24.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 436/1

24.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 436/2

—

uzimajući u obzir članke 232. i 341. Ugovora u funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir Protokol br. 6 priložen Ugovorima o utvrđivanju sjedišta institucija i određenih tijela, ureda, agencija i službi Europske unije,

—

uzimajući u obzir članak 10., 14. i 48. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—

uzimajući u obzir stajalište koje je zauzeo po tom pitanju, posebno u preporuci od 21. lipnja 1958 (1)., rezoluciji od 7. srpnja 1981. o sjedištu institucija EZ-a, posebno Europskog parlamenta (2), u preporukama za međuvladinu konferenciju od 13. travnja 2000. (3) te rezolucijama koje su priložene sljedećim dokumentima: Rezoluciji od 8. lipnja 2011. naslovljenoj „Ulaganje u budućnost: novi višegodišnji financijski okvir (VFO) za konkurentnu, održivu i uključivu Europu” (4), Rezoluciji od 10. svibnja 2012. o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2010., dio I. – Europski parlament (5), Rezoluciji od 16. veljače 2012. o smjernicama za proračunski postupak 2013., dio I. – Europski parlament, dio II. – Vijeće, dio IV – Sud, dio V. – Revizorski sud, dio VI. – Gospodarski i socijalni odbor, dio VII. – Odbor regija, dio VIII. – Europski ombudsman, dio IX. – Europski nadzornik za zaštitu podataka, dio X. – Europska služba za vanjsko djelovanje (6), Rezoluciji od 29. ožujka 2012. o procjeni Parlamenta o prihodima i rashodima za financijsku godinu 2013. (7) te Rezoluciji od 4. srpnja 2012. o mandatu za trijalog o nacrtu proračuna za 2013. (8),

—

uzimajući u obzir pisana pitanja E-000181-2007, E-006174-2009, E-006258-2009, E-002934-2012, E-002935-2012, E-004134-2012 i E-004135-2012 Europskoj komisiji i Vijeću,

—

uzimajući u obzir izvješća glavnog tajnika iz rujna 2002. i kolovoza 2013. o troškovima održavanja triju mjesta rada,

—

uzimajući u obzir izvješće zajedničke radne skupine Predsjedništva i Odbora za proračun o proračunu Parlamenta za 2012.,

—

uzimajući u obzir izvješća o svojim aktivnostima za razdoblja 1993. – 1999., 1999. – 2004, 2004. – 2009. i 2009.– 2011.,

—

uzimajući u obzir sudsku praksu Suda europske unije, a posebno predmete C-230/81 (9), C-345/95 (10) i spojeni predmeti C-237/11 i C-238/11 (11),

—

uzimajući u obzir predstavku 630/2006 u okviru kampanje za jedno sjedište, koju je podržalo više od jednog milijuna građana EU-a,

—

uzimajući u obzir glasovanje na sjednici od 23. listopada 2012., na kojoj je većina zastupnika (njih 78 %) pozvala države članice da preispitaju svoje stajalište o Strasbourgu kao službenom sjedištu Parlamenta;

—

uzimajući u obzir članak 5. stavak 3., članke 29., 41., 48., 74.a, 201. te članak 202. stavak 4. svojeg Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja i mišljenja Odbora za proračune i Odbora za predstavke (A7-0350/2013),

A.

budući da je člankom 341. UFEU-a utvrđeno da sjedišta institucija Unije zajedničkom suglasnošću utvrđuju vlade država članica;

B.

budući da su države članice u Protokolu 6. priloženom Ugovorima odredile Bruxelles kao sjedište Komisije, Vijeća (čije se sjednice u travnju, lipnju i listopadu održavaju u Luxembourgu), Gospodarskog i socijalnog odbora i Odbora regija, Luxembourg kao sjedište suda Europske unije, Revizorskog suda i Europske investicijske banke, Frankfurt kao sjedište Europske središnje banke i Haag kao sjedište Europskog policijskog ureda;

C.

budući da je odluka država članica o tim sjedištima donesena unutar šireg konteksta, uzimajući u obzir povijesni razvoj Europske unije i njezinih institucija kao i parametre zemljopisne raspršenosti;

D.

budući da Europski parlament ima specifičnu i jedinstvenu ulogu kao jedina institucija koju europski građani izravno biraju i kojima ona odgovara, te budući da je ta uloga pretrpjela najveće promjene u usporedbi s ostalim institucijama, u ovom će izvješću naglasak u prvom redu biti na sjedištu i organizaciji rada Europskog parlamenta;

E.

budući da se u Protokolu 6. priloženom Ugovorima utvrđuje da je sjedište Parlamenta u Strasbourgu, gdje se održava dvanaest mjesečnih plenarnih zasjedanja, uključujući sjednicu o proračunu, da se dodatne plenarne sjednice održavaju u Bruxellesu, da odbori Europskog parlamenta zasjedaju u Bruxellesu te da se Glavno tajništvo i njegove službe i dalje nalaze u Luxembourgu;

F.

budući da se u člancima 10. i 14. UEU-a navodi da je EU predstavnička demokracija i da Parlament izravno predstavlja europske građane na razini Unije te da je, kao suzakonodavac, Parlament ravnopravan s Vijećem;

G.

budući da se člankom 232. UFEU-a Parlamentu omogućuje da donese svoj Poslovnik, u skladu s kojim može odrediti trajanje plenarnih sjednica, sukladno ugovorima i sudskoj praksi Suda Europske unije;

H.

budući da je Sud Europske unije utvrdio da utvrđivanje sjedišta ne smije ometati pravilan rad Parlamenta; budući da je također utvrdio da bi, iako postoje nedostaci i troškovi prouzročeni postojanjem više mjesta rada, svaka promjena sjedišta ili mjesta rada zahtijevala izmjenu Ugovora, a time i pristanak država članica;

I.

budući da je Parlament prošao kroz korjenitu promjenu iz savjetodavnog tijela sa 78 imenovanih zastupnika, koji su, u prvom redu zbog praktičnih razloga, dijelili prostor s Parlamentarnom skupštinom Vijeća Europe u Strasbourgu, u punopravni, neposredno izabran Parlament s današnjih 766 zastupnika, koji ima ulogu suzakonodavca i koji je ravnopravan Vijeću;

J.

budući da se rast zakonodavnih kapaciteta očituje u porastu postupaka suodlučivanja (trenutno redovni zakonodavni postupci) koji se od 165 u parlamentarnom sazivu 1993. – 1999. popeo na 454 u parlamentarnom sazivu 2004. – 2009., a još je veći u trenutnom sazivu;

K.

budući da se, promjene u ulozi Parlamenta, odražavaju u povećanju broja međuinstitucionalnih sastanaka za 150 %, odnosno sa 16 000 na 40 000 u razdoblju od 2009. do 2013. te u broju stalnih dijaloga i trijaloga s Komisijom, Vijećem i pojedinim državama članicama, koji danas ulaze u okvir zakonodavnog postupka i koji su doveli do velikog porasta broja sporazuma sklopljenih u prvom čitanju, točnije s 28 % na 72 % u razdoblju od 2004. – 2009.;

L.

budući da struktura vremenskog rasporeda Europskog parlamenta (utvrđena na sastanku na vrhu u Edinburghu 1992. godine) prethodi razvoju njegove uloge koja proizlazi iz usvajanja Ugovora iz Mastrichta, Amsterdama, Nice i Lisabona;

M.

budući da je rad Vijeća i Europskog vijeća već koncentriran u Bruxellesu, danas jedinom mjestu održavanja svih sjednica Europskog vijeća, koje su se prije uvijek održavale u zemlji koja predsjeda na temelju rotirajućeg predsjedništva;

N.

budući da je zemljopisna udaljenost između službenih sjedišta suzakonodavnih tijela, koja iznosi 435 km, uzrok izoliranosti Parlamenta, ne samo s obzirom na Vijeće i Komisiju, nego i na ostale dionike, kao što su nevladine organizacije, organizacije civilnog društva i predstavništva država članica, i na jednu od najbrojnijih međunarodnih novinarskih zajednica na svijetu;

O.

budući da se dodatni godišnji troškovi koji proizlaze iz geografske raspršenosti Parlamenta procjenjuju na iznos između 156 i 204 milijuna EUR (12), što je otprilike jednako iznosu od 10 % godišnjeg proračuna Parlamenta, a postoji i znatan ekološki učinak, s emisijama CO2 povezanima s prijevozom u tri mjesta rada i iz njih, čija je procijenjena količina između 11 000 (13) i 19 000 tona (14);

P.

budući da trenutna organizacija rada Europskog parlamenta nameće i dodatne troškove i putovanja ostalim institucijama Europske unije, posebno Europskoj komisiji i Vijeću, predstavništvima država članica EU-a, novinarima i predstavnicima civilnog društva;

Q.

budući da je 78 % svih misija statutornog osoblja Parlamenta (u prosjeku 3 172 svaki mjesec), izravna posljedica njegove geografske raspršenosti; budući da zgrade Europskog parlamenta u Strasbourgu treba grijati, u njima smještati osoblje i održavati ih kroz cijelu godinu i ako se koriste samo 42 dana godišnje (a neiskorištene ostaju 89 % vremena);

R.

budući da troškovi koji proizlaze iz geografske raspršenosti Parlamenta predstavljaju važno područje za moguće uštede, posebno u sadašnjoj gospodarskoj klimi;

S.

budući da je, još od svojeg prijedloga 1958. da bude smješten u blizini Vijeća i Komisije, Parlament u brojnim izvješćima, deklaracijama i izjavama u više navrata izražavao želju da se utvrdi praktičnija i učinkovitija organizacija rada;

T.

budući da su građani EU-a, uključujući više od jednoga milijuna građana koji su podržali peticiju u korist jedinstvenog sjedišta, u više navrata izražavali svoje nezadovoljstvo trenutačnom organizacijom;

U.

budući da odredbe koje se odnose na pravo na Parlamenta da samostalno odlučuje o unutarnjem ustroju predstavljaju jedno od glavnih pitanja parlamentarnog sustava;

V.

budući da pored ovdje razmatranih pitanja postoje i druga bitna pitanja izravno povezana s položajem Europskog parlamenta i njegovom funkcijom u institucionalnom ustrojstvu EU-a koja za koja dosad nije pronađeno uvjerljivo rješenje; budući da su spomenuta neriješena pitanja povezna s problematikom izbornih zakona, pravilima kojima se uređuju područja zabrane okupljanja, pitanjima imuniteta, problemima vezanim uz Statut zastupnika; budući da bi odgovore na ta pitanja trebalo tražiti u okviru prava Parlamenta da samostalno odlučuje o unutarnjem ustroju u vidu općih ovlasti za donošenje odluka ili barem u okviru redovnog zakonodavnog postupka zasnovanog na suodlučivanju;

1.

vjeruje da Europskom parlamentu, kao jedinom izravnom predstavničkom organu europskih građana, treba priznati isključivo pravo da odlučuje o organizaciji svoga rada, uključujući i pravo da odlučuje gdje i kada zasjeda;

2.

suglasan je s načelom da bi Europski parlament bio djelotvorniji, troškovno učinkovitiji i obzirniji prema okolišu kad bi imao sjedište u samo jednom mjestu rada; primjećuje da je stalna mjesečna selidba između Bruxellesa i Strasbourga postala negativni simbol među građanima EU-a koji šteti ugledu Europske unije, osobito u vrijeme u kojem je financijska kriza dovela do ozbiljnih i oštrih rezova u proračunima država članica;

3.

smatra da je potpuno legitimno pokrenuti raspravu o svojem pravu da određuje organizaciju svoga rada, uključujući i pravo da odlučuje gdje i kada zasjeda;

4.

stoga se obvezuje pokrenuti redoviti postupak revizije ugovora u skladu s člankom 48. UEU-a da bi predložio izmjene članka 341. TFEU-a i Protokola br. 6, koje su nužne kako bi se Parlamentu omogućilo da odlučuje o utvrđivanju svoga sjedišta i o svojoj unutarnjoj organizaciji;

5.

odlučuje da neće davati preporuke u vezi sjedišta ostalih institucija EU-a;

6.

tvrdi da je nužno ocijeniti financijske i ekonomske posljedice promjene sjedišta ili mjesta rada Europskog parlamenta i da se mora pronaći odgovarajuća kompenzacija kojom će se osigurati daljnja upotreba postojećih zgrada Europskog parlamenta.

7.

prepoznaje da je za svaku buduću odluku Parlamenta vezanu uz organizaciju njegovog rada potrebno osigurati dovoljno vremena za raspravu i razmatranje, kao i za nesmetani prijelaz na novo rješenje;

8.

traži od Revizorskog suda ili slične nezavisne agencije da osigura sveobuhvatnu analizu mogućih ušteda u proračunu EU-a koje bi se postigle kad bi Parlament imao samo jedno sjedište, traži da se analizom obuhvate proračunski aspekti i sporedni troškovi poput ušteda proizašlih iz smanjenja gubitka radnog vremena i veće učinkovitosti;

9.

poziva Predsjedništvo Parlamenta da do 1. siječnja 2014. naruči istraživanje Eurobarometra ili druge slične službe za ispitivanje javnog mnijenja o stajalištu građana EU-a o održavanju radnog uređenja Parlamenta prema kojem on ima tri mjesta rada, s posebnom uputom na financijske i ekološke troškove te troškove koji se odnose na učinkovitost takvog uređenja;

10.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te Europskom vijeću i čelnicima država i vlada te parlamentima država članica.

24.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 436/6

—

uzimajući u obzir Ministarsku deklaraciju Svjetske trgovinske organizacije (WTO) iz Dohe od 14. studenog 2001.,

—

uzimajući u obzir Ministarsku deklaraciju WTO-a iz Hong Konga od 18. prosinca 2005.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 4. travnja 2006. o procjeni Kruga pregovora u Dohi nakon ministarske konferencije WTO-a u Hong Kongu (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 24. travnja 2008. pod nazivom „Prema reformi Svjetske trgovinske organizacije” (2),

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o Razvojnom planu iz Dohe (DDA), a osobito one od 9. listopada 2008. (3), 16. prosinca 2009. (4) i od 14. rujna 2011. (5),

—

uzimajući u obzir Deklaraciju donesenu 29. svibnja 2013. na 28. sjednici Upravnog odbora Parlamentarne konferencije o WTO-u,

—

uzimajući u obzir izjave donesene na neslužbenim sastancima Odbora za trgovinske pregovore (TNC) od 11. travnja i 3. lipnja 2013. te na službenom sastanku tog odbora održanom 22. srpnja 2013.,

—

uzimajući u obzir Milenijske razvojne ciljeve Ujedinjenih naroda,

—

uzimajući u obzir Četvrtu globalnu reviziju pomoći za trgovinu koja je provedena od 8. do 10. srpnja 2013.,

—

uzimajući u obzir članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je Krug pregovora u Dohi pokrenut 2001. u cilju stvaranja novih mogućnosti trgovanja, jačanja multilateralnih pravila trgovanja i rješavanja trenutačnih neravnoteža u trgovinskom sustavu stavljanjem potreba i interesa zemalja u razvoju, a osobito najslabije razvijenih zemalja, u središte pregovora; budući da ti ciljevi potječu iz uvjerenja da multilateralan sustav utemeljen na poštenijim i pravednijim pravilima može doprinijeti poštenoj i slobodnoj trgovini u službi gospodarskog razvoja svih kontinenata i ublažavanja siromaštva;

B.

budući da je EU dosljedno zagovarao snažan multilateralan pristup trgovini utemeljen na pravilima, istodobno priznajući da dopunski pristupi, kao što su bilateralni, regionalni i plurilateralni sporazumi, mogu također potaknuti otvaranje trgovine, osobito pokretanjem liberalizacije i unapređenjem pravila i disciplina u političkim područjima, kojima se u WTO-u bavilo manje detaljno, te mogu poduprijeti multilateralni sustav pod uvjetom da su takvi sporazumi u skladu s WTO-om;

C.

budući da su WTO i pravila sadržana u sporazumima WTO-a pomogli u izbjegavanju sveobuhvatnog i sveprisutnog protekcionizma kao odgovora na najozbiljniju financijsku i gospodarsku krizu od 1930-ih;

D.

budući da razne necarinske prepreke predstavljaju veća ograničenja za otvorenu i pravednu multilateralnu trgovinu nego što to čine trgovinske carine koje se s napretkom globalizacije u velikoj mjeri napuštaju;

E.

budući da je ministarski sastanak WTO-a radi zaključenja Kruga pregovora iz Dohe zastao krajem srpnja 2008.;

F.

budući da su postojali razni pokušaji i inicijative u posljednjih nekoliko godina kojima je cilj bio pružiti mnogo tražen poticaj stalom Razvojnom planu iz Dohe;

G.

budući da će se Deveta ministarska konferencija Svjetske trgovinske organizacije održati od 3. do 6. prosinca 2013. u Indoneziji;

1.

ponovno naglašava svoju potpunu predanost trajnoj vrijednosti multilateralizma, no smatra da je strukturna reforma WTO-a potrebna da bi se uspješnije jamčio otvoren, pošten i nediskriminirajući trgovinski sustav utemeljen na zajedničkim pravilima, koji u većoj mjeri uzima u obzir ulogu malih i srednjih poduzeća i njihove interese;

2.

naglašava sustavnu važnost postizanja ambicioznog i uravnoteženog ishoda na Devetoj ministarskoj konferenciji koji bi bio prihvatljiv svim članovima WTO-a i koji bi pomogao u pripremi daljnjih multilateralnih sporazuma;

3.

poziva na plan trgovine utemeljen na slobodnoj i poštenoj trgovini u korist svih, koji bi u središtu postupka bi trebao imati razvoj; naglašava važnost potpunog uzimanja u obzir posebnih potreba i interesa zemalja u razvoju s niskim prihodima i najslabije razvijenih zemalja u pregovorima; ponavlja da je hitno potrebno osigurati da načelo posebnog i drukčijeg tretmana bude sastavni dio svih razina pregovora odražavajući različite razine gospodarskog razvoja članova WTO-a kao što je utvrđeno u stavku 44. Ministarske deklaracije iz Dohe; smatra da bi značajne odredbe posebnog i drugačijeg tretmana trebalo učiniti preciznijima i ciljanima te ih podvrgnuti periodičkim provjerama;

4.

smatra da je liberalizacija trgovine važno oruđe za osiguravanje održivog gospodarskog rasta i razvoja, ali da ju je potrebno upotpuniti odgovarajućim popratnim politikama koje objedinjuju makro i mikro ekonomske intervencije, uključujući transparentnost proračuna, fiskalne politike i ujednačenost oporezivanja, pojednostavljenje uprave, obrazovanje i osposobljavanje, institucionalne reforme i socijalne politike radi maksimiziranja i bolje raspodjele koristi trgovinskih reformi i djelotvornog ublažavanja negativnih učinaka;

5.

naglašava da su članovi WTO-a priznali da, budući da još postoje zemlje koje nemaju ljudski, institucijski i infrastrukturni kapacitet za učinkovito sudjelovanje u međunarodnoj trgovini, multilateralan sustav trebaju pratiti poboljšanja trgovinskog kapaciteta, koji je ključna dopuna Razvojnom planu iz Dohe; međutim, također smatra da bi pomoć zemljama koje žele pristupiti WTO-u i dalje trebala biti prioritet;

6.

u ovom kontekstu naglašava uspješnu ulogu koju je imala inicijativa Pomoć za trgovinu; žali zbog činjenice da je, prvi put od njezinog pokretanja 2005., zbog financijske krize broj obveza smanjen u 2011., što je rezultiralo manjom potporom za velike projekte u gospodarskoj infrastrukturi i padu obveza u prometnom i energetskom sektoru; primjećuje da tehnička pomoć u području trgovine i multilateralnih inicijativa, kao što je povlašten carinski tretman odobren u okviru WTO-a, mogu pomoći kao protuteža tom smanjenju obveza; poziva članice WTO-a, posebno razvijene zemlje i gospodarstva u razvoju, da više iskoriste tu mogućnost;

7.

inzistira da je potrebno obnoviti sustava WTO.-a, uzimajući u obzir zahtjeve malih i srednjih poduzeća u međunarodnoj trgovini te potrebu za jednostavnija pravila, i u području pojednostavljenja trgovine i sustava međunarodnih arbitražnih sudova, kako bi se izbjegle poteškoće koje sa sobom donose sporovi s carinskim ili trgovinskim tijelima u nekim državama članicama WTO-a;

8.

usmjerava pozornost na Četvrtu konferenciju o reviziji pomoći za trgovinu održanu u srpnju 2013. u Ženevi na kojoj su prikazane koristi koje zemlje u razvoju dobivaju od globalnih lanaca vrijednosti; upućuje, međutim, na činjenicu da su sudionici utvrdili ograničenja u vezi s trgovinom koja sprečavaju poduzetnike zemalja u razvoju da se povežu s lancem vrijednosti ili u njemu napreduju, kako što su neodgovarajuća infrastruktura, visoki troškovi prijevoza i otpreme, neodgovarajući pristup financiranju trgovine, nesposobnost privlačenja izravnih stranih ulaganja, nedostatak komparativne prednosti i visoki troškovi ulaska na tržište;

9.

prepoznaje važnost poljoprivrednog sektora; smatra da bi EU trebao podupirati mjere koje se bave pitanjima stvarne sigurnosti hrane zemalja u razvoju; podsjeća da bi u s tim u vezi EU trebao osigurati usklađenost različitih politika EU-a u području vanjskog djelovanja kao što je navedeno posebno u člancima 205. do 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članku 21. Ugovora o Europskoj uniji, drugim riječima, usklađivanje razvojne te zajedničke trgovinske politike, uzimajući u obzir potrebe i bojazni i država članica i zemalja u razvoju;

10.

poziva razvijene zemlje i gospodarstva u usponu da slijede inicijativu „Sve osim oružja”, nudeći najslabije razvijenim zemljama pristup tržištu koji je u potpunosti bez carina i kvota te osiguravajući provedbu povlaštenog pristupa za usluge iz najslabije razvijenih zemalja;

