15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/1

Izvjestitelj:

Bernardo HERNÁNDEZ BATALLER

1.1

Postupno smanjenje kupovne moći srednjeg sloja koji je istinski pokretač potrošačkog društva i potrošača u cjelini te financijske poteškoće s kojima se suočavaju mala i srednja poduzeća kako bi opstala doveli su, s obzirom na ograničene mogućnosti za dobit u postojećem poduzetničkom ozračju, do revizije niza uobičajenih trgovinskih praksi na tržištu.

1.2

Posljedice poremećaja na tržištu uzrokovanih nepoštenim praksama dovele su do pojave potrošača koji su zatočenici ekonomske situacije u kojoj su se zatekli te koju obilježavaju gubitak slobode izbora i poteškoće u priznavanju njihovih prava na ovom području. Kako bi se spriječila njihova isključenost, te bi potrošače također trebalo zaštititi od učinka ovih politika.

1.3

S druge se strane uslijed gospodarske krize javlja opći i kontinuirani trend progresivnog slabljenja potencijalnih potrošača. Pretpostavlja se da bi ovaj pad potrošnje mogao i dalje rasti. Javne vlasti do danas nisu predložile sustavne mjere kojima bi se spriječilo takvo pogoršanje stanja ili se potrošači od njega zaštitili.

1.4

Ukoliko se putem transparentnosti i slobodnog tržišnog natjecanja umanji pritisak s kojim su proizvođači te mala i srednja poduzeća suočeni (pad potražnje, predatorske cijene itd.), a koji pridonosi lošim rezultatima unutarnjeg tržišta, poboljšat će se njihov položaj.

1.5

Potrebno je usvojiti mjere preventivnog i zaštitnog karaktera kao i mjere ublažavanja posljedica i oporavka, koje, bez dovođenja u pitanje mjera predloženih u tekstu Mišljenja, u najmanju ruku uključuju sljedeće:

1.6

Potrebno je što više uključiti interese potrošača u sve politike EU-a. U odgovarajućim bi se programima EU-a tako poseban dio proračunskih sredstava trebao namijeniti za poticanje doprinosa koji organizacije koje predstavljaju potrošače pružaju putem aktivnosti od općeg interesa kako bi se potakla uključenost ekonomski ugroženih potrošača.

2.1

Trajanje i dubina trenutačne gospodarske i financijske krize kao i mjere koje je usvojio nemali broj vlada država članica Europske unije imali su neizravne učinke na ponudu i potražnju dobara i usluga usporedive s gubitkom kupovne moći većine potrošača čija je posljedica socijalna rascjepkanost.

2.2

Smanjenja plaća prisilila su ljude da promijene potrošačke navike kako bi prilagodili obiteljski proračun novim kupovnim mogućnostima.

2.3

Gubitak izvora prihoda – unatoč pomoći obiteljskih mreža, u nekim slučajevima – te sve veći gubitak kapitala doveli su do sve većeg broja ekonomski oslabljenih potrošača kojima prijeti socijalna isključenost, posebice što se tiče određenih proizvoda, opskrbe i osnovnih usluga, što bi se moglo smatrati oblikom slabosti uzrokovane okolnostima.

2.4

Nadalje, pomak potrošačkih segmenata u smjeru slojeva s manjom kupovnom moći, uz financijsku isključenost i nezaposlenost, doveo je do stvaranja novih ograničenja u pristupu konvencionalnim tržištima dobara i usluga, što je potaklo nastanak alternativnih prostora i kanala poslovanja koji povremeno mogu uzrokovati poremećaje na tržištu.

2.5

Upotreba Višedimenzionalnog indeksa siromaštva (MPI) (1), u statističke svrhe, važna je kako bi se ocijenile i usvojile odluke kojima se sprečava socijalna isključenost. Višedimenzionalni indeks siromaštva razmatra razne osnovne aspekte poput obrazovanja, zdravstva i životnog standarda putem 10 pokazatelja (kvaliteta života/socijalna skrb) pri čemu se osoba koja nema pristup najmanje 30 % ispitanih pokazatelja smatra siromašnom. Stoga je važno da države članice usvoje mjere usmjerene na prevladavanje tog praga.

2.6

Također, slaba ekonomska situacija potrošača koji su u financijskom smislu oslabljeni zbog krize onemogućuje im da raspolažu potrebnim sredstvima kako bi pristupili virtualnom okružju poslovanja, zbog čega ne mogu na povoljniji način pristupiti tržištu dobara i usluga „Digitalni jaz” tako povećava „socijalni jaz” jer je zbog rizika proizašlih iz učinaka gospodarske krize i složenosti digitalnih tržišta teže ostvariti zaštitu potrošača.

2.7

Također, ugroženi potrošači, koji su to postali zbog nastalih gospodarskih uvjeta, trpe zbog pomanjkanja informacija i zaštite svojih ekonomskih interesa pri transakcijama koje provode u njima sve karakterističnijim tržišnim sredinama.

2.8

U konačnici, smanjenje javnih sredstava namijenjenih potrošačima, u okviru politika prilagodbe koje vlade u posljednjih nekoliko godina primjenjuju, u znatnoj mjeri pogađa posebice učinkovitost aktivnosti na području kontrole i nadzora tržišta. Kao što je to EGSO utvrdio, EU je višegodišnjem programu za potrošače za razdoblje 2014.- 2020 (2). dodijelio manje sredstava (3).

3.1

Raznolike su značajke i učinak koji različite nepoštene poslovne prakse imaju na nedovoljnu zaštitu prava onih potrošača kojima se smanjila sposobnost zadovoljavanja najosnovnijih potreba zbog posljedica gospodarske krize.

3.2

Ispunjavanje standarda koji jamče zdravlje i sigurnost potrošača i korisnika ne smije biti predmetom pregovora s pružateljima usluga te potrošače i korisnike treba zaštititi od svih rizika u tom pogledu. Također je potrebno, uz načelo opreza (u skladu s odredbama iz Komunikacije Komisije od 2. veljače 2000.), spriječiti poslovanje proizvodima, dobrima i uslugama koji dovode u pitanje fizički i psihički integritet potrošača i korisnika ili narušavaju njihove legitimne gospodarske interese, no pritom se ne smije dovesti u pitanje opća obveza u pogledu sigurnosti svih proizvoda namijenjenih potrošačima ili koje potrošači mogu upotrijebiti, uključujući one proizvode koje potrošači upotrebljavaju u okviru pružanja određene usluge.

3.3

Kada se potrošači nalaze u ekonomski ugroženom položaju, osnovne je potrebe za hranom nemoguće zadovoljiti na odgovarajući način te se one zbog ponude prehrambenih proizvoda smanjene hranjive vrijednosti u skladu s nižom cijenom mogu čak i silno narušiti.

3.4

Isto vrijedi i kada je u pitanju tumačenje uvjeta čuvanja i prodaje proizvoda koji zbog pokvarljivosti sadrže datum isteka roka trajanja.

3.5

Također se javljaju i poslovne prakse koje – radi drastičnog smanjenja cijena – potiču prodaju proizvoda koji ne ispunjavaju tržišne uvjete, a isto vrijedi i za pružanje usluga. Potrebno je stoga usvojiti sve potrebne mjere kako bi se spriječilo stavljanje na tržište takvih proizvoda uz aktivno i pozorno sudjelovanje država članica; EGSO je naveo (4) da je potrebno pojačati suradnju između nadležnih nacionalnih tijela i Komisije, uz odobravanje revizije zakonodavstva o sigurnosti proizvoda koja bi odmah trebala stupiti na snagu.

3.6

U ovom smislu treba razmotriti i namjernu upotrebu obmanjujućih pojmova i naziva o značajkama proizvoda u okviru trgovačkih akcija i popusta. Isto vrijedi i za područje oglašavanja, kako za marketinške kampanje kojima se zavaravaju potrošači, a koje navodno imaju etički cilj te potiču ljude na kupnju temeljem emocionalnog mamca u vidu solidarnosti, tako i za obmanjujuće tvrdnje o okolišu čiju je točnost teško dokazati.

3.7

Također bi trebalo nadgledati stavljanje na tržište proizvoda pod generičkim imenom „vlastita robna marka” koji ne ispunjavaju tržišne uvjete i zahtjeve koji su na snazi.

3.8

Na području prehrane posebno je alarmantan porast broja alternativnih kanala za uvođenje na tržište koji ne podliježu nadzoru javne uprave, kao u slučaju „prijevara s hranom” (5), realizirane putem krivotvorenja osnovnih proizvoda, nezakonite prodaje hrane, ponovnog korištenja odbačene hrane za ljudsku prehranu itd. Isto se događa i na području prodaje lijekova bez recepta koji nisu dostupni u slobodnoj prodaji (6), a proizvedeni su bez jamstava i imitiraju ovlašteni originalni lijek te predstavljaju ozbiljan rizik za zdravlje.

3.9

S druge strane, neki proizvodi već od samog početka imaju programiranu zastarjelost, što smanjuje njihov rok trajanja te je potrebno kupiti nove proizvode da ih se zamijeni, a to nije u skladu s kriterijima održivosti i učinkovitog trošenja potrošača, kao što je to EGSO u prijašnjem mišljenju već naglasio (7).

3.10

Općenito govoreći, ponuda proizvoda koji se stavljaju na tržište na nekonvencionalne načine, uključujući digitalni, potrošačima koji su u ekonomskom smislu najosjetljiviji otežava razlikovanje te se potražnja za tim proizvodima često nastoji stvoriti u toj skupini potrošača uz pomoć mamaca u vidu cijene, pogodnosti plaćanja, fiktivnih popusta (katkad putem „dinamičnog određivanja cijena” (8), što bi trebalo izričito zabraniti), kupona ili bonova koji nerijetko uključuju jasno poticanje na kupnju uz iskorištavanje nejednakog položaja strana uključenih u trgovinsku transakciju. Na internetskim stranicama na kojima je moguća usporedba cijena, u mnogim primjerima nije jasno prikazan identitet trgovca koji upravlja internetskom stranicom kao ni podatak plaćaju li trgovci kako bi se njihovi proizvodi ili usluge naveli na tim stranicama.

3.11

Potrebno je, međutim, uzeti u obzir da optimalno iskorištavanje potencijala novih tehnologija ekonomski oslabljenim potrošačima također omogućava da prošire opseg ponude proizvoda i potaknu poslovnu konkurenciju, uz smanjenje troškova distribucije koji nisu neraskidivo povezani s dotičnim proizvodom.

3.12

Općenito govoreći, svaka poslovna praksa koja uključuje smanjenje jamstava na koja potrošač ima pravo u zamjenu za smanjenje cijene ponuđenog proizvoda ili usluge ozbiljno umanjuje njihova prava i gospodarske interese. Rezultat svega ovoga visok je stupanj ugroženosti, što pogoduje razvoju negativnih povratnih informacija koje ekonomski oslabljene potrošače mogu dovesti do novih poteškoća.

3.13

Što se tiče posebnog učinka na zdravlje ekonomski ugroženih potrošača, potrebno je istaknuti rastući utjecaj energetskog siromaštva u europskim regijama gdje su klimatske značajke od posebne važnosti. Stoga je također potrebno obratiti pozornost na okolnosti „zimskog primirja” ili na bilo koje druge okolnosti koje bi operateri mogli uzeti u obzir kada se nađu u neizvjesnom položaju uslijed ukidanja opskrbe klijentima zbog problema s plaćanjem, posebno povezanima s novim gospodarskim uvjetima.

3.14

Općenito govoreći, također bi trebalo obuhvatiti štetne prakse koje neka poduzeća provode, a koje razorenim obiteljskim proračunima često prouzročuju nepopravljivu štetu. To su posebice prakse povezane s određenim depozitnim ustanovama te štedionicama i financijskim ustanovama koje ne pružaju istinite informacije i odgovarajuća ugovorna jamstva – poput potrošačkih kredita s vrlo visokim godišnjim kamatnim stopama – što je mnoge potrošače dovelo do „krize u krizi”, odnosno, drugim riječima, uništilo njihova očekivanja za budućnost te je dovelo do toga da se obitelji pretjerano zadužuju te čak postaju u potpunosti platno nesposobne.

3.15

Gore navedene okolnosti mogu se proširiti na određenija pitanja poput hipotekarne krize, „podosiguranja” itd. koja dovode do sve veće i trajnije oslabljenosti s kojom se potrošači zapali u takvu situaciju teško suočavaju. Posebno treba spomenuti pretjeranu naplatu provizija koja se često povezuje s manjkom bankarske transparentnosti, čime se varaju ne samo sitni štediše već i privatni ulagači u okviru poslovanja vrijednosnim papirima na koje ih navode same financijske ustanove ili drugi subjekti iz tog sektora koji nisu ovlašteni za poslovanje.

3.16

Na razini prekograničnih razmjena, nejednak prijenos Direktive 2005/29/EZ o nepoštenoj poslovnoj praksi (9) u nacionalna zakonodavstva krije rizik od smanjenja njezina dosega pa se poduzećima ne bi jamčila veća pravna sigurnost. Bolji prijenos navedene Direktive doprinio bi unapređenju zaštite potrošača. Komisija bi stoga trebala osigurati točnu primjenu te Direktive u svim državama članicama, čemu bi pomoglo da se što prije usvoje „smjernice” koje bi olakšale njezino tumačenje, u skladu s korisnim učinkom Direktive.

3.17

U pogledu nepoštenih poslovnih praksi od ključne je važnosti da Komisija nadgleda aspekt povezan s mjerama koje države članice moraju uvesti u slučaju nepoštivanja odredbi Direktive. Izrečena kazna u načelu ne bi smjela biti niža od koristi ostvarene putem nepoštene ili obmanjujuće prakse. Kako bi se ostvarili ciljevi Direktive, potrebno je da postupci, posebice sudski, također budu prikladni i učinkoviti.

3.18

EGSO je naveo (10) da će ubuduće biti potrebno usklađeno i usporedno revidirati Direktivu o nepoštenoj poslovnoj praksi i Direktivu o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju kako bi se zajamčila veća dosljednost s pravom Europske unije.

3.19

Na kraju krajeva, cilj je spriječiti preobrazbu jedinstvenog tržišta u još jedno bipolarno tržište, čije bi neugodno lice bilo vidljivo onima koji imaju najmanje a trebaju najviše. Kad su u pitanju ekonomski najugroženiji potrošači, poslovnu bi praksu trebalo obavljati savjesnije. U obzir treba uzeti potrebe potrošača za pristupom osnovnim proizvodima, uslugama i opskrbi u dostatnim količinama i na redovnoj osnovi kako bi mogli živjeti dostojno, a to je pravo koje odgovarajuća javna tijela moraju štititi.

4.1

EGSO poziva nadležne vlasti da usvoje učinkovite mjere u cilju osiguranja sigurnog pristupa osnovnim proizvodima i uslugama kao i izričite i stvarne zaštite prava onih potrošača i korisnika koje je gospodarska i financijska kriza, zbog nastale ekonomske situacije, najviše pogodila. Kako se EGSO već izjasnio, cilj je spriječiti njihovu socijalnu isključenost pomoću mjera poput regulacije pretjerane zaduženosti obitelji (11) kojima se želi ublažiti velik financijski pritisak kojemu su izloženi određeni dijelovi stanovništva.

4.2

S druge strane, zaštita prava potrošača koji su zbog nenadanih razloga postali ekonomski ugroženi, a posebice njihova pristupa tržištu osnovnih proizvoda i usluga na dostojanstven način treba biti glavni izazov za europske javne politike zaštite potrošača pri provedbi odgovarajućih pravila.

4.3

Različite mjere mogu se svrstati u četiri vrste: preventivne mjere te mjere zaštite, ublažavanja posljedica i oporavka.

4.4

Pri izradi akcijskog plana potrebno je barem utvrditi aktivnosti u okviru navedenih različitih kategorija interventnih mjera.

4.5

Prije svega, potrebno je stvoriti fond sredstava proizašlih iz financijskih sankcija nametnutih onima koji počine prekršaje na području potrošnje te sredstva iz tog fonda usmjeriti na ispunjavanje ciljeva politike zaštite potrošača, posebice, putem instrumenta za zajedničke tužbe, na mjere od općeg interesa od kojih će cijelo stanovništvo imati koristi i koje razvijaju udruge potrošača i javne uprave kao i ostali subjekti koji mogu razviti mjere za provedbu ove politike, u skladu s odredbama svake države članice.

4.6

U slučaju ozbiljnih prekršaja koji predstavljaju rizik ili stvarnu štetu za ljudsko zdravlje i sigurnost, nadležnim je vlastima potrebno povećati ovlasti za izricanje sankcija kao i ovlast da odluče o oduzimanju i/ili zapljeni korištenih instrumenata ili dobara te ukinu aktivnosti poduzeća, potpuno poštujući sva jamstva pravne države.

4.7

Preventivne mjere utjecat će na različite vanjske čimbenike koji pridonose rastu broja ekonomski ugroženih potrošača koji su se nenadano našli u takvoj situaciji uslijed gospodarske krize te pojavi situacija i praksi koje mogu utjecati na dotične potrošače na različite načine.

4.8

Uz mjere za vanjske čimbenike, potrebno je usvojiti mjere usmjerene na osnaživanje predstavnika potrošača, u svojstvu gospodarskih i socijalnih partnera, te ih potaknuti da se uključe, između ostalog, u zadružne projekte, zajedničke kupnje ili projekte zajedničke ekonomije.

4.9

Isto tako, jedna od osnovnih mjera preventivnog karaktera uspostava je opservatorija koji bi pratio strateške politike usvojene u ključnim sektorima, poput usluga od općeg interesa, audiovizualnih djelatnosti, goriva, bankarstva, oligopola na području energetike i stanovanja itd., koje mogu predstavljati rizik kojemu su najviše podložni najslabiji potrošači.

4.10

Ove su mjere na kraju krajeva povezane s gospodarskom i financijskom situacijom kao i sa situacijom na području zapošljavanja te s ostalim okolnostima proizašlim iz štetnog učinka koji bi nove tehnologije mogle imati na pristup tržištu dobara i usluga, u okviru zaštite prava potrošača i korisnika. U tom je smislu potrebno obuhvatiti promidžbene i marketinške aktivnosti koje mogu rezultirati odlukama koje su u suprotnosti sa situacijom u kojoj su se ti potrošači i korisnici našli ili koje narušavaju njihove kriterije za kupnju.

4.11

Mjere zaštite su mjere koje će osnažiti mehanizme zaštite potrošača i korisnika kada se nađu u slabijem ili podređenom položaju, posebice u vezi s pristupom tehničkoj i pravnoj zaštiti kao i kompenzaciji te naknadi štete, uzimajući u obzir poseban položaj potrošača koji su u gospodarskom smislu oslabljeni zbog situacije u kojoj se nalaze.

4.12

Potrebno je ojačati suradnju između nacionalnih vlasti i Komisije te provesti opsežnu reviziju područja primjene Uredbe br. 2006/2004 o suradnji na području zaštite potrošača, uz uvođenje istovrijednih mehanizama provjere, usklađivanje sankcija te jačanje učinkovitosti Uredbe i operativnih mehanizama. Osim toga, potrošači također moraju imati na raspolaganju sigurne proizvode i usluge, što zahtijeva učinkovit nadzor tržišta; EGSO se stoga nada da će revizija zakonodavstva o sigurnosti proizvoda biti odobrena.

4.13

Mjere ublažavanja posljedica odnose se na potrošače čiji je ekonomski položaj zbog gospodarske krize već ugrožen, a cilj je tih mjera takvim potrošačima pomoći pri suočavanju s posljedicama novonastale situacije i omogućiti im da u budućnosti zadovolje svoje osnovne potrebe u smislu osiguravanja dostojne kvalitete života.

4.14

Kako u ovoj vrsti mjera tako i u mjerama oporavka koje bi države članice mogle usvojiti, potrebno je da se u nekima od njih u obzir uzme pomoć koju pružaju obiteljske i socijalne mreže potpore koje bi, s druge strane, trebale računati s potporom institucija kako bi mogle ispuniti svoju zadaću. Strukturni fondovi također bi trebali pomoći pri uspostavljanju ovih fondova za potporu, kako bi se putem ispunjavanja njihovih ciljeva izbjegla socijalna isključenost.

4.15

Mjere oporavka uključuju mjere koje promiču alternativne načine rješavanja problema ekonomske oslabljenosti u okviru trenutnih mogućnosti. U tom se smislu preporučuje izrada i provedba „plana za spas građana” koji bi pridonio buđenju obiteljskog proračuna temeljem oporavka kupovne moći potrošača, kompenzirao gubitke i rezove do kojih je došlo za vrijeme gospodarske krize te u potpunosti odgovarao mjerama razmatranim u okviru sanacije banaka od kojih su koristi imali financijski subjekti. To bi bilo više u skladu s odredbama iz točke 5. Smjernica UN-a za zaštitu potrošača iz 1999. godine, u kojoj se navodi da se „u politikama poticanja održive potrošnje u obzir trebaju uzeti ciljevi iskorjenjivanja siromaštva, zadovoljavanja osnovnih potreba svih članova društva i smanjenja nejednakosti, kako na nacionalnoj razini, tako i između država”.

4.16

S druge strane, članak 34. stavak 3. Povelje o temeljnim pravima Europske unije koji je namijenjen borbi protiv socijalne isključenosti i siromaštva, ovlašćuje Europsku uniju i države članice da svima onima koji nemaju dovoljno sredstava uspostave mehanizme koji će jamčiti pristojan život.

4.17

Naposljetku, bilo bi zanimljivo provesti studije i istraživanja o čimbenicima koji određuju i uzrokuju ekonomsku oslabljenost potrošača.

4.18

Među čimbenicima koji mogu narušavati funkcioniranje unutarnjeg tržišta nalazi se i pitanje ekonomskog nasilja nad potrošačima koje se javlja pri zaključivanju ugovora jer se potrošači nalaze u neravnopravnom i podređenom položaju. Ovaj položaj može utjecati na volju potrošača i predstavljati manu volje prilikom davanja pristanka pri sklapanju ugovora. Potrošačima se u takvim uvjetima nameću ugovori koje ne bi sklopili ili prihvatili odnosno stavke koje sadrže nesrazmjerne naknade na koje ne bi svojevoljno pristali pri donošenju odluka.

4.19

EGSO bi trebao razmotriti tu pojavu koja utječe na pristanak potrošača pri sklapanju ugovora te na narušavanje tržišnog natjecanja koje rezultira nepravilnim funkcioniranjem unutarnjeg tržišta. Ostale institucije EU-a trebale bi tom problemu posvetiti odgovarajuću pozornost te usvojiti potrebne mjere kako bi se spriječila pojava ekonomskog nasilja pri sklapanju ugovora s potrošačima do kojeg dolazi uslijed podređenog položaja u kojem se potrošači nalaze.

15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/10

Izvjestiteljica:

Indrė VAREIKYTĖ

1.1

Budućnost Europske unije ovisi o znanosti i inovacijama, pa Europi treba milijun istraživača više do 2020. g. kako bi ostala konkurentnom u svijetu. Istraživanje može također stvoriti 3,7 milijuna radnih mjesta i povećati godišnji BDP EU-a za 795 milijarda eura do 2025. g. ako se ostvari cilj da se u istraživanje i razvoj do 2020. g. ulaže 3 % BDP-a EU-a (1).

1.2

Promicanje rodne jednakosti i jednakih mogućnosti za žene i muškarce obveza je EU-a u područjima svih politika, uključujući istraživanje i inovacije. Podatci dostupni na europskoj razini pokazuju upadljivu neravnotežu između žena i muškaraca u europskom istraživačkom sektoru (2).

