28.1.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 32/1

Glavni izvjestitelj:

Brendan BURNS

Suizvjestitelj:

Pavel TRANTINA

1.1.

Svjestan da EU nema izravne ovlasti na području obrazovanja ili strukovnog osposobljavanja te da se obrazovni sustavi u državama članicama međusobno razlikuju, EGSO želi istaknuti problem koji se tiče kontinuiranog (strukovnog) obrazovanja i osposobljavanja (eng. Continuing (Vocational) Education and Training, CVET) u ruralnim i udaljenim područjima diljem Europe koji je zajednički svim europskim zemljama te ga je potrebno rješavati na europskoj, nacionalnoj i regionalnoj razini.

1.2.

Potreban je novi paneuropski program da bi se europske institucije i nacionalne vlade, kao i poduzeća, sindikate i druge organizacije civilnog društva, potaknulo da poboljšaju suradnju kako bi kontinuirano obrazovanje i osposobljavanje postalo dostupno zaposlenicima koji pohađaju izobrazbu i njihovim poslodavcima. Ono bi se trebalo odvijati blizu mjesta zaposlenja, u odgovarajućem okruženju. Nadležna bi tijela trebala poticati i ohrabrivati tu suradnju i osigurati odgovarajuću financijsku podršku.

1.3.

Društvo i javne vlasti trebaju uvidjeti da mikropoduzeća i mala poduzeća nisu manje verzije velikih poduzeća. To se razmišljanje pokazalo pogrešnim te predstavlja jedan od glavnih razloga „neusklađenosti vještina” između obrazovanja i tržišta rada.

1.4.

Potrebno je osmisliti novo kontinuirano obrazovanje i osposobljavanje te nove strukovne kvalifikacije za mikropoduzeća i mala poduzeća, utemeljene na stvarnom iskustvu i zadacima koji se u tim poduzećima doista obavljaju.

1.5.

Osposobljavanje za ruralna poduzeća treba provoditi lokalno, koristeći informacijske i komunikacijske tehnologije i druge širokopojasne mehanizme. Da bi se to postiglo, opću dostupnost mobilne i zemaljske širokopojasne mreže velike brzine u ruralnim i udaljenim područjima treba smatrati „temeljnom infrastrukturom”. Europski zakoni o tržišnom natjecanju stoga ne smiju spriječiti nacionalne ili regionalne vlade u razvijanju brzih širokopojasnih mreža u ruralnim područjima.

1.6.

Nacionalne i lokalne vlasti trebaju uvidjeti da je ulaganje u razvoj mikropoduzeća te obiteljskih i malih poduzeća u ruralnim i udaljenim područjima dobra dugoročna investicija koja će doprinijeti sprečavanju migracija, smanjenju opterećenja na usluge u gradovima, obnovi gospodarske održivosti u lokalnim zajednicama i očuvanju ruralnog okruženja.

1.7.

Dugoročne financijske potpore nacionalnih ili regionalnih vlada lokalnim skupinama doprinijet će usklađivanju procesa utvrđivanja lokalnih potreba i odgovaranja na njih. Takve potpore će također potaknuti zajednice da se uključe u izravno rješavanje problema iseljavanja stanovništva iz ruralnih područja, dok bi financijska podrška iz strukturnih fondova, a posebice Europskog socijalnog fonda, trebala omogućiti pružanje kontinuiranog strukovnog osposobljavanja koje odgovara potrebama onih koji u njemu sudjeluju.

2.1.

Svrha je ovog mišljenja istaknuti potrebu razvijanja boljeg sustava kontinuiranog obrazovanja i osposobljavanja te kontinuiranog profesionalnog razvoja u ruralnim područjima, a posebice udaljenim planinskim i otočnim područjima.

2.2.

U skladu s definicijom agencije Cedefop (1), kontinuirano (strukovno) obrazovanje i osposobljavanje je „obrazovanje ili izobrazba nakon početnog obrazovanja ili izobrazbe, ili nakon ulaska u radni vijek; cilj mu je pojedincima omogućiti usavršavanje ili obnovu znanja i vještina; stjecanje novih vještina za pomak u karijeri ili za prekvalifikaciju; nastavak osobnog ili profesionalnog razvoja. Kontinuirano obrazovanje i izobrazba dio je cjeloživotnog učenja te može obuhvaćati bilo koju vrstu obrazovanja (opće, specijalizirano ili strukovno, formalno ili neformalno itd.). Od ključne je važnosti za zapošljivost pojedinaca.”

2.3.

EGSO je probleme povezane s kontinuiranim obrazovanjem i osposobljavanjem u ruralnim i udaljenim područjima istaknuo u više svojih mišljenja (2) o poljoprivredi te na javnim sastancima. Cilj je ovog mišljenja pružiti pregled situacije i ponuditi rješenja za neka od ključnih pitanja.

2.4.

Udaljena planinska i otočna područja diljem Europe bitno se razlikuju. Pored iznimno uspješnih regija s niskom nezaposlenošću i solidnim rastom postoje regije sa sve većim gospodarskim problemima, emigracijom i sve starijim stanovništvom. Uz to, mogućnosti za strukovno obrazovanje i osposobljavanje nisu uvijek dostupne na prihvatljivoj udaljenosti.

2.5.

Budući da se životni standard u gradovima povećao, velik broj mladih ljudi iz udaljenih planinskih i otočnih područja se odselio, čime je započelo vrtoglavo gospodarsko i društveno propadanje koje postaje sve brže uslijed iseljavanja sve većeg broja ljudi. Gubitkom stanovništva smanjuje se količina novca koji cirkulira unutar zajednice, što pak utječe na održivost lokalnih poduzeća, trgovina i prometnih veza. Potom dolazi do gubitka zdravstvenih usluga, banaka, škola i drugih struktura, što dodatno pogoršava problem.

2.6.

Europska udaljena planinska i otočna područja snabdijevaju nas velikim količinama lokalne hrane i sirovina koje koristimo. Ona su također mjesto za opuštanje, uživanje u rekreaciji, sportovima i drugim aktivnostima, no bez stručnih, kvalitetno osposobljenih lokalnih zaposlenika koji brinu o farmama, šumama, kamenolomima, hotelima i obrtničkim poduzećima mnoge od tih struktura će prestati postojati.

2.7.

Sposobnost poduzeća da posluju u otežanim uvjetima tih područja ključno je pitanje pa je poslodavcima potrebno stručno i kvalitetno školovano osoblje. Da bi u tome uspjeli, potrebna je uža suradnja s poslodavcima i lokalnim školama te tehničkim veleučilištima i sveučilištima.

2.8.

Suradnja između centara za osposobljavanje i poduzeća najbolje se uspostavlja i razvija upravo na razini regija. Nadležna tijela na svim razinama trebaju temeljito i na konkretan način razmotriti uspostavu i razvoj kontinuiranog obrazovanja i osposobljavanja u ruralnim i rubnim područjima i/ili područjima s niskom gustoćom naseljenosti, što treba uključivati dostatna ulaganja, ali i podršku, poticanje i pomoć za lokalne inicijative koje promiču suradnju između centara za osposobljavanje i poduzeća.

2.9.

Kao što je EGSO već više puta istaknuo, treba uspostaviti individualizirano savjetovanje i usmjeravanje u pogledu karijere (3).

2.10.

Mogućnost pristupa kontinuiranom (strukovnom) obrazovanju i osposobljavanju ključna je za razvijanje samozapošljavanja i stručne radne snage. Nažalost, većina struktura koje nude strukovno osposobljavanje nalazi se u gusto naseljenim područjima, čime su osobe iz udaljenih planinskih i otočnih područja koje pohađaju obuku stavljene u nepovoljan položaj, jer moraju prijeći velike udaljenosti kako bi došle do tih centara. To u većini slučajeva uzrokuje dodatne troškove i znatne nepogodnosti, posebice ako je riječ o kratkim tečajevima ili tečajevima koje polaznici pohađaju u određene dane, uz posao.

2.11.

Organizacija obuke u udaljenim planinskim i otočnim područjima problem je koji je prepoznat u raznim zemljama EU-a. Nažalost, pokušaji rješavanja tog problema često su se najvećim dijelom temeljili na „gradskim rješenjima” koja nisu prikladna za udaljena planinska i otočna područja.

2.12.

Obrazovni sustavi u državama članicama diljem Europe međusobno se toliko razlikuju (neki su organizirani na središnjoj razini, drugi na federalnoj razini, pri čemu nadležnost imaju i regije) da je teško zamisliti „europsko rješenje”. Međutim, iako se rješenja možda razlikuju, ipak je korisno utvrditi zajedničke probleme i tražiti neka zajednička rješenja, stvarajući tako mogućnost za uzajamno učenje na temelju najboljih praksi. EGSO naglašava da dvojni sustav strukovnog osposobljavanja, sa zajedničkom odgovornošću škole i organizacije za osposobljavanje i uz uključenost socijalnih partnera, smatra iznimno dobrom praksom.