11.

smatra da bi obvezujući sporazum o olakšavanju trgovine donio znatne koristi svim članicama WTO-a, a posebno zemljama u razvoju i relevantnim gospodarskim subjektima, jačanjem transparentnosti i pravne sigurnosti te smanjenjem administrativnih troškova i duljine carinskih postupaka, što bi im zauzvrat omogućilo da u potpunosti iskoriste mogućnosti koje im pruža sve veća dominacija regionalnih i svjetskih opskrbnih lanaca te bi malim i srednjim poduzetnicima omogućilo da u potpunosti iskoriste prednosti otvorenijih tržišta; ističe da se zemljama u razvoju treba i dalje nuditi izgradnja kapaciteta i tehnička pomoć kako bi im se omogućilo da povećaju proizvodne kapacitete tako da mogu imati koristi od većeg udjela dodane vrijednosti u globalnim lancima vrijednosti;

12.

podsjeća da je nedavna studija o učinku Razvojnog programa iz Dohe, koju je naručio EU, pokazala da bi olakšavanje trgovine u gospodarskom pogledu moglo imati jednaki značaj kao i koristi od liberalizacije roba i usluga zajedno; podsjeća bi da samo poboljšani carinski postupci mogli povećati svjetski BDP za 68 milijardi godišnje te da bi mnogim zemljama u razvoju olakšavanje trgovine bio glavni izvor koristi;

13.

smatra da bi se na razini WTO-a dužna prednost trebala dati preprekama trgovini i ulaganju koje utječu na sektor usluga, uključujući informacijske i komunikacijske tehnologije te telekomunikaciju, stručne i poslovne usluge, financijske usluge, e-trgovinu, graditeljstvo, maloprodaju i distribuciju; te bescarinske mjere, uključujući i nacionalne uredbe, ograničenja vlasništva i razne krizne mjere (kao i diskriminatorne odredbe u javnoj nabavi), od posebne su važnosti s obzirom na veću dodanu vrijednost trgovine uslugama i položaj EU-a kao najvećeg izvoznika usluga;

14.

stoga pozdravlja otvaranje pregovora o višestranom Sporazumu o trgovini uslugama (TiSA), što je u skladu s ciljem Osme ministarske konferencije o istraživanju novih načina članstva u WTO-u za daljnju liberalizaciju trgovine uslugama; naglašava predanost EU-a u promicanju rada na ovom području i nastojanju za „višestranost” Sporazuma o trgovini uslugama, osiguravajući da on preuzima definicije, pravila i načela koji čine srž Općeg sporazuma o trgovini uslugama (GATS); naglašava kako je važno osigurati da je svaki sporazum ambiciozan te da se njime proširuje područje primjene i produbljuju pravila o liberalizaciji trgovine uslugama, te istovremeno čuvaju nacionalni politički ciljevi članica WTO-a i njihovo pravo da uređuju usluge od općeg interesa, te da preuzmu bilateralne i plurilateralne obveze, te da je ishod čvrsto integriran u strukturu WTO-a;

15.

smatra da prijenos tehnologije može potaknuti gospodarski rast i pospješiti trgovinu; žali stoga zbog odluke o obustavi pregovora o proširivanju Sporazuma o informacijskoj tehnologiji, kojipovećava raspon obuhvaćenih proizvoda i broj zemalja na koje se odnosi; snažno potiče sve strane na pregovore kako bi se pokušale nadvladati uzajamne razlike i ponovno pokrenuli pregovori;

16.

pozdravlja reviziju plurilateralnog Sporazuma WTO-a o javnoj nabavi (GPA), dogovorenu u ožujku 2012., te prepoznaje važnost da EU odobri revidirani Sporazum od prije Devete ministarske konferencije, kako bi revidirani Sporazum mogao stupiti na snagu do 2014.; smatra da će jasnija i stroža pravila za postupke dodjele potaknuti transparentnost u javnoj nabavi i da će, zajedno s područjem ovlasti proširenim na dodatne proizvode, usluge i subjekte, pružiti veće mogućnosti svojim potpisnicima; poziva članice WTO-a, osobito zemlje u razvoju i sadašnje promatrače GPA-a, da razmotre pristupanje Sporazumu kako bi iskoristili nove odredbe za zemlje u razvoju kojima se povećava fleksibilnost i imali korist od sporazuma;

17.

zadovoljan je pozitivnom odlukom donesenom u lipnju 2013. o produženju izuzeća najslabije razvijenih zemalja iz sporazuma TRIPS za dodatnih osam godina do 1. srpnja 2021. za najslabije razvijene zemlje, što predstavlja dodatan način osiguravanja da svjetski trgovinski sustav ne usvaja jedan te isti pristup za sve, nego uzima u obzir posebnosti svake zemlje u razvoju;

18.

ohrabruje članice WTO-a da proaktivno podrže napore WTO-a za uspostavljanje učinkovitih i djelotvornih radnih veza te za produbljivanje suradnje s ostalim međunarodnim organizacijama čiji rad utječe na pregovore o svjetskoj trgovini, posebno s Međunarodnom organizacijom rada, Svjetskom zdravstvenom organizacijom, UN-om te njegovim agencijama i tijelima, kao što su Konferencija UN-a o trgovini i razvoju, Organizacija za hranu i poljoprivredu, Program Ujedinjenih naroda za okoliš, Razvojni programa UN-a i Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime, kao i MMF-om, Svjetskom bankom i OECD-om radi osiguravanja uzajamne potpore i sinergija između trgovinskih i netrgovinskih pitanja; podržava napore za donošenje međunarodnih standarda i regulatornu suradnju;

19.

poziva na detaljno razmatranje pitanja kako bolje rješavati netrgovinska pitanja u okviru pravila WTO-a, kako bi se njegovim članovima omogućilo da slijede legitimne ciljeve politike i istovremeno čuvaju pristup tržištu; s time u vezi ističe da je potrebno čvrsto podržati napore za usvajanje i učinkovitu provedbu međunarodnih društvenih i ekoloških standarda te onih povezanih s radom i ljudskim pravima, kao i dodijeliti nužnu pomoć zemljama u razvoju kako bi mogle zadovoljiti te standarde;

20.

uvjeren je da bi nedostatak dostatnog razlikovanja među zemljama u razvoju, unatoč velikoj razlici u njihovim razinama gospodarskog razvoja te njihovim specifičnim potrebama, mogao predstavljati prepreku donošenju učinkovitih mjera od kojih bi te zemlje imale koristi skladu s ciljem objavljenim u Krugu pregovora iz Dohe te može biti na štetu onih zemalja u razvoju kojima je pomoć najpotrebnija; potiče naprednije zemlje u razvoju da preuzmu svoj dio odgovornosti već tijekom trenutnog kruga pregovora te da njihov doprinos bude razmjeran njihovom stupnju razvoja i njihovoj sektorskoj konkurentnosti;

21.

smatra da je potrebno ozbiljno razmotriti pitanje kategorizacije ili potkategorizacije, ne samo zemalja u razvoju već i svih drugih članica WTO-a, na temelju objektivnih kriterija koji nisu isključivo povezani s bruto nacionalnim proizvodom, s ciljem moguće različite primjene postojećih sporazuma ili sporazuma koji su u postupku pregovora;

22.

smatra da je ključno zaključiti dugotrajni krug pregovora iz Dohe uz ispunjenje njegovog razvojnog mandata; stoga potiče sve članove WTO-a da istraže sve moguće opcije imajući na umu taj krajnji cilj radi ostvarivanja uravnoteženog rezultata;

23.

ustraje na tome da bi EU trebao i dalje imati vodeću ulogu u promicanju opipljivog napretka u aktualnim pregovorima WTO-a, s namjerom da se u doglednoj budućnosti potpuno zaključi Krug pregovora o Razvojnom programu iz Dohe, te da najslabije razvijenim zemljama olakša potpuno sudjelovanje u globalnoj trgovini djelujući kao poveznica između različitih stajališta članica WTO-a;

24.

naglašava ključnu važnost WTO-a u pogledu provedbe i jačanja obvezujućih obveza te rješavanja trgovinskih sporova;

25.

smatra da bi članice WTO-a ipak trebale pojačati svoje napore na ostalim područjima utvrđenima u Ministarskoj deklaraciji iz Dohe, kao što je trgovina ekološkim proizvodima i uslugama koja bi mogla značajno pridonijeti održivom razvoju i borbi protiv klimatskih promjena; poziva članice WTO-a da se upoznaju s popisom ekoloških proizvoda APEC-a; zahtijeva da EU nastavi poticati pokretanje Sporazuma o tehnologiji zaštite okoliša čiji je cilj smanjenje carina za proizvode tehnologije zaštite okoliša te da traži pojašnjenje o pravnom odnosu između pravila WTO-a i multilateralnih sporazuma o okolišu;

26.

poziva Komisiju i Vijeće da osiguraju daljnje blisko sudjelovanje Parlamenta u pripremama za Devetu ministarsku konferenciju koja se održava od 3. do 6. prosinca 2013. na Baliju, da se i odmah obavještava te da se, po potrebi, traži njegovo mišljenje tijekom Ministarske konferencije; poziva Komisiju da i dalje drugim članicama WTO-a dokazuje koliko je važno povećati značaj parlamentarne dimenzije WTO-a;

27.

poziva članice WTO-a da jačanjem parlamentarne dimenzije WTO-a osiguraju demokratski legitimitet; s time u vezi naglašava potrebu da se osigura bolji pristup trgovinskim pregovorima za parlamentarce, njihovo sudjelovanje u oblikovanju i provedbi odluka WTO-a te pravilno razmatranje trgovinskih politika u interesu njihovih građana; stoga poziva na osnivanje stalnog europskog parlamentarnog izaslanstva pri WTO-u;

28.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica te predsjedniku WTO-a.

24.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 436/11

—

uzimajući u obzir pitanja Vijeću i Komisiji o Akcijskom planu za razvoj poduzetništva 2020. – Ponovno buđenje poduzetničkog duha u Europi (O-000110/2013 – B7-0520/2013),

—

uzimajući u obzir članak 115. stavak 5. i članak 110. stavak 2. Poslovnika,

1.

očekuje da sve predložene mjere za poticanje poduzetništva na nacionalnoj i europskoj razini vrijede za sve tipove poduzetništva kao što su slobodna zanimanja, zadruge, obrtnici i socijalna poduzeća;

2.

ističe da su poslovne i poduzetničke sposobnosti i vještine ključne kompetencije za cjeloživotno učenje i da su, kao odgovor na nizak ekonomski rast i visoku nezaposlenost, potrebne odlučne kratkoročne i srednjoročne mjere za poticanje i omogućavanje poduzetništva, posebno među mladima;

3.

priznaje odgovornost država članica za poslovno, poduzetničko i društveno obrazovanje i osposobljavanje i poštuje činjenicu da su programi osposobljavanja često bolje usmjereni i ekonomičniji ako se provode na lokalnoj i nacionalnoj razini; smatra da bi inicijative EU-a mogle i trebale biti korisna dopuna djelovanju država članica u tom smislu, posebno suradnjom i razmjenom najbolje prakse;

4.

naglašava potrebu za davanje poticaja poslodavcima koji niže obrazovanima ili neobrazovanima (uključujući i Rome) nude mogućnost osposobljavanja i stjecanja praktičnog znanja izravno na radnom mjestu;

5.

zabrinut zbog smanjenja broja građana EU-a koji razmišljaju o samozapošljavanju u trenutačnoj klimi ekonomske nesigurnosti; smatra da bi EU i države članice trebali pojačati svoje koordinirane napore da poboljšaju kulturu poduzetništva u Europi i razmotriti mogućnost donošenja posebnih mjera i ciljeva kako bi se poduzetništvo ponovno učinilo atraktivnim, između ostalog i za visokokvalificirane zaposlenike s radnim iskustvom i u posebnim sektorima koji su za Uniju od strateške važnosti; smatra, primjerice, da bi trebalo uspostaviti snažnu vezu između takvih inicijativa i aktivnosti Komisije u području industrijske politike; smatra da bi te mjere trebale obuhvaćati aktivnosti za lakše osnivanje poduzeća;

6.

prima na znanje predložene mjere i inicijative Komisije o obrazovanju i osposobljavanju poduzetnika i poziva države članice da ih, u skladu s načelom supsidijarnosti, odmah primijene; u tom pogledu ističe inicijativu EU-a „Nove vještine za nove poslove”; pozdravlja poziv državama članicama da obrazovanje i osposobljavanje poduzetnika uvrste u nacionalne programe kao ključne kompetencije;

7.

smatra da bi, kako bi se novim potencijalnim poduzetnicima dale vještine za vođenje poduzeća na način koji poboljšava njihov pozitivan doprinos društvu, a pritom smanjuje negativne učinke na ljude i okoliš, trebalo poduzeti inicijative da se u obrazovanje poduzetnika uključe snažni kriteriji održivosti i društvene odgovornosti;

8.

smatra da je mreža izaslanika malih i srednjih poduzeća (MSP) potencijalni središnji forum za razmjenu dokazane prakse i ocjenu napretka u provedbi;

9.

podržava ambicije za planiranu uspostavu Jamstva za mlade i spremnost za dodjelu dovoljnih sredstava tom programu kao važnom instrumentu za pomoć državama članicama u njihovim naporima za ublažavanje učinaka masovne nezaposlenosti mladih, posebno u zemljama teško pogođenim krizom; naglašava važnost planiranih mjera za poticanje poduzetništva i obrazovanja i osposobljavanja poduzetnika budući da je njihov cilj stvaranje održivih radnih mjesta, a da praktički nemaju neočekivanih učinaka; poziva Komisiju i države članice da razmotre daljnje mjere poput poreznih olakšica kojima bi se mala i srednja poduzeća potaknula na zapošljavanje mladih;

10.

poziva Komisiju da pojača svoje mjere podrške, savjetovanja i pomoći za poduzeća, posebno ona manja, s pomoću posredničkih organizacija te da uspostavi programe za lakše vođenje i pomoć koje bi stariji poduzetnici motivirani da budu mentori ili tutori mladim poduzetnicima koji osnivaju nova poduzeća ili preuzimaju poduzeća pogođena krizom željeli dati svojim znanjem i iskustvom;

11.

poziva Komisiju da potiče osnivanje klastera – mreža poduzeća i udruženja koja pomažu razvijanje konkurentskih prednosti i iskorištavaju zajedničko upravljanje ljudskim resursima te dovode do veće konkurentnosti;

12.

ističe da mala i srednja poduzeća koja prihvaćaju informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) rastu dva do tri puta brže; stoga poziva Komisiju da olakša mjere kojima se poduzetnicima omogućuje korištenje svih mogućnosti koje pruža jedinstveno digitalno tržište;

13.

poziva Komisiju i države članice na daljnje razvijanje programa Erazmo za mlade poduzetnike i na stvaranje više nacionalnih kontaktnih točaka tamo gdje je to još uvijek potrebno; predlaže da se još više iskoriste postojeće strukture Europske poduzetničke mreže; smatra da bi cilj trebao biti 10 000 razmjena godišnje uz godišnji rast od najmanje 10 % do ostvarivanja tog cilja;

14.

vidi veliki potencijal u daljnjem širenju programa razmjene stažista Leonardo i naglašava potrebu za takozvanim „posredničkim organizacijama” koje daju podršku organizacijskim aspektima MSP-a (npr. potragu za odgovarajućim partnerima u inozemstvu, pronalaženje prostora itd.); naglašava poduzetnički potencijal diplomanata na dvostrukoj izobrazbi (naukovanje);

15.

predlaže da bi države članice trebale imati mogućnost podnošenja zahtjeva za dodjelu dodatnih sredstava iz Fonda za prilagodbe globalizaciji i Europskog socijalnog fonda ako se ona koriste za financiranje kratkoročnih mjera, na primjer za potporu i pomoć pri osnivanju poduzeća i prijenose, a ne kao opravdanje za daljnju delokalizaciju poduzeća;

16.

predlaže veće usklađivanje postojećih i budućih sredstava za poticanje poduzetništva s ciljem ostvarivanja poticaja i sinergija na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

17.

očekuje od sljedeće Komisije da joj, u okviru njezinih nadležnosti, poticanje poduzetništva i obrazovanje i osposobljavanje poduzetnika postane ključno pitanje i da pokrene europsko partnerstvo unutar kojega će se države članice ocjenjivati ovisno o vlastitom napretku na temelju, između ostalog, sljedećih kriterija:

18.

potiče države članice da hitno donesu nacionalne, regionalne i lokalne strategije za uključivanje obrazovanja i osposobljavanja poduzetnika u obrazovne programe (za osnovnoškolsko, srednje strukovno i sveučilišno obrazovanje te obrazovanje odraslih); očekuje da te strategije uključuju sve vrste poduzeća i utjecaje poduzetništva na društvo i okoliš; naglašava važnost praktično usmjerenih i interaktivnih aspekata društvenog, poslovnog i poduzetničkog obrazovanja i osposobljavanja;

19.

smatra da strukovno obrazovanje i osposobljavanje (VET) može osigurati vještine, znanja i kompetencije potrebne na tržištu rada, posebno za nezaposlene i personalizirane savjete za traženje posla; poziva Komisiju i države članice da ojačaju odredbe VET-a širom Europe kako bi se povećala transparentnost, priznavanje i kvaliteta kompetencija i kvalifikacija čime bi se olakšala mobilnost učenika i radnika;

20.

ističe da su znanja o funkcioniranju tržišta, ekonomiji i financijskim sustavima ključna za uspješno vođenje poduzeća i da bi stoga trebala biti uključena u osnovne nacionalne obrazovne sustave i u programe osposobljavanja u EU-u; poziva Komisiju i države članice da financijsko obrazovanje odmah učine dijelom svojih programa osposobljavanja;

21.

naglašava važnost naukovanja za mlade u ekonomskim sektorima s dobrom perspektivom za budućnost kao važnog koraka u prelasku iz obrazovanja u profesionalni život;

22.

pozdravlja koncept „Zajednica znanja i inovacija” (ZZI) koji zahvaljujući svom fokusu na poduzetništvo integracijom sastavnica trokuta znanja – istraživanja, visokog obrazovanja i inovacija – predstavlja važan pokretač za inovacije u vodećim društvenim izazovima pa dakle i važno sredstvo za ostvarivanje rasta i stvaranje radnih mjesta u Europi; stoga ističe da bi svi ZZI-jevi trebali imati poduzetništvo u svojoj osnovnoj strukturi i pristupu istraživanju, inovacijama i osposobljavanju te da bi trebali integrirati i među sobom širiti najbolju praksu glede upotrebe koncepata i tehnologija inovativnog obrazovanja i osposobljavanja; osim toga, preporuča daljnju dugoročniju ocjenu stvaranja posebnih ZZI-jeva za dodatni razvoj tih koncepata inovativnog obrazovanja i osposobljavanja s posebnim osvrtom na obrazovanje poduzetnika;

23.

traži Komisiju i Grupu EIB da pojačaju svoje napore na području informiranja kako bi bolje upoznali male i srednje poduzetnike (MSP) s mogućnostima financiranja, u suradnji s udrugama MSP-a.