1.3

Rodna ravnoteža također je ključna za dobro djelovanje istraživačkog sustava. Kako bi postigle svoje političke ciljeve za istraživanje, države članice i EU u cjelini moraju iskoristiti sav ljudski kapital koji im je na raspolaganju.

1.4

Odbor potiče Europsku komisiju da državama članicama predloži preporuku koja sadrži zajedničke smjernice o institucijskim promjenama za promicanje rodne ravnopravnosti na sveučilištima i u istraživačkim ustanovama, kao što je najavljeno u komunikaciji o europskom istraživačkom prostoru iz 2012. g.

1.5

Preporuka treba potaknuti države članice da uklone pravne i druge prepreke zapošljavanju, zadržavanju i napredovanju istraživačica u karijeri; riješiti rodne neravnoteže u postupcima odlučivanja i osnažiti rodnu dimenziju istraživačkih programa.

1.6

Odbor također poziva Komisiju da nastavi razvijati i provoditi programe osvješćivanja s ciljem privlačenja više djevojaka u područja znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike, a više žena u istraživanje.

1.7

Treba osigurati veću suradnju između odgovarajućih uprava Komisije (Glavne uprave za obrazovanje i kulturu i Glavne uprave za istraživanja i inovacije).

1.8

Odbor nadalje preporučuje prikupljanje i širenje po spolu razvrstanih podataka vezanih uz istraživanje i inovacije u okviru Eurostata.

1.9

Države članice trebaju nastojati poboljšati svoje pravne i političke okvire za rodnu jednakost na području istraživanja, temeljem preporuka navedenih u komunikaciji o Europskom istraživačkom prostoru (ERA) i programu Obzor 2020.

1.10

Odbor potiče države članice da osiguraju da izdatci za istraživanje i razvoj dosegnu 3 % BDP-a, razinu određenu strategijom Europa 2020.

1.11

Države članice trebaju također staviti europske strukturne fondove i druge programe financiranja na raspolaganje inicijativama za institucijske promjene, u skladu s komunikacijom ERA.

1.12

Procjenu, ovlašćivanje i financiranje istraživačkih ustanova i organizacija treba povezati s njihovim ponašanjem u području rodne ravnopravnosti.

1.13

Države članice, zajedno s javnim/nacionalnim istraživačkim ustanovama i socijalnim partnerima, trebaju istražiti načine za osiguranje ravnoteže poslovnog i obiteljskog života razvijajući i provodeći politike naklonjene obitelji kako za istraživačice tako i za istraživače.

1.14

Države članice trebaju stoga podupirati i jačati dijalog između istraživačkih ustanova, poduzeća i s njima povezanih socijalnih partnera.

1.15

EGSO potiče istraživačke ustanove i sveučilišta da osiguraju rodnu ravnotežu u svojim odjelima za odlučivanje, odabir osoblja i u drugim odgovarajućim odjelima.

1.16

Napori za postizanje rodne ravnopravnosti moraju postati dijelom postupaka planiranja istraživačkih ustanova i sveučilišta, odnosno njihovih odjela.

1.17

Odbor poziva ne više dijaloga s izdavačima i urednicima znanstvenih publikacija kako bi se uklonile rodne predrasude i povećali doprinosi znanstvenica znanstvenim publikacijama, uvodnicima, osvrtima i pregledima.

2.1

Europsko vijeće postavilo je 2005. g. cilj da žene zauzmu 25 % vodećih istraživačkih položaja u javnom sektoru. Međutim, rodna neravnoteža u postupku donošenja odluka ne posustaje: u 2010. g. bilo je samo 15,5 % čelnica ustanova i 10 % rektorica u višem obrazovanju.

2.2

Horizontalna segregacija diljem različitih gospodarskih sektora i područja ustraje. Udio žena među istraživačima veći je u sektoru višeg obrazovanja i u vladinom sektoru nego u poduzetničkom sektoru. Diljem EU-a, udio žena među profesorima (stupanj A) najviši je u humanističkim i društvenim znanostima (28,4 %, odnosno 19,4 %), a najniži u strojarstvu i tehnologiji (7,9 %).

2.3

Ženske akademske karijere i dalje su obilježene znatnom vertikalnom segregacijom. U 2010. udio studentica (55 %) i diplomantica (59 %) premašio je udio studenata, ali muškarci su brojčano nadmašili žene među studentima na doktorskim studijima i doktorima znanosti (udio studentica bio je 49 % a doktorica znanosti 46 %) Nadalje, žene su činile 44 % akademskog osoblja stupnja C, 37 % stupnja B i samo 20 % stupnja A. Nedovoljna zastupljenost žena je još uočljivija u znanosti i strojarstvu, gdje čine samo 33 % akademskog osoblja stupnja C, 23 % stupnja B i tek 11 % stupnja A (4).

2.4

Dosizanje ispravne ravnoteže između poslovnog i privatnog života ostaje ključan element za postizanje rodne ravnopravnosti. Karijeru istraživačica ne ometa samo „stakleni strop”, nego i „majčinski zid” jer žene i dalje nose glavni teret skrbi i rada u kućanstvu.

2.5

Druge ključne zapreke i ograničenja zapošljavanju, zadržavanju i napredovanju žena u europskom znanstvenom sustavu uključuju: manjak demokracije i transparentnosti u postupcima zapošljavanja i promicanja, rodne predrasude u procjeni izvedbe, neprozirnost u tijelima koja donose odluke i uporan stereotip djevojaka/žena u znanosti. Europske istraživačke ustanove treba i dalje znatno osuvremenjivati kako bi pružile strukturne uvjete za jednake prilike ženama i muškarcima

3.1

Istraživanje i inovacije ključni su pokretači europskog gospodarskog rasta, pa Europi treba milijun istraživača više kako bi ostala konkurentnom u svijetu. Istraživanje i inovacije nisu samo preduvjet da EU postane društvo znanja, oni mogu također stvoriti 3,7 milijuna radnih mjesta i povećati godišnji BDP EU-a za 795 milijarda eura do 2025. g. ako se ostvari cilj da se u istraživanje i razvoj do 2020. g. ulaže 3 % BDP-a EU-a (5).

3.2

Rodna ravnoteža ključna je za dobro djelovanje istraživačkog sustava. Kako bi postigle svoje političke ciljeve za istraživanje, države članice i EU u cjelini moraju iskoristiti sve talente i resurse ljudskog kapitala koji im je na raspolaganju. Iskorištavanje punog potencijala vještina, znanja i stručne spreme žena pridonijet će povećanju rasta, radnih mjesta i europske konkurentnosti, što su ključni pokretači gospodarskog blagostanja.

3.3

Kako bi visokokvalitetno istraživanje bilo od važnosti za društvo, treba u obzir uzeti niz različitih rješenja. To se najbolje osigurava raznovrsnošću istraživačkih zajednica, te njihovom sposobnošću da surađuju među različitim disciplinama i unutar njih. Istraživanje i obrazovanje sastavni su dio uobličavanja politike i javne uprave te pridonose kritičnijoj, raznolikijoj i otvorenijoj javnoj raspravi (6).

3.4

Zapošljavanje više žena u istraživačkom sektoru može povećati resurse znanja, poboljšati kvalitetu proizvodnje znanja i učiniti sektor čvršćim i konkurentnijim. Studije ukazuju na to da su raznorodne istraživačke skupine čvršće i inovativnije od istorodnih skupina (7) te da je raznolikost znanja i društvenog kapitala u timovima važna za stvaranje novih zamisli (8). Također, inovacije vezane uz rod u znanosti, medicini, strojarstvu i okolišu koriste spolnu i rodnu analizu kao resurs za poticanje novih zamisli, novih usluga i novih tehnologija (9).

3.5

Usporedba rodnih pokazatelja država članica ukazuje da zemlje s višim rezultatima u indeksu rodne ravnopravnosti (GEI) naginju trošenju znatno većeg postotka svojih BDP-a na istraživanje i razvoj, te također postižu bolje rezultate u inovacijama.

3.6

Uključivanje rodne analize u sadržaj istraživanja i inovacija osigurava da istraživanje, kao i današnje inovacije, na odgovarajući način uzmu u obzir potrebe, ponašanje i stavove kako žena tako i muškaraca. Studije pokazuju da uključivanje spolne i rodne analize povećava važnost i kvalitetu istraživanja i inovacija. Ono također dodaje vrijednost društvu i poduzećima tako što čini da istraživanje bolje odgovara širokoj i raznolikoj korisničkoj bazi te tako što stvara uključiviji inovacijski postupak, kao što je pokazao uz rod vezani projekt inovacija (10).

4.1

Odbor potiče Europsku komisiju da državama članicama predloži preporuku koja sadrži zajedničke smjernice o institucijskim promjenama za promicanje rodne ravnopravnosti na sveučilištima i u istraživačkim ustanovama, kao što je najavljeno u komunikaciji o europskom istraživačkom prostoru iz 2012. g. Preporuka treba potaknuti države članice da uklone pravne i druge prepreke zapošljavanju, zadržavanju i napredovanju istraživačica u karijeri; riješiti rodne neravnoteže u postupcima odlučivanja i osnažiti rodnu dimenziju istraživačkih programa. Ona treba također uključiti sveobuhvatan popis najdjelotvornijih primjera koji postoje u zemljama europskog istraživačkog prostora (ERA).

4.2

Odbor također poziva Komisiju da nastavi razvijati i provoditi programe osvješćivanja s ciljem privlačenja više djevojaka u područja znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike, a više žena u istraživanje, kao i posebne programe za profesionalno usmjeravanje i potporu. U tom pogledu treba osigurati veću suradnju između odgovarajućih uprava Komisije (Glavne uprave za obrazovanje i kulturu i Glavne uprave za istraživanje i inovacije). Takva bi suradnja omogućila zajedničke napore za osiguranje boljih rezultata u smislu rodne ravnopravnosti, istraživanja i obrazovanja u cjelini.

4.3

Komisija treba osigurati rodnu ravnotežu u programima EU-a za mobilnost obrazovanja i istraživanje.

4.4

Odbor nadalje preporučuje prikupljanje i širenje po spolu razvrstanih podataka vezanih uz istraživanje i inovacije u okviru Eurostata, kako bi se osigurali pouzdaniji i usporediviji pokazatelji, lakše prikupljanje podataka te praćenje postupaka, što bi pomoglo razvoju strategije za jednakost žena i muškaraca nakon 2015. g.

5.1

EGSO potiče države članice da usklade svoje nacionalne politike o rodnoj ravnopravnosti u istraživanju i inovacijama s odlukama donesenima na razini EU-a o europskom istraživačkom prostoru i programu Obzor 2020.

5.2

Odbor potiče države članice da osiguraju da izdatci za istraživanje i razvoj dosegnu 3 % BDP-a, razinu određenu strategijom Europa 2020. Trenutačno, prosječni izdatak EU-28 za istraživanje i razvoj iznosi 2,07 % (11), što ometa gospodarski rast i stvaranje radnih mjesta te sprječava istraživačke ustanove da iskoriste sav talentirani kadar.

5.3

Države članice trebaju razviti i provesti programe osvješćivanja, načinjene po mjeri kako bi privukli više djevojaka u područja znanosti, tehnologija, strojarstva i matematike, a žena u istraživanje, počevši s promicanjem tih predmeta u školama.

5.4

EGSO smatra da se jedna od najučinkovitijih mjera za poboljšanje rodne ravnoteže u obrazovanju i istraživanju sastoji od pružanja financijskih poticaja obrazovnim i istraživačkim ustanovama koje pokazuju pouzdan napredak u osiguranju rodne ravnoteže. Države članice trebaju povezati procjenu, ovlašćivanje i financiranje istraživačkih ustanova i organizacija s njihovim ponašanjem u području rodne ravnopravnosti.

5.5

Kako bi osigurali snažan temelj vrlo potrebnim strukturnim promjenama u europskim istraživačkim ustanovama i organizacijama, države članice i njihove ustanove trebaju razviti metodologiju za praćenje i procjenu učinkovitosti mjera za rodnu ravnopravnost.

5.6

Države članice, zajedno sa svojim istraživačkim i obrazovnim ustanovama i socijalnim partnerima, trebaju istražiti načine za osiguranje ravnoteže poslovnog i obiteljskog života razvijajući i provodeći politike naklonjene obitelji kako za istraživačice tako i za istraživače, poput ustanova za čuvanje djece, rada na daljinu, rada sa skraćenim radnim vremenom itd.

5.7

EGSO potiče istraživačke ustanove da osiguraju uravnoteženo predstavljanje rodova u svojim tijelima za odlučivanje, odabir osoblja i u drugim odgovarajućim tijelima.

5.8

Napori za postizanje rodne ravnopravnosti moraju postati dijelom postupaka planiranja istraživačkih ustanova i sveučilišta, odnosno njihovih odjela. Planovi djelovanja moraju se razviti na svim razinama, s godišnjim izvještajima o ciljnim brojkama, mjerama i rezultatima. Odjeli se moraju djelatno uključiti u taj postupak i učiniti odgovornima tako što će odlučivati o vlastitim ciljevima i mjerama. Žene trebaju također sudjelovati u tom planiranju kako bi se osiguralo da se ne zanemaruje istraživačice i područja koja ih zanimaju.

5.9

Znanost i inovacije najviše koriste poduzećima. Države članice trebaju stoga podupirati i jačati dijalog između istraživačkih ustanova, poduzeća i s njima povezanih socijalnih partnera. Takav dijalog mogao bi osigurati više istraživanja koje se odnose na poduzeća i pomoći istraživačkim ustanovama da svoje proračune učine raznovrsnijima.

5.10

Odbor poziva na više dijaloga s izdavačima i urednicima znanstvenih publikacija kako bi se uklonile rodne predrasude i povećali doprinosi znanstvenica znanstvenim publikacijama, uvodnicima, osvrtima i pregledima.

5.11

Treba također osigurati dijalog među znanstvenicima različitih naraštaja – unapređujući na taj način suradnju na istraživanju i pružajući neslužbene prilike za učenje mladim istraživačima.

5.12

Veliki utjecaj na istraživačku djelatnost ima vodstvo i ono igra ključnu ulogu u razvoju kvalitete. Žene treba jednako kao i muškarce uključiti u obuku, kako bi preuzele visoke položaje. Predvodnike treba obučiti o pitanjima povezanima s rodnom jednakošću na području istraživanja, što je zasebno područje stručnog znanja.

5.13

Odbor odobrava sustav međunarodnih i državnih nagrada, poput programa UNESCO-a i L'Oreala „Za žene u znanosti” (12), „Atenskog labuda” (13) i drugih inicijativa jer one ne samo da potiču žene da se uključe u znanstvene djelatnosti i pozivaju ustanove da se preustroje, već također postaju vrlo učinkovito komunikacijsko sredstvo za promicanje rodne jednakosti.

6.1

Jedna od mjera koje se koriste za promicanje rodne ravnoteže je umjerena pozitivna diskriminacija, koju omogućuje Ugovor o funkcioniranju EU-a i unutar granica je uspostavljenih sudskom praksom Suda Europske unije. Ona omogućuje davanje prednosti kandidatima onog roda koji čini manje od 40 % zaposlenika na položaju iste kategorije, u slučaju da više kandidata ima otprilike jednake kvalifikacije.

6.2

Istraživačke ustanove i sveučilišta imaju dva različita načina za suprotstavljanje mogućoj rodnoj pristranosti pri zapošljavanju. Prvi je uspostaviti smjernice kojima se osigurava da fakultetska uprava, ombudsman za rodnu jednakost ili drugo odgovorno tijelo nadzire postupke imenovanja. Drugi je pristup zahtijevati da fakulteti izvješćuju o zapošljavanju kako bi se mogla prikupiti rodna statistika o kandidatima za posao, osobama u užem izboru i osobama koje su zaposlene. Važno je suprotstaviti se neformalnosti u praksama imenovanja jer ona radi u korist muškaraca. To uključuje „neformalne pozive” na natječaje za radna mjesta i prilagodbu oglasa o radnom mjestu kako bi bolje odgovarali kvalifikacijama i iskustvu muškaraca.

6.3

Mogu se uspostaviti prilagođeni programi i centri za čuvanje djece. To se može koristiti u oglasima za posao, kako bi se privuklo kandidate. Ponuda mogućnosti da se po isteku porodiljnog dopusta produlji stipendijsko razdoblje također učinkovito privlači više kandidata obaju spolova.

6.4

Nekoliko je europskih zemalja uspostavilo zasebne baze podataka znanstvenica i stručnjakinja. One su naročito korisne kada se traži određenog znanstvenika ili znanstvenika s osobitim vještinama za istraživački tim ili tijelo ustanove u kojemu su žene nedovoljno zastupljene.

6.5

Treba poštovati rodnu jednakost pri izradi proračuna kao bi se osigurala rodno osjetljiva ocjena proračuna i raspodjele resursa. To uključuje ugradnju rodnog gledišta na svim razinama proračunskog postupka, čime se omogućuje praćenje i ocjenjivanje jednakosti, te poduzimanje ciljanih mjera kada je potrebno.

6.6

Mogu se uspostaviti posebni nacionalni i/ili institucijski fondovi osobito za pružanje financijske potpore istraživačicama u disciplinama s niskim udjelom žena. Također, mogu se putem različitih poticajnih programa nagraditi ustanove i/ili odjeli koji djelatno promiču rodnu ravnopravnost i pokazuju dobre rezultate.

6.7

Rodna ravnoteža na funkcijama i u odborima može se poboljšati potičući odjele da pozivaju strane znanstvenice iz trećih zemalja kao gostujuće profesorice i članice odbora.

6.8

Poslodavci trebaju izbjegavati visoku razinu specijalizacije pri oglašavanju zapošljavanja istraživača i poslijedoktorskih istraživača, kako se i privuklo više kandidata i izbjeglo njihovo prerano filtriranje.

6.9

Svi odbori za imenovanja trebaju imati članice i biti rodno uravnoteženi. To može pridonijeti kandidiranju i prihvaćanju kandidatkinja.

6.10

Rodna osviještenost i poznavanje rodne ravnopravnosti trebaju se uključiti u programe osposobljavanja rukovodnog osoblja. Kvalifikacije za rodnu ravnopravnost mogu biti kriterij pri popunjavanju slobodnih mjesta u upravi, kao i dio procjene uprave (14).

6.11

Ključno je rodnu jednakost pratiti odgovarajućim pokazateljima ljudskih resursa i dodjelom financijskih resursa. Tijekom prikupljanja za to potrebnih podataka treba stoga uvijek osigurati razvrstavanje podataka prema rodu.

6.12

Istraživačke skupine imaju poticajan učinak na istraživačko okruženje. Studije su pokazale da skupine s ljudima iz različitih sredina imaju bolje izglede steći širu istraživačku perspektivu. Studije također pokazuju da uspostava mješovitih istraživačkih skupina stvara bolje uvjete za kreativnost i inovacije te povećava učestalost publikacija (15).

6.13

Pokretački paketi (koji se sastoje od fondova za vođenje projekata, nabavu opreme i isplatu plaća za asistente) mogu novoimenovanim ženama olakšati da se dokažu kao istraživači. Iskustvo pokazuje da žene ne pregovaraju jednako dobro kao muškarci o istraživačkim uvjetima. Pokretački paketi pokušaj su da se to popravi, pa ih treba osobito razmotriti.

15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/16

Izvjestiteljica:

gđa Béatrice OUIN

1.1

Europskoj uniji:

1.2

Državama članicama:

1.3

Socijalnim partnerima:

1.3.1

Poduzetnicima:

1.3.2

Sindikatima, organizacijama poslodavaca i radničkim vijećima:

2.1

Ovo se mišljenje bavi samo uslužnim djelatnostima i zapošljavanjem u privatnim obiteljskim kućanstvima, a ne svim uslužnim djelatnostima (poput jaslica, umirovljeničkih domova, školskih kuhinja ili produženog školskog boravka.) Za ravnopravnost na radnom mjestu od strateške je važnosti razvijati rad u kućanstvima i dati mu profesionalni status jer je to rad koji uglavnom obavljaju žene, a također su uglavnom ženama potrebne usluge čuvanja djece, pomoći starijim osobama i održavanja kućanstva kako bi im se osigurala profesionalna ravnopravnost s muškarcima. Te su usluge korisne kako za pojedince tako i za cijelo društvo. One stvaraju nova radna mjesta, odgovaraju na potrebe društva koje stari i olakšavaju uspostavljanje ravnoteže između privatnog i profesionalnog života. Ujedno poboljšavaju kvalitetu života i socijalnu uključenost te olakšavaju ostanak starijih osoba u vlastitim domovima.

2.2

U vezi s uslužnim djelatnostima za obitelj, potrebno je razlikovati tri velika područja: održavanje domaćinstva, briga o djeci te briga o bolesnim i starijim osobama ili osobama s teškim invaliditetom. Potrebno je razlučiti ta područja zbog toga što su vještine i kvalifikacije koje ona zahtijevaju djelomično različite, iako često povezane, ovisno o zemlji i stupnju razlika između institucijskih i organizacijskih struktura za različita područja ili usluge u pogledu uvjeta i statusa kao i stava prema ljudima koji pružaju te usluge.

2.3

Potrebno je priznati da značajan dio pomoći obiteljima trenutno pružaju radnici koji rade na crno, što šteti ne samo tim radnicima nego i obiteljima i državama.

2.4

U cilju razvoja uslužnih djelatnosti za obitelj potrebno je raditi na njihovom uvažavanju kao i na promjeni tradicionalnog načina gledanja po kojem ti poslovi, koje još uvijek besplatno obavljaju žene kućanice, zahtijevaju malo vještina.

2.5

Kako bi se postigli uvjeti za razvoj tog vida zaposlenja, potrebno ga je iznijeti na svjetlost dana, dati mu profesionalan status, pretvoriti ga u stvarno zanimanje popraćeno ugovorima o radu, izobrazbom, socijalnom zaštitom, mogućnosti napretka u karijeri i istim pravima koja uživaju i drugi zaposlenici.

2.6

EGSO je već iznio korisne preporuke za razvoj sektora usluga osobama (1), za profesionalizaciju poslova u kućanstvu (2), za borbu protiv sive ekonomije i neprijavljenog rada (3) te za učinke socijalnih ulaganja (4), koje će ovom prilikom biti samo napomenute.

2.7

Jedan od ciljeva strategija EU-a 2020. je stopa zaposlenosti od 75 % za muškarce i žene u dobi od 25 do 65 godina. Povećanje stope zaposlenosti žena koči između ostalog problem obiteljskih obaveza, dok postizanje ravnopravnosti na radnom mjestu koči slaba uključenost muškaraca u te obiteljske dužnosti. Strategiju otežavaju stroge mjere štednje zbog kojih se smanjuju javna sredstva posvećena uslužnim djelatnostima povezanim sa skrbi o osobama u kojima su zaposlene uglavnom žene, što ujedno uzrokuje povećanje dužnosti povezanih s tom skrbi u sklopu obitelji. To smanjenje ponude na polju infrastrukture za skrb u brojnim državama članicama, kao i neravnopravnost između žena i muškaraca u raspodjeli neplaćenih kućanskih i domaćinskih poslova, ugrožava cilj ravnopravnosti na radnom mjestu.