2.13.

Ruralno kontinuirano obrazovanje i osposobljavanje može ponuditi specijalizirano osposobljavanje u određenim područjima koja su izravno povezana s ruralnim gospodarskim aktivnostima i njihovim prirodnim značajkama, uključujući ribarstvo, šumarstvo, okoliš, poljoprivredu itd. To specijalizirano osposobljavanje treba zadovoljavati standarde kvalitete potrebne da bi specijalizirani programi privukli učenike i onima koji su obuku prošli pružili relevantne kvalifikacije, doprinoseći na taj način lokalnoj socioekonomskoj revitalizaciji.

3.1.

Obrazovne ustanove koje pružaju izobrazbu ne razumiju uvijek u potpunosti posebnosti mikropoduzeća i malih poduzeća. Većina tečajeva strukovnog obrazovanja i osposobljavanja osmišljena je za potrebe srednjih i većih poduzeća, u kojima su poslovi podijeljeni na različite odjele i koja zaposlenike zapošljavaju kako bi naučili točno određeni posao. Ta vrsta rada, svojstvena industrijskoj masovnoj proizvodnji, počiva na sustavu u kojem svatko izvršava precizno određen zadatak i primjenjuje postupke koje je moguće jednostavno ocijeniti i u okviru kojih je za svaki konkretan posao potrebna određena kvalifikacija.

3.2.

Nasuprot tome, većini mikropoduzeća i malih poduzeća potrebni su zaposlenici koji su fleksibilni i koji raspolažu s više vještina. Umjesto da obavljaju jedan određeni posao, zaposlenici rade u malim timovima, koji zajedno obavljaju sve zadatke potrebne za poslovanje. Zaposlenici u tim poduzećima stoga moraju obavljati zadatke koje bi u većim poduzećima obavljali zaposlenici s nekoliko različitih radnih mjesta.

3.3.

Obrazovne institucije usmjerene na gradove ne razumiju uvijek taj način rada. Prepoznavanje tog problema pomoglo bi nastavnicima da shvate kako posluju mikropoduzeća i mala poduzeća te zašto postojeća obuka i kvalifikacije koje su usko usmjerene na određeni posao nisu primjerene poslovanju mikropoduzeća i malih poduzeća. Također bi malim poduzećima pomoglo da razviju i podrže obrazovanje i osposobljavanje unutar poduzeća, temeljeno na stvarnim zadacima.

3.4.

Nadalje, mnoga mikropoduzeća i mala poduzeća odgovaraju na različite zahtjeve klijenata, što često iziskuje jednokratna inovativna rješenja. Primjerice, malom mehaničarskom poduzeću bit će potrebne praktične vještine za „popravak i ponovnu upotrebu”. Za razliku od toga, većini velikih poduzeća nije potrebno popravljanje, već neispravne dijelove treba ukloniti i zamijeniti novima, pri čemu se neispravni dijelovi vraćaju proizvođaču. Taj jednostavni primjer objašnjava zašto su zaposlenicima u malim poduzećima potrebne dodatne vještine koje u većim kompanijama nisu potrebne. Upravo zbog toga dolazi do neusklađenosti vještina zbog čega mnoga europska mikropoduzeća i mala poduzeća odbijaju postojeće strukovno obrazovanje i osposobljavanje te strukovne kvalifikacije uspostavljene za njihove sektore.

3.5.

Mala i srednja poduzeća u inženjerstvu, arhitekturi, poljoprivredi, građevinarstvu, šumarstvu i brojnim drugim sektorima ustanovila su slične probleme vezane uz postupke i vještine.

3.6.

Obiteljska poduzeća, u kojima su sinovi i kćeri često katalizatori promjene te su istodobno i pripravnici i potencijalni upravitelji, predstavljaju drugačije probleme. U obiteljskim poduzećima obuka sinova i kćeri počinje u znatno ranijoj dobi nego obuka zaposlenika u velikom poduzeću.

4.1.

Osposobljavanje novih i već postojećih zaposlenika naročito predstavlja problem kada zaposlenici pohađaju obuku u centrima za strukovno osposobljavanje koji se nalaze daleko od njihova mjesta rada. Ako se na putovanje troši previše vremena, brojni poslodavci u mikropoduezćima i malim poduzećima obuku zaposlenika smatrat će gubitkom vremena.

4.2.

Mikropoduzeća i mala poduzeća uviđaju da cjeloživotno učenje i potvrđivanje vještina i kvalifikacija stečenih neformalnim i izvanškolskim putem (4) pomažu radnicima i poduzećima da razviju i u većoj mjeri koriste tehnologiju. Velik dio nastavnih materijala za cjeloživotno učenje dostupan je na internetu u obliku videa namijenjenih sektorskoj izobrazbi, priručnika, internetskih demonstracija, e-tečajeva i ostalih internetskih programa za učenje na daljinu. Nažalost, pristup tim obrazovnim programima u udaljenim planinskim i otočnim područjima često je znatno otežan uslijed vrlo sporog širokopojasnog interneta (između 0,4 mbps i 1,5 mbps) (5).

4.3.

Udaljenost centara za obuku može postati manje važna ako je kvaliteta tečajeva visoka te ako se organizira prijevoz i nadoknade putni troškovi, no time se ne rješavaju glavni problemi s kojima se većina polaznika tečajeva u udaljenim planinskim i otočnim područjima suočava.

5.1.

Kontinuirano (strukovno) obrazovanje i osposobljavanje specifičan je čimbenik koji treba razmatrati u kontekstu gospodarskog i socijalnog razvoja (strategije Europa 2020.). Također predstavlja element koji doprinosi teritorijalnoj i socijalnoj koheziji u Europskoj uniji.

5.2.

Mogućnost korištenja lokalnih struktura za opće dobro pomoglo bi udaljenim planinskim i otočnim zajednicama da omoguće odgovarajuće strukovno osposobljavanje. Tijela vlasti trebala bi se usredotočiti na uklanjanje prepreka koje lokalne inicijative sprečavaju u zadovoljavanju prepoznatih potreba za kontinuiranim obrazovanjem i osposobljavanjem. Uža suradnja i veće razumijevanje izazova s kojima se suočavaju lokalne vlasti i inicijatori projekata, uključujući organizacije civilnog društva, doprinijeli bi pronalaženju konstruktivnih rješenja.

5.3.

Vlade bi mogle iskoristiti priliku da decentraliziraju usluge premještajući ih u ruralna područja, stvarajući tako prednosti za lokalne zajednice (6).

5.4.

Na savjetovanju o temi „Strukovni razvoj i osposobljavanje u ruralnim područjima” (7) u više je prezentacija istaknuto kako je važno da zajednice preuzmu kontrolu nad svojim problemima i pronađu vlastita specifična rješenja. Time se također skrenula pozornost na druga pitanja s tim u vezi te se jasno pokazalo da unapređenje kontinuiranog obrazovanja i osposobljavanja treba biti dio znatno šireg plana namijenjenog istodobnom rješavanju skupa problema s kojima se zajednica suočava.

5.5.

Suradnja među svim uključenim dionicima od presudne je važnosti. Kako bi se omogućilo strukovno osposobljavanje u tim zajednicama, potrebno je u to uključiti sva lokalna poduzeća, škole, osoblje škola, učenike i njihove obitelji, nezaposlene, organizacije civilnog društva i dobrovoljce te uzeti u obzir dugoročne potrebe zajednice. Posebice je kao ključna istaknuta potreba osnaživanja lokalnih stanovnika, od kojih bi neki postali „pokretači” promjene, što bi zajednice osposobilo da razviju vlastita rješenja.

5.6.

Kao problem koji je potrebno rješavati istaknuta je i potreba za političkom voljom na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini vlade kako bi se osiguralo da takve zajednice prime dugoročnu financijsku i infrastrukturnu podršku.

5.7.

Komunikacija putem mobilnih i zemaljskih širokopojasnih mreža istaknuta je kao važno sredstvo za razvoj strukovnog obrazovanja i osposobljavanja, posebice za razvijanje vještina na području IKT-a koje postaju ključne na radnom mjestu i kod kuće. Digitalna znanja i vještine potrebni su za korištenje uređaja i pristup uslugama. Te su vještine danas u središtu ekonomskog i društvenog života sviju te stoga trebaju biti uključene u sve faze i oblike obrazovanja, od osnovne škole do obrazovanja odraslih (8). Politike također trebaju uzeti u obzir karakteristike lokalnog stanovništva u pogledu dobi, razine obrazovanja i razine primanja. Ruralno kontinuirano obrazovanje i osposobljavanje može također koristiti otvoreno učenje i učenje na daljinu (eng. e-learning/open learning) kao nadopunu nastave u učionici za određene predmete ili aktivnosti osposobljavanja, što iziskuje tehnologiju i povezanost.