24.

naglašava da je stvaranje fleksibilnih financijskih alternativa naročito važno za nova trgovačka društva; ističe da se razlika za porezne svrhe između uloga i duga mora ukloniti te uvesti porezna olakšica za ulaganja; budući da su bankovni zajmovi glavni oblici financiranja MSP-a, naglašava važnost osiguravanja kreditne ponude i, uz to, jačanja financiranja putem stjecanja vlasničkog udjela stvaranjem boljeg okruženja za privatni i poduzetnički kapital, uključujući fondove za potporu MSP-a i skupna ulaganja bez velikih troškova poziva na kupnju dionica; poziva na uvođenje porezne olakšice za ulaganja privatnog kapitala;

25.

ponavlja da se administrativni teret i dalje smatra jednom od najvećih prepreka za nova ili već postojeća trgovačka društva; ustraje na činjenici da je smanjenje nepotrebnog administrativnog tereta i dalje važna stavka političkog programa i očekuje od Komisije da u okviru prioriteta Akta o malom gospodarstvu preda određene prijedloge za politike i mjere do 2020. koji mogu uključivati konkretne kvantitativne ciljeve (npr. uredbama EU-a smanjiti 25 % administrativnog tereta do 2020.);

26.

pozdravlja mjere koje je predložila Komisija u okviru ovog „nosioca djelovanja” i primjećuje relevantne točke koje je iznio Europski parlament u svojoj Rezoluciji od 23. listopada 2012. o „Malim i srednjim poduzetnicima: konkurentnost i poslovne mogućnosti” (1) i od 5. veljače 2013. o poboljšanju pristupa financiranju MSP-a (2);

27.

pozdravlja obnovljeni poziv Komisije državama članicama da smanje troškove i vrijeme potrebno za osnivanje trgovačkog društva; ističe da je od Akta o malom gospodarstvu postignut ograničeni napredak i potiče države članice da povećaju napore po tom pitanju;

28.

naglašava da je pri stvaranju okruženja koje će biti pogodnije za poslovanje prikladnim službama poslovnih usluga, u obzir potrebno uzeti različite poslovne modele, poput obiteljskih poduzetnika, zadružnih poduzetnika i drugih;

29.

ističe da su mjere potpore EU-a namijenjene MSP-a i dalje neuravnotežene i da veliki broj država članica u oblikovanju zakonodavstva još uvijek ne uzima u obzir posebne karakteristike malih poduzetnika;

30.

naglašava da je pristup financiranju i dalje jedna od glavnih prepreka razvoju MSP-a; poziva Komisiju da detaljno ocijeni olakšavaju li financijski instrumenti usmjereni na male i srednje poduzetnike, poput mikrofinancijskog instrumenta PROGRESS, njihov pristup financiranju, posebno imajući u vidu činjenicu da financijske ustanove u nekim državama članicama postavljaju prestroge uvjete zajma malim i srednjim poduzetnicima;

31.

pozdravlja nastojanja Komisije da pomogne državama članicama poboljšati njihova fiskalna i upravna rješenja za prijenose poslovanja; smatra da je nužno poboljšati oporezivanje inovativnih načina financiranja kao što su grupno financiranje, financiranje poduzetničkog kapitala ili tzv. financiranje poslovnih anđela; poziva države članice da financijskim instrumentima na nacionalnoj razini povećaju svoju potporu prijenosima poslovanja, i to mjerama za jamstva zajmova, ali i drugim oblicima financiranja poput grupnog financiranja ili tzv. financiranja poslovnih anđela te pozdravlja naglasak Komisije stavljen na platforme za financiranje malim iznosima; vjeruje da se prijenosi poslovanja također trebaju olakšati primjerenim programima osposobljavanja usmjerenima na upravljanje, poput u slučajevima prijenosa poduzeća na zaposlenike;

32.

primjećuje da su složena pravila o PDV-u već dugo jedna od najvećih prepreka poduzetnicima u iskorištavanju potencijala jedinstvenog tržišta; potiče Komisiju na što skoriju predaju najavljenih prijedloga o usklađivanju pravila i smanjenju troškova plaćanja PDV-a kroz jedinstvenu deklaraciju čime bi se omogućilo njihovo usvajanje u tekućem parlamentarnom sazivu;

33.

predložene mjere za smanjenje administrativnog (mogu uključivati nepotrebno ili neproporcionalno opterećenje uredbom) i birokratskog opterećenja smatra komplementarnima načelima Akta o malom gospodarstvu; žali što se u akcijskom planu ne spominju određene važne inicijative, poput mjera za primjenu testa za MSP-e na nacionalnoj razini, buduće uloge skupine na visokoj razini za smanjenje administrativnog opterećenja ili uspostava godišnjih pregleda uspješnosti u vezi regulatornog tereta u EU-u i državama članicama; poziva Komisiju da, pod vodstvom njezinog izaslanika za MSP-e, utvrdi pravovremene smjernice za pregled i reviziju 10 najviše opterećujućih mjera EU-a kako bi se umanjilo nepotrebno ili prekomjerno opterećenje; u svakom slučaju, takvo smanjenje ne smije oštetiti ključne socijalne i ekološke standarde;

34.

poziva države članice da novoosnovanim društvima odrede rok odgode za doprinose socijalnom osiguranju i za sve ostale poreze tako da društva u prvim godinama plaćaju porez samo na ostvarenu dobit te naglašava da sustav mora biti potpuno transparentan kako ga se ne bi moglo zloupotrebljavati;

35.

za postizanje uspjeha, ističe važnost prijenosa znanja između centara znanja, poput istraživačkih instituta i centara izvrsnosti, i MSP-a; naglašava potrebu za jasnim određivanjem postupka prijenosa znanja u praksi te koristi tog prijenosa za uspješne poduzetničke skupine;

36.

potiče iznesene ciljeve Komisije o pružanju druge prilike „poštenim” društvima u stečajnom postupku te smanjenju regulatornog opterećenja poduzetnika;

37.

naglašava važnost slobodnih zanimanja u pogledu poduzetništva u Europi; pozdravlja najavu Komisije o osnivanju radne skupine koja će proučavati posebnosti i potrebe slobodnih zanimanja; traži od Komisije da za zakonodavne prijedloge u obzir uzme zaključke te radne skupine pri procjenama utjecaja kao i nadzora mjera koje se odnose na Akt o malom gospodarstvu; ukazuje na činjenicu da bi taj rad mogao doprinijeti stvaranju Europske povelje o slobodnim zanimanjima;

38.

naglašava važnost razvoja inovacijskih vještina općenito te potporu inovaciji kojom upravljaju zaposlenici u novim i već postojećim društvima; također ističe da su najuspješnija poduzetnička društva često nastala izdvajanjem dijela već postojećih društava u kojima su zaposlenici imali priliku razviti svoje ideje u sigurnom okruženju koje potiče domišljatost; nadalje naglašava da mnogi poduzetnici u pozadini imaju ili nemaju kvalifikacije, stoga poduzetnička nastojanja ne treba usmjeravati samo na one koji su školovani; ističe da stručno i praktično usavršavanje također igra važnu ulogu u nastojanjima za promicanje poduzetništva i inovacije;

39.

naglašava važnost razvoja pozitivnih poticaja kojima je cilj ohrabriti zaposlenike u osnivanju vlastitih tvrtki na nepuno radno vrijeme;

40.

poziva na korištenje fleksibilnih odredbi u okviru višegodišnjeg financijskog okvira (VFF) za Program za konkurentnost trgovačkih društava i malih i srednjih poduzetnika (COSME) te posebno njegovih financijskih instrumenata; zahtijeva da se višegodišnjim financijskim okvirom nastave provoditi programi mikrofinanciranja (npr. Progress, JASMINE);

41.

naglašava da je stvaranje fleksibilne financijske alternative od iznimne važnosti za nova trgovačka društva i male i srednje poduzetnike kako bi im se olakšao pristup financiranju; svjestan je da različiti doprinosi dugu, ulogu i hibridnom kapitalu mogu odgovarati različitim oblicima poslovanja te poziva države članice na uklanjanje razlika za porezne svrhe između uloga i duga te na razmatranje uvođenja poreznih olakšica za ulaganje u realno gospodarstvo čime bi se potaknuo održivi rast i stvaranje radnih mjesta; poziva Komisiju da ocijeni koristi sekuritizacije malih zajmova;

42.

podržava države članice u poticanju podjele ugovora javne nabave na grupe kako bi se malim i srednjim poduzetnicima olakšalo sudjelovanje u javnim natječajima, na primjer uključivanjem načela „primjeni ili objasni” u njihove nacionalne zakone o javnoj nabavi;

43.

žali zbog činjenice što su u nekim državama članicama i dalje ne snazi stroži zahtjevi za nova trgovačka društva; poziva Komisiju da u državama članicama osigura primjenu skraćenog roka od mjesec dana za izdavanje licenci i drugih dozvola potrebnih za početak poslovanja;

44.

naglašava važnost posebnih usluga za nova trgovačka društva namijenjenih nedavno diplomiranima koji su tijekom svog osposobljavanja pohađali posebne satove obuke iz poduzetništva;

45.

poziva države članice da uspostave punktove „sve na jednom mjestu” (one-stop shops) koji bi uključivali sve potrebne usluge za poslovanje, uključujući pristup financiranju iz različitih izvora, savjete za novoosnovana društva i informacije o poslovnim prilikama unutar i izvan EU-a;

46.

poziva države članice da u svom nacionalnom zakonodavstvu usvoje uravnoteženi pristup u vezi razrješnice i podmirenja duga kako bi se „poštenim” društvima u stečajnom postupku pružila druga prilika, a rizici za vjerovnike umanjili;

47.

podupire uvođenje europskog dana poduzetništva koji bi se prije svega trebao usmjeriti prema medijima te podsjetiti na uspješne poduzetnike iz EU-a, kako u gospodarskom tako i u socijalnom smislu; smatra da bi se pažnja posebno trebala usmjeriti na primjere poduzetnika mogu postići gospodarsku dodanu vrijednost poštujući načela EU-a o održivosti i društvenoj odgovornosti; nada se da će škole i obrazovne ustanove sudjelovati u tom događanju (sastanci s poduzetnicima i posjete poduzećima);

48.

naglašava da žene predstavljaju glavni izvor poduzetničkog potencijala te poziva Komisiju da izloži pouzdane podatke kako bi se postojeće zakonodavstvo moglo točnije ocijeniti i sve poteškoće na putu ženskom poduzetništvu učinkovitije ukloniti;

49.

naglašava potencijal zadružnih i socijalnih poduzetnika kao alata za zapošljavanje i posebno zapošljavanje mladih, zbog uloge koju imaju u lokalnom održivom razvoju ne samo iz perspektive gospodarstva, već i iz društvene i perspektive zapošljavanja;

50.

ističe ključnu ulogu informacijskih i komunikacijskih tehnologija (IKT) u poduzetništvu te poziva Komisiju i države članice na razvijanje i promicanje programa izgradnje vještina IKT-a, posebno za mlade i za žene;

51.

smatra da posebnu pažnju također treba pružiti drugim skupinama koje su nedovoljno zastupljene u poduzetništvu poput mladih, starijih osoba, osoba s invaliditetom i imigranata;

52.

vjeruje da demografski izazovi zahtijevaju opsežniju strategiju stvaranja radnih mjesta te odgovaranja novim potrebama na europskom tržištu rada; vjeruje da se u tom smislu treba postići daljnji napredak u poboljšanju mobilnosti radnika EU-a, uključujući istraživače i druge stručnjake s ciljem ostvarivanja Europe bez granica u okviru unutarnjeg tržišta EU-a;

53.

naglašava da nedostatak priznanja stranih obrazovnih i stručnih kvalifikacija predstavlja veliku prepreku useljenicima koji žele osnovati trgovačko društvo; stoga zahtijeva brzo usuglašavanje Direktive za priznavanje poslovnih kvalifikacija;

54.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

24.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 436/17

—

uzimajući u obzir provedbu zajedničke sigurnosne i obrambene politike (na temelju godišnjeg izvješća Vijeća o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici Europskom parlamentu) (14605/1/2012),

—

uzimajući u obzir članke 2., 3., 21., 24. i 36. Ugovora o Europskoj uniji (UEU),

—

uzimajući u obzir glavu V. UEU-a i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 14. prosinca 2012.,

—

uzimajući u obzir zaključke međuparlamentarne konferencije o zajedničkoj vanjskoj i sigurnosnoj politici te zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici od 6. rujna 2013.,

—

uzimajući u obzir Europsku sigurnosnu strategiju pod nazivom „Sigurna Europa u boljem svijetu”, koju je Europsko vijeće donijelo 12. prosinca 2003., te izvješće o njezinoj provedbi pod nazivom „Pružanje sigurnosti u svijetu koji se mijenja”, koje je potvrdilo Europsko vijeće od 11. do 12. prosinca 2008.,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici od 1. prosinca 2011. i od 23. srpnja 2012., kao i zaključke Vijeća o udruživanju i dijeljenju vojnih kapaciteta od 23. ožujka 2012.;

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o strategiji za pomorsku sigurnost od 26. travnja 2010.;

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o zaštiti kritične informacijske infrastrukture od 27. svibnja 2011. i prethodne zaključke Vijeća o kibernetičkoj sigurnosti,

—

uzimajući u obzir Kodeks postupanja za udruživanje i dijeljenje koje su usvojili ministri obrane EU-a 19. studenog 2012.,

—

uzimajući u obzir priopćenje Komisije pod naslovom „Prema konkurentnijem i učinkovitijem sektoru obrane i sigurnosti” od 24. srpnja 2013. (COM(2013)0542),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2009/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. kojom se pojednostavljuju uvjeti prijenosa obrambenih sredstava unutar Zajednice (1),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2009/81/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju postupaka nabave za određene ugovore o radovima, ugovore o nabavi robe i ugovore o uslugama koje sklapaju javni naručitelji ili naručitelji na području obrane i sigurnosti te izmjeni Direktiva 2004/17/EZ i 2004/18/EZ (2),

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije od 12. rujna 2013. o pomorskoj dimenziji zajedničke sigurnosne i obrambene politike (3) te o vojnim strukturama EU-a: trenutno stanje stvari i izgledi za budućnost (4) na svoju rezoluciju od 22. studenog 2012. o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike (5), o klauzulama EU-a o uzajamnoj obrani i solidarnosti: političke i operativne dimenzije (6), o ulozi zajedničke sigurnosne i obrambene politike u slučaju krize izazvane klimatskim promjenama i prirodnim nepogodama (7), te o kibernetičkoj sigurnosti i obrani (8), kao i one od 14. prosinca 2011. o utjecaju financijske krize na obrambeni sektor u državama članicama EU-a (9), od 11. svibnja 2011. o razvoju zajedničke sigurnosne i obrambene politike nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona (10) i od 23. studenog 2010. o civilno-vojnoj suradnji i razvoju civilno-vojnih kapaciteta (11),

—

uzimajući u obzir svoje preporuke Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i potpredsjedniku Europske komisije, Vijeću i Komisiji od 13. lipnja 2013. o reviziji organizacije i djelovanja Europske službe za vanjsko djelovanje (EEAS) 2013. (12) i reviziji EEAS-a 2013. koji je predstavila Visoka predstavnica u lipnju 2013. (13),

—

uzimajući u obzir izvješće ESVD-a o reviziji postupaka ZSOP-a u upravljanju krizama,

—

uzimajući u obzir izvješće od 15. listopada 2013. Visoke predstavnice/potpredsjednice Komisije o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici,

—

uzimajući u obzir izvješće Europske službe za vanjsko djelovanje o reviziji postupaka upravljanja krizom ZSOP-a. koje je usvojio Politički i sigurnosni odbor (PSO) 18. lipnja 2013.,

—

uzimajući u obzir Povelju Ujedinjenih naroda,

—

uzimajući u obzir članak 119. stavak 1. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove (A7-0360/2013),

1.

primjećuje značajne i tekuće promjene u geopolitičkom okruženju čija su obilježja multidimenzionalne i asimetrične prijetnje, transnacionalni terorizam, uspon novonastalih sila i strateško preusmjeravanje pozornosti SAD-a prema pacifičkom području, povećana razina siromaštva, glad i nestabilnost južnog susjedstva EU-a, rastući izazovi sigurnosne zaštite u pomorstvu, širenje oružja za masovno uništenje i povećanje nezakonite trgovine malim i lakim oružjem, izazovi u energetskoj sigurnosti, značajan sistemski financijski neuspjeh te ozbiljna i dugotrajna financijska i gospodarska kriza s velikim utjecajem na BDP mnogih država članica EU-a te, samim time, na nacionalne proračune za obranu s obiju strana Atlantika;

2.

vjeruje da ponovno ocjenjivanje i jačanje uloge Europe u svijetu predstavlja jedan od glavnih izazova 21. stoljeća te da je došlo vrijeme za države članice Europske unije da odluče treba li EU biti važan strateški autonomni svjetski akter i pružatelj sigurnosti; smatra da je potrebna promjena načina razmišljanja za učvršćivanje europskog pristupa sigurnosti i obrani;

3.

stoga pozdravlja odluku Europskog vijeća o održavanju rasprave o sigurnosti i obrani na sastanku na vrhu u prosincu 2013.; smatra da ovo pruža pravodobnu mogućnost da se na najvišoj političkoj razini naglasi te prenese europskoj javnosti da su sigurnosna i obrambena pitanja bitna; duboko vjeruje da EU treba biti sposobna osigurati sigurnost svojim građanima, preuzeti svoj dio odgovornosti za svjetski mir i igrati učinkovitu ulogu u sprečavanju i upravljanju regionalnim krizama u svom susjedstvu, pridonoseći njihovu rješavanju i štiteći sebe od negativnih učinaka tih kriza;

4.

pozdravlja također izvješće Visoke predstavnice/potpredsjednice Komisije o ZSOP-u, u kojem se otkriva određeni broj prepreka s kojima je ta politika suočena; izražava međutim žaljenje zbog toga što se u izvješću ne predlažu mjere s ciljem uklanjanja nedostataka ZSOP-a;

5.

iščekuje bitne odluke koje će se donijeti na sastanku na vrhu u prosincu te ovim izvješćem daje vlastite preporuke, koje su utemeljene na odgovarajućim stajalištima koje je Europski parlament zauzeo u nedavnoj prošlosti i pri kojima se obraća pozornost na tekuću raspravu o trima glavnim pitanjima (klasterima) koja su utvrđena na sastanku Europskog vijeća u prosincu 2012.;

6.

primjećuje da Lisabonski ugovor uvodi nekoliko novih instrumenata u područje zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP) koji još nisu u praktičnoj primjeni;

7.

u tom pogledu naglašava mogućnost uspostave stalno strukturirane suradnje (PESCO) među državama članicama (članak 46. stavak 46.6. UEU-a), povjeravanja misija i operacija ZSOP-a, posebno toj skupini država članica (članak 42. stavak 42.5. i članak 44. stavak 44.1. UEU-a), te uspostave početnog fonda za pripremne radnje za misije koje se ne financiraju iz proračuna Unije (članak 41. stavak 41.3. UEU-a); u ovom kontekstu naglašava važnost utjecanja na one politike EU-a koje imaju utjecaj na sigurnost i obranu, poput politike industrijskog istraživanja i inovacije, tržišne, trgovinske i svemirske politike, radi podupiranja onih država članica koje sudjeluju u daljnjem jačanju ZSOP-a;

8.

naglašava važnost ovih zajednički usuglašenih odredbi za jačanje ZSOP-a i poziva Europsko vijeće da provede ozbiljnu raspravu o njihovoj provedbi na usklađen način; poziva predsjednika Europskog vijeća, predsjednika Komisije te Visokog predstavnika/potpredsjednika (HR/VP) da odigraju aktivnu ulogu u ovom postupku;

9.

naglašava, u skladu s Ugovorima, da je cilj EU-a promicanje mira, njezinih vrijednosti te dobrobiti njezinih naroda (članak 3. UEU-a) te da njezino djelovanje na međunarodnoj sceni nastoji učvrstiti i poduprti demokraciju, vladavinu prava i ljudskih prava te spriječiti sukobe i ojačati međunarodnu sigurnost, u skladu sa svrhama i načelima Povelje Ujedinjenih naroda, s načelima Helsinškoga završnog akta i ciljevima Pariške povelje, uključujući one koji se odnose na vanjske granice (članak 21. UEU-a); uvjeren je da ZSOP služi ovim ciljevima i naglašava potrebu za njegovom nadogradnjom;

10.

naglašava da je glavna prednost Europske unije dostupnost različitih politika i instrumenata, udruženih kroz takozvani „sveobuhvatni pristup”, te da je moguće ostvariti bolje rezultate na svim razinama boljom integracijom ZSOP-a u ovaj pristup; u ovom pogledu pozdravlja reviziju organizacije i funkcioniranja EEAS-a koji je HR/VP objavila u srpnju 2013., koja navodi probleme koordinacije i one povezane s brzinom i učinkovitošću donošenja odluka na području ZSOP-a; pozdravlja određene odluke koje će se donijeti na sastanku na vrhu u prosincu i očekuje analizu daljnjeg uključivanja ZSOP-a u nadolazeće zajedničko priopćenje HR-a/VP-a i Komisije o provedbi sveobuhvatnog pristupa;

11.

ponavlja svoje uvjerenje da, premda elementi Europske sigurnosne strategije iz 2003., kako je nadopunjena 2008., ostaju na snazi, EU treba revidirati i nadopuniti ovu strategiju uzimajući u obzir nedavna kretanja i novi niz sigurnosnih izazova i rizika te ponovno određujući svoje strateške interese, ciljeve i prioritete, s većim naglaskom na zaštitu svojih građana, obranu kritičnih infrastruktura i svoje susjedstvo, te usklađujući različite regionalne i tematske podstrategije; vjeruje da će takva provedba osigurati jasan strateški okvir za vanjsko djelovanje EU-a, ojačati usklađenost te istodobno njezinim građanima bolje prenijeti izazove i rizike s kojima će se susretati u budućnosti; stoga zahtijeva da Europsko vijeće pokrene raspravu o odgovarajućem strateškom okviru za Uniju, ovlasti potpredsjednicu Komisije/visoku predstavnicu za podnošenje prijedloga u tom pogledu prije kraja 2014. te osigura održivo daljnje postupanje kako je prvenstveno definirano u kontekstu europske sigurnosne strategije;

12.

poziva da iz te revizije strateškog okvira Europske unije proizađe osnova Bijele knjige o sigurnosnoj i obrambenoj politici EU-a i predlaže da bi Europsko vijeće moglo pokrenuti taj postupak; nadalje, potiče države članice EU-a da ozbiljnije razmotre europsku dimenziju u svojim nacionalnim sigurnosnim strategijama, Bijelim knjigama i odlučivanju na području obrane; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da izradi zajednički predložak za oblikovanje usporednih nacionalnih revizija;

13.

ukazuje na potrebu da osigura da je EU u položaju da putem operacija upravljanja krizom pridonese sprečavanju, stabilizaciji i rješavanju sukoba;

14.

vjeruje da uvođenje klauzule o zajedničkoj obrani i solidarnosti putem Ugovora (članak 42. stavak 7. UEU-a i članak 222. UFEU-a) jača osjećaj zajedničke sudbine među europskim građanima; podsjeća države članice da će samo u duhu obvezivanja, međusobnog razumijevanja i iskrene solidarnosti Unija biti u stanju ispuniti svoju globalnu ulogu, čime će ojačati sigurnost Europe i njezinih građana; pohvaljuje stoga Komisiju i Europsku službu za vanjsko djelovanje (ESVD) za zajednički prijedlog o dogovorima za provedbu klauzule o solidarnosti u Uniji i poziva predsjednike država i vlada da ponovno potvrde svoju predanost uzajamnoj solidarnosti i pruže jasno operativno tumačenje dviju klauzula;

15.

sa zabrinutošću primjećuje da je broj i pravodobnost misija i operacija ZSOP-a te razvoj civilnih i posebno vojnih sredstava i kapaciteta za ZSOP manji od potrebnog uzme li se u obzir sve nesigurnije i nestabilnije susjedstvo EU-a; posebice osuđuje ograničenost ukupnog opsega misija ZSOP-a koje se odnose na krize u Libiji i Maliju te žali zbog nedostatka fleksibilnosti u postupcima odlučivanja Unije čime se objašnjava kašnjenje učinkovitih odgovora u kriznim situacijama, kao što pokazuju ta dva primjera; poziva na nadzor situacije te na održanje operativnog angažmana u Istočnoj Europi i na Južnom Kavkazu, koji je polučio pozitivne rezultate; zahtijeva veću ambiciju i ozbiljnije napore za poboljšanje plana izvedbe budućih misija i operacija ZSOP-a na temelju „postupka naučenih lekcija” i razvoj odgovarajućih izlaznih strategija; poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da vodi ovaj proces i pozdravlja u tom smislu njezino izvješće od 15. listopada 2013. kao važan korak u rastu učinkovitosti i proaktivnosti ZSOP-a;