2.8

Neravnopravnost spolova na radnom mjestu mjeri se razlikom u plaći i koncentracijom žena u nekoliko profesionalnih grana (nedovoljno miješanje spolova u zaposlenjima) dok muškarci prevladavaju u drugim zanimanjima. Razvoj uslužnih djelatnosti za obitelj omogućio bi povećanje stope zaposlenosti žena na puno radno vrijeme, pristup stručnoj izobrazbi i bolji napredak u karijeri kako za osobe koje pružaju te usluge tako i za one koje se njima koriste.

2.9

Stvaranje radnih mjesta u uslužnim djelatnostima u obiteljskim kućanstvima za koja su potrebne kvalifikacije i vještine koje bi bile priznate putem bolje plaće i veće stabilnosti zaposlenja ujedno bi privuklo muškarce tim zanimanjima. Osim toga, potrebno je djecu odgajati na način da ne smatraju te aktivnosti isključivo ženskim poslom.

2.10

Razvoj tih uslužnih djelatnosti mogao bi omogućiti stvaranje milijuna radnih mjesta. Kad bi svaka obitelj zaposlila jednu osobu da obavlja kućanske poslove na jedan sat tjedno, moglo bi se otvoriti 5,5 milijuna radnih mjesta (5). To otvara i mogućnosti socijalnim i tehnološkim inovacijama, tim više što potrebe rastu zbog starenja stanovništva i smanjenja socijalne skrbi za obitelj. U tom je pogledu od presudne važnosti osigurati kućanstvima slobodu da odaberu odgovarajući način zadovoljavanja svojih obiteljskih potreba koje se stalno mijenjaju.

3.1

Svaka obitelj ima dom i rublje o kojem se mora brinuti, obroke koje je potrebno pripremiti, djecu koju je potrebno čuvati, stare roditelje ili bolesnike kojima je potrebna pomoć. Žene su često prisiljene raditi na skraćeno radno vrijeme kako bi uspjele obaviti te zadaće nauštrb karijere za koju su se školovale ili nauštrb vremena posvećenog izobrazbi.

3.2

No nije se lako odlučiti na korištenje tih usluga jer nije lako puštati nepoznate osobe u vlastiti dom, te prije svega zato što je cijena tih usluga previsoka.

3.3

Ove poslove u obiteljima danas i dalje često obavljaju žene koje su loše plaćene, često nisu prijavljene i nemaju sigurnost zaposlenja, a osobito žene imigrantice od kojih neke rade nezakonito. Koncentracija žena na poslovima čišćenja, skrbi i brige o djeci ukorjenjuje stereotipe o spolovima što stvara prepreke nekim muškarcima, uvodi neravnopravnost između žena i muškaraca te ugrožava napore koji se ulažu u premošćivanje razlike u plaćama između žena i muškaraca. Ta koncentracija pridonosi stvaranju predodžbe o radu žena kao drugorazrednom zaposlenju.

3.4

Radnik u domaćinstvu osoba je čije se aktivnosti odvijaju u privatnom domu – lat. domus. Međunarodna organizacija rada radnike u tom sektoru naziva „domaćom poslugom”, no u nekim državama članicama riječ „domaća posluga” ima negativne konotacije. S obzirom da postoje brojni termini koji se odnose na isti rad (6) (rad u obitelji, usluge osobama, pomoć u kući, životne pomoćnice, dadilje, radnice u obitelji, kućne pomoćnice itd) nije lako provoditi statističku analizu.

3.5

Međunarodna organizacija rada procjenjuje broj radnika u kućanstvima u Europskoj uniji na 5 milijuna, ali taj je broj najvjerojatnije veći. Samo u Francuskoj, gdje su porezne olakšice omogućile prijavljivanje rada na crno i time točnije određivanje broja tih radnika, sada ih ima 2 milijuna. Te poslove uglavnom plaća izravno obitelj ili osoba koja se koristi uslugama radnika u kućanstvu (60 do 70 % sektora), bez ikakvog posrednika.

4.1.1

Očigledno je da se još uvijek smatra da za ova zanimanja, osobito na području održavanja domaćinstva, nisu potrebna posebna znanja i vještine. Također se smatraju privremenim zaposlenjima (primjerice rad au pair), a ne odabranom karijerom.

4.1.2

Obitelji najčešće ne zahtijevaju nikakve diplome niti potvrde i povjeravaju svoju djecu, ostarjele roditelje, ključeve stana osobama za koje nisu sigurne jesu li dostojne povjerenja. Ulazak u nečiji dom i prilagođavanje potrebama obitelji zahtijeva skup psiholoških i stručnih vještina koje su podcijenjene i nisu uvijek jasno definirane.

4.1.3

S obzirom na to da društvo negativno gleda na te poslove, često žene migrantice, koje ostavljaju djecu i stare roditelje u svojim zemljama, dolaze u bogate zemlje kako bi se brinule o djeci i roditeljima drugih ljudi dok Europskom unijom hara nezaposlenost. Ti radnici često sami sebe vide u lošem svjetlu jer nisu svojevoljno odabrali to zanimanje koje se ne smatra vrijednim. Žene imigranti danas su često prekvalificirane, ali su usmjerene na sektor koji im pruža jednu od rijetkih mogućnosti zapošljavanja i u kojem njihova radnička prava vrlo često nisu ni osigurana, ni poštovana. To traćenje intelektualnog potencijala izvor je velike zabrinutosti ne samo za žene imigrantice već i za društvo u kojem rade.

4.2.1

U ovom sektoru zaposleni su i nekvalificirani i prekvalificirani radnici koji rade za privatne osobe koje ne mogu platiti visoke cijene za usluge ako im se ne osigura nacionalna fiskalna potpora.

4.2.2

Rad za obitelji kao poslodavce može biti nestabilan posao zbog promjena okolnosti u obitelji. Osobito u slučajevima kad je obiteljima potrebno samo nekoliko sati rada tjedno, radnici u kućanstvima moraju istovremeno imati nekoliko poslodavaca kako bi osigurali dovoljno prihoda i prisiljeni su neprestano tražiti nove poslodavce kako bi zamijenili one kojima više nisu potrebne te usluge.

4.2.3

Rad u privatnim kućanstvima sve donedavno nije bio uključen u međunarodne konvencije o radu Međunarodne organizacije rada. To se promijenilo usvajanjem Konvencije 189. 2012. godine, ali tu su Konvenciju ratificirale samo dvije europske države (7).

4.2.4

Radnike u kućanstvima teško je organizirati u sindikate jer su raštrkani po privatnim domovima. U vrlo brojnim slučajevima oni ni ne zahtijevaju upisivanje u sindikate. No njihovi bi zahtjevi i interesi ipak bili priznatiji da ih podržavaju i brane snažni sindikati. Teško im je braniti vlastita prava s obzirom na to da su sami naspram obitelji poslodavaca. Situacija je dodatno otežana kad slabo znaju jezik, ako su bili žrtve trgovine ljudima ili nemaju pristup svojim dokumentima.

4.2.5

Postoji sve veći broj planova usmjerenih na strukturiranje ovog sektora u državama članicama EU-a; oni se razvijaju različitim brzinama i imaju različit doseg. Oni omogućuju poticanje i razvijanje novog gospodarskog sektora kao i pregovore o kolektivnim ugovorima prilagođenim uslužnim djelatnostima za obitelj. Prilikom pregovora o sklapanju ili izmjeni kolektivnih ugovora potrebno je obratiti pozornost na to da se uzme u obzir složenost kvalifikacija i važnost ljudskih odnosa.

4.2.6

Prilikom uvođenja mjera za poboljšanje profesionalnog statusa sektora osobnih uslužnih djelatnosti, važno je uzeti u obzir različite vrste poslodavaca u sektoru (posrednici ili privatne osobe) kako bi se izbjegle nejasnoće u pogledu statusa ili odgovornosti.

4.2.7

Bilo je i slučajeva modernog sužanjstva koji su dospjeli na sud jer u sektoru radnica u kućanstvima postoji trgovina ljudima. Migrantice su izložene riziku seksualnog iskorištavanja ili prekomjernog iskorištavanja radom. To doprinosi lošem glasu tog sektora.

5.1.1

Kako bi se prešlo s trenutne situacije (puno rada na crno i nekoliko poslodavaca) na istinsko zaposlenje, koje zahtijeva procijenjene vještine kao i svako drugo zanimanje, potrebno je osigurati veće priznanje i uvažavanje ovih uslužnih djelatnosti te između ostalog uvesti poštene plaće koje bi ipak svima bile pristupačne. Ova dva uvjeta mogu se ispuniti samo uz pomoć višestrukog financiranja: porezne olakšice, djelomično financirani bonovi (po ugledu na bonove za prehranu), osiguravanje socijalne zaštite i doprinos korisnika. Porezne olakšice za pojedince pokazale su se učinkovitima pri renovaciji domova u Švedskoj jer su otvorile radna mjesta u građevinskom sektoru. U Francuskoj je rad u kućanstvu izašao iz sive ekonomije kad su uvedene porezne olakšice. Uz to su uvedeni „bonovi za zaposlenje u uslužnim djelatnostima” koji omogućuju pojednostavljenje administrativnih postupaka. Internet je dodatno upotpunio ove mjere jer se njime mogu izbjeći papirnati formulari.

5.1.2

Jedini način da se osigura profesionalan status tih zanimanja i ponuda kvalitetne usluge je ujedinjenjem javnog financiranja (porezne olakšice), socijalnog financiranja (obiteljski dodatak, potpore poduzećima, društva uzajamne pomoći, zdravstvena osiguranjima, radnička vijeća itd) i privatnog financiranja (privatne osobe koje plaćaju usluge). U sklopu planova za ravnopravnost spolova i mjera za uravnoteženje obiteljskog i profesionalnog života, poduzeća mogu sudjelovati u financiranju usluga za obitelji svojih zaposlenika. Neka to već rade. Europska bi komisija trebala popisati i raširiti te dobre prakse kako bi potaknula primjerice stvaranje sustava unaprijed plaćenih bonova koji bi se mogli uvesti u svim državama članicama.

5.2

Mjere protiv nesigurnosti zaposlenja: stvoriti nova poduzeća, razviti socijalni dijalog u sektoru uz poštovanje kulturnih specifičnosti i običaja svake države članice.

5.2.1

Radi porasta obiteljskih potreba za kućanskim uslugama potrebno je ojačati i stabilizirati mogućnosti kućanstava da odaberu jednu od usluga koje postoje u državama članicama kao i komplementarnost tih usluga, na način da se stvori novi model koji bi mogao poticati socijalnu inovaciju u Europi.

Nesigurnost zaposlenja koja prevladava u ovom sektoru može se riješiti samo naglašavanjem dvaju ključnih elemenata: prvo, nužnosti da se tim zaposlenjima osigura profesionalan status kako bi se poboljšala kvaliteta pruženih usluga i osigurao istinski profesionalni razvoj radnicima u kućanstvu (vidi točku 5.3); drugo, nužnosti da se službeno prizna socijalni dijalog u sektoru, što je vrlo važan način da se osigura dobrobit kako radnika u kućanstvima tako i obitelji te da im se zajamče dostojni uvjeti rada bez obzira na oblik pružanja usluga. S tim u vidu od ključne je važnosti pomoći obiteljima da se oslone na usluge koje pruža profesionalan i reguliran sektor (vidi točku 5.1) nudeći im mogućnost da odaberu strukturu koju žele.

Uz to, usluge koje se nude obiteljima kako bi im se pomoglo da se brinu o djeci, starijim osobama i članovima obitelji s teškim invaliditetom ili da uspostave ravnotežu između profesionalnog i privatnog života nisu poput drugih usluga: one se tiču izravno intimnosti i privatnog života domaćinstava te ih se stoga ne može povjeriti bilo kome. Zbog toga je nužno osigurati socijalni dijalog u tom sektoru, uz poštovanje vrijednosti Europske unije i kulturnih specifičnosti svake države članice.

5.2.2

Razvoj tog sektora također zahtijeva razvoj poduzeća – zadruga, udruga ili društava – koja će imati ulogu posrednika između osobe kojoj je usluga potrebna i osobe koja je kvalificirana da tu uslugu pruži. Zadatak poduzeća je da pronađe klijente i predloži raspored rada zaposleniku. Na taj način zaposlenik može imati samo jedan ugovor o radu, što olakšava socijalnu zaštitu i omogućuje pokrivanje troškova za vrijeme putovanja između kućanstava klijenata, uzimanje slobodnih dana ili sudjelovanje u izobrazbi. Posrednik također preuzima odgovornost u odnosu na klijenta: da će mu poslati kompetentne, poštene, diskretne i obučene zaposlenike te da će usluga biti osigurana i ako je osoba koja ju obično pruža bolesna ili na odmoru. Klijent više ne povjerava svoj dom ili članove svoje obitelji jednoj osobi nego poduzeću.

5.2.3

Stvaranje poduzeća omogućuje da ovaj tip radnika postane zaposlenik kao i svaki drugi. Taj tip poduzeća već postoji. Europska komisija trebala bi izraditi popis raznih modela i objaviti ga te proučiti te modele s obzirom na usluge koje pružaju klijentu i socijalne uvjete za zaposlenike.

5.2.4

Osim toga, kad klijenti žele sami preuzeti odgovornosti poslodavca, što im omogućuje izbor osobe koja će raditi u njihovom domu, potrebno je obavijestiti te obitelji da moraju preuzeti odgovornosti poslodavca poštujući pravila. Države članice trebale bi osigurati da su ta pravila prihvatljiva kako bi ih prosječna obitelj mogla poštovati.

5.3.1

U Švedskoj je 2007. godine uveden sustav poreznih odbitaka za usluge u kućanstvu. Taj porezni kredit (tax credit) znatno je smanjio cijenu uslužnih djelatnosti za kućanstvo jer je uvedeno smanjenje od 50 %. Klijent plaća polovicu cijene usluge dok drugu polovicu poduzeću isplaćuje porezna uprava.

5.3.2

Prije je bilo teško osigurati prijavljene radnike za rad u kućanstvima. Danas, sedam godina kasnije, činjenice ukazuju na to da je porezni kredit omogućio i nastavlja omogućavati stvaranje novih poduzeća i novih radnih mjesta, posebice za osobe koje nisu bile uključene u tržište rada.

5.3.3

Porezna reforma imala je pozitivan utjecaj na sektor u kojem su se usluge pružale uglavnom putem neprijavljenog rada. Smanjenje poreza uvelo je koristi ne samo za taj sektor i osobe koje u njemu djeluju, već i za društvo u cjelini.

5.3.4

Sektor je 2013. godine imao promet od više od pola milijarde eura. Više od 16  000 osoba bilo je zaposleno u sektoru u 2013. godini. U nekoliko posljednjih godina zabilježen je stalan rast. Stopa zaposlenosti u uslužnim djelatnostima u kućanstvima porasla je za 16 % od 2012. do 2013. godine.

5.3.5

Većina poduzeća osnovale su žene, često žene koje potječu iz migrantskih obitelji. Više od trećine klijenata koji koriste kućanske usluge osobe su starije od 65 godina (dvije trećine njih su žene). Sveukupno, 62 % klijenata su žene koje raspolažu različitim prihodima, ali većina ih je srednjeg staleža. Te usluge najviše koriste obitelji. Dva od svaka tri zaposlenika u sektoru uslužnih djelatnosti u kućanstvima bili su nezaposleni ili su radili neprijavljeno. Oko 80 % tih zaposlenika su žene, a 40 % njih rođeni su izvan Švedske.

5.3.6

Glavna organizacija poslodavaca u sektoru uslužnih djelatnosti sklapa sa svojim sindikalnim korespondentima kolektivne sporazume za poduzeća koja se bave pružanjem usluga u kućanstvima. Kolektivni ugovori predviđaju pravila u pogledu naknada, radnog vremena, plaćenih godišnjih odmora, izobrazbe, socijalne zaštite i drugih aspekata.

5.3.7

Reforma je rezultirala povećanjem broja radnih mjesta, smanjenjem nezaposlenosti, smanjenjem bolovanja i, naposljetku, povećanjem poreznih prihoda te se sustav praktički sam financira.

5.4.1

Zadacima koji zahtijevaju stručna znanja (pravila higijene, korištenje aparata, upotreba proizvoda, pranje djeteta, pomaganje odrasloj osobi u osobnoj higijeni itd), potrebno je dodati vještine u ljudskim odnosima: ulijevanje povjerenja, diskretnost, samostalnost, sposobnost prilagođavanja svakom klijentu. Klasifikacijske tablice moraju uvesti hijerarhiju vještina s obzirom na to je li potrebno brinuti se samo o kućanstvu ili su prisutna i djeca ili starije osobe, je li klijent prisutan ili odsutan, je li samostalan ili mu je potrebna pomoć u fizičkom ili psihičkom smislu.

5.4.2

Paradoksalno je da neki ljudi ove zadatke smatraju manje vrijednim iako ispunjavaju zadovoljstvom više od mnogih drugih. Očistiti dom, pomoći ljudima ili izgraditi odnos s djecom aktivnosti su koje donose zadovoljstvo. U suradnji sa sindikalnim organizacijama i organizacijama poslodavaca, javna bi tijela trebala s jedne strane potaknuti profesionalizaciju ovih usluga kao i obuku osoba koje se njima bave i izdavanje potvrda za stečena iskustva, a s druge strane raditi na stvaranju struktura za grupiranje i organiziranje uslužnih djelatnosti za obitelj.

5.4.3

Kako bi se promijenila percepcija tih zadataka, potrebno ih je identificirati i procijeniti sa stajališta stručnosti i ljudskih odnosa uspoređujući ih sa sličnim zadacima u drugim granama zanimanja. Potrebno je uvesti diplome, potvrde, tečajeve izobrazbe koji bi uvažili stečena iskustva. Nešto od toga već postoji.

5.4.4

Također bi bilo korisno olakšati mogućnost prijelaza na druge dužnosti, ili čak druga zanimanja u istom ili nekom drugom sektoru. To je osobito važan aspekt za prekvalificirane žene migrantice koje su usmjerene na usluge obiteljima ako se želi izbjeći traćenje intelektualnog potencijala.

5.4.5

Potrebno je usvojiti mjere za suzbijanje trgovine ljudima povezane s uslugama obiteljima jer ona predstavlja jasno kršenje ljudskih prava.

5.4.6

Sindikalne organizacije zaposlenika često su zanemarivale organiziranje u sindikate radnika u kućanstvima što je uistinu i teško napraviti jer sindikati nemaju pristup u privatne domove, a te se radnike teško viđa i vrlo su raštrkani. Organiziranje radnika u kućanstvima moglo bi ostvariti napredak u postupku osiguravanja profesionalnog statusa za sektor usluga obiteljima. A taj je profesionalni status jedan od uvjeta ravnopravnosti žena i muškaraca na radnom mjestu.

15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/23

Izvjestitelj:

g. Joost van IERSEL

Suizvjestitelj:

g. Hannes LEO

1.1

S obzirom na blisko uzajamno djelovanje uslužnog sektora i proizvođačke industrije kao i na učinak te povezanosti na održiv rast i zapošljavanje u Europi, EGSO poziva Komisiju da tijekom svojeg sljedećeg mandata poslovne usluge stavi na listu prioriteta. To je tim više nužno imajući u vidu novi model proizvodnje koji neki nazivaju „četvrtom industrijskom revolucijom”.

1.2

Potrebne su konkretne inicijative EU-a na svim područjima povezanim s digitalnom revolucijom te preobrazba gospodarstva i društva koju ista donosi. Osnovni preduvjet za to je podizanje svijesti među javnim tijelima te u društvu.

1.3

Poslovne usluge trebaju biti dio aktivne industrijske politike te ih se treba uzeti u obzir 2015. godine u okviru revizije tijekom provedbe strategije Europa 2020. EGSO zamjećuje da je njihov značaj dosad bio podcijenjen od strane Komisije i Vijeća.

1.4

Usprkos tomu što se više od polovice glavnih uprava Komisije na neki način bavi uslužnim sektorom ne postoji sustavni, a kamoli strateški pristup. Na ovom području nema jasne politike niti vidljivog glasnogovornika. Vrlo razočaravajuće i kratkovidno također je bilo smanjenje proračuna od strane Vijeća za Instrument za povezivanje Europe u sklopu Višegodišnjeg financijskog okvira s 9 milijardi eura, iznosa koji je predložila Komisija, na 1,2 milijarde eura.

1.5

EU sad treba odlučiti da li želi preuzeti vodstvo i time doprinijeti novom održivom rastu i novim radnim mjestima ili prepustiti svoje mjesto drugima.

1.6

EGSO stoga srdačno pozdravlja prošlogodišnju inicijativu Komisije da započne temeljitu raspravu u okviru Skupine na visokoj razini o poslovnim uslugama (1). EGSO inzistira da nakon te inicijative odmah trebaju uslijediti:

1.7

Brzorastuće poslovne usluge već imaju vodeću ulogu u proizvođačkoj industriji. Široka i rastuća paleta poduzeća, kako proizvođačkih, tako i uslužnih, sada je uključena u osmišljavanje i pružanje poslovnih usluga nove generacije. Nove tehnologije uslužni sektor čine još važnijima za proizvođačku industriju.

1.8

Usto, „internet stvari” (eng. Internet of Things) i „internet usluga” (eng. Internet of Services) trenutačno su u Europi poznati kao četvrta industrijska revolucija, početak novog doba koje slijedi nakon doba automatizacije.

1.9

Ovaj veliki korak rezultat je vertikalne i horizontalne suradnje u lancu vrijednosti i u stvarnom vremenu između stroja i interneta, stroja i čovjeka te stroja i stroja. Otoci automatizacije međusobno će se povezati u okviru bezbrojnih mreža i varijacija. Softver i mreže povezat će inteligentne proizvode, digitalne usluge i potrošače s novim inovativnim „proizvodima” budućnosti.

1.10

O takvom razvoju događaja naširoko se raspravlja. Njemački projekt Industrija 4.0. inovativan je ekonomski i politički pristup koji na odgovarajući način posvećuje pažnju kako poslovnim uslugama, tako i širem kontekstu gospodarstva koje prolazi kroz temeljitu preobrazbu. Trebao bi, zajedno sa sličnim inicijativama, biti temelj za izradu programa za industriju te referenca za široki spektar javnih i privatnih dionika. Na digitalnim tržištima u prošlosti su oni koji su prvi izašli na tržište imali veliku prednost u odnosu na konkurenciju.

1.11

Na svjetskoj razini, slične strateške inicijative predviđaju se u SAD-u, Kini i Koreji. Pentagon osmišljava program ulaganja. Giganti poput Googlea, Amazona, Applea i Yahooa, koji obrađuju ogromne količine podataka, naravno imaju prednost na tržištu.

1.12

Ljudski je faktor od ključne važnosti. Novi lanci vrijednosti i poslovni modeli stvaraju nove saveze i međusobnu povezanost poduzeća te to ima golem utjecaj na organizaciju rada. Nadalje, očekuju se značajne promjene na tržištu rada. Novi oblici organizacije rada, radnih uvjeta i unapređenja vještina, zbog digitalnih tehnologija koje se ubrzano razvijaju, neprekidno se pojavljuju u industriji, posebice u sektoru poslovnih usluga. Takve preobrazbe treba pozorno pratiti. Ciljane politike, zasnovane na adekvatno financiranom istraživanju, trebaju se usredotočiti na promicanje pozitivnih uvjeta i ublažavanje negativnih učinaka.