5.8.

Univerzalni pristup brzoj širokopojasnoj mreži ključan je za promicanje socijalne i teritorijalne kohezije. Planovi da se upotreba fondova za strukturni i ruralni razvoj proširi kako bi se omogućilo dodatno financiranje razvoja komercijalno održive širokopojasne infrastrukture stoga su dobrodošli. Ipak, također je od ključne važnosti da se pružanjem usluga visoke kvalitete (primjerice zdravstvenih usluga, pristupa lokalnoj vladi itd.) i smanjenjem troškova za sve krajnje korisnike osigura da i javnost ima koristi od tih ulaganja. Javni prostori koji nude besplatan pristup bežičnom internetu također su važni za razvoj opće dostupnosti brzog širokopojasnog interneta u malim gradovima i selima.

5.9.

Pružanje vještina potrebnih za život i rad u udaljenim planinskim i otočnim područjima prepoznato je kao složeno pitanje koje iziskuje integrirani pristup kojim upravljaju same lokalne zajednice, kao što je to istaknula organizacija Volonteurope u svojoj kampanji o ruralnoj izolaciji građana Europe (9). Poduzećima i lokalnim vlastima trebalo bi za financiranje kontinuiranog strukovnog obrazovanja i osposobljavanja osigurati odgovarajuća sredstva iz Europskog socijalnog fonda i pojednostaviti uvjete pristupa tim potporama. Također je od ključne važnosti da se financijske potpore ne temelje isključivo na komercijalnoj osnovi. Pristup raspoloživim fondovima, primjerice u okviru LEADER-a ili CLLD-a (programi Lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice), od iznimne je važnosti. To će ojačati ulogu lokalnih akcijskih grupa, organizacija zajednice te civilnog društva pružanjem solidnog okvira za vođenje, financiranje, uključivanje i pomoć.

5.10.

Europa raspolaže mrežama lokalnih i regionalnih vlasti posvećenima suradnji na području strukovnog osposobljavanja i cjeloživotnog učenja. To su Zaklada europskih regija za istraživanje, obrazovanje i osposobljavanje (FREREF) i Europsko udruženje regionalnih i lokalnih vlasti za cjeloživotno učenje (EARLALL). Te bi se europske mreže također trebale baviti dostupnosti kontinuiranog strukovnog osposobljavanja, fokusirajući se prvenstveno na ruralna područja, s obzirom da područja za suradnju i partnerstva među zainteresiranim sektorima najčešće nastaju na regionalnoj razini, među lokalnim i regionalnim vlastima, poduzećima i socijalnim partnerima, civilnim društvom te centrima za zapošljavanje, osposobljavanje i usmjeravanje u karijeri itd.

5.11.

Organizacije civilnoga društva trebalo bi potaknuti da razmjenjuju primjere dobrih praksi i inovativnih pristupa ruralnoj izolaciji. Njihovim bi predstavnicima trebalo omogućiti aktivnu ulogu u strukturi koja upravlja europskim fondovima koji imaju utjecaja na ruralni razvoj (EPFRR, ESIF), istinsko sudjelovanje u osmišljavanju programa i nadziranju odbora za praćenje na nacionalnoj razini te uključivanje lokalnih i osjetljivih skupina u osmišljavanje i provedbu projekata. Na području nevladinih organizacija za osposobljavanje odličan primjer je pokret pučkih otvorenih učilišta Grundtvig (10) (koji je počeo u Danskoj u 19. stoljeću, a zatim se vrlo uspješno proširio na druge zemlje). Istodobno bi organizacije civilnog društva trebale obavještavati Europsku komisiju o lošim praksama država članica kako bi osigurale da vlade ispunjavaju svoju obavezu savjetovanja s različitim dionicima i njihovog uključivanja (naročito na lokalnoj razini) u osmišljavanje, provedbu i ocjenjivanje europskih programa.

5.12.

EGSO poziva na korištenje EU-ovog Jamstva za mlade za promicanje obrazovanja i osposobljavanja mladih naraštaja u ruralnim područjima. Subvencije EU-a naročito bi trebalo usmjeravati na nastojanja da se prijenos uspješnih i inovativnih iskustava ubrza i da se ta iskustva primijene u praksi.

6.1.

Pokazalo se da je predmet ovog mišljenja iznimno složen. Brojni s njime povezani problemi, poput prijevoza, ruralnog stanovanja, zdravstvenih i socijalnih usluga, podupiranja ruralnih poduzeća putem poreznih poticaja, razvoja turizma i mnogih drugih ideja koje smo dotakli u našim raspravama te prilikom savjetovanja mogli su biti temeljitije razmotreni.

6.2.

Uviđamo, međutim, da je nemoguće obuhvatiti sva ta pitanja jednim mišljenjem. Željeli bismo, međutim, preporučiti da se ona razmotre u budućim mišljenjima.

6.3.

Potrebno je temeljitije istraživanje kako bi se razumjeli zadaci koji se obavljaju u mikropoduzećima i malim poduzećima i način na koji se oni dodjeljuju. To bi, pak, utjecalo na način određivanja kvalifikacija za mikropoduzeća i mala poduzeća i pružanja osposobljavanja.

6.4.

EGSO predlaže da se pokrene istraživanje koje bi doprinijelo pronalaženju rješenja za izazove koji su istaknuti u ovom mišljenju.

6.5.

EGSO poziva na međuinstitucijski dijalog o izazovima i mogućim rješenjima koja treba utvrditi, u koji bi bilo uključeno više glavnih uprava Komisije, civilno društvo (EGSO), lokalne i regionalne vlasti (OR) i Cedefop.

28.1.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 32/8

Izvjestitelj:

Pierre-Jean COULON

1.1.

Nakon Foruma civilnog društva zemalja zapadnog Balkana održanog u Beogradu 2. i 3. lipnja 2015., Europski socijalni i gospodarski odbor „poziva da se Energetska zajednica, čiji je cilj proširiti energetsku stečevinu Europske unije na zemlje proširenja i zemlje obuhvaćene politikom susjedstva, bude još čvršća i jače integrirana u projekt Energetske unije; energija mora biti čimbenik razvoja i međusobne povezanosti unutar regije, a građani zapadnog Balkana moraju steći jasnu sliku gospodarskih, društvenih i ekoloških prednosti koje donosi pristupanje Europskoj uniji.

1.2.

Kad se radi o pitanju međusobne energetske povezanosti, projekt energetske unije mora uključivati zapadni Balkan.

1.3.

Postojeća se infrastruktura prijevoza i distribucije plina mora optimalno iskoristiti; potrebno je uvesti tehniku protoka u suprotnom smjeru. Što se tiče novih potencijalnih struktura, nijedno se istraživanje ne smije odbaciti:

1.4.

Za potrebe regije treba razmotriti zajedničke rezerve uskladištenog plina, neovisno o jačanju nacionalnih kapaciteta.

1.5.

EGSO pozdravlja ponovno pokretanje studija o instalaciji plinskog terminala za metan (ukapljeni prirodni plin – LNG) na Jadranskom moru i zalaže se za njegovo ostvarivanje.

1.6.

Potrebno je ulagati u obnovljive izvore energije. Ta se ulaganja moraju oslanjati na ojačane mreže i jaču međusobnu povezanost te na jasan i stabilan zakonodavni okvir.

1.7.

Civilno društvo balkanskih zemalja mora se sustavno povezivati i uključivati u susrete Energetske zajednice, a EGSO i njegovi lokalni partneri moraju za to pružiti temelj.

1.8.

EGSO poziva na bolju međuregionalnu suradnju i razvoj energetskih projekata koji će dovesti do jačanja regionalne stabilnosti i otvaranja radnih mjesta.

1.9.

Direktiva o energetskoj učinkovitosti jedan je od osobito važnih elemenata stečevine Unije i u dotičnim se zemljama njome moraju baviti konkretni programi. Treba stremiti suradnji različitih dionika na području pametnih brojila i globalnih rješenja. Energetska učinkovitost i štednja energije čimbenici su koji stvaraju posao za poduzeća te otvaraju ekološki prihvatljiva i tradicionalna radna mjesta.

2.1.

Jedno od 35 poglavlja pravne stečevine EU-a potrebnih za pristup nove države Uniji jest i poglavlje 15. (Energija), koje svjedoči o važnosti tog pitanja. O toj temi već je bilo govora u okviru pristupnih pregovora s Crnom Gorom, a i ponovno će biti, u okviru pristupnih pregovora sa Srbijom. Treba naglasiti da su pitanja o energiji i u brojnim drugim poglavljima ili neophodna ili od velike koristi; bilo da se radi o poljoprivredi, prijevozu, poduzetništvu, socijalnim pitanjima, ekološkim pitanjima itd., energija se mora uzeti u obzir.

2.2.