16.

naglašava potrebu za povećanjem preglednosti europskog upravljanja krizom i ulaganja svih napora u okviru ZSOP-a, koristeći se, prema potrebi, odredbom iz članka 44. UEU-a kojom se odlukom Vijeća provedba zadaća dodjeljuje skupini država članica koje su voljne i imaju odgovarajuće sposobnosti za provedbu takve zadaće;

17.

izražava zabrinutost, na temelju iskustva iz nedavne prošlosti, da sveobuhvatni pristup upravljanju krizom još nije dostigao svoj puni potencijal; smatra da misije i operacije imaju više smisla kada su ugrađene u regionalnu strategiju, kao što dokazuje pozitivni primjer roga Afrike; vodi računa o „Preporukama za postupke upravljanja krizom za operacije upravljanja krizom ZSOP-a” koje su države članice odobrile 18. lipnja 2013.;

18.

zahtijeva da se funkcionalni problemi civilnih misija ZSOP-a, posebno oni u vezi s brzinom raspoređivanja i osiguravanja potrebnog osoblja, rješavaju revizijom pravnog i financijskoga okvira, koji često komplicira postupak donošenja odluka i vodi do kašnjenja; poziva na povećanje broja kvalificiranih i politički neovisnih strateških planera, koji je premali u usporedbi s brojem misija; nadalje poziva države članice da stvore rezervni civilni korpus koji bi se po potrebi mogao brzo razmjestiti te u tom smislu pozdravlja nedavnu uspostavu stalnog skladišta ZSOP-a;

19.

podsjeća na svoju rezoluciju iz 2001. kojom se pozivalo na stvaranje Europskog civilnog mirovnog korpusa; pozdravlja nedavne napore da se uspostavi Europsko volontersko tijelo za humanitarnu pomoć unutar Komisije te skup stručnjaka za posredništvo, dijalog i pomirbu u okviru Službe za vanjsko djelovanje; također pozdravlja postojanje i nastavak djelovanja Partnerstva za izgradnju mira između Službe za vanjsko djelovanje i relevantnih dionika civilnog društva;

20.

naglašava važnu ulogu posredništva i dijaloga u sprečavanju i mirnom rješavanju sukoba; pohvaljuje napredak koji je ESVD ostvario u jačanju svojih posredničkih sposobnosti i ponovno naglašava svoju potporu daljnjem unapređenju sposobnosti Europe na ovom području; vjeruje da je uspješno sudjelovanje Europskog parlamenta u postupcima posredovanja predočilo važnu ulogu koju parlamentarci mogu imati u podupiranju postupaka posredovanja i dijaloga te namjerava dodatno pojačati svoje napore na tom području;

21.

predlaže uključivanje savjetnika za ljudska prava i rodna pitanja u sve misije ZSOP-a te potiče na razmjenu najboljih praksi između misija ZSOP-a radi cjelovitog uzimanja u obzir pitanja ljudskih prava te za potpunu zaštitu i uključivanje žena u rješavanje sukoba i situacija nakon sukoba; poziva Vijeće i ESVD da poduzmu daljnje korake kako bi uključili spolne aspekte u planiranje osoblja za misije ZSOP-a;

22.

naglašava činjenicu da uspješne vojne operacije zahtijevaju jasno uspostavljenu funkciju zapovijedanja i nadzora; stoga ponavlja svoj poziv na uspostavu stalnoga vojnog operativnog zapovjedništva; sa žaljenjem primjećuje nedostatak napretka u vezi s ovim pitanjem i jak otpor nekih država članica; nadalje naglašava da učinkovit ZSOP zahtijeva odgovarajuću potporu sustava ranog uzbunjivanja i obavještajnog sustava; stoga smatra da to zapovjedništvo treba sadržavati ćelije za prikupljanje obavještajnih podataka za rano uzbunjivanje/situacijsku svijest;

23.

ponavlja svoju potporu za privremena rješenja te skreće pozornost na svoj prijedlog za poboljšanje statusa trenutno aktivnog operativnoga centra za rog Afrike te za pružanje pomoći vojnom planiranju i koordinaciji između dionika na terenu; zahtijeva da potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica razvije takvu mogućnost, unutar ograničenja svoje trenutačne veličine i infrastrukture, radi poboljšanja uporabe postojećih sredstava, te ispita izvedivost proširenja zemljopisnog područja djelovanja na druge bitne regije; smatra da ovo tijelo treba imati pravnu sposobnost i da mu se treba dodijeliti uloga usklađivanja javne nabave između Bruxellesa i pojedinačnih zapovjedništva misija koristeći se ekonomijom razmjera za povećanje ušteda;

24.

primjećuje da borbene grupe EU-a još nikad nisu razmještane te smatra da će njihovo postojanje biti sve teže opravdati; svejedno naglašava da one predstavljaju važno sredstvo za pravodobno formiranje snaga, osposobljavanje i brz odgovor; pozdravlja odluku o rješavanju ovog pitanja tijekom sastanka na vrhu u prosincu; uvjeren je da bi EU trebao raspolagati iznimno spremnim borbenim snagama, s pješadijskom, zračnom, mornaričkom i kibernetičkom sastavnicom i sastavnicom specijalnih snaga te visokom razinom ambicije; naglašava činjenicu da bi borbene grupe EU-a trebale biti razmjestive za sve vrste kriza, uključujući humanitarne krize uzrokovane klimom; daje prednost fleksibilnijem i usmjerenijem pristupu za poboljšanje odgovora i prilagodljivosti različitim kriznim situacijama te za poboljšanje modularnosti radi zatvaranja praznina tijekom početnih faza pokretanja operacija ZSOP-a, a da se pritom ne ugrožava operativna sposobnost borbene grupe u cjelini;

25.

naglašava činjenicu da bi se trebali učiniti veći napori u integraciji inicijativa kao što su Eurocorps i European Air Group;

26.

potvrđuje da postojeći financijski sustav u kojem svaka strana pokriva svoje troškove predstavlja ozbiljan problem za ZSOP, što dovodi do kašnjenja ili potpunog zastoja u donošenju odluka, posebno u vezi s brzim razmještanjem borbenih grupa; preporučuje da se države članice dogovore o mehanizmu financiranja EU-a koji se temelji na podjeli tereta za uporabu borbenih grupa pod zastavom EU-a kako bi im osigurale realističnu budućnost; također zahtijeva da ESVD, radi osiguravanja dosljednosti i učinkovitosti, stekne nadzor nad financijskim instrumentima povezanima s mjerama upravljanja krizom koje planira i provodi; očekuje da potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnicu i zainteresirane države članice podnesu konkretne prijedloge u tom pogledu;

27.

nadalje, izražava svoju zabrinutost da gospodarska i dužnička kriza mogu utjecati na spremnost država članica EU-a da pridonesu misijama i operacijama ZSOP-a, posebno onima koje imaju vojno i obrambeno značenje; poziva stoga na proširenje opsega mehanizma ATHENA i upotrebu početnog fonda (članak 41. stavak 3. UEU-a) za osiguranje brzog financiranja hitnih zadaća; ističe međutim da čak i ako se ZSOP treba ponovno osnažiti, to je potrebno napraviti u skladu s proračunskim ograničenjima;

28.

poziva države članice da iskoriste mogućnosti koje im nudi PESCO i počnu primjenjivati ovu odredbu Ugovora radi rješavanja prevladavajućeg „zamora ZSOP-om” i prodube vojnu suradnju i integraciju; poziva Europsko vijeće da izda jasne smjernice za njezinu primjenu i poziva na konstruktivno djelovanje države članice koje nisu zainteresirane; naglašava da bi trebalo ostaviti otvorenu mogućnost za priključivanje u kasnijoj fazi kako bi se osigurala fleksibilnost te izbjegla„Europa dviju brzina”;

29.

naglašava da je od ključnog interesa za EU osigurati sigurno i otvoreno morsko okruženje u kojem se dopušta slobodni prolaz trgovine i mirna, zakonita i održiva upotreba bogatstava oceana; ističe potrebu razvoja vanjske politike EU-a o morima čiji je cilj zaštita i održavanje ključne infrastrukture, otvorenih morskih putova i prirodnih resursa te u kojoj se naglasak stavlja na mirno rješavanje sukoba u kontekstu međunarodnog prava i u skladu s odredbama Konvencije UN-a o pravu mora; iščekuje donošenje pomorske sigurnosne strategije EU-a u skladu s zaključcima Vijeća iz travnja 2010. te poziva na izradu posebnog provedbenog plana; naglašava kako je integracija pomorskog nadzora diljem sektora i granica već postala međusektorski instrument integrirane pomorske politike EU-a (IPM); naglašava važnost brze primjene projekta Zajedničkog okruženja za razmjenu podataka i izgradnje „mosta” između IPM-a i ZSOP-a za poboljšanje razmjene informacija među njima;

30.

naglašava potrebu sprečavanja militarizacije regija poput Arktika te ističe potrebu korištenja mirnih sredstava za rješavanje sukoba, uključujući trgovinske instrumente;

31.

zahtijeva da Europsko vijeće ponovno potvrdi važnost svemira, koji je podloga strateške autonomije EU-a i njezinih država članica te potencijala za ostvarivanje autonomnog pristupa svemiru razvojem lansera i satelita; ponavlja važnost prikupljanja preciznih obavještajnih podataka za civilne i vojne misije i operacije ZSOP-a; posebno naglašava ulogu sredstava u vezi sa svemirom na području sprečavanja sukoba i upravljanja krizom prije, tijekom i nakon krize; poziva Komisiju da razvije posebnu politiku za pružanje potpore razvoju višestruko upotrebljivih svemirskih sredstava;

32.

ponavlja rastuću važnost rješavanja prijetnji kibernetičkoj sigurnosti; poziva Europsko vijeće da razvije smjernice za provedbu kibernetičke sigurnosne strategije EU-a i poduzme konkretne mjere u vezi sa zaštitom kibernetičke infrastrukture i ulaganjem u jačanje suradnje na razini EU-a o postupcima upravljanja krizom, kibernetičkim vježbama, osposobljavanju i obrazovanju; poziva Komisiju i potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu da zajamči pokretanje politike kibernetičke sigurnosti među sektorima kako bi se osigurale prikladne mjere povezivanja između politika EU-a za unutarnju i vanjsku sigurnost te poziva sve države članice da izrade ili dovrše svoje strategije kibernetičke sigurnosti i da nastoje postići veći stupanj sinkronizacije na razini Unije;

33.

zahtijeva da Europsko vijeće ponovno potvrdi važnost europske opskrbe energijom te raznolikog i održivog pristupa energetskim izvorima; primjećuje da neke države članice nemaju sposobnost povećanja raznolikosti svojih zaliha energije te stoga postaju sve ranjivije; u tom pogledu snažno podržava napore država članica za suradnju u kriznim situacijama; ističe da bi zaštita ključne infrastrukture u Europi trebala aktivirati klauzulu o uzajamnoj obrani i/ili solidarnosti; primjećuje također da je operacija ATALANTA već u službi energetske sigurnosti boreći se s gusarima koji su oteli niz naftnih tankera od 2008.; stoga vjeruje da ovi aspekti trebaju biti dio neophodnog strateškog pristupa; u ovom kontekstu naglašava da je opskrba energijom ključni čimbenik za uspješne misije i operacije ZSOP-a;

34.

naglašava važnost energetske učinkovitosti u području obrane, posebice ističući potrebu za procjenom utjecaja potrošnje energije na proračune za obranu i vojnu učinkovitost te razvojem sveobuhvatne strategije za energetsku učinkovitost oružanih snaga;

35.

naglašava važnost daljnjeg razvoja partnerstva za EU i produbljivanja njezina dijaloga o sigurnosti s UN-om, regionalnim organizacijama i odgovarajućim akterima, uključujući zemlje Istočnog partnerstva i Južnog susjedstva;

36.

naglašava da bi se EU trebala više uključiti u djelovanje UN-a, Afričke unije, OSCE-a i ASEAN-a radi razmjene analiza i suradnje pri rješavanju izazova u vezi s politikom zaštite okoliša i klimatskim promjenama, uključujući sigurnosne implikacije; naglašava potrebu preventivnog djelovanja i potiče EU da razvija i unapređuje sposobnosti ranog upozoravanja;

37.

poziva na jaču suradnju između struktura EU-a i NATO-a kroz komplementarni pristup te bližu koordinaciju kako bi se izbjeglo udvostručivanje između dvaju partnera i učinkovito rješavale nove prijetnje; uvjeren je da jačanje ZSOP-a ne šteti kolektivnoj sigurnosti i transatlantskim vezama, nego ih naprotiv i osnažuje; potvrđuje da razvoj obrambenih kapaciteta unutar konteksta EU-a također pogoduje NATO-u; primjećuje konstruktivnu suradnju koja se tiče inicijative EU-a za udruživanje i dijeljenje te inicijative NATO-a za pametnu obranu; pozdravlja namjeru Republike Cipar da se pridruži NATO-ovom programu Partnerstvo za mir, koji može donijeti promjene, te potiče Tursku da usvoji jednako konstruktivan pristup; potiče razvoj sveobuhvatnog okvira za suradnju EU-a i NATO-a te produbljivanje političkog dijaloga uz puno poštovanje postupka donošenja odluka svake strane;

38.

zauzima stajalište da EU treba biti sposobna za autonomno djelovanje, posebno u svojem susjedstvu, ali uvijek u skladu s odredbama Povelje UN-a i uz osiguranje punog poštovanja međunarodnog humanitarnog prava;

39.

ponavlja zabrinutost da će daljnji rezovi u nacionalnim proračunima za obranu onemogućiti održavanje ključnih obrambenih sposobnosti i dovesti do nepovratnog gubitka znanja i tehnologija; primjećuje da su nedostatci u kapacitetima država članica postali očiti tijekom operacija u Libiji i Maliju te da je gospodarska kriza pogoršala postojeće strukturne probleme; ponavlja međutim svoje stajalište da je problem manje proračunske prirode, a više političke;

40.

primjećuje prijedloge koje je potpredsjednica Komisije/Visoka predstavnica podnijela u svojem izvješću o ZSOP-u iz listopada 2013., a osobito one za poticanje suradnje u području obrambenih kapaciteta, uključujući i porezne poticaje; naglašava mogućnost za države članice da uživaju u punim pogodnostima bliske suradnje za stvaranje vojne djelotvornosti te da odluče optimizirati i potrošiti oskudna sredstva na bolji i pametniji način, i to stvaranjem sinergija te koordiniranim smanjenjem nepotrebnog udvostručivanja, viška radne snage i zastarjelih sposobnosti;

41.

pozdravlja tekuću reviziju plana razvoja kapaciteta kao temelja za dugoročni zajednički koncept transformacija za izgradnju kapaciteta; smatra da je potrebno redovno raspravljati o ovom konceptu transformacije i da se njegova provedba treba usmjeriti te po potrebi revidirati;

42.

upozorava na misiju Europske obrambene agencije (EDA), kako je predviđeno u članku 42. stavku 3. i članku 45. UEU-a, prema kojima su Agenciji povjerene važne zadaće u smislu provedbe stalno strukturirane suradnje, stvaranja europske politike kapaciteta i naoružanja, razvoj vojnih kapaciteta država članica te jačanje industrijske i tehnološke baze obrambenog sektora, ali bez financijskih posljedica za proračun EU-a;

43.

smatra da je udruživanje i dijeljenje vojnih kapaciteta važan odgovor na nedostatke europskih kapaciteta, premda nije lijek za sve; pozdravlja ulogu EDA-e u omogućavanju i dosad ostvareni napredak; vjeruje da se udruživanje i dijeljenje ne bi trebalo razmatrati samo u pogledu zajedničkih sredstava, nego i u smislu integracije, te da bi trebalo obuhvaćati zajedničko održavanje i korištenje kapacitetima;

44.

poziva na davanje snažnije uloge Europskoj obrambenoj agenciji (EDA) u koordinaciji kapaciteta, radi okončavanja udvostručivanja te postojanja paralelnih programa u državama članicama, koji dodatno opterećuju porezne obveznike;

45.

poziva države članice EU-a da poboljšaju dijeljenje informacija o planiranju obrane i, u skladu s pravilima postupanja za udruživanje i dijeljenje, uključe rješenja za udruživanje i dijeljenje u cikluse nacionalnog planiranja obrane i postupke donošenja odluka;

46.

naglašava da su uzajamno povjerenje, transparentnost i pouzdanost ključni čimbenici za uspjeh svih zajedničkih pothvata na području sigurnosti i obrane; uvjeren je da razvoj obrambenih kapaciteta mora biti ugrađen u strateški pristup u kojem se određuje odgovarajuća mješavina kapaciteta i ciljevi za koje bi ih se trebalo iskoristiti;

47.

u svjetlu gore navedenoga, očekuje da će sljedeći sastanak na vrhu o obrani:

48.

pozdravlja komunikaciju Komisije pod naslovom „Prema konkurentnijem i učinkovitijem obrambenom i sigurnosnom sektoru”, koje donosi neke nove ideje i prijedloge; potpuno podupire napore Komisije da se produbi unutarnje obrambeno i sigurnosno tržište te da se razvije obrambena industrijska politika, osiguravajući odgovarajuću potporu malim i srednjim poduzećima (MSP) koji imaju ključnu ulogu u inovaciji, istraživanju i razvoju, stvaranju novih radnih mjesta i gospodarskom rastu, u skladu sa strategijom Europa 2020.;

49.

naglašava da je jačanje tehnološke i industrijske baze europskog obrambenog sektora cilj Unije sadržan u članku 42. stavku 3. i članku 45. UEU-a; ističe da je čvrsta tehnološka i industrijska baza europskog obrambenog sektora (EDTIB) koja može održati ZSOP, dalje razviti vojne kapacitete Europe, zadržavajući stratešku autonomiju EU-a, ključna za učinkovitu europsku obranu; naglašava vezu između istraživanja, industrije i razvoja kapaciteta, elemenata nužnih za gospodarski rast, stvaranje radnih mjesta i konkurentnost, kao i za snažniji ZSOP;

50.

ponavlja potrebu za jačom i manje rascjepkanom europskom obrambenom industrijom koja je sposobna održavati ZSOP i jačati stratešku autonomiju EU-a; naglašava važnost certificiranja i normizacije za poboljšanje interoperabilnosti oružanih snaga; poziva Europsko vijeće da ovlasti EDA-u za pripremu plana razvoja normi obrambene industrije te poziva države članice da unaprijede europske certifikacijske postupke s uzajamnim priznavanjem certifikata te da međusobno usklade svoje certifikacijske postupke;

51.

naglašava da su predviđanje i upravljanje promjenama te restrukturiranje sastavni dio industrijske politike; stoga smatra da daljnja tržišna integracija u obrambenom sektoru mora ići usporedno s aktivnim socijalnim dijalogom i ublažavanjem njezinih negativnih aspekata na regionalna i lokalna gospodarstva, u cijelosti iskorištavajući financijske instrumente EU-a, poput Europskog socijalnog fonda i Europskog globalizacijskog fonda;

52.

poziva Europsko vijeće da poduzme mjere u tim područjima putem dobrog financiranja istraživanja i razvoja, uključujući na razini Unije; podupire razvoj učinkovite i isplative suradnje između civilne sigurnosti i aktivnosti obrambenih istraživanja; naglašava međutim trajnu potrebu za učinkovitom dvostrukom uporabom izvoznog režima;

53.

naglašava potrebu osiguravanja novih izvora financiranja istraživanja i inovacija u obrambenom području, npr. putem Obzora 2020.;

54.

potpuno podupire održavanje rasprave o tri klastera na sastanku na vrhu o obrani u prosincu; naglašava njihovu jednaku važnost i činjenicu da su međusobno povezani unutarnjom logikom koja služi istim strateškim ciljevima;

55.

poziva Europsko vijeće, kao i tvorce politika na svim razinama u državama članicama Unije, da pokažu veću ambiciju i hrabrost pri pokretanju javne rasprave, s obzirom da je ona još i važnija u vrijeme gospodarske štednje; naglašava potrebu za većim ulaganjem i unaprjeđenjem suradnje na području obrane i sigurnosti te objašnjenjem uzročne veze između sigurnosti i obrane, s jedne strane, i slobode, demokracije, vladavine prava i prosperiteta s druge strane;

56.

naglašava nedjeljivu vezu između unutarnje i vanjske sigurnosti te da je mirno, sigurno i stabilno okruženje preduvjet za očuvanje političkog, gospodarskog i socijalnog modela u Europi;

57.

izražava velika očekivanja da ovo Europsko vijeće neće biti izolirani slučaj, nego polazište za trajni proces u kojem se redovno propituju pitanja sigurnosti i obrane na razini Europskog vijeća; daje prednost uspostavi plana s posebnim odrednicama i rokovima te mehanizmom izvješćivanja kao daljnjim koracima nakon Europskog vijeća; zalaže se za srednjoročnu uspostavu Vijeća ministara obrane da bi se obrambenim i sigurnosnim pitanjima dala težina koju zaslužuju;

58.

poziva Europski parlament da održi i ojača bliske veze s nacionalnim parlamentima država članica putem redovitih sastanaka radi promicanja dijaloga i razmjene pogleda o pitanjima sigurnosti i obrane;

59.

smatra da je ZSOP temeljni stup procesa europske integracije;

60.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica EU-a, glavnom tajniku NATO-a, predsjedniku Parlamentarne skupštine NATO-a, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda, predsjedavajućem OSCE-a, predsjedniku Parlamentarne skupštine OSCE-a, predsjedavajućem Skupštine Afričke unije i glavnom tajniku ASEAN-a.