1.13

U brojnim sektorima poslovnih usluga trenutačno nedostaje kultura socijalnog dijaloga što može dovesti u pitanje kvalitetu zapošljavanja u tim sektorima. Na razini poduzeća, sektora, na nacionalnoj i na razini EU-a potreban je čvrst okvir za socijalni dijalog i aktivno sudjelovanje, imajući isto tako u vidu inovativne ustanove za obrazovanje i osposobljavanje. Pri tome treba uzeti u obzir često restrukturiranje poduzeća u industriji poslovnih usluga koja se brzo razvija.

1.14

Priznavanje kvalifikacija i vještina među državama i na razini EU-a pridonijet će mobilnosti radne snage i promicanju znanja. To će također povećati i ojačati mogućnosti brojnim malim i mikropoduzećima na ovom području da uspiju na europskom tržištu.

1.15

EGSO se uvelike slaže s preporukama EU-ove Skupine na visokoj razini i njezinih pet radnih skupina iz 2013. S obzirom na iznimnu važnost poslovnih usluga u ostvarivanju cilja prema kojem bi proizvođačka industrija u 2020. trebala činiti 20 % BNP-a te također imajući u vidu četvrtu industrijsku revoluciju, potreban je program ili plan za poslovne usluge na europskoj razini. EGSO je mišljenja da bi njime trebalo biti obuhvaćeno sljedeće:

2.1

U zrelim gospodarstvima više od 70 % BDP-a i zapošljavanja proizlazi iz uslužnog sektora. Svugdje u svijetu u porastu je postotak uslužnog sektora, kao i njegova sofisticiranost.

2.2

Poslovne usluge važan su čimbenik rasta. Prema podacima Komisije, u razdoblju 1999. – 2009. njihov je prosječni rast bio 2,38 %, dok je istovremeno prosjek za sve sektore u gospodarstvu EU-a bio 1,1 %. U istom razdoblju stopa rasta zapošljavanja u tom sektoru bila je 3,54 %, dok je za sve sektore gospodarstva EU-a stopa iznosila samo 0,77 %.

2.3

Porast uslužnog gospodarstva (ili „tercijarizacija”) u ukupnoj gospodarskoj aktivnosti EU-a veći je od rasta proizvođačke industrije. Tu fazu sad slijedi „kvartijarizacija” koju se povezuje s porastom usluga temeljenih na informacijama i znanju.

2.4

Usluge su općenit pojam. On se odnosi na vrlo široku lepezu gospodarskih i socijalnih aktivnosti koja se proteže od lošijih do boljih poslova na tržištu rada. Porast zapošljavanja prisutan je u zanimanjima koja zahtijevaju visoku i nisku razinu osposobljenosti, dok se srednje kvalificirana radna snaga u uslužnim djelatnostima smanjuje, čime se stvara pritisak na srednju klasu.

2.5

U interakciji uslužnog sektora i industrije mogu se prepoznati sljedeće glavne vrste relevantnih usluga:

2.6

Sektor poslovnih usluga znatno je porastao nakon 1970-ih. Njegov trenutačni promet iznosi 2  000 milijardi eura te je u njemu zaposleno 24 milijuna ljudi. U njemu sudjeluju milijuni poduzeća, uglavnom malih i mikropoduzeća, kao i interne službe većih poduzeća koje se bave uslugama. Udio poslovnih usluga u gospodarstvu EU-a je 11,7 %.

2.7

Slika je iznimno raznolika te nema zajedničkog nazivnika. Poslovne usluge imaju ogroman učinak na sve društvene slojeve i odnose. Pokretačka su snaga revizije poslovnih modela. Potiču neprestanu reorganizaciju javnih i privatnih poduzeća te javnih tijela.

2.8

Posljednjih desetljeća pokretačka snaga bili su automatizacija te informacijske i komunikacijske tehnologije (IKT) (2). Razvoj u pojedinačnim uslužnim sektorima često također ima transverzalni učinak na druge sektore.

2.9

Brišu se tradicionalne granice između proizvođačke industrije i uslužnog sektora. Razvoj proizvođačke industrije više se ne može sagledati odvojeno od uslužnog sektora, kao što je to ranije bio slučaj. U tom kontekstu trebao bi se revidirati cilj EU-a za povećanje udjela proizvođačke industrije na 20 % BDP-a EU-a, pri čemu se u obzir treba uzeti dodana vrijednost poslovnih usluga. Primjerenije je govoriti o lancu vrijednosti zasnovanom na proizvodnji (3).

2.10

U usporedbi s ostatkom svijeta Europa sve u svemu stoji dobro, iako postoje područja na kojima europska industrija ima poteškoća. Porast produktivnosti i brzo uvođenje novih tehnologija mogli bi imati pozitivan učinak na preseljenje proizvodnje. S druge strane, može se primijetiti osjetljivost ljudi na promjene i skriveni otpor prema inovacijama. Ovaj trend zaslužuje da mu se posveti posebna politička pozornost.

3.1

Poslovne usluge nalaze se u vrlo dinamičnoj fazi. Zbog revolucije koju je pokrenuo internet povećava se učinak uslužnog sektora na proizvodne linije, kao i na cjelokupno poslovanje poduzeća. Proizvodne linije danas pokreće softver. Smanjuje se uloga radne snage u proizvođačkoj industriji.

3.2

To je suprotno konvencionalnoj teoriji te upućuje na to da se proizvođačka industrija i poslovne usluge sve više isprepliću. Posljedica toga je da je razlika među njima često umjetne prirode. U današnje doba poduzeća koriste sirovine i stvaraju proizvode i usluge koji sadrže komponente proizašle kako iz proizvođačke industrije, tako i iz uslužnog sektora. Interakcija je dvosmjerni postupak.

3.3

Do ovog zaključka može se doći i iz promjena u poslovnom svijetu. Iako su usluge uglavnom pomoćna djelatnost, one su jedan od glavnih uzroka fragmentacije lanaca vrijednosti. Između ostalog, to doprinosi razdiobi većih kompanija te njihovoj transformaciji iz prilično statičnih poduzeća u poduzeća koja se temelje na složenim i dinamičnim interakcijama među više ili manje neovisnim – ili barem prepoznatljivim – službama unutar iste kompanije ili izvan nje (izdvajanje poslova ili eng. outsourcing). Uslužni sektor, u svojstvu fleksibilnog i prilagodljivog posrednika, pruža podršku tom procesu.

3.4

Fragmentacija lanca vrijednosti također znatno smanjuje razlike među sektorima, budući se granice među sektorima brišu. Pojavljuje se jedna potpuno nova situacija gdje, primjerice, Google proizvodi automobil znajući da 35 % ulaganja u automobile otpada na softver, a ulaganja mogu doseći čak 50 % u inženjerstvu i izgradnji kompleksnih strojeva.

3.5

Unatoč generalnom priznanju učinka koji uslužni sektor ima na čitavo gospodarstvo i zapošljavanje, nevjerojatno je da i dalje nedostaju detaljne analize na razini EU-a, a razlozi tomu su, među ostalim, sljedeći:

3.6

Tradicionalnim statističkim pokazateljima koji jasno razlikuju proizvođačku industriju od uslužnog sektora nije stoga moguće obuhvatiti kompleksnu strukturu lanaca vrijednosti. Predviđanja potrebnih ulaganja i mogućih rezultata trebala bi istaknuti, između ostalog, koje uslužne djelatnosti i koliko doprinose proizvođačkoj industriji i obrnuto. No, to najprije zahtjeva razvoj novih skupova statističkih pokazatelja.

3.7

Precizniji i detaljniji statistički podaci trebali bi predstavljati čvršći temelj za političke rasprave o aktualnoj situaciji i o potencijalnim instrumentima za poboljšanje proizvodnje.

3.8

Statistički podaci također mogu pomoći u usredotočivanju rasprave na, između ostalog, uklanjanje prepreka prekograničnoj trgovini i mobilnosti uzrokovanih nacionalnim zakonodavstvom, prekomjernom regulacijom i posebnim pravima koja se na nacionalnoj razini dodjeljuju profesijama u uslužnom sektoru, npr. po pitanju kvalifikacija. Usklađivanje i prekogranično priznavanje profesionalnih kvalifikacija trebali bi pospješiti prekograničnu mobilnost u reguliranim profesijama, što je također od posebnog značaja za mala i mikropoduzeća.

3.9

Ukupni podaci na razini EU-a istaći će značajne razlike među europskim zemljama. Jak uslužni sektor pridonosi jakom gospodarstvu. Infrastruktura, posebice širokopojasna mreža, od velike je važnosti. Infrastruktura treba biti propisno zaštićena kako radi zaštite podataka, tako i radi osiguravanja kontinuiteta usluga. Niz država članica mora poduzeti značajne napore kako bi nadoknadile zaostatak na ovom području.

3.10

Proizvodne linije koncentriranije su nego ranije. Međusobna povezanost europskih tržišta i tržišta u usponu stvorila je složene gospodarske mreže i mreže znanja kojima je uslužni sektor pokretačka snaga. Seljenje pogona bit će manje učinkovito jer će industrija ovisiti o najspecijaliziranijim visoko kvalitetnim uslugama koje su utemeljene na stručnom znanju.

3.11

Europa je zadržala relativnu prednost u stvaranju takvih vrhunskih usluga, uglavnom zbog svoje visokokvalificirane radne snage i razine ulaganja u istraživanje i razvoj. Međutim, Europa ne bi trebala upasti u zamku samodopadnosti. Usporedne prednosti trebaju se zadržati proaktivnim djelovanjem. Za to su naročito potrebne politike koje potiču kontinuirano visoke razine ulaganja u istraživanje i razvoj te daljnje unapređenje vještina radne snage.

3.12

Od iznimne je važnosti interakcija između pružatelja usluga i korisnika usluga. Poslovne usluge potiču proizvodnju – proizvoda i/ili pomoćnih alata – koju ostvaruju korisnici usluga. Uspješan razvoj rezultat je učinkovite suradnje između ponude i potražnje te potrage za novim „strukturama”. Različite vizije i „jezici” povezuju se radi stvaranja novih rješenja. U tim procesima se putem raznih disciplina dolazi do kreativnih i jedinstvenih rješenja.

Ono što se osobito može primijetiti je nedostatak poduzeća srednje veličine. Uz iznimku velikih pružatelja usluga poput SAP-a, Europa je manje zastupljena od SAD-a u važnom sektoru pružatelja usluga. U pojedinim sektorima visokih tehnologija Europa je u odnosu na SAD gotovo u potpunosti odsutna. Primjeri Googlea, Applea, Amazona i Microsofta, majstora igre u kojoj „pobjednik odnosi sve”, pokazuju koliko je zabrinjavajuće što Europa u toj igri nema svog igrača.

3.13

Vezano uz bilo kakve probleme koji proizlaze iz Direktive o uslugama, prilikom dovršenja jedinstvenog tržišta za poslovne usluge mora se pokazati volja da se iskoriste prilike za rast i stvaranje radnih mjesta, istovremeno pazeći na moguće negativne posljedice liberalizacije uslužnog sektora poput socijalnog dampinga i dampinga plaća.

3.14

Komisija je u 2011. posebnu pažnju posvetila potrebi vrednovanja uloge poslovnih usluga temeljnih na znanju (eng. Knowledge-Intensive Business Services, KIBS). Jedan od općih zaključaka je da usluge, posebice KIBS, igraju sve važniju ulogu kao ulazni parametri u procesu proizvodnje. Oba elementa ustvari su nerazdvojna, premda proizvođačka industrija sve više i više ovisi o kvaliteti takvih usluga.

3.15

Znanost i sveučilišta također uvelike doprinose inovativnim uslugama i uključeni su u interakciju s industrijom. U okviru brojnih sveučilišta nalaze se nova poduzeća iz sektora poslovnih usluga koja obećavaju. To doprinosi grupiranju znanosti, inovativnih rješenja i industrije. Nadalje, to vodi do daljnjih pozitivnih učinaka budući da bolji uslužni sektor doprinosi napretku u vrijednosnom lancu u sektorima industrije u kojima određena zemlja već ima tehnološke kapacitete i relativnu prednost (4). Time se znatno pridaje na važnosti proizvođačkog sektora u međunarodnoj trgovini.

3.16

Zbog važnosti uslužnog sektora govori se o poslovnom modelu ponude proizvoda u kombinaciji s uz njih povezanim uslugama (eng. servitisation of manufacturing). Simbioza proizvođačke industrije i uslužnog sektora često mijenja usmjerenost poduzeća ili čak njihova čitava područja aktivnosti. Nove usluge omogućavaju promjenu marketinških pristupa budući oni više nisu usmjereni na prodaju proizvoda, već na (pojedinačne) potrebe potrošača. Još jedan primjer je današnje pojačano oslanjanje proizvođačke industrije na osmišljavanje i pružanje poslovnih usluga kao najprofitabilnijeg dijela svojih aktivnosti.

3.17

U tom kontekstu, cilj od 20 % udjela proizvođačke industrije u BDP-u Europe do 2020. nije dovoljno definiran. Cilj bi prije trebao biti stvaranje povoljnih uvjeta za jačanje industrijskih procesa u kojima simbioza proizvođačke industrije i usluga rezultira suvremenim proizvodima proizvedenim naprednim postupcima proizvodnje i produktivnošću.

3.18

Novi val IKT aplikacija je neizbježan: usluge vode do novih usluga te stoga njihova važnost za cjelokupno gospodarstvo nerazmjerno raste. One pospješuju produktivnost i stimuliraju transverzalni učinak kroz čitavo gospodarstvo tako da nastaju nove kombinacije. One će također dati daljnji poticaj globalizaciji.

3.19

Dolazi i do pojave da se sve više proizvoda na tržište plasira zajedno s uslugama koje su s njima „u paketu” ili čak ugrađene u njih, što isto tako vodi do novih povezivanja i kombinacija.

4.1

Spektar i učinak poslovnih usluga postaju znatno veći kada ih se poveže s četvrtom industrijskom revolucijom, koja obuhvaća više od samih poslovnih usluga (5). Ta revolucija razvija se kroz tri razdoblja – mehanizacije, električne energije i informatike. Sada je sve usmjereno na uvođenje interneta usluga i interneta stvari.

4.2

U okviru tog procesa mnoštvo je različitih inicijativa na području gospodarstva i znanosti, od kojih neke imaju podršku javnih tijela, za prilagođavanje procesa proizvodnje i razvoj novih proizvoda. Jedna takva inovativna inicijativa je plan vezan uz četvrtu industrijsku revoluciju koji je njemačka vlada predložila 2012 (6).

4.3

Usporedno s tom inicijativom trenutačno postoje i druge sa sličnim karakteristikama, primjerice:

4.4

Pametna tvornica budućnosti kompleksna je na vrlo sofisticirani način te zahvaljujući daljnjem razvoju softverskih aplikacija i sustava ugrađena u skladne mreže. Takav razvoj događaja dovest će do progresivne individualizacije – kako za korisnike, tako i za zaposlene – u isporučivanju i izvlačenju koristi od pametnih i prilagođenih proizvoda i dijelova.

4.5

Potencijal za industriju i gospodarstvo je golem. Novim uslugama treba promicati neposredno zadovoljenje želja korisnika, fleksibilnost, optimalno donošenje odluka, učinkovito korištenje sirovina i potencijal za dodanu vrijednost. Taj razvoj bi se isto tako mogao uklopiti s demografskim kretanjima u Europi te bi mogao pozitivno utjecati na ravnotežu između poslovnog i obiteljskog života, istovremeno povećavajući konkurentnost u okruženju s visokim dohotkom.

4.6

U svim industrijskim sektorima predvidjet će se horizontalno i vertikalno povezivanje, kao i potpuna digitalna integracija inženjerstva tijekom čitavog lanca vrijednosti. Slobodan pristup i inovacije potaknut će intenzivno umrežavanje.

4.7

Da ne bi izgubili konkurentsku prednost pred konkurentima iz zemalja koje nisu članice EU-a treba uspostaviti zajedničke platforme na razini EU-a za standardizaciju proizvoda i usluga, uključujući sve relevantne dijelove u lancu vrijednosti.

4.8

Uključena su kako velika, tako i mala poduzeća. Izgledi za mala i srednja poduzeća su pozitivni. Ona će puno lakše nego do sada moći iskoristiti usluge i softverske sustave. Otvorit će se nove mogućnosti za regionalna mala i srednja poduzeća koja će se također moći lakše uključiti u procese internacionalizacije. Mala i srednja poduzeća u svakom će slučaju imati koristi od interdisciplinarnog prijenosa znanja i tehnologija.

4.9

Kao što je gore opisano, u svim kategorijama postojat će znatno bliži odnos između klijenata i dobavljača.

4.10

Postojeće informacijske tehnologije treba prilagoditi posebnim zahtjevima proizvođačke industrije te ih nastaviti razvijati. Potrebne su istraživačke, tehnološke i inicijative stručnog osposobljavanja kako bi se razvile metodologije na području izrade modela automatizacije inženjerstva i optimizacije sustava.

4.11

Potrebna je gospodarska infrastruktura koja uključuje izgradnju infrastrukture za širokopojasni internet, kao i odgovarajuće ustanove za obrazovanje i osposobljavanje. U tom pogledu EGSO još jednom inzistira na tome da je uz dobru fiskalnu politiku potrebna i inicijativa za rast (7). Države članice EU-a trebale bi iskoristiti trenutačni oporavak kako bi što hitnije povećale svoja ulaganja u infrastrukturu nužnu za doba industrije 4.0.

4.12

Industrija 4.0 Europi će ponuditi jedinstvenu priliku da putem samo jednog ulaganja u infrastrukturu ostvari više različitih ciljeva. Odlaganje bi štetilo europskoj konkurentnosti. Takvo ulaganje stoga bi također trebalo pozitivno sagledati u okviru posebnih preporuka po državama unutar godišnjeg Europskog semestra.

4.13

Njemački plan na odgovarajući način obraća pažnju na socijalne aspekte tog novog razvoja događaja. Ne tiče se samo uprave i zaposlenika u poduzećima, već i čitavog društva. Radi se o radikalnoj promjeni na području interakcije između čovjeka i tehnologije, kao i čovjeka i okoline. Tehnološke inovacije moraju se sagledati u njihovom socijalnom i kulturnom kontekstu s obzirom da su kulturne i socijalne promjene same po sebi također značajni pokretači inovacija.

4.14

U istom ozračju utire se put decentraliziranim pristupima na području vođenja i upravljanja, kao i odgovornosti zaposlenika da samostalno donose vlastite odluke. To donosi sa sobom temeljite promjene.

4.15

Na razini država i EU-a potrebno je organizirati platforme, seminare i radne skupine u kojima će sudjelovati i poduzeća, socijalni partneri, znanstveni krugovi te tijela javnih vlasti. Takve su platforme i radne skupine od ključne važnosti za definiranje vizije i strategija koje će upravljati postupkom preobrazbe, kako bi se iskoristile mogućnosti i izbjegle zamke. Skupina na visokoj razini (vidjeti dolje) primjer je uspješnog dijaloga među dionicima.

4.16

Novi svijet poslova i usluga na području digitalne industrije trebat će sigurnu platformu za razmjenu digitalnih podataka u koju će se imati povjerenja te koja će imati jasno definirana i zaštićena prava na tržištu (8). U tom modernom hibridnom svijetu isto je tako važno imati platformu za komunikaciju i suradnju.

5.1

Društvo koje se temelji na uslugama te digitalizacija imaju ogromne posljedice po tržište rada i društvo općenito:

5.2

Zabrinjavajuće je da ova radikalna promjena u gospodarstvu, sa svim svojim posljedicama koje ima za društvo i tržište rada, još uvijek nije dovoljno proučena te se o njoj ne vodi široka rasprava u krugovima koji nisu poslovni ili znanstveni.

5.3

Posljedica toga je da postoje mnogi razlozi zašto se o tom prelasku na potpuno nove vidike u gospodarstvu mora više raspraviti u svijetu politike i u društvu kako na nacionalnoj, tako i na razini EU-a. Taj postupak utječe na svakodnevni život mnogih građana u regijama i gradovima na području zapošljavanja i nezaposlenosti. Stoga će također utjecati na izbore pojedinaca u vezi sa svojom vlastitom budućnosti. Na odgovarajući način treba naglasiti s tim povezane socijalne i kulturne aspekte te ih uzeti u obzir.

5.4

Istraživanjima o ubrzanim promjenama na tržištu rada, koja se moraju precizno razraditi kako bi poslužila kao temelj za buduće obrazovanje i stručno osposobljavanje, treba dati prednost u okviru Obzora 2020., u poglavlju pod naslovom „Vodeći položaj industrije”.

5.5

Ugrožena su mnoga ranjiva radna mjesta te ukoliko se tim postupkom ne bude dovoljno dobro upravljalo, imat će društvene i političke posljedice. EU i države članice stoga moraju stvoriti političko i regulatorno okružje koje će uz omogućavanje nove i neophodne tehnologije također ispuniti ciljeve u pogledu poboljšanja radnih i životnih uvjeta te izbjegavanja polarizacije između niskih i visokih dohodovnih razreda.

5.6

Napredak se razlikuje od zemlje do zemlje. Potrebno je revidirati tradicionalne programe i prilagoditi nastavne planove. Postupak u poduzećima je u tijeku. Mijenja se odnos između obrazovanja i poduzeća kako bi se održao korak s industrijskim promjenama. Zaposlenici trebaju biti spremni na usvajanje različitih i općenito bolje specijaliziranih vještina, no istovremeno se trebaju znati prilagoditi ubrzanim promjenama u samoj potražnji za vještinama.

5.7

Taj razvoj događaja svakako ne znači da čitav naglasak treba staviti na tehničke vještine. Intelektualne i socijalne vještine i dalje ostaju jednako važne. Bez njih se ne mogu slijediti sve promjene u društvu te odgovoriti na potrebu za socijalnim inovacijama koja ide ruku pod ruku s temeljnim promjenama u gospodarstvu.

5.8

U toj se globalnoj perspektivi mora osigurati socijalni dijalog na razini poduzeća, sektora, države i EU-a kako bi se raspravio razvoj situacije, okvirni uvjeti u EU-u i državama članicama te načini i sredstva za odgovarajuću pripremu radne snage.

6.1

Učinak širenja poslovnih usluga predugo se zanemaruje na razini EU-a te u oblikovanju politike EU-a. Stoga je još potrebnije popraviti takvu situaciju imajući u vidu veliki skok unaprijed koji se očekuje. EGSO stoga, kao prvi korak, snažno pozdravlja izvješće Skupine na visokoj razini o poslovnim uslugama iz 2013.

6.2

Iako je Komisija uključena u postupke koji su povezani sa širokim učincima poslovnih usluga, posebice Digitalni program i projekte na području istraživanja i inovacija, nedostaje cjelokupna slika.

6.3

Poslovne usluge zaslužuju istaknuto mjesto u industrijskoj politici usmjerenoj na budućnost. Izvješće Skupine na visokoj razini treba olakšati dobivanje sveukupne slike razvoja događaja te definiranje poželjnih koraka koje treba poduzeti na razini EU-a.

6.4

Skupine na visokoj razini prepoznaje čitav niz poslovnih usluga – od profesionalnih usluga, preko tehničkih usluga do operativnih usluga podrške.

6.5

Posebno ističe činjenicu da su poslovne usluge do sada uglavnom zanemarivane u okviru Komisijinog osmišljavanja novih politika, kao i u političkim raspravama u okviru Vijeća za konkurentnost.

6.6

Osim Skupine na visokoj razini, pet radnih skupina izradilo je izvješća na temu: (i) jedinstvenog tržišta, (ii) inovacija, (iii) vještina, (iv) normi i (v) trgovine. U njima se nalaze brojne analitičke napomene i detaljni komentari o procesu koji je u tijeku na ovim tematskim područjima, kao i o poželjnim pristupima za politike i aktivnosti na razini EU-a.