Regiju jugoistočne Europe čine države koje su već članice Europske unije, države koje su službeni kandidati u različitim stadijima pretpristupnog postupka te države potencijalne kandidatkinje.

2.3.

U okviru pristupnih pregovora države kandidatkinje treba poticati na što brže usvajanje pravne stečevine Europske unije kako bi se, za dobrobit građana, potaklo njihovo uključivanje u unutarnje energetsko tržište Europske unije.

2.4.

Nova Europska komisija definirala je izgradnju energetske unije kao jedan od svojih najvažnijih prioriteta: jedan od njezinih potpredsjednika zadužen je isključivo za ovo pitanje, a uključeno je još najmanje 12 drugih povjerenika. Ova se energetska unija, koju EGSO već godinama zagovara (vidjeti posebice TEN/493), napokon našla na dnevnom redu i države koje će u kratkoročnom ili srednjoročnom razdoblju pristupiti Uniji moraju se od samog početka uključiti u rasprave. U gore navedenom mišljenju izričito je napomenuto da te države treba uzeti u obzir.

2.5.

U „Strateškom okviru za energetsku uniju” koji je Europska komisija objavila 25. veljače 2015. i kojim se bavi mišljenje TEN/570, predlaže se jačanje Energetske zajednice. On naglašava potrebu za jačom integracijom energetskih tržišta Europske unije i država Energetske zajednice. Također, izričito spominje članove te Zajednice u vezi s upravljanjem u slučaju krize u opskrbi. Na kraju najavljuje redovito ažuriranje projekata energetske infrastrukture od zajedničkog interesa, što bi u budućnosti moglo obuhvatiti i energetske projekte od interesa za Zajednicu.

2.6.

Treba uspostaviti ravnotežu između konvencionalnih i obnovljivih izvora energije: zato se elektroenergetske mreže moraju međusobno povezati ili se moraju poboljšati postojeće veze s mrežama Unije. Plin je od velike važnosti te se opskrba mora osigurati povezivanjem s Unijom, ali i gradnjom LNG terminala. Dobru priliku pružaju projekt plinovoda Turski tok, kao zamjena za neuspjeli projekt Južnog toka, te projekti Transjadranskog plinovoda ili Jonsko-jadranskog plinovoda. Podsjetimo da je gotovo nemoguće zaobići ovu regiju kao poveznicu između regija koje naftu i plin proizvode i regija Europske unije koje su njihovi veliki potrošači. Međutim, prioritet mora biti korištenje postojeće infrastrukture koja se često nedovoljno koristi; treba poticati upotrebu tehnike protoka u suprotnom smjeru; želi li se ostvariti sigurna energetska opskrba, veliki i nezaštićeni plinovodi ne bi trebali predstavljati prioritet.

3.1.

Kako smo nedavno vidjeli u EGSO-u (TEN/562, TEN/570 itd.), upravljanje na području energetike presudno je za omogućavanje energetskog izbora, usklađivanje ulaganja (posebno u infrastrukturu), solidarnost među državama te definiranje uloge i sudjelovanja različitih dionika, posebno civilnog društva (socijalnih partnera, potrošača, ekoloških organizacija itd.).

3.2.

S mnogo aspekata, temelji takvog upravljanja postoje od srpnja 2006. godine, kad je stvorena Energetska zajednica koja okuplja sve zemlje zapadnog Balkana (Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Kosovo, bivšu jugoslavensku republiku Makedoniju, Crnu Goru i Srbiju). Moldova se Energetskoj zajednici pridružila 2010. godine, a Ukrajina 2011. Gruzija je također kandidat za članstvo. Također treba napomenuti da Norveška, Armenija te, posebice, Turska, imaju status promatrača.

3.3.

Cilj ugovora je unutarnje energetsko tržište Europske unije proširiti na jugoistočnu Europu i šire. Time se želi:

3.4.

Iako su te namjere hvalevrijedne, primjećujemo da posljednjih godina nije postignut značajan napredak.

3.4.1.

Postupak energetske unije koji je predložila Europska komisija predviđa nadilaženje međuinstitucionalnih odnosa između Europske unije i članica Energetske zajednice. EGSO bi trebao sudjelovati u tom širenju postupaka time što bi regionalnu energetsku situaciju u širem smislu uključio u europski dijalog o energiji.

3.4.2.

Usvajanje energetske stečevine Unije i uključivanje energije u unutarnje tržište zahtijeva znatno unapređenje regionalnih praksi koje se tiču cijena energije jer te cijene moraju u obzir uzeti realne troškove, a ne se oslanjati na politiku subvencioniranja.

3.4.3.

Strukture koje su u sklopu procesa proširenja uspostavljene za civilno društvo, poput zajedničkih savjetodavnih odbora (s bivšom jugoslavenskom republikom Makedonijom trenutno nije aktivan; s Crnom Gorom i Srbijom – države kandidatkinje su počele s pregovorima i njihovi su odbori aktivni), i Odbora za praćenje zapadnog Balkana trebaju se koristiti u tu svrhu.

4.1.

Pojavila se potreba za jačanjem elektroenergetskih veza unutar regije, ali i veza iz regije prema van i onih izvana prema njoj, kao i pravaca za dobavu energije (posebno za prirodni plin) te potreba da se eventualno izgradi LNG terminal. Taj bi terminal, koji bi očito bio smješten na jadranskom dijelu regije, bio zajednički za sve ili barem za većinu država regije te bi omogućio dobavljanje LNG-a od udaljenih dobavljača i, s vremenom, iz istočnog Sredozemlja (Cipar).

4.1.1.

Nedavno je (10. srpnja 2015.), u okviru inicijative za plinsku povezanost središnje i jugoistočne Europe (Central and South Eastern Europe Gas Connectivity, CESEC) potpisan Memorandum o razumijevanju između Europske komisije i Austrije, Bugarske, Hrvatske, Grčke, Mađarske, Italije, Rumunjske, Slovačke, Slovenije, Albanije, bivše jugoslavenske republike Makedonije, Srbije i Ukrajine. Taj bi memorandum trebao potaći diversifikaciju opskrbe prirodnim plinom i integraciju tržišta u toj regiji. EGSO se zauzima za sudjelovanje Crne Gore u tom sporazumu.

4.2.

Regionalna kombinacija izvora energije nije uravnotežena; nema pravog tržišta, struktura kombinacije izvora energije varira od države do države, a cijene su gotovo uvijek zakonski regulirane i često zadržane na umjetno niskoj razini koja ne potiče ni energetsku učinkovitost niti ulaganja u različite izvore energije.

4.3.

Globalno gledano, ugljen predstavlja gotovo 50 % potrošene energije, nafta i naftni proizvodi više od 30 %, a plin „samo” oko 10 %. Proizvodnja energije iz otpada i biogoriva je u porastu, ali ne postoji neki konkretni plan.

4.4.

Prema brojnim izvorima (AIE, REN) i ocjenjivačkim studijama, zemlje zapadnog Balkana imaju veliki potencijal za energiju iz obnovljivih izvora koji se mora aktivirati i u koji se mora ulagati kako bi se tim državama omogućilo da sudjeluju u EU-ovom Okviru za klimatske i energetske politike za razdoblje do 2030.:

4.4.1.

Ove bi mogućnosti trebalo procijeniti u odnosu na koordinirana ulaganja, a pogotovo na potencijal za razvoj aktivnosti i otvaranje radnih mjesta, posebno u novim energetskim tehnologijama (tzv. zelenih poslova) i rješavanju pitanja energetskog siromaštva. Energetska zajednica treba poslužiti za razvoj tih aktivnosti pri čemu se posebice treba obratiti EIB-u.

4.4.2.

Instrument za civilno društvo (Civil Society Facility), predviđen u sklopu pristupnog postupka, treba koristiti za projekte koji se predlažu na području građanske energije (projekti udruga, zadruga, NVO-a itd.).

28.1.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 32/12

Izvjestitelj:

Stefano PALMIERI

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) primjećuje da se pokretanje „Europske strategije za alpsku regiju – EUSALP” odvija u posebnom trenutku koji, s jedne strane, karakterizira kontinuirani slijed negativnih učinaka financijske krize na realnu ekonomiju, a s druge strane pokušaj poticanja i pokretanja strukturnih promjena na gospodarskoj, ekološkoj i socijalnoj razini, s posebnim naglaskom na kvalitetu života i blagostanje građana.

1.2.

EGSO ističe da teritorijalna područja na koja se odnosi EUSALP, tj. pet država članica (Italija, Francuska, Austrija, Njemačka i Slovenija) i dvije države nečlanice (Švicarska i Lihtenštajn), odlikuje izrazito visoka razina gospodarskog razvoja, ekološke održivosti i socijalne kohezije u odnosu na europski prosjek te duga tradicija u aktivnostima teritorijalne suradnje.

1.2.1.

