24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/1

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/2

1.

Žalba se odbija.

2.

Kraljevini Švedskoj nalaže se snošenje troškova Europske komisije.

3.

Češka Republika, Kraljevina Danska, Savezna Republika Njemačka, Kraljevina Španjolska i Republika Finska snosit će vlastite troškove.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/3

—

odredbe odjeljka A (Zaštita ulaganja) poglavlja 9. (Ulaganja) toga sporazuma, u dijelu u kojem se odnose na ulaganja između Unije i Republike Singapur koja nisu izravna;

—

odredbe odjeljka B (Rješavanje sporova između ulagača i država) toga poglavlja 9.; i

—

odredbe poglavlja 1. (Ciljevi i opće definicije), 14. (Transparentnost), 15. (Rješavanje sporova između stranaka), 16. (Mehanizam posredovanja) i 17. (Institucionalne, opće i završne odredbe) navedenog sporazuma, u dijelu u kojem se odnose na odredbe poglavlja 9. i kada potonje pripadaju podijeljenoj nadležnosti između Unije i država članica.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/3

1.

Slobodu poslovnog nastana treba tumačiti na način da joj se ne protivi porezno zakonodavstvo države članice poput onoga u glavnom postupku, na temelju kojeg su i nerezidentno društvo koje obavlja gospodarsku djelatnost u toj državi članici putem stalne poslovne jedinice kao i rezidentno društvo, uključujući rezidentno društvo kćer nerezidentnog društva, obveznici poreza kao što je fairness tax kada ta društva raspodjeljuju dividende koje, zbog korištenja određenih poreznih olakšica predviđenih nacionalnim poreznim sustavom, ne ulaze u njihov konačni oporezivi prihod, pod uvjetom da način utvrđivanja porezne osnovice tog poreza ne dovodi, zapravo, do postupanja prema nerezidentnom društvu na manje povoljan način nego prema rezidentnom društvu, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.

2.

Članak 5. Direktive Vijeća 2011/96/EU od 30. studenoga 2011. o zajedničkom sustavu oporezivanja koji se primjenjuje na matična društva i društva kćeri različitih država članica treba tumačiti na način da mu se ne protivi porezno zakonodavstvo države članice poput onoga u glavnom postupku, koje predviđa porez kao što je fairness tax – kojega su obveznici i nerezidentno društvo koje obavlja gospodarsku djelatnost u toj državi članici putem stalne poslovne jedinice kao i rezidentno društvo, uključujući rezidentno društvo kćer nerezidentnog društva – kada ta društva raspodjeljuju dividende koje, zbog korištenja određenih poreznih olakšica predviđenih nacionalnim poreznim sustavom, ne ulaze u njihov konačan oporezivi prihod.

3.

Članak 4. stavak 1. točku (a) Direktive 2011/96 u vezi sa stavkom 3. istog članka treba tumačiti na način da se toj odredbi protivi nacionalno porezno zakonodavstvo poput odnosnog u glavnom postupku kada to zakonodavstvo, u situaciji u kojoj dobit koju matično društvo prima od svojeg društva kćeri to matično društvo raspodjeljuje nakon godine tijekom koje ju je primilo, ima za posljedicu podvrgavanje te dobiti oporezivanju koje prelazi gornju vrijednost od 5 % predviđenu tom odredbom.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/4

1.

Članak 20. UFEU-a treba tumačiti na način da je prilikom ocjene o tome bi li dijete, građanin Unije – u slučaju nepriznavanja prava na boravak u predmetnoj državi članici njegovu roditelju, državljaninu treće zemlje – bilo prisiljeno napustiti cjelokupno područje Unije, čime bi bilo lišeno stvarnog uživanja bitnog sadržaja prava dodijeljenih mu tim člankom, važna okolnost je li drugi roditelj, građanin Unije, doista sposoban i spreman sam preuzeti svakodnevnu i stvarnu brigu o djetetu, ali to nije samo po sebi dovoljno za zaključak da između roditelja državljanina treće zemlje i djeteta ne postoji takav odnos ovisnosti da bi dijete u slučaju navedenog odbijanja moralo napustiti područje Unije. Takva ocjena mora se temeljiti na uzimanju u obzir, u primarnom cilju zaštite interesa dotičnog djeteta, svih okolnosti slučaja, a osobito djetetove dobi, njegova fizičkog i emocionalnog razvoja, stupnja emocionalne povezanosti i s roditeljem građaninom Unije i s roditeljem državljaninom treće zemlje, kao i rizika koji bi mogli nastati za stabilnost tog djeteta u slučaju razdvajanja od potonjeg roditelja. Takva ocjena mora se temeljiti na uzimanju u obzir, u primarnom cilju zaštite interesa dotičnog djeteta, svih okolnosti slučaja, a osobito djetetove dobi, njegova fizičkog i emocionalnog razvoja, stupnja emocionalne povezanosti i s roditeljem građaninom Unije i s roditeljem državljaninom treće zemlje, kao i rizika koji bi mogli nastati za stabilnost tog djeteta u slučaju razdvajanja od potonjeg roditelja.

2.

Članak 20. UFEU-a treba tumačiti na način da mu se ne protivi to da država članica uvjetuje pravo na boravak na svojem području državljaninu treće zemlje – koji je roditelj maloljetnog djeteta koje je državljanin te države članice, a o kojem se svakodnevno i stvarno brine – time da taj državljanin podnese dokaze na temelju kojih se može utvrditi da bi odluka o odbijanju prava na boravak roditelju državljaninu treće zemlje oduzela djetetu stvarno uživanje bitnog sadržaja prava vezanih uz status građanina Unije tako što bi ono bilo prisiljeno napustiti cjelokupno područje Unije. Međutim, na nadležnim tijelima predmetne države članice je da na temelju dokaza koje podnese državljanin treće zemlje učine potrebne provjere kako bi utvrdila, s obzirom na sve okolnosti slučaja, bi li odluka o odbijanju imala takve posljedice.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/5

1.

Žalba se odbija.

2.

Društvu Yoshida Metal Industry Co. Ltd nalaže se snošenje troškova.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/6

1.

Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 4. lipnja 2015., Deluxe Laboratories/OHIM (deluxe) (T-222/14, neobjavljena, EU:T:2015:364).

2.

Predmet se vraća Općem sudu Europske unije.

3.

O troškovima će se odlučiti naknadno.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/6

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/7

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/8

1.

Članak 51. stavak 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da država članica provodi pravo Unije u smislu te odredbe i da je stoga Povelja Europske unije o temeljnim pravima primjenjiva, kad u svojem zakonodavstvu propisuje novčanu kaznu osobi koja odbija dostaviti informacije u okviru razmjene između poreznih uprava osobito na temelju odredaba Direktive Vijeća 2011/16/EU od 15. veljače 2011. o administrativnoj suradnji u području oporezivanja i stavljanju izvan snage Direktive 77/799/EEZ.

2.

Članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da osoba kojoj je izrečena novčana kazna zbog nepoštovanja upravne odluke kojom joj se nalaže dostava informacija u okviru razmjene između nacionalnih poreznih uprava na temelju Direktive 2011/16 može osporavati zakonitost te odluke.

3.

Članak 1. stavak 1. i članak 5. Direktive 2011/16 treba tumačiti na način da je „predvidiva relevantnost” informacija koje jedna država članica zatraži od druge države članice uvjet koji zahtjev za informacije mora ispunjavati kako bi nastala obveza države članice koja prima zahtjev postupiti po tom zahtjevu i isto tako uvjet zakonitosti naloga koji ta država članica uputi osobi i sankcijske mjere izrečene potonjoj zbog nepoštovanja te odluke.

4.

Članak 1. stavak 1. i članak 5. Direktive 2011/16 treba tumačiti na način da provjera koju vrši tijelo koje prima zahtjev za informacije od tijela koje ga podnosi na temelju te direktive stoga nije ograničena na formalnu pravilnost tog zahtjeva, nego mora omogućiti tom tijelu koje prima zahtjev da bude sigurno da su zatražene informacije predvidivo relevantne s obzirom na identitet dotičnog poreznog obveznika i eventualne treće osobe kao i s obzirom na potrebe predmetne porezne istrage. Te iste odredbe Direktive 2011/16 i članak 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da, u okviru tužbe koju osoba podnese protiv sankcijske mjere koju mu je izreklo tijelo koje prima zahtjev zbog nepoštovanja naloga koji je ono donijelo nakon što mu je drugo uputilo zahtjev za informacije na temelju Direktive 2011/16, je nacionalni sudac, osim što ima ovlast izmjene izrečene sankcije, nadležan za nadzor zakonitosti tog naloga. Što se tiče uvjeta zakonitosti navedene odluke koji se odnosi na predvidivu relevantnost zatraženih informacija, sudski nadzor ograničen je na provjeru očitog nepostojanja takve relevantnosti.

5.

Članak 47. stavak 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima treba tumačiti na način da, u okviru njegova sudskog nadzora koji vrši sudac države članice koja prima zahtjev, taj sudac mora imati pristup zahtjevu za informacije koji je država članica koja podnosi zahtjev uputila državi članici koja prima zahtjev. Suprotno tomu, dotična osoba nema pravo na pristup cijelom zahtjevu za informacije koji je i dalje tajni dokument u skladu s člankom 16. Direktive 2011/16. Kako bi njegov slučaj pred sudom bio pravilno saslušan u pogledu nepostojanja predvidive relevantnosti zatraženih informacija, dovoljno je, načelno, da raspolaže informacijama iz članka 20. stavka 2. te direktive.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/9

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/10

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/10

1.

Ukida se presuda Općeg suda Europske unije od 11. studenoga 2015., Dyson/Komisija (T-544/13, EU:T:2015:836) u dijelu u kojem su njome odbijeni prvi dio prvog tužbenog razloga i treći tužbeni razlog.

2.

Predmet se vraća Općem sudu Europske unije kako bi odlučio o prvom dijelu prvog tužbenog razloga i o trećem tužbenom razlogu.

3.

O troškovima će se odlučiti naknadno.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/11

1.

Članak 11. stavak 1. prvu alineju Direktive Vijeća 86/653/EZ od 18. prosinca 1986. o usklađivanju prava država članica u vezi samozaposlenih trgovačkih zastupnika treba tumačiti na način da se ne odnosi samo na slučaj potpunog neizvršenja ugovora između nalogodavca i treće strane nego i na slučaj djelomičnog neizvršenja tog ugovora, poput situacije u kojoj se ne dosegne određeni opseg prometa ili spomenuti ugovor ne traje predviđeno vrijeme.

2.

Članak 11. stavke 2. i 3. Direktive 86/653 treba tumačiti na način da odredba ugovora o trgovačkom zastupanju prema kojoj zastupnik mora vratiti razmjerni dio svoje provizije u slučaju djelomičnog neizvršenja ugovora između nalogodavca i treće strane ne predstavlja „odstupanje na štetu trgovačkog zastupnika” u smislu tog članka 11. stavka 3., ako je dio provizije koji se mora vratiti razmjeran opsegu neizvršenja spomenutog ugovora i pod uvjetom da se razlog za to neizvršenje ne može pripisati nalogodavcu.