6.7

Mnoge napomene i prijedlozi u izvješćima naglašavaju potrebu za detaljnim analizama na razini EU-a koja bi išla usporedno s poboljšanim i bolje usredotočenim političkim smjernicama za MSP-e, za što se EGSO, jednako kao i mnogi stručnjaci, već godinama zalaže. Ključna uloga mikro i malih poduzeća, kao i skokovit rast njihovog broja u trenutačnom industrijskom ciklusu, još jednom ističu hitnu potrebu za boljom regulativom, boljim uvjetima za inovativna partnerstva i poseban naglasak na pristupu financiranju.

6.8

Osim tradicionalnih prepreka s kojim se usluge susreću u odnosu na proizvođačku industriju treba zamijetiti da analiza pokazuje da postojeća fragmentacija jedinstvenog tržišta za robe također ima dodatne štetne učinke na prekogranični razvoj i poticanje poslovnih usluga. Europa je još daleko od uspješnog stvaranja velikog domaćeg tržišta za usluge.

6.9

U mnogim se prijedlozima za poboljšanje poslovne okoline za poslovne usluge ističe njihov izniman značaj kao poveznice između proizvođačke industrije i uslužnog sektora te stoga i za izglede jačanja proizvođačke industrije u Europi.

6.10

Stoga je rad Skupine na visokoj razini i radnih skupina, prema mišljenju EGSO-a, jako korisna polazna točka za provedbu detaljnijih analiza i za izradu konkretnih prijedloga Komisije.

15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/33

Izvjestiteljica:

An LE NOUAIL MARLIÈRE

1.1

U svom odgovoru na prvu uspješnu europsku građansku inicijativu pod nazivom „Voda i odvodnja su ljudsko pravo! Voda je javno dobro, a ne roba!” Europska komisija potvrđuje važnost ljudskog prava na vodu i odvodnju kao javnih dobara od temeljne važnosti te ponavlja da „voda nije tržišni proizvod”.

1.2

Ponajprije je potrebno izraziti zadovoljstvo zbog toga što su podrška građana ovoj europskoj građanskoj inicijativi, kao i činjenica da je Komisija prepoznala jedinstvenost i važnu ulogu usluga povezanih s vodom „pri zadovoljavanju osnovnih potreba stanovništva”, doveli do izuzimanja usluga opskrbe vodom iz direktive o koncesijama.

1.3

U širem smislu, EGSO cijeni opredjeljenje Komisije da djeluje u skladu s odredbama Ugovora koje zahtijevaju da EU ostane neutralan u odnosu na nacionalne odluke kojima se uređuje sustav vlasništva nad vodnim poduzećima. U ovom je pogledu EGSO uvjeren da nijedna odluka niti akt povezani s djelovanjem EU-a ne bi trebali ograničavati slobodu država članica da izaberu način na koji će organizirati pružanje vodnih usluga.

1.4

EGSO stoga poziva Komisiju da poduzme konkretne inicijative kako bi zajamčila dugotrajno poštivanje ovog opredjeljenja unutar svih različitih politika EU-a, kako u pogledu europskih država članica koje koriste potporu Europskog mehanizma za stabilnost tako i u sklopu trenutnih trgovinskih pregovora (poput Transatlantskog trgovačkog i investicijskog partnerstva i/ili trgovine uslugama), tako da usluge povezane s vodom jasno isključi iz navedenih trgovinskih pregovora.

1.5

Odbor prima na znanje određene pozitivne aspekte odgovora Europske komisije:

1.6

Odbor primjećuje da su vodna komunalna poduzeća po prirodi monopoli zbog ogromnih ulaganja kapitala koja iziskuju i visokih troškova prijevoza, kao što je utvrđeno u nedavnom izvješću Europske agencije za okoliš (Europska agencija za okoliš, 2003., Procjena povrata troškova putem određivanja cijene vode (Assessment of cost recovery through water pricing), Luksemburg, str. 28.). To je razlog zbog kojeg javnim vlastima treba omogućiti provođenje opće kontrole kvalitete i učinkovitosti usluga koje pružaju vodna poduzeća. U ovom okviru EGSO podržava Komisiju koja smatra da transparentnost treba igrati ključnu ulogu.

1.7

Odbor stoga poziva Komisiju da pojača svoje napore kako bi se članak 14. Okvirne direktive o vodama (informacije i savjetovanja s javnosti) u potpunosti provodio te podržava namjeru Komisije da promiče sustav usporedbe (benchmarking) vodnih službi na temelju pokazatelja gospodarske i tehničke učinkovitosti te kvalitete. Veze između razine ulaganja, prosječne cijene vode i kvalitete uvjeta rada bit će tako vidljivije i povećati će se transparentnost u sektoru.

1.8

EGSO smatra da je revizija Okvirne direktive o vodama i Direktive o vodi za piće prilika da se u njih unesu naputci i načela u vezi s načelom univerzalnog pristupa i načelom povrata troškova za vodne usluge iz Okvirne direktive o vodama. EGSO poziva Europsku komisiju da predloži zakonodavne instrumente koji će pristup vodi i odvodnji učiniti ljudskim pravom u smislu u kojem ga utvrđuju Ujedinjeni narodi i da promiče opskrbu vodom i odvodnju kao javne usluge neophodne za sve.

1.9

EGSO primjećuje da su europski građani putem potpore europskoj građanskoj inicijativi izrazili želju da sudjeluju u izradi europskih politika i da izraze svoje mišljenje o vodi kao javnom dobru i usluzi od općeg interesa. Stoga je potrebno da sve europske institucije omoguće sudjelovanje u upravljanju vodnom politikom EU-a svim zainteresiranim stranama te da organiziraju još više javnih rasprava o budućnosti vodnih resursa.

2.1

Europska građanska inicijativa, uvedena Ugovorom iz Lisabona kako bi se potaknulo veće demokratsko sudjelovanje građana u europskim pitanjima (1), omogućuje da milijun građana Europske unije iz barem sedam država članica zatraži od Europske komisije da predloži zakonodavni prijedlog na području koje je u nadležnosti EU-a. To je prvi instrument participativne demokracije na razini EU-a.

2.2

Od pokretanja europske građanske inicijative u travnju 2012. više od pet milijuna građana potpisalo je više od 20 različitih inicijativa. Europski gospodarski i socijalni odbor pozvao je više začetnika kampanja na svoja plenarna zasjedanja.

2.3

Cilj Europske građanske inicijative za vodu i odvodnju kao ljudsko pravo jest da podnese zakonodavni prijedlog koji će ostvariti ljudsko pravo na vodu i odvodnju na način kako ga prepoznaju Ujedinjeni Narodi, te koje će promovirati vodoopskrbu i odvodnju kao javne usluge neophodne za sve. Ona je predstavljena EGSO-u na njegovom plenarnom zasjedanju u rujnu 2013.

2.4

Slijedi podsjetnik na originalni tekst inicijative:

„Voda i odvodnja su ljudsko pravo!”

Pozivamo Komisiju da podnese zakonodavni prijedlog koji će ostvariti ljudsko pravo na vodu i odvodnju na način kako ga prepoznaju Ujedinjeni Narodi, te koji promovira vodoopskrbu i odvodnju kao javne usluge neophodne za sve.

Europsko pravo trebalo bi zahtijevati od vlada da osiguraju odvodnju i opskrbljuju sve građane čistom pitkom vodom u dovoljnim količinama. Zahtijevamo da:

2.5

Nakon što je Komisija validirala 1 6 59  543 potpisa u 13 država članica, Europski je parlament 17. veljače 2014. organizirao javno saslušanje Građanskog odbora Europske građanske inicijative za vodu, na koje je EGSO također bio pozvan. Istog je dana potpredsjednik Europske komisije g. Maroš Šefčovič također primio Građanski odbor Inicijative.

2.6

Europska je komisija u komunikaciji od 19. ožujka 2014. objavila svoj službeni odgovor na prvu uspjelu europsku građansku inicijativu (ECI), koja ju je pozivala da „ostvari ljudsko pravo na vodu i odvodnju u europskom zakonodavstvu.”

2.7

Na Dan Europske građanske inicijative održan 15. travnja 2014. EGSO je organizirao konferenciju pod nazivom „Izgradnja uspjeha” i pozvao još jednom Građanski odbor Inicijative za vodu na sudjelovanje te se tijekom konferencije „impresivan broj voditelja kampanja u okviru ECI-ja i zainteresiranih strana iz raznih institucija i organizacija susreo u EGSO-u kako bi razmotrio dosada stečena iskustva te sastavio popis preporuka u cilju poboljšanja učinkovitosti i pristupačnosti ovog instrumenta izravne demokracije”.

3.1

ECI se, kao instrument za poticanje javne rasprave i izgradnje mreža građana, pokazao snažnim i uspješnim.

3.2

Prepreke koje treba ukloniti nalaze se u pravilima provedbe (2) koje treba revidirati jer ne odgovaraju pravoj prirodi ECI-ja. Tim pravilima se nameću obaveze usporedive s onima koje zahtijevaju pravno obvezujući instrumenti izravne demokracije čiji bi pravni utjecaj odgovarao referendumu (osobni podaci, mogući odvraćajući učinak, nesrazmjerno složeni postupci) te se zbog njih organizatori moraju nositi s nesrazmjernim zakonskim uvjetima koji se razlikuju od jedne države članice do druge. Ona ograničuju opseg predmeta koje je moguće legalno prijaviti na one za koje Komisija sama prosudi jesu li u njezinoj nadležnosti.

3.3

Maksimalna duljina teksta prijavljene inicijative, uključujući naslov, predmet i opis, iznosi 800 znakova, što je navelo Komisiju da utvrdi da u Inicijativi nema konkretnih prijedloga!

3.4

Mnogi europski građani izgubili su nadu u izražavanje svog mišljenja u Europi i o Europi. Buduća bi Europska komisija trebala biti svjesnija toga.

3.5

Kao dio Ugovora o EU-u (članak 11. stavak 4.), ovaj je instrument jedini zakonski alat kojim raspolažu obični europski građani kako bi utjecali na politički plan EU-a. Europski parlament i Vijeće će 2015. godine trebati revidirati ova provedbena pravila te izvući pouke iz prvih kampanja.

4.1

Odbor sa zadovoljstvom utvrđuje da je europska građanska inicijativa „Voda i odvodnja su ljudsko pravo!” natjerala europske institucije da se posvete brigama europskih građana i zaključe da one prelaze uobičajena zakonska razmatranja Komisije; također izražava zadovoljstvo jer je Komisija odlučila izuzeti usluge opskrbe vodom i odvodnje iz direktive o koncesijama.

4.2

Komisija s razlogom podsjeća na obaveze država članica u vezi s usvajanjem mjera namijenjenih pružanju pomoći ljudima kojima je ona potrebna.

4.3

Također je svjesna da je nadležna za definiranje nekih osnovnih načela u pogledu politika određivanja cijena vode u državama članicama te podsjeća na odredbe članka 9. Okvirne direktive o vodama kojim se uspostavlja načelo pokrivanja svih troškova.

4.4

Međutim, u svom odgovoru na očekivanja koja je izrazilo više od 1,6 milijuna ljudi (1,9 milijuna skupljenih potpisa), Komisija nije pokazala istinsku ambiciju te nije izradila novi prijedlog za uspostavu instrumenta EU-a kojim bi se priznalo ljudsko pravo na vodu.

4.5

Odbor na temelju konkretnih primjera iz različitih europskih gradova smatra da obaveza usvajanja odgovarajućih politika određivanja cijene vode u cilju očuvanja vodnih resursa može i mora biti usklađena s ključnom potrebom da se jamči univerzalni pristup tim resursima putem odgovarajućih mehanizama solidarnosti.

4.6

EGSO smatra da je revizija Okvirne direktive o vodama i Direktive o vodi za piće prilika da se u njih unesu naputci i načela u vezi s načelom univerzalnog pristupa i načelom povrata troškova za vodne usluge iz Okvirne direktive o vodama.

4.7.1

Odbor ističe da je iznenađen da je odgovor na građansku inicijativu ovog opsega bio samo prijedlog javnog savjetovanja o kvaliteti pitke vode, što je uobičajena metoda savjetovanja koja je korisna, no ne odgovara ECI-ju.

4.8.1

Odbor sa zadovoljstvom utvrđuje da je Komisija shvatila nužnost transparentnosti u postupku donošenja odluka u vezi s upravljanjem vodom na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini.

4.8.2

S obzirom na vitalni značaj vode, potrebno ju je čuvati kao osjetljiv resurs i javno dobro. U obzir treba uzeti da je upotreba vode od ključnog značenja za ispunjavanje osnovnih ljudskih potreba. Europska komisija bi morala razumjeti da je pristup vodi i odvodnji i opskrbu vodom u dovoljnim količinama potrebno priznati kao temeljno ljudsko pravo jer su od bitnog značenja za život i dostojanstvo; time će ih se trajno izostaviti iz trgovinskih pravila unutarnjeg tržišta tako što će se predložiti njihova prekvalifikacija u negospodarske usluge od općeg interesa (3).

4.8.3

Za proizvode koji su nužni za preživljavanje ljudi potreban je poseban pristup i trebalo bi ih izostaviti iz okvira slobodne trgovine. Unatoč službenim tekstovima u kojima stoji da „voda nije komercijalni proizvod” ili da „svi ljudi imaju pravo na prehranu”, i danas svjedočimo privatizaciji izvora vode, spekulacijama širokih razmjera s osnovnim prehrambenim proizvodima i opsežnom prisvajanju poljoprivrednog zemljišta. Te pojave neposredno ugrožavaju egzistenciju najugroženijih osoba.

4.8.4

Odbor poziva Europsku komisiju da na ovu građansku inicijativu odgovori konkretnim i obvezujućim mjerama, što nije uradila u svojoj komunikaciji. Posebice, u pravno obvezujućem europskom tekstu trebalo bi izričito stajati da cilj gospodarenja vodnim resursima i povezanim uslugama ne smije biti zarada. U suprotnome, izjava „voda je javno dobro” nema smisla.

4.9.1

Odbor se zalaže za usvajanje europskog instrumenta za priznavanje ljudskog prava na vodu i odvodnju, kako je to u srpnju 2010. definirao UN, koji je – uz članak 14. UFEU-a o uslugama od općeg gospodarskog interesa i Protokol br. 26 o uslugama od općeg interesa – jedan od temelja europske građanske inicijative; također se zalaže za to da Europska komisija preporuči državama članicama da to pravo ispune putem usluga od općeg negospodarskog interesa te da pri tome poštuju neutralnost realizacije usluge, odvojene od komercijalne upotrebe na industrijskom ili poljoprivrednom području.

4.10.1

Za razvojnu politiku i financijske obaveze EU-a bilo bi korisno da se mogu čvrsto osloniti na to da države članice EU-a priznaju to ljudsko pravo, kao što je to UN uradio u srpnju 2010. godine, posebice zbog postizanja što veće učinkovitosti jer bi povezivanje razvojne politike i politike pomoći na tom području s ljudskim pravom olakšalo borbu protiv korupcije i pojačalo angažman operatera-podugovaratelja. Odbor potiče i podržava cjeloviti pristup i stvaranje sinergije između vode i sigurnosti hrane. Što se tiče sinergije između vode i energije, Odbor očekuje predložene mjere kako bi prosudio jesu li u skladu s duhom ECI-ja u smislu zaštite vode kao javnog dobra.

Javno zdravlje također treba biti u središtu preokupacija, posebice kroz realizaciju odvodnje gdje god nedostaje, iako je to za pružatelje usluga manje zanimljivo.

4.11.1

Odbor odobrava nastojanja Komisije da se ova neprofitna partnerstva u vodnom sektoru bolje promiču kako bi se ojačao potencijal prijenosom iskustava i strukovnog znanja između komunalnih poduzeća na području distribucije vode i odvodnje, lokalnih vlasti i ostalih dionika u vodnom sektoru, te ponovno naglašava da je potrebno da inovacije i rezultati istraživanja i razvoja koji su primili državnu potporu u sklopu 7. okvirnog programa, budu stavljeni na raspolaganje neprofitnom sektoru, poduzećima socijalne i solidarne ekonomije, općinama itd (4).

4.12.1

Kako bi podržao ciljeve održivog razvoja koji trebaju zamijeniti Milenijske ciljeve nakon 2015. godine i koji će biti sveopći, EU bi trebao osigurati usklađenost s tim budućim ciljevima i biti svjestan da 1 do 2 milijuna europskih građana još uvijek nema pristup vodnim resursima. U cilju poboljšanja situacije EU mora svoje države članice bolje upoznati s odgovarajućim informacijama (o beskućnicima, Romima i neodgovarajućim životnim uvjetima).

4.13

Odbor odobrava nastojanja Komisije na području kvalitete vode, transparentnosti upravljanja i uspostavljanja strukturiranijeg dijaloga između zainteresiranih strana, no ističe da ni to ne odgovara na pitanja koja je građanska inicijativa postavila u vezi s univerzalnosti ovog ljudskog prava, odnosno toga da svi građani i stanovnici moraju imati pristup minimalnoj količini vode potrebnoj za život, bez obzira na njihovu stambenu, profesionalnu ili drugu situaciju.

4.14

Europska komisija napominje da je zakonodavstvo EU-a uvijek vodilo računa o posebnosti vodnih usluga i odvodnje te o posebnoj ulozi koju igraju u zadovoljavanju osnovnih potreba građana.

Odbor smatra da njihova uloga nije samo važna, već je i vitalna te s obzirom da se radi o osnovnim potrebama, insistira da one budu zadovoljene u okviru javnih usluga od općeg negospodarskog interesa.

4.15

EGSO je državama članicama i europskim institucijama preporučio da učvrste ovu politiku s obzirom da je voda osnovno vitalno dobro za građane, industriju, poljoprivredu kao i za lokalne vlasti. U svim europskim politikama trebalo bi joj posvetiti najveću važnost te istaknuti izazove povezane s borbom protiv siromaštva, temeljnim pravima europskih građana, javnim zdravljem, socijalnom uključenosti i kohezijom.

4.16

EGSO preporučuje da se:

4.17

EGSO nadalje:

4.18

Politika vode i odvodnje mora se ugraditi u politiku održivog razvoja čime će omogućiti da se zadovolje sadašnje potrebe stanovništva za vodom, kao i njezino očuvanje za buduće generacije.

15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/39

Izvjestiteljica:

gđa Laure BATUT

Suizvjestiteljica:

gđa Eve PÄÄRENDSON

1.1.1

Europska unija i Japan zajedno predstavljaju više od jedne trećine svjetske trgovine. Partnerstvo s ambicioznim, sveobuhvatnim i međusobno korisnim sporazumom o slobodnoj trgovini i sporazumom o gospodarskom partnerstvu između Europske unije i Japana potaklo bi međusobnu trgovinu i ulaganja, a moglo bi i poboljšati njihova gospodarstva, povećati mogućnost zapošljavanja te učvrstiti međunarodna pravila i norme. Njihovi građani otvoreni su za ravnopravnu podjelu očekivane koristi, ali istovremeno pomno paze jer ne žele da im se standardi snize.

1.1.2

EGSO pozdravlja te pregovore o sporazumima o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu s Japanom, a pogotovo odluku da se s njima nastavi i nakon revizije prve godine. Međutim, Odbor izražava žaljenje zbog nedovoljne transparentnosti i količine informacija o tekućim pregovorima. Budući da su promicanje i zaštita interesa potrošača ključno sredstvo u osiguranju široke podrške javnosti za sporazum, poziva na provedbu savjetodavnih mehanizama sličnih onima koji se primjenjuju u okviru pregovora o Partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja (TTIP) kako bi se osiguralo da civilno društvo bude bolje obaviješteno o usporednim prednostima koje bi otvaranje tržišta između EU-a i Japana donijelo dionicima. U vezi s tim, EGSO potiče obje strane da transparentnost i informiranje o pregovorima povećaju uspostavom službenog mehanizma za informiranje civilnog društva i sustava savjetovanja u okviru sporazuma. Nadalje, Odbor ističe da su poduzeća s obje strane već imala koristi od poslovnog okruglog stola EU-a i Japana kao platforme za sudjelovanje i savjetovanje.

1.2.1

EGSO insistira da ga se u potpunosti informira o reviziji studije učinka iz 2012. godine. Zahtijeva da ga se čim prije obavijesti o rasporedu provedbe, pogotovo što se tiče usklađivanja tehničkih normi, te smatra da bi se, prije donošenja ikakve odluke, na svim službenim jezicima EU-a trebao objaviti dokument precizniji od analize učinka.

1.2.2

EGSO poziva Europsku uniju da učini sve što može kako bi osigurala:

S obzirom na to da je rješavanje sporova između ulagača i zemalja vrlo osjetljivo pitanje i da se mišljenja raznih dionika bitno razlikuju, EGSO pozdravlja javno savjetovanje koje je pokrenula Komisija u vezi s pregovorima o transatlantskoj trgovini, i s velikim zanimanjem očekuje ishod (1). EGSO smatra da bi se, imajući na umu snagu japanske demokracije, prikupljanjem mišljenja japanskih dionika o ovoj temi moglo pribaviti informacije i olakšati pregovore.

1.2.3

Dijalog između civilnih društava Japana i EU-a u velikoj će mjeri doprinijeti sporazumima o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu. Odbor preporuča da se, po uzoru na prethodne sporazume koje je nedavno sklopila Europska unija, u sklopu sporazuma o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu između EU-a i Japana uspostavi zajedničko savjetodavno tijelo i da predstavnici tih dvaju civilnih društava o njegovoj ulozi rasprave tijekom pregovora. Njemu treba dati mogućnost razmatranja svih područja sporazuma kako bi mogao iznijeti svoj stav. Odbor preporuča da EGSO, kao savjetodavno tijelo EU-a koje predstavlja interese organiziranog europskog civilnog društva, imenuje barem polovicu europskih članova.

1.2.3.1

EGSO je uspostavio izvrsne kontakte s organizacijama koje predstavljaju Japanske zaposlenike, poslodavce, poljoprivrednike, zadruge, potrošače, NVO-e, neprofitne organizacije i sveučilišta (2). Sa svojim odborom za praćenje Japana, nalazi se na vodećem položaju za promicanje dijaloga i savjetovanje na obje strane.

2.1.1

EU i Japan odlučili su ojačati veze otvaranjem pregovora o sporazumima o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu. Paralelno se pregovara i o Sporazumu o strateškom partnerstvu (3). Odbor pozdravlja pozitivan rezultat revizije prve godine i odluku da se nastavi s pregovorima. Ako se pretpostavke obistine, izvoz iz EU-a u Japan trebao bi se povećati za 30 %, EU-ov BDP za 0,8 %, a u EU-u bi se trebalo otvoriti 4 00  000 novih radnih mjesta. Japanski BDP povećao bi se za 0,7 %, njegov izvoz u Europu za 24 %, a Sporazum bi naglasio i veliku ulogu EU-a u trgovini i ulaganju u Istočnoj Aziji (4).

2.1.2

EU i Japan dijele mnoge zajedničke vrijednosti i načela, uključivši demokraciju, pravnu državu, ljudska prava i tržišno gospodarstvo obogaćeno tehničkim znanjima i iskustvom, a suočavaju se i sa sličnim izazovima (tj. starenjem stanovništva i opadanjem broja stanovnika) pa moraju naći nove izvore rasta i radnih mjesta.