Međutim, EGSO smatra da EUSALP za alpsku regiju predstavlja čimbenik dodane vrijednosti koristan u smislu održavanja i, ako je moguće, poboljšavanja visokih gospodarskih, ekoloških i socijalnih standarda koji karakteriziraju ta područja.

1.2.2.

EGSO smatra da je EUSALP pokretač razvoja koji je u stanju podržati konkurentnost i koheziju cjelokupne Europe, sukladno ciljevima europske kohezijske politike i načelima suradnje i solidarnosti koja je karakteriziraju.

1.3.

EGSO naglašava da ovi teritoriji dijele zajednička teritorijalna obilježja, kao što su na primjer ona tipična za alpska planinska područja.

1.3.1.

EGSO smatra da su Alpe, uz to što predstavljaju drugi rezervat bioraznolikosti u Europi, uistinu važan čimbenik identiteta i prepoznatljivosti cjelokupnog prostora. Zahvaljujući svojoj rasprostranjenosti i konfiguraciji, Alpe u određenim slučajevima ocrtavaju područje materijalnih i nematerijalnih podjela, dok u drugim situacijama tvore poveznicu između različitih teritorijalnih razina s gospodarske, ekološke, kulturne i socijalne točke gledišta.

1.4.

Unatoč tome što pozdravlja strategiju Europske unije za alpsku regiju (EUSALP), EGSO smatra da ju je potrebno dopuniti.

1.5.

EGSO žali zbog činjenice što se socijalna dimenzija unutar EUSALP-a ne tretira jednako kao gospodarska i ekološka dimenzija. Stoga EGSO želi potaknuti njezino osnaživanje definiranjem socijalnog usmjeravanja u cilju jamčenja razvoja modela rasta koji je u stanju osigurati konkurentnost te, u isto vrijeme, socijalnu uključenost i zaštitu, usmjeravajući posebnu pažnju na one osobe koje su zbog različitih faktora izrazito slabe i ugrožene.

1.5.1.

U tom smislu EGSO smatra da je podjednako ključno osnažiti transverzalnu dimenziju ciljeva EUSALP-a te na taj način osigurati veću podršku usklađivanju i stvaranju ravnoteže među gospodarskom, ekološkom i socijalnom održivošću, sukladno provođenju sveobuhvatnog pristupa razvoju i socijalnih inovacija.

1.6.

Dok s jedne strane EGSO smatra da su ciljevi definirani EUSALP-om u skladu sa strateškim prioritetima alpske regije, s druge strane želi potaknuti procese integracije usmjerene na istinsko preoblikovanje izazova u čimbenike konkurentnosti i kohezije, posebice u odnosu na gospodarsku globalizaciju, demografska kretanja, klimatske promjene, energetska pitanja i zemljopisni položaj.

1.7.

Što se tiče tematskog prioriteta naslovljenog „Gospodarski rast i inovacije”, EGSO naglašava da je od temeljne važnosti razviti učinkovitije strategije potpore inovacijama u smislu razvoja konkurentnosti i stvaranja novih radnih mjesta, privući nova ulaganja, ojačati intervencije u cilju potpore poljoprivredi i šumarstvu te vrednovati različite oblike turizma koji su karakteristični za ovo područje. (Za detaljnija objašnjenja vidi točke 3.3., 3.4., 3.5., 3.6. i 3.7.)

1.8.

Što se tiče tematskog prioriteta naslovljenog „Mobilnost i povezanost”, EGSO smatra da je od temeljne važnosti pokrenuti aktivnosti usmjerene na smanjenje prijevoza robe i osoba cestovnim putem, promicanje ekološki održive dostupnosti turističkih područja, smanjenje cestovnog prometa u gradskim i velegradskim područjima te jamčenje dostupnosti usluga i povezanosti u svim teritorijalnim dimenzijama alpske regije. (Za detaljnija objašnjenja vidjeti točke 3.8., 3.9. i 3.10.)

1.9.

Što se tiče tematskog prioriteta naslovljenog „Okoliš i energija”, EGSO smatra da je nužno održati ravnotežu između očuvanja prirodnog i kulturnog kapitala i njihova racionalnog korištenja, podržati ekološku povezanost, pokrenuti intervencije u smislu ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima, održati sigurnu energetsku opskrbu koja bi bila financijski dostupna i visokokvalitetna. (Za detaljnija objašnjenja vidjeti točke 3.11., 3.12. i 3.13.)

1.10.

EGSO smatra da je nužno osigurati učinkovito višerazinsko upravljanje EUSALP-om koje bi istodobno vrednovalo „horizontalnu dimenziju” (sudjelovanje civilnog društva) koja dopunjava i poboljšava „vertikalnu dimenziju” (sudjelovanje regija i lokalnih vlasti) poštujući u potpunosti načela supsidijarnosti i proporcionalnosti.

1.11.

EGSO se zalaže za pokretanje kontinuiranog procesa izgradnje kapaciteta koji bi podržavao i jačao aktivno sudjelovanje civilnog društva u razvojnim procesima EUSALP-a, kao i za pokretanje stalnog foruma koji bi predstavljao socijalne i gospodarske partnere alpske regije i pružao im podršku, a koji bi djelovao i u okviru pojedinačnih regija obuhvaćenih strategijom.

1.11.1.

U tom smislu, Odbor predlaže pokretanje posebnog programa „Going Local – EUSALP” („Djelujmo lokalno – EUSALP”) uz aktivno sudjelovanje svih predstavništava Odbora uključenih u razvojne postupke predložene EUSALP-om i zainteresiranih za njih. Program „Going Local – EUSALP” omogućit će, u okrilju lokalnog civilnog društva, pokretanje postupaka informiranja i osposobljavanja u pogledu aktivnosti predviđenih akcijskim planom te razvijanje potencijala za sudjelovanje raznih lokalnih aktera, osiguravajući istovremeno postupak zajedničkog odlučivanja o predviđenom djelovanju.

1.12.

U pogledu sustava nadzora i procjene EUSALP-a, EGSO smatra nužnim objediniti kvantitativno mjerenje i kvalitativne pokazatelje, sukladno onome što je ustanovljeno pristupom „izvan okvira BDP-a”.

1.13.

EGSO želi da se ekonomska održivost intervencija koje je potrebno ostvariti u okvirima EUSALP-a ojača kroz pokretanje strategije usmjerene na vrednovanje sinergije i komplementarnosti između „strukturnih i investicijskih europskih fondova u razdoblju 2014. – 2020.” te ostalih europskih programa s izravnim upravljanjem i na korištenje instrumenata predviđenih metodologijom lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice.

1.14.

EGSO vjeruje da je za postizanje strateških ciljeva postavljenih u okviru EUSALP-a također bitno korištenje mogućnosti financiranja koje nudi Europska investicijska banka, kao i promicanje uključivanja privatnih ulaganja kao što je predloženo u „Junckerovom planu”.

1.15.

EGSO pozdravlja mjere predložene u akcijskom planu, čiji je cilj vrednovanje sinergije između EUSALP-a i drugih već pokrenutih makrostrategija, također s obzirom na proširenje koncepta makroregija na ostala europska strateška područja za gospodarsku konkurentnost i socijalnu koheziju Europe, poput Sredozemlja i Balkana.

2.1.

Cilj ovog mišljenja je dati procjenu „Akcijskog plana strategije Europske unije za alpsku regiju – EUSALP” (1) s točke gledišta organiziranog civilnog društva. Mišljenje se temelji na razmatračkom mišljenju EGSO-a „Strategija EU-a za alpsku regiju” (2) i zaključaka donesenih na zasjedanju održanom 25. lipnja 2015. u Ispri (Italija), kao i na drugim mišljenjima koja je EGSO usvojio na temu makroregionalnih strategija (3).

2.2.

Kako bi se izazovi definirani akcijskim planom EUSALP-a preobrazili u čimbenike ekonomske konkurentnosti i socijalne kohezije, nužno je podržati pokretanje razvojnih politika u skladu sa smjernicama iz članka 3. stavaka 1., 2. i 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (4) kao i sveobuhvatan pristup razvoju te socijalne inovacije.

2.2.1.

Osnaživanjem cjelovitog pristupa EUSALP-a bit će moguće učinkovito poduprijeti konkurentnost i koheziju makroregije kroz pokretanje politika i projekata sposobnih ostvariti istinsku međuovisnost gospodarskih, ekoloških i socijalnih ciljeva.

2.2.2.

EUSALP treba osmisliti i provoditi u kontekstu socijalne inovacije, on treba biti proces koji može promovirati i podržati realizaciju novih ideja koje, osim što jačaju ekonomsku konkurentnost, trebaju funkcionalno odgovoriti na potrebe osoba koje žive u alpskoj regiji i društva u cjelini.

2.3.