3.

Članak 11. stavak 1. drugu alineju Direktive 86/653 treba tumačiti na način da se pojam „razlog koji se može pripisati nalogodavcu” ne odnosi samo na pravne razloge koji su izravno uzrokovali prestanak ugovora između nalogodavca i treće strane nego na sve pravne i činjenične okolnosti pripisive nalogodavcu zbog kojih taj ugovor nije izvršen.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/12

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/12

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/13

1.

Načelo jednakog postupanja prema gospodarskim subjektima, utvrđeno u članku 10. Direktive 2004/17/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o usklađivanju postupaka nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga, treba tumačiti na način da mu se protivi to da javni naručitelj u okviru javne nabave pozove ponuditelja da dostavi izjave ili dokumente zahtijevane u dokumentaciji za nadmetanje, a koji nisu bili dostavljeni u roku određenom za podnošenje ponuda. Taj se članak međutim ne protivi tomu da javni naručitelj pozove ponuditelja da pojasni ponudu ili ispravi očitu materijalnu pogrešku koju ona sadržava, pod uvjetom da je takav poziv upućen svim ponuditeljima u istoj situaciji, da se prema svim ponuditeljima postupa na jednak i pravedan način i da se to pojašnjenje odnosno ispravak ne mogu izjednačiti s podnošenjem nove ponude, što treba provjeriti sud koji je uputio zahtjev.

2.

Direktivu Vijeća 92/13/EZ od 25. veljače 1992. o usklađivanju zakona i drugih propisa o primjeni pravila Zajednice u postupcima nabave subjekata koji djeluju u sektoru vodnoga gospodarstva, energetskom, prometnom i telekomunikacijskom sektoru, kako je izmijenjena Direktivom 2007/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2007., treba tumačiti na način da se, u situaciji poput one u glavnom postupku, u kojoj su u postupku javne nabave podnesene dvije ponude i u kojoj je javni naručitelj donio dvije istodobne odluke od kojih se jedna odnosi na odbijanje ponude jednog ponuditelja, a druga na dodjelu ugovora drugome, odbijenom ponuditelju koji je podnio pravno sredstvo protiv tih dviju odluka mora omogućiti da zatraži isključenje ponude uspješnog ponuditelja jer pojam „određeni ugovor” u smislu članka 1. stavka 3. Direktive 92/13, kako je izmijenjena Direktivom 2007/66, može, ovisno o slučaju, obuhvaćati eventualno pokretanje novog postupka javne nabave.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/14

1.

U okolnostima poput onih o kojima je riječ u glavnom postupku odluka društva u kojem većinski udio drži država članica, kojom radi namirenja tražbine prihvaća zamjenu ispunjenja prijenosom imovine u vlasništvu drugog društva u kojem je ta država članica jedini dioničar i predviđa isplatu novčanog iznosa koji odgovara razlici između procijenjene vrijednosti te imovine i visine navedene tražbine, može činiti državnu potporu u smislu članka 107. UFEU-a ako:

Na nacionalnim je sudovima da provjere jesu li te pretpostavke ispunjene.

2.

Ako nacionalni sud odluku društva u kojem većinski udio drži država članica, kojom to društvo radi namirenja tražbine prihvaća zamjenu ispunjenja prijenosom imovine u vlasništvu drugog društva u kojem je navedena država članica jedini dioničar i predviđa isplatu novčanog iznosa koji odgovara razlici između procijenjene vrijednosti te imovine i visine navedene tražbine, kvalificira kao državnu potporu, tijela te države članice dužna su obavijestiti Komisiju o toj potpori prije njezine provedbe, u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/15

1.

Članak 203. stavak 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice, kako je izmijenjena Uredbom (EZ) br. 648/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. travnja 2005., treba tumačiti na način da se ta odredba ne primjenjuje ako ukupni obujam robe stavljene u postupak vanjskog provoza Zajednice nije bio podnesen odredišnoj carinarnici predviđenoj u okviru tog postupka zbog potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka dijela te robe, koji su u dovoljnoj mjeri dokazani.

2.

Članak 204. stavak 1. točku (a) Uredbe br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 648/2005, valja tumačiti na način da, ako ukupni obujam robe stavljene u postupak vanjskog provoza Zajednice nije bio podnesen odredišnoj carinarnici predviđenoj u okviru tog postupka zbog potpunog uništenja ili nepovratnog gubitka dijela te robe koji su u dovoljnoj mjeri dokazani, zbog te situacije, koja predstavlja neizvršenje jedne od obveza vezanih uz postupak vanjskog provoza Zajednice, to jest obveze podnošenja robe odredišnoj carinarnici u nepromijenjenom stanju, nastaje uvozni carinski dug za dio robe koji nije podnesen toj carinarnici. Zadaća je nacionalnog suda da provjeri ispunjava li u predmetnom slučaju okolnost poput oštećenja uređaja za istovar kriterije koji su svojstveni pojmovima „viša sila” i „nepredvidive okolnosti”, u smislu članka 206. stavka 1. Uredbe 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom 648/2005, odnosno je li se ona pokazala neuobičajenom i vanjskom za gospodarskog subjekta koji djeluje u području prijevoza tekućih tvari i nije li se njezine posljedice moglo izbjeći unatoč svoj upotrijebljenoj dužnoj pažnji. Taj sud u okviru te provjere mora osobito uzeti u obzir to jesu li gospodarski subjekti poput glavnog obveznika i prijevoznika postupali u skladu važećim pravilima i zahtjevima koji se odnose na tehničko stanje cisterni i sigurnost prijevoza tekućih tvari poput otapala.

3.

Članak 2. stavak 1. točku (d) i članke 70. i 71. Direktive Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost valja tumačiti na način da se za dio robe koja je stavljena u postupak vanjskog provoza Zajednice, a koji je potpuno uništen ili nepovratno izgubljen, ne mora platiti PDV.

4.

Zajedničke odredbe članka 96. stavka 1. točke (a), članka 204. stavka 1. točke (a) i članka 204. stavka 3. Uredbe br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom br. 648/2005, treba tumačiti na način da je glavni obveznik dužan platiti carinski dug koji proizlazi iz stavljanja robe u postupak vanjskog provoza Zajednice iako prijevoznik nije poštovao obveze koje ima na temelju članka 96. stavka 2. tog zakonika, osobito onu da u propisanom roku preda tu robu odredišnoj carinarnici u nepromijenjenom stanju.

5.

Članak 96. stavak 1. točku (a), članak 96. stavak 2., članak 204. stavak 1. točku (a), članak 204. stavak 3. i članak 213. Uredbe br. 2913/92, kako je izmijenjena Uredbom 648/2005, valja tumačiti na način da carinsko tijelo države članice nije obvezno prijevoznika, za kojeg valja smatrati da je uz glavnog obveznika dužan platiti carinski dug, smatrati solidarno odgovornim za plaćanje tog duga.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/16

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/17

1.

Žalba se odbija.

2.

Portugalskoj Republici nalaže se snošenje troškova.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/17

1.

Žalba se odbija.

2.

Portugalskoj Republici nalaže se snošenje troškova.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/18

1.

Žalba se odbija.

2.

Portugalskoj Republici nalaže se snošenje troškova.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/18

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/19

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/19

1.

Protivi li se člancima 8. i 9. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. (2) tumačenje odgovarajućih odredbi nacionalnog provedbenog propisa (koje se sastoje od članaka 24. i 25. Zakonika o zaštiti potrošača) u skladu s kojima se postupanje telekomunikacijskog operatera koje se sastoji od nenavođenja informacija o prethodnoj ugradnji na SIM karticu određenih telekomunikacijskih usluga (npr. usluga govorne pošte ili korištenja interneta), i to osobito u slučaju u kojem se istom telekomunikacijskom operateru ne pripisuje nikakvo drugo i različito materijalno postupanje, može kvalificirati kao „nedopušteni utjecaj” i, stoga, kao „agresivna poslovna praksa” koja može „znatno” ograničiti slobodu izbora ili ponašanje prosječnog potrošača?

2.

Može li se točka 29. Priloga I. Direktivi 2005/29/CE […] tumačiti na način da postoji „prodaja po inerciji” kada operater mobilne telefonije od svojeg klijenta zahtijeva plaćanje naknade za usluge govorne pošte ili korištenja interneta u situaciji koju obilježavaju slijedeći elementi:

3.

Protivi li se cilju „opće” Direktive br. 2005/29/EZ, kao „sigurnosnoj mreži” za zaštitu potrošača, kao i uvodnoj izjavi 10. i članku 3. stavku 4. iste direktive br. 2005/29/EZ, nacionalni propis koji ocjenu poštovanja posebnih obveza predviđenih u sektorskoj direktivi br. 2002/22/EZ (3) o zaštiti korisnika vezuje uz područje primjene opće Direktive br. 2005/29/EZ o nepravilnoj poslovnoj praksi, isključujući, slijedom toga, djelovanje tijela nadležnog za suzbijanje povrede sektorske direktive u svim slučajevima u kojima bi se tom povredom također mogli ispuniti kriteriji nepravilne/nepoštene poslove prakse?

4.

Treba li načelo lex specialis iz članka 3. stavka 4. Direktive br. 2005/29/EZ shvatiti kao načelo kojim se uređuju odnosi između zakonodavstava (opće i sektorsko zakonodavstvo) ili odnosi između pravnih pravila (opća i posebna pravna pravila) ili pak odnosi između tijela odgovornih za uređenje i nadzor nad sektorima o kojima je riječ?

5.

Može li se smatrati da je riječ o pojmu „proturječje” iz članka 3. stavka 4. Direktive br. 2005/29/EZ samo u slučaju radikalne suprotnosti između odredaba propisa o nepravilnoj poslovnoj praksi i drugih odredbi europskog sekundarnog prava kojima se uređuju posebni sektorski aspekti poslovne prakse, ili je dovoljno da odredbe o kojima je riječ propisuju uređenje koje je različito od zakonodavstva o nepravilnoj poslovnoj praksi u vezi s posebnostima sektora, tako da uzrokuje sukob pravnih pravila (Normenkollision) u vezi s istim konkretnim slučajem?

6.

Odnosi li se pojam pravila Zajednice iz članka 3. stavka 4. Direktive br. 2005/29/EZ samo na odredbe sadržane u europskim uredbama i direktivama te na pravila njihova izravnog prenošenja ili on uključuje i zakonske odredbe i odredbe drugih propisa o provedbi načelâ europskog prava?

7.