2.1.3

Međutim, iako tijela civilnog društva u dvjema regijama i njihovi savjetodavni mehanizmi nisu lako usporedivi (5), sve češći dijalog između njih u velikoj bi mjeri doprinio svakom sporazumu. EU je socijalni i civilni dijalog postavio kao kamen temeljac svog društvenog modela tako što mu je omogućio institucijski okvir, a Japan prepoznaje važnost civilnog društva u širem smislu (Vijeće za politiku radnih odnosa, Forum dionika).

2.2

U Japanu se, kao i u EU-u, poduzimaju mjere za poticanje gospodarstva (6). Japanski javni dug trenutno iznosi gotovo 230 % njegovog BDP-a. Tečaj jena doveo je njegov izvoz u nepovoljan položaj, a nakon trostruke katastrofe u Fukushimi maloprodaja je u jednoj godini pala za 2,3 % (veljača 2013. g.).

2.2.1

Bilateralni sporazumi o slobodnoj trgovini otvaraju Japan svjetskoj trgovini i doveli su do stvaranja zona regionalne integracije. Od 2002. godine, Japan jer zaključio brojne bilateralne sporazume, ne samo s Azijom već i s Latinskom Amerikom i Švicarskom. Trenutačno pregovara o trilateralnom sporazumu s Kinom i Republikom Korejom. Osim toga, sudjeluje u pregovorima o Transpacifičkom partnerstvu (TPP).

2.2.2

Japan i EU već su potpisali neke važne sporazume koji olakšavaju trgovinske postupke na području telekomunikacija, kemijskih i farmaceutskih proizvoda, mjera koje narušavaju tržišno natjecanje, znanosti i tehnologije te upravne suradnje i pomoći (7).

3.1

Kad se gospodarski rast pokušava postići putem globalizirane trgovine, postoji opasnost od posljedica po okoliš (8). U svom mišljenju koje se bavi pregovorima o novim trgovinskim sporazumima (9), Odbor je naglasio da je od suštinske važnosti da se u trgovinske pregovore EU-a uključi poglavlje o trgovini i održivom razvoju koje će sadržavati odredbe koje se tiču društva i ekologije i civilnom društvu dati ključnu ulogu nadzora.

3.2

Pregovori EU-a i Japana o sporazumima o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu objema stranama pružaju mogućnost da na međunarodnoj razini ponovo potvrde svoju obvezu da će raditi na tri stupa održivog razvoja: gospodarskom rastu, socijalnom razvoju i zaštiti okoliša. Ti elementi čine središnji dio svih EU-ovih trgovinskih pregovora i svakog sporazuma sklopljenog nakon potpisivanja sporazuma o slobodnoj trgovini s Republikom Korejom (10). Biološka raznolikost, klimatske promjene, ribarstvo, šumarstvo te biljni i životinjski svijet prioriteti su za EU i za cijeli svijet. Strane trebaju također ponovo izraziti svoju predanost multilateralnim sporazumima na području okoliša.

3.3

Svaki novi sporazum trebao bi ponovo istaknuti prava država članica EU-a i Japana da donose zakone i definiraju prioritete na području održivog razvoja te ih potaknuti da poštuju standarde zaštite radnika i okoliša u skladu sa svojim obvezama prema međunarodnim standardima i sporazumima na ta dva područja.

3.4

Sporazumi o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu (11) pružit će priliku da se ta obveza ponovo potvrdi (zahvaljujući mogućoj ratifikaciji i učinkovitoj provedbi konvencija MOR-a) (12) te da se unaprijede bilateralni dijalog i suradnja na pitanjima vezanima uz rad, uključujući na područjima obuhvaćenima Programom za dostojanstveni rad.

3.4.1

EGSO, kao predstavnik čitavog europskog civilnog društva, naglašava činjenicu da korist od sporazuma o gospodarskom partnerstvu i o slobodnoj trgovini možda neće jednako osjetiti (13) sve države članice ili svi sektori (14).

3.4.2

Dok se povećanje broja radnih mjesta (u %) u EU-u očekuje u sektorima električnih strojeva, poljoprivrede, šumarstva, ribarstva, prerađenih prehrambenih proizvoda, osiguranja i građevinarstva, malo se smanjenje može očekivati u sektoru kemikalija, motornih vozila, metala i metalnih proizvoda te zračnog prijevoza (15). Te probleme potrebno je procijeniti već u ranim fazama kako bi se mogle uspostaviti odgovarajuće mjere podrške i prekvalifikacije. Važno je da se koristi ravnomjerno rasporede između poduzeća, zaposlenika, potrošača i šireg civilnog društva, a da se istovremeno poduzmu mjere opreza protiv većih poremećaja i osigura mogućnost kompenzacije u slučaju da do njih dođe (16).

4.1.1

EGSO, koji uvijek ima zadovoljstvo biti glavnim sugovornikom Komisije za svoje dosjee, izražava žaljenje zbog nedovoljne transparentnosti tekućih pregovora, a koju su primijetili dionici obiju strana. Mandat Komisije nije predočen javnosti, iako bi pregovori trebali biti što je moguće otvoreniji i transparentniji. Brojne europske i japanske organizacije civilnog društva također se žale da su dobile tek neznatnu količinu informacija o pregovorima. To utječe na sadržaj pregovora i na mogućnost da civilno društvo iznese svoj stav o tom pitanju. Kao što znamo, uključenost civilnog društva ne bi poboljšala samo naše uzajamno razumijevanje, već bi i sa stručnog aspekta poboljšala kvalitetu tekućih pregovora o sporazumima o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu.

4.1.2

Europski građani pozivaju na primjenu tekstova EU-a, koji uspostavljaju načelo transparentnosti. EGSO zahtijeva da se relevantnim dionicima tekstovi dostave što je ranije moguće.

4.1.3

Imajući na umu legitimne zahtjeve europskih građana da se zajamči potpuna transparentnost u trgovinskim pregovorima, EGSO skreće pažnju Vijeća i Komisije na strogu i ujednačenu primjenu članka 218. UFEU-a, a naročito stavka 10.: „Europski se parlament odmah i u potpunosti izvješćuje o svim fazama tog postupka”.

4.1.4

EGSO Europskoj komisiji preporuča da za pregovore EU-a i Japana o sporazumima o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu uspostavi model za savjetovanje civilnog društva sličan modelu koji se upotrebljava za pregovore EU-a u vezi s TTIP-om (sastanak s dionicima nakon svake runde pregovora, uspostava savjetodavne skupine sastavljene od predstavnika civilnog društva u koju bi trebali biti uključeni i članovi EGSO-a). Odbor uviđa da sličan mehanizam postoji i u transpacifičkim pregovorima u koje su uključeni SAD i Japan.

4.2.1

Kao što je ranije navedeno, svi sporazumi o slobodnoj trgovini koje je EU nedavno zaključila sadrže poglavlje o trgovini i održivom razvoju (17) pri čemu civilno društvo ima ključnu ulogu nadzora (sastoji se od neovisnih i predstavničkih organizacija s uravnoteženom zastupljenošću predstavnika poduzeća, zaposlenih i drugih dionika). EGSO podržava korake koje je Komisija poduzela kako bi jedno takvo poglavlje uvrstila u sporazum s Japanom.

4.2.2

Japanske vlasti žele uvesti stabilan rast pomoću održivog razvoja (vidi „Abenomiku”) (18). U sporazume o slobodnoj trgovini koje je Japan zaključio s partnerima u Aziji uključene su odredbe o uspostavi pododbora zaduženog za praćenje učinka sporazuma na poslovni okoliš. Iako se opseg i modaliteti razlikuju, Europska unija i Japan upoznati su s načelom praćenja učinka sporazuma o slobodnoj trgovini pa EGSO stoga potiče uključivanje važnog poglavlja o trgovini i održivom razvoju.

4.2.3

Japanska vlada uspostavila je određeni broj unutarnjih multilateralnih odbora za savjetovanje poduzeća o utjecaju sporazuma o slobodnoj trgovini na poslovno okruženje, a postoje i savjetodavna tijela za povezivanje, s jedne strane, predstavnika vlade i zadruga te, s druge, predstavnika vlade i sindikata. Osim toga, postoje i druga tijela širokog dosega poput Foruma dionika koji se bavi društvenom odgovornošću za održivu budućnost (MSF) (19) ili Vijeća za politiku radnih odnosa.

4.3

Gospodarski i društveni model EU-a „stavlja (…) naglasak na čvrste institucijske ustroje za upravljanje pitanjima gospodarstva, zapošljavanja, okoliša te socijalnim pitanjima (…), na snažan socijalni i civilni dijalog te na ulaganja u ljudski kapital i kakvoću zaposlenja” (20). Odbor primjećuje da taj model odražava vrijednosti Unije i da ga sve njegove institucije trebaju promicati u svim svojim politikama.

4.3.1

Odbor pozdravlja obveze EU-a na međunarodnoj razini (21):

4.3.2

Kada je riječ o sporazumu o slobodnoj trgovini s Japanom, Europski parlament je predložio Komisiji da se usredotoči na osnovne standarde koji se odnose na zakon o radnim odnosima i predvidi ambiciozno poglavlje o održivom razvoju kao i „jedan forum civilnog društva koji će pratiti i komentirati njegovu provedbu”. EGSO insistira da se s njime savjetuje i te preporuke provedu.

4.4

EGSO podsjeća Komisiju da je objavila vodič za transparentnost u trgovinskim pregovorima EU-a, u kojem se kaže da „njihov rad može biti uspješan samo ako ispune očekivanja europskih građana” te da „mišljenje civilnog društva igra ključnu ulogu u pripremnoj fazi pregovora” (23).

EGSO bi nadasve želio:

4.5

Gotovo svi predstavnici organizacija europskog i japanskog civilnog društva s kojima se savjetovalo (24) založili su se za uspostavu takvog zajedničkog tijela za praćenje u sklopu budućeg sporazuma o slobodnoj trgovini.

4.5.1

Mehanizme za praćenje treba razviti uzimajući u obzir postojeće ustroje i dosadašnja iskustva EU-a i Japana. EGSO želi sudjelovati u određivanju uloge, opsega nadležnosti i sastava savjetodavne skupine EU-a i zajedničkog tijela za praćenje. Potrebno je savjetovati se sa svim dionicima i EGSO mora biti jedan od osnovnih čimbenika u tom procesu.

4.5.2

Strukturirani dijalog među predstavnicima civilnog društva EU-a i Japana dodat će važnu, između ostalog kulturnu, dimenziju sporazumima o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu. EGSO stoga smatra da je od najveće važnosti održavati čvrste veze sa svojim japanskim kolegama kako bi osigurao da oblik, opseg nadležnosti i sastav budućeg zajedničkog mehanizma za praćenje zadovolji očekivanja obiju strana.

5.1.1

Odbor pozdravlja činjenicu da je u lipnju 2014. (25), pozitivni izvještaj o postignutom napretku omogućio Vijeću Europske unije da nastavi s pregovorima.

5.1.2

Cilj sporazuma je povećati pristup tržištu i osigurati dosljednost propisa te tako promicati razvoj međusobne trgovine i uzajamnih ulaganja. Njime bi se trebali ubrzati održivi rast i stvaranje dodatnih i boljih radnih mjesta, povećati izbor koji potrošačima stoji na raspolaganju te razviti konkurentnost i produktivnost obaju gospodarstava.

5.1.3

Europska unija prvenstvo daje ukidanju necarinskih prepreka (NTB). Komisija u svojoj ocjeni učinka (26) ukazuje da te prepreke često imaju kulturne izvore, a protekcionističke ishode. EGSO napominje da ih je teško promijeniti jer se temelje na standardima koji se, iako vrlo visoko postavljeni, neprekidno mijenjaju. Oni ponekad štite cijele sektore, poput japanskog željezničkog sektora.

5.2.1

Uklanjanje carinskih prepreka mora obuhvatiti sve proizvode i ne smije isključiti poljoprivredne i prerađene proizvode, motorna vozila, koja se smatraju „osjetljivom robom”, kao ni kemijske i farmaceutske proizvode. Eventualno je potrebno predvidjeti odgovarajuća prijelazna razdoblja.

5.2.2

Trgovina bi se poticala uzajamnim priznavanjem certificiranih proizvoda na temelju toga što bi imali slične ili iste standarde proizvoda te suradnjom na usklađivanju propisa i sustava kad god je to moguće. Međutim, od ključne će važnosti biti da se osigura da takva suradnja na uspostavi novih svjetskih standarda te iste standarde ne snizi.

5.2.3

Necarinske prepreke (NTB), koje djeluju kao kočnica na izvoz iz EU-a koriste se kao skrivene protekcionističke mjere. Njih treba smanjiti ili ukloniti, naročito ako su već identificirane tijekom pregovora, a standarde ponovo uskladiti s međunarodnim standardima.

5.3.1

S obzirom da i u Japanu i u Europi MSP-ovi čine 99 % gospodarstva i 70-80 % radnih mjesta, EGSO poziva Komisiju da na takva poduzeća obrati posebnu pozornost.

5.3.2

Budući da MSP-ovi zbog svoje veličine imaju ograničena sredstva, pa i kada se bave vladinim i trgovinskim propisima, može se očekivati da će imati koristi od sporazuma o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu između EU-a i Japana, a naročito od racionalizacije propisa i smanjenja administrativnih troškova. Međutim, treba im pomoć da svladaju prepreke vezane uz bilo kakav veći međunarodni angažman: jezične prepreke, različite poslovne kulture, visoke troškove prijevoza, manjak osoblja s potrebnim vještinama i informacija o stranim tržištima te nedostatak financijskih izvora.

5.3.3

Kako bi se do maksimuma iskoristile prednosti sporazuma o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu između EU-a i Japana, bit će ključno da obje strane u sporazumu porade na većem osvještavanju MSP-ova o postojećim uslugama i programima za potporu (27) koje im nude Centar za industrijsku suradnju EU-a i Japana (28) i Japanska organizacija za vanjsku trgovinu (JETRO) (29), a posebice o novim poslovnim prilikama koje bi se putem ovog sporazuma trebale otvoriti. Na primjer, europske MSP-ove mogli bi zanimati japanski IKT, zdravstvo (30) te sektori usluga i obnovljive energije te organske (31) i gurmanske hrane.

5.4.1

Iako bi liberalizacija tržišta zajamčila nove prilike za poljoprivredne prehrambene proizvode obaju partnera (povećanje od 200 %), poljoprivreda je jedno od najspornijih poglavlja u ovim pregovorima. Japanski poljoprivredni sektor može jamčiti samo 40 % samodostatnosti u opskrbi hranom i u njemu vlada izuzetna zabrinutost. Japanski poljoprivrednici traže da se iz carinskih ograničenja u svim pregovorima sa stranim zemljama izuzme pet vrsta proizvoda: rižu; govedinu i svinjetinu; mlijeko i mliječne proizvode; pšenicu i ječam; šećer i zaslađivače. U EU-u se smatra da bi mogućnost izvoza povećane količine prerađenih prehrambenih proizvoda predstavljalo izuzetnu priliku, naročito ako bi Japan ukinuo većinu svojih necarinskih prepreka.

5.4.2

EGSO bi želio da se uključi i pitanje prava intelektualnog vlasništva (32) kako bi se na pravičan način zaštitile europske inovacije. Pitanje zaštićenih oznaka zemljopisnog porijekla vrlo je problematično u raspravama. Zaštita kvalitetnih poljoprivrednih proizvoda kao intelektualnog vlasništva može predstavljati skrivenu prepreku uvozu. U okviru WTO-a, Europska unija i Japan već su zauzeli različite pristupe: Unija je željela proširiti područje primjene zaštićenih oznaka zemljopisnog porijekla kako bi osigurala višu razinu obvezujuće zaštite (sporazumi o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva – prijedlog EU-a iz 1998. g.), dok je Japan, zajedno sa SAD-om (1999. g.), predložio da članovi obavijeste WTO o svojim oznakama zemljopisnog porijekla kako bi se osnovala banka podataka koja bi poslužila kao izvor informacija drugim članovima, ali bez obveze. EGSO smatra da je to vrlo važno pitanje koje se mora pažljivo rješavati tijekom pregovora.

5.5.1

Japanski poljoprivrednici i potrošači u velikoj su mjeri uključeni u zadružni pokret, koji pruža uzajamno osiguranje i bankovne usluge. Dok oni liberalizaciju usluga vide kao opasnost, ona mnogima drugima predstavlja značajne mogućnosti, naročito tzv. „srebrnoj ekonomiji”. Usluge pružaju odlučujuću priliku za značajan porast trgovine.

5.5.2

U bruto vrijednostima, u 2012. godini EU27 izvezao je u Japan usluga u vrijednosti od 24,2 milijarde eura, dok je uvoz iz Japana iznosio 15,6 milijardi eura, što za EU27 predstavlja dobit od 8,6 milijardi eura – pri čemu treba uzeti u obzir da Japan ima četiri puta manje stanovnika od EU-a. Gotovo sve japanske organizacije s kojima se savjetovalo, a spomenule su liberalizaciju usluga, usprotivile su se „negativnom popisu”, na temelju kojeg bi se sve usluge koje tekstom sporazuma nisu izričito isključene mogle uključiti u trgovinu. Iako se poljoprivrednici i potrošači protive negativnom popisu, poduzeća ga jako podupiru. Taj bi negativni popis javnim vlastima smanjio prostor djelovanja. Buduće bi usluge automatski potpale pod liberaliziranu domenu. EGSO podržava neograničeno pravo država da donose propise koji su u javnom interesu.

5.6.1

Europskim poduzećima važno je da dobiju pristup japanskom sustavu javne nabave uklanjanjem prepreka koje se temelje na standardima, uspostavom transparentnih postupaka i pružanjem obavijesti jednakih za sve dionike, okončanjem vrlo osjetljivih ograničenja na željezničkom tržištu i stvaranjem sustava za internetski pristup podacima. Povrh već iskazane političke obveze, stvarni pregovori zahtijevaju pravnu stabilnost standarda.

5.6.2

Bit će neophodan reciprocitet u pogledu poštenog tržišnog natjecanja. Odbor smatra da sporazum treba posve razjasniti oblike odobrenja koje svaka od strana u sporazumu dodjeljuje za državne potpore i poticaje.

5.6.3

Europska unija, države članice i Japan moraju biti u stanju zadržati mogućnost daljnjeg financiranja ciljeva od općeg interesa, postavljenih u skladu s njihovim demokratskim postupcima, koji između ostaloga uključuju socijalni sektor, okoliš i javno zdravstvo. U pogledu javnih usluga, EU je obvezana Ugovorima.

5.7.1

Godine 2012. izravna strana ulaganja EU27 u Japan iznosila su 434 milijuna eura, dok su japanska izravna strana ulaganja u EU27 iznosila 3  374 milijuna eura (34). Budući da je glavno načelo sporazuma o slobodnoj trgovini i gospodarskom partnerstvu uzajamnost, ako sporazum dovede do gubitaka radnih mjesta, EGSO poziva Komisiju da bude na oprezu i da za kompenzaciju tih radnih mjesta razmotri upotrebu Europskog globalizacijskog fonda. EGSO također smatra da se može pokazati neophodnim da se na prikladan način nadoknade gubici koje su poduzeća pretrpjela u ljudskim resursima i tehnologiji, a koji su se ranije financirale iz javnih fondova.

5.7.2

EU i Japan trebali bi preispitati svoje propise o ograničenju vlasništva, o izdavanju dozvola, nadzoru i olakšavanju ulaganja.

5.7.3

EGSO konstatira da u Japanu i EU-u pravo i sudovi omogućuju pravično rješavanje sporova u okviru redovnih postupaka; države članice EU-a i Japan ulagačima nude širok raspon institucijskih i pravnih jamstava. S obzirom na to da je rješavanje sporova između ulagača i zemalja vrlo osjetljivo pitanje i da se mišljenja raznih dionika bitno razlikuju. EGSO pozdravlja javno savjetovanje koje je Komisija pokrenula u vezi s pregovorima o transatlantskoj trgovini i želio bi da se slična inicijativa provede i u Japanu kako bi se u obzir uzeli i stavovi japanskih dionika.

5.7.4

EGSO predlaže da se, jednom kad Komisija postavi uvjete i procijeni rezultate, potakne široki dijalog o rješavanju sporova. Odbor već izrađuje nacrt mišljenja o tome.

5.7.4.1

U svakom slučaju, nikakva odredba o rješavanju sporova na području ulaganja ne bi smjela države članice EU-a spriječiti da donose zakone u javnom interesu i provode ciljeve javne politike. Pojmove „ulaganje” i „pravedno i nepristrano postupanje” treba jasno definirati. To bi trebalo biti učinjeno u sklopu pregovora.

15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/48

Izvjestitelj:

Andrzej ADAMCZYK

1.1

EGSO treba aktivno promicati političku, društvenu i gospodarsku konsolidaciju Ukrajine, uključujući mirno rješenje trenutnog sukoba u regijama Donjeck i Lugansk. Aktivnosti EGSO-a u Ukrajini poduprijet će proces demokratizacije, teritorijalni integritet te socijalni i civilni dijalog svih dionika koji imaju javni legitimitet i prepoznatljivost.

1.2

EGSO namjerava pozvati na suradnju širok raspon ukrajinskog civilnog društva te uključiti i sve one koji sa skepsom ili neprijateljski gledaju na nedavne političke promjene i približavanje EU-u.

1.3

Također se preporuča daljnji razvoj suradnje na bilateralnim temeljima između partnerskih organizacija u EU-u i onih u Ukrajini, s posebnim naglaskom na izgradnji kapaciteta, najboljim praksama te jačanju socijalnog i civilnog dijaloga.

1.4

Prema odredbama Sporazuma o pridruživanju, EGSO treba pridonijeti stvaranju zajedničke Platforme civilnog društva koju bi činili članovi EGSO-a i predstavnici ukrajinskog civilnog društva. Slično tijelo osnovat će se na temelju odredbi sporazuma o Detaljnom i sveobuhvatnom području slobodne trgovine (DCFTA) s ciljem ispunjavanja zahtjeva o uspostavi mehanizma praćenja za civilno društvo. Oba tijela trebala bi što čvršće surađivati.

1.5

EGSO će osmisliti aktivnosti informiranja o posljedicama koje provedba Sporazuma o pristupanju može imati na Ukrajinu, kao i o europskim integracijama, institucijama i pravnoj stečevini EU-a.

1.6

Vize za građane Ukrajine treba ukinuti što prije kako bi se jačali kontakti među ljudima i izgradilo povjerenje.

1.7

Europsku perspektivu za Ukrajinu treba i formalno uključiti u program EU-a.

2.1

Dramatični događaji koji posljednjih mjeseci potresaju Ukrajinu počeli su s reakcijom javnosti na odluku vlade da suspendira dogovor o potpisivanju Sporazuma o pridruživanju u okviru istočnog partnerstva.

2.2

Uz sklapanje bilateralnih sporazuma o pridruživanju, koji će zamijeniti sporazume o partnerstvu i suradnji, bilateralna dimenzija istočnog partnerstva također ima za cilj olakšavanje uvođenja bezviznih režima kao i razvoj sektorske suradnje, a pruža i priliku da se partnerske zemlje pridruže programima i agencijama EU-a. Također uključuje Program sveobuhvatne izgradnje institucija, instrument kojemu je cilj jačanje administrativnih kapaciteta partnerskih zemalja za provođenje reformi i odredbi sporazuma o pridruživanju. Multilateralna dimenzija istočnog partnerstva temelji se na četiri multilateralne platforme (demokraciji, dobrom upravljanju i stabilnosti; gospodarskoj integraciji i konvergenciji s politikama EU-a; energetskoj sigurnosti; kontaktima među ljudima) kojima je cilj jačanje suradnje između EU-a i partnerskih zemalja te među samim partnerskim zemljama.