Imajući na umu analize i procjene koje je EGSO proizveo u mišljenju o „Provjeri napretka strategije Europa 2020” (5) i izvješću o „Srednjoročnoj reviziji strategije Europa 2020” (6), očigledno je da EUSALP predstavlja koristan instrument za omogućavanje jednog ekonomski i socijalno fleksibilnog sustava, instrumenta koji civilnom društvu alpske regije može osigurati zaštitu i razvoj.

2.3.1.

Osnaživanje otpornosti alpske makroregije odlučujući je faktor koji može povećati kapacitet civilnog društva da apsorbira, upravlja i sprječava učinke krize i strukturnih promjena koje sve češće pogađaju naše socioekonomske sustave te poduprijeti gospodarsku konkurentnost alpske regije u smislu socijalne kohezije i održivosti.

2.4.

Sukladno odlukama donesenim „Političkom rezolucijom za provedbu strategije EU-a za alpsku regiju” (Konferencija u Grenobleu) (7), u akcijskom planu određeni su izazovi koji se odnose na područje suradnje, političke prioritete, posebne ciljeve i akcije, kao i na neke primjere projektnih ideja.

2.5.

Osnovni izazovi i ciljevi određeni akcijskim planom EUSALP-a odnose se na gospodarsku globalizaciju, demografska kretanja, klimatske promjene, energetska pitanja i geografsku poziciju. Unatoč tome što daje pozitivnu ocjenu sadržaju akcijskog plana EUSALP-a, EGSO smatra da je nužno uključiti ciljeve iznesene u daljnjem tekstu.

2.5.1.

Poticati dinamičan poduzetnički sustav i kroz inovacije podržavati konkurentnost poduzeća na tom području s ciljem jačanja kapaciteta gospodarskog sustava kako bi se mogao učinkovito nositi s izazovima koje nameće gospodarska globalizacija, zadovoljiti potrebe civilnog društva i jamčiti stvaranje kvalitetnih novih radnih mjesta.

2.5.2.

Podržati naglašavanje onih kapaciteta koji se temelje na tradiciji i društvenoj raznolikosti podupirući održavanje izvornih vrijednosti koje karakteriziraju ove teritorije te istovremeno promičući kapitalizaciju lokalnih znanja i tradicija u prilog ekonomskom razvoju i socijalnoj uključenosti.

2.5.3.

Podržati inicijative usmjerene na učinkovitije suočavanje s demografskim promjenama karakterističnim za alpsku regiju, s posebnim naglaskom na upravljanje kombiniranim učincima koji nastaju zbog starenja stanovništva i novih migracijskih procesa.

2.5.4.

Promicati procese usmjerene k ublažavanju i prilagodbi ovih regija klimatskim promjenama, s posebnim naglaskom na okoliš, bioraznolikost, gospodarske aktivnosti i uvjete života građana (8).

2.5.5.

Podupirati energetske izazove usmjerene k održivosti potražnje, sigurnosti i financijskoj dostupnosti za poduzeća i građane, potičući ulaganja u jeftinije i čišće izvore energije, otvorenije i konkurentnije makroregionalno tržište energije, veće uštede kroz vrednovanje autohtonih energetskih resursa i konvencionalnih (npr. biomase, hidroenergije, geotermalne energije) i nekonvencionalnih (npr. energije vjetra i sunčeve energije) obnovljivih izvora energije.

2.5.6.

Razvijati politike i aktivnosti orijentirane k vrednovanju strateškog zemljopisnog položaja Alpske regije, posebno kada se radi o prijevozu, uz potpuno poštovanje načela zaštite i očuvanja okoliša. Isto tako potrebno je poticati nove pristupe podijeljene odgovornosti i ravnopravne suradnje među teritorijima, kao što su vertikalne poveznice među velikim gradovima, ruralnim područjima te planinskim i turističkim regijama.

2.5.7.

Promicati ravnotežu, pravednost i univerzalnost u pristupu uslugama od općeg interesa kako bi se zadovoljile potrebe stanovnika alpske regije, uz pridavanje posebne pozornosti područjima u geografski nepovoljnom položaju.

2.5.8.

Podržati zaštitu bioraznolikosti i održivo upravljanje njome, pejzažima i prirodnim resursima uz pronalaženje prave ravnoteže među djelovanjem usmjerenim k očuvanju i onim usmjerenim k racionalnom korištenju usluga i proizvoda ekosustava, kao i k uravnoteženijoj raspodjeli koristi koje oni donose.

2.5.9.

Potaknuti definiranje referentnog socijalnog usmjeravanja kroz planiranje intervencija u odnosu na uvjete rada, socijalnu sigurnost, opća pitanja, osobe s invaliditetom i imigrante.

2.5.10.

Definirati i razvijati poseban „funkcionalni cilj” koji se manifestira u pripremi i provedbi razvojnih procesa usmjerenih na ograničavanje neuravnoteženosti između gospodarske, ekološke i socijalne komponente, koji bi predstavljao svojevrstan eksperiment koristan za kapitaliziranje rezultata kohezijske politike u cijeloj Europi.

2.5.11.

Na regionalnoj i lokalnoj razini i u što većem opsegu poticati proces stvaranja, rasprave i razmjene gospodarskih, socijalnih i ekoloških odluka koje su bitne za ovu regiju i to koristeći već u drugim kontekstima iskušane metodologije i sadržaje prikladne za usporedbu među predstavnicima građana, socijalnih i gospodarskih partnera i predstavničkih tijela civilnog društva.

3.1.

Osnovni izazov s kojim se potrebno suočiti kroz strategiju za alpsku regiju odnosi se na proces usklađivanja i osnaživanja uravnoteženosti među ciljevima za postizanje gospodarske, ekološke i društvene održivosti.

3.2.

EGSO pozitivno ocjenjuje EUSALP-ov akcijski plan, ali smatra da tri tematska prioriteta koja obrađuje („ekonomski rast i inovacije”; „mobilnost i povezanost” i „ambijent i energija”) traže dodatna usklađivanja i produbljivanja.

3.3.

Iako teritoriji na koje se odnosi strategija za alpsku regiju, kao što navodi European innovation scoreboard (Europska ljestvica uspjeha u inovacijama)  (9), imaju razinu inovacija iznad europskog prosjeka, očito je da politike i strategije koje imaju cilj poticati razne oblike „tradicionalnih” inovacija daju slabe rezultate u smislu konkurentnosti i stvaranja novih radnih mjesta u odnosu na ulaganja koja su realizirana s tim ciljem.

3.4.

Stoga je nužno ojačati operativne instrumente namijenjene potpori modela otvorenih inovacija (10) koji se temelji na primjeni koncepta četverostruke spirale putem kojega javne ustanove, poduzeća, fakulteti i osobe (građani) zajedno surađuju u procesima koji karakteriziraju inovacije (zajedničko stvaranje, istraživanje, testiranje i primjena) s ciljem razvijanja novih proizvoda i usluga koji se temelje na stvarnim potrebama krajnjih korisnika.

3.5.

Razvoj alpske regije povezan je s vrednovanjem lokalnih proizvodnih lanaca i područja koji čine potporni stup cjelokupnog proizvodnog sustava. Nužno je pokrenuti razvojne politike koje bi privukle nova ulaganja, posebno na području industrija u nastajanju, ne samo kako bi se optimizirala učinkovitost proizvodnje, već i s ciljem sprječavanja osipanja broja stanovnika u rubnim zonama.

3.6.

Nužno je potrebno provoditi intervencije usmjerene ka kvalificiranju i profesionalnoj specijalizaciji radnika bilo unutar tradicionalnih lanaca proizvodnje, bilo na području onih u nastajanju (uključujući i kulturni i kreativni sektor).

3.7.

Poljoprivreda, osobito u planinskim krajevima, i šumarstvo gospodarski su sektori koje je potrebno podržati kako bi se sačuvao krajolik oblikovan čovjekovim djelovanjem, poticalo naseljavanje perifernih zona, očuvala infrastruktura u planinskim predjelima i osigurala opskrba sirovinama za prehrambene i visokokvalitetne proizvode.

3.7.1.

S ciljem povećavanja konkurentnosti poljoprivrede i šumarstva u planinskim zonama, nužno je poticati inicijative u cilju vrednovanja specifičnih oznaka kvalitete planinskih proizvoda, podržavati organiziranije načine suradnje između različitih planinskih područja alpske regije kao i između njih i urbanih područja, što se može ostvariti pokretanjem projekata u sklopu programa Zajednice u razdoblju 2014. – 2020. (11) (s posebnim naglaskom na inicijative za promicanje planinskih poljoprivrednih proizvoda).

3.8.

Ono što karakterizira turizam regija koje pripadaju alpskom području jest raznolikost aktivnosti koje turisti traže: prirodni turizam, aktivni i sportski turizam, zdravstveni, kulturni, kongresni turizam, turizam povezan s različitim događanjima te šoping.

3.8.1.