24.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 436/26

—

uzimajući u obzir glavu V. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i osobito njezine članke 21., 42., 45. i 46., kao i članke 173., 179. – 190. i 352. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i njegova Protokola br. 10,

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 13. i 14. prosinca 2012. i postupak na temelju kojeg je sazvana sjednica Europskog vijeća na temu obrane za 19. i 20. prosinca 2013.,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Europske komisije od 24. srpnja 2013. nazvanu „Prema konkurentnijem i učinkovitijem sektoru obrane i sigurnosti” (COM(2013)0542),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Europske komisije od 5. prosinca 2007. nazvanu „Strategija za snažniju i konkurentniju europsku obrambenu industriju” (COM(2007)0764),

—

uzimajući u obzir Europsku sigurnosnu strategiju, koju je Europsko vijeće donijelo 12. prosinca 2003., i izvješće o njezinoj provedbi, koje je Europsko vijeće poduprlo 11. – 12. prosinca 2008.,

—

uzimajući obzir izjavu o poboljšanju europske sigurnosne i obrambene politike koje je Vijeće usvojilo 12. prosinca 2008. te izjavu o jačanju sposobnosti koju je Vijeće usvojilo 11. prosinca 2008.,

—

uzimajući u obzir Strategiju za tehnološku i industrijsku bazu europskog obrambenog sektora koju je Europska obrambena agencija (EDA) usvojila na sjednici Upravljačkog odbora 14. svibnja 2007.,

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2011/411/ZVSP od 12. srpnja 2011. o utvrđivanju statuta, sjedišta i načina djelovanja Europske obrambene agencije te o stavljanju izvan snage Zajedničke akcije 2004/551/ZVSP (1),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2009/81/EZ o usklađivanju postupaka nabave za određene ugovore o radovima, ugovore o nabavi robe i ugovore o uslugama u području obrane i sigurnosti koje sklapaju javni naručitelji ili naručitelji (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 22. studenog 2012. o provedbi zajedničke sigurnosne i obrambene politike (3) i Rezoluciju od 14. prosinca 2011. o utjecaju financijske krize na obrambeni sektor u državama članicama EU-a (4),

—

uzimajući u obzir članak 48. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za vanjske poslove i mišljenja Odbora za vanjske poslove i Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A7-0358/2013),

1.

podsjeća da operativna zajednička sigurnosna i obrambena politika treba snažnu tehnološku i industrijsku bazu europskog obrambenog sektora (EDTIB) koja predstavlja ključni element sposobnosti Europe da osigura sigurnost svojih građana, zaštiti svoje vrijednosti i promiče svoje interese; ističe da je europski obrambeni sektor glavni izvor rasta i inovacija, ključnih obilježja stabilnosti i sigurnosti; vjeruje da bi uspostavljanje i razvoj konkurentnog EDTIB-a trebao biti dio strateških prioriteta EU-a;

2.

podsjeća na razinu operativnih ambicija kako je navedeno u izjavi Vijeća o jačanju sposobnosti od 11. prosinca 2008. te o civilnim i vojnim zadaćama kako je navedeno u članku 43. stavku 1. UEU-a; podsjeća na obvezu država članica da poboljšaju svoje vojne sposobnosti; poziva Europsko vijeće da u tu svrhu pokrene razvoj politike europskih sposobnosti i naoružanja (ECAP), kako je navedeno u članku 42. stavku 3. UEU-a;

3.

upozorava da dok neke treće zemlje kao što su Kina, Indija, Brazil i Rusija povećavaju izdatke za obranu, proračuni EU-a za obranu se smanjuju; skreće pozornost na promjene u globalnom strateškom okruženju, smanjenje proračunâ za obranu, što je posebno uzrokovano gospodarskom i financijskom krizom, sve brži tehnološki razvoj i činjenicu da se europska obrambena poduzeća takvoj situaciji prilagođavaju stavljajući naglasak na izvoz u treće zemlje, pod cijenu prijenosa osjetljivih tehnologija i prava intelektualnog vlasništva te preseljenja proizvodnje izvan EU-a;

4.

zabrinut je zbog smanjenih ulaganja u obranu te poziva države članice, EDA-u i Komisiju na poduzimanje protumjera kao odgovor na sve veće buduće izlaganje EDTIB-a riziku da mu aktivnosti kontroliraju i ograničavaju treće sile s različitim strateškim interesima; poziva države članice da ojačaju europsku industrijsku suradnju radi osiguranja najveće moguće strateške samostalnosti razvijanjem i proizvodnjom učinkovitih vojnih i sigurnosnih sposobnosti uz upotrebu najnaprednijih tehnologija;

5.

naglašava da stupanjem na snagu Ugovora iz Lisabona politike EU-a o industriji, svemiru i istraživanju obuhvaćaju i područje obrane; ističe da programi Unije u drugim područjima, kao što su unutarnja i granična sigurnost, krizno upravljanje i razvoj, nude dobru priliku za zajednički razvoj sposobnosti relevantnih za te politike te za provođenje misija zajedničke sigurnosne i obrambene politike;

6.

podsjeća na potrebu ostvarivanja napretka u konsolidiranju EDTIB-a te primjećuje da zbog sve veće sofisticiranosti i troškova tehnologije, jačanja međunarodne konkurencije te smanjivanja proračunâ za obranu i količine proizvodnje postoji stalna potreba za multinacionalnim projektima u području obrane te nijedna država članica više ne može imati obrambenu industriju održivu isključivo na nacionalnoj razini; žali zbog činjenice da su, unatoč dostizanju određene razine koncentracije u europskoj svemirskoj industriji, sektori vojne i mornaričke opreme i dalje pretežno fragmentirani po državama;

7.

naglašava da se izgradnja europske obrambene industrije treba provoditi na održiv način u svim državama članicama na temelju postojeće industrijske infrastrukture i standarda europskih industrijskih politika iz članka 173. UFEU-a, a ne isključivo prema načelu slobodne konkurencije;

8.

podsjeća države članice EU-a, potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, Europsku komisiju i Europsku obrambenu agenciju da više od dva desetljeća nakon Hladnog rata te nakon što su imale prednost relativno visokih nacionalnih proračuna za obranu, države članice EU-a nisu mogle ispuniti glavne ciljeve iz Helsinkija i druge ciljeve zajedničkog razvoja vojnih sposobnosti;

9.

podsjeća da, ako Europa želi održati solidnu sigurnosnu i obrambenu industriju, njezine države članice trebaju usklađivati svoje proračune za obranu kako bi izbjegle udvostručivanje te jačati svoje zajedničke istraživačke programe;

10.

napominje da unatoč krizi i rezovima u proračunima europski građani još uvijek pozivaju na koordinaciju i suradnju europskog obrambenog i industrijskog sektora, što vide kao čimbenik koji promiče sigurnost, učinkovitost i uštede;

11.

uzima u obzir komunikaciju Komisije od 24. srpnja 2013. i izvješće potpredsjednice Komisije/Visoke predstavnice Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku od 15. listopada 2013. o zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici; žali što Komisija i ESVD nisu izdali zajedničku europsku izjavu u pripremi za sastanak na vrhu o obrani Europskog vijeća u prosincu ove godine; raduje se konkretnim zakonodavnim prijedlozima Komisije o korištenju europskim strukturnim investicijskim fondovima, Europskom poduzetničkom mrežom, Europskim socijalnim fondom i Europskim fondom za prilagodbu globalizaciji radi osiguravanja uravnoteženog razvoja obrambene industrije u svim dijelovima Europske unije;

12.

podsjeća da su Komisija i ministri obrane EU-a već naglasili potrebu za hitnim djelovanjem na ovom polju 2007. kroz komunikaciju Komisije u tu svrhu i strategiju EDTIB-a Europske obrambene agencije; žali zbog propuštenih mogućnosti redovitog podnošenja izvješća o provedbi i ažuriranja strategija nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona; žali što nova komunikacija ne uzima u obzir prethodne strategije; poziva Komisiju i EDA-u da u budućnosti razviju zajedničku strategiju EDTIB-a na temelju prošlih iskustava;

13.

razmatra u svojoj vlastitoj široj procjeni da nijedna od dvije strategije nije bila dovoljno provedena zbog izostanka zajedničkog razumijevanja EDTIB-a koji proizlazi iz razilaženja u nacionalnim i industrijskim interesima i ustrajanju na uspostavljenim nacionalnim navikama u sektorima za naoružanje; uzima u obzir činjenicu da postoje države članice bez vlastite nacionalne obrambene industrije i/ili nišne industrije koje pokušavaju na globalnoj razini dobiti najpovoljnije ponude, s manje konkurentnom obrambenom industrijom koja ide na ruku nacionalnim opskrbnim lancima te s moćnijom nacionalnom obrambenom industrijom koja prihvaća snažnu globalnu konkurenciju;

14.

pozdravlja odluku Europskog vijeća da jačanje europske obrane stavi na dnevni red sastanka na vrhu u prosincu; poziva Europsko vijeće da osigura nužni novi i ambiciozni poticaj te odredi smjernice, ključne političke prioritete i vremenske okvire za potporu istinski europskoj tehnološkoj i industrijskoj bazi obrambenog sektora koja će biti potpomognuta prikladnim mjerama za poticanje integriteta i povjerenja te koja će se temeljiti na sposobnosti i promicati sinergije, osigurati učinkovitu uporabu ograničenih resursa, izbjeći udvostručivanje te biti integrirana i konkurentna na globalnom tržištu;

15.

žali što se ranijim naporima za konsolidacijom potražnje nije poboljšala fragmentacija potražnje u EU-u, s 28 nacionalnih obrambenih klijenata i još većim brojem potrošača proizvoda za civilnu i vojnu namjenu; žali zbog ograničenih rezultata EDA-ina Plana razvoja sposobnosti; stoga poziva Europsko vijeće da pokrene postupak revizije europske obrane i ostvari koordinaciju nacionalnih postupaka planiranja obrane na razini EU-a; na temelju ove procjene poziva potpredsjednicu Komisije/Visoku predstavnicu Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku da pokrene sveobuhvatni postupak s ciljem razvoja Bijele knjige o europskoj sigurnosti i obrani kako bi se usmjerile strateške ambicije i postupci razvoja sposobnosti EU-a;

16.

poziva države članice na dodatno istraživanje mogućnosti usklađivanja i zajedničko planiranje upravljanja životnim ciklusom svojih obrambenih sposobnosti u suradnji s EDA-om; smatra da bi viša razina sinergije koja vodi do zajedničke europske politike o sposobnostima i naoružanju, u skladu s člankom 42. UEU-a, bila preduvjet kako bi se usklađivanje vojnih zahtjeva zamijenilo usklađenom nabavom opreme među državama članicama, čime bi se stvorili uvjeti za uspješno nadnacionalno restrukturiranje obrambene industrije u EU-u temeljeno na potražnji;

17.

primjećuje djelovanje postupka obrambenog planiranja NATO-a, putem kojega se članice Saveza, uključujući 26 europskih saveznika, koordiniraju, po potrebi, kako bi osigurale da se prave obrambene sposobnosti razviju i zadrže radi rješavanja budućih izazova; upozorava da NATO već dugo prepoznaje potrebu za bliskom suradnjom s industrijom, naročito radi pomaganja razvoju zahtjeva za vojnu sposobnost, posebno u vezi s normizacijom i interoperabilnošću, potičući istovremeno transatlantsku obrambenu tehnološku i industrijsku suradnju;

18.

smatra da bi cilj politike europske obrambene industrije trebao biti optimiziranje mogućnosti država članica putem koordinacije razvoja, uspostave i održavanja niza potencijala, pogona, opreme i usluga za izvođenje punog raspona zadaća, uključujući najzahtjevnije misije, i to jačanjem obrambene industrije Europe promicanjem suradnje na području istraživanja i tehnologije te razvojem programa suradnje na području opreme;

19.

prepoznaje važnost obrambenih industrija europskih zemalja za inovacije i rast jer one osiguravaju, izravno ili neizravno, oko 400 000 radnih mjesta na području Unije; naglašava da, iako je europska obrambena ekonomija suočena s nekoliko izazova, postoji potreba za novim pristupom kojim bi se izbjeglo udvostručivanje i dovelo do većih ekonomija razmjera i povećane konkurencije u industriji;

20.

smatra da je došao trenutak da se promiče slobodan pristup u djelovanju na podjelu europskog industrijskog obrambenog tržišta i potičući jačanje (i usklađivanje) u pogledu ponude i potražnje, pravila i standarda te da se počne ulagati u integriranu održivu industrijsku politiku koja se temelji na istraživanju, inovacijama, većoj učinkovitosti resursa, strategiji korištenja sirovina, jačanju malih i srednjih poduzeća i razvoju regionalnih mreža; u potpunosti podržava napore Komisije da podupre unutarnje obrambeno i sigurnosno tržište osiguravajući odgovarajuću podršku malim i srednjim poduzećima koja igraju ključnu ulogu u inovacijama, razvoju specijaliziranih sposobnosti, vrhunskih tehnologija i stvaranju novih radnih mjesta, u skladu sa strategijom Europa 2020.;

21.

smatra da je važno da države članice pojačaju suradnju kako bi savladale industrijske izazove te napominje da proračunska ograničenja i rastuća globalna konkurencija znače da su EU-u osim zajedničkih zadaća potrebna unutarnja partnerstva i druga udruženja; podupire EDA-u u njezinu radu na poticanju regionalnih klastera;

22.

smatra da treba prepoznati specifičnost obrambenih tržišta s obzirom na obveze kontrole izvoza i borbe protiv širenja naoružanja, strogih uvjeta povjerljivosti koji se primjenjuju te činjenice da je broj poduzeća koji opskrbljuju tržište ograničen, a potražnja dolazi gotovo isključivo od nacionalnih vlada;

23.

smatra da je obrambena industrija specifična s obzirom na dugotrajnost razvoja proizvoda, potrebe održavanja operativnosti sustava tijekom nekoliko desetljeća, znatnih i rastućih troškova programâ, te naposljetku zbog činjenice da stavljanje proizvoda na tržište u velikoj mjeri ovisi o vladama država članica;

24.

potiče dvojnu namjenu proizvodâ sigurnosne i obrambene industrije i podržava njihove mogućnosti, osobito u svemirskom i pomorskom sektoru, zrakoplovstvu i telekomunikacijama; ističe da je obrambena industrija važan pokretač naprednih tehnologija koje se u kasnijoj fazi primjenjuju u komercijalne svrhe;

25.

potiče Europsko vijeće da svim sredstvima podrži tehnološku i industrijsku bazu europskog obrambenog sektora te da radi toga prvo jasnije odredi njezin opseg, posebno u odnosu na njezine dionike, dajući im poseban status europskog gospodarskog obrambenog subjekta;

26.

traži da se europskim gospodarskim obrambenim subjektima status odredi prema stvarnoj dodanoj vrijednosti, tehnološkoj i socioekonomskoj, koju donose Europi; stoga smatra da bi samo ti europski gospodarski obrambeni subjekti trebali imati koristi od europskih programa;

27.

smatra da bi pojam europskih gospodarskih obrambenih subjekata morao biti priznat te da bi razumni kriteriji povezani s poslom, znanstvenom i tehnološkom stručnošću, donošenjem odluka i proizvodnjom na području EU-a trebali biti zadovoljeni radi njihove zaštite;

28.

poziva države članice da razviju svoje obrambene industrijske i tehnološke baze te centre izvrsnosti u sklopu svojih ključnih tehnologija i pruže im učinkovite mehanizme korporativnog upravljanja na teritoriju Unije razvijajući tako među njima veću međuovisnost;

29.

poziva države članice da velika poduzeća iz obrambenog sektora i sveučilišta potaknu na suradnju; ističe da se tom suradnjom može proširiti baza znanja sveučilišta;

30.

poziva države članice i Europsku komisiju da maksimalno ograniče nepotrebne regulatorne prepreke, da poboljšaju dijalog između obrambenih poduzeća te da potiču njihovu racionalizaciju kako bi im omogućili nabavku opreme koja je najbolje prilagođena njihovim zahtjevima u vezi s kvalitetom i troškovima; poziva na hitno restrukturiranje europskih poduzeća kako bi se prevladale nacionalne prepreke te usvojilo globalno stajalište;

31.

smatra da mala i srednja poduzeća koja oblikuju i proizvode mnogo inovativnih proizvoda igraju važnu ulogu u održavanju i konsolidiranju EDTIB-a; primjećuje da je fragmentacija europskog obrambenog tržišta prepreka malim i srednjim poduzetnicima pri stavljanju proizvoda na tržište; poziva države članice, EDA-u i Komisiju da surađuju na razvoju načina i sredstava održivog konsolidiranja malih i srednjih poduzeća te olakšavanja njihova pristupa nabavi za potrebe obrane; ističe da bi zajednički sustav normizacije i certificiranja bio od koristi europskim poduzećima, uključujući MSP-ove, budući da bi se tako poboljšao njihov pristup europskim i međunarodnim tržištima, stvorila radna mjesta i proširio njihov pristup sredstvima EU-a;

32.

ponavlja temeljnu važnost normizacije obrambene opreme za uspostavljanje konkurentnog jedinstvenog europskog obrambenog tržišta, kao i osiguravanja interoperabilnosti i olakšavanja suradnje u području programa naoružanja, za projekte objedinjavanja i dijeljenja te održive interoperabilnosti među silama država članica, čime bi se smanjile razine troškova održavanja i operativnih troškova te osiguralo optimalno korištenje obrambenih mogućnosti država članica u zajedničkim operacijama;

33.

podsjeća na širenje konkurentskih industrijskih normi za civilne i vojne proizvode; žali zbog ograničenog uspjeha provedbe NATO-ovih sporazuma o standardizaciji (STANAG) i njegovih preporuka (STANREC); poziva Komisiju i EDA-u na promicanje uporabe usklađenih normi na području obrane te na razvijanje „hibridnih normi” na područjima dvojne namjene; poziva države članice da osiguraju da su im budući koraci u postavljanju obrambenih normi utemeljeni na civilnim prijedlozima koje su ponudile Komisija i europske organizacije za normizaciju;

34.

potiče države članice da istraže mogućnosti koje im nudi Europska sigurnosna agencija (EDA) kad je riječ o izradi nacrta europskih normi za vojne proizvode i primjene, na primjer za izgradnju brodova-bolnica ili na području zrakoplovnih sustava na daljinsko upravljanje;

35.

pozdravlja prijedloge Europske komisije o normizaciji te poziva Europsko vijeće da ih uzme u obzir i podnese konkretne prijedloge na tom području;

36.

poziva države članice da usmjere europske postupke certificiranja s uzajamnim priznavanjem certifikata i razvojem zajedničkih civilnih i vojnih europskih postupaka certificiranja;

37.

naglašava, u kontekstu restrukturiranja industrije, važnost jamčenja da se sigurnost opskrbe ne izlaže riziku; poziva države članice, EDA-u i Komisiju da brzo razviju sveobuhvatan i ambiciozan sustav sigurnosti opskrbe diljem EU-a, osobito za strateške materijale i kritične tehnologije, utemeljen na sustavu uzajamnih jamstava i analizi rizika i potreba, po mogućnosti pomoću pravnog temelja stalno strukturirane suradnje;

38.

poziva države članice, kao prve korake prema ovom cilju, da u cijelosti iskoriste potencijal općih i globalnih licencija prema Direktivi 2009/43/EZ o prijenosu obrambenih sredstava unutar EU-a te da ubrzaju rad na djelovanju Okvirnog sporazuma za sigurnost opskrbe u hitnim situacijama iz 2006.;

39.

poziva EDA-u i Komisiju da donesu zajedničku strategiju o neovisnosti kritičnih tehnologija, posebno u vezi s neograničenim pristupom i dostupnosti civilnih i vojnih (dvojna namjena) ključnih tehnologija i tehnologija u razvoju, kao što su najnaprednija mikro i nanoelektronika, umjetna inteligencija i fotonika, koje se moraju smatrati kritičnima za misije zajedničke sigurnosne i obrambene politike; poziva države članice da se koriste EITDB-om za jačanje samodostatnosti EU-a u tim ključnim područjima;

40.

potiče države članice da se usredotoči na industrijsku prekapacitiranost koja proizlazi iz smanjene potražnje pokretanjem novih zajedničkih projekata, većim oslanjanjem na nedovoljno korištenu i financiranu EDA-u te izvlačenjem pouka iz nedavnih zajedničkih operacija u kojima su otkrivene manjkavosti, npr. u strateškom i taktičkom prijevozu zrakom te zračnom i svemirskom motrenju; osobito preporuča razvoj ključnih tehnologija s civilno-vojnim primjenama kojih u većini država članica nasušno nedostaje, npr. zrakoplovni sustavi s upravljanjem na daljinu, čime se pospješuje razvoj visokih tehnologija i podupire zadržavanje ključnih kompetencija u Europi; potiče sudjelovanje EU-a u zajedničkim projektima kroz najam i/ili stjecanje sposobnosti dvojne namjene i moguću nabavu prototipova;

41.

smatra, uzimajući u obzir prošla iskustva, da bi podjela razvojnih i proizvodnih aktivnosti u kontekstu zajedničkih programa naoružanja trebala biti organizirana strogo u skladu s načelom industrijske učinkovitosti i gospodarske uspješnosti kako bi se izbjegli udvostručivanje i rastući troškovi;

42.

poziva države članice da prilikom razmatranja velikih nabava obrambene tehnologije daju prednost projektima unutar EU-a ili zajedničkim programima ili novim tehnologijama razvijenima u Europi, koji mogu istovremeno ojačati europsku trgovinu, povećati suradnju te istodobno konkurenciju kad je riječ o kvaliteti i cijeni na globalnom obrambenom tržištu;

43.

poziva Europsko vijeće, imajući u vidu postojeći administrativni dogovor između EDA-e i Organizacije za suradnju u zajedničkom naoružavanju (OCCAR), da osigura uspješnu provedbu zajedničkih projekata i predvidi snažnije veze između tih dviju organizacija;

44.