Protivi li se načelu lex specialis iz uvodne izjave 10. i članka 3. stavka 4. Direktive 2005/29/EZ, člancima 20. i 21. Direktive 2002/22/EZ kao i člancima 3. i 4. Direktive 2002/21/EZ (4) tumačenje odgovarajućih odredbi nacionalnog provedbenog propisa prema kojima se smatra da se – svaki put kada se u reguliranom sektoru koji uključuje pravni režim sektorske „zaštite potrošača”, u kojem sektorska tijela imaju regulatorne ovlasti i ovlasti sankcioniranja, utvrdi postupanje koje se može podvesti pod pojam „agresivne prakse” u smislu članaka 8. i 9. Direktive 2005/29/EZ ili prakse koja se „u svim okolnostima smatra agresivnom” u smislu Priloga I. Direktivi 2005/29/EZ – uvijek treba primijeniti opći propis o nepoštenoj praksi, i to i onda kada postoji sektorski propis koji je donesen radi zaštite potrošača i temelji se na odredbama prava Unije, koji u potpunosti uređuje istu „agresivnu praksu” i praksu koja se „u svim okolnostima smatra agresivnom” ili, u svakom slučaju, istu „nepravilnu praksu”?

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/21

1.

Protivi li se člancima 8. i 9. Direktive 2005/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2005. (2) tumačenje odgovarajućih odredbi nacionalnog provedbenog propisa (koje se sastoje od članaka 24. i 25. Zakonika o zaštiti potrošača) u skladu s kojima se postupanje telekomunikacijskog operatera koje se sastoji od nenavođenja informacija o prethodnoj ugradnji na SIM karticu određenih telekomunikacijskih usluga (npr. usluga govorne pošte ili korištenja interneta), i to osobito u slučaju u kojem se istom telekomunikacijskom operateru ne pripisuje nikakvo drugo i različito materijalno postupanje, može kvalificirati kao „nedopušteni utjecaj” i, stoga, kao „agresivna poslovna praksa” koja može „znatno” ograničiti slobodu izbora ili ponašanje prosječnog potrošača?

2.

Može li se točka 29. Priloga I. Direktivi 2005/29/CE […] tumačiti na način da postoji „prodaja po inerciji” kada operater mobilne telefonije od svojeg klijenta zahtijeva plaćanje naknade za usluge govorne pošte ili korištenja interneta u situaciji koju obilježavaju slijedeći elementi:

3.

Protivi li se cilju „opće” Direktive br. 2005/29/EZ, kao „sigurnosnoj mreži” za zaštitu potrošača, kao i uvodnoj izjavi 10. i članku 3. stavku 4. iste direktive br. 2005/29/EZ, nacionalni propis koji ocjenu poštovanja posebnih obveza predviđenih u sektorskoj direktivi br. 2002/22/EZ (3) o zaštiti korisnika vezuje uz područje primjene opće Direktive br. 2005/29/EZ o nepravilnoj poslovnoj praksi, isključujući, slijedom toga, djelovanje tijela nadležnog za suzbijanje povrede sektorske direktive u svim slučajevima u kojima bi se tom povredom također mogli ispuniti kriteriji nepravilne/nepoštene poslove prakse?

4.

Treba li načelo lex specialis iz članka 3. stavka 4. Direktive br. 2005/29/EZ shvatiti kao načelo kojim se uređuju odnosi između zakonodavstava (opće i sektorsko zakonodavstvo) ili odnosi između pravnih pravila (opća i posebna pravna pravila) ili pak odnosi između tijela odgovornih za uređenje i nadzor nad sektorima o kojima je riječ?

5.

Može li se smatrati da je riječ o pojmu „proturječje” iz članka 3. stavka 4. Direktive br. 2005/29/EZ samo u slučaju radikalne suprotnosti između odredaba propisa o nepravilnoj poslovnoj praksi i drugih odredbi europskog sekundarnog prava kojima se uređuju posebni sektorski aspekti poslovne prakse, ili je dovoljno da odredbe o kojima je riječ propisuju uređenje koje je različito od zakonodavstva o nepravilnoj poslovnoj praksi u vezi s posebnostima sektora, tako da uzrokuje sukob pravnih pravila (Normenkollision) u vezi s istim konkretnim slučajem?

6.

Odnosi li se pojam pravila Zajednice iz članka 3. stavka 4. Direktive br. 2005/29/EZ samo na odredbe sadržane u europskim uredbama i direktivama te na pravila njihova izravnog prenošenja ili on uključuje i zakonske odredbe i odredbe drugih propisa o provedbi načelâ europskog prava?

7.

Protivi li se načelu lex specialis iz uvodne izjave 10. i članka 3. stavka 4. Direktive 2005/29/EZ, člancima 20. i 21. Direktive 2002/22/EZ kao i člancima 3. i 4. Direktive 2002/21/EZ (4) tumačenje odgovarajućih odredbi nacionalnog provedbenog propisa prema kojima se smatra da se – svaki put kada se u reguliranom sektoru koji uključuje pravni režim sektorske „zaštite potrošača”, u kojem sektorska tijela imaju regulatorne ovlasti i ovlasti sankcioniranja, utvrdi postupanje koje se može podvesti pod pojam „agresivne prakse” u smislu članaka 8. i 9. Direktive 2005/29/EZ ili prakse koja se „u svim okolnostima smatra agresivnom” u smislu Priloga I. Direktivi 2005/29/EZ – uvijek treba primijeniti opći propis o nepoštenoj praksi, i to i onda kada postoji sektorski propis koji je donesen radi zaštite potrošača i temelji se na odredbama prava Unije, koji u potpunosti uređuje istu „agresivnu praksu” i praksu koja se „u svim okolnostima smatra agresivnom” ili, u svakom slučaju, istu „nepravilnu praksu”?

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/22

—

u cijelosti ukine presudu Općeg suda (deveto vijeće) od 19. siječnja 2017., Stock Polska/EUIPO – Lass & Steffen (LUBELSKA), T-701/15;

—

vrati predmet Općem sudu na ponovno odlučivanje;

—

naloži svakoj stranki snošenje vlastitih troškova.

1.

Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe Vijeća (EZ) br. 207/2009 od 26. veljače 2009. o žigu Europske unije (1), jer nije provedena sveobuhvatna ocjena postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu na temelju cjelokupnog dojma, uzimajući u obzir njihove razlikovne i dominantne elemente, osobito s obzirom na to da je ocjena sličnosti znaka i ranijeg žiga neosnovano ograničena na jedan element tog znaka (verbalni element).

Opći sud počinio je pogrešku prihvativši da se prilikom ocjene sličnosti dvaju žigova uzme u obzir samo jedan element složenog žiga (verbalni element) i usporedi s drugim žigom, pri čemu je iz te ocjene isključen figurativni element, a da nije prethodno utvrđeno da je verbalni element dominantan, a figurativni beznačajan. Opći sud samo je utvrdio da figurativni element ima slab razlikovni karakter, pri čemu nije uzeo u obzir da to što taj element znaka ima slabi razlikovni karakter ne mora značiti da taj element nije dominantan.

2.

Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009 i načela jednakog postupanja, dobre uprave i pravne sigurnosti, jer se nije uzela u obzir činjenica da je EUIPO odstupio od svoje prethodne prakse odlučivanja utvrđene u svojim smjernicama i da je, slijedom toga, prihvaćena odluka koja je protivna takvoj praksi.

Opći sud nije uzeo u obzir činjenicu da je EUIPO odstupio od svoje prethodne prakse odlučivanja, utvrđene u spomenutim smjernicama, u pogledu primjene članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, pri čemu nisu postojale posebne okolnosti koje bi opravdale to odstupanje.

3.

Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009, jer su prilikom ocjene postojanja vjerojatnosti dovođenja u zabludu kao istinite prihvaćene činjenice koje nisu općepoznate, dok su općepoznate, bitne činjenice zanemarene, što je dovelo do iskrivljenja činjenica i dokaza, osobito jer:

4.

Povreda obveze obrazlaganja prilikom primjene članka 8. stavka 1. točke (a) Uredbe br. 207/2009, jer

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/24

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/24

1.

Treba li članak 23. stavak 3. Dublinske uredbe (1) tumačiti na način da je Italija postala država članica koja je odgovorna za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je tužitelj 23. listopada 2014. podnio u toj državi, iako je Nizozemska država članica koja u prvom redu bila odgovorna zbog zahtjevâ za međunarodnu zaštitu u smislu članka 2. točke (d) te uredbe koji su prethodno podneseni u toj državi, od kojih se posljednji u ovom trenutku još uvijek razmatra u Nizozemskoj, jer odjel za upravno pravo Raada van State (Državno vijeće, Nizozemska) još nije odlučio o žalbi koju je tužitelj podnio protiv odluke AWB 14/13866 rechtbanka [Den Haag, zittingsplaats Middelburg] od 7. srpnja 2014.?

2.

Proizlazi li iz članka 18. stavka 2. Dublinske uredbe da su nizozemska tijela nakon podnošenja zahtjeva za ponovni prihvat od 5. ožujka 2015. morala odmah prekinuti razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koje je još uvijek bilo u tijeku u Nizozemskoj u vrijeme podnošenja tog zahtjeva i okončati to razmatranje nakon isteka roka iz članka 24., tako da povuku ili izmjene prethodnu odluku od 11. lipnja 2014. o odbijanju zahtjeva za azil od 4. lipnja 2014.?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje, je li za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je podnio tužitelj ostala odgovorna Nizozemska, te nadležnost za isto nije prenesena na Italiju, jer tuženik nije povukao ni izmijenio odluku od 11. lipnja 2014.?

4.

Jesu li nizozemska tijela time što nisu spomenula da je u Nizozemskoj pred odjelom za upravno pravo Raada van State (Državno vijeće) u tijeku žalbeni postupak u drugom postupku za odobravanje azila povrijedila obvezu na temelju članka 24. stavka 5. Dublinske uredbe da talijanskim tijelima pruži informacije pomoću kojih bi mogla provjeriti je li Italija odgovorna državna članica na temelju kriterija utvrđenih u toj uredbi?

5.

U slučaju potvrdnog odgovora na četvrto pitanje, dovodi li ta povreda do zaključka da zbog toga odgovornost za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu nije prenesena na Italiju, nego je ostala na nizozemskim tijelima?

6.

Ako odgovornost nije ostala na Nizozemskoj, jesu li nizozemska tijela, s obzirom na činjenicu da je Italija izručila tužitelja Nizozemskoj u okviru kaznenog postupka koji se odnosi na njega, na temelju članka 17. stavka 1. Dublinske uredbe i odstupajući od njezina članka 3. stavka 1., trebala razmotriti zahtjev za međunarodnu zaštitu koji je on podnio u Italiji, i ne proizlazi li iz toga da nizozemska tijela razumno gledajući nisu trebala uporabiti ovlast iz članka 24. stavka 1. Dublinske uredbe da zatraže o talijanskih tijela ponovni prihvat tuženika?

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/25

1.

2.

3.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/26

(a)

punoljetna osoba, koja također ima državljanstvo treće zemlje, po sili zakona gubi državljanstvo svoje države članice i stoga građanstvo Unije jer je tijekom neprekinutog razdoblja od deset godina imala uobičajeno boravište u inozemstvu i izvan Europske unije, iako postoje mogućnosti da se prekine taj rok od deset godina?

(b)

maloljetna osoba na temelju gubitka državljanstva svojeg roditelja u skladu s navodima u točki (a) u određenim okolnostima po sili zakona gubi državljanstvo svoje države članice i stoga građanstvo Unije?