Prioritet je u tom smislu ponovno pokrenuti održivi turizam uz pomoć integrirane politike koja bi težila individualizaciji normi za očuvanje alpske regije i širenju modela održivog razvoja. Jednako je bitno poduprijeti procese koji pospješuju izvansezonsku turističku potražnju i to poticanjem onih oblika turističke ponude koji još nisu prikladno vrednovani (npr. zdravstveni turizam) te kroz opće poboljšanje kvalitete usluga u planinskim zonama.

3.9.

Upravo zbog osobite topografske konfiguracije alpske makroregije prijevoz se odvija duž malobrojnih koridora što uzrokuje neproporcionalan rast cestovnog prijevoza robe na duge staze i to u kontekstu koji je ekološki gledano izrazito osjetljiv. U perifernim i planinskim zonama mobilnost je preduvjet za mogućnost održavanja društvenih kontakata; fenomeni koji se očituju kroz promjene životnog stila i kretanja u demografskom razvoju dovode do povećanja upotrebe privatnih motornih vozila.

3.9.1.

Ključno je podržati provođenje mjera usmjerenih na prilagodbu i racionalizaciju prometnih infrastruktura u svim teritorijalnim sustavima alpske regije, s posebnim naglaskom na prekogranične veze, na preusmjeravanje prijevoza što veće količine robe i osoba s cestovnog na druge vrste prijevoza (npr. željeznički) te na promicanje ekološki održive pristupačnosti turističkih zona, obraćajući pritom pozornost kako na velike udaljenosti tako i na takozvani „posljednji kilometar”.

3.9.2.

U konkretnom slučaju sustava u gradovima i velikim gradovima, nužno je poticati prijelaz s individualnog cestovnog prijevoza na javni prijevoz i korištenje pješačkih i biciklističkih staza, što je moguće ostvariti poboljšanjem infrastrukture i intervencijama usmjerenim na mijenjanje navika ljudi, potičući korištenje ekološki prihvatljivih oblika prijevoza i mobilnosti.

3.10.

Uravnotežen, pravedan i opći pristup uslugama visoke kvalitete i povezanost predstavljaju elemente koji su nužni da bi se mogli jamčiti prikladni standardi životne kvalitete za cjelokupno stanovništvo alpske makroregije, s posebnim naglaskom na osobe koje žive na područjima koja su na neki način geografski nepovoljna.

3.10.1.

Prioritet je usvajati inovativna rješenja koja mogu osigurati temeljne usluge u planinskim i ruralnim predjelima (školstvo, zdravstvo, socijalne usluge i mobilnost), ojačati infrastrukture i IKT tehnologije kako bi se zajamčila određena razina dostupnosti javnih usluga koja je sposobna odgovoriti na potrebe cjelokupnog stanovništva koje živi u alpskoj regiji.

3.11.

Raznolikost biljnih i životinjskih vrsta i prirodnih krajolika alpske regije predstavlja kapital koji je potrebno zaštititi i vrednovati s obzirom na to da se radi o ključnim elementima na kojima se temelji kvaliteta života i privlačnost ovih područja.

3.11.1.

Potrebno je pružiti podršku očuvanju i održivom upravljanju biološkom raznolikošću i prirodnim, kulturnim i pejzažnim resursima te pronaći prikladnu ravnotežu između intervencija usmjerenih na njihovo očuvanje i onih koji teže k njihovu racionalnom korištenju. Podjednako je ključno podupirati pokretanje intervencija usmjerenih na podržavanje ekološki održive povezanosti područja prema definicijama iz komunikacije Europske komisije „Zelena infrastruktura – jačanje prirodnog kapitala u Europi” (12).

3.12.

Istina je da upravljanje klimatskim promjenama i prirodnim rizicima koji iz njih proizlaze predstavlja zajednički izazov za cjelokupnu alpsku regiju, ali je također istinito da Alpe, kao najgušće naseljeni i najviše iskorišteni planinski sustav na svijetu, pokazuju natprosječnu osjetljivost na klimatske promjene.

3.12.1.

Nužno je pokrenuti aktivnosti na nadnacionalnoj razini (učinci klimatskih promjena ne zaustavljaju se na granicama) usmjerene na ublažavanje i prilagodbu alpske regije na klimatske promjene: cilj ublažavanja treba biti izbjegavanje nerješivih posljedica klimatskih promjena smanjivanjem stakleničkih plinova, dok bi prilagodba trebala biti usmjerena na smanjenje ranjivosti u odnosu na klimatske promjene i na upravljanje neizbježnim učincima.

3.13.

Kako bi alpska regija mogla osigurati i promicati kvalitetu života i prednosti koje to područje ima, potreban joj je sustav sigurne energetske opskrbe koji bi bio ekonomski pristupačan i visokokvalitetan.

3.13.1.

Uz potporu intervencijama kojima se želi povećati energetska kvota iz obnovljivih izvora, kao što su voda, drva, biomase, sunce i vjetar, ključno je potaknuti energetsku učinkovitost, kako u javnom tako i u privatnom sektoru.

4.1.

Gospodarska kriza, osim što je proizvela negativne učinke na realnu ekonomiju i uvjete života milijuna žena i muškaraca, jasno je ukazala na potrebu za javnim intervencijama usmjerenim k zaustavljanju regresivnih čimbenika rasta koji je s gospodarske, socijalne i ekološke točke gledišta neodrživ te posljedično i na zaštitu uvjeta života i blagostanja građana kroz osnaživanje intervencija na socijalnom području, u smislu politika socijalne skrbi te na području zaštite okoliša.

4.2.

EGSO smatra da socijalna dimenzija u EUSALP-u nije prikladno zastupljena te da je treba dodatno ojačati kako bi se mogao jamčiti napredak razvojnog modela koji je u stanju osigurati konkurentnost te, u isto vrijeme, socijalnu uključenost i zaštitu, uz pridavanje posebne pažnje onim osobama koje su zbog različitih faktora izrazito slabe i ugrožene.

4.2.1.

S tim ciljem, EUSALP bi trebao predvidjeti mjere kojima se teži:

4.3.

Iako je sustav upravljanja EUSALP-om u skladu s procjenama koje EGSO iznosi u svom mišljenju o „Upravljanju makroregionalnim strategijama” (13), moguće je izdvojiti određene probleme i prostor za dopune.

4.3.1.

Nužno je ojačati višerazinsko upravljanje EUSALP-om primjenom učinkovite horizontalne dimenzije (sudjelovanja gospodarskih aktera, socijalnih partnera i predstavnika civilnog društva) koja integrira i kvalificira vertikalnu dimenziju (sudjelovanje regija i lokalnih vlasti) poštujući u potpunosti načelo supsidijarnosti i proporcionalnosti, što je odlučujuće za utvrđivanje ravnopravne teritorijalne preraspodjele koristi koje proizlaze iz EUSALP-a, kako bi se izbjeglo da ciljevi pojedinačnih država i područja nadvladaju zajedničke interese.

4.3.2.

Ključno je predvidjeti pokretanje Foruma civilnog društva EUSALP-a čije bi se aktivnosti morale objediniti s onima različitih akcijskih skupina te se razvijati sukladno takvom operativnom modelu koji bi omogućio stvarno sudjelovanje predstavnika socijalnih i gospodarskih partnera u primjeni strategije na regionalnoj i lokalnoj razini. Iz tog razloga poželjno je da se naspram foruma civilnog društva makroregije aktiviraju i regionalni (i, ako je moguće, i lokalni) forumi civilnog društva te na taj način osigura upravljanje strategijom u učinkovitoj suradnji svih lokalnih komponenti.

4.3.3.

Podjednako je ključno promicati aktivnosti kontinuirane izgradnje kapaciteta koji prati i procjenjuje aktivno sudjelovanje civilnog društva u razvojnim procesima EUSALP-a i koji istovremeno podržava osjetljivost i jačanje svijesti građana u pogledu glavnih tema i prioriteta koji se tiču alpske regije. U pogledu tog prioriteta EGSO predlaže pokretanje posebnog programa „Going Local – EUSALP”.

4.4.

Primjena strategije za alpsku regiju treba biti popraćena učinkovitim sustavom nadzora kako bi se mogla ocijeniti konkretna poboljšanja do kojih je EUSALP doveo.

4.4.1.

Nužno je objediniti kvantitativno mjerenje i kvalitativne pokazatelje, sukladno onom što je ustanovljeno pristupom „izvan okvira BDP-a” (14) kako bi se mogao ocijeniti utjecaj usvojenih politika u odnosu na kvalitetu života, ekološku održivost, socijalnu koheziju, zdravlje i cjelokupno blagostanje sadašnjih i budućih generacija.

4.5.

Značajni iznosi novca koje je EU već uložio kroz Europske strukturne i investicijske fondove u razdoblju 2014. – 2020. (ESF) (15) i kroz Europsku teritorijalnu suradnju (ETS) (16) već mogu, ako ih se koordinira i uklopi unutar jedinstvenog strateškog pristupa, osigurati ekonomska sredstva potrebna za provedbu EUSALP-a.

