kriteriji za određivanje odgovorne države članice — Članak 13. — Podredna odredba)	2

2014/C 009/03	Predmet C-322/11: Presuda Suda (prvo vijeće) od 7. studenog 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Korkein hallinto-oikeus — Finska) — postupak koji je pokrenuo K (Prethodno pitanje — Članak 63. UFEU-a i 65. UFEU-a — Sloboda kretanja kapitala — Porezno zakonodavstvo države članice koje ne dozvoljava odbitak gubitka koji proizlazi iz prodaje nekretnine koja se nalazi u drugoj državi članici, od dobiti koja proizlazi iz prijenosa vrijednosnih papira u državi članici oporezivanja)	3

2014/C 009/04	Spojeni predmeti C-514/11 P do C-605/11 P: Presuda Suda (peto vijeće) od 14. studenoga 2013. — Liga para a Protecção de Natureza (LPN), Republika Finska protiv Europske komisije (Žalba — Pristup dokumentima institucija — Uredba (EZ) br. 1049/2001 — Članak 4. stavak 2. treća alineja — Iznimka koja se odnosi na zaštitu ciljeva inspekcija, istraga i revizija — Informacije o okolišu — Uredba (EZ) br. 1367/2006 — Članak 6. stavak 1. — Dokumenti u vezi s postupkom zbog neispunjenja obveze u fazi prethodnog postupka — Uskraćivanje pristupa — Obveza konkretnog i pojedinačnog ispitivanja sadržaja dokumenata na koje se poziva zahtjev za pristup — Prevladavajući javni interes)	3

2014/C 009/05	Predmet C-518/11: Presuda Suda (treće vijeće) od 7. studenoga 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Gerechtshof te Amsterdam — Nizozemska) — UPC Nederland BV protiv Gemeente Hilversum (Elektroničke komunikacijske mreže i usluge — Direktive 97/66/EZ, 2002/19/EZ, 2002/20/EZ, 2002/21/EZ i 2002/22/EZ — Područje primjene ratione materiae — Isporuka osnovnog paketa radijskih i televizijskih programa dostupnog putem kabela — Ustup od strane općine njezine kabelske mreže privatnom poduzeću — Ugovorna klauzula o tarifi — Ovlasti nacionalnih regulatornih tijela — Načelo lojalne suradnje)	4

2014/C 009/06	Predmet C-638/11 P: Presuda Suda (peto vijeće) od 14. studenoga 2013. — Vijeće Europske unije protiv Gul Ahmed Textile Mills Ltd, Europske komisije (Žalba — Damping — Uvoz pamučne posteljine porijeklom iz Pakistana — Uredba (EZ) br. 384/96 — Članak 3. stavak 7. — Pojam drugih čimbenika)	5

2014/C 009/07	Predmet C-60/12: Presuda Suda (veliko vijeće) od 14. studenoga 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Vrchní soud v Praze — Češka Republika) — postupak koji se odnosi na izvršenje novčane kazne izrečene protiv Mariána Baláža (Policijska i pravosudna suradnja u kaznenim stvarima — Okvirna odluka 2005/214/PUP — Primjena načela uzajamnog priznavanja na novčane kazne — Sud koji ima nadležnost posebno u kaznenim stvarima — Unabhängiger Verwaltungssenat u austrijskom pravu — Priroda i opseg kontrole od strane suda države članice izvršiteljice)	5

2014/C 009/08	Predmet C-72/12: Presuda Suda (drugo vijeće) od 7. studenoga 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Bundesverwaltungsgericht — Njemačka) — Gemeinde Altrip, Gebrüder Hört GbR, Willi Schneider protiv Land Rheinland-Pfalz (Zahtjev za prethodnu odluku — Okoliš — Direktiva 85/337/EEZ — Procjena učinaka na okoliš — Aarhuška konvencija — Direktiva 2003/35/EZ — Pravo na pravno sredstvo protiv odluke o suglasnosti — Vremenska primjena — Postupak davanja suglasnosti pokrenut prije dana isteka roka za prijenos Direktive 2003/35/EZ — Odluka donesena nakon tog dana — Pretpostavke dopuštenosti žalbe — Povreda prava — Priroda povrede postupka na koju se može pozvati — Opseg nadzora)	6