poziva Europsko vijeće da EDA-i osiguravanjem potrebnih sredstava omogući potpuno preuzimanje njezine institucionalne uloge kako je navedeno u članku 42. stavku 3. i članku 45. UEU-a; ističe hitnu potrebu da države članice osiguraju EDA-i odgovarajuće financiranje za puni raspon njezinih misija i zadaća; smatra da bi se to najbolje moglo postići financiranjem troškova osoblja i operativnih troškova Agencije iz proračuna Unije, počevši od sljedećega višegodišnjeg financijskog okvira;

45.

napominje da postoji opasnost da ekonomska i financijska kriza i rezovi u proračunima za obranu kod većine država članica izazovu značajna smanjenja, zastoje ili kašnjenja u programima za istraživanje i tehnološke inovacije gotovo svih država članica, što bi vjerojatno nastavilo utjecati na europsku obrambenu industriju i znanstveni napredak Unije u tom području; naglašava da postoji opasnost da ova situacija uzrokuje gubitke poslova u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju te gubitak industrijskog kapaciteta i stručnog znanja;

46.

podsjeća na važnost istraživanja i inovacija u sigurnosnom i obrambenom sektoru te važnost istraživačkog programa Obzor 2020.; te, naročito, sedmog društvenog izazova pod nazivom: „Sigurna društva: zaštita slobode i sigurnosti Europe i njezinih građana”; naglašava važnost promicanja multinacionalne suradnje među državama članicama i njihovim agencijama u ovom području; vjeruje, s obzirom na visok stupanj povjerljivosti svojstven inovativnom istraživanju obrambene industrije, da je od presudnog značenja takva istraživanja financirati u skladu s potrebama; smatra da je stoga u okviru Zajedničkog istraživačkog centra potrebno predvidjeti osnivanje instituta za europsku obranu i sigurnost;

47.

pozdravlja namjeru Komisije da pokrene pripremne radnje za istraživanje koje financira EU kao potporu misijama zajedničke sigurnosne i obrambene politike te poziva Komisiju da donese posebni prijedlog kao uvod u takve programe rano u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru;

48.

smatra da obrambeno istraživanje i inovacije u vezi s EDTIB-om i dalje čine valjani etički temelj; ističe da je cijelo poglavlje Ugovora iz Lisabona posvećeno zajedničkoj sigurnosnoj i obrambenoj politici, uključujući istraživanje obrambene tehnologije i stvaranje okvira zajedničke obrane Unije; poziva države članice i EDA-u na znatno povećanje kvantitete i kvalitete zajedničkih istraživačkih i razvojnih projekata;

49.

podsjeća da članak 179. UFEU-a zahtjeva od Unije promicanje svih istraživačkih aktivnosti koje se na temelju Ugovorâ smatraju nužnim;

50.

podsjeća da su se u studenome 2007. europski ministri obrane dogovorili o zajedničkim referentnim vrijednostima kako bi izdaci za istraživanje i tehnologiju u području obrane bili povećani na 2 % od ukupne potrošnje za obranu, a izdaci za zajedničko istraživanje i tehnologiju europske obrane dovedeni na razinu od 20 %;

51.

podržava Radnu skupinu za obranu koja uključuje Europsku komisiju, Europsku službu za vanjsko djelovanje (EEAS) i Europsku obrambenu agenciju (EDA) u naporima da osiguraju da rezultati istraživanja programa Obzor 2020. mogu doprinijeti istraživanjima povezanim s inovacijama u području obrane te povećati civilno-vojne sinergije; također poziva na istraživanje načina javno-privatnog financiranja kroz otvaranje zajedničkih poduzeća u skladu s člankom 187. UFEU-a;

52.

potiče EDA-u da nastavi niz uspješnih zajedničkih programa ulaganja te da zajednički djeluje s Komisijom na pokretanju programâ istraživanja i razvoja na temelju članka 185. UFEU-a;

53.

podsjeća na važnost sinergije između civilnih i vojnih istraživanja na područjima s velikom dodanom vrijednošću; naglašava da, uzimajući u obzir da neki projekti imaju većinom civilne upotrebe, a drugi su suvereni, mogla bi se istražiti mogućnost djelotvornije dvojne upotrebe radi objedinjavanja troškova, budući da ti sektori stvaraju rast i radna mjesta; naglašava potom da bi se takvim sinergijama također mogla ojačati opskrba tržišta od strane privatnih europskih izvora;

54.

poziva države članice na stvaranje odgovarajuće platforme za usmjeravanje istraživanja u obrambenom području prema civilnoj svrsi, dajući prednost primjenama suvremenih tehnologija; poziva države članice da istraživanje u obrambenom području isto tako usmjere prema upravljanju prirodnim nepogodama (tijekom posljednjih 40 godina broj prirodnih nepogoda u Europi učetverostručio se);

55.

smatra da bi obrambena industrija u EU-u trebala zadržati visok stupanj inovativnosti, kako vojne tako i civilne, kako bi odgovorila na sve prijetnje i izazove s kojima se države članice i EU moraju suočiti u nadolazećim godinama, oslanjajući se na tehnološke napretke koji najviše obećavaju, neovisno o tome jesu li razvijeni posebno za obranu ili civilnu upotrebu;

56.

naglašava potrebu osiguravanja da su rezultati istraživanja primjereno zaštićeni zajedničkom politikom intelektualnog vlasništva i vjeruje da bi uloga EDA-e u ovom području trebala biti još snažnija radi olakšavanja, u ranoj fazi, buduće tehnološke i industrijske suradnje među partnerima EU-a;

57.

uvjeren je da sektor svemira pridonosi strateškoj samostalnosti EU-a te da je mogućnost neovisnog pristupa za države članice od presudnog značenja u području obrane i sigurnosti; ističe važnost održavanja izvrsnosti ove tehnološki inovativne i učinkovite industrije u osiguravanju tehnološki neovisne Europske unije;

58.

pozdravlja uspostavu i razvoj europskog satelitskog sustava (Galileo, Copernicus i EGNOS); ističe da će razvoj takvog sustava dati snažan poticaj ne samo svemirskoj industriji već i europskoj samostalnosti te da omogućava razvoj osnovnih komponenti industrijske i tehnološke baze europske obrane;

59.

naglašava potrebu zaštite europske svemirske infrastrukture razvijanjem mogućnosti nadzora i motrenja iz svemira (SST);

60.

ističe da digitalna era donosi sve veće izazove u pogledu zaštite i sigurnosti infrastrukture i tehnologije te stoga naglašava potrebu za većom suradnjom i razmjenom znanja među državama članicama, s jedne strane, te Europskom unijom i njezinim glavnim partnerima, s druge strane;

61.

naglašava važnost razvijanja europskih standarda u području informacijsko-komunikacijskih tehnologija te kibernetičke sigurnosti, kao i njihove integracije u međunarodne standarde;

62.

poziva Komisiju i države članice da međusobno surađuju kako bi osigurali da kibernetička sigurnost čini jedan od glavnih elemenata sigurnosnog i obrambenog sektora koji stoga treba posebno poticati istraživanjem i inovacijama i učiniti je dijelom kratkoročne, srednjoročne i dugoročne strategije;

63.

poziva Komisiju i države članice da uzmu u obzir pitanje kibernetičke sigurnosti u postojećim ili budućim europskim civilnim i vojnim programima (Galileo, Copernicus, Single Sky/Sesar itd.);

64.

podsjeća na to da države članice hitno moraju poboljšati transparentnost i otvorenost svojih tržišta obrane, pritom naglašava osebujnost nabave obrambene opreme i ističe da to utječe na ključne interese nacionalne sigurnosti te stoga nije moguć tretman jednak ostalim sektorima; poziva države članice i Komisiju da osiguraju točnu i sukladnu provedbu direktiva o nabavi obrambene opreme i prijenosu iz 2009., osobito kad je riječ o bilo kakvim iznimkama od propisa EU-a iz članka 346. UFEU-a, s ciljem jačanja jedinstvenog tržišta smanjenjem složenosti propisa o nabavi u obrambenom sektoru, gdje je to primjenjivo;

65.

potiče Komisiju da pojača napore u stvaranju jednakih uvjeta na obrambenom tržištu, ograničavajući uporabu praksi koje narušavaju tržišno natjecanje na najmanji mogući broj opravdanih odstupanja; ističe posebno potrebu za jačanjem kontrole državne potpore te potiče države članice da podignu razinu transparentnosti u pogledu državnih potpora i prakse u vezi s javnom nabavom u obrambenom sektoru prema europskim tijelima i agencijama kao i prema široj javnosti;

66.

zabrinut je zbog toga što se određen broj država članica priprema za kupnju rabljenih bojnih zrakoplova F-16 a da ne pruže europskim poduzećima priliku za natjecanje; smatra da je takva praksa protivna cilju Europskog vijeća da ojača industrijsku bazu europskog obrambenog sektora; podsjeća ove države članice na potrebu za provedbom načela nediskriminacije i transparentnosti utvrđenih u Ugovoru iz Lisabona, kad je riječ o u prodajama između vlada;

67.

poziva države članice, EDA-u i Komisiju da djeluju zajedno s ciljem postupnog ukidanja zahtjeva za naknadu, istodobno potičući integraciju industrija manjih država članica u tehnološku i industrijsku bazu europskog obrambenog sektora na način koji ne uključuje naknadu; posebno potiče države članice da u potpunosti iskoriste odredbe direktiva o podugovaranju i općim dozvolama za postizanje ovoga cilja;

68.

naglašava da treba poticati veću uporabu inovativnih tehnika u nabavi na području obrane, što posebno obuhvaća e-javnu nabavu, pretkomercijalnu javnu nabavu i uvođenje poticaja za istraživanje i razvoj, jer one mogu biti posebno pogodne za to područje te mogu imati veliku ulogu u smanjenju administracije i troškova povezanih s postupcima javne nabave; vjeruje da je istovremeno potrebno osigurati zaštitu prava intelektualnog vlasništva te znanja i vještina; potiče države članice da strateški iskoriste nabavu za potrebe obrane i da primijene inovativna načela odabira ponude na temelju kriterija ekonomski najpovoljnije ponude;

69.

smatra da bi javni naručitelji i tijela na području obrane i sigurnosti trebali imati pristup posebnom postupku javne nabave kad je riječ o ugovorima kod kojih je potrebno razviti inovativan proizvod ili uslugu ili inovativne radove i naknadno nabaviti robu, usluge ili radove koji iz toga proizlaze i za koje se ne mogu primijeniti rješenja koja su već dostupna na tržištu;

70.

nadalje, smatra da bi takav postupak poboljšao funkcioniranje unutarnjeg tržišta i razvoj europskog tržišta obrambene opreme, tehnološku i industrijsku bazu europskog obrambenog sektora te da bi pokrenuo rast za inovativne male i srednje poduzetnike; ističe da već postoji dogovor o takvom postupku u okviru revidiranih direktiva o javnoj nabavi u klasičnom i komunalnom sektoru koji javnim naručiteljima omogućuje da uspostave dugoročna inovacijska partnerstva za razvoj, a zatim i kupovanje novih inovativnih proizvoda, usluga ili radova, što osigurava nužnu potražnju na tržištu i potiče razvoj inovativnog rješenja bez isključivanja tržišta;

71.

stoga poziva Komisiju da uzme u obzir najnovije događaje u svojem provedbenom izvješću koje se upućuje Europskom parlamentu i Vijeću o direktivi o javnoj nabavi na području obrane (Direktiva 2009/81/EZ) koja treba uslijediti do 21. kolovoza 2016. te da uz to izvješće podnese zakonodavni prijedlog o izmjeni Direktive 2009/81/EZ kojom će se uvesti postupak za inovacijska partnerstva za dotične ugovore;

72.

snažno potiče države članice da također poduzmu korake kojima bi se ukinulo umnožavanje i višak kapaciteta u tom sektoru unapređenjem suradnje na unutarnjem tržištu; ističe moguće koristi zajedničke nabave u smislu ekonomije razmjera i interoperabilnosti; naglašava da će zajednički projekti smanjiti troškove i osigurati dugoročna ulaganja;

73.

podsjeća da su ugovori sklopljeni na području obrane i sigurnosti često tehnički složeni; ističe da je za olakšavanje prekograničnog nadmetanja potrebno, prema potrebi, preispitati nepotrebne, nesukladne ili nerazmjerne tehničke uvjete kako bi se zapreke unutarnjem tržištu svele na najmanju mjeru ili, kad je to moguće, uklonile;

74.

ističe da se razvoj održive tehnološke i industrijske baze europskog obrambenog sektora može osmisliti samo kao dio globalnog tržišta te potiče Komisiju i Europsko vijeće da ovom pitanju pristupe s globalnog stajališta; smatra da bi poduzimanje protekcionističkih mjera bilo suprotno cilju poboljšanja konkurentnosti europske obrambene industrije;

75.

osuđuje postojeću nejednakost u smislu uzajamnog pristupa tržištu između SAD-a i Europe te posljedičnu neravnotežu u trgovinskoj razmjeni obrambene opreme; poziva na poduzimanje napora za postizanje istinske uzajamnosti u pristupu javnoj nabavi obrambene opreme na obje strane Atlantika;

76.

snažno potiče države članice da se strogo pridržavaju obveza iz Zajedničkog stajališta Vijeća 2008/944/ZVSP u kojem se određuju zajednički propisi o kontroli izvoza vojne tehnologije i opreme te da osiguraju temeljitu provjeru svih zahtjeva za dozvolu prema svih osam traženih kriterija; poziva države članice i EU da u međunarodnim forumima zastupaju veću transparentnost na međunarodnim tržištima javne nabave za potrebe obrane kako bi se povećala mogućnost kontrole svjetskih tokova trgovine naoružanjem, i to posebno promicanjem Ugovora o trgovini oružjem; poziva države članice da žurno ratificiraju Ugovor kako bi nakon pristanka Parlamenta mogao stupiti na snagu;

77.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi predsjedniku Europskog vijeća, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjsku i sigurnosnu politiku, Vijeću, Komisiji, parlamentima država članica, Parlamentarnoj skupštini NATO-a i glavnom tajniku NATO-a.

24.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 436/35

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 2. listopada 2013. naslovljenu „Jačanje socijalne dimenzije ekonomske i monetarne unije (EMU)” (COM(2013)0690),

—

uzimajući u obzir izvješće predsjednika Europskog vijeća Hermana Van Rompuya Europskom vijeću od 26. lipnja 2012. naslovljeno „Prema stvarnoj ekonomskoj i monetarnoj uniji” (1),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 30. studenog 2012. naslovljenu „Nacrt za snažnu i istinsku ekonomsku i monetarnu uniju: pokretanje rasprave na europskoj razini” (COM(2012)0777),

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 14. prosinca 2012. o planu za dovršenje ekonomske i monetarne unije (2),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. ožujka 2013. naslovljenu „Prema snažnoj i istinskoj ekonomskoj i monetarnoj uniji: uvođenje instrumenta za konvergenciju i konkurentnost” (COM(2013)0165),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. ožujka 2013. naslovljenu „Prema snažnoj i istinskoj ekonomskoj i monetarnoj uniji: prethodno usklađivanje glavnih reformi ekonomske politike” (COM(2013)0166),

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća od 14. ožujka 2013. (3), 28. lipnja 2013. (4) i 25. listopada 2013. (5),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 20. studenog 2012. naslovljenu „Prema stvarnoj ekonomskoj i monetarnoj uniji” (6),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. veljače 2013. naslovljenu „Ususret socijalnom ulaganju za rast i koheziju – uključujući provedbu Europskog socijalnog fonda 2014. – 2020.” (COM(2013)0083) i svoju rezoluciju od 12. lipnja 2013. o tome (7),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. listopada 2013. o Europskom semestru za usklađivanje ekonomske politike: provedba prioriteta za 2013. (8),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 20. listopada 2009. pod nazivom „Solidarnost u zdravstvu: smanjenje zdravstvene nejednakosti u EU-u”(COM(2009)0567),

—

uzimajući u obzir javno saslušanje koje je organizirao Odbor za zapošljavanje i socijalna pitanja 9. srpnja 2013. o socijalnoj dimenziji ekonomske i monetarne unije (EMU) – europski sustav naknada za nezaposlene”,

—

uzimajući u obzir Dokument o automatskim stabilizatorima od 4. listopada 2013. koji je objavila radna skupina Glavne uprave Komisije za zapošljavanje, socijalna pitanja i uključenost,

—

uzimajući u obzir sažetak politike Europskog centra za politike (EPC) od 13. rujna 2013. naslovljen „Razvijanje socijalne dimenzije snažne i istinske ekonomske i monetarne unije”,

—

uzimajući u obzir nacrt grupe za strateško promišljanje „Notre Europe” o sustavu osiguranja od cikličnih šokova u europodručju iz rujna 2013.,

—

uzimajući u obzir napomenu s rasprave osoblja Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) naslovljenu „Prema fiskalnoj uniji u europodručju” iz rujna 2013. (9),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 4. srpnja 2013. pod naslovom „Utjecaj krize na pristup najosjetljivijih skupina zdravstvenoj skrbi” (10),

—

uzimajući u obzir Komisijin Tromjesečni pregled stanja zapošljavanja i socijalne situacije u EU-u iz listopada 2013.,

—

uzimajući u obzir pitanje Komisiji o socijalnoj dimenziji ekonomske i monetarne unije (O-000122/2013 – B7-0524/2013),

—

uzimajući u obzir članak 115. stavak 5. i članak 110. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da je nezaposlenost u EU-u dosegla zabrinjavajuću razinu od 26,6 milijuna ljudi (11);

B.

budući da su stope nezaposlenosti mladih dosegle prethodno neviđene razine od u prosjeku 23 % za EU u cjelini;

C.

budući da se dugotrajna nezaposlenost povećala u većini država članica i dosegla dosadašnju najvišu razinu u EU-u u cjelini;

D.

budući da strukturna nezaposlenost te raskorak između ponude i potražnje za radom rastu;

E.

budući da su se od 2007. razine siromaštva u EU-u povećavale, dok su se prihodi kućanstava smanjivali, zbog čega je 24,4 % stanovništva EU-a trenutačno izloženo opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti;

F.

budući da je siromaštvo zaposlenih od početka krize postupno raslo;

G.

budući da je rast siromaštva zaposlenih i kućanstava bez zaposlenih osoba uzrokovao rastuće razine siromaštva djece;

H.

budući da nejednakosti unutar, ali i između država članica EU-u, posebno u europodručju rastu;

I.

budući da među državama članicama EU-a postoje velike razlike, što uzrokuje brzu polarizaciju nezaposlenosti, i budući da se te razlike povećavaju u određenim državama i među regijama i društvenim skupinama;

J.

budući da su socijalne neuravnoteženosti brže rasle unutar europodručja nego u EU-u u cjelini;

K.

budući da je prikaz učinka socijalne zaštite identificirao glavne društvene trendove na koje valja obratiti pozornost;

L.

budući da su stope nezaposlenosti u državama na periferiji europodručja dosegnule prosjek od 17,3 % u 2012. u odnosu na 7,1 % u središtu europodručja;

M.

budući da je prosječna stopa mladih osoba koje nisu niti zaposlene niti se obrazuju niti usavršavaju (skupina NEET) u državama na periferiji europodručja dosegnula 22,4 % u 2012. u odnosu na 11,4 % u središtu europodručja;

N.

budući da su se razine siromaštva povećale u dvije trećine država članica EU-a, no ustalile u preostaloj trećini;

O.

budući da su poduzeti važni koraci kako bi se osnažilo ekonomsko upravljanje EU-a; budući da su, međutim, trenutačno ugroženi izgledi za postizanje ciljeva strategije Europa 2020.;

P.

budući da bi se rasprava o socijalnim neuravnoteženostima trebala voditi na jednakoj razini kao rasprava o makroekonomskim neuravnoteženostima;

Q.

budući da je Odbor zapošljavanje i socijalna pitanja 9. srpnja 2013. održao javno saslušanje o socijalnoj dimenziji EMU-a – europski sustav naknada za nezaposlene tijekom kojeg se raspravljalo o potrebi za automatskim stabilizatorima na razini europodručja te su istraženi mogući načini njihova uvođenja;

R.

budući da je Trojka potvrdila da su visokokvalitetno sudjelovanje socijalnih partnera i snažan socijalni dijalog, također na nacionalnoj razini, potrebni i da mogu doprinijeti uspjehu bilo kakvih reformi, a posebno reformi EMU-a;

S.

budući da su zbog gospodarske situacije u nekim državama članicama ugroženi kvaliteta zapošljavanja, socijalna zaštita i zdravstveni i sigurnosni standardi;

1.

pozdravlja Komunikaciju Komisije pod naslovom „Socijalna dimenzija ekonomske i monetarne unije (EMU)” i smatra to prvim korakom u stvaranju socijalne dimenzije EMU-a;

2.

nedvosmisleno utvrđuje da provedba socijalne dimenzije EMU-a podliježe načelu supsidijarnosti i da se najbolje može ostvariti metodama najbolje prakse i stručnog pregleda na europskoj razini;

3.

vjeruje, međutim, da su potrebni konkretniji prijedlozi kako bi se osiguralo da ekonomsko upravljanje poštuje socijalnu dimenziju;

4.

poziva na to da se socijalni aspekt postavi u središte europske integracije i uključi u sve politike i inicijative EU-a;

5.

smatra da bi socijalna dimenzija trebala predstavljati kompromis u smislu učenja primjerom;

6.

napominje da je svrha socijalne dimenzije EMU-a osigurati socijalnu zaštitu i dovoljan životni standard za trenutačne i buduće naraštaje; zbog toga smatra važnim da europski građani uvide kako je njihova Unija sposobna promicati društveni napredak;

7.

smatra da je razvoj socijalne Europe s ciljem „socijalne unije” posljedica europske integracije

8.

podupire da se predloženom uspostavom pregleda stanja ključnih pokazatelja zapošljavanja i socijalnih pokazatelja nadopuni postupak u slučaju makroekonomske neravnoteže kako bi se društvene posljedice gospodarskih i drugih politika prethodnim ili naknadnim procjenama učinaka i praćenjem učinile transparentnijima te podržava da se pregled koristi za izradu zajedničkog izvješća Komisije o zapošljavanju;

9.

odbija povezivanja i usklađivanja koja dovode do smanjenja socijalnog standarda u državama članicama;

10.

napominje da su predloženi pokazatelji mogući način za osiguravanje sveobuhvatnog pokrivanja stanja zapošljavanja i socijalnog stanja u državama članicama

11.

poziva Komisiju da osigura da svi relevantni pokazatelji uzimaju u obzir rodno pitanje;

12.

poziva na to da se u predloženi pokazatelj o razinama nezaposlenosti mladih na dobrovoljnoj osnovi uključe i mladi do 30 godina, što je predviđeno Jamstvom za mlade;

13.

poziva da se u pregled stanja uključe pokazatelji razine siromaštva djece, pristupa zdravstvenoj zaštiti i beskućništva te indeks dostojnog rada kako bi se omogućila prikladna ocjena socijalnog stanja u EU-u;

14.

poziva Vijeće i Komisiju da poduzmu konkretne korake kako bi se društveni učinci mjera i reformi učinili razvidnijima uz pomoć prethodnih kao i naknadnih procjena učinaka i uz pomoć praćenja političkih reforma;

15.

poziva Vijeće da odredi konkretna mjerila za pokazatelje zapošljavanja i socijalne pokazatelje u obliku donje granice socijalne zaštite u EU-u kako bi se potaknuli i pospješili socijalna konvergencija i društveni napredak;

16.

poziva Komisiju i države članice da omoguće Parlamentu i socijalnim partnerima da budu uključeni u definiranje pokazatelja zapošljavanja i socijalnih pokazatelja;

17.

naglašava potrebu za podrškom velikom potencijalu socijalnog poduzetništva sa svim aspektima socijalne inovacije na europskoj razini radi jačanja nacionalnih socijalnih sustava, poticanja rasta i stvaranja novih radnih mjesta u ekološkom sektoru i sektoru zdravstvene skrbi i socijalnih usluga, posebice za mlade u svim državama članicama i regijama EU-a;

18.

ističe potrebu za osiguravanjem da se praćenjem zapošljavanja i razvoja događaja u socijalnom pogledu doprinese boljem razumijevanju i smanjenju socijalnih razlika među državama članicama te sprečavanju socijalnog dampinga;

19.

poziva Komisiju da prati sukladnost izvješća svih država članica s ciljevima strategije Europa 2020., posebno u vezi sa smanjenjem siromaštva i zapošljavanjem, te da pažljivo promatra međusobna povezivanja i međuovisnosti politika;

20.