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/27

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/27

—

ukine presudu Općeg suda u predmetu T-162/14;

—

prihvati zahtjev podnesen u prvostupanjskom postupku i poništi pobijanu uredbu u dijelu u kojem se odnosi na žalitelje;

—

naloži protustranci snošenje troškova žalitelja i vlastitih troškova, kako u prvostupanjskom tako i u žalbenom postupku;

—

naloži drugim strankama u žalbenom postupku snošenje vlastitih troškova;

—

ukine presudu Općeg suda u predmetu T-162/14;

—

vrati predmet Općem sudu na odlučivanje;

—

naloži da se o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci Općeg suda;

—

naloži drugim strankama u žalbenom postupku snošenje vlastitih troškova.

1.

Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava zahtijevajući od žalitelja da pokažu interes za isticanje prvog i drugog tužbenog razloga; u svakom slučaju, Opći sud počinio je pogrešku u pravnoj kvalifikaciji činjenica, s obzirom na to da žalitelji imaju takav interes.

2.

Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava zahtijevajući od žalitelja da pokažu interes za isticanje trećeg tužbenog razloga; Opći sud pogrešno je protumačio članak 2. stavak 7. točku (a) Uredbe br. 1225/2009 („Osnovna uredba”) (1).

3.

Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava utvrdivši da se Uredba br. 1168/2012 primjenjuje na ovaj antidampinški ispitni postupak (2); Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava utvrdivši da činjenica da Komisija nije odlučila o zahtjevu žalitelja za dodjelu tretmana tržišnog gospodarstva nije utjecala na zakonitost pobijane uredbe.

4.

Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava dozvolivši institucijama da uvedu antidampinšku pristojbu na razini kojom se naknađuje šteta uzrokovana drugim čimbenicima, koji nisu dampinški uvozi; Opći sud počinio je pogrešku koja se tiče prava neutemeljenim prebacivanjem tereta dokazivanja.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/28

—

ukine presudu Općeg suda u predmetu T-163/14;

—

prihvati zahtjev podnesen u prvostupanjskom postupku i poništi pobijanu uredbu u dijelu u kojem se odnosi na žalitelje;

—

naloži protustranci snošenje troškova žalitelja i vlastitih troškova, kako u prvostupanjskom tako i u žalbenom postupku;

—

naloži drugim strankama u žalbenom postupku snošenje vlastitih troškova;

—

ukine presudu Općeg suda u predmetu T-163/14;

—

vrati predmet Općem sudu na odlučivanje;

—

naloži da se o troškovima prvostupanjskog i žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci Općeg suda;

—

naloži drugim strankama u žalbenom postupku snošenje vlastitih troškova.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/29

—

poništiti Odluku Vijeća (EU) 2017/477 od 3. ožujka 2017. o stajalištu koje treba donijeti u ime Europske unije u okviru Vijeća za suradnju osnovanog na temelju Sporazuma o pojačanom partnerstvu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kazahstana, s druge strane u pogledu rada Vijeća za suradnju, Odbora za suradnju, specijaliziranih pododbora ili drugih tijela (1),

—

naložiti Vijeću Europske unije plaćanje troškova.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/30

1.

Treba li nacionalne propise o izručenju zbog kaznenog djela ocijeniti s obzirom na slobodno kretanje državljana druge države članice na isti način, neovisno o tome odnosi li se zahtjev za izručenje koji je treća zemlja uputila na temelju sporazumu o izručenju na izvršenje kazne ili, kao što je to bio slučaj u predmetu Petruhhin (1), na vođenje kaznenog progona? Je li relevantno to da je osoba čije se izručenje traži ne samo građanin Unije, nego također i državljanin države koja je podnijela zahtjev za izručenje?

2.

Stavljaju li se državljani druge države članice neopravdano u nepovoljniji položaj na temelju nacionalnog propisa prema kojem se samo vlastiti državljani ne izručuju izvan Unije u svrhu izvršenja kazne? Treba li i u slučaju u kojem je riječ o izvršenju primijeniti mehanizme prava Unije koji omogućuju postizanje cilja koji je sam po sebi legitiman na manje ograničavajući način? Kako treba odgovoriti na zahtjev za izručenje ako je druga država članica primjenom takvih mehanizama o njemu obaviještena, ali ne poduzima, primjerice zbog pravnih zapreka, mjere u odnosu na svog državljana?

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/31

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/31

1.

Je li u smislu članka 10. točke (g) Direktive 2014/24 (1) za kvalifikaciju ugovora kao „ugovora o radu” dovoljno da on predstavlja ugovor o radu kojim se zasniva radni odnos između radnika i poslodavca ili taj ugovor mora imati posebne značajke (poput, na primjer, vrste poslova, uvjeta sklapanja ugovora, kvalifikacija kandidata i elemenata postupka za njihov odabir), tako da je odabir svakog radnika rezultat poslodavčeve pojedinačne prosudbe i subjektivne ocjene radnikove osobnosti? Mogu li se ugovori o radu na određeno vrijeme sklopljeni na temelju objektivnih kriterija, poput razdoblja nezaposlenosti kandidata, ranijeg iskustva ili broja maloljetne djece, uz prethodne formalne provjere popratne dokumentacije i na temelju prethodno određenog postupka dodjele bodova s obzirom na navedene kriterije, poput ugovora koje predviđa članak 63. Zakona 4430/2016, smatrati „ugovorima o radu” u smislu članka 10. točke (g) Direktive 2014/24?

2.

Je li u smislu odredaba Direktive 2014/24 (članak 1. stavak 4., članak 18. stavci 1. i 2., članak 19. stavak 1., članci 32. i 57., u vezi s uvodnom izjavom 5. preambule) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (članci 49. i 56.) i Povelje o temeljnim pravima (članci 16. i 52.), kao i načela jednakog postupanja, transparentnosti i proporcionalnosti, dopušteno, i eventualno pod kojim uvjetima, da se javno tijelo koristi drugim sredstvima, uključujući ugovorima o radu, a ne javnom nabavom, kako bi obavilo vlastite zadaće u javnom interesu, kada takvo postupanje ne obuhvaća trajnu organizaciju javne usluge, nego se – kao u slučaju koji predviđa članak 63. Zakona 4430/2016 –odvija u određenom razdoblju i u cilju suočavanja s izvanrednim okolnostima, kao i iz razloga vezanih uz učinkovitost tržišnog natjecanja ili zakonitost rada poduzetnika koji djeluju na tržištu javne nabave? Mogu li se takvi razlozi i okolnosti, poput nemogućnosti provedbe javne nabave bez prepreka ili postizanja veće ekonomske koristi (nego što bi to bio slučaj) kada bi se proveo postupak javne nabave, smatrati važnim razlozima u općem interesu koji opravdavaju donošenje mjere koja dovodi do ozbiljnog ograničenja, glede razmjera i trajanja, poduzetničkih aktivnosti u sektoru javne nabave?

3.

Je li u odnosu na odluku javnog tijela, poput pobijanih odluka u glavnom postupku, vezanih uz ugovor koji navodno nije obuhvaćen područjem primjene Direktive 2014/24 (na primjer, zato što je riječ o „ugovoru o radu”) isključena pravna zaštita predviđena Direktivom 89/665, koja je bila na snazi, definirana u njezinu članku 1., kada pravno sredstvo podnosi gospodarski subjekt koji ima legitiman interes da mu se dodijeli ugovor o javnoj nabavi čiji je predmet isti i koji tvrdi da je neopravdano to što Direktiva 2014/24 nije provedena u uvjerenju da ona nije primjenjiva?

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/32

1.

Je li izostanak zbog bolesti značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 (1)? U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje: je li spontani izostanak značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, zbog prekida rada koji nije u skladu s propisima radnog prava i kolektivnim ugovorima („nezakoniti štrajk”) izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004? U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: mora li sama izvanredna okolnost postojati u trenutku otkazanog leta ili stvarni zračni prijevoznik može na temelju poslovnih razloga izraditi novi raspored letenja?

4.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: odnosi li se pojam mogućnosti izbjegavanja na izvanrednu okolnost ili na posljedice nastanka izvanredne okolnosti?

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/33

1.

Je li izostanak zbog bolesti značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 (1)? U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje: je li spontani izostanak značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, zbog prekida rada koji nije u skladu s propisima radnog prava i kolektivnim ugovorima („nezakoniti štrajk”) izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004? U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: mora li sama izvanredna okolnost postojati u trenutku otkazanog leta ili stvarni zračni prijevoznik može na temelju poslovnih razloga izraditi novi raspored letenja?

4.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: odnosi li se pojam mogućnosti izbjegavanja na izvanrednu okolnost ili na posljedice nastanka izvanredne okolnosti?

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/34

1.

Je li izostanak zbog bolesti značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 (1)? U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje: je li spontani izostanak značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, zbog prekida rada koji nije u skladu s propisima radnog prava i kolektivnim ugovorima („nezakoniti štrajk”) izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004? U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: mora li sama izvanredna okolnost postojati u trenutku otkazanog leta ili stvarni zračni prijevoznik može na temelju poslovnih razloga izraditi novi raspored letenja?

4.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: odnosi li se pojam mogućnosti izbjegavanja na izvanrednu okolnost ili na posljedice nastanka izvanredne okolnosti?

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/34

1.

Je li izostanak zbog bolesti značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 (1)? U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje: je li spontani izostanak značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, zbog prekida rada koji nije u skladu s propisima radnog prava i kolektivnim ugovorima („nezakoniti štrajk”) izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004? U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: mora li sama izvanredna okolnost postojati u trenutku otkazanog leta ili stvarni zračni prijevoznik može na temelju poslovnih razloga izraditi novi raspored letenja?

4.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: odnosi li se pojam mogućnosti izbjegavanja na izvanrednu okolnost ili na posljedice nastanka izvanredne okolnosti?

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/35

1.

Je li izostanak zbog bolesti značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 (1)? U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje: je li spontani izostanak značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, zbog prekida rada koji nije u skladu s propisima radnog prava i kolektivnim ugovorima („nezakoniti štrajk”) izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004? U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: mora li sama izvanredna okolnost postojati u trenutku otkazanog leta ili stvarni zračni prijevoznik može na temelju poslovnih razloga izraditi novi raspored letenja?

4.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: odnosi li se pojam mogućnosti izbjegavanja na izvanrednu okolnost ili na posljedice nastanka izvanredne okolnosti?

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/36

1.

Je li izostanak zbog bolesti značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 (1)? U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje: je li spontani izostanak značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, zbog prekida rada koji nije u skladu s propisima radnog prava i kolektivnim ugovorima („nezakoniti štrajk”) izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004? U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: mora li sama izvanredna okolnost postojati u trenutku otkazanog leta ili stvarni zračni prijevoznik može na temelju poslovnih razloga izraditi novi raspored letenja?

4.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: odnosi li se pojam mogućnosti izbjegavanja na izvanrednu okolnost ili na posljedice nastanka izvanredne okolnosti?

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/37

1.

Je li izostanak zbog bolesti značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 (1)? U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje: je li spontani izostanak značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, zbog prekida rada koji nije u skladu s propisima radnog prava i kolektivnim ugovorima („nezakoniti štrajk”) izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004? U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: mora li sama izvanredna okolnost postojati u trenutku otkazanog leta ili stvarni zračni prijevoznik može na temelju poslovnih razloga izraditi novi raspored letenja?

4.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: odnosi li se pojam mogućnosti izbjegavanja na izvanrednu okolnost ili na posljedice nastanka izvanredne okolnosti?

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/37

1.

Je li izostanak zbog bolesti značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 (1)? U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje: je li spontani izostanak značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, zbog prekida rada koji nije u skladu s propisima radnog prava i kolektivnim ugovorima („nezakoniti štrajk”) izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004? U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: mora li sama izvanredna okolnost postojati u trenutku otkazanog leta ili stvarni zračni prijevoznik može na temelju poslovnih razloga izraditi novi raspored letenja?

4.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: odnosi li se pojam mogućnosti izbjegavanja na izvanrednu okolnost ili na posljedice nastanka izvanredne okolnosti?

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/38

1.

Je li izostanak zbog bolesti značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 (1)? U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje: je li spontani izostanak značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, zbog prekida rada koji nije u skladu s propisima radnog prava i kolektivnim ugovorima („nezakoniti štrajk”) izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004? U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: mora li sama izvanredna okolnost postojati u trenutku otkazanog leta ili stvarni zračni prijevoznik može na temelju poslovnih razloga izraditi novi raspored letenja?

4.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: odnosi li se pojam mogućnosti izbjegavanja na izvanrednu okolnost ili na posljedice nastanka izvanredne okolnosti?

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/39

1.

Je li izostanak zbog bolesti značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 (1)? U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje: je li spontani izostanak značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, zbog prekida rada koji nije u skladu s propisima radnog prava i kolektivnim ugovorima („nezakoniti štrajk”) izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004? U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: mora li sama izvanredna okolnost postojati u trenutku otkazanog leta ili stvarni zračni prijevoznik može na temelju poslovnih razloga izraditi novi raspored letenja?

4.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: odnosi li se pojam mogućnosti izbjegavanja na izvanrednu okolnost ili na posljedice nastanka izvanredne okolnosti?

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/40

1.

Je li izostanak zbog bolesti značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004 (1)? U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

2.

U slučaju negativnog odgovora na prvo pitanje: je li spontani izostanak značajnog dijela osoblja stvarnog zračnog prijevoznika, potrebnog za izvođenje letova, zbog prekida rada koji nije u skladu s propisima radnog prava i kolektivnim ugovorima („nezakoniti štrajk”) izvanredna okolnost u smislu članka 5. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 261/2004? U slučaju potvrdnog odgovora na drugo pitanje: koliki mora biti postotak izostanka da bi se priznala takva okolnost?

3.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: mora li sama izvanredna okolnost postojati u trenutku otkazanog leta ili stvarni zračni prijevoznik može na temelju poslovnih razloga izraditi novi raspored letenja?

4.

U slučaju potvrdnog odgovora na prvo ili drugo pitanje: odnosi li se pojam mogućnosti izbjegavanja na izvanrednu okolnost ili na posljedice nastanka izvanredne okolnosti?

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/40

—

utvrditi, u smislu članka 258. UFEU-a, da je Rumunjska, kad je riječ o 68 odlagališta otpada, zato što nije postupila u skladu s obvezom, propisanom člankom 7. točkom (g) i člankom 13., poduzimanja svih potrebnih mjera kako bi što prije zatvorila lokacije koje na temelju članka 8. nisu dobile dozvolu za nastavak rada, povrijedila obveze koje je dužna ispuniti na temelju članka 14. točke (b) u vezi s člankom 13. Direktive Vijeća 1999/31/EZ od 29. travnja 1999. o odlagalištima otpada;

—

Rumunjskoj naložiti snošenje troškova.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/41

—

ukine presudu Općeg suda od 22. ožujka 2017. (presuda T-231/15), odnosno njezine točke 39. do 47. kojima se zahtjev za poništenje Odluke Vijeća (ZVSP) 2016/850 od 27. svibnja 2016. o izmjeni Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije (1) i Provedbene uredbe Vijeća (EU) 2016/840 od 27. svibnja 2016. o provedbi Uredbe (EU) 36/2012 o mjerama ograničavanja s obzirom na stanje u Siriji (2), kao i točke izreke presude br. 1., 3., 4. i 5.;

—

posljedično tomu, odredi brisanje imena G. Haswanija iz priloga spomenutim aktima;

—

u okviru tužbe, poništi Odluku 2015/1836 (3) i Provedbenu uredbu 2015/1828 (4);

—

u okviru tužbe, naloži Vijeću plaćanje 700 000 eura na osnovi naknade štete zajedno s kamatama radi popravljanja ukupne uzrokovane štete;

—

ukine pobijanu presudu u točkama izreke 4. i 5., točkama 91. do 93., u dijelu u kojem se njima G. Haswaniju nalaže snošenje dvije trećine troškova Vijeća, pored snošenja vlastitih troškova;

—

naloži Vijeću snošenje svih troškova, u skladu s člankom 184. stavkom 4. Poslovnika Suda.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/43

1.

Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 626/2012 od 26. lipnja 2012. o izmjeni Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 349/2012 o uvođenju konačne antidampinške pristojbe na uvoz vinske kiseline podrijetlom iz Narodne Republike Kine poništava se u dijelu u kojem se primjenjuje na društvo Changmao Biochemical Engineering Co. Ltd.

2.

Vijeće Europske unije snosit će polovicu troškova društva Changmao Biochemical Engineering kao i vlastite troškove.

3.

Društvo Changmao Biochemical Engineering snosit će polovicu vlastitih troškova.

4.

Europska komisija snosit će vlastite troškove.

5.

Društva Distillerie Bonollo SpA, Industria Chimica Valenzana SpA, Distillerie Mazzari SpA, Caviro Distillerie Srl i Comercial Química Sarasa, SL snosit će vlastite troškove.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/44

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Groupe Léa Nature SA nalaže se snošenje vlastitih troškova, kao i troškova Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) te troškova intervenijenta u postupku pred Općim sudom.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/44

1.

Europskoj uniji, koju zastupa Sud Europske unije, nalaže se da društvu Guardian Europe Sàrl isplati naknadu štete u iznosu od 654 523,43 eura društvu Guardian Europe na ime imovinske štete koju je to društvu pretrpjelo zbog povrede razumnog roka suđenja u predmetu u kojem je donesena presuda od 27. rujna 2012., Guardian Industries i Guardian Europe/Komisija (T-82/08, EU:T:2012:494). Taj će se iznos naknade štete uvećati za kompenzacijske kamate počevši od 27. srpnja 2010. sve do izricanja ove presude, po godišnjoj stopi inflacije koju za dotično razdoblje utvrđuje Eurostat (Statistički ured Europske unije) u državi članici u kojoj to društvo ima sjedište.

2.

Iznos naknade štete iz točke 1. bit će uvećana za zatezne kamate, počevši od dana proglašenja ove presude pa sve do potpune isplate, po stopi koju Europska središnja banka (ESB) utvrđuje za svoje glavne operacije refinanciranja, uvećanoj za dva postotna poena.

3.

Tužba se u preostalom dijelu odbija.

4.

Guardian Europe snosit će troškove Unije, koju zastupa Europska komisija.

5.

Guardian Europe, s jedne strane, i Unija, koju zastupa Sud Europske unije, s druge strane, snosit će vlastite troškove.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/45

1.

Tužba se odbija.

2.

Jožici Blaž Jamnik i Brini Blaž nalaže se snošenje troškova.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/46

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvo AWG Allgemeine Warenvertriebs GmbH snosit će vlastite troškove, kao i troškove Ureda Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO).

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/46

1.

Tužba se odbija.

2.

Društvu Kaane American International Tobacco Company FZE nalaže se snošenje troškova.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/47

—

poništi odluku EUIPO-a od 10. veljače 2017. kojom je predmet R 1308/2016-4 riješen na način da je djelomično dopuštena prijava za registraciju žiga Europske unije br. 12929071 „MEMORAME” i, slijedom toga, u cijelosti odbije prijava za registraciju žiga Europske unije br. 12929071 „MEMORAME”.

—

tuženiku naloži snošenje troškova koji su nastali tužitelju u skladu s člankom 87. stavcima 2. i 3. Uredbe.

—

Povreda članka 8. stavka 1. točke (b) i članka 8. stavka 5. Uredbe br. 207/2009.

—

Tužitelj naglašava da tuženikovo žalbeno vijeće nije u dovoljnoj mjeri uzelo u obzir činjenicu da je suprotstavljeni žig „MEMORA” vrlo poznat na području Europske unije.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/47

—

poništi s trenutačnim učinkom stavku navedenu pod oznakom 2015-CZ-TM-0330-M, nazvanu „Multimodalni terminal za kontejnere, faza III. i stavku navedenu pod oznakom 2015-CZ-TM-0406-W, nazvanu „Intermodalni terminal Melnik, faze 2. i 3”., iz priloga Provedbenoj odluci Komisije od 5. kolovoza 16. o utvrđivanju popisa prijedloga koji su izabrani za primanje financijske pomoći Europske unije u okviru Instrumenta za povezivanje Europe (CEF) – Prometni sektor, koja je donesena nakon poziva za podnošenje prijedloga objavljenog 5. studenoga 2015. na temelju Višegodišnjeg radnog programa;

—

poništi ili podredno proglasi ništavim ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava financiranih u okviru instrumenta za povezivanje Europe (CEF) – prometni sektor br. INEA/CEF/TRAN/M2015/1133813 koji je sklopljen između Izvršne agencije za inovacije i mreže (INEA) i društva Advanced World Transport a.s. (AWT) (koji se odnosi na akciju 2015-CZ-TM-0330-M pod nazivom „Multimodalni terminal za kontejnere Paskov”) ili naloži INEA-i da okonča spomenuti ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za Paskov;

—

poništi ili podredno proglasi ništavim ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava financiranih u okviru instrumenta za povezivanje Europe (CEF) – prometni sektor br. INEA/CEF/TRAN/M2015/1138714 koji je sklopljen između Izvršne agencije za inovacije i mreže (INEA) i České přístavy, a.s. (Češke luke) (koji se odnosi na akciju 2015-CZ-TM-0406-W pod nazivom „Intermodalni terminal Melnik, faze 2. i 3.”) ili naloži INEA-i da okonča spomenuti ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava za Melnik;

—

naloži INEA-i i Komisiji da zajednički i solidarno snose tužiteljeve troškove nastale povodom sudskog postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da se pobijanom mjerom čini povreda temeljnih načela Ugovora EU-a koji se odnose na zaštitu slobodnog tržišta i tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji se na tome da se pobijanom mjerom čini povreda članka 93. UFEU-a i drugih članaka UFEU-a (članci 3., 26., 93., 107. i 119., članak 170. stavak 2., članak 171. stavak 1., Protokol 8. i njegov članak 1. i Protokol 27.).

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da se pobijanom mjerom čini povreda Uredbe (EU) br. 1316/2013 i Uredbe (EU) br. 1315/2013 i povezanih propisa.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/48

—

poništi implicitnu odluku EIGE-a od 26. kolovoza 2016. kojim je odbijen tužiteljev zahtjev od 26. travnja 2016. za drugi produžetak njegova ugovora o radu;

—

po potrebi poništi odluku EIGE-a od 20. siječnja 2017. kojom je odbijena tužiteljeva žalba podnesena 3. listopada 2016. protiv implicitne odluke EIGE-a;

—

nadoknadi tužitelju pretrpljenu imovinsku i neimovinsku štetu;

—

nadoknadi sve troškove koji nastaju zbog ove tužbe.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi obveze obrazlaganja i, slijedom navedenog, načela dobre uprave.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 8. Uvjeta zaposlenja ostalih službenika EU-a i Odluke br. 82 EIGE-a od 28. srpnja 2014. o postupku (ne)produžetka ugovora koji se primjenjuje na privremeno i ugovorno osoblje („Odluka 82”).

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na postupovnim nepravilnostima uključujući povredu unutarnjih postupovnih pravila iz Odluke 82, povredu prava obrane, prava na saslušanje, načela dobre uprave i dužne pažnje.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/49

—

poništi pobijanu odluku od 30. lipnja 2016. kojom se odbija tužiteljičin zahtjev za pomoć i, ako je potrebno, odluku kojom se odbija žalba;

—

naloži tuženiku da tužiteljici plati iznos od 10 000 eura, ili bilo koji drugi iznos koji Opći sud smatra odgovarajućim, kao naknadu pretrpljene neimovinske štete, zajedno sa zakonskim kamatama do dana uplate;

—

naloži tuženiku snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 24. Pravilnika o osoblju i dužnosti pružanja pomoći

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/50

—

ponajprije, djelomično poništi Odluku Europske komisije od 2. veljače 2017. o programima potpora SA.26763 2014/C (ex 2012/NN) koje je Francuska provela u korist poduzetnika koji se bave autobusnim prijevozom u regiji Île-de-France, u dijelu u kojem se u njezinu članku 1. navodi da je program potpora „nezakonito” proveden, iako se radilo o postojećem programu potpora;

—

podredno, proglasi djelomično poništenje Odluke Europske komisije od 2. veljače 2017. o programima potpora SA.26763 2014/C (ex 2012/NN) koje je Francuska provela u korist autobusnih prijevoznih poduzeća u regiji Île-de-France, u dijelu u kojem se u članku 1., navodi da je program potpora nezakonito proveden u razdoblju prije 25. studenoga 1998.;

—

naloži Europskoj komisiji snošenje svih troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji je istaknut kao glavni, temelji se na činjenici da se program regionalnih potpora o kojem je riječ nije provodio nezakonito, s obzirom na to da nije bio podvrgnut obvezi podnošenja prethodne obavijesti. Program regionalnih potpora je, naime, program postojećih potpora u smislu članka 108. stavka 1. UFEU-a i odredbi članka 1. točke (b) te poglavlja VI. Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 od 13. srpnja 2015. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL 2015., L 248, str. 9.,u daljnjem tekstu: Uredba br. 2015/1589). Prema pravilima koja se primjenjuju na postojeće programe potpora, njihova primjena nije nezakonita, s obzirom na to da Komisija može, po potrebi, samo propisati odgovarajuće mjere kojima će se oni u budućnosti izmijeniti ili ukinuti.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji je istaknut podredno, temelji se na činjenici da, čak i da predmetni program potpora nije program postojećih potpora, Komisija nije mogla svoje ispitivanje protegnuti na razdoblje koje je prelazilo rok od 10 godina prije 25. studenoga 2008., datuma kad je Komisija dostavila informaciju francuskim vlastima. Naime, članak 17. Uredbe br. 2015/1589 određuje da do prekida desetogodišnjega zastarnog roka dolazi samo mjerom koju poduzme Komisija ili određena država članica koja djeluje na Komisijin zahtjev. Tužitelji stoga smatraju da je Komisija svoje ispitivanje mogla provesti samo do 25. studenoga 1998.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/51

—

poništi pobijanu odluku;

—

tuženiku i ostalim strankama naloži snošenje troškova koji su nastali tužitelju u postupku pred Općim sudom i žalbenim vijećem.

—

povreda članaka 62. i 63. Uredbe br. 6/2002;

—

povreda članka 25. stavka 1. točaka (a) i (b) Uredbe br. 6/2002;

—

povreda članka 3. točke (a) Uredbe br. 6/2002;

—

povreda članka 4. stavka 1. Uredbe br. 6/2002;

—

povreda članaka 5. i 6. Uredbe br. 6/2002.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/51

—

poništi u cijelosti Komisijinu Odluku C(2017) 1742 final od 17. ožujka 2017. o postupku na temelju članka 101. UFEU-a, članka 53. Sporazuma o EGP-u i članka 8. Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu (predmet AT.39258 – zračni teretni prijevoz) zbog povrede zabrane proizvoljnosti i načela jednakog postupanja (prvi tužbeni zahtjev); zbog nenadležnosti za zračni promet koji se odvija između zračnih luka izvan EGP-a i onih unutar njega (drugi tužbeni razlog) (u prvom redu) ili

—

poništi članak 1. stavak 2. točku (d) pobijane odluke u dijelu u kojemu se tim odredbama ustanovljava da je tužitelj počinio povredu koja se odnosi na zračni promet koji se odvija između zračnih luka izvan EGP-a i onih unutar njega (drugi tužbeni razlog, podredno); i

—

poništi članak 1., članak 1. stavak 1. točku (d), članak 1. stavak 2. točku (d) članak 1. stavak 3. točku (d) i članak 1. stavak 4. točku (d) pobijane odluke u dijelu u kojemu se njima ustanovljava da je jedinstvena i trajna povreda uključivala neplaćanje provizije za dodatke (treći tužbeni razlog); i

—

naloži Komisiji snošenje troškova tih postupaka ako Sud u cijelosti ili djelomično poništi pobijanu odluku.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi zabrane proizvoljnosti i načela jednakog postupanja.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti za zračni promet koji se odvija između zračnih luka izvan EGP-a i onih unutar njega.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju obrazloženja i očitoj pogrešci u ocjeni prilikom utvrđenja da je neplaćanje provizije za dodatke posebni element povrede.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/53

—

poništi, u cijelosti ili djelomično, Komisijinu Odluku C (2017) 1742 final od 17. ožujka 2017. o postupku na temelju članka 101. UFEU-a, članka 53. Sporazuma o EGP-u i članka 8. Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu (predmet AT.39258 – zračni teretni prijevoz);

—

podredno, smanji visinu novčane kazne određene tužiteljima;

—

odredi zahtijevane mjere upravljanja postupkom ili izvođenja dokaza ili druge slične mjere koje smatra potrebnima; i

—

naloži Komisiji snošenje troškova tih postupaka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava obrane tužiteljâ i načela jednakosti oružja jer je tužiteljima uskraćen pristup relevantnim dokazima, i optužujućim i oslobađajućim uključujući dokaze koje je Komisija primila nakon priopćenja obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nenadležnosti za primjenu članka 101. UFEU-a i članka 53. EGP-a na usluge zračnog teretnog prometa prema EGP-u, kao i na rutama između Švicarske i triju država izvan EU-a i EGP-a.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci u Komisijinoj ocjeni dokaza i njenom zaključku da se njima dokazuje sudjelovanje tužiteljâ u općenitoj, jedinstvenoj i trajnoj povredi iz pobijane odluke, odnosno njegovo saznanje o istoj.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na povredi članka 266. UFEU-a, članka 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima i članka 296. stavka 2. UFEU-a jer je pobijana odluka sama po sebi nedosljedna, osobito u pogledu određivanja odgovornosti za navodnu povredu.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija tužiteljima pogrešno odredila novčanu kaznu jer oni ne mogu biti odgovorni za navodnu povredu, i da je u svakom slučaju Komisija prilikom izračuna novčane kazne pogriješila u pogledu vrijednosti prodaje, otežavajućih čimbenika vezanih za osobitu situaciju društva SAS Cargo, trajanja, penalizacije recidivizma i raznih olakotnih okolnosti; te prema tome novčanu kaznu treba poništiti odnosno alternativno značajno umanjiti.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/53

—

poništi odluku Komisije C(2017) 1742 final od 17. ožujka 2017. o postupku primjene članka 101. UFEU-a, članka 53. Sporazuma o EGP-u i članka 8. Sporazuma o zračnom prometu između Europske zajednice i Švicarske konfederacije (predmet AT.39258 – Airfreight) u cijelosti zbog povrede zabrane proizvoljnosti i načela jednakog postupanja, u skladu s prvim tužbenim razlogom; zbog nepostojanja nadležnosti u području zračnog prometa izvan EGP-a, u skladu s drugim tužbenim razlogom (ponajprije); zbog povrede članka 49. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članak 101. UFEU-a, članka 53. Sporazuma o EGP-u i članka 8. Sporazuma o zračnom prometu između Europske zajednice i Švicarske konfederacije i Smjernica o utvrđivanju kazni (1) u skladu s četvrtim tužbenim razlogom (ponajprije); ili

—

poništi članak 1. stavak 2. točku (d) i članak 1. stavak 3. točku (d) pobijane odluke, u dijelu u kojem se tim odredbama utvrđuje da je tužitelj počinio povredu odredaba o zračnom prijevozu iz zračnih luka izvan EGP-a prema zračnim lukama u EGP-u, u skladu s drugim tužbenim razlogom (podredno); i

—

poništi članak 1. i članak 1. stavak 1. točku (d), članak 1. stavak 2. točku (d) članak 1. stavak 3. točku (d) i članak 1. stavak 4. točku (d) pobijane odluke, u dijelu u kojem se tim odredbama utvrđuje postojanje jedinstvene i kontinuirane povrede koja se sastoji u nenaplaćivanju naknada u skladu s trećim tužbenim razlogom;

—

alternativno, ako sud ne poništi pobijanu odluku u cijelosti u skladu s prvim, drugim i četvrtim tužbenim razlozima, da u skladu s diskrecijskom nadležnošću snizi visinu novčane kazne koja je tužitelju određena člankom 3. točkom (c) i člankom 3. točkom (d) pobijane odluke u skladu s prvim, drugim, trećim i četvrtim tužbenim razlozima; i konačno,

—

naloži Komisiji plaćanje troškova tih postupaka ako Sud poništi pobijanu odluku u cijelosti ili djelomično ili snizi visinu novčane kazne.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi zabrane proizvoljnosti i načela jednakog postupanja.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju nadležnosti za zračni prijevoz tereta iz zračnih luka izvan EGP-a u zračne luke u EGP-u.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na nepostojanju obrazloženja i očitoj pogrešci u ocjeni prilikom utvrđivanja da je nenaplaćivanje naknada posebna povreda.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je novčanom kaznom povrijeđeno načelo zakonitosti i proporcionalnosti iz članka 49. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, članak 101. UFEU-a i Smjernica o utvrđivanju kazni, i da je ona očito pogrešna.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/55

—

poništi, u cijelosti ili u dijelu u kojem se odnosi na tužitelja, Komisijinu Odluku C (2017) 1742 final od 17. ožujka 2017. o postupku na temelju članka 101. UFEU-a, članka 53. Sporazuma o EGP-u i članka 8. Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu (predmet AT.39258 – zračni teretni prijevoz);

—

ukine ili podredno znatno smanji visinu kazne;

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava obrane, povredi prava na saslušanje i bitnim povredama postupka.

Prema tužiteljevom mišljenju, Europska se Komisija u obavijesti o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku nije osvrnula na teoriju cjelokupnog predmeta kako je po prvi put iznesen u pobijanoj odluci, sprečavajući time tužitelja da se obrani protiv optužbi, što je dovoljan temelj za poništenje pobijane odluke u cijelosti.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na povredi prava obrane, nedostatku u obrazloženju i bitnim povredama postupka.

Prema tužiteljevom mišljenju, Europska je Komisija povrijedila njegova prava obrane jer (i) nije navela nikakve razloge, odnosno nije odgovarajuće obrazložila utvrđenje jedinstvene i stalne povrede na svim rutama; (ii) nije u dovoljnoj mjeri, kako se zahtijeva zakonom, definirala prirodu i opseg navodne povrede ili povreda; (iii) nije ispravila suprotnost između jedinstvene i stalne povrede i četiri odvojene povrede koje su dovele do poništenja Komisijine Odluke C (2010) 7694 final od 9. studenoga 2010., što je dovoljan temelj za poništenje pobijane odluke u cijelosti.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni dokaza i očitoj pogrešci koja se tiče prava, koje se odnose na nemogućnost prijevoznika koji nisu iz EU-a odnosno EGP-a da pružaju usluge prijevoza na rutama unutar Europe.

Tužitelj ističe da je Europska komisija (i) u članku 1. stavcima 1. i 4. pobijane odluke pogrešno utvrdila da je tužitelj sudjelovao u povredi ili povredama na rutama unutar EGP-a i između zračnih luka u EU-u i u Švicarskoj na kojima joj nije bilo dopušteno pružati usluge zračnog teretnog prijevoza; (ii) previdjela ili pogrešno shvatila međunarodna pravila i pravila EU-a kojima se uređuju prava u zračnom prometu; (iii) pogrešno primijenila relevantnu sudsku praksu ustanovivši da nije bilo „nepremostivih prepreka” tome da tužitelj pruža usluge na rutama unutar Europe i time pogrešno identificirala tužitelja kao mogućeg konkurenta na tim rutama. Prema mišljenju tužitelja, očite pogreške u ocjeni dokaza i očite pogreške koje se tiču prava, svaka posebno i obje zajedno pružaju dovoljno razloga za poništenje pobijane odluke u cijelosti, odnosno podredno, članak 1. stavke 1. i 4. te odluke.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci koja se tiče prava i činjenica vezano za nadležnost.

Tužitelj ističe da pobijana odluka sadržava očite pogreške koje se tiču prava i činjenica koje se odnose na (i) pogrešno temeljenje na potpuno zakonitim činjenicama o rutama u trećim zemljama da bi se dokazalo kako se radi o povredi na rutama unutar Europe koju je nemoguće počiniti (razlog za poništenje pobijane odluke u cijelosti); (ii) pogrešno preuzimanje nadležnosti nad navodnim nezakonitim dogovorima o „ulaznom” prometu na rutama s trećim zemljama (razlog za poništenje pobijane odluke u cijelosti ili podredno članka 1. stavaka 2. i 3.).

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni dokaza protiv tužitelja.

Prema tužiteljevom mišljenju, Europska komisija: (i) u odnosu na dokaze nije pravilno primijenila pravo koje se odnosi na jedinstvenu i trajnu povredu; (ii) nije ustanovila pouzdani dokazni temelj, te nije u dovoljnoj mjeri dokazala činjenice protiv tužitelja; (iii) pogrešno je odbila tužiteljevo povlačenje pogrešnog pokajničkog zahtjeva te nije uzela u obzir učinak tog povlačenja na dokaze protiv tužitelja, što su dovoljni razlozi za poništenje pobijane odluke u cijelosti.

6.

Šesti tužbeni razlog, kojim u skladu s prvim, drugim, trećim, četvrtim i petim tužbenim razlogom tužitelj od Suda zahtijeva da ukine novčanu kaznu određenu člankom 3. ili podredno na temelju svoje neograničene nadležnosti iz članka 261. UFEU-a, članka 31. Uredbe 1/2003 i ustaljene sudske prakse znatno umanji novčanu kaznu.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/56

—

poništi pobijanu odluku;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova.

—

povreda članka 8. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/57

—

u slučaju da Opći sud prihvati prvi, drugi, treći ili tužbeni razlog, poništenje, u cijelosti članka 1. stavaka 1.-4. Komisijine Odluke C(2017) 1742 final od 17. ožujka 2017. o postupku na temelju članka 101. UFEU-a, članka 53. Sporazuma o EGP-u i članka 8. Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu (predmet AT.39258 – zračni teretni prijevoz) u dijelu u kojem se odnose na Cargolux;

—

u slučaju da Opći sud prihvati peti tužbeni razlog,

—

u slučaju da Opći sud prihvati šesti tužbeni razlog, poništenje članka 1. stavaka 2. i 3. pobijane odluke u dijelu u kojem se utvrđuje da je Cargolux sudjelovao u povredi koja se odnosi na dolazne rute (npr. iz zračnih luka u trećim zemljama u zračne luke unutar EU-a ili na Islandu i u Norveškoj);

—

ukidanje kazne određene Cargoluxu u članku 3. i, ako Opći sud ne ukine kaznu u cijelosti, znatno smanjenje njenog iznosa na temelju njegove neograničene nadležnosti;

—

poduzimanje potrebnih mjera u pogledu članka 4. u dijelu u kojem se odnosi na Cargolux;

—

nalaganje Komisiji da snosi Cargoluxove troškove.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni jer je Komisija djelovala ultra vires temeljeći se na dokazima o rutama i u razdobljima u kojima nije bila nadležna.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na bitnim povredama postupka, povredi prava obrane i očitoj pogrešci u ocjeni jer je Komisija počinila bitne povrede postupka i tužiteljeva prava obrane kad nije donijela obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku prije ponovnog donošenja.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava i očitoj pogrešci u ocjeni jer Komisija nije izvršila potrebnu ocjenu pravnog i ekonomskog konteksta nužnu za valjano utvrđenje povrede prema predmetu.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na bitnoj povredi postupka, nedostatku u obrazloženju, povredi prava obrane i očitoj pogrešci u pravnoj i činjeničnoj ocjeni jer Komisija nije u dovoljnoj mjeri identificirala opseg i parametre navodne povrede članka 101. UFEU-a i ostalih relevantnih odredaba.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni jer Komisija nije osigurala pouzdane dokazne temelje za svoje zaključke, odnosno nije u dovoljnoj mjeri dokazala činjenice na kojima temelji svoja utvrđenja.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na pogrešci koja se tiče prava jer se Komisija pogrešno proglasila nadležnom za navodno usklađivanje suprotno tržišnom natjecanju u odnosu na letove iz zračnih luka trećih zemalja na zračne luke unutar EGP-a i jer je počinila pogrešku koja se tiče prava jer takve aktivnosti nisu u teritorijalnom području primjene članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se odnosi na zahtjev za preispitivanje novčane kazne na temelju neograničene nadležnosti Općeg suda, i koji se temelji na očitoj pogrešci u ocjeni i povredi načela proporcionalnosti.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/59

—

poništi tuženikovu odluku od 21. ožujka 2017. (Ares(2017)1515573) prema kojoj djelomični iznos financiranja projekta pomoći Food Security Promotion for very food insecure farming households in Zimbabwe (ECHO/ZWE/BUD/2009/02002) u visini od 643 627,72 eura treba vratiti, kao i na tome utemeljen zahtjev za plaćanje od 7. travnja 2017. (br. 3241705513), kojim je tuženik zahtijevao plaćanje prve rate u visini od 321 813,86 eura, i

—

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog: pristup kojem je tuženik prigovorio nije povreda materijalnog prava

2.

Drugi tužbeni razlog: nema drugih razloga za povrat

3.

Treći tužbeni razlog (podredni): neizvršavanje diskrecijske ovlasti i neproporcionalnost

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/60

—

poništi spornu odluku;

—

usvoji prijavu za registraciju žiga Europske unije br. 13 521 125 „SEVENOAK” za sve proizvode navedene u prijavi;

—

naloži EUIPO-u snošenje troškova postupka.

—

povreda članka 81. stavka 1. točke (b) Uredbe br. 207/2009.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/60

—

poništi, u cijelosti, u pogledu tužitelja, Komisijinu Odluku C (2017) 1742 final od 17. ožujka 2017. o postupku na temelju članka 101. UFEU-a, članka 53. Sporazuma o EGP-u i članka 8. Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu (predmet AT.39258 – zračni teretni prijevoz);

—

podredno, primjenom svoje neograničene nadležnosti smanji visinu novčane kazne određene tužiteljima; i

—

naloži Komisiji snošenje troškova.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija krši načelo ne bis in idem i članak 266. UFEU-a utvrđenjem da je tužitelj odgovoran za određene aspekte povrede za koje ga je oslobodila od odgovornosti u Odluci iz 2010. i, u svakom slučaju, krši primjenjivi zastarni rok određivanjem novčane kazne tužitelju za te aspekte, te ne pokazuje nikakav legitimni interes za formalno utvrđenje povrede u odnosu na te aspekte.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija ponovnim donošenjem pobijane odluke krši načelo nediskriminacije jer je tužitelj u nepovoljnijem položaju od drugih adresata Odluke iz 2010. u odnosu na koje je ona postala konačna i obvezujuća.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija povrijedila članke 101. UFEU-a i članak 53. EGP-a i opseg nadležnosti, kao i tužiteljeva prava obrane utvrdivši da je tužitelj odgovoran za povredu na rutama unutar EGP-a i onima između EU-a i Švicarske u razdoblju kad Komisija nije bila ovlaštena za izvršenje članka 101. UFEU-a i članka 53. EGP-a u odnosu na zračne prijevoznike koji su pružali usluge samo na rutama između EGP-a i trećih zemalja, te je tužiteljevo ponašanje na navedenim rutama u skladu s tim bilo zakonito.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija prekršila članak 101. UFEU-a i članak 53. EGP-a utvrdivši da je tužitelj sudjelovao u jedinstvenoj i trajnoj povredi koja je uključivala rute ne kojima tužitelj nije pružao usluge jer nije za to imao potrebna prava.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija prekršila članak 101. UFEU-a i članak 53. EGP-a jer se proglasila nadležnom za dolazne usluge zračnog prijevoza tereta na rutama između EGP-a i trećih zemalja, a takve se usluge pružaju klijentima koji se nalaze izvan EGP-a.

6.

Šesti tužbeni zahtjev koji se temelji na tome da je Komisija prekršila tužiteljeva prava obrane i načelo nediskriminacije i proporcionalnosti primijenivši različite dokazne standarde na različite prijevoznike.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija prekršila Smjernice o utvrđivanju novčanih kazni (1) i načelo proporcionalnosti uključivši u relevantnu vrijednost prodaje korištenu kao osnovu za izračun novčane kazne, prihode izvedene iz elemenata cijene za usluge zračnog prijevoza tereta koji nisu povezani s povredom iz pobijane odluke.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija prekršila Smjernice o utvrđivanju novčanih kazni iz 2006. i načelo legitimnih očekivanja uključivši u relevantnu vrijednost prodaje korištenu kao osnovu za izračun novčane kazne prihode izvedene iz elemenata cijene za usluge zračnog prijevoza tereta na dolaznim rutama između država EGP-a i trećih zemalja.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija prekršila načelo proporcionalnosti ograničivši na 15 % smanjenje novčane kazne odobreno tužitelju na temelju regulatornog okvira.

10.

Deseti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija prekršila načela nediskriminacije i proporcionalnosti, kao i tužiteljeva prava obrane kad tužitelju nije odobrila 10 % smanjenja novčane kazne zbog ograničenog sudjelovanja u povredi, a odobrila je takvo smanjenje drugim adresatima pobijane odluke i Odluke iz 2010. koji su u objektivno sličnom položaju kao i tužitelj.

11.

Jedanaesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da bi se Opći sud trebao temeljiti na neograničenoj nadležnosti i znatno smanjiti novčanu kaznu.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/62

—

poništi, u cijelosti ili djelomično, Komisijinu Odluku C (2017) 1742 final od 17. ožujka 2017. o postupku na temelju članka 101. UFEU-a, članka 53. Sporazuma o EGP-u i članka 8. Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu (predmet AT.39258 – zračni teretni prijevoz);

—

usto ili podredno, primjenom svoje neograničene nadležnosti ukine novčanu kaznu određenu tužitelju pobijanom odlukom, odnosno smanji njenu visinu; i

—

naloži Komisiji snošenje tužiteljevih troškova nastalih u ovom postupku.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili počinila bitnu povredu postupka donošenjem odluke o povredi koja se temelji na dvije nedosljedne ocjene relevantnih činjenica i prava i koja je s tim u skladu nekoherentna, nespojiva s načelom pravne sigurnosti te može dovesti do zabune u pravnom poretku EU-a.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija povrijedila svoju obvezu iz članka 266. UFEU-a donošenjem mjere u svrhu ispravljanja osnovnih pogrešaka navedenih u presudi Općeg suda u predmetu, jer je ponovnim donošenjem odluke protiv tužitelja T-48/11 preuzela, a ne ispravila te pogreške.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili počinila bitnu povredu postupka jer nije navela odgovarajuće razloge za izricanje novčane kazne tužitelju. Prema tužiteljevom mišljenju, novčana je kazna određena na temelju utvrđenja povrede koja nisu bila uključena u dotičnu mjeru i koja su bila nedosljedna s utvrđenjima sadržanima u dotičnoj mjeri. Tužitelja usto, ili podredno, ističe da je Komisijin pristup u tom pogledu premašio njenu nadležnost.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija nije bila nadležna za primjenu članka 101. UFEU-a odnosno članka 53. Sporazuma o EGP-u na navodna ograničenja tržišnog natjecanja u pogledu pružanja usluga zračnog teretnog prijevoza na dolaznim rutama u EU/EGP. Tužitelj nadalje ističe da takva ograničenja nisu obuhvaćena teritorijalnim područjem primjene članka 101. UFEU-a i/ili članka 53. EGP-a.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno primijenila članak 101. UFEU-a/članak 53. Sporazuma o EGP-u na usklađivanje dodataka za usluge zračnog teretnog prijevoza u određene zemlje ili iz njih zbog primjenjivih pravnih i regulatornih sustava i njihovih praktičnih učinaka, te je smanjenje kazne koje je u tom pogledu provedeno bilo proizvoljno i neodgovarajuće. Tužitelj nadalje ističe da u svakom slučaju razmatranje Komisije u odnosu na određene nadležnosti očito nije odgovarajuće.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno zaključila da je tužitelj sudjelovao u povredi u pogledu (ne)plaćanja provizije za dodatke.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno utvrdila „vrijednost prodaje” u svrhu određivanja novčanih kazni u odluci. Prema tužiteljevu mišljenju, trebala je utvrditi da je jedini relevantni prihod onaj vezan za dodatke i trebala je isključiti promet vezan za dolazne usluge u EU-u ili EGP-u.

8.

Osmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno utvrdila da je tužitelj bio deveti kandidat za pokajnički program, te je prema tome imao pravo na smanjenje novčane kazne od 10 %, iako je tužitelj zapravo bio prvi kandidat za pokajnički program nakon kandidata za imunitet i iako je njegov doprinos bio značajan.

9.

Deveti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija pogrešno ocijenila datum na koji je počela tužiteljeva povreda. Prema tužiteljevom mišljenju, datum je bio listopad 2001., a raniji datum nije u dovoljnoj mjeri potkrijepljen dokazima.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/63

—

poništi članak 1. Komisijine Odluke C (2017) 1742 final od 17. ožujka 2017. o postupku na temelju članka 101. UFEU-a, članka 53. Sporazuma o EGP-u i članka 8. Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu (predmet AT.39258 – zračni teretni prijevoz);

—

naloži Komisiji snošenje troškova, uključujući troškove tužiteljâ.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da pobijana odluka nije valjano obrazložena jer se u njenoj izreci i obrazloženju nedvosmisleno ne navodi teritorijalni opseg povrede.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da se pobijanom odlukom krši članak 11. Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu jer se temelji na kontaktima među konkurentima koji su ostvareni u Švicarskoj i koji su pretežito utjecali na zračni teretni prijevoz između Švicarske i trećih zemalja.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da se pobijanom odlukom krši načelo zabrane retroaktivne primjene zakona jer se temelji na kontaktima koji su utjecali samo na rute izvan EGP-a ostvarenima prije stupanja na snagu Uredbe br. 1/2003 (1).

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da se pobijanom odlukom krši članak 101. UFEU-a, članak 53. Sporazuma o EGP-u i članak 8. Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu jer se njome bez odgovarajuće analize kontakti ostvareni izvan EGP-a, kao i oni koji se odnose na WOW alliance (udruženje Japan Airlines Cargoa, Lufthansa Cargoa, SAS Cargoa i Singapore Airlines Cargoa) i kontakti koji se odnose na naplatu provizije na dodatke opisuju kao dijelovi iste jedinstvene i trajne povrede, s kontaktima između konkurenata ostvarenima na razini sjedišta.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da se pobijanom odlukom krše članak 101. UFEU-a i članak 53. Sporazuma o EGP-u jer počiva na tome da su kontakti između konkurenata ostvareni izvan EGP-a povrede članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u. Prema mišljenju tužiteljâ, sporazumi ili usklađena djelovanja u pogledu dolaznih teretnih prijevoza u EGP ne ograničuju tržišno natjecanje unutar EGP-a, niti utječu na trgovinu između država članica. Štoviše, kako tvrde tužitelji, pobijana odluka primjenjuje pogrešni pravni standard u analizi sprečava li vladina intervencija u više relevantnih država primjenu članka 101. UFEU-a i članka 53. Sporazuma o EGP-u.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/64

—

poništi utvrđenja svih povreda koje su navedene u članku 1. stavcima 1. do 4. Odluke Komisije C(2017) 1742 final od 17. ožujka 2017. o postupku primjene članka 101. UFEU-a, članka 53. Sporazuma o EGP-u i članka 8. Sporazuma o zračnom prometu između Europske zajednice i Švicarske konfederacije (predmet AT.39258 – Airfreight) u dijelu u kojem se odnose na tužitelja;

—

poništi članak 3. pobijane odluke u dijelu u kojem je tužitelju određena novčana kazna u visini od 57 120 000 eura ili, podredno, snizi iznos te kazne, i

—

naloži Komisiji plaćanje tužiteljevih troškova nastalih povodom ove tužbe.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i/ili nije primijenila prikladan standard dokazivanja time što je tužitelja navela u članku 1. stavku 1. i članku 1. stavku 4. izreke pobijane odluke i time što je utvrdila da je tužitelj sudjelovao u jedinstvenoj i trajnoj povredi.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na da je usvajanjem nove odluke protiv tužitelja kojom je utvrdila da je počinio još jednu povredu, Komisija povrijedila članak 25. Uredbe 1/2003 i načela pravne sigurnosti, pravde i dobrog sudovanja.

3.

Treći tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija nije primijenila odgovarajući dokazni standard kod utvrđivanja da je tužitelj odgovoran za sudjelovanje u jedinstvenoj i trajnoj povredi.

4.

Četvrti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija nije prikladno obrazložila svoje utvrđenje da je tužitelj sudjelovao u navodnoj jedinstvenoj i trajnoj povredi.

5.

Peti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija pogriješila pozvavši se na tužiteljeve djelatnosti u reguliranim nadležnostima treće zemlje kao dokaz sudjelovanja u navodnoj jedinstvenoj i trajnoj povredi te o tome propustila dati obrazloženje.

6.

Šesti tužbeni razlog, koji se temelji na tome da Komisija nije imala nadležnost primijeniti člana 101. UFEU-a na dolazne letove, tj.na zračni teretni prijevoz iz trećih zemalja u Europu.

7.

Sedmi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija pogriješila pri izračunu novčane kazne određene tužitelju.

24.7.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 239/65

—

poništi, u dijelu u kojem se odnosi na tužitelje, Komisijinu Odluku C (2017) 1742 final od 17. ožujka 2017. o postupku na temelju članka 101. UFEU-a, članka 53. Sporazuma o EGP-u i članka 8. Sporazuma između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o zračnom prometu (predmet AT.39258 – zračni teretni prijevoz);

—

usto, ili podredno, smanji visinu novčanih kazni određenih tužiteljima; i

—

naloži tuženiku snošenje troškova postupka.

1.

Prvi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogreške koje se tiču činjenica i prava jer je pogrešno protumačila dokaze protiv tužiteljâ, pogrešno primijenila članak 101. UFEU-a, članak 53. Sporazuma o EGP-u i članak 8. Sporazuma sa Švicarskom, te da nije navela odgovarajuće obrazloženje kad je tužitelje proglasila odgovornima za povredu vezanu za dodatak za sigurnost i neplaćanje provizije.

2.

Drugi tužbeni razlog, koji se temelji na tome da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče činjenica i prava jer je pogrešno protumačila dokaze protiv tužiteljâ, pogrešno primijenila relevantne odredbe i jer nije navela odgovarajuće obrazloženje kad je utvrdila da su tužitelji sudjelovali u povredi koja se odnosi na dodatak za gorivo.