2014/C 009/09	Predmet C-90/12: Presuda Suda (deveto vijeće) od 7. studenog 2013. — Europska komisija protiv Republike Poljske (Povreda obveze države članice — Zračni prijevoz — Sporazumi o zračnom prijevozu između država članica i trećih država — Obveza država članica da na temelju nediskriminirajućeg i transparentnog postupka osiguraju raspodjelu prometnih prava između zračnih prijevoznika Europske unije koji ispunjavaju uvjete i da o tom postupku bez odgađanja obavijeste Komisiju)	7

2014/C 009/10	Spojeni predmeti C-187/12 do C-189/12: Presuda Suda (prvo vijeće) od 14. studenoga 2013. (zahtjevi za prethodnu odluku Consiglio di Stato — Italija) — SFIR — Società fondiaria industriale romagnola SpA, Italia Zuccheri SpA, Co.Pro.B. — Cooperativa Produttori Bieticoli Soc. coop. Agricola, Eridania Sadam SpA protiv AGEA — Agenzia per le Erogazioni in Agricoltura, Ministero delle Politiche agricole, alimentari e forestali (Zahtjev za prethodnu odluku — Uredba Vijeća (EZ) br. 320/2006 — Uredba Komisije (EZ) br. 968/2006 — Poljoprivreda — Privremeni sustav za restrukturiranje industrije šećera — Uvjeti za dodjelu pomoći za restrukturiranje — Pojmovi proizvodna postrojenja i potpuno rastavljanje)	7

2014/C 009/11	Spojeni predmeti C-199/12 do C-201/12: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 7. studenog 2013. (zahtjevi za prethodnu odluku Raad van State — Nizozemska) — Minister voor Immigratie, Integratie en Asiel protiv X (C-199/12), Y (C-200/12), Z protiv Minister voor Immigratie, Integratie en Asiel (C-201/12) (Direktiva 2004/83/EZ — Minimalni standardi uvjeta za stjecanje statusa izbjeglice ili statusa stečenog na temelju supsidijarne zaštite — Članak 10. stavak 1. točka (d) — Pripadnost određenoj društvenoj skupini — Seksualna orijentacija — Motiv proganjanja — Članak 9. stavak 1. — Pojam djelâ proganjanja — Osnovani strah od proganjanja temeljen na pripadnosti određenoj društvenoj skupini — Djela dovoljno ozbiljna za osnovani strah — Zakonodavstvo koje kažnjava homoseksualna djela — Članak 4. — Pojedinačna procjena činjenica i okolnosti)	8

2014/C 009/12	Predmet C-221/12: Presuda Suda (deseto vijeće) od 14. studenoga 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Raad van State van België — Belgija) — Belgacom NV protiv Interkommunale voor Teledistributie van het Gewest Antwerpen (Integan), Inter-Media, West-Vlaamse Energie- en Teledistributiemaatschappij (WVEM), Provinciale Brabantse Energiemaatschappij CVBA (PBE) (Prethodno pitanje — Članak 49. UFEU-a — Sloboda poslovnog nastana — Članak 56. UFEU-a — Sloboda pružanja usluga — Načela jednakog postupanja i nediskriminacije — Obveza transparentnosti — Područje primjene — Ugovor sklopljen između javnih tijela jedne države članice i poduzetnika iz te države članice — Ustupanje, od strane tih tijela, njihove djelatnosti pružanja televizijskih usluga kao i, na određeno vrijeme, ekskluzivnog prava korištenja njihovih kabelskih mreža poduzetniku iz te države članice — Mogućnost da se gospodarski subjekt iz iste države članice pozove na članke 49. i 56. UFEU-a pred sudovima te države članice — Neprovođenje postupka javne nabave — Opravdanje — Postojanje ranijeg ugovora — Nagodba namijenjena okončanju spora o tumačenju tog ugovora — Rizik pada vrijednosti ustupljene djelatnosti)	9