žali zbog toga što se u prethodno spomenutoj komunikaciji Komisije od 2. listopada 2013. ne dotiče uloge i načina uvođenja stabilizatora;

21.

pozdravlja predloženo uključenje socijalnih partnera u proces Europskog semestra među ostalim u okviru Odbora za socijalni dijalog prije godišnjeg usvajanja Godišnjeg pregleda rasta;

22.

pozdravlja poziv na optimalno korištenje proračunom EU-a za razvoj socijalne dimenzije EMU-a i dodatnu podršku dobrovoljnoj mobilnosti radnika radi što boljeg iskorištavanja potencijala zapošljavanja EU-a;

23.

poziva na još aktivniju ulogu socijalnih partnera u Europskom semestru; žali zbog pretjerano službene naravi makroekonomskog dijaloga;

24.

poziva Komisiju da prethodno spomenutu rezoluciju Parlamenta od 23. listopada 2013., komunikaciju Komisije od 2. listopada 2013. i ovu rezoluciju Parlamenta o tome bolje uključi u izradu Godišnjeg pregleda rasta za 2014.;

25.

podsjeća da dobro upravljanje EMU-om i njegovi učinci mogu biti učinkoviti jedino uz uključenje svih dionika, uključujući socijalne partnere; poziva Komisiju i države članice da osiguraju uključenje svih dionika, uključujući socijalnih partnera, u ekonomsko upravljanje, a posebno u proces Europskog semestra;

26.

poziva Europsko vijeće u prosincu 2013. da odredi korake prema naprijed u pogledu jačanja socijalnog aspekta EMU-a;

27.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću i Europskom vijeću

24.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 436/39

—

uzimajući u obzir prethodne rezolucije o Bangladešu, posebno one od 23. svibnja 2013. (1), 14. ožujka 2013. (2), 17. siječnja 2013. (3), 10. srpnja 2008. (4) i 6. rujna 2007. (5),

—

uzimajući u obzir pismo koje su poslali šefovi misija Europske unije radi obilježavanja Europskog dana protiv smrtne kazne 10. listopada 2013.,

—

uzimajući u obzir izjavu koju je objavila Delegacija EU-a u Bangladešu 12. kolovoza 2013. o pritvaranju Adilura Rahmana Khana,

—

uzimajući u obzir izjavu Visoke povjerenice Ujedinjenih naroda za ljudska prava Navije Pillay od 6. studenog 2013. o osuđivanju 152 vojnika na smrtnu kaznu zbog krvave pobune u 2009.,

—

uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o borcima za ljudska prava koju je usvojila Opća skupština UN-a 9. prosinca 1998.,

—

uzimajući u obzir Univerzalni periodični pregled o Bangladešu iz 2013.,

—

uzimajući u obzir članak 122. stavak 5. i članak 110. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da EU ima dobre, dugotrajne odnose s Bangladešom, uključujući u okviru Sporazuma o suradnji za partnerstvo i razvoj;

B.

budući da se parlamentarni izbori u Bangladešu trebaju održati prije 25. siječnja 2014. nakon petogodišnje vladavine izabrane, civilne vlade; budući da su slobodni, pravedni i transparentni izbori ključni za jačanje donekle stabilnog demokratskog upravljanja koje je zemlja razvila tijekom proteklih pet godina;

C.

budući da je do sada 30 Bangladešanina ubijeno, a stotine su ranjene, u političkom nasilju tijekom općih štrajkova („hartali”) na koje je pozvala Bangladeška nacionalistička stranka (BNP), koju vodi bivša premijerka Begum Khaleda Zia, sa svojim saveznikom, strankom Jamaat-e-Islami, kojima traže da nadolazeće izbore nadgleda „nestranačka” privremena vlada i pozivaju na ostavku premijerke Sheikhe Hasine;

D.

budući da su ti prekidi doveli do toga da je vlada od petka, 8. studenog 2013. uhitila pet viših vođa oporbe te, prema izvorima BNP-a, oko 1 000 sljedbenika BNP-a u ruralnim područjima;

E.

budući da su imenovani ministri dali ostavku, a premijerka Hasina iz Awami-lige ponudila je sastaviti „višestranačku vladu”, no kako glavna oporbena stranka do sada nije prihvatila tu ponudu;

F.

budući da su BNP i Awami-liga tijekom godina imali oprečna i promjenjiva stajališta o prednostima privremene vlade, dok je u svibnju 2011. Vrhovni sud proglasio nezakonitom petnaestogodišnju ustavnu odredbu kojom se izabrana vlada ovlašćuje da po završetku svog mandata ovlasti prenese na imenovanu nestranačku privremenu upravu koja bi nadgledala nove parlamentarne izbore; budući da je međutim Vrhovni sud naveo da bi se nevažeći sustav mogao nastaviti tijekom još dva parlamentarna saziva radi „sigurnosti države i njezina naroda”; budući da je sustav diskreditiran zbog zadnje vojno podržane privremene vlade 2007. – 2008. koja je odbila održati izbore gotovo dvije godine i poslala u zatvor vođe dviju glavnih stranaka, Sheikhu Hasinu i Begum Khaledu Ziju (zajedno s njezinim sinom Tariqueom Rahmanom);

G.

budući da je nakon te presude Awami-liga uvela Povelju o ustavnim amandmanima i ukinula sustav privremenih vlada, neovisno o tome što je oporba BNP odbila surađivati na reformi;

H.

budući da je od kada je Sheikh Hasina stupila na vlast u Bangladešu održano pet regionalnih izbora koje je Awami-liga izgubila i kod kojih nije bilo razloga za bilo kakve tvrdnje o nepravilnostima;

I.

budući da je osiromašen dio bangladeškog stanovništva, koji je ovisan o dnevnicama kako bi preživio, teško pogođen prosvjedima te budući da će krhko gospodarstvo Bangladeša, koje se već moralo nositi s nedavnim traumatičnim nesrećama u tekstilnom sektoru, i dalje trpjeti;

J.

budući da postoje tvrdnje da Jamaat-e-Islami potiče prosvjede kako bi ometao postupke za ratne zločine protiv njegovih vođa;

K.

budući da je 5. studenog 2013. u jednom od najvećih suđenja u povijesti poseban sud uspostavljen za osuđivanje zločina počinjenih tijekom pobune u 2009., u kojima su 74 osobe, uključujući 57 vojnih časnika, brutalno ubijene, iskazao smrtne kazne za 152 vojnika; budući da je Visoka povjerenica UN-a za ljudska prava Navi Pillay izrazila zabrinutost zbog tih smrtnih kazni nakon izvješća o tome da su optuženici mučeni i da je u masovnim suđenjima manjkalo standarda na području ljudskih prava;

L.

budući da su aktivisti nevladinih organizacija, pravnici, novinari i sindikalisti koji se bore za građanska prava i dalje izloženi pritisku te kako vlasti nisu pokrenule učinkovite istrage izvansudskih pogubljenja, mučenja i nestanaka, kao u slučaju vođe laburista i borca za ljudska prava Aminula Islama;

1.

izražava svoju ozbiljnu zabrinutost zbog nastavka paralize svakodnevnog života u Bangladešu uzrokovane općim štrajkovima koje je organizirala opozicija koju čine BNP i Jamaat-e-Islami, te zbog sukoba između dva politička bloka-Awami lige i opozicije-u razdoblju koje prethodi parlamentarnim izborima;

2.

žali zbog činjenice da bangladeški parlament nije uspio postići konsenzus svih stranaka za izvršavanje ovlasti vlade u predizbornom razdoblju, imajući na umu da većina demokracija provede ovu fazu bez privremene vlade, te hitno poziva vladu Bangladeša i njezinu opoziciju da stave najbolje interese Bangladeša na prvo mjesto i pronađu kompromis koji bi bangladeškom narodu dao priliku da izrazi svoju demokratsku volju;

3.

priznaje ugled Bangladeša kao tolerantnog društva s više religija, te osuđuje skupine i frakcije koje pokušavaju uzrokovati napetosti unutar zajednice zbog svojih vlastitih ciljeva; poziva sve skupine i pojedince da budu tolerantni i suzdržani, posebice prije, tijekom i nakon izbora;

4.

poziva sve stranke da ne bojkotiraju izbore jer bi se time građanima uskratio politički izbor i potkopala društvena i gospodarska stabilnost Bangladeša te njegov impresivan napredak u razvoju, posebice po pitanju Milenijskih razvojnih ciljeva, upravljanja katastrofama, radničkih prava i jačanja uloge žena;

5.

poziva bangladeško izborno povjerenstvo da organizira i nadgleda iduće opće izbore na potpuno transparentan način; pruža potporu priznavanju novih političkih stranaka koje namjeravaju sudjelovati u idućim općim izborima i zadovoljiti razumne kriterije za političko sudjelovanje i predstavljanje;

6.

poziva sve političke stranke da se suzdrže od svakog nasilja ili poticanja na nasilje za vrijeme izbornog postupka te da spriječe ponavljanje politički motiviranih nasilnih sukoba koji su se dogodili u prvoj polovici 2013.; u vezi s tim izražava svoju ozbiljnu zabrinutost oko nedavnog izbijanja politički motiviranog nasilja zbog kojeg su deseci ljudi poginuli krajem listopada 2013.;

7.

potvrđuje potrebu za pomirenjem, pravdom i odgovornosti za zločine počinjene za vrijeme rata za neovisnost u 1971.; u tom pogledu naglašava i podržava važnu ulogu Međunarodnog suda za ratne zločine;

8.

žali, međutim, zbog sve većeg broja osuđenika koji čekaju izvršenje smrtne kazne u Bangladešu i masovnih smrtnih kazni izrečenih na suđenjima osobama koje su bile uključene u pobunu granične policije u 2009.; inzistira na primjeni nacionalnih i međunarodnih standarda u vezi s pravičnim suđenjima i propisanim postupkom;

9.

ponavlja svoje snažno protivljenje korištenju smrtne kazne u svim slučajevima i u svim okolnostima te poziva nadležna tijela u Bangladešu da uvedu službeni moratorij na pogubljenja kao prvi korak prema ukidanju smrtne kazne;

10.

poziva bangladešku vladu da ponovno uspostavi okruženje pogodno za organizacije civilnog društva, kao i za branitelje ljudskih prava, koje je puno doprinijelo razvoju Bangladeša, kako bi oni mogli slobodno provoditi svoje aktivnosti;

11.

potiče bangladeške vlasti da provedu hitne, neovisne i transparentne istrage slučajeva koji uključuju kršenja prava branitelja ljudskih prava, uključujući prijetnje, napade, ubojstva, mučenja i loše postupanje, kako bi se utvrdile sve odgovorne osobe i kako bi ih se privelo pravdi; posebice ističe slučaj vođe laburista Aminula Islama, kako i slučajeve dvoje novinara Sagara Sarowara i Meherune Runi;

12.

pozdravlja zajedničku inicijativu vlade Bangladeša i Međunarodne organizacije rada (ILO), u suradnji s vladama, predstavnicima poslodavaca i radnika, za „Poboljšanje radnih uvjeta u tekstilnom sektoru”; potiče europske i druge međunarodne proizvođače odjeće da ispune svoja obećanja i obveze dane nakon urušavanja tvornice Rana Plaza, kao i one iz dogovora o vatrogasnoj i građevinskoj sigurnosti u Bangladešu;

13.

poziva bangladešku vladu da ukine uvjet od 30 % „reprezentativnosti” za registraciju sindikata, da proširi opseg Zakona o radu kako bi pokrivao kategorije radnika koje su trenutno isključene, da usvoji zabranu miješanja poslodavaca u pitanja međunarodnog sindikata, da proširi opseg Zakona o radu kako bi bio primjenjiv na zone proizvodnje za izvoz te da dodijeli zajednička pregovaračka prava radničkim organizacijama, istodobno olakšavajući registraciju takvih organizacija;

14.

raduje se potpunoj suradnji Bangladeša s tijelima UN-a te upućivanju trajnog poziva posebnim mehanizmima Vijeća UN-a za ljudska prava;

15.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, Europskoj službi za vanjsko djelovanje, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, vladama i parlamentima država članica, glavnom tajniku UN-a, Vijeću UN-a za ljudska prava te vladi i parlamentu Bangladeša.

24.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 436/42

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 24. ožujka 2011. o odnosima Europske unije i Vijeća za suradnju u Zaljevu (1),

—

uzimajući u obzir Zajedničko vijeće i ministarski sastanak EU-a s Vijećem za suradnju u Zaljevu u Manami, Bahrein, od 30. lipnja 2013.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji od 18. prosinca 1990.,

—

uzimajući u obzir objavu Međunarodne nogometne organizacije (FIFA) od 2. prosinca 2010. o izboru Katara kao mjesta održavanja Svjetskog nogometnog prvenstva 2022.,

—

uzimajući u obzir da je Katar 12. ožujka 1998. ratificirao Konvenciju međunarodne organizacije rada u vezi s prisilnim ili obaveznim radom (C029),

—

uzimajući u obzir odluke katarskog ministra javne službe i stanovanja o primjeni zakona o radu br. 14/2004 o reguliranju uvjeta i postupaka za izdavanje dozvola katarskim državljanima koji žele zaposliti strane radnike od 22. kolovoza 2005. i o katarskom zakonu o sponzorstvu br. 4 iz 2009.,

—

uzimajući u obzir izjavu o misiji posebnog izvjestitelja UN-a za ljudska prava migranata Françoisa Crépeaua od 10. studenoga 2013.,

—

uzimajući u obzir izvješća organizacija Human Rights Watch i Amnesty International o položaju katarskih građevinskih radnika ususret Svjetskom prvenstvu i nedavni posjet Kataru glavnog tajnika organizacije Amnesty International,

—

uzimajući u obzir članak 122. stavak 5. i članak 110. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da je procijenjeno da u Kataru živi 1,35 milijuna stranaca koji čine gotovo 90 % radne snage te zemlje; budući da su migranti najvećim dijelom zaposleni u građevini, uslužnim djelatnostima i kućanskim poslovima; budući da zbog tih brojki Katar ima najviši omjer između radnika migranata i domaćeg stanovništva u svijetu; budući da se u Kataru očekuje još najmanje 500 000 radnika migranata radi ubrzanja građevinskih radova u okviru priprema za Svjetsko nogometno prvenstvo 2022.; budući da većina radnika migranata dolazi iz Indije i Nepala, ali i iz Bangladeša, Pakistana, Filipina i Šri Lanke;

B.

budući da, prema Međunarodnoj konfederaciji sindikata (ITUC), brojke dobivene od veleposlanstava Indije i Nepala u Kataru pokazuju da svake godine u prosjeku 200 radnika iz svake od tih zemalja umre u Kataru, što se može dodatno pogoršati u pripremnom razdoblju za Svjetsko prvenstvo 2022.;

C.

budući da je Međunarodna organizacija rada (ILO) upozorila da Katar još uvijek nije u potpunosti proveo međunarodnu konvenciju kojom se zabranjuje prisilni ili obavezni rad, a koju je ratificirao 1998., budući da je ILO osnovao tripartitni odbor da bi pregledao dokaze i katarskoj Vladi dao preporuke o tome kako da se pridržava svojih međunarodnih obveza;

D.

budući da je predsjednik katarskog Nacionalnog odbora za ljudska prava priznao „postojanje nekih problema” i obvezao se da on i Vlada čine sve što je u njihovoj moći da te probleme riješe; budući da su katarske vlasti izjavile da će izmijeniti zakone o radu i da se gradi smještaj za radnike;

E.

budući da pravila o sponzoriranju viza poznata pod nazivom „sustav kafala” podrazumijevaju da radnici ne mogu promijeniti radno mjesto bez dozvole svojeg poslodavca te da ne mogu napustiti zemlju, a da poslodavac ne potpiše dozvolu za napuštanje zemlje; budući da se sustav kafala često zlorabi i zaposlenici radnicima ne žele dati njihove putovnice i plaće, a njima se za dobivanje viza od „kafeele” ili sponzora naplaćuju naknade u visini i do 3 500 USD, nakon čega se radnici migranti suočavaju s prekomjernim dugovima;

F.

budući da je Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) u ožujku 2013. katarskom Ministarstvu rada podnijela žalbu protiv više katarskih poduzeća; budući da je Odjel za radne odnose katarskog Ministarstva rada 2012. primio 6 000 žalbi radnika; budući da su ITUC i Međunarodna organizacija radnika u građevinarstvu, šumarstvu i drvnoj industriji osudili tu situaciju i zajednički podnijeli žalbe Međunarodnoj organizaciji rada u vezi s uvjetima i slobodom udruživanja u Kataru;

1.

žali zbog stradavanja radnika migranata u Kataru i njihovim obiteljima izražava saučešće;

2.

zabrinut je zbog položaja radnika migranata u Kataru čije je radno vrijeme dugo, rade u opasnim uvjetima rada, mjesecima ne dobivaju plaću, zapljenjuju im putovnice, prisiljeni su živjeti u prenapučenim kampovima, uskraćeno im je pravo udruživanja u sindikate i nemaju pristup besplatnoj pitkoj vodi u uvjetima ekstremne vrućine;

3.

priznaje da se katarske vlasti suočavaju s izazovima upravljanja nacionalnom radnom snagom koju čine radnici migranti u udjelu od gotovo 90 %, kao i praktičnim izazovima povezanima s provedbom relevantnog zakona;

4.

pozdravlja najavu katarske Vlade o stavljanju na crnu listu trgovačkih društava koja iskorištavaju radnike migrante; pozdravlja napore Vlade, a posebno katarskog Nacionalnog vijeća za ljudska prava, usmjerene na jačanje svijesti radnika migranata o njihovim pravima i obvezama u skladu s međunarodnim pravom; u tom pogledu pohvaljuje odluku Nacionalnog vijeća za ljudska prava o uspostavi novog centra za bavljenje pritužbama radnika migranata i njihovo rješavanje;

5.

poziva katarske vlasti da učinkovito provedu postojeće zakonodavstvo na tom području, između ostalog nametanjem zabrane oduzimanja putovnica, pokretanjem sudskih postupaka u slučaju kršenja zakona i izricanjem razumnih kazni trgovačkim društvima i pojedincima koji krše zakone za zaštitu prava migranata; pozdravlja opredijeljenost katarskih vlasti za donošenje zakonodavstva o domaćim radnicima koje uključuje razumnu zaštitu radničkih prava i učinkovite mehanizme pridržavanja; u tom pogledu poziva na brzo donošenje nacrta zakona o domaćim radnicima o kojemu trenutno raspravlja Vrhovno vijeće za obiteljska pitanja; primjećuje da većinu domaćih radnika čine žene;

6.

pozdravlja prijedlog relevantnih tijela vlasti o provođenju istraga o svim navodima i obećanje katarskih vlasti da će povećati broj radnih inspekcija zaduženih za praćenje provedbe valjanih zakona o radu; očekuje da će inspektori rada imati obuku koja se odnosi na standarde na području ljudskih prava te se nada da će u svome radu imati potporu prevoditelja;

7.

posebno je zabrinut zbog pritvaranja pojedinaca samo zbog toga što su „pobjegli” od svojih poslodavaca te poziva katarske vlasti da zaustave takvu praksu; traži da svi migranti kojima je oduzeta sloboda imaju mogućnost stupiti u kontakt sa svojim obiteljima i konzularnim službama, da imaju odvjetnika i prevoditelja te pravo neodgodivog osporavanja svojeg pritvaranja;

8.

pozdravlja prijavljeni napredak u rješavanju problema s kojim se suočavaju francuski nogometaši Zahir Belounis i Stéphane Morello koji su došli u sukob sa sustavom sponzorstva i zbog toga ne mogu napustiti zemlju te poziva katarske vlasti i FIFA-u da osiguraju da se takvi slučajevi ne ponove;

9.

poziva Katar da ratificira Međunarodnu konvenciju o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima te Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima;

10.

poziva Katar da ratificira konvencije Međunarodne organizacije rada, uključujući one koje se odnose na radnike migrante, slobodu udruživanja, pravo na organiziranje i kolektivno pregovaranje, domaće radnike i privatne agencije za zapošljavanje te da razmotri traženje tehničke pomoći od Međunarodne organizacije rada kako bi se osigurala usklađenost katarskog zakonodavstva i prakse s tim konvencijama;

11.

poziva na uspostavu većeg broja skloništa za radnike migrante, s posebnim naglaskom na skloništima za žene i djecu prilagođenima njihovim potrebama; pozdravlja najavu od 9. studenog 2013. u skladu s kojom će u prosincu 2013. započeti izgradnja smještajnih kapaciteta za 60 000 radnika;

12.

ponovno naglašava da bi ratifikacija i cjelovita provedba Međunarodne konvencije o zaštiti prava svih radnika migranata i članova njihovih obitelji od strane država članica Vijeća za suradnju u Zaljevu, uključujući Katar, trebala biti ključno pitanje u odnosima EU-a i Vijeća za suradnju u Zaljevu;

13.

poziva europske korporacije koje u Kataru grade stadione ili provode druge projekte povezane s infrastrukturom da preuzmu odgovornost i osiguraju radne uvjete koji su u skladu s međunarodnim standardima na području ljudskih prava te poziva države članice EU-a da poduzmu korake kako bi osigurale da se njihova inženjerska, građevinska i konzultantska trgovačka društva pridržavaju smjernica Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj i Ruggiejevih načela;

14.

poziva katarske vlasti na blisku suradnju s relevantnim vlastima u zemljama podrijetla radnika migranata koje bi trebale nadzirati ulogu agencija za pronalaženje radnika za rad u Kataru; poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da podrži vlade zemalja iz kojih dolaze radnici, posebno u Aziji, u osiguravanju boljeg postupanja s radnicima migrantima;

15.

pozdravlja zahtjev međunarodnog nogometnog sindikata FIFPro da se neovisnim stručnjacima za radna mjesta, koje će imenovati FIFA i Međunarodna organizacija rada, omogući pristup svim lokacijama i da im se daju ovlasti za donošenje obvezujućih preporuka kako bi se u Kataru osiguralo poštovanje međunarodnih standarda rada;

16.

podsjeća FIFA-u na činjenicu da ima odgovornost i izvan okvira razvoja nogometa i organiziranja natjecanja te je poziva da, uz aktivnu potporu svojih europskih članova, pošalje jasnu i snažnu poruku Kataru kako bi se spriječilo da pripreme za Svjetsko nogometno prvenstvo 2022. budu zasjenjene optužbama za prisilni rad;

17.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, vladama i parlamentima država članica, Vladi i Parlamentu Države Katar, vladama i parlamentima članica Vijeća za suradnju u Zaljevu, Međunarodnoj nogometnoj organizaciji (FIFA), Europskoj nogometnoj organizaciji (UEFA), Međunarodnoj organizaciji rada i visokoj povjerenici UN-a za ljudska prava.

24.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 436/45

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima, a posebno njezine članke 9. i 10.,

—

uzimajući u obzir Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, koji je Bolivija potpisala i ratificirala, a posebno njegove članke 9., 10., 14., 15. i 16.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, koju je Bolivija potpisala i ratificirala,

—

uzimajući u obzir Europsku konvenciju o ljudskim pravima, a posebno njezine članke 1., 2., 3., 5., 6. i 7.,

—

uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima, a posebno njezine članke 47. i 48.,

—

uzimajući u obzir Američku konvenciju o ljudskim pravima, koju je Bolivija potpisala i ratificirala,

—

uzimajući u obzir Međuameričku konvenciju o sprečavanju i kažnjavanju mučenja, koju je Bolivija potpisala i ratificirala,

—

uzimajući u obzir bolivijski Ustav i Zakon o kaznenom postupku,

—

uzimajući u obzir deklaraciju od 23. svibnja 2012. Odbora za ljudska prava, manjinska, građanska i vjerska pitanja te Odbora za vanjske poslove mađarske Narodne skupštine; uzimajući u obzir deklaraciju bolivijskog Zastupničkog doma od 12. lipnja 2012. kao odgovor na mađarsku deklaraciju,

—

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o stanju u Boliviji,

—

uzimajući u obzir članak 122. stavak 5. i članak 110. stavak 4. Poslovnika,

A.

budući da su 16. travnja 2009. u bolivijskom gradu Santa Cruz de la Sierra bolivijske specijalne snage uhitile Előda Tóásóa, mađarskog državljanina, i Marija Tadića, hrvatskog državljanina; budući da je troje ljudi – Árpád Magyarosi, rumunjski državljanin, Michael Martin Dwyer, irski državljanin i Eduardo Rózsa-Flores, mađarski državljanin – poginulo u pucnjavi;

B.

budući da se Előd Tóásó i Mario Tadić otada nalaze u pritvoru bez podizanja optužnice, čime se krši bolivijsko pravo prema kojemu pritvor može trajati najviše 36 mjeseci, a taj je rok istekao 16. travnja 2012.;

C.

budući da postoje navodi o kršenju osnovnih ljudskih prava Előda Tóásóa i Marija Tadića i prilikom njihova uhićenja i tijekom kaznenog postupka;

D.

budući da je 18. svibnja 2010., kad su Előd Tóásó i Mario Tadić već bili u pritvoru, izmijenjen članak 239. bolivijskog Zakona o kaznenom postupku, koji govori o dužini pritvora, kako bi se maksimalno trajanje pritvora produžilo s najviše 12 na najviše 36 mjeseci, s retroaktivnim učinkom;

E.

budući da su 17. prosinca 2010. javno izrečene optužbe za terorizam;

F.

budući da se u mišljenju br. 63/2011 (Višenacionalna Država Bolivija) Radne skupine UN-a o neosnovanom zadržavanju u pritvoru navodi da Bolivija krši više točaka Opće deklaracije o ljudskim pravima i potvrđuje da je Előd Tóásó uhićen bez naloga i protuzakonito zadržan u pritvoru; budući da je, u skladu s tim, Radna skupina UN-a pozvala Vladu Bolivije da Előda Tóásóa odmah pusti na slobodu;

1.

poziva bolivijske vlasti da osiguraju pravično i neovisno suđenje u predmetima Előda Tóásóa i Marija Tadića;

2.

prima na znanje izvješće koje je bolivijski parlament prihvatio na temelju vlastite istrage tog slučaja i kasnije naširoko distribuirao;

3.

poziva na provođenje međunarodne istrage, koja će uključivati međunarodne stručnjake, o smrti Árpáda Magyarosija, Michaela Martina Dwyera i Eduarda Rózsa-Floresa;

4.

poziva Europsku službu za vanjsko djelovanje da ovo pitanje zadrži među glavnim pitanjima u svojim kontaktima s bolivijskom Vladom i da poduzme konkretne mjere i korake o ovom pitanju;

5.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, potpredsjednici Komisije/Visokoj predstavnici Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, posebnom predstavniku EU-a za ljudska prava, parlamentima i vladama država članica, Vladi i Višenacionalnoj zakonodavnoj skupštini Višenacionalne Države Bolivije, glavnom tajniku Organizacije američkih država, glavnom tajniku Ujedinjenih naroda i Vijeću UN-a za ljudska prava.

24.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 436/47

—

uzimajući u obzir nacrt međuinstitucionalnog sporazuma između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju,

—

uzimajući u obzir članke 310., 311., 312. i 323. Ugovora u funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 23. listopada 2012. o interesima za postizanje pozitivnog ishoda u postupku odobrenja Višegodišnjeg financijskog okvira 2014. – 2020. (1),

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća usvojene 8. veljače 2013.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2013. o zaključcima Europskog vijeća od 7. i 8. veljače 2013. u vezi s Višegodišnjim financijskim okvirom (2),

—

uzimajući u obzir zaključke Europskog vijeća usvojene 28. lipnja 2013.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2013. o političkom sporazumu oko Višegodišnjeg financijskog okvira 2014. – 2020. (3),

—

uzimajući u obzir članak 127. stavak 1. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A7-0337/2013),

A.

budući da je 27. lipnja 2013. na najvišoj političkoj razini postignut politički dogovor između Parlamenta, irskog predsjedništva Vijeća i Komisije o Višegodišnjem financijskom okviru 2014. – 2020. i novom međuinstitucionalnom sporazumu;

B.

budući da su nove odredbe o Višegodišnjem financijskom okviru uvedene Ugovorom iz Lisabona, a kojima se posebno Europskom parlamentu dodjeljuju veća uloga i ovlasti, primijenjene prvi put;

C.

budući da je u kontekstu Višegodišnjeg financijskog okvira primjereno usvojiti međuinstitucionalni sporazum o primjeni proračunske discipline i poboljšanju djelovanja godišnjeg postupka donošenja proračuna te suradnje između institucija u vezi s proračunskim pitanjima;

1.

prihvaća politički dogovor postignut o Višegodišnjem financijskom okviru 2014. – 2020. i novom međuinstitucionalnom sporazumu; odlučan je da tijekom budućih proračunskih postupaka u potpunosti iskoristi nove uspostavljene instrumente, posebno u pogledu fleksibilnosti;

2.

naglašava da dugi i naporni pregovori, i u Vijeću i na međuinstitucionalnoj razini, te njihov ishod predstavljaju nezadovoljavajuću provedbu novih odredbi u vezi s VFO-om koje su uvedene Ugovorom iz Lisabona i primijenjene prvi put, posebno u pogledu veće uloge i ovlasti koje se njima daju Europskom parlamentu;

3.

osuđuje pregovaračku strategiju Vijeća u kojoj su njegovi pregovarači bili obvezani zaključcima sa sastanka Europskog vijeća od 8. veljače 2013. u pitanjima koja ulaze u redovni zakonodavni postupak, kao što su kriteriji dodjele sredstava, omotnice po programima ili korisnicima te diskrecijske dodjele sredstava kojima se prilagođava razina nacionalnih povrata iz proračuna Unije, čime su oba zakonodavna tijela spriječena u provođenju primjerenih pregovora;

4.

nadalje, žali što brojna stupanja u kontakt i sastanci održani tijekom proteklih nekoliko godina između njegovih izaslanstva i uzastopnih predsjedništava Vijeća nisu imali nikakav utjecaj na duh, vremenski raspored ili sadržaj pregovora ili stajalište Vijeća, uključujući potrebu za razlikovanjem zakonodavnog od proračunskih vidova dogovora o VFO-u;

5.

zaključuje da bi u skladu s člankom 312. stavkom 5. UFEU-a u budućnosti trebalo odrediti alternativan ustroj rada kako bi se olakšalo usvajanje VFO-a osiguravajući da se u potpunosti poštuju zakonodavne i proračunske ovlasti Parlamenta dane UFEU-om, da Vijeće uistinu pregovara o svim takozvanim dijelovima pravne osnove koji su „povezani s VFO-om” te da se Europsko vijeće suzdržava od postupanja kao zakonodavac, čime krši UFEU-u;

6.

poziva Odbor za proračune da u suradnji s Odborom za ustavna pitanja donese potrebne zaključke i na vrijeme podnese nove prijedloge prije postizborne revizije 2016. o modalitetima takvih pregovora kako bi se osigurala demokratska i transparentna narav cijelog postupka utvrđivanja proračuna;

7.

odobrava sklapanje sporazuma navedenog u nastavku;

8.

nalaže svojem predsjedniku da potpiše sporazum s predsjednikom Vijeća i predsjednikom Komisije i da naloži njegovu objavu u Službenom listu Europske unije;

9.

nalaže svom predsjedniku da ovu odluku i njezin prilog proslijedi Vijeću i Komisiji.

24.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 436/49

—

uzimajući u obzir prijedlog Uredbe Vijeća (COM(2011)0398 izmijenjene COM(2012)0388),

—

uzimajući u obzir nacrt Uredbe Vijeća (11791/2013)i njezin ispravak Vijeća od 14. studenog 2013. (11791/2013 COR 1),

—

uzimajući u obzir zahtjev Vijeća za davanje suglasnosti u skladu s člankom 312. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i člankom 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju (C7-0238/2013),

—

uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 23. listopada 2012. o interesima za postizanje pozitivnog ishoda u postupku odobrenja Višegodišnjeg financijskog okvira (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. ožujka 2013. o zaključcima Europskog vijeća od 7. i 8. veljače 2013. u vezi s Višegodišnjim financijskim okvirom (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 3. srpnja 2013. o političkom sporazumu oko Višegodišnjeg financijskog okvira 2014. – 2020. (3),

—

uzimajući u obzir članak 75. i članak 81. stavak 1. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir preporuku Odbora za proračune, mišljenje Odbora za regionalni razvoj i pismo Odbora za promet i turizam (A7-0389/2013),

1.

daje suglasnost za nacrt Uredbe Vijeća kojom se uspostavlja Višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. kako je navedeno u prilogu ovoj Rezoluciji;

2.

odobrava zajedničke izjave Parlamenta, Vijeća i Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

3.

uzima na znanje izjave Komisije priložene ovoj Rezoluciji;

4.

nalaže svojem predsjedniku da stajalište Parlamenta proslijedi Vijeću, Komisiji i nacionalnim parlamentima.

24.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 436/52

—

uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (1),

—

uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2013., konačno donesen 12. prosinca 2012. (2),

—

uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 17. svibnja 2006. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini i dobrom financijskom upravljanju (3),

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2007/436/EZ, Euratom od 7. lipnja 2007. o sustavu vlastitih sredstava Europskih zajednica (4),

—

uzimajući u obzir nacrt izmjene proračuna br. 7/2013 koji je Komisija usvojila 25. srpnja 2013. (COM(2013)0557),

—

uzimajući u obzir Stajalište o nacrtu izmjene proračuna br. 7/2013 koje je Vijeće usvojilo 7. listopada 2013. i koje je Europskom parlamentu proslijeđeno 14. listopada 2013. (14180/2013 – C7-0350/2013),

—

uzimajući u obzir članke 75.b i 75.e Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A7-0367/2013),

A.

budući da se Nacrtom izmjene proračuna br. 7 za 2013. godinu (NIP 7/2013) obuhvaća povećanje odobrenih sredstava za preuzimanje obveza od 150 milijuna EUR u naslovu 1.b višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) s ciljem rješavanja „određenih problema” koji proizlaze iz krajnjeg ishoda pregovora o VFO-u za razdoblje od 2014. do 2020. i koji pogađaju Francusku, Italiju i Španjolsku;

B.

budući da bi se tom dodjelom dodatnih sredstava trebalo doprinijeti rješavanju konkretnih situacija u vezi s nezaposlenošću, posebno kad je riječ o nezaposlenosti mladih, siromaštvom i socijalnom isključenošću u tim državama članicama;

C.

budući da Komisija smatra da je povećanje sredstava Europskog socijalnog fonda (ESF-a) najprikladniji način pomoći tim državama članicama;

D.

budući da će se povećanje odobrenih sredstava za preuzimanje obveza od 150 milijuna EUR pokriti razlikom u okviru gornje granice rashoda iz naslova 1.b (16 milijuna EUR) te mobilizacijom instrumenta fleksibilnosti (134 milijuna EUR) usmjerenom na tu određenu aktivnost;

1.

uzima na znanje Nacrt izmjene proračuna br. 7 za 2013. godinu koji je Komisija predstavila 25. srpnja 2013. i kojim se obuhvaća povećanje odobrenih sredstava za preuzimanje obveza od 150 milijuna EUR u naslovu 1.b VFO-a s ciljem rješavanja „određenih problema” koji proizlaze iz krajnjeg ishoda pregovora u Europskom vijeću o VFO-u za razdoblje od 2014. do 2020. i koji pogađaju Francusku, Italiju i Španjolsku;

2.

podržava prijedlog Komisije da se dodatno dodijeljena sredstva namijene postojećim programima ESF-a u pogođenim državama članicama kako bi se riješile konkretne situacije u vezi s nezaposlenošću, posebno nezaposlenošću mladih i socijalnom isključenošću; očekuje od Komisije da Parlament pravodobno izvijesti o konkretnim mjerama i aktivnostima koje su financirane tim dodijeljenim sredstvima;

3.

k tomu primjećuje da će se dodatnih 150 milijuna EUR uglavnom financirati mobilizacijom instrumenta fleksibilnosti;

4.

prihvaća Stajalište Vijeća o nacrtu izmjene proračuna br. 7/2013;

5.

nalaže svojem predsjedniku da proglasi izmjenu proračuna br. 7/2013 konačno donesenom i da je da na objavu u Službenom listu Europske unije;

6.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te nacionalnim parlamentima.

24.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 436/54

—

uzimajući u obzir članak 314. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ, Euratom) br. 1605/2002 Vijeća (1),

—

uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2013., konačno donesen dana 12.prosinca 2012. (2),

—

uzimajući u obzir Međuinstitucionalni sporazum od 17. svibnja 2006. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini i dobrom financijskom upravljanju (3),

—

uzimajući u obzir Odluku Vijeća 2007/436/EZ, Euratom od 7. lipnja 2007. o sustavu vlastitih sredstava Europskih zajednica (4),

—

uzimajući u obzir nacrt izmjene proračuna br. 8/2013 koji je Komisija usvojila 25. rujna 2013. (COM(2013)0669),

—

uzimajući u obzir Stajalište o nacrtu izmjene proračuna br. 8/2013 koje je Vijeće usvojilo 30. listopadai koje je Europskom parlamentu proslijeđeno 31. Listopada 2013.(14871/2013 – C7-0387/2013),

—

uzimajući u obzir članke 75.b i 75.e Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračune (A7-0371/2013),

A.

budući da se nacrt izmjene proračuna br. 8/2013 odnosi na povećanje odobrenih sredstava za plaćanje od 3,9 milijardi EUR u naslovima 1.a, 1.b, 2., 3.a, 3.b i 4. višegodišnjeg financijskog okvira (VFO), s ciljem isplate preostalih iznosa do kraja godine tako da bi se pravno poštovale prethodne i sadašnje obveze, izbjegle novčane kazne, a korisnici primili sredstva predviđena dogovorenim politikama Unije za koje su Parlament i Vijeće odobrili odgovarajuća sredstva za preuzimanje obveza u prethodnim godišnjim proračunima;

B.

budući da će se zatraženim dodatnim odobrenim sredstvima za plaćanje smanjiti razina nepodmirenih obveza („reste à liquider”), kao i rizik njihova prelijevanja na nenormalno visoke razine neplaćenih računa iz 2014.;

C.

budući da je nacrt izmjene proračuna br. 8/2013, kojim je ažurirana verzija nacrta izmjene proračuna br. 2/2013, Komisija predstavila u ožujku 2013. u iznosu od 1,2 milijarde EUR, a proračunsko tijelo u rujnu 2013. samo djelomično odobrilo u iznosu od 7,3 milijarde EUR;

D.

budući da je na kraju 2012. ukupan iznos nepodmirenih zahtjeva za plaćanje za kohezijsku politiku (2007. – 2013.) od 16,2 milijarde EUR morao biti prebačen za 2013., čime je smanjena razina plaćanja dostupnih u proračunu za 2013. kako bi se pokrile potrebe plaćanja ove godine; budući da bi taj iznos trebao dosegnuti 20 milijardi EUR do kraja 2013., pod pretpostavkom da se nacrt izmjene proračuna br. 8/2013 prihvati u cijelosti;

E.

budući da je prema političkom sporazumu o VFO-u 2014. – 2020. postignutom 27. lipnja 2013. na najvišoj političkoj razini, između Parlamenta, predsjedništva Vijeća i Komisije, Vijeće preuzelo političku obvezu da poduzme sve potrebne korake kojima se jamči da će se obveze Unije za 2013. poštovati u potpunosti, da službeno donese nacrt izmjene proračuna br. 2/2013 od 7,3 milijarde EUR kao i odluku, bez odgode, o novom nacrtu izmjene proračuna koji Komisija treba predložiti početkom jeseni kako bi se izbjegao bilo kakav manjak opravdanih odobrenih sredstava za plaćanje;

F.

budući da je, u skladu s člankom 41. stavkom 2. Financijske uredbe, Komisija pregledala mogućnosti unutarnje preraspodjele u sklopu ukupnog pregleda potreba za plaćanje do kraja godine te predložila preraspodjelu 509,8 milijuna EUR u tzv. „globalni prijenos”;

G.

budući da Parlament u svojoj rezoluciji od 3. srpnja 2013. povezuje usvajanje sljedećeg nacrta izmjene proračuna od strane Vijeća početkom jeseni s usvajanjem Uredbe o VFO-u ili proračuna za 2014.;

1.

pozdravlja predstavljanje nacrta izmjene proračuna br. 8/2013 od strane Komisije 25. rujna 2013. koji se odnosi na povećanje odobrenih sredstava za plaćanje od 3,9 milijardi EUR u naslovima 1.a, 1.b, 2., 3.a, 3.b i 4. VFO-a na ukupnu razinu već predloženu nacrtom izmjene proračuna br. 2/2013; naglašava da će se usvajanjem cjelovitog nacrta izmjene proračuna br. 8/2013 dosegnuti gornja granica plaćanja;

2.

podsjeća da nacrt izmjene proračuna br. 8/2013 čini, u skladu s prethodnim obvezama svih triju institucija, drugu tranšu nacrta izmjene proračuna br. 2/2013, kao potreban minimum za poštovanje pravnih obveza Unije i prethodnih obveza do kraja 2013. radi izbjegavanja novčanih kazni i smanjenja razine nepodmirenih obveza;