2.3

Jedan od prioriteta istočnog partnerstva je uključiti organizirano civilno društvo u provedbu, kako u partnerskim zemljama, tako i u EU-u. S tim ciljem u studenome 2009., uz sudjelovanje EGSO-a, pokrenut je Forum civilnog društva istočnog partnerstva.

2.4

No, politika istočnog partnerstva sada je na raskrižju zbog neočekivanih promjena smjera djelovanja nekih država i zbog dramatičnih događaja u Ukrajini. Teškoće s kojima se u posljednjih nekoliko godina istočno partnerstvo suočava u zemljama koje su dosad postigle najveći napredak prema potpisivanju sporazuma o pridruživanju velikim su dijelom rezultat manevara Rusije, koja pokušava spriječiti uspostavu čvršćih veza između partnerskih zemalja i EU-a.

2.4.1

Unatoč zaključenim pregovorima s Armenijom o Sporazumu o pridruživanju, uključujući DCFTA, ti dokumenti nisu se mogli parafirati nakon što je Armenija u rujnu 2013. objavila da se namjerava pridružiti Euroazijskoj carinskoj uniji koju je osnovala Rusija.

2.4.2

Unatoč pritisku Rusije i gubitku svoje dvije pokrajine (Abhazije i Južne Osetije) koje su trenutno pod ruskom kontrolom, Gruzija je i dalje predana europskom putu te je osigurala parafiranje Sporazuma o pridruživanju, uključujući DCFTA, na samitu istočnog partnerstva u Vilniusu u studenome 2013. te njegovo potpisivanje u lipnju 2014. godine.

2.4.3

I Moldavija, koja je također potpisala Sporazum o pridruživanju parafiran u Vilniusu, također je pod pritiskom Rusije, koja je u Transdnjestru rasporedila svoje oružane snage i sada je ta regija pod njezinom kontrolom. Rezultat ilegalnog referenduma, koji je također uz pomoć Rusije održan i na drugom moldavskom autonomnom području, u Gagauziji, bio je u korist pristupanja Euroazijskoj carinskoj uniji.

2.4.4

Članstvo u WTO-u preduvjet je za početak pregovora o DCFTA-u, stoga ih Azerbajdžan i Bjelorusija, koji nisu članovi WTO-a, ne mogu početi. Nadalje, zbog ozbiljnog demokratskog deficita u Bjelorusiji, bilateralna politika EU-a u odnosu prema toj zemlji ostaje na razini kritičnog dijaloga.

2.4.5

Ukrajina je, nakon Rusije, najveća i najvažnija postsovjetska država, koja je, kao rezultat svog prelaska na proeuropski put, izgubila kontrolu nad Krimom i Sevastopoljem nakon ruske aneksije, te je suočena s daljnjom ruskom sabotažom i subverzijama. Ruski potezi su posebno dramatičan primjer vanjskog uplitanja koji, osim što predstavlja prijetnju teritorijalnom integritetu i suverenitetu Ukrajine, ima i iznimno destruktivan utjecaj na civilno društvo i njegove organizacije. Ti potezi ne samo što predstavljaju očito kršenje međunarodnog prava, nego su u suprotnosti s dvama principima koji čine temelj mirnih odnosa među neovisnim državama: prvo, da se granice ne mijenjaju silom, i drugo, da države imaju pravo donositi suverene odluke o svojoj budućnosti bez vanjskog uplitanja.

3.1

Narančasta revolucija 2004. pridonijela je snažnoj demokratizaciji i uvođenju vladavine prava u Ukrajini – barem na određeno vrijeme – te medijskim slobodama koje ostaju netaknute do danas. Sve su to pratile čvršće veze s EU-om.

3.1.1

Akcijski plan EU – Ukrajina usvojen je 2005. godine zahvaljujući Sporazumu o partnerstvu i suradnji između EU-a i Ukrajine iz 1998. godine. Pregovori o Sporazumu o pridruživanju počeli su 2007. godine. Usvajanje politike istočnog partnerstva u svibnju 2009. toj je suradnji dalo novi zamah.

3.1.2

Čvršće veze i uspostava istinske suradnje u mnogim područjima koji su uslijedili nakon Narančaste revolucije, te raširen entuzijazam, značili su da su znatan dio stanovništva i mnoge organizacije civilnog društva smatrali da je mogućnost članstva Ukrajine u EU-u gotova i očita stvar i da članstvo ovisi samo o rokovima i brzini preobrazbe i prilagodbe europskim standardima.

3.1.3

Istočno partnerstvo nije Ukrajini donijelo očekivanu dugoročnu perspektivu pristupanja EU-u, što je uzrokovalo razočaranje i frustraciju kod pristaša europske orijentacije, a situaciju je pogoršalo postupno napuštanje demokratskih postignuća Narančaste revolucije, sve lošija gospodarske situacija i sve veći socijalni problemi.

3.1.4

Frustracija javnosti, koja se kod organizacija civilnog društva ogledala kao apatija, postala je gora zbog sukoba vođa Narančaste revolucije, predsjednika Viktora Juščenka i premijerke Julije Timošenko. Taj je sukob povremeno paralizirao donošenje odluka zbog nepraktičnih odredbi ukrajinskog Ustava. Globalna gospodarska kriza i impotentna politika predsjednika Janukoviča (izabranog 2010.) zajedno su dodatno pogoršale situaciju.

3.2

EGSO je dugo vodio aktivnu politiku suradnje s Ukrajinom. Međutim, sve gora politička i društvena klima te razočaranje partnerskih organizacija nedostatkom izgleda za pristupanje EU-u značili su da su odnosi donekle stagnirali u periodu od 2011. do 2012. godine, pri čemu je ukrajinska strana postala neaktivna te je pokazivala nedostatak interesa za očuvanje kontakata.

3.3

Nakon parafiranja Sporazuma o pridruživanju u prosincu 2012. i intenzivnih napora i pregovora kojima je cilj bilo potpisivanje Sporazuma na samitu istočnog partnerstva u studenome 2013. u Vilniusu, kod naših se ukrajinskih partnera ponovno pojavio interes za suradnju te su ponovno oživjele aktivne veze s EGSO-om.

3.4

No ti obnovljeni kontakti pokazali su da su socijalni partneri, i poslodavci i sindikati, podijeljeni oko potpisivanja Sporazuma o pridruživanju. Ipak, vrlo velik broj nevladinih organizacija i predstavnika raznih interesa oblikovao je relativno ujedinjen proeuropski front.

3.5

Bez obzira na svoje stavove i na svoja predviđanja o ishodu pregovora o potpisivanju Sporazuma o pridruživanju, organizacije civilnog društva i predstavnike vlasti iznenadila je činjenica da su ukrajinska vlada i predsjednička administracija prekinule pregovore i suspendirale pripreme za potpisivanje Sporazuma.

3.6

Činjenica da su pregovori prekinuti neočekivano nekoliko dana prije samita u Vilniusu, bez ikakvog očitog povoda, kao i iznenadna najava ukrajinske vlade da se daljnji pregovori s EU-om vode uz sudjelovanje Rusije, dovela je do iznimno brze mobilizacije ukrajinskog civilnog društva koje je nedvosmisleno zauzelo stav u korist europskog puta za Ukrajinu.

3.7

Prosvjedi „Euromajdan” bili su vjerojatno najveći prosvjedi u znak potpore europskim integracijama u povijesti, i najduži ikad vođeni s takvim posvemašnjim žarom. Kasnije su se prosvjednicima pridružile i snage koje su iznijele političke zahtjeve za promjenu režima koji je nasilno ugušio prosvjede što je dovelo do ljudskih žrtava. Prosvjedi su doveli do političkih promjena koje su poslužile kao izlika za daljnje dramatične i tragične događaje.

3.8

Sada, nakon uspješnih predsjedničkih izbora, čini se jasnim da izgradnja čvršćih veza s EU-om postaje jedan od prioriteta nove administracije. Tu promjenu smjera treba smatrati golemim uspjehom Euromajdana i ukrajinskog civilnog društva. No tek će se vidjeti hoće li se opće stanje stabilizirati na čitavom teritoriju Ukrajine i hoće li organizacije civilnog društva imati koristi od te političke transformacije.

3.9

Stavovi i mišljenje civilnog društva s istoka Ukrajine o političkim promjenama ostat će nejasni sve dok naoružani plaćenici i gerilske skupine budu djelovali u toj regiji i sve dok sloboda izražavanja bude ugrožena. Ipak, treba napomenuti da je u Euromajdanu bio značajno zastupljen i istok zemlje.

4.1

Sporazum o pridruživanju između EU-a i Ukrajine sporazum je nove generacije, oblikovan za zemlje koje surađuju u okviru istočnog partnerstva, te pomaže razviti suradnju s obvezujućim odredbama na gotovo svim područjima. Sporazum o pridruživanju sadrži plan reformi za Ukrajinu koji se temelji na sveobuhvatnom usklađivanju njezinih zakona sa standardima EU-a.

4.2

Osim DCFTA-e, trgovinskog sporazuma sa znatnim utjecajem na standarde i propise, glavna područja suradnje uključuju pravosuđe, vladavinu prava, borbu protiv korupcije i organiziranog kriminala, vanjsku politiku i sigurnost, reformu javne administracije, zapošljavanje, socijalnu politiku, jednaka prava i mogućnosti, zaštitu potrošača, industrijsku politiku i poduzetništvo, energiju, prijevoz i okoliš. Provedba Sporazuma o pridruživanju s DCFTA-om znači da će Ukrajina morati uskladiti svoje nacionalno zakonodavstvo s oko 85 posto pravne stečevine EU-a povezane s trgovinom i gospodarstvom.

4.3

Sporazum o pridruživanju potpisan je 27. lipnja 2014., nakon čega su ga 16. rujna ratificirali Europski parlament i ukrajinski parlament, čime je omogućena njegova privremena provedba čak i prije nego što ga ratificira svih 28 država članica EU-a. Međutim, provedba dijela Sporazuma o DCFTA-u odgodit će se do kraja sljedeće godine, ali će EU na robu iz Ukrajine i dalje primjenjivati blaža trgovinska pravila.

4.3.1

Primjena Sporazuma predviđa uspostavu Platforme civilnog društva kao zajedničkog foruma za razmjenu stavova, koji bi činili članovi EGSO-a i predstavnici ukrajinskog organiziranog civilnog društva. S obzirom na velik raspon pitanja kojima se bavi Sporazum o pridruživanju, Platforma bi trebala u što većoj mjeri predstavljati čitavo civilno društvo te bi stoga trebala uključivati predstavnike i socijalnih partnera i raznih drugih interesa.

4.3.2

Osim što bi bila forum za razmjenu informacija i raspravu, osnovni cilj Platforme je nadgledanje provedbe Sporazuma o pridruživanju i predstavljanje stavova i prijedloga organiziranog civilnog društva.

4.3.3

Platforma civilnog društva sama će donijeti svoj poslovnik. Trenutno traju pregovori predstavnika EGSO-a i ukrajinske strane o proceduri za uspostavu tog tijela i o njegovom članstvu. Predviđeno je usvajanje sljedećih osnovnih načela:

4.3.4

Sporazum DCFTA, unutar godinu dana od njegova stupanja na snagu, predviđa i uvođenje mehanizma kojim bi civilno društvo pratilo njegovu primjenu. Tijelo osnovano u tu svrhu trebalo bi što bliže surađivati s Platformom civilnog društva.

5.1

EGSO treba aktivno promicati političku, društvenu i gospodarsku konsolidaciju Ukrajine, uključujući mirno rješenje trenutnog sukoba u regijama Donjeck i Lugansk. Kada se stanje u Ukrajini stabilizira, a opasnost od vanjske intervencije i sukoba koji bi pokrenule naoružane paravojne skupine prestane, stanje organiziranog civilnog društva, kako unutar pojedinih organizacija tako i što se tiče europskih težnji Ukrajine, bit će jasnije.

5.1.1

Ukrajina trenutno prolazi kroz duboke političke promjene, uključujući ustavnu reformu koja bi se mogla pokazati dubljom od promjena nakon Narančaste revolucije. To bi moglo dovesti do restrukturiranja i promjena statusa ukrajinskih institucija te istovremeno i praksi socijalnog dijaloga i dijaloga između vlasti i civilnog društva. Promjene ukrajinskog zakonodavstva koje bi rezultirale uključivijim institucijama socijalnog i civilnog dijaloga za prave i neovisne organizacije, trebale bi olakšati takav proces. EGSO će pratiti događaje te stavove naših partnerskih organizacija prema tim promjenama.

5.1.2

I prije početka „Euromajdana” i tijekom prosvjeda, autentičnost i neovisnost nekih od naših partnerskih organizacija dovodila se u pitanje. To je pokrenulo proces promjene u načinu na koji neke od tih organizacija djeluju, što bi, ako se ne pokaže tek površnim procesom, moglo obnoviti povjerenje javnosti prema tim organizacijama. Javnost i nevladine organizacije posebice su neke sindikate i organizacije poslodavaca smatrali dijelom vladajućih struktura te su im osporavali pravo da se povezuje s civilnim društvom.

5.1.3

EGSO je spreman intenzivirati svoje bilateralne kontakte s partnerskim organizacijama i u Ukrajini i u Rusiji kako bi pridonio boljim vezama civilnih društava na obje strane kao puta prema normalizaciji odnosa između dviju država.

5.2

Aktivnosti EGSO-a u Ukrajini temeljit će se na načelu potpore procesu demokratizacije u toj zemlji, teritorijalnom integritetu, civilnom i socijalnom dijalogu svih dionika koji imaju javni legitimitet i prepoznatljivost. EGSO će dati prednost odnosima sa svojim prirodnim partnerima, tj. ukrajinskim organizacijama civilnog društva.

5.3

Namjera je EGSO-a pozvati na suradnju što veći raspon ukrajinskog civilnog društva te uključiti i sve one koji sa skepsom ili neprijateljski gledaju na nedavne političke promjene i približavanje EU-u, ali pritom i osigurati da ni jedna važna i reprezentativna organizacija ne bude izostavljena. Nacionalna platforma Foruma civilnoga društva istočnog partnerstva i Nacionalno tripartitno socijalno i gospodarsko vijeće pomoći će odabrati partnerske organizacije.

5.4

Također se preporučuje daljnji razvoj suradnje na bilateralnoj osnovi između partnerskih organizacija u EU-u i Ukrajini s posebnim naglaskom na izgradnji kapaciteta, razmjenjivanju najboljih praksi kao i jačanju socijalnog i civilnog dijaloga. Prekogranična suradnja može biti jedan od instrumenata za postizanje tog cilja.

5.5

Osim institucionalnih aktivnosti koje se temelje na Sporazumu o pridruživanju i, dugoročnije, na DCFTA-u, EGSO će se uključiti u šire aktivnosti informiranja o posljedicama koje provedba sporazuma može imati na Ukrajinu, kao i o europskim integracijama, načinu funkcioniranja europskih institucija te pravnoj stečevini EU-a.

5.6

S obzirom na nedostatak pouzdanih informacija ili jednostavno dezinformacije koje mediji nekad propagiraju zbog nedostatka znanja o EU-u ili intenzivne ruske propagande, potreban je plan za redovitu suradnju s novinarima i medijskim udrugama.

5.7

Suradnja s partnerskim organizacijama u Ukrajini o pitanju olakšavanja pristupa pouzdanim informacijama, kao i pružanju takvih informacija svim civilnim udrugama, mogla bi se pokazati ključnom za europske težnje Ukrajine. Doista, iskustvo pokazuje da potpisivanje, ratifikacija i provedba sporazuma o pridruživanju mogu postati problematični te da postoje mnogi unutarnji i vanjski čimbenici koji bi, ako se ne postigne opći konsenzus u koje će biti uključene sve društvene skupine, mogli dovesti do promjene proeuropskog stava među organizacijama civilnog društva.

5.8

Značajan dio ukrajinskog stanovništva nikad nije izašao izvan granica Ukrajine, a oni koji jesu, uglavnom su putovali u Rusiju. Jedan od razloga za to je činjenica da je za posjet zemljama EU-a i dalje potrebna viza, što za ukrajinsko društvo predstavlja i znatnu smetnju. Uvođenje bržih postupaka za dobivanje vize je, naravno, važno, ali obaveza da se viza dobije prije putovanja u EU ne pomaže izgradnji povjerenja i otežava njegovanje kontakata između ljudi.

5.9

Euroskepticizam i nedostatak entuzijazma za čvršće veze s EU-om u nekim dijelovima ukrajinskog društva proizlazi iz nedostatka izgleda za pristupanje EU-u. Trenutno nije riječ o započinjanju pregovora o pristupanju, ali činjenica da se to pitanje uporno i opetovano ne pojavljuje na programu EU-a znači da se reforme koje se temelje na Sporazumu o pridruživanju u dijelu društva doživljavaju kao skupi hir koji Ukrajinu vodi u slijepu ulicu. To se posebice odnosi na istočnu Ukrajinu gdje se EU doživljava kao prijetnja socijalnim i ekonomskim interesima.

15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/54

Izvjestitelj:

Paulo BARROS VALE

1.1

EGSO provodi svoju uobičajenu godišnju ocjenu Izvješća Komisije o politici tržišnog natjecanja koja je jedna od strukturnih politika Europske unije. EGSO sadržaj izvješća ocjenjuje pozitivnim te ga u općim crtama podupire, no iskazuje zabrinutost s obzirom na trenutačne okolnosti.

1.2

Slobodna i lojalna konkurencija koja štiti interese gospodarskih subjekata i potrošača kao i javne interese vrijedna je svih napora koji se mogu uložiti. Doprinos Komisije je ključan te EGSO pozdravlja napore uložene u ispunjavanje unutarnjih propisa i ostvarivanje međunarodne suradnje.

1.3

U tim kontinuiranim naporima ključan je rad nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje te ona moraju raspolagati ljudskim i materijalnim resursima koji će im omogućiti učinkovito i proaktivno, a ne reaktivno djelovanje, kao što je dosad bio slučaj. Stavljanjem većeg naglaska na preventivno djelovanje mogu se izbjeći razne nezakonite situacije koje imaju uništavajući učinak na tržište i posebice pogađaju mala i srednja poduzeća (MSP) i potrošače.

1.4

EGSO, međutim, smatra da je od najveće važnosti usvajanje Prijedloga direktive o određenim aspektima tužbi za odštetu na području kartelnih sporazuma u čijem će prenošenju u zakonodavstvo i provedbi u državama članicama trebati uporno ustrajati. Žali, ipak, što ta direktiva nije popraćena zakonodavnim instrumentom koji bi imao istu obvezujuću vrijednost u pogledu horizontalnog pravnog okvira za kolektivnu pravnu zaštitu u slučaju povrede kolektivnih prava i interesa.

1.5

Osim regulacije, treba omogućiti i poticati samoregulaciju, posebice sklapanjem sporazuma između udruženja proizvođača, poduzeća i potrošača, pri čemu se mogu i moraju slijediti dobri primjeri takvih sporazuma koji već postoje u Europi.

1.6

S obzirom na to da sukladno Ugovoru ujednačavanje poreznih politika nije moguće, politikom tržišnog natjecanja mora se osigurati najmanje moguće narušavanje tog natjecanja proizašlo iz oporezivanja unutar EU-a.

1.7

Energetskom tržištu treba i dalje pridavati posebnu pozornost budući da jedinstveno tržište još nije ostvareno. Prednost treba dati jačanju europske mreže koja bi omogućila prekograničnu trgovinu te ulaganju u obnovljive izvore energije koje, osim očitih koristi za okoliš, omogućava pristup mreži drugih proizvođača kako bi se potaknulo istinsko tržišno natjecanje u ovom sektoru koje bi dovelo do snižavanja naknada za poduzeća i domaćinstva.

1.8

Od presudne je važnosti slobodan pristup potrošača svim tržištima. Tomu uvelike pridonosi cilj Digitalnog programa o sveopćoj dostupnosti širokopojasne mreže. Pristup digitalnom tržištu, na kojem su u velikom broju slučajeva cijene niže nego na tradicionalnim tržištima, omogućio bi potrošačima pristup nekim dobrima koja su im inače nedostupna.

1.9

Međunarodna je suradnja u središtu brojnih nastojanja čiji su rezultati za pohvalu. Međutim, ne smijemo zaboraviti sav posao koji tek predstoji. Osim bilateralnih nastojanja, treba nastaviti i suradnju sa Svjetskom trgovinskom organizacijom i Međunarodnom organizacijom rada. Europa i dalje trpi zbog nelojalne konkurencije, unutar i izvan svojih granica, javnih i privatnih poduzeća iz zemalja u kojima je dodjeljivanje nezakonitih državnih potpora ustaljena praksa (s posebnim naglaskom na energetsko područje), u kojima ekološki propisi nisu toliko strogi i u kojima se ne poštuje čak ni radno zakonodavstvo (često uz očito nepoštivanje najosnovnijih propisa o ljudskim pravima).

2.1

Godinu 2013. obilježili su određeni znakovi gospodarskog oporavka u Europi. Jačanje povjerenja i konkurentnosti ostaje u središtu europskih političkih mjera kojima se promiče pametan, održiv i uključiv rast, što je i osnovni cilj strategije Europa 2020.

2.2

U Izvješću se spominje jedan od zaključaka studije Europskog parlamenta iz 2013. godine o politici tržišnog natjecanja u kojem se zorno pokazuje važnost te politike u ostvarenju tog cilja: „[…] politika tržišnog natjecanja koja jača konkurenciju poticat će rast”.

2.3

Izvješće se sastoji od osam dijelova: Promicanje konkurentnosti borbom protiv kartela; Osiguravanje učinkovitog provođenja antikartelskih propisa i kontrole koncentracija u interesu poduzeća i potrošača; Modernizacija državnih potpora za usmjeravanje javnih resursa na ciljeve za poboljšanje konkurentnosti; Poticanje poštenog i stabilnog financijskog sektora kako bi se podržalo stvarno gospodarstvo; Energija: sektor u kojem je „više Europe” najpotrebnije; Jačanje tržišnog natjecanja u digitalnom gospodarstvu kao potpora Digitalnom programu za Europu; Međunarodna suradnja u okviru politike tržišnog natjecanja radi suočavanja s izazovima globalizacije; Dijalog o tržišnom natjecanju s ostalim institucijama.

3.1

Mala i srednja poduzeća nesumnjivo su stup gospodarskog oporavka u Europi. Ona su također zbog svoje dimenzije najosjetljivija na zlouporabu dominantnog položaja, zbog čega su često osuđena na propast. Pitanju zlouporabe dominantnog položaja trebalo bi posvetiti posebnu pozornost u politici tržišnog natjecanja, posebno u slučajevima kad taj položaj zlouporabe velike distribucijske grupacije koje malo po malo uništavaju male dobavljače i sitnu trgovinu, što se u konačnici odražava na interese potrošača. Direktiva o postupcima potraživanja odštete na temelju nepoštivanja članaka 101. i 102. UFEU-a dobro je prihvaćena i ocjenjuje se iznimno bitnom pa je stoga još važnije spriječiti to nepoštivanje te ono zaslužuje dublje razmatranje kako bi preventivno djelovanje moglo postati učinkovitije.