2014/C 009/13	Predmet C-225/12: Presuda Suda (drugo vijeće) od 7. studenog 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Raad van State — Nizozemska) — C. Demir protiv Staatssecretaris van Justitie (Zahtjev za prethodnu odluku — Sporazum o pridruživanju EEZ-Turska — Članak 13. Odluke br. 1/80 Vijeća za pridruživanje — Standstill klauzula — Pojam zakonit boravak)	9

2014/C 009/14	Spojeni predmeti C-249/12 do C-250/12: Presuda Suda (treće vijeće) od 7. studenoga 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Inalta Curte de Casație și Justiție — Rumunjska) — Corina-Hrisi Tulică protiv Agenția Națională de Administrare Fiscală — Direcția Generală de Soluționare a Contestațiilor (C-249/12), Călin Ion Plavoșin protiv Direcția Generală a Finanțelor Publice Timiș — Serviciul Soluționare Contestații, Activitatea de Inspecție Fiscală — Serviciul de Inspecție Fiscală Timiș (C-250/12) (Porezi — PDV — Direktiva 2006/112/EZ — Članci 73. i 78. — Transakcije s nekretninama koje provode fizičke osobe — Kvalificiranje tih transakcija oporezivima — Utvrđivanje dugovanog PDV-a u slučaju kada stranke o tome nisu ništa predvidjele prilikom zaključenja ugovora — (Ne)postojanje mogućnosti da dobavljač naplati PDV od stjecatelja — Posljedice)	10

2014/C 009/15	Predmet C-313/12: Presuda Suda (peto vijeće) od 7. studenog 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Corte dei Conti — Sezione Giurisdizionale per la Regione Siciliana — Italija) — Giuseppa Romeo protiv Regione Siciliana (Nacionalni upravni postupak — Potpuno unutarnja situacija — Upravni akti — Obveza obrazlaganja — Mogućnost da se izostanak obrazlaganja ispravi u sudskom postupku protiv upravnog akta — Tumačenje članka 296. stavka 2. UFEU-a i članka 41. stavka 2. točke (c) Povelje o temeljnim pravima Europske unije — Nenadležnost Suda)	11

2014/C 009/16	Predmet C-383/12 P: Presuda Suda (peto vijeće) od 14. studenog 2013. — Environmental Manufacturing LLP protiv Ureda za usklađivanje na unutarnjem tržištu (žigovi i dizajni), Société Elmar Wolf (Žalba — Žig Zajednice — Postupak povodom prigovora — Figurativni žig s prikazom vučje glave — Prigovor nositelja međunarodnih i nacionalnih figurativnih žigova koji sadrže verbalne elemente WOLF Jardin i Outils WOLF — Relativni razlozi za odbijanje — Zadiranje u razlikovni karakter ranijeg žiga — Uredba (EZ) br. 207/2009 — Članak 8. stavak 5. — Promjena u ekonomskom ponašanju prosječnog potrošača — Teret dokazivanja)	11

2014/C 009/17	Predmet C-388/12: Presuda Suda (četvrto vijeće) od 14. studenoga 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Tribunale Administrativo Regionale per le Marche — Italija) — Comune di Ancona protiv Regione Marche (Strukturni fondovi — Europski fond za regionalni razvoj (ERDF) — Financijski doprinos iz strukturnog fonda — Kriteriji prihvatljivosti izdataka — Uredba (EZ) br. 1260/1999 — Članak 30. stavak 4. — Načelo kontinuiteta poslovanja — Pojam značajna izmjena predmeta poslovanja — Dodjela ugovora o koncesiji bez prethodne objave ili prethodnog poziva na nadmetanje)	12

2014/C 009/18	Predmet C-442/12: Presuda Suda (osmo vijeće) od 7. studenoga 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Hoge Raad der Nederlanden — Nizozemska) — Jan Sneller protiv DAS Nederlandse Rechtsbijstand Verzekeringsmaatschappij NV (Osiguranje troškova pravne zaštite — Direktiva 87/344/EEZ — Članak 4. stavak 1. — Slobodan izbor odvjetnika od strane osigurane osobe — Klauzula predviđena u općim odredbama primjenjivim na ugovor koja jamči pravnu pomoć u sudskim i upravnim postupcima od strane zaposlenika osiguravatelja — Troškovi u svezi pravne pomoći pružene od strane vanjskog pravnog savjetnika koji se nadoknađuju isključivo u slučaju potrebe, procijenjene od strane osiguravatelja, da se predmet povjeri vanjskom pravnom savjetniku)	13

2014/C 009/19	Predmet C-473/12: Presuda Suda (treće vijeće) od 7. studenog 2013. (zahtjev za prethodnu odluku Cour constitutionnelle — Belgija) — Institut professionnel des agents immobiliers (IPI) protiv Geoffreyja Engleberta, Immo 9 SPRL, Grégory Francotte (Obrada osobnih podataka — Direktiva 95/46/EZ — Članci 10. i 11. — Obveza obavještavanja — Članak 13. stavak 1. točke (d) i (g) — Iznimke — Opseg iznimaka — Privatni detektivi koji djeluju za nadzorno tijelo zakonom uređene djelatnosti — Direktiva 2002/58/EZ — Članak 15. stavak 1.)	13

2014/C 009/20	Predmet C-478/12: Presuda Suda (osmo vijeće) od 14. studenog 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Landesgericht Feldkirch — Austrija) — Armin Maletic, Marianne Maletic protiv lastminute.com GmbH, TUI Österreich GmbH (Sudska nadležnost u građanskim i trgovačkim stvarima — Uredba (EZ) br. 44/2001 — Članak 16. stavak 1. — Ugovor o organiziranju putovanja sklopljen između potrošača s domicilom u jednoj državi članici i putničke agencije koja posluje u drugoj državi članici — Pružatelj usluga kojega koristi putnička agencija koja posluje u državi članici u kojoj potrošač ima domicil — Pravo potrošača na pokretanje postupka protiv oba poduzeća pred sudom u mjestu svog domicila)	14

2014/C 009/21	Predmet C-522/12: Presuda Suda (sedmo vijeće) od 7. studenog 2013. (zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Bundesarbeitsgericht — Njemačka) — Tevfik Isbir protiv DB Services GmbH (Prethodni postupak — Sloboda pružanja usluga — Upućivanje radnika — Direktiva 96/71/EZ — Minimalna plaća — Paušalni iznosi i doprinos koji poslodavac uplaćuje u dugoročni plan štednje u korist svojih zaposlenika)	14

2014/C 009/22	Predmet C-547/12 P: Presuda Suda (deveto vijeće) od 7. studenoga 2013. — Helenska Republika protiv Europske komisije (Žalba — EFSJP — Komponenta za jamstva — Poravnanje računa agencija za plaćanja određenih država članica u pogledu troškova financiranih iz Fonda — Iznosi čiji se povrat može tražiti od Helenske Republike uslijed izostanka povrata u predviđenim rokovima — Iskrivljavanje smisla dokaza)	15

2014/C 009/23	Predmet C-560/12 P: Presuda Suda (drugo vijeće) od 7. studenog 2013. — Wam Industriale SpA protiv Europske komisije (Žalba — Državne potpore — Proboj poduzeća u određene treće države — Zajmovi sa sniženom stopom — Odluka kojom se potpore proglašavaju djelomično nespojivima sa zajedničkim tržištem i kojom se nalaže njihov povrat — Odluka donesena nakon što je Opći sud poništio početnu odluku koja se odnosi na isti postupak — Ovrha presude Općeg suda)	15

2014/C 009/24	Predmet C-587/12 P: Presuda Suda (drugo vijeće) od 7. studenog 2013. — Talijanska Republika protiv Europske komisije (Žalba — Državne potpore — Proboj poduzeća u određene treće države — Zajmovi sa sniženom stopom — Odluka kojom se potpore proglašavaju djelomično nespojivima sa zajedničkim tržištem i nalaže njihov povrat — Odluka donesena nakon što je Opći sud poništio početnu odluku koja se odnosi na isti postupak — Ovrha presude Općeg suda)	16

2014/C 009/25	Predmet C-23/13: Presuda Suda (šesto vijeće) od 7. studenoga 2013. — Europska komisija protiv Francuske Republike (Povreda obveze države članice — Direktiva 91/271/EEZ — Pročišćavanje komunalnih otpadnih voda — Članci 3. i 4.)	16

2014/C 009/26	Predmet C-527/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 7. listopada 2013. uputio Tribunal Superior de Justicia de Galicia (Španjolska) — Lourdes Cachaldora Fernandez protiv Instituto Nacional de la Seguridad Social (INSS), Tesorería General de la Seguridad Social (TGSS)	17

2014/C 009/27	Predmet C-537/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas (Litva) 14. listopada 2013. — Birutė Šiba protiv Arūnasa Devėnasa	17

2014/C 009/28	Predmet C-538/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je uputio Lietuvos Aukščiausiasis Teismas (Litva) 14. listopada 2013. — eVigilo Ltd protiv Priešgaisrinės apsaugos ir gelbėjimo departamentas prie Vidaus reikalų ministerijos	18

2014/C 009/29	Predmet C-539/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 14. listopada 2013. uputio Court of Appeal (Ujedinjena Kraljevina) — Merck Canada Inc., Merck Sharp & Dohme Ltd protiv Sigma Pharmaceuticals PLC	19

2014/C 009/30	Predmet C-541/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 16. listopada 2013. uputio Finanzgericht Hamburg (Njemačka) — Douane Advies Bureau Rietveld protiv Hauptzollamt Hannover	20

2014/C 009/31	Predmet C-554/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 28. listopada 2013. uputio Raad van State (Nizozemska) — Z. Zh., druga stranka u postupku: Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie&Staatssecretaris van Veiligheid en Justitie, druga stranka u postupku: I. O.	20

2014/C 009/32	Predmet C-562/13: Zahtjev za prethodnu odluku koji je 31. listopada 2013. uputio Cour du travail de Bruxelles (Belgija) — Centre public d'action sociale d'Ottignies-Louvain-La-Neuve protiv Mousse Abdide	20

2014/C 009/33	Predmet C-564/13 P: Žalba koju je 31. listopada 2013. podnio Planet A.E. Anonymi Etaireia Parochis Symvouleftikon Ypiresion protiv rješenja Općeg suda (sedmo vijeće) od 9. rujna 2013. u predmetu T-489/12, Planet protiv Komisije	21

	Opći sud
2014/C 009/34	Predmet T-377/10: Presuda Općeg suda od 18. studenoga 2013. — Preparados Alimenticios protiv OHIM-a — Rila Feinkost-Importe (Jambo Afrika) (Žig Zajednice — Postupak povodom prigovora — Zahtjev za verbalni žig Zajednice Jambo Afrika — Raniji figurativni žigovi Zajednice JUMBO, JUMBO CUBE, JUMBO MARINADE, JUMBO NOKKOS, JUMBO ROF, JUMBO CHORBA MOUTON-MUTTON, JUMBO Aroma All purpose seasoning Condiment — Raniji nacionalni figurativni žigovi JUMBO — Raniji neregistrirani verbalni žig JUMBO — Razlog za odbijanje — Nepostojanje rizika od zabune — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)	22

2014/C 009/35	Predmet T-313/11: Presuda Općeg suda od 21. studenoga 2013. — Heede protiv OHIM-a (Matrix-Energetics) (Žig Zajednice — Prijava verbalnog žiga Zajednice Matrix-Energetics — Apsolutni razlozi za odbijanje — Deskriptivni karakter — Relevantna javnost — Datum ocjene deskriptivnog karaktera — Članak 7. stavak 1. točke (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 207/2009)	22

2014/C 009/36	Predmet T-337/12: Presuda Općeg suda od 21. studenoga 2013. — El Hogar Perfecto del Siglo XXI protiv OHIM-a (Dizajn Zajednice — Postupak za proglašavanje ništavosti — Registrirani dizajn Zajednice koji prikazuje vadičep — Raniji nacionalni dizajn — Razlog ništavosti — Nedostatak individualnog karaktera — Nedostatak drugačijeg ukupnog dojma — Upućeni korisnik — Stupanj slobode dizajnera — Članci 4. i 6. i članak 25. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 6/2002)	22

2014/C 009/37	Predmet T-443/12: Presuda Općeg suda 21. studenoga 2013. — Equinix (Njemačka) protiv OHIM-a — Acotel (ancotel.) (Žig Zajednice — Postupak povodom prigovora — Prijava figurativnog žiga Zajednice ancotel. — Raniji figurativni žig Zajednice ACOTEL — Relativni razlog za odbijanje — Vjerojatnost dovođenja u zabludu — Članak 8. stavak 1. točka (b) Uredbe (EZ) br. 207/2009)	23

2014/C 009/38	Predmet T-524/12: Presuda Općeg suda od 21. studenoga 2013. — Recaro protiv OHIM-a — Certino Mode (RECARO) (Žig Zajednice — Postupak povodom opoziva — Verbalni žig Zajednice RECARO — Stvarna uporaba žiga — Članak 15. stavak 1. točka (a) Uredbe (EZ) br. 207/2009 — Vrsta uporabe žiga — Dopuštenost novih dokaza — Članak 76. stavak 2. Uredbe br. 207/2009 — Obveza obrazlaganja — Članak 75. Uredbe br. 207/2009)	23

2014/C 009/39	Predmet T-248/13: Tužba podnesena 6. studenoga 2013. — FK protiv Komisije	24

2014/C 009/40	Predmet T-534/13: Tužba podnesena 4. listopada 2013. — Panrico protiv OHIM-a — HDN Development (Krispy Kreme DOUGHNUTS)	24

2014/C 009/41	Predmet T-557/13: Tužba podnesena 24. listopada 2013. — Njemačka protiv Komisije	25

2014/C 009/42	Predmet T-562/13: Tužba podnesena 24. listopada 2013. — ISOTIS protiv Komisije	26

2014/C 009/43	Predmet T-584/13: Tužba podnesena 4. studenoga 2013. — BASF Agro i drugi protiv Komisije	27

	Službenički sud
2014/C 009/44	Predmet F-82/11: Presuda Službeničkog suda (prvo vijeće) od 1. listopada 2013. — Loukakis i dr. protiv Parlamenta (Javna služba — Odbor zaposlenih Parlamenta — Izbori — Nepravilnosti u izbornom postupku)	28

2014/C 009/45	Predmet F-59/12: Presuda Službeničkog suda (prvo vijeće) od 17. listopada 2013. — BF protiv Europskog revizorskog suda (Javna služba — Imenovanje — Popunjavanje mjesta direktora — Obavijest o slobodnom radnom mjestu — Akt s negativnim učinkom — Odsutnost — Nedopuštenost)	28

2014/C 009/46	Predmet F-97/12: Presuda Službeničkog suda (prvo vijeće) od 7. listopada 2013. — Thomé protiv Komisije (Javna služba — Otvoreni natječaj — Obavijest o natječaju EPSO/AD/177/10 — Odluka o nezapošljavanju najuspješnijeg kandidata — Uvjeti za sudjelovanje u natječaju — Sveučilišna diploma)	28

2014/C 009/47	Predmet F-7/12: Rješenje Službeničkog suda (prvo vijeće) od 23. listopada 2013. — Aristidis Psarras protiv ENISA-e (Javna služba — Privremeni djelatnik — Ocjena — Ocjenjivanje za 2009. godinu — Izvješće o razvoju karijere — Zahtjev za poništenje izvješća o razvoju karijere — Akt s negativnim učinkom — Očito nedopuštena tužba)	29

2014/C 009/48	Predmet F-57/12: Rješenje Službeničkog suda (prvo vijeće) od 7. listopada 2013. — Marcuccio protiv Komisije (Javna služba — Službenici — Naknada za invalidnost — Umanjivanje iznosa tražbine institucije — Tužba koja je dijelom očito nedopuštena, a dijelom očito pravno neosnovana)	29

2014/C 009/49	Predmet F-50/10: Rješenje Službeničkog suda od 16. listopada 2013. — De Roos-Le Large/Komisija	29