4.5.1.

Bitno je razviti inovativne pristupe usmjerene k vrednovanju sinergije i komplementarnosti između europskih strukturnih i investicijskih fondova u razdoblju 2014. – 2020. i ostalih europskih fondova s izravnim upravljanjem, kao što je prikazano u priručniku Europske komisije „Enabling synergies between European Structural and Investment Funds and Horizon 2020” (17).

4.5.2.

Kako bi se postigli ciljevi postavljeni u okviru EUSALP-a također je ključno uspjeti iskoristiti mogućnosti financiranja koje nudi EIB (Europska investicijska banka) i poticati korištenje privatnih ulaganja kao što je predloženo u „Junckerovom planu” (18).

4.5.3.

Kako bi se podržala financijska održivost EUSALP-a, podjednako je ključno poduprijeti, gdje je to moguće, inicijative usmjerene na provedbu instrumenata predviđenih u okviru lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice, posebice istoimenog instrumenata (19) i instrumenta „Integrirana teritorijalna ulaganja” (Integrated Territorial Investment) (20), kao što je navedeno u mišljenju EGSO-a „Lokalni razvoj pod vodstvom zajednice” (21) i u programu Interreg V. Italija – Austrija, putem poziva na predstavljanje prekograničnih strategija lokalnog razvoja koje se odnose na lokalni razvoj pod vodstvom zajednice (22).

28.1.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 32/20

Izvjestitelj:

Carmelo CEDRONE

1.1.

Gospodarska i socijalna situacija u Grčkoj i dalje predstavlja velik i ozbiljan problem zbog kontinuirano niske stope rasta i pomanjkanja javnih sredstava potrebnih za poticanje rasta. Uzroci takvog stanja dobro su poznati i EGSO ih je opetovano naglašavao posljednjih godina i mjeseci. Taj problem ima posljedice na dostupnost sredstava potrebnih za provedbu predviđenih programa s financijskom potporom iz strukturnih fondova za razdoblje 2014. – 2020., kao i preostalih sredstava iz razdoblja 2007. – 2013.

1.2.

Komisija je Europskom parlamentu i Vijeću podnijela prijedlog o izmjeni Uredbe br. 1303/2013 kojom se utvrđuju zajedničke odredbe o pet strukturnih i investicijskih fondova u pogledu posebnih mjera za Grčku (1).

1.3.

Prijedlogom Komisije, usmjerenim na kompenzaciju pomanjkanja likvidnosti i javnih sredstava za ulaganja u Grčkoj, predviđaju se dvije financijske pogodnosti. One se u osnovi sastoje od pojačanog financiranja na početku proračunskog razdoblja sredstvima već odobrenim za Grčku (što stoga ne utječe na proračun za razdoblje 2014. – 2020.) i od povećanja stopa sufinanciranja.

1.4.

Zakonski prijedlog odnosi se na razdoblje 2007. – 2013., kao i na razdoblje 2014. – 2020.

1.5.

Za razdoblje 2014. – 2020. Komisija predlaže povećanje razine početnog pretfinanciranja sredstava u iznosu od 7 % za programe kohezijske politike u okviru cilja ulaganja u rast i radna mjesta (EFRR, ESF i Kohezijski fond) i za programe koji se podupiru iz EFPR-a. To bi iznosilo ukupno 1 milijardu eura u razdoblju od dvije godine (500 milijuna eura 2015. godine i 500 milijuna eura 2016.).

1.6.

Za razdoblje 2007. – 2013., Komisija predlaže da se primijeni najveća stopa sufinanciranja u iznosu od 100 % prihvatljivih rashoda na privremena plaćanja i konačne isplate za operativne programe koje je Grčka provela te da se ranije oslobodi 5 % preostalih plaćanja, koja se obično zadržavaju do kraja programa. To bi osiguralo trenutačnu dodatnu likvidnost od otprilike 500 milijuna eura za 2015. godinu te dodatni iznos od 500 milijuna eura u 2016.

2.1.

EGSO dijeli zabrinutost Komisije u pogledu potrebe za pružanjem dodatnih financijskih sredstava Grčkoj kojima bi se ponovno pokrenula ulaganja u održiv rast. EGSO već neko vrijeme iznosi prijedloge u tom smislu za sve zemlje i područja s poteškoćama s proračunom, dugom ili s visokom stopom nezaposlenosti (2).

2.2.

Odbor vjeruje da prijedlog Komisije, koji i sama Komisija smatra iznimnim i o kojem se sada raspravlja u Europskom parlamentu, ne odgovara ciljevima koji se namjeravaju postići. Kako zbog svojeg financijskog opsega tako i zbog predviđenih postupaka raspodjele (predujam planiranih sredstava), ta pomoć nije dovoljna za ispunjavanje potreba Grčke u pogledu javnih ulaganja, povrata razine konkurentnosti i zaposlenosti u njezinom proizvodnom sustavu. Osiguravanje likvidnosti koje proizlazi iz primjene nove uredbe procjenjuje se na otprilike 2 milijarde eura. To je nesumnjivo znatan, ali ne i dodatan iznos jer će se sredstva planirana za naredne godine umanjiti za jednak iznos (2018. i 2020.).

2.3.

EGSO je u svojim mišljenjima opetovano isticao da, ako Komisija namjerava pomoći Grčkoj, dodatna sredstva koja će joj se namijeniti, bilo u obliku novih investicijskih programa, bilo dodatnim smanjenjem tražene kvote nacionalnog sufinanciranja za operativne programe koji dobivaju potporu iz strukturnih fondova za razdoblje 2014. – 2020., moraju biti veća.

2.4.

EGSO ističe dodatnu zabrinutost u vezi s kašnjenjima u pokretanju novog programa strukturnih fondova. Sredstva dodijeljena Grčkoj u okviru kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020. sveukupno iznose oko 35 milijardi eura. Teška gospodarska, ali i politička situacija s kojom se Grčka suočava dovela je do velike nesigurnosti u pogledu odluka o ulaganju i do administrativnih kašnjenja koja su je onemogućila u pokretanju potrebnih postupaka za pristup sredstvima novog programskog razdoblja 2014. – 2020.

2.5.

EGSO izražava zabrinutost zbog toga što će ta kašnjenja, zajedno s mjerama štednje koje je EU zatražio za odobrenje trećeg plana potpore i koje će neminovno umanjiti javna sredstva za ulaganja, utjecati i na pokretanje programa potrošnje predviđenih u okviru fondova za sljedeću godinu i za cijelo razdoblje do 2020. godine.

2.6.

Projekti koji su trenutačno u fazi provedbe u Grčkoj uglavnom se financiraju sredstvima iz programskog razdoblja 2007. – 2013. Najnovije analize preostalih sredstava za razdoblje 2007. – 2013. ukazuju na to da preostaje iznos od 1,5 do 2 milijuna eura koji će, ako se ne iskoristi do kraja godine, biti vraćen. S obzirom na iznimne okolnosti u zemlji, Komisija je u svoj prijedlog mogla uključiti duže rokove za izvješćivanje o rashodima (prijeći s n+2 na n+3).

3.1.

Zaključak EGSO-a jest da se slaže s Komisijom i podržava njezin prijedlog, iako ga smatra nedostatnim. Kako je predložio u mnogim svojim mišljenjima, Odbor smatra da europske institucije i države članice trebaju stvoriti program pomoći za zemlje europodručja u poteškoćama, počevši od Grčke, koji bi bio znatniji i vjerodostojniji nego dosad. To bi trebalo uključivati uvođenje veće fleksibilnosti u primjeni novog europskog upravljanja za poreznu i proračunsku politiku, povećanje sredstava za financiranje Europske investicijske banke i Europskog investicijskog fonda (EIF), počevši od Junckerovog plana, te funkcionalnije uključivanje i usklađivanje sredstava namijenjenih financiranju drugih politika EU-a.

3.2.

Ukratko, osim gore navedenog potrebno je: (a) proširiti prijedlog (uklanjanje sufinanciranja za Grčku) na cijelo razdoblje 2014. – 2020.; (b) ubrzati mjere Junckerovog plana za Grčku i provesti ih prije predviđenog roka u cilju podupiranja gospodarskog oporavka, razvoja i zapošljavanja objema mjerama; (c) pojednostavniti, a NE zakomplicirati, administrativne mjere; (d) uspostaviti (Komisija) miješanu radnu skupinu koja bi dala potporu Grčkoj i potpomogla je u različitim fazama iskorištavanja strukturnih fondova; i (e) razmotriti mogućnost proširenja tih ili sličnih mjera (uz odgovarajuće provjere) na druge države na koje je kriza najviše utjecala i koje imaju višu stopu nezaposlenosti od europskog prosjeka.

28.1.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 32/23