3.2

EGSO smatra da bi nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje trebala usvojiti stav koji odlikuje proaktivnost, a ne reaktivnost: naime, u većini slučajeva ona reagiraju tek na pritužbu operatera ili potrošača. Nadzor nad određenim pregovorima, koje bi bilo ispravnije nazvati nametanjem uvjeta, mogao bi donekle pridonijeti sprečavanju zlouporabe dominantnog položaja. Veliko poboljšanje u razmjeni bitnih informacija unutar proizvodnog lanca preduvjet je nužnog napretka.

3.3

Nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje također moraju posebnu pozornost posvetiti sektorima u kojima cijene sirovina imaju snažan utjecaj budući da se često događa da se rast cijena sirovina (ili samo nagoviještanje njihova rasta) gotovo odmah odrazi na konačnu cijenu dok smanjenje tih cijena nema suprotan učinak.

3.4

EGSO ističe kako je potrebno da se politika tržišnog natjecanja usredotoči na probleme na tržištu javne nabave, koje je u većini slučajeva još prilično zatvoreno. Naime, još je riječ o fragmentiranom tržištu kojemu može pristupiti samo nekolicina operatera usprkos naporima u tijeku da se javna nabava u cijelosti obavlja elektroničkim putem. Slaba konkurencija škodi interesima javnosti, a nedostatak alternative javnim tijelima ne ostavlja manevarskog prostora. Tako se stalno biraju isti operateri, što katkad dovodi do prebliskih odnosa između poduzeća i političke vlasti.

3.5

Ne smije se zaboraviti ni osjetljiv položaj u odnosu na konkurente u kojem se nalaze poduzeća koja posluju u otočnim ili perifernim regijama, u kojima cijena prijevoza do drugih tržišta sprečava zdravo tržišno natjecanje s ostalim operaterima. U tim bi se slučajevima moglo pokušati naći mehanizme kako bi se poduzećima olakšao pristup središnjim tržištima, potičući tako zdravo tržišno natjecanje svih operatera u EU-u.

3.6

Od ključne je važnosti i konkurencija javnih i privatnih poduzeća iz trećih zemalja s kojom se europska poduzeća suočavaju, kako unutar svojih granica tako i na drugim tržištima, budući da su ta poduzeća zaštićena nezakonitim državnim potporama koje im osiguravaju konkurentnu prednost, ekološkim regulativama koje im idu u prilog i preliberalnim radnim zakonodavstvom koje često dovodi u pitanje osnovna ljudska prava te prava građana i potrošača. Kontinuirana nastojanja u pogledu međunarodne suradnje, u okviru Svjetske trgovinske organizacije i Međunarodne organizacije rada te izvan njih, trebaju ostati prioritet diplomacije u borbi protiv tih nejednakosti, pri čemu se treba uhvatiti u koštac s problemom tržišnog natjecanja te ostvariti daljnje napore da se zaštite ljudska prava.

4.1

U okviru politike tržišnog natjecanja od posebne je važnosti borba protiv kartela. Stoga su dobro prihvaćeni napori koje Europska komisija ulaže u borbu protiv takve prakse koja se odražava na cijelo gospodarstvo. Djelovanje na financijskim tržištima, a posebno na tržištu sirovina i njihovih osnovnih prerađevina, na kojima svaka promjena u cijeni povlači za sobom posljedice ne samo na unutarnjem tržištu nego i u pogledu konkurentnosti Europe na svjetskoj razini, iznimno je važno za rast u trenutku kad je neophodno osvojiti nova tržišta. Valja istaknuti tri slučaja u kojima su utvrđeni kartelni sporazumi te poduzećima koja su u njima sudjelovala izrečene kazne i to na području kabelskih snopova, financijskih izvedenica i trgovine kozicama; također treba naglasiti da je raznim dobavljačima memorijskih čipova za pametne kartice upućena obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama.

4.2

EGSO podržava napore koji se ulažu na području antikartelskih propisa jer to smatra nužnim za politiku tržišnog natjecanja. Sad želi opet podržati napore Komisije koji su doprinijeli destimulaciji umjetne fragmentacije unutarnjeg tržišta i pozdraviti završetak antikartelskog postupka u vezi sa standardizacijom plaćanja putem interneta, kao i obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama upućenu bankama zbog usklađenog djelovanja kako bi se burzama spriječio pristup tržištu ugovora o razmjeni na osnovi neispunjavanja obveza (CDS), te, posebno, završetak istrage u antikartelskim postupcima povezanim s referentnim stopama LIBOR, EURIBOR i TIBOR. Svi ti postupci povećavaju sigurnost na tržištu.

4.3

Godinu 2013. obilježilo je usvajanje Prijedloga direktive o postupcima potraživanja odštete na području kartelnih sporazuma. EGSO je pozdravio taj dokument kojim se suzbijaju razlike među nacionalnim zakonodavstvima i nejednak tretman žrtava i prekršitelja te potrošačima pruža pravna zaštita, što predstavlja pitanje kojim se Odbor neprestano bavi u svojim mišljenjima.

4.4

Iako je sklon standardizaciji, EGSO je ipak istaknuo činjenicu da se tekstom Prijedloga direktive možda previše pogoduje poduzećima koja krše propise, a okorištavaju se programima oslobađanja od kazne ili njezina ublažavanja; međutim, EGSO prepoznaje važnost tog instrumenta u otkrivanju tajnih kartela. EGSO preporučuje i da se Prijedlog direktive i preporuka o grupnim tužbama više usklade te izražava žaljenje što je „uvođenje grupne tužbe u predmetima koji se tiču tržišnog natjecanja, što je trebalo biti učinkovito sredstvo za potrošače, izostavljeno te uključeno u preporuku koja potiče države članice da uspostave mehanizme kolektivne pravne zaštite, a nije obvezujuća” (1).

4.5

EGSO se zalaže za nastavak napora u cilju usklađenog djelovanja Komisije, nacionalnih tijela nadležnih za tržišno natjecanje i Europske mreže za tržišno natjecanje. Osim toga, zahtijeva odlučniju ulogu u razmjeni bitnih informacija među različitim tijelima. Međutim, želi iskazati svoju zabrinutost zbog teškoća s kojima se neka nacionalna tijela nadležna za tržišno natjecanje suočavaju pri provođenju regulacije određenih sektora u kojima tajni dogovori i/ili zlouporabe i dalje prolaze potpuno nekažnjeno.

4.6

Mora postojati povezanost između politike tržišnog natjecanja i rada drugih glavnih uprava kako bi se učinkovito odgovorilo na usklađeno djelovanje i zlouporabe dominantnog položaja kojima se izigravaju socijalni i ekološki standardi kao i standardi na području sigurnosti proizvoda te kojima se onemogućuje ulazak na tržište novim operaterima koje se stavlja u očito podređen položaj.

5.1

EGSO pozdravlja proces modernizacije državnih potpora kojim se one usklađuju s vodećim inicijativama strategije Europa 2020. Od ključne je važnosti odgovarajuće korištenje državnih potpora koje podupiru kohezijsku politiku i usmjerene su na sektore koji doprinose razvoju Europe. Ograničena javna sredstva moraju se koristiti u skladu s ciljevima strategije Europa 2020.: regijama u nepovoljnom položaju treba omogućiti da dostignu bolje stojeće regije, treba ulagati u prioritetne sektore, poticati gospodarstvo i zapošljavanje te olakšati financiranje MSP-a.

5.2

U modernizaciji državnih potpora ne smiju se ipak izostaviti potpore na području javnih usluga, koje zadovoljavaju socijalne potrebe (poput zdravstva, obrazovanja i osposobljavanja, pristupa tržištu rada i ponovnog zapošljavanja, skrbi za djecu i starije osobe te potpore ugroženim skupinama radi njihove ponovne socijalne integracije). Te potrebe treba sagledati iz šire perspektive. Moraju se prije svega uzeti u obzir posebnosti sektora koji su na usluzi javnosti i u kojima, unatoč važnosti učinkovitog dodjeljivanja sve ograničenijih sredstava, mora prevladati kvaliteta usluga.

5.3

U kontekstu velike mobilnosti, mogućnost slobodnog izbora pružatelja zdravstvenih usluga treba izjednačiti s ostalim mogućnostima pri razmatranju formula kojima se izbjegava ovisnost korisnika o diskrecijskom pravu bilo države bilo osiguravajućih društava, a da se pritom ne dovodi u pitanje kvaliteta usluge i zaštita najugroženijih skupina. Ta je tema od tolike važnosti da treba biti predmetom samoinicijativnog mišljenja kako bi se to pitanje detaljno razmotrilo.

5.4

EGSO se već pozitivno izjasnio u pogledu modernizacije politike EU-a na području državnih potpora. Posebice podupire nove smjernice o potporama za sustave trgovanja emisijama CO2 kojima se sprečava preseljenje industrije u zemlje u kojima je zakonodavstvo povoljnije. Međutim, izražava žaljenje što nije ispunjena preporuka o povećanju gornje granice de minimis potpore na 5 00  000 € s dosadašnjih 2 00  000 €, po uzoru na područje usluga od općeg gospodarskog interesa (2).

6.1.1

Poznate su poteškoće s kojima se financijski sektor suočava i njihove posljedice na financiranje stvarnog gospodarstva i na povjerenje u financijska tržišta. Uloženi su veliki napori kako bi se ponovno uspostavilo povjerenje i povećala transparentnost te smanjili sistemski rizici. Privremene državne potpore financijskom sektoru spasile su ga od kolapsa, no vijesti o novim skandalima koji narušavaju vrlo krhku ravnotežu kao da se uvijek pojavljuju zajedno sa znacima oporavka. Stoga je iznimno bitno da i dalje postoji strog nadzor nad ovim sektorom kako bi se spriječilo neodgovorno ponašanje financijskih institucija, neovisno o tome jesu li predmet sanacije ili nisu.

6.1.2

Usprkos osjetljivosti sektora, treba nastaviti s istražnim postupcima u tijeku koji se bave nezakonitim praksama, makar naizgled nemaju velik utjecaj na financijske divove, koji ustraju u ponašanju koje je štetno za tržište.

6.1.3

Valja istaknuti dugo očekivani Prijedlog uredbe o međubankovnim naknadama za kartično plaćanje kojim će se unijeti reda na europskom prostoru usklađivanjem troškova proizašlih iz uporabe kartica.

6.2.1

Jedinstveno energetsko tržište tek se treba ostvariti. Cijena energije i dalje je visoka te predstavlja znatan teret kako za proračune poduzeća tako i za obiteljske budžete. Liberalizacija tržišta nije još dovela do jačanja tržišnog natjecanja i transparentnosti te Europa i dalje trpi negativne posljedice visokih energetskih troškova u usporedbi s drugim svjetskim konkurentima. Posebnu pozornost treba pridati i prekograničnoj opskrbi energijom u cilju osiguravanja slobodnog unutarnjeg tržišta.

6.2.2

Trenutačni konsenzus o nužnosti zajedničke energetske politike, infrastrukturnih ulaganja, veće energetske učinkovitosti i uporabe obnovljivih izvora energije treba iskoristiti u cilju daljnjeg razvoja energetskog sektora. Uistinu, obnovljivi izvori energije ne natječu se po ravnopravnim uvjetima s fosilnim gorivima i nuklearnom energijom budući da se potonje i dalje subvencionira iz javnih proračuna, a neizravno jer još nisu osviješteni ekološki troškovi ni učinak njihova korištenja na zdravlje. Obnovljivi izvori energije nalaze se još u početnom stanju razvoja te ih valja jače poduprijeti kako bi im se omogućilo natjecanje na pravednom tržištu.

6.2.3

Osim toga, obnovljive energije ne treba gledati samo kao nove izvore energije. Njihovim se razvojem otvaraju nove prilike za uspostavu decentraliziranog modela energetske proizvodnje u kojem građani i lokalne zajednice mogu istovremeno biti i proizvođači i potrošači. Taj novi model valja poduprijeti uspostavom odgovarajućeg regulatornog okvira kojim će se malim proizvođačima električne energije osigurati lak pristup mreži (3).

6.2.4

Iz perspektive politike tržišnog natjecanja nužno je europsko povezivanje na području energetike. Europska osjetljivost kad je energija u pitanju izlazi na vidjelo s obzirom na trenutačni sukob u Ukrajini koji može ugroziti opskrbu središnje Europe plinom. Povezivanje postojećih energetskih sustava na Pirenejskom poluotoku sa zemljama središnje Europe ne bi samo pomoglo pirenejskom tržištu da više ne bude na marginama ostatka EU-a, već bi se time izbjegli i problemi proizašli iz prekida opskrbe plinom iz Rusije.

6.2.5

Nužna je reforma europske energetske politike, posebice u trenutku kad se pripremaju trgovinski sporazumi sa Sjedinjenim Američkim Državama, gdje su cijene energije znatno niže te se tako europska poduzeća od samog početka dovodi u nepovoljniji položaj.

6.3.1

Ovaj je sektor posebno osjetljiv na nezakonite prakse tržišnog natjecanja budući da poduzeća visoke tehnologije, u kojima su inovativni procesi stalna pojava i odvijaju se velikom brzinom, možda ne mogu čekati onoliko koliko je potrebno da se odluka donese u normalnom postupku te stoga nestaju.

6.3.2

EGSO ponovno izražava svoju potporu smjernicama o državnim potporama za širokopojasnu mrežu budući da su u skladu s ciljevima Digitalnog programa.

6.3.3

Još nije ostvareno jedinstveno telekomunikacijsko tržište. Iako je došlo do sniženja naknada, one su i dalje visoke te nanose štetu poduzećima i obiteljima. Postupno smanjivanje naknada roaminga koje će kulminirati njihovim ukidanjem krajem 2015. godine pohvalna je mjera, no sad se treba usredotočiti na stvarno smanjenje preostalih naknada te na opću dostupnost kvalitetne širokopojasne mreže. EGSO ponovno izražava svoju uvjerenost da bi uspostava jedinstvenog regulatora u EU-u mogla pridonijeti ostvarenju tih ciljeva.

6.3.4

Posebnu pozornost treba posvetiti sveopćoj dostupnosti širokopojasne mreže budući da, posebice u domaćinstvima s niskim primanjima, nema pristupa toj mreži. Taj problem udaljava s digitalnog tržišta mnoge građane koji nisu u stanju pristupiti tržištima na kojima su cijene često povoljnije.

6.3.5

EGSO podupire napore koji se poduzimaju na području patenata nužnih za provedbu standarda (SEP-ovi) i koji doprinose suzbijanju zlouporabe dominantnog položaja.

7.1

EGSO pozdravlja početak pregovora o Sporazumu o partnerstvu za transatlantsku trgovinu i ulaganja sa Sjedinjenim Državama te pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini s Japanom, kao i daljnji razvoj dijaloga na visokoj razini s predstavnicima određenih tijela nadležnih za tržišno natjecanje iz trećih zemalja. Važno je i potpisivanje sporazuma o suradnji sa Švicarskom koji omogućava razmjenu informacija između tijela nadležnih za tržišno natjecanje, što može olakšati provedbu određenih budućih i tekućih istražnih postupaka.

7.2

Nelojalna konkurencija trećih zemalja, u kojima se ne poštuju najosnovniji propisi, načela i temeljna socijalna i ekološka prava, ugrožava pravednu vanjsku trgovinu. Međunarodna suradnja mora se razvijati na najvišoj razini te u okviru Svjetske trgovinske organizacije i Međunarodne organizacije rada kako bi se zajamčila ne samo ljudska prava već i lojalna praksa tržišnog natjecanja.

7.3

Globalizacija je stvarnost, a izvoz je presudan za europski rast. Potrebno je izjednačiti prakse kako bi se EU mogao ravnopravno natjecati na tržištima na kojima su i dalje prisutne nezakonite državne potpore ili neučinkovito radno zakonodavstvo.

8.1

Bez obzira na činjenicu da je Komisija u potpunosti nadležna za pitanja politike tržišnog natjecanja, Glavna uprava za tržišno natjecanje i njezin povjerenik i dalje blisko surađuju s Europskim parlamentom. EGSO i OR također se izvještavaju o djelovanju Glavne uprave za tržišno natjecanje putem dužnosnika koji sudjeluju na sastancima stručnih i studijskih skupina.

8.2

EGSO pozdravlja nastavak suradnje s Komisijom, no ipak ističe da se ta suradnja može poboljšati uspostavom bližih odnosa između institucija te trajnijim praćenjem koje bi uključivalo sudjelovanje skupine EGSO-a u izradi završnog izvješća, čime bi se Odboru omogućila brža reakcija na rad Komisije.

15.1.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 12/60

Izvjestitelj:

Thomas McDONOGH

1.1

Predmet Prijedloga direktive od ključne je važnosti za Europsku uniju. Nadzor i iskorištavanje podataka o svijetu u kojem živimo uvelike će odrediti svjetska pitanja u budućnosti te dobrobit europskih građana. Danas te podatke u velikoj mjeri stvaraju i nadziru Sjedinjene Države i druge zemlje izvan EU-a. Od iznimne je važnosti da Europa ojača svoj svemirski program te proizvodnju i širenje podataka dobivenih promatranjem Zemlje kako bi EU prestao zaostajati u ovoj silno važnoj industriji i preuzeo vodeću ulogu.

1.2

Odbor snažno podržava uvođenje jasnog regulatornog okvira za pospješivanje razvoja svemirske industrije u Europi i korištenje podataka dobivenih promatranjem Zemlje za poticanje održivog razvoja i dobrobiti građana Europe. Stoga pozdravljamo komunikaciju Komisije u vezi s Prijedlogom direktive o širenju satelitskih podataka o promatranju Zemlje u komercijalne svrhe.

1.3

Odbor također pozdravlja taj prijedlog u širem kontekstu europske svemirske politike, koja je od vitalnog značaja za blagostanje i sigurnost EU-a u budućnosti i za ostvarivanje vizije pametnog, održivog i uključivog rasta, kako je predviđeno strategijom Europa 2020 (1).

1.4

Osim toga, Odbor se slaže s Komisijom da je potrebna direktiva kako bi se uspostavio transparentan, pravedan i dosljedan pravni okvir za osiguravanje pravilnog funkcioniranja i razvoja unutarnjeg tržišta za proizvode i usluge svemirske industrije, a posebice kako bi se uspostavio zajednički okvir za distribuciju satelitskih podataka visoke razlučivosti (HRSD).

1.5

Odbor je zadovoljan odredbama direktive, čiji je cilj stvoriti normu Europske Unije za široku komercijalnu uporabu HRSD-a.

1.6

Međutim, EGSO smatra da je razvoj komercijalne svemirske industrije u Europi suviše spor i da su se na temelju svemirske tehnologije i podataka već mogla stvoriti nova radna mjesta i postići blagostanje. Odbor poziva Komisiju da ubrza razvoj politika i pravnog okvira za svemir radi promicanja sigurnosti, zaštite, održivosti i gospodarskog razvoja svemirskog sektora te radi osiguravanja pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta za proizvode i usluge svemirske industrije.

1.7

Odbor se zalaže za veću potporu te politike u svih 28 država članica malim i srednjim poduzećima koja se nastoje natjecati i rasti na tržištu podataka dobivenih promatranjem Zemlje. Odbor se posebice zalaže za razvoj politika usmjerenih na uklanjanje nerazumnih prepreka na unutarnjem tržištu u vezi s minimalnim financijskim opsegom, koje naročito pogađaju mala i srednja poduzeća.

1.8

EGSO podupire izradu prijedloga europske politike za javnu nabavu na području svemirske industrije koja bi podupirala razvoj komercijalnog svemirskog sektora, koji u velikoj mjeri ovisi o institucijskoj javnoj nabavi.

1.9

Odbor se zalaže i za politike koje promiču obrazovanje više inženjera, stručnjaka na polju ICT-a i diplomiranih ekonomista za potrebe svemirske industrije, osobito na brzorastućim tržištima pružatelja podataka, preprodavatelja podataka, pružatelja usluga visoke dodane vrijednosti i pružatelja usluga na području geoinformacija.

1.10

Odbor prepoznaje vitalnu važnost sigurnosti za građane Unije. Međutim, EGSO smatra da bi, bez obzira na odredbe Prijedloga direktive, sveobuhvatnija europska zajednička sigurnosna politika između ostaloga pridonijela rješavanju pitanja prerestriktivnog nadzora satelitskih podataka visoke razlučivosti (HRSD) koji provode neke države članice.

1.11

EGSO također poziva Vijeće da skladno radi na razvoju i promicanju europske svemirske politike koja bi pospješila mir, sigurnost i gospodarski rast na temelju otvorenog i suradničkog pristupa razvoju i iskorištavanju svemirske tehnologije i podataka koje stvara.

1.12

Odbor Komisiji skreće pozornost na prethodna mišljenja EGSO-a o svemirskoj politici (2).

2.1

Prijedlog direktive odnosi se na širenje satelitskih podataka dobivenih promatranjem Zemlje u komercijalne svrhe unutar Unije, a napose na pitanje definiranja i nadzora HRSD-a kao posebne kategorije podataka koja iziskuje zaseban regulatorni režim kada se podaci šire u komercijalne svrhe.

2.2

HRSD-i se koriste za pružanje geoprostornih proizvoda i usluga, čije je tržište u porastu. HRSD-i su postali neophodni za praćenje stanja okoliša, urbanističko planiranje, upravljanje prirodnim resursima te za upravljanje u slučaju katastrofa i izvanrednih situacija.

2.3

Međutim, HRSD-i su važni i za sigurnost i obranu država članica te samim time njihova proizvodnja i širenje od strane komercijalnih operatera podliježu pravnoj regulativi država u kojima su ti operateri registrirani. Stoga danas ne postoji zajednički pristup na nacionalnoj regulatornoj razini u pogledu tretmana HRSD-a te usluga i proizvoda koji se temelje na tim podacima. To dovodi do fragmentiranog regulatornog okvira širom Europe, koji karakterizira nedostatak dosljednosti, transparentnosti i predvidljivosti, što koči ostvarenje punog potencijala tržišta.

2.4

Prijedlogom direktive nastoji se osigurati pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta usluga i proizvoda zasnovanih na satelitskim podacima visoke razlučivosti time što će se uspostaviti dosljedan pravni okvir za distribuciju tih podataka, zatim dobra i dostatna razina informiranja o raspoloživosti tih podataka za komercijalne svrhe, a također se nastoji pospješiti tržišno natjecanje na razini pružatelja podataka uspostavom transparentnog, predvidljivog i pravednog pravnog okvira u svim državama članicama te osiguravanjem slobodnog protoka podataka diljem EU-a.

2.5

Predviđa se da će provedba predložene direktive imati pozitivan gospodarski učinak zbog veće transparentnosti, pravne sigurnosti i poslovne predvidljivosti u vezi sa širenjem podataka dobivenih iz svemira. Pozitivni učinci predviđaju se za osnivanje i rast poduzeća, prodaju podataka dobivenih promatranjem Zemlje i međunarodnu konkurentnost. Pored izravnog povećanja broja radnih mjesta u sektoru preprodaje podataka/usluga visoke dodane vrijednosti i u sektoru pružanja podataka, vjerojatno će doći i do povećanja broja radnih mjesta na drugim razinama vrijednosnog lanca (tj. kod poduzeća koja koriste HRSD-e, proizvođača satelita i operatera), zbog kvalitetnijih usluga i konkurentnijih cijena. Očekuje se i dodatno neizravno povećanje broja radnih mjesta jer stvaranje jednog novog radnog mjesta u svemirskoj industriji dovodi do stvaranja i do pet novih radnih mjesta u drugim sektorima.

2.6

Ovo su glavne odredbe Prijedloga direktive: