Službeni list L 56/2015

27.2.2015

Službeni list Europske unije

L 56/12

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/309

оd 26. veljače 2015.

o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene kalifornijske pastrve podrijetlom iz Turske

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 597/2009 od 11. lipnja 2009. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (1) (Osnovna uredba), a posebno njezin članak 15.,

budući da:

A. POSTUPAK

1. Privremene mjere

(1)	Europska komisija (dalje u tekstu: „Komisija”) Provedbenom uredbom (EU) br. 1195/2014 (2) („Privremena uredba”) uvela je privremenu kompenzacijsku pristojbu na uvoz određene kalifornijske pastrve podrijetlom iz Turske.

(2)

Komisija je pokrenula ispitni postupak nakon što je Dansko udruženje za akvakulturu („podnositelj pritužbe”) 3. siječnja 2014. uložilo pritužbu u ime proizvođača koji predstavljaju više od 25 % ukupne proizvodnje određene kalifornijske pastrve u Uniji putem obavijesti objavljene u Službenom listu Europske unije („Obavijest o pokretanju postupka”) (3). Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 1. Privremene uredbe, na obavijest o pokretanju postupka primijenjen je ispravak objavljen u Službenom listu Europske unije4. rujna 2014. („ispravak”) (4).

2. Razdoblje ispitnog postupka i razmatrano razdoblje

(3)

Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 23. Privremene uredbe, ispitnim postupkom u vezi sa subvencijom i štetom obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2013. („razdoblje ispitnog postupka”). Ispitivanjem kretanja važnih za ocjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2010. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

3. Daljnji postupak

(4)	Nakon objave bitnih činjenica i zaključaka na temelju kojih je uvedena privremena kompenzacijska pristojba („privremena objava”) nekoliko zainteresiranih strana dostavilo je pisane podneske u pogledu privremenih nalaza. Stranama koje su to zatražile omogućeno je da budu saslušane.

(5)

Udruženje egejskih izvoznika („AEA”) zatražilo je saslušanje sa službenikom za saslušanje Glavne uprave za trgovinu („službenik za saslušanje”). Saslušanje je održano 26. studenoga 2014. Tijekom saslušanja raspravljalo se o navodnoj promjeni opsega proizvoda na temelju ispravka, uključenju dimljene kalifornijske pastrve u opseg proizvoda i izračunu reprezentativnosti. Drugi sastanak sa službenikom za saslušanje održan je 8. siječnja 2015. Uz pitanja o kojima se raspravljalo na saslušanju od 26. studenoga 2014., raspravljalo se i o metodologiji primijenjenoj na analizu štete i predloženom pristupu u pogledu preuzimanja obveza.

(6)	Razmotrene su pisane i usmene primjedbe zainteresiranih strana te su, prema potrebi, u skladu s tim izmijenjeni privremeni nalazi.

(7)

Komisija je obavijestila sve strane o bitnim činjenicama i zaključcima na temelju kojih je namjeravala uvesti konačnu kompenzacijsku pristojbu na uvoz kalifornijske pastrve podrijetlom iz Turske i konačno naplatiti iznose osigurane privremenom pristojbom („završna objava”). Svim stranama dano je razdoblje unutar kojega su se mogle očitovati o konačnoj objavi.

(8)	Primjedbe koje su dostavile zainteresirane strane razmotrene su i prema potrebi uzete u obzir.

4. Uzorkovanje

(9)

Nakon privremene objave, AEA je uputio na ispravak Obavijesti o pokretanju postupka naveden u uvodnoj izjavi 2. i tvrdio da je Komisija ispravkom proširila definiciju proizvoda. Zbog navodnog proširenja nije se moglo isključiti da se neki turski izvoznici ne jave pri pokretanju i ne ispune obrazac za odabir uzoraka. Stoga uzorak proizvođača izvoznika možda više nije reprezentativan. Nakon konačne objave ista je strana ponovila svoje primjedbe bez pružanja daljnjih dokaza ili objašnjenja.

(10)

Osamnaest grupacija proizvođača izvoznika iz Turske dostavilo je zatražene podatke i pristalo da ih se uključi u uzorak. Ukupne prijavljene količine izvoza tih društava u Uniju tijekom 2013. čine ukupan izvoz iz Turske u Uniju, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 14. Privremene uredbe. Kako je spomenuto u uvodnoj izjavi 15. Privremene uredbe, u skladu s člankom 27. stavkom 1. Osnovne uredbe, Komisija je odabrala uzorak od četiri skupine proizvođača izvoznika na temelju najveće reprezentativne količine izvoza u Uniju. Uzorak čini 64 % izvoza predmetnog proizvoda u Uniju. Stoga je uzorak reprezentativan te su tvrdnje strane u tom pogledu odbačene.

(11)	Budući da nije bilo daljnjih primjedbi u vezi s uzorkovanjem, potvrđuju se uvodne izjave 9. do 17. Privremene uredbe.

5. Individualno ispitivanje

(12)	Jedanaest društava ili grupacija društava zatražilo je pojedinačno ispitivanje u skladu s člankom 27. stavkom 3. Osnovne uredbe.

(13)	Komisija je te zahtjeve odbacila jer je broj proizvođača izvoznika toliko velik da bi pojedinačna ispitivanja bila bespotrebno opterećenje te bi spriječila pravovremen dovršetak ispitnog postupka.

B. PREDMETNI PROIZVOD I ISTOVJETNI PROIZVOD

(14)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 24. Privremene uredbe, predmetni proizvod jest kalifornijska pastrva (Oncorhynchus mykiss):

—	živa, pojedinačne mase 1,2 kg ili manje, ili

—

svježa, rashlađena, smrznuta i/ili dimljena:

—	u obliku cijele ribe (s glavom), bez škrga ili s njima, bez utrobe ili s njom, pojedinačne mase 1,2 kg ili manje, ili

—	bez glave, bez škrga ili s njima, bez utrobe ili s njom, pojedinačne mase 1 kg ili manje, ili

—	u obliku fileta pojedinačne mase 400 g ili manje,

podrijetlom iz Turske i trenutačno razvrstana u oznake KN ex 0301 91 90, ex 0302 11 80, ex 0303 14 90, ex 0304 42 90, ex 0304 82 90 i ex 0305 43 00 („predmetni proizvod”).

(15)

Nakon privremene objave, te kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 9., jedna je zainteresirana strana tvrdila da je Komisija proširila opseg proizvoda iz ispitnog postupka na temelju ispravka, što je navodno potvrđeno člankom 1. stavkom 1. Privremene uredbe. Ta je strana tvrdila da je takvo proširenje opsega proizvoda nezakonito. Nadalje, tvrdili su da se o navodnom proširenju opsega proizvoda trebalo posavjetovati sa zainteresiranim stranama. Nakon konačne objave ista je strana ponovila svoje primjedbe bez pružanja daljnjih dokaza ili objašnjenja.

(16)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 25. Privremene uredbe, ispravak nije utjecao na opseg proizvoda, nego je bio isključivo za uredničke potrebe. Stoga je kalifornijska pastrva u veličini porcije od samog početka bila obuhvaćena opsegom proizvoda u svim načinima obrade. Tijekom ispitnog postupka postalo je očito da je opis različitih načina obrade proizvoda unutar opsega proizvoda nejasan i da postoje neke nedosljednosti među različitim jezičnim verzijama objavljenima u Službenom listu Europske unije koje je potrebno objasniti. Na primjer, doslovno tumačenje opsega proizvoda podrazumijevalo bi da se živoj ribi odstranjuje utroba. Međutim, čini se da su sve zainteresirane strane od kojih se zahtijevalo da popune odgovarajuće upitnike prijavile sve vrste proizvoda unatoč administrativnim pogreškama i stoga je zaključeno da doista postoji opće razumijevanje da su sve vrste bile uključene u opseg proizvoda od pokretanja trenutačnog postupka. Zainteresirane strane odmah su e-poštom obaviještene o objavi ispravka, ali nijedna nije dostavila nikakve primjedbe ni tvrdila da su prekršena njezina prava na obranu. Osim toga, proizvođači izvoznici Komisiji su tijekom ispitnog postupka prijavili sve načine obrade proizvoda obuhvaćene definicijom proizvoda. Stoga su tvrdnje strane u tom pogledu odbačene.

(17)

Dvije zainteresirane strane ponovile su da je potrebno isključiti dimljenu pastrvu iz opsega proizvoda. Osporile su zaključak Komisije iz uvodne izjave 29. Privremene uredbe da različiti načini obrade („živa”, „rashlađena”, „smrznuta” ili „dimljena”) obuhvaćeni definicijom predmetnog proizvoda imaju ista osnovna fizička, tehnička i kemijska svojstva te su ponovno uputila na dva prethodna antidampinška ispitna postupka za druge riblje proizvode (velika kalifornijska pastrva i losos) iz 2004. (5) i 2005. (6), u kojima dimljeni proizvodi nisu bili uključeni u opseg proizvoda. Strane su dostavile informacije o učincima procesa dimljenja kojim su navodno promijenjena gore navedena svojstva. Nadalje, ponovile su da bi se struktura troškova za dimljene filete znatno razlikovala od strukture troškova za druge načine pripreme te da postupak proizvodnje dimljenih fileta obuhvaća znatne troškove dimljenja.

(18)

Nakon konačne objave AEA je tvrdio da Komisija nije objasnila koja se osnovna fizička, tehnička i kemijska svojstva dimljene pastrve i pastrve koja nije dimljena smatraju sličnima. AEA je nadalje tvrdio da su dostavili dokaze iz kojih je vidljivo da dimljena pastrva, primjerice ima drukčiju kemijsku strukturu, senzorna svojstva i hranjivu vrijednost od pastrve koja nije dimljena.

(19)

Unatoč učincima postupka dimljenja, Komisija je smatrala da su glavna osnovna svojstva navedena u uvodnoj izjavi 29. Privremene uredbe ostala slična te nije obrazložila isključenje dimljenih proizvoda iz opsega proizvoda. Suprotno onome što je tvrdio AEA, proizvod, tj. pastrva u različitim načinima obrade namijenjenima prehrani ljudi, zadržava svoja svojstva i osnovne kemijske i hranjive vrijednosti i kad je dimljena. Podacima o učincima postupka dimljenja koje su strane dostavile ne dokazuje se da bi se gore navedena osnovna svojstva bitno promijenila u postupku dimljenja. O tom pitanju raspravljalo se i sa službenikom za saslušanje na saslušanjima iz uvodne izjave 5. Nadalje, sve kategorije predmetnog proizvoda, uključujući dimljenu pastrvu, obuhvaćene su poglavljem 3. Kombinirane nomenklature (7) te ih se jasno razlikuje od načina obrade ribe koji su obuhvaćeni poglavljem 16. te nomenklature. U pogledu različitih struktura troškova predmetne strane nisu dodatno potkrijepile svoju tvrdnju. Nadalje, kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 30. Privremene uredbe, ispitnim se postupkom utvrdilo da je struktura troškova dimljenih fileta zaista slična strukturi troškova drugih načina pripreme. Glavni element troška, koji čini više od 50 % ukupnog troška svakog načina obrade, bila je cijena uzgoja, koja se načelno sastoji od cijene hrane (riblje brašno i riblje ulje), troška energije i troška ikre ili mladih jedinki. U svakom slučaju, u skladu s uvodnim izjavama 112. i 113. Privremene uredbe izvršen je izračun obaranja cijena usporedbom cijena prema vrsti proizvoda. Na kraju, kako je već objašnjeno u uvodnoj izjavi 31. Privremene uredbe, u prethodnim ispitnim postupcima nije utvrđeno ni izričito zaključeno da je dimljene proizvode potrebno isključiti iz opsega proizvoda. Stoga su tvrdnje iznesene u tom pogledu odbačene.

(20)	Nakon konačne objave AEA i turska vlada ponovili su da bi se uključenje dimljene pastrve u opseg proizvoda iz trenutačnog ispitnog postupka kosilo s prethodnom praksom te da Komisija nije dovoljno objasnila navodno odstupanje od prethodne prakse.

(21)

Na kraju, kako je već objašnjeno u uvodnoj izjavi 31. Privremene uredbe, u prethodnim ispitnim postupcima nije utvrđeno ni izričito zaključeno da je dimljene proizvode potrebno isključiti iz opsega proizvoda. Naime, budući da dimljeni proizvodi nisu bili obuhvaćeni pritužbama u prethodnim ispitnim postupcima, Komisija nije ispitala mogućnost jesu li se mogli uključiti u te ispitne postupke pod pretpostavkom da bi bili obuhvaćeni pritužbom. Stoga tvrdnja da se trenutačnim ispitnim postupkom odstupa od prethodne prakse nije točna i zbog toga se odbacuje.

(22)	Budući da nije bilo daljnjih primjedbi u vezi s predmetnim proizvodom ili istovjetnim proizvodom, potvrđuju se uvodne izjave 24. do 32. Privremene uredbe.

C. SUBVENCIJA

1. Državna potpora za ulaganja u sektor akvakulture

(23)	Budući da nije bilo primjedbi u pogledu državne potpore za ulaganja, potvrđuju se uvodne izjave 38. do 49. Privremene uredbe.

2. Izravne i neizravne subvencije za proizvođače pastrve

(24)

Nakon privremene objave jedan proizvođač izvoznik u uzorku i turska vlada doveli su u pitanje Komisijinu metodu izračuna prosječnog iznosa neizravne subvencije uzimanjem u obzir samo proizvodnju pastrve za koju se primaju izravna plaćanja. Od Komisije su zatražili da upotrijebi iznose za ukupnu proizvodnju slatkovodne pastrve koje je u rujnu 2014. objavio zavod za statistiku Turske (8). Nakon konačne objave obje su strane ponovile svoju tvrdnju. Komisija smatra da su podaci o ukupnoj proizvodnji slatkovodne pastrve u Turskoj dostavljeni tijekom ispitnog postupka pouzdani, unatoč tome što su dostavljeni nakon posjeta radi provjere, te je stoga tu tvrdnju prihvatila.

(25)

Stoga je prosječan iznos neizravne subvencije izračunan s obzirom na kupnje dvaju proizvođača izvoznika u uzorku od nepovezanih dobavljača s 0,60 TRY izmijenjen na 0,51 TRY po kg na osnovi ekvivalenta cijele ribe, na temelju sljedećeg izračuna:

—	ukupan iznos dodijeljene subvencije na razini zemlje kako je naveden u odgovoru turske vlade na upitnik,

—	umanjen za iznos izravnih subvencija koje su primili proizvođači izvoznici u uzorku (Özpekler, Kilic, GMS),

—	umanjen za 0,2 % naknade prenesene na sindikate kao zakonski preduvjet za primanje izravne subvencije.

Taj je iznos zatim podijeljen iznosom ukupne proizvodnje slatkovodne pastrve i umanjen za iznos proizvodnje pastrve proizvođača izvoznika u uzorku (Özpekler, Kilic, GMS), kako se navodi u odgovoru turske vlade na upitnik.

(26)

Stoga se prosječan iznos subvencije po kg izračunan na osnovi ekvivalenta cijele ribe za proizvođače izvoznike u uzorku temeljio na iznosu izravnih subvencija primljenih za uzgoj i prosječnom iznosu subvencije koju dodjeljuje turska vlada, tj. 0,51 TRY po kg, izračunano na osnovi ekvivalenta cijele ribe, za kupnju od eventualnih nepovezanih dobavljača. Ukupna korist bila je, dakle, izražena kao postotak vrijednosti CIF.

(27)	Nakon privremene objave jedan je proizvođač izvoznik u uzorku predložio malu izmjenu metode izračuna u pogledu iznosa subvencije kupljenih sirovina od drugog proizvođača izvoznika u uzorku. Komisija je prihvatila taj prijedlog i s tim u skladu ažurirala tablicu u nastavku u uvodnoj izjavi 33.

(28)

Nakon privremene objave i potom konačne objave dva proizvođača izvoznika u uzorku tvrdila su da je Komisija primijenila kompenzacijske mjere na iznos izravnih subvencija koji im je isplaćen, ali ne i na stvarnu korist. Međutim, primljeni bi iznosi činili oporezivu dobit. Stopu poreza na dobit od 20 % koja se primjenjuje u Turskoj stoga bi trebalo odbiti od ukupnog primljenog iznosa izravnih subvencija. Na temelju članka 7. stavka 1. točke (a) Osnovne uredbe može se zaključiti da bi „naknadu za podnošenje zahtjeva ili druge nastale troškove potrebne radi kvalifikacije ili dobivanja subvencije” trebalo odbiti od iznosa koristi. Proizvođači izvoznici smatrali su da je plaćanje primjenjivog poreza na dobit preduvjet za primanje sredstava koja im se isplaćuju te bi ga stoga trebalo smatrati „drugim nastalim troškom potrebnim radi kvalifikacije ili dobivanja subvencije”.

(29)

Komisija je tu tvrdnju odbacila. U Osnovnoj uredbi nema pravne osnove za primjenu predložene metode. Porezi se ne mogu smatrati troškom iz članka 7. stavka 1. točke (a) Osnovne uredbe. Plaćanje poreza na dobit predviđeno je turskim poreznim zakonom koji se primjenjuje na sva trgovačka društva neovisno o tome primaju li subvencije. Suprotno mišljenju proizvođača izvoznika, preduvjet za primanje sredstava nije plaćanje poreza na dobit, nego stvarni uzgoj predmetnog proizvoda.

(30)

Nakon privremene objave i potom konačne objave dva proizvođača izvoznika u uzorku tvrdila su da su morala dugo čekati na isplatu subvencija te da su u međuvremenu imala znatne financijske izdatke. Od Komisije stoga očekuju da iznos koristi prilagodi na nižu vrijednost kako bi odražavao te troškove financiranja. U tom smislu, proizvođači izvoznici u uzorku upućuju na uvodnu izjavu 42. Privremene uredbe kojom Komisija utvrđuje korist na temelju oslobođenja od poreza na dodanu vrijednost (PDV) za kupljene strojeve i tu je korist kvantificirala kao „kamatu koja se plaća komercijalnoj banci za razdoblje do povrata PDV-a”.

(31)

Ta je tvrdnja neutemeljena. Naime, nadležna administrativna tijela moraju uspostaviti potrebne postupke i mehanizme nadzora kako bi upravljale tako velikim programom subvencija. Stoga je uobičajeno da u okviru takvih programa za koji uvjete ispunjuje veliki broj uzgajivača u sektoru akvakulture u Turskoj prijenos subvencija potraje neko vrijeme. Usporedba s uvodnom izjavom 42. Privremene uredbe navodi na pogrešne zaključke. Korist od oslobođenja od PDV-a koja je u njoj opisana jest program subvencija koji je predvidjela turska vlada, a moguće troškove financiranja čine uobičajeni popratni troškovi čiju naknadu turska vlada nije predvidjela.

(32)	Budući da nije bilo daljnjih primjedbi u vezi s izravnim i neizravnim subvencijama za proizvođače potvrđuju se uvodne izjave 50. do 64. Privremene uredbe.

(33)

Uzimajući u obzir primjedbe zainteresiranih strana nakon privremene objave, marže izravnih i neizravnih subvencija iznose kako slijedi:

Izravne i neizravne subvencije
Naziv društva	Marža subvencije
GMS	6,9 %
Kilic	9,5 %
Özpekler	6,4 %
Ternaeben	8,0 %

3. Subvencionirani zajmovi

(34)	Nakon privremene objave i potom konačne objave jedan je proizvođač izvoznik u uzorku tvrdio da je Komisija zajam smatrala subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere, iako je bio namijenjen ulaganju koje nije povezano s predmetnim proizvodom.

(35)

Komisija je tu tvrdnju odbacila. Tijekom ispitnog postupka utvrđeno je da je proizvođač izvoznik kalifornijske pastrve primio takav zajam protiv kojeg se mogu uvesti kompenzacijske mjere jer je specifičan za sektor akvakulture. Smatralo se nevažnim što predmetni program nije specifičan za pravni subjekt koji proizvodi proizvod iz ispitnog postupka ako je sam program specifičan, a njegove se koristi mogu povezati s proizvodnjom predmetnog proizvoda. Potonje jest slučaj jer su se subvencioniranim zajmom smanjili ukupni troškovi financiranja proizvođača, od čega je i predmetni proizvod ostvario korist. Nije dostavljen nikakav dokaz o tome da su predmetni proizvođači izvoznici financijskim sredstvima upravljali tako da na ukupni trošak financiranja društva ne utječe dodjela zajma.

(36)	Nakon privremene objave još je jedan proizvođač izvoznik u uzorku tvrdio da Komisija nije točno raspodijelila korist subvencioniranog zajma između dva različita pravna subjekta u istoj skupini, u kojoj samo jedan pravni subjekt proizvodi predmetni proizvod.

(37)	Komisija je prihvatila tu tvrdnju i raspodijelila korist na temelju prometa tih pravnih subjekata. Korist pripisana predmetnom proizvodu gotovo je jednaka nuli te je stoga ne bi trebalo uzimati u obzir u ukupnom iznosu subvencioniranja.

(38)

Nakon privremene objave i potom konačne objave, u pogledu zajmova protiv kojih su uvedene kompenzacijske mjere, jedan je proizvođač izvoznik u uzorku doveo u pitanje Komisijin izračun koeficijenta obrtaja koji je upotrijebljen pri raspodjeli koristi izvozu predmetnog proizvoda u Uniju. Tvrdio je da iznos izvozne prodaje predmetnog proizvoda treba podijeliti ukupnim prometom društva, uključujući prodaju pastrve i drugih proizvoda koji se prodaju na domaćem tržištu i izvoze u EU kako bi se izračunao koeficijent obrtaja radi određivanja iznosa subvencioniranih zajmova.

(39)	Komisija je tu tvrdnju prihvatila. Međutim, unatoč toj novoj metodi, marže subvencioniranih zajmova ostale su iste.

(40)	Budući da nije bilo daljnjih primjedbi u vezi sa subvencioniranim zajmovima, potvrđuju se uvodne izjave 65. do 81. Privremene uredbe.

(41)

Uzimajući u obzir primjedbe zainteresiranih strana nakon privremene objave, marže subvencioniranih zajmova iznose kako slijedi:

Povlašteni zajmovi
Naziv društva	Marža subvencije
Özpekler	0,3 %

4. Skupine poljoprivrednih suosiguravatelja i stope potpore za premije

(42)	Budući da nije bilo primjedbi u vezi sa skupinama poljoprivrednih suosiguravatelja i stopama potpore za premije, potvrđuju se uvodne izjave 82. do 90. Privremene uredbe.

5. Subvencije za konzultantske usluge

(43)	S obzirom na to da nije bilo primjedbi u vezi sa subvencijama za konzultantske usluge, potvrđuje se uvodna izjava 91. Privremene uredbe.

6. Subvencije za gorivo i odlaganje ribarskih plovila

(44)	S obzirom na to da nije bilo primjedbi u vezi sa subvencijama za gorivo i odlaganje ribarskih plovila, potvrđuje se uvodna izjava 92. Privremene uredbe.

7. Izračun ukupnih marži subvencija

(45)	Nakon privremene objave dva društva u uzorku istaknula su administrativnu pogrešku pri zaokruživanju iznosa u izračunu ukupnih marži subvencija. Komisija je tu tvrdnju prihvatila i s tim u skladu ažurirala tablicu u nastavku.

(46)	Budući da nije bilo primjedbi u pogledu metode izračuna ukupnih marži subvencija, potvrđuju se metode navedene u uvodnim izjavama 93. do 98. Privremene uredbe.

(47)

Uzimajući u obzir primjedbe zainteresiranih strana, konačne marže subvencija koje se primjenjuju na neto cijenu franko granica Unije, neocarinjeno, iznose kako slijedi:

Naziv društva	Marža subvencije
GMS	6,9 %
Kilic	9,5 %
Özpekler	6,7 %
Ternaeben	8,0 %
Ponderirani prosjek uzorka	7,6 %
Marža subvencije na razini zemlje	9,5 %

D. ŠTETA

1. Definicija industrije Unije i proizvodnje Unije

(48)

Nakon privremene objave jedna je zainteresirana strana tvrdila da je Komisija iz ukupne proizvodnje Unije isključila podatke proizvođača iz Unije koji prerađuju živu ribu kupljenu od drugih proizvođača iz Unije. Tvrdili su da je industrija prerade ribe u Uniji zbog toga de facto bila isključena iz ispitnog postupka.

(49)

Nakon konačne objave ta je strana ponovila svoje primjedbe i dodala da je Komisija trebala izvršiti: i. integriranu analizu na temelju ukupne kombinirane proizvodnje uzgajivača i prerađivača u Uniji ili ii. analizu u dva koraka na temelju početne segmentirane analize štete u segmentu uzgajivača s jedne strane i segmentu prerađivača s druge strane i potom ih integrirati u analizu cjelokupne industrije. Tvrdilo se da bi potonje bilo u skladu sa sudskom praksom WTO-a u predmetu EZ – Salmon (9) te s prethodnom praksom Komisije (10). Međutim, ta strana nije dostavila nikakvu procjenu eventualnih učinaka alternativnih metoda na analizu štete. Na kraju, ista je zainteresirana strana tvrdila da metodologija nije usklađena s činjenicom da je uvoz namijenjen ponovnoj preradi uključen i u količinu uvoza i u količinu proizvodnje Unije.

(50)	Nakon konačne objave i turska je vlada tvrdila da bi podatke od proizvođača Unije koji prerađuju živu ribu kupljenu od drugih proizvođača Unije trebalo uključiti u ukupnu proizvodnju Unije.

(51)

Turska vlada dodala je da se količina proizvodnje koja je korištena za potrebe analize štete razlikuje od količine proizvodnje korištene za potrebe analize reprezentativnosti i da je stoga potencijalno netočna. Turska vlada ponovila je svoju primjedbu u pogledu navodnih nedostataka analize reprezentativnosti.

(52)

U trenutačni ispitni postupak uključeni su svi proizvođači žive, svježe, smrznute, filetirane i dimljene pastrve u Uniji. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 10. Privremene uredbe, uzorak proizvođača Unije obuhvaćao je različite korake i vrste proizvodnje (proizvodnja žive, svježe, smrznute, filetirane i dimljene pastrve) te se smatrao reprezentativnim za industriju Unije u cjelini. Gore navedena tvrdnja da je industrija prerade ribe de facto bila isključena iz analize stoga je odbačena kao netočna.

(53)

Nadalje, nije bilo dostupnih podataka koji bi Komisiji omogućili da izvrši segmentiranu analizu različitih koraka i vrsta proizvodnje. Osim toga, kako se napominje u uvodnoj izjavi 10. Privremene uredbe, industrija Unije izrazito je fragmentirana, s više od 700 malih i srednjih poduzeća, što je Komisiji onemogućilo prikupljanje podataka o različitim segmentima. Predložena segmentirana analiza stoga u ovom slučaju nije bila izvediva.

(54)

Na kraju, uvoz namijenjen ponovnoj preradi uključen je u iznos proizvodnje radi postizanja najbolje procjene količine proizvodnje. U svakom slučaju, uvoz predmetnog proizvoda (osim dimljene pastrve) namijenjen ponovnoj preradi činio je manje od 3 % ukupne proizvodnje Unije izračunane tom metodom i stoga alternativna metoda njegova isključenja iz iznosa proizvodnje Unije ne bi imala značajan učinak na taj pokazatelj štete.

(55)

Razlike u količinama proizvodnje izračunanima za potrebe analize reprezentativnosti i analize štete odraz su činjenice da su tijekom ispitnog postupka postale dostupne preciznije informacije, a analiza reprezentativnosti bila je utemeljena na razboritoj ocjeni dokaza prima facie koji su bili dostupni u vrijeme te analize. Komisija je odgovorila i na posebna pitanja turske vlade u pogledu analize reprezentativnosti pojedinačnom objavom poslanom 18. prosinca 2014. te tijekom saslušanja sa službenikom za saslušanje održanog 8. siječnja 2015. Stoga se odbacuje argument da su podaci o količini proizvodnje korišteni za potrebe analize štete potencijalno netočni zbog različitih izvora za analizu reprezentativnosti i analizu štete.

(56)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 123. Privremene uredbe, količina proizvodnje temeljila se na podacima Udruženja europskih proizvođača u akvakulturi (Federation of European Aquaculture Producers – „FEAP”) koji se prikupljaju na razini franko tvornica i odnose na izlovljenu živu ribu u svakoj državi članici. Udio uvoza namijenjen ponovnoj preradi dodan je količini proizvodnje žive ribe u Uniji na temelju podatka prikupljenih i provjerenih tijekom tog ispitnog postupka. Budući da se količina proizvodnje izračunava na osnovi ekvivalenta cijele ribe, nema razlike ako se izračunava za prvi oblik prodaje, tj. „živa”, ili posljednji mogući oblik prodaje, tj. „obrađena”. Dakle, da je količina prerađene ribe dodana količini žive ribe, kako je predložila zainteresirana strana, to bi za posljedicu imalo dvostruko računanje. Unatoč činjenici da se ukupna količina proizvodnje uglavnom temeljila na podacima o proizvodnji žive ribe kako bi se izbjeglo dvostruko računanje, primijenjenom metodom nisu se isključile druge vrste proizvodnje Unije (proizvodnja svježe, smrznute, filetirane i dimljene pastrve) i čimbenici štete odnose se na cjelokupnu industriju Unije, tj. živu ribu i daljnju preradu. Dakle, za razliku od onog što tvrdi ta strana, metodom određivanja ukupne količine proizvodnje Unije nije isključena industrija prerade pastrve. Stoga je taj argument odbačen.

(57)

U svakom slučaju, čak i da se prihvati metoda koju je predložila zainteresirana strana i da se podaci proizvođača Unije koji prerađuju živu ribu dodaju podacima proizvođača žive ribe u Uniji te da to uzrokuje precjenjivanje nekih pokazatelja štete kao što su količina proizvodnje, količina prodaje, proizvodni kapacitet i zapošljavanje, rezultat bi svejedno upućivao na ista kretanja u razmatranom razdoblju jer su količine koje je ostvarila prerađivačka industrija povezani s količinama proizvodnje žive ribe.

(58)	Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 99. i 100. Privremene uredbe.

2. Potrošnja u Uniji

(59)

Nakon privremene objave i kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 48., jedna zainteresirana strana tvrdila je da je Komisija isključila podatke proizvođača Unije koji prerađuju živu ribu kupljenu od drugih proizvođača žive ribe u Uniji i uključila samo količinu proizvodnje proizvođača Unije koji uvoze živu ribu radi daljnje prerade. Ta je strana tvrdila da je ukupna potrošnja u Uniji stoga podcijenjena. Nakon konačne objave ista je strana ponovila svoju primjedbu, a da je nije dodatno potkrijepila, osim hipotetskim primjerom povezanim s tržišnim udjelima, tvrdeći da je metoda Komisije za određivanje potrošnje u Uniji nelogična te da za posljedicu ima precijenjen tržišni udio turskog uvoza.

(60)

Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 52. i 56., industrija prerade ribe u Uniji ustvari nije bila isključena iz analize. Pa ipak, podaci o proizvodnji utvrđeni su na temelju količine žive ribe izračunane na osnovi ekvivalenta cijele ribe kako bi se izbjeglo dvostruko računanje. Isti bi se rezultat dobio da je ukupna količina proizvodnje utvrđena na temelju količine daljnje prerađene pastrve izražene u ekvivalentu cijele ribe. Međutim, da se količina prerađene ribe dodala količini žive ribe, kako je predložila zainteresirana strana, posljedica bi bila dvostruko računanje, čime bi se umjetno povećala ukupna količina proizvodnje i potrošnje u Uniji. Istodobno, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 57., ti bi pokazatelji svejedno upućivali na ista kretanja u razmatranom razdoblju. Stoga su ti argumenti odbačeni.

(61)	Navodni učinak na tržišni udio turskog uvoza ispitan je u uvodnoj izjavi 64.

(62)	Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 101. do 105. Privremene uredbe.

3. Uvoz iz predmetne zemlje

3.1. Količina i tržišni udio uvoza iz predmetne zemlje

(63)

Nakon konačne objave jedna zainteresirana strana tvrdila je da je Komisija isključila podatke proizvođača Unije koji prerađuju živu ribu kupljenu od drugih proizvođača žive ribe u Uniji i uključila samo količinu proizvodnje proizvođača Unije koji uvoze živu ribu radi daljnje prerade. Ta je strana tvrdila da se tom metodom precjenjuje tržišni udio turskog uvoza. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 59., strana ni na koji način nije potkrijepila tu tvrdnju, osim hipotetskim primjerom povezanim s tržišnim udjelima.

(64)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 60., podaci o proizvodnji utvrđeni su na temelju količine žive ribe izračunane na osnovi ekvivalenta cijele ribe kako bi se izbjeglo dvostruko računanje. Da se količina prerađene ribe dodala količini žive ribe, kako je predložila zainteresirana strana, posljedica bi bila dvostruko računanje, čime bi se umanjio tržišni udio turskog uvoza. Istodobno, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 57., ti bi pokazatelji svejedno upućivali na ista kretanja u razmatranom razdoblju. Stoga je taj argument odbačen.

(65)	Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 106. do 108. Privremene uredbe.

3.2. Cijene uvoza iz predmetne zemlje i obaranje cijena

(66)

Nakon privremene objave jedna je strana tvrdila da uvozne cijene iz Turske ne bi trebalo određivati na temelju prosječne vrijednosti, nego prema vrsti proizvoda jer bi sastav vrste proizvoda i ponder pojedinačnih vrsta u tom sastavu znatno utjecali na prosječnu cijenu. Nakon konačne objave ista je strana ponovila svoju primjedbu, ali je nije dodatno potkrijepila.

(67)

Smatra se primjerenim da se za potrebe utvrđivanja i ispitivanja općih kretanja pokazatelja štete povezanih s cijenama predmetnog proizvoda u razmatranom razdoblju, kako je predviđeno člankom 3. Osnovne uredbe, upotrebljava ponderirana prosječna uvozna cijena koja se odnosi na predmetni proizvod kako je definiran. Naime, detaljni podaci prikupljaju se samo za razmatrano razdoblje. Stoga podaci na razini vrste proizvoda nisu dostupni za cijelo razmatrano razdoblje. U svakom slučaju, ponderirana prosječna uvozna cijena omogućila bi ispitivanje kretanja koje je primjenjivo na predmetni proizvod. Činjenica da bi se kretanje navodno razlikovalo za određene vrste proizvoda ne može poništiti opće kretanje. Na kraju, cijena se ponderira kako bi se u obzir uzeo ponder svake vrste proizvoda u okviru različitih sastava.

(68)

S druge strane, za potrebe određivanja obaranja cijena tijekom razdoblja ispitnog postupka, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 112. i 113. Privremene uredbe, Komisija je doista upotrijebila ponderirane prosječne prodajne cijene po vrsti proizvoda proizvođača iz Unije u uzorku prema nepovezanim kupcima na tržištu Unije, prilagođene na razinu franko tvornica te ih je usporedila s odgovarajućim ponderiranim prosječnim cijenama po vrsti proizvoda za uvoz predmetnog proizvoda turskih proizvođača u uzorku koji surađuju prema prvom neovisnom kupcu na tržištu Unije, utvrđenima na osnovi CIF, uz odgovarajuće prilagodbe za carine i troškove nakon uvoza.

(69)	Argument je odbačen iz gore navedenih razloga.

(70)

Nakon privremene objave ista je strana dovela u pitanje činjenicu da Komisija nije izvršila nikakvu prilagodbu za trošak nakon uvoza. Komisija je zbog te tvrdnje dodatno analizirala dostupne podatke te su upotrijebljeni prosječni troškovi nakon uvoza koje je imao povezani uvoznik proizvođača izvoznika u uzorku.

(71)

Usporedba cijena napravljena je za svaku vrstu proizvoda za poslove na istoj razini trgovine, prema potrebi primjereno prilagođena, i nakon odbijanja rabata i popusta. Rezultat usporedbe izražen je kao postotak prometa proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka. S obzirom na prilagodbu prethodno opisanu u uvodnoj izjavi 70., ponderirana prosječna marža obaranja cijena za uvoz iz predmetne zemlje na tržištu Unije bila je između 2 % i 16 % (prosječna marža obaranja cijena bila je 6 %).

(72)	Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 109. do 111. i 114. do 117. Privremene odredbe.

4. Gospodarsko stanje industrije Unije

4.1. Opće napomene

(73)

Nakon privremene objave turska je vlada tvrdila da bi Komisija trebala dostaviti podatke o makroekonomskim pokazateljima štete izračunanima samo na razini proizvođača iz Unije u uzorku. Strana je ponovila svoju tvrdnju nakon konačne objave. Praksa je Komisije da se makroekonomski pokazatelji utvrđuju i analiziraju na razini Unije, a ne na razini proizvođača iz Unije u uzorku. Štoviše, smatra se da u pogledu makroekonomskih pokazatelja potpuni podaci o cjelokupnoj industriji Unije, koji obuhvaćaju podatke od društava u uzorku, bolje odražavaju stanje tijekom razmatranog razdoblja od podataka koji se odnose samo na dio industrije. Stoga je taj zahtjev odbačen.

(74)	Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 118. do 122. Privremene uredbe.

4.2. Makroekonomski pokazatelji

4.2.1. Proizvodnja, kapacitet proizvodnje i iskorištenost kapaciteta

(75)

(76)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 52., Komisija je analizirala cjelokupnu industriju Unije uključujući proizvođače žive, svježe, smrznute, filetirane i dimljene pastrve i, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 56. i 60., na ukupnu količinu proizvodnje u Uniji nije utjecala metoda koju je primijenila Komisija. Stoga je taj argument odbačen.

(77)	Turska vlada tvrdila je da su podaci FEAP-a obuhvaćali podatke samo za 13 država članica te da je zbog toga ukupna količina proizvodnje Unije podcijenjena.

(78)

Podaci FEAP-a zaista ne obuhvaćaju države članice čija je ukupna količina proizvodnje manja od 1 000 tona („ekvivalent cijele ribe”) godišnje, ali to, s obzirom na male količine, ne bi znatno utjecalo na utvrđena kretanja. Osim toga, ta strana nije pokazala nijedan mogući učinak uključivanja preostalih država članica u ukupne podatke. Stoga je taj argument odbačen.

(79)

Nakon konačne objave turska je vlada tvrdila da su iznosi proizvodnje za dvije države članice koje su isključene, Bugarsku i Rumunjsku, u 2011. u stvari bili veći od 1 000 tona. Međutim, podaci o količini proizvodnje koje je dostavila turska vlada u osnovi se odnose na proizvodnju velike pastrve koja nije predmetni proizvod u trenutačnom ispitnom postupku. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(80)

Nakon privremene objave jedna je zainteresirana strana tvrdila da je proizvodni kapacitet, kako je prikazan u uvodnoj izjavi 124. Privremene uredbe, netočan jer je izračunan na osnovi netočno utvrđene količine proizvodnje iz uvodne izjave 75. Osim toga, ta zainteresirana strana tvrdila je da se stopa iskorištenosti kapaciteta ne bi trebala temeljiti na podacima koje su dostavili proizvođači iz Unije u uzorku jer su u uzorku bili proizvođači iz Unije koji predstavljaju razne faze proizvodnje, npr. dimljenje, a količina proizvodnje navodno je obuhvaćala samo živu pastrvu. Nakon konačne objave ta je strana tvrdila da je korištena formula bila pogrešna jer se temeljila na prosječnoj stopi iskorištenosti kapaciteta proizvođača u uzorku, a trebalo je upotrijebiti podatke industrije žive ribe, s jedne strane, i prerađivačke industrije, s druge strane. Strana je dodala da nisu uključeni ni podaci za prerađivačku industriju koja kupuje živu pastrvu u Uniji, što je navodno znatno utjecalo na određivanje ukupnog proizvodnog kapaciteta u Uniji. Strana je na kraju dodala da se određivanje kapaciteta nikako ne bi trebalo temeljiti na formuli, nego na stvarnim podacima proizvođača iz Unije.

(81)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama 52., 56. i 60., Komisija nije isključila prerađivačku industriju u Uniji iz svoje analize i stoga je argument da je količina proizvodnje netočno izračunana odbačen. Nadalje, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 53., nije bilo dostupnih podataka koji bi Komisiji omogućili da izvede segmentiranu analizu s pomoću podataka o te dvije industrije. Iz istog razloga određenje kapaciteta nije se moglo temeljiti na stvarnim podacima za više od 700 malih i srednjih proizvođača iz Unije. Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 123. i 124. Privremene uredbe, stopa iskorištenosti kapaciteta koju je utvrdila Komisija dosljedna je s količinom proizvodnje Unije. Stoga su odbačeni i argumenti da je kapacitet određen na temelju nepotpunih podataka o ukupnoj proizvodnji i da se stopa iskorištenosti kapaciteta ne bi trebali temeljiti na podacima proizvođača iz Unije u uzorku. U svakom slučaju, čak i da je alternativna metoda za izračun količine proizvodnje koju je predložila zainteresirana strana prihvaćen i da su podaci prerađivačke industrije u Uniji koja kupuje živu pastrvu u Uniji dodani podacima proizvođača žive ribe iz Unije, što bi za posljedicu imalo dvostruko računanje objašnjeno u uvodnoj izjavi 56., razvoj stope iskorištenosti kapaciteta pratio bi ista kretanja u razmatranom razdoblju. Stoga je taj argument odbačen.

(82)	Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 123. do 128. Privremene uredbe.

4.2.2. Količina prodaje i tržišni udio

(83)

Nakon privremene objave i kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 9., jedna zainteresirana strana tvrdila je da je Komisija isključila podatke proizvođača iz Unije koji prerađuju živu ribu kupljenu od drugih proizvođača žive ribe u Uniji i uključila samo količinu proizvodnje proizvođača iz Unije koji uvoze živu ribu radi daljnje prerade. Ta je strana tvrdila da je dio prerađivačke industrije u Uniji isključen iz analize i da je stoga količina prodaje industrije Unije podcijenjena, a tržišni udio izračunan na toj osnovi netočan. Nakon konačne objave ista je strana ponovila svoje primjedbe i dodala da se Komisija trebala osloniti na alternativne metode opisane u uvodnoj izjavi 49., ali nije potkrijepila tvrdnju o njihovoj važnosti za ovaj nalaz.

(84)

Zbog razloga navedenih u uvodnim izjavama 52., 56. i 60., odbačen je argument da je količina proizvodnje netočno utvrđena i da dio industrije Unije nije uzet u obzir u analizi. U skladu s tim odbačen je i argument da su količina prodaje i tržišni udio netočno utvrđeni. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 53., segmentirana analiza nije bila izvediva i odbačena je. Međutim, prihvaćanje metode izračuna količine prodaje koju je predložila zainteresirana strana uzrokovalo bi dvostruko računanje i posljedično precjenjivanje količine prodaje i tržišnog udjela industrije Unije. Istodobno, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 57., ti bi pokazatelji svejedno ukazivali na ista kretanja u razmatranom razdoblju. Stoga je taj argument odbačen.

(85)	Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 129. i 133. Privremene uredbe.

4.2.3. Rast

(86)	Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuje se uvodna izjava 134. Privremene uredbe.

4.2.4. Zaposlenost i produktivnost

(87)

Nakon privremene objave i kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 9., jedna je strana tvrdila da je Komisija isključila podatke od proizvođača iz Unije koji prerađuju živu ribu koju su kupili od drugih proizvođača žive ribe iz Unije i da je zaposlenost stoga podcijenjena. Nakon konačne objave ta je strana tvrdila da je korištena formula bila pogrešna jer se temeljila na podacima o zaposlenosti za proizvođače u uzorku, a trebalo je upotrijebiti podatke za te dvije industrije. Strana je dalje tvrdila da nisu bili uključeni podaci prerađivača koji kupuju živu pastrvu u Uniji, što je navodno znatno utjecalo na određivanje ukupne zaposlenosti u Uniji. Strana je na kraju dodala da se određivanje zaposlenosti nikako ne bi trebalo temeljiti na formuli, nego na stvarnim podacima proizvođača iz Unije.

(88)

Zbog razloga navedenih u uvodnim izjavama 52., 56. i 60. odbačen je argument da dio industrije Unije nije uzet u obzir u analizi. Nadalje, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 53., nije bilo dostupnih podataka koji bi Komisiji omogućili da izvede segmentiranu analizu s pomoću podataka o industriji žive ribe, s jedne strane, i industriji prerade, s druge. Iz istog razloga određivanje zaposlenosti nije se moglo temeljiti na stvarnim podacima za više od 700 malih i srednjih proizvođača iz Unije. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 136. Privremene uredbe, podaci o zaposlenosti koje je utvrdila Komisija dosljedni su s količinom proizvodnje Unije. Naime, Komisija je pri utvrđivanju podataka o zapošljavanju uzela u obzir cjelokupnu industriju Unije, uključujući prerađivačku industriju. Iz toga slijedi da je odbačen i argument da su podaci za zapošljavanje netočno utvrđeni. U svakom slučaju, čak i da je alternativna metoda za izračun količine proizvodnje koju je predložila zainteresirana strana prihvaćena i da su podaci prerađivačke industrije u Uniji koja kupuje živu pastrvu u Uniji dodani podacima proizvođača žive ribe iz Unije, što bi za posljedicu imalo dvostruko računanje objašnjeno u uvodnoj izjavi 56., razvoj zaposlenosti pratio bi ista kretanja u razmatranom razdoblju. Stoga je taj argument odbačen.

(89)	Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 135. do 137. Privremene uredbe.

4.3. Mikroekonomski pokazatelji

4.3.1. Cijene i čimbenici koji utječu na cijene

(90)

Nakon privremene objave jedna je strana tvrdila da prodajne cijene industrije Unije ne bi trebalo utvrđivati na temelju prosječne vrijednosti, nego prema vrsti proizvoda jer bi sastav vrste proizvoda i ponder pojedinačnih vrsta u tom sastavu znatno utjecali na prosječnu cijenu. Nakon konačne objave ista je strana ponovila svoje primjedbe, ali ih nije dodatno potkrijepila.

(91)	Međutim, primjenom analogije, iz razloga navedenih u uvodnim izjavama 67. i 68., taj je argument odbačen.

(92)	Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 140. do 142. Privremene uredbe.

4.3.2. Troškovi rada

(93)	Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 143. i 144. Privremene uredbe.

4.3.3. Zalihe

(94)	Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuje se uvodna izjava 145. Privremene uredbe.

4.3.4. Profitabilnost, novčani tok, ulaganja, povrat ulaganja i sposobnost prikupljanja kapitala

(95)	Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 146. do 151. Privremene uredbe.

5. Zaključak o šteti

(96)

Na temelju gore navedene ukupne analize relevantnih makroekonomskih i mikroekonomskih čimbenika te s obzirom na to da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se zaključci navedeni u uvodnim izjavama 152. do 155. Privremene uredbe da je cijela industrija Unije, uključujući sve različite korake i vrste proizvodnje (proizvodnja živih, svježih, smrznutih pastrva, fileta pastrve i dimljene pastrve) pretrpjela znatnu štetu u smislu članka 8. stavka 4. Osnovne uredbe.

E. UZROČNOST

1. Učinci subvencioniranog uvoza

(97)	Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 157. do 161. Privremene uredbe.

2. Učinci drugih čimbenika

2.1. Uvoz iz trećih zemalja

(98)	Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 162. do 165. Privremene uredbe.

2.2. Izvozni rezultati industrije Unije

(99)	Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 166. i 168. Privremene uredbe.

2.3. Razvoj potrošnje

(100)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 169. i 170. Privremene uredbe.

2.4. Tržišno natjecanje s drugim vrstama riba

(101)

Nakon privremene objave neke su zainteresirane strane ponovile svoju tvrdnju da je znatna šteta koju je pretrpjela industrija Unije bila uzrokovana tržišnim natjecanjem s drugim vrstama riba. Strane su navele studije (11) koje navodno pokazuju da druge vrste riba konkuriraju kalifornijskoj pastrvi u veličini porcije na njemačkom tržištu. Te su strane još tvrdile da je osim navodnog tržišnog natjecanja s velikom pastrvom, lososom i somom postojalo i tržišno natjecanje s bakalarom, velikim listom (ploča), skušom i škarpinom, što je uzrokovalo štetu industriji Unije.

(102)

Navedene studije na koje su upućivale te strane ne nude nikakve konačne dokaze ni u pogledu njemačkog tržišta ni u pogledu tržišta Unije u cjelini, kojima bi se te tvrdnje potkrijepile. Te se tvrdnje kose i s činjenicom da se turski uvoz kalifornijske pastrve u Uniji povećao tijekom razmatranog razdoblja i u smislu tržišnog udjela i u smislu količine prodaje.

(103)

Navodnim tržišnim natjecanjem s drugim vrstama ribe nikako se ne bi moglo objasniti općenito pogoršanje gospodarskog i financijskog stanja industrije Unije i posebno gubitak tržišnog udjela u odnosu na uvoz iz Turske koji je tijekom razmatranog razdoblja bio u porastu.

(104)

Stoga su tvrdnje iznesene u tom pogledu odbačene.

(105)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 171. do 175. Privremene uredbe.

2.5. Administrativno i regulatorno opterećenje, zemljopisna ograničenja

(106)

Nakon privremene objave neke su zainteresirane strane ponovile svoju tvrdnju da se analizom nije uzeo u obzir negativan učinak administrativnog opterećenja u državama članicama.

(107)

Administrativno i regulatorno opterećenje, uključujući navodna ograničenja upotrebe određenih zemljopisnih područja u državama članicama za potrebe akvakulture kao mogući drugi uzročnik štete industriji Unije, obuhvaćeni su uvodnim izjavama 176. do 178. Privremene uredbe. Predmetne strane nisu dodatno potkrijepile svoju tvrdnju niti su u tom pogledu dostavile dodatne informacije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(108)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 176. do 178. Privremene uredbe.

2.6. Pritisak na cijene koji su izvršili veliki trgovci na malo

(109)

Nakon privremene objave neke su zainteresirane strane ponovile svoju tvrdnju da se analizom nije uzeo u obzir negativan učinak pritiska na cijene i velika pregovaračka snaga u sektoru trgovine na malo.

(110)

Pritisak na cijene i pregovaračka snaga u sektoru trgovine na malo kao mogući drugi uzročnici štete industriji Unije obuhvaćeni su uvodnim izjavama 179. do 181. Privremene uredbe. Te strane nisu dodatno potkrijepile svoju tvrdnju niti su u tom pogledu dostavile dodatne informacije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(111)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 179. do 181. Privremene uredbe.

2.7. Prekomjerna ulaganja, financijski troškovi, fluktuacije deviznih tečajeva i izvanredni gubici povezani sa sudskim sporovima

(112)

Nakon privremene objave neke su zainteresirane strane ponovile svoju tvrdnju da se analizom nije uzeo u obzir negativan učinak nekoliko drugih čimbenika koji utječu na pojedinačne proizvođače iz Unije, npr. navodna prekomjerna ulaganja, pitanja zaštite okoliša i sudski sporovi.

(113)

Međutim, ti su čimbenici obuhvaćeni uvodnim izjavama 182. do 186. Privremene uredbe. Te strane nisu dodatno potkrijepile svoju tvrdnju niti su u tom pogledu dostavile dodatne informacije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(114)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 182. do 186. Privremene uredbe.

3. Zaključak o uzročnosti

(115)

Na temelju prethodno navedenog i budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 187. do 189. Privremene uredbe da je znatnu štetu industriji Unije uzrokovao subvencionirani uvoz iz predmetne zemlje i da drugi pojedinačno i skupno analizirani čimbenici nisu prekinuli tu uzročno-posljedičnu vezu.

F. INTERES UNIJE

1. Interes industrije Unije

(116)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 191. do 194. Privremene uredbe.

2. Interes nepovezanih uvoznika

(117)

Nakon uvođenja privremenih mjera javila su se još dva uvoznika tvrdeći da bi uvođenje pristojbi za pastrvu iz Turske imalo negativan učinak na njih. Međutim, te strane nisu potkrijepile svoju tvrdnju. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(118)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 195. i 198. Privremene uredbe.

3. Interes korisnika, potrošača i dobavljača

(119)

Budući da nije bilo primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 199. do 203. Privremene uredbe.

4. Zaključak o interesu Unije

(120)

Na temelju gore navedenog i budući da nema drugih primjedbi, potvrđuje se uvodna izjava 204. Privremene uredbe da ne postoje uvjerljivi razlozi na temelju kojih bi se zaključilo da uvođenje mjera na uvoz predmetnog proizvoda iz Turske nije u interesu Unije.

G. KOMPENZACIJSKE MJERE

(121)

Na temelju zaključaka koje je Komisija donijela u vezi sa subvencioniranjem, štetom, uzročnosti i interesom Unije potrebno je uvesti konačne kompenzacijske mjere kako bi se spriječilo da subvencionirani uvoz i dalje uzrokuje štetu industriji Unije.

1. Razina uklanjanja štete (marža štete)

(122)

S obzirom na prilagodbu prethodno opisanu u uvodnim izjavama 70. i 71. marže štete revidirane su u skladu s uvodnom izjavom 127. u nastavku.

(123)

Budući da nije bilo drugih primjedbi, potvrđuju se uvodne izjave 206. do 217. Privremene uredbe.

2. Konačne mjere

(124)

S obzirom na prethodno navedeno i u skladu s člankom 15. Osnovne uredbe, konačne bi kompenzacijske pristojbe trebalo uvesti u skladu s pravilom o manjem iznosu pristojbe iz članka 15. stavka 1. Osnovne uredbe. Komisija je usporedila marže štete i marže subvencije. Iznos tih pristojbi potrebno je postaviti na razinu najniže marže subvencije i štete.

(125)

S obzirom na visoku stopu suradnje turskih proizvođača izvoznika, pristojba za „sva ostala društva” utvrđena je na razini najviše pristojbe koja će se uvesti za društva u uzorku ili koja surađuju u ispitnom postupku. Pristojbe za „sva ostala društva” primjenjivat će se na ona društva koja ne surađuju u ispitnom postupku.

(126)

Za turska društva koja surađuju izvan uzorka koja su navedena u Prilogu, konačna stopa pristojbe utvrđena je u visini ponderiranog prosjeka stopa društava u uzorku.

(127)

Na temelju prethodno navedenog konačne stope kompenzacijske pristojbe, izražene na razini cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose kako slijedi:

Društvo	Marža subvencije	Marža štete	Kompenzacijska pristojba
GMS	6,9 %	24 %	6,9 %
Kilic	9,5 %	37 %	9,5 %
Özpekler	6,7 %	22 %	6,7 %
Ternaeben	8,0 %	17 %	8,0 %
Ostala društva koja surađuju	7,6 %	23 %	7,6 %
Sva ostala društva	9,5 %	37 %	9,5 %

(128)

Prethodno navedene kompenzacijske pristojbe utvrđuju se u obliku pristojbi ad valorem, tj. razmjerno vrijednosti uvoza.

(129)

Pojedinačne stope kompenzacijske pristojbe određene u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju nalaza ovog ispitnog postupka. One stoga odražavaju stanje utvrđeno tijekom tog ispitnog postupka u pogledu tih društava. Te se stope pristojbi primjenjuju isključivo na uvoz predmetnog proizvoda podrijetlom iz predmetne zemlje koji proizvode navedeni pravni subjekti.

(130)

Uvoz predmetnog proizvoda koji proizvodi bilo koje društvo koje nije posebno navedeno u izvršnom dijelu ove Uredbe, uključujući subjekte povezane s tim posebno navedenim subjektima, trebao bi podlijegati stopi pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala društva”.

(131)

Društva mogu zahtijevati primjenu tih pojedinačnih stopa kompenzacijske pristojbe ako naknadno promijene naziv subjekta. Zahtjev se mora poslati Komisiji (12). Zahtjev mora sadržavati sve bitne podatke kojima se dokazuje da promjena ne utječe na pravo društva na ostvarivanje koristi od stope pristojbe koja se na njega primjenjuje. Ako promjena naziva društva ne utječe na pravo društva na ostvarivanje koristi od stope pristojbe koja se na njega primjenjuje, u Službenom listu Europske unije objavit će se obavijest o promjeni imena.

(132)

Kako bi se osigurala ispravna primjena kompenzacijskih mjera, preostalu pristojbu za sva ostala društva potrebno je primjenjivati ne samo na proizvođače izvoznike koji ne surađuju u ovom ispitnom postupku, nego i na proizvođače koji nisu izvozili u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka.

3. Preuzimanje obveza

(133)

Nakon objave Privremene uredbe 15 proizvođača izvoznika ponudilo je preuzimanje obveza u pogledu cijena u skladu s člankom 13. Osnovne uredbe.

(134)

Komisija je pažljivo analizirala te ponude s obzirom na specifični kontekst odnosa s Turskom. Komisija je, međutim, smatrala da takvo preuzimanje obveza ne bi bilo praktično u trenutačnom postupku zbog velikog broja načina obrade predmetnog proizvoda, znatnih razlika u cijeni među različitim načinima obrade predmetnog proizvoda i rizika međusobne kompenzacije zbog prodaje drugih proizvoda istim kupcima.

(135)

Nakon konačne objave jedna je zainteresirana strana (AEA) tvrdila da razlozi zbog kojih se preuzimanje obveza smatra nepraktičnim nisu točni. Prvo, tvrdila je da je broj načina obrade ograničen i da ih se jasno može odrediti s pomoću oznaka TARIC te da se određene načine obrade prema potrebi može grupirati; drugo, da postojanje velikih razlika u cijeni među različitim načinima obrade ne bi učinilo preuzimanje obveza nepraktičnim jer bi se mogle odrediti različite najniže uvozne cijene za različite načine obrade i, na kraju, da je prethodno bilo prihvaćeno slično preuzimanje obveza u slučaju drugih ribljih proizvoda (losos) (13).

(136)

Prvo, proizvođači izvoznici u uzorku koji su ponudili preuzimanje obveza i o kojima je Komisija imala detaljne informacije izvozili su sedam različitih načina obrade predmetnog proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka. Ti se načini obrade ne mogu jasno odrediti s pomoću oznaka TARIC. Nadalje, svako grupiranje načina obrade za koje su potrebne različite cijene moglo bi dovesti do međusobne kompenzacije među najnižim uvoznim cijenama različitih načina obrade. Drugo, ako bi se veliki broj proizvođača izvoznika i načina obrade te znatne razlike u cijeni među načinima obrade mogli ublažiti velikim brojem najnižih uvoznih cijena kako je predložila zainteresirana strana, praćenje preuzimanja obveza bilo bi još nepraktičnije. Treće, ublažavanje rizika međusobne kompenzacije stalnim praćenjem odredbe da se drugi proizvodi više ne prodaju istim kupcima značilo bi nerazmjerno trošenje sredstava te bi stoga bilo nepraktično. Na kraju, preuzimanje obveza koje je bilo prihvaćeno u slučaju lososa pokazalo se nepraktičnim, o čemu svjedoči veliki broj povlačenja obveza u razdoblju trajanja tih mjera. Iz gore navedenih razloga odbačeni su argumenti da bi preuzimanje obveza bilo praktično u ovom slučaju.

(137)

Stoga je ponuđeno preuzimanje obveza u pogledu cijena odbačeno.

4. Konačna naplata privremenih pristojbi

(138)

S obzirom na utvrđene marže subvencije i razinu štete koja je prouzročena industriji Unije, trebalo bi konačno naplatiti iznose osigurane privremenom kompenzacijskom pristojbom uvedenom Privremenom uredbom. Osigurane iznose koji premašuju konačne stope kompenzacijske pristojbe trebalo bi osloboditi.

(139)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora uspostavljenog člankom 15. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (14),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

1. Uvodi se konačna kompenzacijska pristojba na uvoz kalifornijske pastrve (Oncorhynchus mykiss):

—	živa, pojedinačne mase 1,2 kg ili manje, ili

—

svježa, rashlađena, smrznuta i/ili dimljena:

—	u obliku cijele ribe (s glavom), bez škrga ili s njima, bez utrobe ili s njom, pojedinačne mase 1,2 kg ili manje, ili

—	bez glave, bez škrga ili s njima, bez utrobe ili s njom, pojedinačne mase 1 kg ili manje, ili

—	u obliku fileta pojedinačne mase 400 g ili manje,

trenutačno razvrstane u oznake KN ex 0301 91 90, ex 0302 11 80, ex 0303 14 90, ex 0304 42 90, ex 0304 82 90 i ex 0305 43 00 (oznake TARIC 0301919011, 0302118011, 0303149011, 0304429010, 0304829010 i 0305430011) i podrijetlom iz Turske.

2. Stope konačne kompenzacijske pristojbe koja se primjenjuje na neto cijenu franko granica Unije, neocarinjeno, za proizvod opisan u stavku 1. koji proizvode dolje navedena društva, iznose kako slijedi:

Društvo

Kompenzacijska pristojba

Dodatna oznaka TARIC

—	Akyol Su Ürn.Ürt.Taș.Kom.İth.İhr.Paz.San. ve Tic. Ltd. Şti

—	Asya Söğüt Su Ürünleri Üretim Dahili Paz.ve İhr. Ltd. Şti

—	GMS Su Ürünleri Üretim İth. Paz. San. ve Tic. Ltd. Şti

—	Gümüşdoga Su Ürünleri Üretim Ihracat Ithalat AŞ

—	Gümüş-Yel Su Ürünleri üretim İhracat ve İthalat Ltd. Şti

—	Hakan Komandit Şirketi

—	İskele Su Ürünleri Hayv.Gida Tur.Inş.Paz.Ihr.Ltd.Şti

—	Karaköy Su Ürünleri Üretim Paz.Tic.İhr. ve İth.Ltd.Şti

—	Özgü Su Ürün. Üret. Taș. Komis. İth. İhr. Paz. San. ve Tic. Ltd. Şti

6,9 %

B964

BAFA Su Ürünleri Yavru Üretim Merkezi Sanayi Ticaret AŞ

9,5 %

B965

Özpekler İnşaat Taahhüd Dayanıklı Tüketim Malları Su Ürünleri Sanayi ve Ticaret Limited Şirketi

6,7 %

B966

Ternaeben Gida ve Su Ürünleri Ithalat ve Ihracat Sanayi Ticaret AŞ

8,0 %

B967

Društva navedena u Prilogu

7,6 %

Sva ostala društva

9,5 %

B999

3. Osim ako je navedeno drukčije, primjenjuju se odredbe koje su na snazi u vezi s carinskim pristojbama.

Članak 2.

Konačno se naplaćuju iznosi osigurani privremenim kompenzacijskim pristojbama u skladu s Provedbenom uredbom (EU) br. 1195/2014. Oslobađaju se osigurani iznosi koji premašuju konačne stope kompenzacijske pristojbe.

Članak 3.

Ako bilo koji novi proizvođač izvoznik iz Turske Komisiji dostavi dostatne dokaze da:

—	nije u Uniju izvozio proizvod opisan u članku 1. stavku 1. za vrijeme ispitnog postupka (1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2013.),

—	nije povezan ni s jednim izvoznikom ili proizvođačem iz Turske na kojega se primjenjuju mjere uvedene ovom Uredbom,

—	stvarno je u Uniju izvozio predmetni proizvod nakon razdoblja ispitnog postupka na kojem se mjere temelje ili je ušao u neopozivu ugovornu obvezu izvoza značajne količine u Uniju,

članak 1. stavak 2. može se izmijeniti dodavanjem novog proizvođača izvoznika trgovačkim društvima koja surađuju, a nisu uključena u uzorak te time podliježu ponderiranoj prosječnoj stopi pristojbe od 7,6 %.

Članak 4.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 26. veljače 2015.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER

(1) SL L 188, 18.7.2009., str. 93.

(2) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 1195/2014 оd 29. listopada 2014. o uvođenju privremene kompenzacijske pristojbe na uvoz određene kalifornijske pastrve podrijetlom iz Turske (SL L 319, 6.11.2014., str. 1.).

(3) Obavijest o pokretanju antisubvencijskog postupka u vezi s uvozom određene kalifornijske pastrve podrijetlom iz Turske (SL C 44, 15.2.2014., str. 9.).

(4) Ispravak obavijesti o pokretanju antisubvencijskog postupka u vezi s uvozom određene kalifornijske pastrve podrijetlom iz Turske (SL C 297, 4.9.2014., str. 23.).

(5) Uredba Vijeća (EZ) br. 437/2004 od 8. ožujka 2004. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na uvoz velike kalifornijske pastrve podrijetlom iz Norveške i s Farskih otoka (SL L 72, 11.3.2004., str. 23.).

(6) Uredba Komisije (EZ) br. 628/2005 od 22. travnja 2005. o uvođenju privremene antidampinške pristojbe na uvoz uzgojenog lososa podrijetlom iz Norveške (SL L 104, 23.4.2005., str. 5.) i Uredba Vijeća (EZ) br. 85/2006 od 17. siječnja 2006. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačne naplate privremene pristojbe uvedene na uvoz uzgojenog lososa podrijetlom iz Norveške (SL L 15, 20.1.2006., str. 1.).

(7) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 1101/2014 od 16. listopada 2014. o izmjenama Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 312, 31.10.2014., str. 1.).

(8) http://www.turkstat.gov.tr/Kitap.do?metod=KitapDetay&KT_ID=13&KITAP_ID=52

(9) Izvješće posebne skupine, Europske zajednice – Antidampinške mjere za uzgojeni losos iz Norveške, WT/DS337/R, doneseno 15. siječnja 2008.

(10) Provedbena uredba Vijeća (EU) br. 1238/2013 od 2. prosinca 2013. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na uvoz kristalnih silicijskih fotonaponskih modula i ključnih elemenata (tj. ćelija) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine (SL L 325, 5.12.2013., str. 1.).

(11) Nielsen i dr. Market Integration of Farmed Trout in Germany. Marine Resource Economics, 22. svezak, str. 195.–213. i Nielsen, M., Smit, J., & Guillen, J. (2009.). Market integration of fish in Europe. Journal of Agricultural Economics, 60(2), 367.–385. 10.1111/j.1477-9552.2008.00190.x

(12) European Commission, Directorate-General for Trade, Directorate H, Rue de la Loi/Wetstraat 170, 1040 Bruxelles/Brussel, Belgique/België.

(13) Uredba Vijeća (EZ) br. 85/2006 od 17. siječnja 2006. o uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačne naplate privremene pristojbe uvedene na uvoz uzgojenog lososa podrijetlom iz Norveške (SL L 15, 20.1.2006., str. 1.).

(14) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.)

PRILOG

Turski proizvođači izvoznici koji surađuju, a koji nisu u uzorku i nije im odobreno individualno ispitivanje:

Ime	Dodatna oznaka TARIC
Abalıoğlu Yem-Soya ve Tekstil San. A.Ş.	B968
Ada Su Ürünleri Turizm İnşaat ve Ticaret Ltd. Şti.	B969
Ahmet Aydeniz Gıda San. ve Tic. A.Ş.	B970
Alba Lojistik İhracat İthalat Ltd. Şti.	B971
Alba Su Ürünleri A.Ş.	B972
Alfam Su Ürünleri A.Ş.	B973
Alima Su Ürünleri ve Gida San. Tic. A.Ş.	B974
Alka Su Ürünleri A.Ş.	B975
Azer Altin Su Ürünleri	B976
Bağcı Balık Gıda ve Enerji Üretimi San ve Tic. A.Ş.	B977
Çamlı Yem Besicilik Sanayii ve Ticaret A.Ş	B978
Çirçir Su Ürünleri Ltd. Şti.	B979
Ipaş Su Ürünleri A.Ş.	B980
Kemal Balıkçılık Ihr. Ltd. Şti.	B981
Liman Entegre Balıkçılık San ve Tic. Ltd. Şti.	B982
Miray Su Ürünleri	B983
Önder Su Ürünleri San. ve Tic. Ltd. Şti.	B984
Penta Su Ürünleri Üretim ve Sanayi Tic. A.Ş.	B985
Tai Su Ürünleri Ltd. Şti.	B986
TSM Deniz Ürünleri San. Tic. A.Ş.	B987
Ugurlu Balık A.Ş.	B988
Yaşar Dış Tic. A.Ş.	B989

27.2.2015

Službeni list Europske unije

L 56/38

ODLUKA KOMISIJE (EU) 2015/314

od 15. listopada 2014.

o državnoj potpori SA.35550 (13/C) (prijašnji 13/NN) (prijašnji 12/CP) koju je provela Španjolska Program porezne amortizacije financijskog goodwilla pri stjecanju vlasničkih udjela u inozemnim trgovačkim društvima

(priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 7280)

(Vjerodostojan je samo tekst na španjolskom jeziku)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 108. stavak 2. prvi podstavak,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, a posebno njegov članak 62. stavak 1. točku (a),

nakon pozivanja zainteresiranih strana da u skladu s navedenim odredbama (1) dostave svoje primjedbe te uzimajući u obzir njihove primjedbe,

Budući da:

1. POSTUPAK

(1)

Komisija je 28. listopada 2009. donijela negativnu odluku koja uključuje povrat potpore dodijeljene korisnicima španjolskog programa kojim je omogućena primjena poreznih olakšica pri stjecanju vlasničkih udjela u nerezidentnim trgovačkim društvima (dalje u tekstu: „prva odluka”) (2). Ta je odluka bila ograničena na stjecanja unutar Unije i Komisija je ostavila otvoren postupak za stjecanja izvan Unije jer su se španjolska tijela obvezala da će dostaviti nove pojedinosti o navodnim preprekama prekograničnim spajanjima izvan Unije.

(2)	Komisija je 12. siječnja 2011. donijela negativnu odluku uključujući povrat potpore u pogledu potpora dodijeljenih korisnicima na temelju spornog zakonodavstva pri stjecanjima izvan EU-a (dalje u tekstu: „druga odluka”) (3).

(3)	Međutim, Komisija je odlučila ograničiti opseg obveze povrata potpore sadržane u prvoj i drugoj odluci zbog postojanja opravdanih očekivanja.

(4)	Porukom elektroničke pošte od 12. travnja 2012. španjolska tijela obavijestila su Komisiju da su 21. ožujka 2012. donijela novo obvezujuće upravno tumačenje (4) („consulta vinculante”) predmetnog programa potpora, koje se primjenjuje i na transakcije provedene prije navedenoga datuma.

(5)	Komisija je u kontekstu postupka povrata iz druge odluke dopisom od 4. srpnja 2012. zatražila od španjolskih tijela objašnjenje nekoliko pitanja koja se odnose na novo upravno tumačenje. Španjolska je svoje primjedbe dostavila 5. rujna 2012.

(6)	U listopadu 2012. Komisija je uzevši u obzir to novo upravno tumačenje u svoj Registar državnih potpora registrirala novi predmet (5) po službenoj dužnosti.

(7)

Dopisom od 29. listopada 2012. Komisija je Španjolskoj dostavila zahtjev za informacije. Španjolska tijela dostavila su tražene informacije 5. prosinca 2012. Tehnički sastanak Komisije i španjolskih tijela održan je 12. prosinca 2012. Komisija je nakon tog sastanka, 19. prosinca 2012., poslala još jedan dopis Španjolskoj u okviru postupka povrata potpore, u kojem je iskazala i svoje sumnje u legitimnost novog upravnog tumačenja. Španjolska je svoje primjedbe dostavila 14. veljače 2013.

(8)	Komisija je dopisom od 26. travnja 2013. pozvala španjolska tijela na izvršavanje revizije novog upravnog tumačenja programa državnih potpora s obzirom na pravila o državnim potporama. Španjolska tijela odgovorila su na dopis Komisije 31. svibnja 2013.

(9)

Dopisom od 21. lipnja 2013. službe Komisije obavijestile su španjolska tijela da Komisija razmatra donošenje naloga kojim će se zahtijevati obustava svake nezakonite potpore dodijeljene na temelju novog upravnog tumačenja te ih pozvale da dostave svoje primjedbe o tome. Španjolska je 26. lipnja 2013. zatražila produljenje roka koji je Komisija prvotno odredila, što je odbijeno istog dana. Španjolska je dopisom od 1. srpnja 2013. dostavila svoje primjedbe o nalogu za obustavu.

(10)

Budući da izmijenjeni program nije bio prijavljen u skladu s člankom 108. stavkom 3. Ugovora te je već bio primijenjen prije dobivanja privremenog odobrenja Komisije u skladu s člankom 107. Ugovora, mjera je u Registru državnih potpora Komisije registrirana kao neprijavljena potpora, pod brojem SA. 35550 (13/NN).

(11)	Komisija je dopisom od 17. srpnja 2013. obavijestila Španjolsku da je u pogledu te potpore odlučila pokrenuti postupak utvrđen u članku 108. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(12)	Odluka Komisije o pokretanju postupka objavljena je u Službenom listu Europske unije (6). Komisija je pozvala zainteresirane strane na podnošenje primjedaba.

(13)	Komisija je primila primjedbe od španjolskih tijela i pet zainteresiranih strana. Komisija je primjedbe zainteresiranih trećih strana proslijedila Španjolskoj, koja je dobila priliku za odgovor. Njezine su primjedbe primljene u dopisima od 25. studenoga 2013. i 20. prosinca 2013.

(14)	Dopisom od 26. ožujka 2014. Komisija je Španjolskoj dostavila zahtjev za informacije. Španjolska tijela dostavila su tražene informacije 7. svibnja 2014.

2. OPIS MJERE

2.1. Uvod

(a) Članak 12. stavak 5. TRLIS-a

(15)

Pravna osnova za predmetni program potpore nalazi se u španjolskom zakonu o porezu na dobit (Real Decreto Legislativo 4/2004, de 5 de marzo, por el que se aprueba el texto refundido de la Ley del Impuesto sobre Sociedades, dalje u tekstu: „TRLIS”), posebno u članku 12. stavku 5. u vezi s njegovim člankom 21.

(16)

Člankom 12. stavkom 5. TRLIS-a, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2002., uvedena je mogućnost da španjolsko rezidentno trgovačko društvo od osnovice poreza na dobit odbije financijski goodwill koji nastane pri stjecanju vlasničkih udjela u nerezidentnom trgovačkom društvu na čije se prihode može primijeniti porezno oslobođenje predviđeno u članku 21. TRLIS-a (raniji članak 20. (bis) LIS-a).

(17)

Financijski goodwill definiran je člankom 12. stavkom 5. TRLIS-a kao dio razlike između kupovne cijene vlasničkog udjela i njegove knjigovodstvene vrijednosti na dan stjecanja, koja nije iskazana kao roba i prava nerezidentnoga trgovačkog društva. Taj dio razlike mogao bi se odbiti od porezne osnovice, najviše do jedne dvadesetine njezine vrijednosti na godišnjoj osnovi. Time se ne dovode u pitanje primjenjiva računovodstvena pravila.

(b) Kriteriji iz članka 21. TRLIS-a

(18)

Člankom 21. TRLIS-a utvrđeni su zahtjevi u pogledu prihoda nerezidentnoga trgovačkog društva koji trebaju biti ispunjeni kako bi rezidentno trgovačko društvo moglo primijeniti olakšicu iz članka 12. stavka 5. TRLIS-a:

(a)	Postotak izravnog ili neizravnog vlasničkog udjela u kapitalu nerezidentnoga trgovačkog društva mora biti najmanje 5 %. Osim toga, vlasnički udjel mora biti u vlasništvu rezidentnoga trgovačkog društva neprekidno najmanje godinu dana (7);

(b)

Nerezidentno trgovačko društvo mora podlijegati inozemnom porezu sličnom porezu na dobit. Smatra se da je ovaj uvjet ispunjen ako je država rezidentnosti ciljnog trgovačkog društva potpisala sa Španjolskom ugovor o izbjegavanju dvostrukog međunarodnog oporezivanja, koji sadržava odredbu o razmjeni informacija (8);

(c)

Dobit bi trebala biti ostvarena od poslovanja u inozemstvu. Taj je uvjet ispunjen ako najmanje 85 % prihoda ispunjava sljedeće kriterije (9):

Prihodi nerezidentnog trgovačkog društva ostvareni su u inozemstvu i ne mogu biti uključeni u poreznu osnovicu zbog primjene međunarodnih pravila o fiskalnoj transparentnosti. Točnije, smatra se da prihodi ispunjavaju navedeni zahtjev ako su ostvareni obavljanjem sljedećih djelatnosti:

—	trgovina na veliko, ako je roba bila dostupna kupcima u državi ili na teritoriju rezidentnosti nerezidentnoga trgovačkog društva ili u bilo kojoj državi ili na teritoriju koji nisu Španjolska, pod uvjetom da aktivnosti obavlja nerezidentno trgovačko društvo,

—	pružanje usluga na teritoriju porezne rezidentnosti nerezidentnoga trgovačkog društva, pod uvjetom da aktivnosti obavlja nerezidentno trgovačko društvo,

—	pružanje financijskih usluga klijentima koji nisu porezno rezidentni u Španjolskoj, pod uvjetom da aktivnosti obavlja nerezidentno trgovačko društvo,

—	usluge osiguranja koje se odnose na rizike utvrđene na teritoriju ili u državi koja nije Španjolska, pod uvjetom da usluge osiguranja pruža nerezidentno trgovačko društvo;

ii.

Dividende ili udjeli u dobiti nerezidentnih trgovačkih društava ostvareni od neizravnih vlasničkih udjela koji ispunjavaju zahtjeve sadržane u članku 21. stavku 1. točki (a) TRLIS-a. Osim toga, kapitalni dobitci ostvareni prijenosom vlasničkih udjela u nerezidentnim trgovačkim društvima, pod uvjetom da ispunjavaju zahtjeve iz članka 21. stavka 2. TRLIS-a.

(19)

Iako se člankom 12. stavkom 5. upućuje na članak 21. TRLIS-a, valja napomenuti da je potonji prvotno osmišljen kako bi se utvrdili uvjeti za oslobođenje od poreza na dobit dividendi i prihoda podrijetlom iz inozemstva koji proizlaze iz stjecanja vlasničkih udjela u nerezidentnim trgovačkim društvima u cilju izbjegavanja dvostrukog međunarodnog oporezivanja (10).

(20)	Financijski goodwill porezni je koncept koji je španjolski zakonodavac uveo člankom 12. stavkom 5. TRLIS-a i koji je povezan s računovodstvenim pojmom goodwilla.

(21)

Goodwill je nematerijalna imovina koja predstavlja vrijednost ugleda tvrtke trgovačkog društva, dobre poslovne odnose s kupcima, vještine zaposlenih i ostale takve čimbenike koji bi mogli dovesti do veće zarade u budućnosti. S računovodstvenog stajališta, goodwill se izračunava kao razlika između kupovne cijene trgovačkog društva umanjene za knjigovodstvenu vrijednost njegove neto vrijednosti.

(22)

Prema informacijama koje su dostavila španjolska tijela, dva su razloga zbog kojih cijena plaćena za vlasnički udjel u trgovačkom društvu može biti veća od njegove knjigovodstvene vrijednosti: 1. stvarna dodana vrijednost imovine trgovačkog društva; 2. viša cijena plaćena zbog očekivanih većih prihoda u budućnosti. Potonja kategorija odgovara financijskom goodwillu.

(23)

U skladu s člankom 12. stavkom 5. TRLIS-a, dio razlike između kupovne cijene vlasničkog udjela i njegove knjigovodstvene vrijednosti na dan stjecanja potrebno je iskazati kao robu i prava nerezidentnoga trgovačkog društva u skladu s kriterijima koji su utvrđeni Kraljevskim dekretom 1815/1991 o konsolidiranim financijskim izvještajima. Financijski goodwill dio je te razlike koja nije iskazana kao roba i prava nerezidentnoga trgovačkog društva. Financijski goodwill može se odbiti od porezne osnovice do najviše jedne dvadesetine njegove vrijednosti na godišnjoj razini.

(24)

Stoga je u cilju određivanja iznosa financijskog goodwilla koji se može odbiti od porezne osnovice potrebno primijeniti sljedeće korake:

i.	izračunati razliku između kupovne cijene i knjigovodstvene vrijednosti vlasničkog udjela u nerezidentnom trgovačkom društvu na dan stjecanja. Knjigovodstvena vrijednost treba biti odraz udjela u kapitalu koji odgovara vlasničkom udjelu i njegovoj knjigovodstvenoj vrijednosti;

ii.	iskazati tu razliku kao robu i prava nerezidentnoga trgovačkog društva u skladu s kriterijima utvrđenim u Kraljevskom dekretu 1815/1991 o konsolidiranim financijskim izvještajima;

iii.	financijski goodwill iznos je (te razlike) koji se ne može iskazati kao roba i prava nerezidentnoga trgovačkog društva. On se može odbiti od porezne osnovice najviše do jedne dvadesetine godišnje.

(d) Pojam izravnih i neizravnih stjecanja

(25)

Kupnja vlasničkog udjela u kapitalu trgovačkog društva koju izvrši drugo trgovačko društvo smatra se izravnim stjecanjem. Neizravno stjecanje kupnja je vlasničkih udjela u kapitalu trgovačkog društva koju izvrši drugo trgovačko društvo na drugoj ili ostalim razinama, slijedom ranijeg izravnog stjecanja. Stoga trgovačko društvo stjecatelj neizravno stječe vlasničke udjele u trgovačkim društvima koja se nalaze na drugoj ili ostalim razinama.

(26)

Međutim, u svjetlu informacija koje su dostavila španjolska tijela i treće zainteresirane strane, Komisija napominje da se prijepor u ovom predmetu svodi na neizravno stjecanje vlasničkih udjela koje je posljedica izravnog stjecanja vlasničkih udjela u nerezidentnom holdingu. Holding je trgovačko društvo čiji je glavni poslovni cilj posjedovanje udjela u drugim trgovačkim društvima koja posluju. Holding ne obavlja gospodarsku djelatnost kao takvu te zato ne može generirati goodwill (pa tako ni financijski goodwill). U trgovačkim društvima koja obavljaju gospodarsku djelatnost goodwill nastaje na sljedećim razinama. Prema tome, u ovom je predmetu potrebno utvrditi može li se olakšica iz članka 12. stavka 5. TRLIS-a primijeniti na neizravno stečene vlasničke udjele slijedom izravnog stjecanja vlasničkog udjela u nerezidentnom holdingu.

2.2. Izmjene u tekstu članka 12. stavka 5. TRLIS-a

(27)

Naslov je članka 12. „Ispravci vrijednosti: gubitak zbog umanjenja vrijednosti imovine”. Njegov stavak 5. stupio je na snagu 1. siječnja 2002. U španjolski zakon o porezu na dobit 43/1995 od 27. prosinca uveden je člankom 2. stavkom 5. zakona 24/2001 od 27. prosinca (11). Zatim je članak 12. stavak 5. TRLIS-a uvršten u Kraljevski zakonodavni dekret 4/2004 od 5. ožujka, kojim je utvrđena pročišćena verzija španjolskog zakona o porezu na dobit (12).

(28)

Članak 12. stavak 5. TRLIS-a izmijenjen je nekoliko puta nakon što je uveden u španjolski zakon o porezu na dobit. U početnom nacrtu članka 12. stavka 5. TRLIS-a, koji je uveden Zakonom 24/2001, utvrđeno je da se razlika između kupovne cijene vlasničkog udjela i njegove knjigovodstvene vrijednosti na dan stjecanja pripisuje robi i pravima nerezidentnog trgovačkog društva, u skladu s kriterijima koji su utvrđeni Kraljevskim dekretom 1815/1991 od 20. prosinca o konsolidiranim financijskim izvještajima. Upućivanje na „Kraljevski dekret 1815/1991 od 20. prosinca o konsolidiranim financijskim izvještajima” u 2007. zamijenjeno je upućivanjem na „globalnu integracijsku metodu utvrđenu u članku 46. Zakona o trgovini i drugim provedbenim pravilima”.

(29)

Prema španjolskim tijelima, ta je izmjena posljedica donošenja Zakona 16/2007 od 4. srpnja o reformi i prilagodbi računovodstvenih pravila radi njihova usklađenja s pravom EU-a (13). Donošenjem Zakona 16/2007 pokrenute su brojne izmjene nekoliko zakona i odredaba, uključujući i članak 12. stavak 5. TRLIS-a. S obzirom na to da se moralo odstupiti od Kraljevskog dekreta 1815/1991 te da je on morao biti ažuriran radi izmjena zakonodavstva o računovodstvu, navedeno je upućivanje na zakon o trgovini, zakonski propis više razine. Španjolska tijela objasnila su da je prethodno navedena izmjena isključivo tehničke prirode: njome se ne mijenjaju pravila o konsolidaciji niti se utječe na način izračuna financijskog goodwilla. Španjolska tijela navela su da se za izračun financijskog goodwilla uvijek upotrebljavala globalna integracijska metoda te da je ovo računovodstveno načelo sadržano u Kraljevskom dekretu 1815/1991 i u članku 46. španjolskog zakona o trgovini.

(30)

Nakon donošenja prve i druge odluke, Španjolska je u članku 12. stavku 5. TRLIS-a dodala novi stavak kako bi se uskladila s tim dvjema odlukama Komisije. Iako je za članak 12. stavak 5. TRLIS-a utvrđeno da predstavlja nezakonitu i nespojivu državnu potporu, on nije službeno ukinut jer su ga još mogli primjenjivati korisnici koji su imali legitimna očekivanja da neće doći do povlačenja dodijeljenih potpora, za što je u prvoj i drugoj odluci bilo utvrđeno prijelazno razdoblje.

(31)

Španjolska je u članak 12. stavak 5. TRLIS-a dodala treću alineju u kojoj je navedeno da se olakšica za financijski goodwill ne primjenjuje na stjecanja vlasničkih udjela u nerezidentnim trgovačkim društvima u EU-u izvršena nakon 21. prosinca 2007. (ne dovodeći u pitanje članak 1. stavak 3. Odluke Komisije od 28. listopada 2009. i članak 1. stavak 3. Odluke Komisije od 12. siječnja 2011. za stjecanja s neopozivom obvezom preuzetom prije 21. prosinca 2007.). Međutim, u pogledu stjecanja većinskih vlasničkih udjela u subjektima koji su rezidenti u državama izvan EU-a ostvarenih u razdoblju od 21. prosinca 2007. do 21. svibnja 2011. (datum objave druge odluke u Službenom listu), olakšicu je moguće primijeniti ako se dokaže postojanje izričitih pravnih prepreka prekograničnim poslovnim kombinacijama u smislu članka 1. stavka 4. i stavka 5. druge odluke Komisije od 12. siječnja 2011.

2.3. Upravno tumačenje članka 12. stavka 5. TRLIS-a

(32)

U glavnoj zakonskoj odredbi, članku 12. stavku 5. TRLIS-a, nije navedeno može li se olakšica za financijski goodwill primijeniti na izravna ili na neizravna stjecanja vlasničkih udjela. Međutim, u članku 21. TRLIS-a spominju se izravni i neizravni vlasnički udjeli pri navođenju kriterija u pogledu prihoda nerezidentnoga trgovačkog društva koji trebaju biti ispunjeni kako bi rezidentno trgovačko društvo moglo primijeniti olakšicu iz članka 12. stavka 5. TRLIS-a.

2.3.1. Početno upravno tumačenje

(33)

Tijekom upravnog postupka koji je doveo do donošenja odluke o pokretanju službenog istražnog postupka iz 2007., španjolska tijela objasnila su Komisiji da je na temelju dosljedne upravne prakse španjolske porezne uprave (Dirección General de Tributos, dalje u tekstu: „DGT”) te sudske prakse Gospodarskog i upravnog suda (Tribunal Económico y Administrativo Central, dalje u tekstu: „TEAC”) bila dopuštena samo olakšica za financijski goodwill pri izravnom stjecanju vlasničkih udjela (14). Obrazloženje španjolskih tijela bilo je sljedeće:

(a)

Člankom 12. stavkom 5. TRLIS-a propisana je metoda amortizacije ulaganja, amortizacije koja izravno utječe na poreznu osnovicu. Za primjenu olakšice nužno je nadzirati ulaganje, a takav nadzor moguće je provoditi samo pri izravnom stjecanju vlasničkih udjela u trgovačkim društvima koja posluju i nalaze se na prvoj razini.

(b)	Zahtjevi utvrđeni u članku 21. TRLIS-a u pogledu nerezidentnih trgovačkih društava koja obavljaju gospodarsku djelatnost u inozemstvu i podliježu porezu sličnom porezu na dobit temelje se na poreznim pravilima protiv zlouporabe.

(c)

Nadalje, članak 12. stavak 5. TRLIS-a ograničen je na stjecanja na prvoj razini s obzirom na to da se člankom 21. TRLIS-a za primjenu olakšice iz članka 12. stavka 5. TRLIS-a zahtijeva samo stjecanje najmanje 5 % udjela u kapitalu nerezidentnog trgovačkog društva. Navedeni postotak ne podrazumijeva konsolidaciju s nerezidentnim trgovačkim društvom na prvoj razini ni konsolidaciju s podređenim društvima nerezidentnoga trgovačkog društva na drugoj i ostalim razinama. Na drugoj i ostalim razinama goodwill može nastati samo nakon konsolidacije.

(d)

Nadalje, porezna uprava treba pratiti primjenu olakšice za financijski goodwill. Takav je nadzor moguć samo na razini trgovačkog društva rezidenta u Španjolskoj. Španjolska porezna uprava može na jednostavan način pratiti je li riječ o vlasničkim udjelima na prvoj razini jer su vlasnički udjeli dio imovine španjolskoga rezidentnog trgovačkog društva. Španjolskoj poreznoj upravi bilo bi teže pratiti goodwill nerezidentnih trgovačkih društava na drugim razinama jer se vlasnički udjeli iskazuju kao imovina nerezidentnih trgovačkih društava, koja ne podliježu obvezi sudjelovanja u nadzoru koji provodi španjolska porezna uprava.

(34)

Tijekom službenog istražnog postupka koji je doveo do donošenja ove odluke od španjolskih tijela zatraženo je da dostave popis upravnih tumačenja (consultas) porezne uprave koja se odnose na primjenu članka 12. stavka 5. TRLIS-a. Španjolska tijela dostavila su (15) primjerak upravnih tumačenja 1490-02 od 4. listopada 2002. i V0391-05 od 10. ožujka 2005. (16). Navedenim upravnim tumačenjima potvrđeno je da je od donošenja članka 12. stavka 5. TRLIS-a DGT iz njegove primjene izričito isključio neizravna stjecanja vlasničkih udjela proizišla iz izravnih stjecanja vlasničkih udjela holdinga.

(35)

Od španjolskih tijela zatraženo je da dostave i popis sudske prakse TEAC-a koja se odnosi na primjenu članka 12. stavka 5. TRLIS-a. Španjolska tijela dostavila su (17) primjerak četiriju rezolucija TEAC-a (18) kojima je potvrđeno da su neizravna stjecanja vlasničkih udjela proizišla iz izravnih stjecanja vlasničkih udjela holdinga isključena iz područja primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a. Obrazloženje za isključenje neizravnih stjecanja iz primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a, koje je utvrđeno u upravnim tumačenjima DGT-a i rezolucijama TEAC-a, može se sažeti kako slijedi:

(a)	Jedan je od zahtjeva iz članka 12. stavka 5. TRLIS-a da goodwill koji proizlazi iz razlike između kupovne cijene vlasničkih udjela i njihove knjigovodstvene vrijednosti treba pripisati imovini nerezidentnog stečenog trgovačkog društva.

(b)

Goodwill nastaje u trgovačkim društvima koja posluju. Obavljanjem gospodarske djelatnosti nematerijalna imovina stvara se na temelju portfelja klijenata, geografskog položaja, znanja i iskustva, ljudskih resursa, prestiža itd., što naposljetku rezultira kupovnom cijenom višom od iskazane knjigovodstvene vrijednosti. Stoga financijski goodwill može nastati samo kao posljedica izravnog stjecanja trgovačkog društva koje posluje, i to kao razlika između kupovne cijene i knjigovodstvene vrijednosti, pod uvjetom da se ta razlika ne može pripisati prešutnoj dodanoj vrijednosti koja se stvara s pomoću imovine trgovačkog društva.

(c)

Kako bi se odredio iznos financijskog goodwilla (razlike između kupovne cijene i knjigovodstvene vrijednosti koja se ne može pripisati neto imovini nerezidentnoga trgovačkog društva), potrebno je primijeniti sljedeća tri koraka: 1. izračunati razliku između kupovne cijene vlasničkog udjela i njegove knjigovodstvene vrijednosti. Knjigovodstvena vrijednost trebala bi odraziti udio u kapitalu koji odgovara udjelu rezidentnoga trgovačkog društva u nerezidentnom trgovačkom društvu; 2. razliku između dviju prethodno navedenih vrijednosti treba pripisati imovini nerezidentnoga trgovačkog društva najviše do tržišne vrijednosti predmetne imovine u skladu s kriterijima utvrđenima u računovodstvenim pravilima o konsolidaciji (19); 3. preostali je iznos financijski goodwill koji se može odbiti od porezne osnovice najviše do jedne dvadesetine na godišnjoj razini.

(d)

Holding je subjekt čiji je glavni poslovni cilj posjedovanje udjela u drugim subjektima koji posluju. Stoga holding ne obavlja poslovnu ili gospodarsku djelatnost kao takvu. U skladu s člankom 12. stavkom 5. TRLIS-a, ako trgovačko društvo rezident u Španjolskoj stekne vlasnički udjel u nerezidentnom holdingu (čija je glavna djelatnost stjecanje vlasništva nad udjelima i upravljanje imovinom drugih trgovačkih društava koja posluju), razliku između kupovne cijene i knjigovodstvene vrijednosti kapitala holdinga potrebno je iskazati kao imovinu holdinga najviše do tržišne vrijednosti predmetne imovine. Budući da se imovina holdinga sastoji od vlasničkih udjela u nerezidentnim trgovačkim društvima koja posluju, tržišna vrijednost njegove imovine jednaka je kupovnoj cijeni udjela te stoga ne dolazi do nastanka goodwilla. Prema ovom tumačenju, financijski goodwill može nastati samo kao posljedica izravnog stjecanja trgovačkog društva koje posluje, i to kao razlika između kupovne cijene i knjigovodstvene vrijednosti, pod uvjetom da se ta razlika može izravno pripisati stvarnoj dodanoj vrijednosti koja se stvara s pomoću robe i prava stečenog trgovačkog društva.

(36)	Dosljedna upravna praksa španjolskih tijela kojom se dopušta odbitak financijskog goodwilla koji nastaje samo pri izravnim stjecanjima vlasničkih udjela u trgovačkim društvima koja posluju nastavila se primjenjivati i nakon donošenja prve i druge odluke (20).

2.3.2. Novo upravno tumačenje

(37)

Nakon što je jedno španjolsko trgovačko društvo zatražilo porezno mišljenje, DGT je 21. ožujka 2012. donio obvezujuće tumačenje V0608-12 (21), kojim je utvrđeno da je člankom 12. stavkom 5. TRLIS-a dopuštena olakšica za financijski goodwill ne samo pri izravnim stjecanjima vlasničkih udjela u trgovačkim društvima koja posluju, nego i pri neizravnim stjecanjima vlasničkih udjela slijedom prethodnog izravnog stjecanja vlasničkih udjela holdinga.

(38)

U prethodno navedenom consulta vinculante, DGT je potvrdio odstupanje od svojeg početnog tumačenja članka 12. stavka 5. TRLIS-a u pogledu njegove primjene na neizravno stjecanje vlasničkih udjela. Zbog toga je DGT izmijenio kriterij na kojem je temeljio svoje ranije odgovore na pitanja španjolskih trgovačkih društava o toj temi.

(39)

Osim toga, TEAC se u rezoluciji od 26. lipnja 2012. (22) uskladio sa stajalištem DGT-a o primjeni članka 12. stavka 5. TRLIS-a na neizravna stjecanja vlasničkih udjela. Iako se rezolucija odnosila na jedno drugo pitanje i obveznik je bilo drugo trgovačko društvo, različito od onoga iz upravnog tumačenja DGT-a od 21. ožujka 2012., TEAC je potvrdio odstupanje od svoje ranije doktrine proširivši primjenu olakšice za financijski goodwill na neizravna stjecanja vlasničkih udjela proizišla iz izravnog stjecanja holdinga.

(40)

I TEAC je potvrdio odstupanje od svoje ranije doktrine. Prema TEAC-u, njegova prethodna doktrina temeljila se na obvezi sadržanoj u članku 15. Kraljevskog dekreta 1777/2004 od 30. srpnja o provedbenoj uredbi o španjolskom zakonu o porezu na dobit, koja se izričito odnosila na izravno stečeno trgovačko društvo. Međutim, TEAC je zbog prijepora u pogledu tumačenja članka 12. stavka 5. TRLIS-a te dviju odluka koje je donijela Komisija, ponovno razmotrio svoju raniju doktrinu. U suštini, obrazloženja DGT-a i TEAC-a moguće je sažeti na sljedeći način:

(a)

Prvo, DGT i TEAC pozivaju se na članak 21. stavak 1. točku (c) TRLIS-a kako bi obrazložili da se olakšica iz članka 12. stavka 5. TRLIS-a može primijeniti i pri neizravnim stjecanjima. Prema DGT-u i TEAC-u, zahtjev u pogledu obavljanja gospodarske djelatnosti moguće je ispuniti ako je trgovačko društvo na drugoj ili ostalim razinama. DGT i TEAC pozivaju se posebno na članak 21. stavak 1. točku (c) drugu alineju TRLIS-a, u kojoj je izričito navedeno da su odredbom obuhvaćene i dividende proizišle iz izravnih ili neizravnih vlasničkih udjela. DGT i TEAC zaključuju da činjenica da se trgovačko društvo koje posluje nalazi na drugoj ili ostalim razinama ne bi smjela biti prepreka za primjenu olakšice iz članka 12. stavka 5. TRLIS-a.

(b)

Drugo, DGT i TEAC pozivaju se na obrazloženje odredbe: budući da je cilj članka 12. stavka 5. TRLIS-a poticanje internacionalizacije i inozemnih ulaganja španjolskih trgovačkih društava, isključenje ulaganja španjolskih trgovačkih društava u nerezidentne holdinge iz primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a bilo bi protivno duhu te odredbe. Nadalje, DGT i TEAC tvrde da ekonomska stvarnost pokazuje da se stjecanje vlasničkih udjela u nerezidentnim trgovačkim društvima često odvija u okviru stjecanja holdinga. Činjenica da se ulaganje provodi stjecanjem udjela u holdingu predstavlja vanjsku okolnost koja ne ovisi o trgovačkom društvu koje stječe holding, nego o strukturi tržišta. Prisutnost posrednih trgovačkih društava poput holdinga ne bi smjela biti prepreka ulaganjima niti bi smjela biti osnova za diskriminaciju različitih vrsta stjecanja.

(c)

Treće, DGT i TEAC smatraju da su u tekstu prve i druge odluke Komisije stalno bila sadržana upućivanja na izravna i neizravna stjecanja. DGT i TEAC iz teksta dviju odluka zaključuju da Europska komisija prihvaća olakšicu za financijski goodwill kako pri izravnim tako i pri neizravnim stjecanjima vlasničkih udjela.

(d)

Četvrto, DGT potvrđuje i da je takvo tumačenje dano unatoč obvezi dostavljanja informacija sadržanoj u članku 15. provedbene uredbe o zakonu o porezu na dobit. Člankom 15. Uredbe izričito se zahtijeva dostavljanje informacija o stjecanju izravno stečenog društva kako bi se mogao primijeniti članak 12. stavak 5. TRLIS-a. Ako se olakšica može primijeniti i na neizravna stjecanja, logično je uključiti i neizravna stjecanja, radi bolje transparentnosti. Međutim, to ne bi smjelo biti prepreka za šire tumačenje članka 12. stavka 5. TRLIS-a.

(e)

Naposljetku, kako bi se olakšica mogla primjenjivati na neizravna stjecanja, potrebno je pretvoriti neizravne vlasničke udjele u izravne s pomoću operacije prethodnog spajanja. U poreznom smislu, različito postupanje prema stjecanju koje dovodi do poslovne kombinacije i stjecanju vlasničkih udjela koje ne dovodi do poslovne kombinacije bilo bi u suprotnosti s načelom fiskalne neutralnosti. DGT i TEAC zaključuju da bi primjena olakšice trebala biti moguća na različitim razinama vlasničkih udjela. U tom smislu potrebno je konsolidiranom bilancom ili na bilo koji drugi zakonit način dokazati da dio kupovne cijene vlasničkog udjela odgovara financijskom goodwillu koji postoji u „neizravno” stečenom vlasničkom udjelu u trgovačkom društvu koje posluje.

(41)

Protiv dvije rezolucije TEAC-a, 00/2842/2009 i 00/4871/2009, podnesena je žalba na posebnom španjolskom Visokom sudu Audiencia Nacional. Sud Audiencia Nacional u svojoj presudi od 6. veljače 2014. (23) nije podržao novo upravno tumačenje te je potvrdio početne kriterije koje su primjenjivali DGT i TEAC, prema kojima su neizravna stjecanja vlasničkih udjela koja su proizišla iz izravnog stjecanja vlasničkih udjela u holdingu isključena iz primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a. Sud Audiencia Nacional u svojoj presudi smatra da goodwill, a samim time i financijski goodwill, može nastati samo u trgovačkim društvima koja obavljaju gospodarsku djelatnost. Holding je trgovačko društvo čiji je glavni poslovni cilj posjedovanje udjela u drugim trgovačkim društvima koja posluju. Budući da holding ne obavlja gospodarsku djelatnost, ne može ni generirati goodwill (pa tako ni financijski goodwill).

3. RAZLOZI ZA POKRETANJE POSTUPKA

(42)	Dopisom od 17. srpnja 2013. Komisija je obavijestila španjolska tijela da je odlučila pokrenuti postupak utvrđen člankom 108. stavkom 2. UFEU-a u vezi s učincima novog upravnog tumačenja članka 12. stavka 5. TRLIS-a, koji su španjolska tijela uvela nakon donošenja prve i druge odluke.

(43)

U svojoj odluci o pokretanju službenog postupka Komisija je navela da smatra da se ovim novim upravnim tumačenjem proširuje područje primjene mjere koja je bila predmet istrage Komisije u prvoj i drugoj odluci, s obzirom na to da se mjera više ne bi primjenjivala samo na financijski goodwill koji nastaje pri izravnim stjecanjima vlasničkih udjela u inozemnim trgovačkim društvima, nego i na financijski goodwill pri neizravnim stjecanjima.

(44)

Komisija je na prethodnoj osnovi zaključila da je novim upravnim tumačenjem prošireno područje primjene programa za koji je već utvrđeno da predstavlja nezakonitu i nespojivu državnu potporu, koja nije prijavljena Komisiji, te da je stoga riječ o nezakonitoj državnoj potpori. Komisija je izrazila sumnje o tome može li se takva državna potpora smatrati spojivom s unutarnjim tržištem.

(45)

Komisija na prethodnoj osnovi smatra da je potrebno izvršiti povrat sredstava potpore te da se legitimna očekivanja prepoznata u prvoj i drugoj odluci ne mogu (retroaktivno) proširiti na situacije (neizravna stjecanja) koje, na temelju dosljedne upravne prakse španjolskih tijela, nisu obuhvaćene područjem primjene sporne mjere u trenutku donošenja prve i druge odluke.

(46)	Komisija je u skladu s člankom 11. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 (24) odlučila donijeti nalog za obustavu, kojim se od španjolskih tijela zahtijeva obustava svake državne potpore do konačne odluke Komisije.

(47)	Odluka o pokretanju postupka objavljena je u Službenom listu Europske unije (25). Komisija je pozvala španjolska tijela i zainteresirane strane na dostavu primjedaba.

4. STAJALIŠTE ŠPANJOLSKIH TIJELA I ZAINTERESIRANIH STRANA

(48)	Komisija je primila primjedbe španjolskih tijela i pet zainteresiranih trećih strana, a to su Telefónica, Iberdrola, Santander, Abertis i Axa. Sve zainteresirane strane poduprle su stajalište španjolskih tijela.

(49)

Ni španjolska tijela ni zainteresirane strane ne dijele mišljenje Komisije da novo upravno tumačenje predstavlja novu državnu potporu te smatraju da bi se legitimna očekivanja mogla primijeniti i na neizravna stjecanja vlasničkih udjela koja proizlaze iz izravnog stjecanja vlasničkih udjela u holdingu.

A. MJERA PREDSTAVLJA NOVU POTPORU

(50)	Prema španjolskim tijelima i pet zainteresiranih strana, novo upravno tumačenje ne predstavlja novu državnu potporu zbog sljedećih razloga:

4.1. Početno upravno tumačenje nije konačno te nije relevantna i sustavna upravna praksa

(51)

Španjolska tijela pozivaju se na početno upravno tumačenje DGT-a sadržano u consultas 1490-02 od 4. listopada 2002. i V0391-05 od 10. ožujka 2005., kojim se dopušta olakšica za financijski goodwill pri izravnim stjecanjima vlasničkih udjela u nerezidentnim trgovačkim društvima koja posluju, pod uvjetom da prihodi koje ostvari nerezidentno društvo ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 21. TRLIS-a. Španjolska tijela objasnila su da je argument na kojem se temelji njihovo izvorno upravno tumačenje članka 12. stavka 5. TRLIS-a, kako je navedeno u dvama predmetnima consultas, taj da goodwill ne može biti iskazan u pojedinačnim financijskim izvještajima holdinga.

(52)

Španjolska tijela i zainteresirane strane smatraju da upravno tumačenje nije relevantna upravna praksa. Upravna tumačenja DGT-a nisu izvor prava i nisu obvezujuća ni za sudove i građane; ona obvezuju samo poreznu upravu. Navedena obvezujuća priroda znači da je porezna uprava dužna primjenjivati iste kriterije na isto činjenično stanje i okolnosti poreznih obveznika. Nadalje, španjolska tijela objasnila su da consulta 1490-02 nije obvezujući za poreznu upravu te da je za treće strane uglavnom informativne prirode. Consulta V0391-05 obvezujući je za poreznu upravu. U slučaju odstupanja u pogledu kriterija utvrđenih u upravnom tumačenju, porezni obveznik može podnijeti žalbu nadležnim sudovima. Stoga kriteriji utvrđeni u upravnom tumačenju nisu obvezujući za nacionalne sudove.

(53)

Prema španjolskim tijelima, Komisija je pogriješila navodeći u odluci o pokretanju službenog istražnog postupka da je „novo tumačenje Ministarstva financija potvrđeno rezolucijom TAEC-a od 26. lipnja 2012.” DGT i TEAC neovisne su institucije: DGT je dio državne uprave, a Europski je sud ocijenio da je TEAC sud (26). TEAC prati primjenu poreznog prava te utvrđuje doktrinu i kriterije koje državna uprava treba primjenjivati. Zainteresirane treće strane tvrde da TEAC nije sud, već subjekt koji djeluje u okviru porezne uprave i ovisan je o Ministarstvu financija. One tvrde i da TEAC-ova doktrina nije dijelom pravnog poretka. Iako je njegova doktrina obvezujuća za poreznu upravu, ona podliježe nadzoru sudskih instanci.

(54)

Španjolska tijela i treće zainteresirane strane tvrde da upravno tumačenje i kriteriji koji su u njemu sadržani nisu konačni te da se uvijek mogu izmijeniti, pod uvjetom da se to može objektivno opravdati. U tom smislu, španjolska tijela upućuju na članak 89. Općeg poreznog zakona 58/2003 od 17. prosinca, kojim su utvrđeni zakonski učinci poreznih tumačenja:

(a)	Odgovor na zahtjev za tumačenje poreznih odredaba ima obvezujući učinak na poreznu upravu.

(b)	Dok se sudska praksa ili pravo koji se primjenjuju na ovaj predmet ne izmijene, na obveznike će se primjenjivati kriteriji sadržani u poreznom tumačenju.

(c)	Porezna uprava nadležna je za naplatu poreza i treba primjenjivati kriterije sadržane u poreznim tumačenjima pod uvjetom da su kod obveznika i onoga kome je upućeno upravno porezno tumačenje prisutni isto činjenično stanje i okolnosti.

(55)

Nadalje, zainteresirane treće strane tvrde da se početno upravno tumačenje ne može smatrati uobičajenom praksom porezne uprave. Prema nekim zainteresiranim trećim stranama, ono se sastoji samo od četiriju upravnih tumačenja i jedne rezolucije TEAC-a (27). Nadalje, prema nekim zainteresiranim trećim stranama, upravno tumačenje postupno je modificirano rezolucijom TEAC-a od 1. lipnja 2010. i presudom suda Audiencia Nacional od 13. listopada 2011. i prije upravnog tumačenja DGT-a i rezolucije TEAC-a iz 2012. Pitanje analizirano u rezoluciji TEAC-a i presudi suda Audiencia Nacional odnosilo se na primjenu članka 12. stavka 5. TRLIS-a na stjecanje vlasničkih udjela unutar grupe. Španjolski Vrhovni sud potvrdio je presudom od 24. lipnja 2013. presudu suda Audiencia Nacional od 13. listopada 2011.

(56)

Španjolska tijela navode i da zahtjevi trgovačkih društava za primjenu olakšice za financijski goodwill pri neizravnim stjecanjima vlasničkih udjela nisu sustavno odbijani, kako je navedeno u odluci Komisije o pokretanju službenog istražnog postupka iz 2013. Nije bilo sustavnog odbijanja jer se u okviru sustava naplate poreza od obveznika ne zahtijeva primjena članka 12. stavka 5. TRLIS-a. Sustav naplate poreza na dobit temelji se na sustavu samostalnog utvrđivanja porezne obveze (autoliquidación), pri čemu obveznik mora proći kroz sve porezne postupke kao što su tumačenje prava, utvrđivanje obilježja poreznih postupaka te izračun konačnog iznosa poreza za plaćanje. Porezno tijelo ne intervenira u tom postupku. Međutim, porezna uprava može provjeravati i pratiti postupak samostalnog utvrđivanja porezne obveze i u konačnici izvršiti konačni razrez poreza.

(57)

Španjolska tijela i zainteresirane treće strane navode da su španjolska trgovačka društva primjenjivala olakšicu za financijski goodwill pri neizravnim stjecanjima vlasničkih udjela, unatoč početnom upravnom tumačenju DGT-a. Prema španjolskim tijelima, oni porezni obveznici koji su smatrali da imaju pravo primijeniti članak 12. stavak 5. TRLIS-a na neizravna stjecanja to su i činili. Postojanje različitih tumačenja DGT-a nije bilo prepreka njegovoj primjeni: s jedne strane, porezni obveznici koji nisu bili predmet poreznog nadzora de facto su potvrdili svoje kriterije nakon propisanog roka od četiri godine, a s druge strane, porezni obveznici kod kojih je proveden porezni nadzor mogli su se žaliti na kriterije koje je utvrdio DGT tijelima na višem stupnju.

4.2. Novo upravno tumačenje ne predstavlja značajnu izmjenu područja primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a

(58)

Španjolska tijela i zainteresirane treće strane navode da članak 12. stavak 5. TRLIS-a nije znatno izmijenjen te da se upravno tumačenje područja primjene odredbe ne može smatrati izmjenom državne potpore. Činjenica da je DGT izmijenio upravno tumačenje ne utječe na područje primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a.

(59)

Španjolska tijela i zainteresirane treće strane tvrde da područje primjene nije izmijenjeno novim upravnim tumačenjem jer se u članku 12. stavku 5. TRLIS-a već upućuje na članak 21. TRLIS-a, u čijem su stavku 1. točki (a) spomenuta izravna i neizravna stjecanja od najmanje 5 % vlasničkih udjela. Navedeni zahtjev nije se mijenjao od uvođenja članka 12. stavka 5. TRLIS-a u španjolski zakon o porezu na dobit.

(a) Način izračuna financijskog goodwilla

(60)

Jedna od zainteresiranih strana osporava izjavu Komisije u odluci o pokretanju službenog istražnog postupka da su brojne situacije koje izvorno nisu bile obuhvaćene mjerom ušle u područje primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a. Ta zainteresirana strana smatra da su stjecanja vlasničkih udjela u holding društvima uvijek ispunjavala kriterije prihvatljivosti u okviru ove mjere te da se prijepor u pogledu primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a svodi na odstupanja u metodi izračuna koju je potrebno primijeniti. Ta zainteresirana strana smatra da je razumijevanje navedenog pitanja ključno u ovom predmetu.

(61)

Zainteresirana strana tvrdi da je računovodstvenim pravilima o konsolidaciji opravdano radikalno drugačije tumačenje od onoga koje su početno donijeli DGT i TEAC. Prema računovodstvenim pravilima o konsolidaciji, financijski goodwill izračunava se primjenom metode potpune konsolidacije, kojom se zahtijeva da se s imovinom i obvezama svih ovisnih društava koja su u vlasništvu određenog subjekta postupa kao da je riječ o imovini i obvezama jednog subjekta. Prema tom načelu, udjel holdinga u podređenom društvu koje posluje ne iskazuje se, a vrijednost udjela zamjenjuje se u bilanci holdinga tržišnom vrijednošću imovine i obveza društva koje posluje. Nakon uvrštenja imovine u imovinu holdinga, pričuva se iskazuje u konsolidiranoj bilanci holdinga u iznosu koji je jednak razlici između tržišne vrijednosti imovine podređenog društva koje posluje i njezine knjigovodstvene vrijednosti. Zatim se razlika između cijene plaćene za vlasnički udjel u holdingu i neto imovine holdinga nakon potpune konsolidacije njegova podređenog društva koje posluje iskazuje kao financijski goodwill holdinga.

(62)	Na temelju ove metode izračuna, s imovinom holdinga i društava koja posluju postupa se kao da je riječ o imovini jednog trgovačkog društva. Stoga holding može primijeniti olakšicu za financijski goodwill u skladu s člankom 12. stavkom 5. TRLIS-a

(b) Obrazloženje odstupanja od prethodnog upravnog tumačenja

(63)	Španjolska tijela i zainteresirane treće strane potvrđuju da su DGT i TEAC odstupili od svoje ranije prakse prema kojoj je primjena članka 12. stavka 5. TRLIS-a bila moguća samo pri izravnim stjecanjima vlasničkih udjela u trgovačkim društvima koja posluju.

(64)

Španjolska tijela objasnila su da su DGT i TEAC odstupanje od svojeg prethodnog tumačenja opravdali sljedećim razlozima:

(a)

prvo, članak 12. stavak 5. TRLIS-a smatrao se dijelom paketa mjera za poticanje gospodarskog rasta i internacionalizaciju španjolskih trgovačkih društava. Svrha ove mjere bilo je poticanje španjolskih ulaganja u inozemstvu. Stoga bi isključenje ulaganja španjolskih društava u nerezidentne holdinge iz primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a bilo suprotno duhu odredbe;

(b)

drugo, u članku 12. stavku 5. TRLIS-a sadržano je upućivanje na članak 21. TRLIS-a, u kojem su izričito navedena izravna i neizravna stjecanja vlasničkih udjela. Stoga bi trebalo razumjeti da su člankom 12. stavkom 5. TRLIS-a obuhvaćena neizravna stjecanja vlasničkih udjela izvršena putem izravnog stjecanja vlasničkog udjela u nerezidentnom holdingu, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz članka 21. TRLIS-a;

(c)	treće, dvije odluke Komisije iz 2009. i 2011. u vezi s amortizacijom financijskog goodwilla odnose se kako na izravna tako i na neizravna stjecanja vlasničkih udjela;

(d)

četvrto, kako bi se olakšica mogla primijeniti na neizravna stjecanja, potrebno je neizravne vlasničke udjele pretvoriti u izravne s pomoću operacije prethodnog spajanja. Zbog poteškoća u pogledu inozemnih poslovnih kombinacija, različito postupanje, u poreznom smislu, prema stjecanju koje dovodi do poslovne kombinacije i stjecanju vlasničkih udjela koje ne dovodi do poslovne kombinacije, bilo bi u suprotnosti s načelom fiskalne neutralnosti. Nadalje, činjenica da se ulaganje provodi stjecanjem udjela u holdingu predstavlja izvanjsku okolnost koja ne ovisi o trgovačkom društvu koje stječe holding, nego o strukturi tržišta.

(c) Upućivanja na neizravna stjecanja u prvoj i drugoj odluci, parlamentarna pitanja i priopćenje za tisak o odluci o pokretanju službenog istražnog postupka iz 2007.

(65)

Španjolska tijela i zainteresirane treće strane navode da je novo upravno tumačenje, utvrđeno obvezujućim upravnim tumačenjem V0608-12 od 21. ožujka 2012. i rezolucijom TEAC-a od 26. lipnja 2012. u skladu s prvom i drugom odlukom. Navedeno je vidljivo u dvama aspektima:

(a)

prvo, u objema odlukama Komisije u nekoliko se navrata upućuje na izravna i neizravna stjecanja. Objema je odlukama utvrđeno da mogućnost odbitka financijskog goodwilla pri izravnim i neizravnim stjecanjima vlasničkih udjela predstavlja nezakonitu državnu potporu. Španjolska tijela i zainteresirane strane citiraju nekoliko stavaka iz prve i druge odluke u kojima je sadržano upućivanje na izravna i neizravna stjecanja, a to su stavak 21., 167., 170. i 175. prve odluke i članak 1. prve i druge odluke;

(b)	drugo, čini se da Komisija ne smatra upravno tumačenje relevantnim jer ono nije spomenuto ni u prvoj ni u drugoj odluci.

(66)	Osim toga, španjolska tijela navode da su službe Komisije poslale službeni dopis 26. ožujka 2007., prije pokretanja službenog istražnog postupka, navodeći da se upravno tumačenje članka 12. stavka 5. TRLIS-a čini suviše restriktivnim.

(67)

Španjolska tijela navode da su porezna uprava i DGT pri donošenju upravnog tumačenja V0608-12 od 21. ožujka i odluke TEAC-a od 26. lipnja 2012. poštovali načelo dosljednog tumačenja prava EU-a, načelo izravnog učinka i načelo nadređenosti prava EU-a. Nacionalna tijela, suci ili uprava moraju uvijek primjenjivati nacionalno pravo u skladu s pravom EU-a i obvezani su načelom iskrene suradnje utvrđenim u članku 4. UFEU-a.

(68)

Budući da odluke Europske komisije imaju obvezujući karakter za one kojima su upućene, DGT i TEAC morali su izmijeniti svoje upravne kriterije u pogledu tumačenja članka 12. stavka 5. TRLIS-a. Stoga su upravno tumačenje i rezolucija TEAC-a u cijelosti usklađeni s tekstom i područjem primjene dviju odluka Komisije, bez obveze povrata financijskog goodwilla proizišlog iz izravnih i neizravnih stjecanja koja su provedena u razdoblju u kojem je Komisija potvrdila postojanje legitimnih očekivanja korisnika i koja su ispunila posebne uvjete sadržane u prvoj i drugoj odluci.

(69)

Španjolska tijela i zainteresirane treće strane navode da je Komisija došla do pogrešnog zaključka primjenjujući na ovaj predmet sudsku praksu iz presude Suda u predmetu Kahla (28) te presude u predmetu Namur – Les Assurances de Credit (29). U presudi u predmetu Kahla navedeno je da je svaka dopunska informacija koju Komisija zatraži radi objašnjenja područja primjene mjere državne potpore dio režima prijavljene državne potpore. Prema španjolskim tijelima, iako je bila upoznata s upravnim tumačenjem kojim je isključena primjena članka 12. stavka 5. TRLIS-a na neizravna stjecanja, Komisija ga ne navodi ni u prvoj ni u drugoj odluci. Nadalje, unatoč tome što je znala za upravno tumačenje, Komisija u objema odlukama spominje izravna i neizravna stjecanja. Zainteresirane strane tvrde da nisu bile upoznate s komunikacijom koja se odvijala između Komisije i španjolskih tijela u kojoj je bilo navedeno da se u praksi financijski goodwill može iskazati samo pri izravnim stjecanjima vlasničkih udjela.

(70)

U presudi u predmetu Namur – Les Assurances Sud utvrđuje da obvezi dodatne prijave podliježu samo izmjene kojima se uvode značajne promjene u režim državnih potpora. Prema španjolskim tijelima, nije došlo do izmjene postojeće mjere državne potpore ni do nove državne potpore ako nisu izmijenjene zakonske odredbe koje su izvorno bile sadržane u mjeri državne potpore, kao ni njezina ograničenja i modaliteti. Stoga se iz presude Suda može zaključiti da se novo tumačenje ne može smatrati novom državnom potporom jer se zakonske odredbe o kojima je riječ, tj. članak 12. stavak 5. TRLIS-a i članak 21. stavak 1. točka (a) TRLIS-a, nisu mijenjale, kao ni njihovi modaliteti i ograničenja.

(71)

Nadalje, španjolska tijela i zainteresirane treće strane navode da je Komisija u prvoj i drugoj odluci potvrdila da su parlamentarna pitanja koja su postavili neki članovi Europskog parlamenta dovela do pokretanja službenog istražnog postupka. Navedena parlamentarna pitanja uglavnom se odnose na neizravna stjecanja, odnosno na stjecanja vlasničkih udjela u nerezidentnim holding društvima koja istovremeno imaju vlasničke udjele u nerezidentnim trgovačkim društvima koja posluju. Primjeri takvih stjecanja su stjecanje trgovačkog društva O2 od trgovačkog društva Telefónica, trgovačkog društva Scottish Power Ltd od trgovačkog društva Iberdrola te banke Abbey National Bank od banke Banco Santander. Dakle, Komisiji je bilo poznato da su člankom 12. stavom 5. TRLIS-a obuhvaćena i neizravna stjecanja.

(72)

Povrh toga, španjolska tijela i zainteresirane treće strane tvrde da se priopćenje za tisak kojim je Komisija izvijestila o pokretanju službenog istražnog postupka u 2007. odnosilo na parlamentarna pitanja u kojima su navedene neke od ovih transakcija, odnosno stjecanje trgovačkog društva O2 od trgovačkog društva Telefónica, stjecanje trgovačkog društva Scottish Power Ltd od trgovačkog društva Iberdrola te ponude trgovačkih društava Sacyr, Abertis i Cintra za koncesiju za autoceste u Francuskoj. Nadalje, trgovačko društvo Iberdrola tvrdi da je Komisija odobrila spajanje (30) društava Iberdrola i Scottish Power te da je zbog toga Komisija morala znati da je društvo Iberdrola steklo udjele u holdingu koji ima podređena društva koja posluju.

(d) Načela jednakog postupanja, zabrane diskriminacije i fiskalne neutralnosti

(73)

Španjolska tijela i neke zainteresirane treće strane smatraju da se načelom jednakog postupanja i zabrane diskriminacije zahtijeva da se u situacijama u kojima postoji usporedivo činjenično stanje ne smije postupati na različite načine te da se u situacijama u kojima postoji različito činjenično stanje ne smije postupati na isti način, osim ako se takvo različito postupanje može objektivno obrazložiti.

(74)

Španjolska tijela i neke zainteresirane treće strane navode da se neizravno stjecanje vlasničkog udjela u nerezidentnim trgovačkim društvima koja posluju koje proizlazi iz prethodnog izravnog stjecanja vlasničkih udjela u holdingu može usporediti s izravnim stjecanjem vlasničkih udjela u trgovačkom društvu koje posluje. Stoga se zaključci iz prve i druge odluke mogu primijeniti kako na izravna tako i na neizravna stjecanja. To bi značilo da je i upravno tumačenje kojim su obuhvaćena neizravna stjecanja potrebno ocijeniti nezakonitom i nespojivom državnom potporom te da bi Komisija automatski trebala potvrditi postojanje legitimnih očekivanja u pogledu neizravnih stjecanja vlasničkih udjela izvršenih u razdoblju od 1. siječnja 2002. do 21. prosinca 2007. (21. svibnja 2011.), u skladu s uvjetima utvrđenim u članku 1. prve i druge odluke.

(75)

Zainteresirane treće strane upućuju i na načelo fiskalne neutralnosti. Načelom fiskalne neutralnosti zahtijeva se isto, jednako postupanje prema ulaganju, bez obzira na načine ulaganja. U slučaju neizravnog stjecanja vlasničkih udjela, financijski goodwill može nastati samo pri neizravnim stjecanjima vlasničkih udjela ako se neizravno stjecanje pretvori u izravno s pomoću operacije spajanja, pri čemu rezidentno društvo stječe nerezidentno društvo. Zbog poteškoća povezanih s međunarodnim poslovnim kombinacijama, za nastanak financijskog goodwilla ne bi trebalo biti potrebno provoditi operaciju spajanja s nerezidentnim trgovačkim društvom koje posluje. Upravo zbog toga ne bi trebalo biti potrebno provoditi višerazinsku operaciju spajanja između matičnog društva i nerezidentnog holdinga, koji se istovremeno spaja sa svojim podređenim društvom koje posluje. Stoga, slijedom logike načela fiskalne neutralnosti, proizlazi da su člankom 12. stavkom 5. TRLIS-a obuhvaćena i izravna i neizravna stjecanja.

(e) Novo administrativno tumačenje nema retroaktivne učinke

(76)

Španjolska tijela i zainteresirane treće strane osporavaju i izjavu sadržanu u odluci o pokretanju službenog istražnog postupka iz 2013. u vezi s retroaktivnim učincima upravnog tumačenja. Prema španjolskim tijelima, retroaktivnost postoji samo u pogledu zakonskih odredaba ili pravnih akata koji proizvode pravne učinke na treće strane. Prema španjolskom Vrhovnom sudu, upravno tumačenje kao što je porezno mišljenje nije pravni, nego postupovni akt. Obveznik nema pravo žalbe na porezna mišljenja i njihova je svrha čisto informativna. Budući da ne proizvode pravne učinke, ne mogu ni imati retroaktivni učinak. Zainteresirane treće strane slažu se da nema retroaktivne primjene mjere. Prvo, porezna tumačenja podnose porezni obveznici za one poreze koji još nisu utvrđeni i ubrani. Drugo, brojni porezni obveznici zanemarili su kriterije sadržane u upravnom tumačenju i primijenili poreznu olakšicu za financijski goodwill sadržanu u članku 12. stavku 5. TRLIS-a na neizravna stjecanja vlasničkih udjela.

B. LEGITIMNA OČEKIVANJA, PRAVNA SIGURNOST I NAČELO VENIRE CONTRA FACTUM PROPRIUM

(77)

Prema španjolskim tijelima, u slučaju da Komisija utvrdi da novo upravno tumačenje koje se odnosi na članak 12. stavak 5. TRLIS-a predstavlja nezakonitu novu državnu potporu, zaključci iz članka 1. prve i druge odluke o legitimnim očekivanjima trebali bi se primijeniti i na neizravna stjecanja vlasničkih udjela.

(78)

Španjolska tijela pozivaju se na članak 14. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 659/1999 u skladu s kojim Komisija ne smije zahtijevati povrat sredstava potpore ako bi to bilo u suprotnosti s općim načelima prava Zajednice kako bi zatražila da u ovom predmetu izostane povrat sredstava potpore zbog postojanja legitimnih očekivanja.

(79)

Prema španjolskim tijelima i zainteresiranim stranama, sljedeći akti Komisije osnova su za nastanak legitimnih očekivanja korisnika potpore:

(a)

Komisija je stalnim upućivanjima na neizravna stjecanja i u prvoj i u drugoj odluci stvorila nova legitimna očekivanja za poslovne subjekte koji su izvršili neizravna stjecanja vlasničkih udjela i koji su ispunili uvjete utvrđene u dvjema odlukama Komisije. Priznanje legitimnih očekivanja u prvoj odluci (stavci 164. do 167.) te u drugoj odluci (stavci 190. do 193.) odnose se na izravna i neizravna stjecanja.

(b)

U odgovorima Komisije na pisana parlamentarna pitanja članova Europskog parlamenta Erika Mejiera, Sharon Bowles i Davida Martína (31) o tome može li se predmetna mjera smatrati potporom izričito se upućuje na stjecanje društva O2 od društva Telefónica, ponude društava Abertis, Cintra i Sacyr te stjecanje društva Scottish Power od društva Iberdrola. U prvoj i drugoj odluci potvrđeno je da su odgovorima na ova pitanja stvorena legitimna očekivanja. Španjolska tijela i zainteresirane treće strane smatraju da ovim odgovorima ne samo da primjena članka 12. stavka 5. TRLIS-a nije izričito ograničena na izravna stjecanja, nego je i pretpostavljeno da se oni odnose i na neizravna stjecanja, imajući u vidu strukturu stečenih grupa društava. Španjolska tijela i zainteresirane treće strane posebno podsjećaju na spajanje društava Scottish Power i Iberdrola, koje je odobrila Komisija. Prema tome, španjolska tijela i zainteresirane treće strane smatraju da je Komisija na temelju informacija dostavljenih službama GU Tržišno natjecanje znala da je potonje stjecanje bilo neizravno stjecanje vlasničkih udjela u nerezidentnom trgovačkom društvu, koje je proizišlo iz prethodnog stjecanja holdinga. Stoga razborit i ustrajan gospodarski subjekt ne bi iz odgovora članovima Europskog parlamenta mogao zaključiti da se oni odnose samo na izravna stjecanja vlasničkih udjela.

(80)

Prema španjolskim tijelima, postojanje prethodnog ograničavajućeg upravnog tumačenja članka 12. stavka 5. TRLIS-a ne utječe na legitimna očekivanja korisnika koji su izvršili neizravna stjecanja vlasničkih udjela. Razlog je tome činjenica da je u članku 12. stavku 5. TRLIS-a sadržana jasna odredba te upućivanje na pravila o konsolidaciji financijskih izvještaja te da se njime želi potaknuti španjolska ulaganja u inozemstvu, pod uvjetom da se time utječe na djelatnost stečenog društva te da ono obavlja gospodarske djelatnosti.

(81)

Prema zainteresiranim trećim stranama, unutarnjom raspravom između Komisije i španjolskih tijela u kontekstu službenog istražnog postupka ne mijenjaju se legitimna očekivanja korisnika mjere potpore. Takvim unutarnjim raspravama mogli bi se stvoriti pravni učinci na treće strane ako bi se one odrazile u tekstu odluka.

(82)

Zainteresirane treće strane navode da je Komisija narušila načelo estoppel, prema kojem Komisija ne može djelovati u suprotnosti s vlastitim aktima ili mjerama. Komisija se u prvoj i drugoj odluci stalno pozivala na neizravna stjecanja. Stoga Komisija ne bi smjela mijenjati početno jamstvo dano u toj pravnoj mjeri, uz tvrdnju da je porezna uprava izmijenila tumačenje odredbe.

(83)

Zainteresirane treće strane tvrde da je Komisija narušila i načelo pravne sigurnosti. Komisija ne samo da stalno upućuje na izravna i neizravna stjecanja, nego u tekstu dviju odluka i ne upućuje na upravno tumačenje članka 12. stavka 5. TRLIS-a. Zainteresirane treće strane smatraju da bi oprezan i razborit poduzetnik iz teksta odluka mogao zaključiti da su neizravna stjecanja obuhvaćena područjem primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a.

5. PRIMJEDBE ŠPANJOLSKE NA PRIMJEDBE TREĆIH STRANA

(84)	Španjolska tijela primjećuju da sve zainteresirane treće strane dijele stajališta i podržavaju argumente dostavljene u očitovanjima španjolskih tijela.

(85)	Španjolska tijela ponovno navode da novo upravno tumačenje DGT-a sadržano u consulta V0608/12 od 21. ožujka 2012. i rezoluciji TEAC-a od 26. lipnja 2012. ne predstavlja novu potporu. Jednako tako, ni odgovori na porezna mišljenja ni rezolucije TEAC-a ne proizvode pravne učinke.

(86)

Presudom španjolskog Vrhovnog suda od 24. lipnja 2013. utvrđeno je da je pri izračunu financijskog goodwilla potrebno voditi računa o pravilima konsolidacije financijskih izvještaja, bez obzira na to podnose li nerezidentna stečena društva konsolidirane ili pojedinačne financijske izvještaje. Iako predmet navedene presude nije bilo pitanje primjenjuje li se članak 12. stavak 5. TRLIS-a na izravna ili na neizravna stjecanja, činjenica upućivanja na računovodstvena pravila znači da je za potrebe članka 12. stavka 5. TRLIS-a potrebno primijeniti sličan postupak na izravna i neizravna stjecanja.

(87)	Pet zainteresiranih strana u svojim očitovanjima navode da su pri utvrđivanju svoje obveze poreza na dobit primijenile poreznu olakšicu za financijski goodwill u vezi s neizravnim stjecanjima. Stoga novo upravno tumačenje nije utjecalo na područje primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a.

(88)

Komisija je u prvoj i drugoj odluci potvrdila postojanje legitimnih očekivanja, slijedom odgovora na pisana parlamentarna pitanja koja su postavili Erik Mejier i Sharon Bowles. Iz odgovora se ne može zaključiti da su ograničeni na izravna stjecanja. Naprotiv, odgovori na navedena parlamentarna pitanja odnosili su se na određena neizravna stjecanja.

(89)	Povrh toga, cilj je načela legitimnih očekivanja zaštita korisnika navodne državne potpore, a ne države članice. Stoga bi korisnici potpore trebali procijeniti jesu li mjerom koju je donijela Komisija (a ne država članica) mogla biti stvorena legitimna očekivanja.

(90)	Pokretanjem ovog istražnog postupka Komisija namjerava revidirati vlastite mjere, narušavajući načelo pravne sigurnosti i načelo estoppel.

(91)	Španjolska tijela podsjećaju Komisiju da članak 12. stavak 5. TRLIS-a u pogledu prirode potpore nije konačan jer je predmetom revizije Suda Europske unije.

6. PROCJENA MJERE

(92)

Komisija je u prvoj i drugoj odluci zaključila da članak 12. stavak 5. TRLIS-a predstavlja nezakonit i nespojiv program, kako u pogledu stjecanja unutar EU-a tako i u pogledu stjecanja izvan EU-a. Komisija je posebno utvrdila da je predmetnom mjerom, kojom je španjolskim trgovačkim društvima dopuštena primjena olakšice za financijski goodwill pri stjecanjima vlasničkih udjela u inozemnom društvu od najmanje 5 %, omogućena selektivna pogodnost, što nije opravdano logikom poreznog sustava. Nadalje, utvrđeno je da mjera nije spojiva s unutarnjim tržištem (32). Komisija upućuje na obrazloženje koje je uslijedilo nakon navedenih odluka kako bi pokazala da ova mjera predstavlja nezakonitu i nespojivu državnu potporu.

(93)	Španjolska tijela nisu podnijela tužbe radi poništenja prve i druge odluke. Međutim, na Općem sudu u tijeku su brojni sudski postupci koje su pokrenule treće strane (33).

(94)	Ova se odluka izričito odnosi na učinke novog upravnog tumačenja članka 12. stavka 5. TRLIS-a, koji su španjolska tijela uvela nakon donošenja prve i druge odluke.

A. MJERA PREDSTAVLJA NOVU POTPORU

(95)

Svrha prve i druge odluke bila je procijeniti je li španjolski program, kako su ga španjolska tijela predstavila tijekom upravnog postupka koji je doveo do donošenja prve i druge odluke, spojiv s unutarnjim tržištem. Prvom i drugom odlukom program (članak 12. stavak 5. TRLIS-a) koji je „Španjolska nezakonito primijenila” ocijenjen je nezakonitim i nespojivim (34).

(96)

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, područje primjene odluke mora biti utvrđeno ne samo upućivanjem na stvarni tekst odluke, nego i vodeći računa o programu potpore, kako ga je opisala država članica (35). U predmetu Kahla Thüringen, Sud je smatrao da se zahtjev Komisije za dodatne informacije kojima je cilj objasniti područje primjene programa potpore, kao i odgovor države članice na taj zahtjev, moraju smatrati neodvojivim dijelom programa potpore (36).

(97)	Španjolska tijela objasnila su dopisom od 4. lipnja 2007. (37) da je relevantnom upravnom praksom dopuštena primjena olakšice samo za financijski goodwill pri izravnim stjecanjima vlasničkih udjela u trgovačkim društvima koja posluju.

(98)

Navedena je praksa dokazana i dosljednim upravnim tumačenjima DGT-a i TEAC-a na snazi od 2002. sve do 2012. Bez obzira na tekst relevantnih odredaba TRLIS-a, u trenutku donošenja prve i druge odluke DGT i TEAC dosljedno su i sustavno primjenjivali članak 12. stavak 5. TRLIS-a samo na izravna stjecanja vlasničkih udjela u trgovačkim društvima koja posluju. Takvo tumačenje postoji od 1. siječnja 2002., kada je članak 12. stavak 5. TRLIS-a prvi put stupio na snagu.

(99)

Nadalje, novim upravnim tumačenjem članka 12. stavka 5. TRLIS-a koje su španjolska tijela uvela u ožujku 2012. prošireno je područje primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a jer bi mjera sada bila primjenjiva ne samo na financijski goodwill pri izravnim stjecanjima vlasničkih udjela u nerezidentnim trgovačkim društvima, nego i na financijski goodwill pri neizravnim stjecanjima vlasničkih udjela u nerezidentnim trgovačkim društvima u okviru stjecanja vlasničkih udjela holdinga.

(100)

Važno je naglasiti da se predmetnim pitanjem ne određuje može li se potpora smatrati postojećom potporom. Prvom i drugom odlukom već je zaključeno da ispitane mjere (članak 12. stavak 5. TRLIS-a, kako su ga španjolska tijela provela) čine nezakonitu i nespojivu potporu. Stoga novo upravno tumačenje ni u kojem slučaju ne predstavlja postojeću potporu. Nasuprot tome, u ovom je predmetu relevantno jesu li područjem primjene prve i druge odluke obuhvaćeni i neizravni vlasnički udjeli nastali slijedom ranijeg stjecanja holdinga.

(101)

Komisija smatra da ni jednim argumentom španjolskih tijela i zainteresiranih trećih strana nije pokazano da mjera ne predstavlja novu potporu, i to slijedom razloga navedenih u nastavku.

6.1. Početno upravno tumačenje nije konačno te nije relevantna i sustavna upravna praksa

(102)

Da bi poduprli svoje stajalište da mjera ne predstavlja novu potporu, španjolska tijela i zainteresirane treće strane zapravo tvrde da prethodno upravno tumačenje nije konačno, da je protiv njega uvijek moguće pokrenuti sudski žalbeni postupak te da nije riječ o dosljednoj praksi.

(103)

Navedeni argumenti nisu relevantni za potrebe ove odluke. Komisija je u prvoj i drugoj odluci ispitala program državne potpore koji su provela španjolska tijela. Mogućnost budućih promjena ili izmjena režima (upravnih ili sudskih) ne utječe na opseg istrage pa tako ni na odluke.

(104)

U svakom slučaju, argumenti španjolskih tijela moraju biti odbačeni iz sljedećih dodatnih razloga:

(105)

Što se tiče argumenta da početno upravno tumačenje nije bilo relevantna i ustaljena praksa porezne uprave, Komisija napominje da su svi consultas DGT-a te rezolucije TEAC-a koje su dostavila španjolska tijela dokaz sustavnog i dosljednog pristupa pri isključenju neizravnih stjecanja vlasničkih udjela proizišlih iz izravnih stjecanja vlasničkih udjela holdinga iz područja primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a.

(106)

Španjolska tijela i zainteresirane treće strane navode i da početno upravno tumačenje nije relevantna ni konačna upravna praksa jer nije riječ o izvoru prava te da se protiv njega u svakom trenutku može podnijeti žalba nadležnim sudovima.

(107)

Komisija smatra da činjenica da je protiv upravnog tumačenja i rezolucija TEAC-a moguća žalba sudskim tijelima viših razina ne znači da navedeni consultas i posebno rezolucije TEAC-a ne proizvode pravne učinke za obveznika. Kako je utvrđeno u članku 89. Općeg poreznog zakona 58/2003 od 17. prosinca, odgovori dani u kontekstu zahtjeva za porezno mišljenje obvezujući su za poreznu upravu. To znači da je porezna uprava dužna primjenjivati iste kriterije na isto činjenično stanje i okolnosti poreznih obveznika. Stoga bi oprezan i razborit poduzetnik mogao očekivati dosljedan pristup porezne uprave u situacijama u kojima porezni obveznici dijele isto činjenično stanje i okolnosti.

(108)

Španjolska tijela i neke zainteresirane treće strane tvrde da početno upravno tumačenje nije dosljedna upravna praksa jer su uvijek moguće dodatne promjene kriterija sadržanih u upravnom tumačenju. Međutim, kako su španjolska tijela objasnila, člankom 89. Zakona 58/2003 zahtijeva se dosljedna primjena kriterija sadržanih u upravnom tumačenju, pod uvjetom da ne dođe do njihove izmjene u okviru sudske prakse ili mjerodavnog prava. Komisija napominje da su svi consultas DGT-a i rezolucije TEAC-a dokaz da je u razdoblju od 2002. do 2012. postojala dosljedna praksa, koja nije izmijenjena ni pravom ni sudskom praksom.

(109)

Španjolska tijela i neke zainteresirane treće strane tvrde da je upravno tumačenje postupno izmijenjeno rezolucijom TEAC-a iz lipnja 2010. te presudom suda Audiencia Nacional od 13. listopada 2011. (38), što je naknadno potvrdio i španjolski Vrhovni sud presudom od 24. lipnja 2013. (39). Komisija smatra da prethodno navedene presude nisu dokaz izmjene poreznog postupka u pogledu neizravnih stjecanja u kontekstu članka 12. stavka 5. TRLIS-a. Rezolucija TEAC-a, presude suda Audiencia Nacional te španjolskog Vrhovnog suda odnosile su se na stjecanja vlasničkih udjela unutar grupe, o čemu nije riječ u ovom predmetu. Ni jedna od dvije presude ne odnosi se izričito na neizravna stjecanja vlasničkih udjela niti se bavi raspravom o postojanju samog financijskog goodwilla jer je postojanje financijskog goodwilla Sud već procijenio a quo te je ono izostavljeno iz opsega žalbenog postupka. U tom smislu, upravna praksa španjolskih poreznih tijela pri postupku povrata sredstava bila je takva da se najprije utvrđivalo radi li se o neizravnim ili izravnim stjecanjima, bez obzira na to je li riječ o stjecanjima unutar grupe, kako bi se odredilo jesu li dovela do primjene poreznih olakšica.

(110)

Španjolska tijela i zainteresirane treće strane osporavaju i izjavu Komisije u odluci o pokretanju službenog istražnog postupka od 17. srpnja 2013. da je iskazivanje olakšice za financijski goodwill pri neizravnim stjecanjima u poreznim prijavama bilo sustavno odbijano. Španjolska tijela i zainteresirane treće strane tvrde da olakšica nije mogla biti sustavno odbijana jer se španjolski sustav naplate poreza temelji na sustavu samostalnog utvrđivanja porezne obveze (tzv. autoliquidación).

(111)

Komisija smatra da se sustavom samostalnog utvrđivanja porezne obveze ne otklanja ocjena da mjera predstavlja novu potporu. Činjenica da se španjolski sustav naplate poreza temelji na sustavu samostalnog utvrđivanja porezne obveze nije jamstvo točnosti, a u konačnici ni zakonitosti, svih poreznih postupaka obveznika. Porezna uprava ovlaštena je provjeravati i pratiti postupke poreznih obveznika u okviru samostalnog utvrđivanja porezne obveze. Zapravo, kako su navela španjolska tijela, da je kod poreznog obveznika koji je odbio financijski goodwill pri neizravnim stjecanjima i proveden porezni nadzor, porezna uprava, koja je obvezna primjenjivati iste kriterije u situacijama u kojima kod poreznih obveznika postoje isto činjenično stanje i okolnosti, ne bi prihvatila olakšicu za financijski goodwill iskazanu u poreznoj prijavi trgovačkog društva. Stoga postojanje sustava samostalnog utvrđivanja porezne obveze nije u proturječju sa stajalištem Komisije da su zahtjevi trgovačkih društava koji su se odnosili na primjenu olakšice za financijski goodwill u kontekstu neizravnih stjecanja vlasničkih udjela bili sustavno odbijani.

(112)

Nadalje, činjenica da su neki porezni obveznici zanemarili postojanje upravnog tumačenja i primjenjivali olakšicu za financijski goodwill pri neizravnim stjecanjima vlasničkih udjela nije relevantna za ovu analizu. U skladu s člankom 89. Zakona 58/2003, porezna uprava obvezna je primjenjivati kriterije sadržane u poreznim tumačenjima u slučaju istog činjeničnog stanja i okolnosti poreznih obveznika. Stoga bi porezni obveznici koji su primijenili olakšicu za financijski goodwill pri neizravnim stjecanjima i kod kojih je zbog toga proveden porezni inspekcijski nadzor morali ispraviti svoje porezne prijave.

(113)

Zaključno, consultas DGT-a i rezolucije TEAC-a potvrđuju da je u vrijeme donošenja prve i druge odluke, pa čak i nakon njihova donošenja (do ožujka 2012.), dosljedna upravna praksa španjolskih tijela bila primjena predmetnog poreznog postupka samo na izravna stjecanja vlasničkih udjela nerezidentnih trgovačkih društava koja posluju, dok su sve porezne olakšice za neizravna stjecanja vlasničkih udjela proizišla iz izravnih stjecanja vlasničkih udjela u holdingu bile sustavno odbijane. Nadalje, Komisija smatra da španjolski sustav naplate poreza koji se temelji na samostalnom utvrđivanju porezne obveze ne utječe na činjenicu da je novim upravnim tumačenjem prošireno područje primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a.

6.2. Novo upravno tumačenje ne predstavlja znatnu izmjenu područja primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a

(114)

Španjolska tijela i zainteresirane treće strane navode da članak 12. stavak 5. TRLIS-a nije znatno izmijenjen te da se upravno tumačenje područja primjene odredbe ne može smatrati znatnom izmjenom državne potpore. Nadalje, činjenica da su DGT i TEAC izmijenili upravno tumačenje ne utječe na područje primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a.

(115)

Ipak, nema sumnje da proširenje primjene porezne olakšice (što može značiti odobravanje državne potpore u milijardama eura) pri neizravnim stjecanjima vlasničkih udjela predstavlja znatnu izmjenu područja primjene programa (40).

(116)

Izmijenjen je način izračuna financijskog goodwilla kako bi se dopustila primjena olakšice za financijski goodwill pri neizravnim stjecanjima vlasničkih udjela u nerezidentnim trgovačkim društvima u okviru izravnih stjecanja vlasničkih udjela holdinga. Tom izmjenom načina izračuna jasno je prošireno područje primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a.

6.2.1. Način izračuna financijskog goodwilla

(117)

Consultas DGT-a i sudska praksa TEAC-a koje su španjolska tijela dostavila Komisiji tijekom upravnog i službenog istražnog postupka dokaz su da je od donošenja članka 12. stavka 5. TRLIS-a u 2002. pa do 2012. postojala dosljedna upravna praksa isključivanja neizravnih stjecanja vlasničkih udjela proizišlih iz izravnih stjecanja vlasničkih udjela u holdingu iz područja primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a. Zapravo je doktrinom DGT-a i sudskom praksom TEAC-a potkrijepljeno njihovo početno tumačenje, uz sljedeće obrazloženje:

(118)

Goodwill je nematerijalna imovina koja nastaje kada jedno trgovačko društvo stekne drugo i jednaka je razlici između kupovne cijene i knjigovodstvene vrijednosti njegove neto imovine. Obavljanjem gospodarske djelatnosti nematerijalna imovina stvara se na temelju portfelja klijenata, znanja i iskustva, ljudskih resursa, geografskog položaja te ugleda trgovačkog društva, što dovodi do povećanja kupovne cijene u odnosu na utvrđenu knjigovodstvenu vrijednost. Stoga goodwill može nastati samo pri izravnom stjecanju trgovačkog društva koje posluje, odnosno trgovačkog društva koje uistinu obavlja gospodarsku djelatnost. S druge strane, goodwill ne može nastati u holdingu, čiji je glavni cilj posjedovanje udjela u podređenim trgovačkim društvima koja posluju (41).

(119)

Ako je cijena plaćena za vlasnički udjel u trgovačkom društvu veća od njegove knjigovodstvene vrijednosti, dva su moguća razloga: 1. stvarna vrijednost imovine i prava trgovačkog društva; ili 2. viša cijena plaćena zbog očekivanih većih prihoda u budućnosti. Potonja kategorija odgovara financijskom goodwillu (42).

(120)

DGT i TEAC primijenili su sljedeća četiri koraka za izračun iznosa financijskog goodwilla, odnosno razlike između kupovne cijene i knjigovodstvene vrijednosti vlasničkog udjela koji se ne može pripisati neto imovini nerezidentnoga trgovačkog društva:

(a)	izračunati razliku između kupovne cijene vlasničkog udjela i njegove knjigovodstvene vrijednosti;

(b)	knjigovodstvena vrijednost treba biti odraz udjela u kapitalu koji odgovara vlasničkom udjelu koje rezidentno trgovačko društvo ima u nerezidentnom trgovačkom društvu;

(c)	razliku između kupovne cijene vlasničkog udjela i njegove knjigovodstvene vrijednosti potrebno je pripisati imovini nerezidentnoga trgovačkog društva najviše do tržišne vrijednosti predmetne imovine, u skladu s kriterijima utvrđenima u računovodstvenim pravilima o konsolidaciji (43);

(d)	preostali iznos je financijski goodwill koji je moguće odbiti od porezne osnovice najviše do jedne dvadesetine njegove vrijednosti na godišnjoj razini.

(121)

Prema ovoj metodi izračuna, ako trgovačko društvo koje je rezidentno u Španjolskoj stekne vlasnički udjel u nerezidentnom holdingu, čija je glavna djelatnost stjecanje vlasništva nad udjelima i upravljanje imovinom drugih trgovačkih društava koja posluju, razliku između kupovne cijene i knjigovodstvene vrijednosti neto imovine holdinga potrebno je iskazati kao imovinu holdinga najviše do tržišne vrijednosti predmetne imovine. Budući da se imovina holdinga sastoji od vlasničkih udjela u nerezidentnim podređenim trgovačkim društvima koja posluju, tržišna vrijednost njegove imovine jednaka je kupovnoj cijeni udjela te stoga ne dolazi do nastanka goodwilla. Prema ovom tumačenju, financijski goodwill može nastati samo pri izravnom stjecanju trgovačkog društva koje posluje.

(122)

Upravnim tumačenjem DGT-a od 21. ožujka 2012. i rezolucijom TEAC-a koja je uslijedila 26. lipnja 2012. prošireno je područje primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a na neizravna stjecanja vlasničkih udjela proizišla iz izravnih stjecanja vlasničkih udjela holdinga. Prema španjolskim tijelima i jednoj zainteresiranoj strani, potrebno je primijeniti sljedeću metodu izračuna financijskog goodwilla:

(123)

U slučaju neizravnog stjecanja vlasničkih udjela proizišlih iz izravnog stjecanja vlasničkih udjela holdinga, potrebno je izvršiti konsolidaciju kako bi se goodwill s druge i ostalih razina mogao iskazati na razini holdinga. To se postiže uklanjanjem ulaganja – kapitala između trgovačkog društva stjecatelja i stečenoga trgovačkog društva. U tu svrhu, postupak uklanjanja ulaganja – kapitala provodi se u nekoliko faza, u skladu s člankom 30. Kraljevskog dekreta 1815/1991:

(a)

Prvo, uklanja se ulaganje – kapital na razini trgovačkog društva koje nema izravnih vlasničkih udjela u kapitalu drugoga trgovačkog društva. Udjel holdinga u podređenom trgovačkom društvu koje posluje ne iskazuje se i vrijednost udjela zamjenjuje se u bilanci holdinga tržišnom vrijednošću imovine podređenoga trgovačkog društva koje posluje. U bilanci holdinga nastaje konsolidirana pričuva u iznosu koji odgovara razlici između tržišne vrijednosti imovine trgovačkog društva koje posluje i njezine knjigovodstvene vrijednosti.

(b)	Drugo, uklanjanje ulaganja – kapitala potrebno je provesti i u sljedećih fazama, uzimajući u obzir pri izračunu vrijednosti kapitala konsolidiranu pričuvu koja je nastala u ranijim fazama.

(124)

Financijski goodwill dio je razlike između kupovne cijene vlasničkog udjela i nove vrijednosti kapitala holdinga nakon konsolidacije, koju nije moguće pripisati imovini holdinga. Primjenom ove metode izračuna, imovina i obveze svih podređenih trgovačkih društava u vlasništvu holdinga tretiraju se kao da je riječ o imovini i obvezama jednoga trgovačkog društva.

(125)

Stoga se za primjenu nove metode izračuna sadržane u rezolucijama DGT-a i TEAC-a iz 2012. zahtijeva prethodna simulacija (44) konsolidacije, kako bi se imovina nerezidentnoga trgovačkog društva koje posluje (onoga koje stvara goodwill) mogla iskazati na razini holdinga, nakon primjene koraka sadržanih u članku 30. Kraljevskog dekreta1815/1991. Nakon simulacije postupka konsolidacije moguće je razliku između kupovne cijene vlasničkog udjela i njegove knjigovodstvene vrijednosti pripisati imovini i pravima nerezidentnog holdinga. Preostala razlika je financijski goodwill koji se može odbiti od porezne osnovice. Tako se ovom metodom izračuna izbjegava prijeboj između kupovne cijene i tržišne vrijednosti imovine holdinga (udjeli), koja je dovela do toga da na razini holdinga ne nastaje goodwill.

(126)

Prijepor u pogledu izračuna financijskog goodwilla svodi se na upućivanje na pravila o konsolidaciji sadržano u članku 12. stavku 5. TRLIS-a. U upućivanju nisu jasno navedena određena računovodstvena pravila o konsolidaciji ili odredbe koje je potrebno primijeniti kako bi se izračunao konačni iznos financijskog goodwilla:

„Razlika između kupovne cijene vlasničkog udjela i njegove knjigovodstvene vrijednosti na dan stjecanja iskazuje se kao imovina i prava nerezidentnoga trgovačkog društva u skladu s kriterijima koji su utvrđeni u Kraljevskom dekretu 1815/1991 o pravilima o konsolidiranim financijskim izvještajima.” (Naknadno podcrtano.)

(127)

U ranijim TEAC-ovim rezolucijama objašnjeno je da je upućivanje na računovodstvena pravila o konsolidaciji navedeno kako bi se razlika između kupovne cijene i knjigovodstvene vrijednosti vlasničkih udjela iskazala kao imovina i prava nerezidentnoga trgovačkog društva (45) te da se člankom 12. stavkom 5. TRLIS-a ne zahtijeva stvarna konsolidacija financijskih izvještaja. U rezoluciji TEAC-a od 3. studenoga 2011. navedeno je da je „jedina svrha upućivanja u članku 12. stavku 5. TRLIS-a na RD 1815/1991 (računovodstvena pravila o konsolidaciji) pripisivanje razlike između kupovne cijene vlasničkog udjela i njegove knjigovodstvene vrijednosti imovini i pravima nerezidentnoga trgovačkog društva.”

(128)

Posebno, u slučaju stjecanja vlasničkih udjela holdinga, rasprava se odnosi na način određivanja knjigovodstvene vrijednosti koju je potrebno uzeti u obzir za potrebe izračuna iznosa financijskog goodwilla: knjigovodstvenu vrijednost iz konsolidiranih financijskih izvještaja ili knjigovodstvenu vrijednost koja proizlazi iz pojedinačnih financijskih izvještaja. Izbor može polučiti različite rezultate: s jedne strane, ako se upućivanje odnosi na knjigovodstvenu vrijednost sadržanu u pojedinačnim financijskim izvještajima, financijski goodwill neće nastati pri stjecanju vlasničkih udjela holdinga; s druge strane, ako se upućivanje odnosi na knjigovodstvenu vrijednost sadržanu u konsolidiranim financijskim izvještajima, financijski goodwill nastaje na razini holdinga.

(129)

Iz rezolucija TEAC-a može se zaključiti da je nekoliko poreznih obveznika već zatražilo primjenu olakšice za financijski goodwill pri neizravnim stjecanjima vlasničkih udjela na drugoj ili ostalim razinama, tražeći od porezne uprave da razmotri referentne vrijednosti sadržane u konsolidiranim financijskim izvještajima grupe, umjesto onih sadržanih u pojedinačnim financijskim izvještajima. Međutim, Komisija napominje da su DGT i TEAC u svojem upravnom tumačenju i rezolucijama prije 2012. dosljedno smatrali da potrebno uzeti u obzir knjigovodstvenu vrijednost sadržanu u pojedinačnim financijskim izvještajima.

(130)

Posebno je TEAC u početku tvrdio da fiskalna konsolidacija i računovodstvena konsolidacija nisu jednake, kao što nije ni pojam konsolidirane grupe za potrebe oporezivanja i za računovodstvene potrebe (46). Primjera radi, navodi se da se u španjolskom zakonu o porezu na dobit u obzir ne uzima dobit grupe iz konsolidiranih financijskih izvještaja, nego ukupna pojedinačna dobit iz pojedinačnih financijskih izvještaja. Razlog je tome činjenica da je cilj koji se želi postići računovodstvenim pravilima drukčiji od cilja koji se želi postići fiskalnim pravilima: cilj konsolidiranih financijskih izvještaja je informiranje o gospodarskom i financijskom položaju grupe, dok je iz fiskalne perspektive važno utvrditi gospodarsku snagu grupe za potrebe oporezivanja (47). Primjenom konsolidiranih financijskih izvještaja moglo bi doći do narušavanja izračuna porezne osnovice. Na primjer, moglo bi se dogoditi da je ulaganje izvršeno kada trgovačko društvo nije bilo dijelom grupe ili obrnuto, moglo bi se dogoditi da je ulaganje još uvijek iskazano u konsolidiranim financijskim izvještajima čak i nakon što trgovačko društvo prestane biti dijelom grupe. Stoga, iako člankom 12. stavkom 5. TRLIS-a nije izričito isključena primjena knjigovodstvene vrijednosti iz konsolidiranih financijskih izvještaja, knjigovodstvena vrijednost na koju se člankom upućuje trebala bi biti ona iz pojedinačnih financijskih izvještaja stečenoga nerezidentnog trgovačkog društva; u protivnom bi u ovoj odredbi postojalo izričito upućivanje na računovodstvena pravila, kao što je to slučaj s drugim poreznim odredbama u španjolskom zakonu o porezu na dobit.

(131)

Komisija smatra da metoda izračuna financijskog goodwilla sadržana u upravnim tumačenjima predstavlja neodvojiv dio članka 12. stavka 5. TRLIS-a, kojim su definirani njegovo područje primjene i njegovi pravni učinci. U samom članku 12. stavku 5. TRLIS-a sadržana je metoda izračuna financijskog goodwilla: navedeni su koraci koje je potrebno pratiti kako bi se dobio iznos koji predstavlja financijski goodwill. Očito je da promjene ili izmjene ove metode izračuna, kojima su obuhvaćene znatne izmjene porezne olakšice koja proizlazi iz te odredbe, mogu izravno utjecati na pravne učinke odredbe.

(132)

Primjenom početne metode izračuna koju su dosljedno koristili DGT i TEAC zaključeno je da je u obzir potrebno uzeti knjigovodstvenu vrijednost iz pojedinačnih financijskih izvještaja nerezidentnoga stečenog trgovačkog društva. Stoga goodwill (pa tako ni financijski goodwill) ne može nastati u kontekstu neizravnog stjecanja vlasničkih udjela koji proizlaze iz izravnih stjecanja vlasničkih udjela nerezidentnih holding društava. Početnom upravnom praksom bila je dopuštena samo olakšica za financijski goodwill pri izravnom stjecanju vlasničkih udjela u trgovačkim društvima koja posluju.

(133)

Novom metodom izračuna sadržanom u upravnim tumačenjima DGT-a i rezoluciji TEAC-a iz 2012. proširena su početna ograničenja članka 12. stavka 5. TRLIS-a tako što je dopuštena olakšica i za financijski goodwill u kontekstu neizravnog stjecanja vlasničkih udjela proizišlih iz izravnog stjecanja vlasničkih udjela holdinga, što je dovelo do toga da trgovačka društva koja u vrijeme donošenja prve i druge odluke nisu mogla primijeniti mjeru na neizravna stjecanja počnu tražiti olakšicu za ta stjecanja.

(134)

Nadalje, Komisija napominje da dopuštanje svođenja goodwilla nastalog na drugoj i ostalim razinama na razinu holdinga nije bilo u skladu s jednom od premisa iz članka 12. stavka 5. TRLIS-a, a to je nastanak goodwilla pri stjecanju vlasničkog udjela u nerezidentnom trgovačkom društvu koje ostvari trgovačko društvo rezidentno u Španjolskoj. U ovom slučaju goodwill nastaje na drugoj i ostalim razinama, ako ni jedno od dvaju trgovačkih društava nije rezidentno u Španjolskoj. (Naknadno podcrtano.)

(135)

Konačno, iako tekst članka 12. stavka 5. TRLIS-a i članka 21. TRLIS-a nije izmijenjen, Komisija smatra da novo upravno tumačenje članka 12. stavka 5. TRLIS-a, koje se temelji na prethodno navedenoj metodi izračuna, predstavlja znatnu izmjenu programa s obzirom na to da se njime proširuje početno područje primjene odredbe time što se dopušta olakšica za financijski goodwill i pri neizravnim stjecanjima vlasničkih udjela koja proizlaze iz izravnog stjecanja vlasničkih udjela holdinga.

6.2.2. Razlozi odstupanja od ranijeg upravnog tumačenja koje su dostavila španjolska tijela i zainteresirane treće strane

(136)

Španjolska tijela i zainteresirane treće strane potvrdili su (48) da se do izmjene upravnog tumačenja u 2012. olakšica iz članka 12. stavka 5. TRLIS-a u praksi mogla primijeniti samo na izravna stjecanja vlasničkih udjela u nerezidentnim trgovačkim društvima. Španjolska tijela i zainteresirane treće strane predočili su brojne razloge kako bi opravdali izmjenu upravne prakse u vezi s provedbom članka 12. stavka 5. TRLIS-a.

(137)

Međutim, ti navodni razlozi nisu relevantni. Razlozima za izmjenu programa državne potpore u 2012. ni na koji način nije moguće izmijeniti opseg istrage Komisije, kao ni područje primjene prve i druge odluke donesene u 2009., odnosno u 2011.

(138)

Nadalje, razlozi koje su španjolska tijela početno navela objašnjavajući primjenu mjere tijekom upravnog postupka koji je doveo do odluke o pokretanju službenog istražnog postupka u 2007., kao i oni sadržani u početnim upravnim tumačenjima DGT-a i rezolucijama TEAC-a, u suprotnosti su s onima koji su navedeni tijekom ovog službenog istražnog postupka u kojima se tvrdi da novo upravno tumačenje nije potpora.

(139)

Osim toga, razlozi španjolskih tijela i zainteresiranih strana ni u kojem slučaju nisu opravdanje za odstupanje od ranijeg upravnog tumačenja.

(a) Načela članka 12. stavka 5. TRLIS-a: poticanje internacionalizacije španjolskih trgovačkih društava

(140)

Kako je naznačeno u očitovanjima španjolskih tijela, DGT i TEAC pozivaju se na načela iz članka 12. stavka 5. TRLIS-a kako bi opravdali izmjene svojega upravnog tumačenja. Cilj je potonje odredbe poticanje internacionalizacije španjolskih trgovačkih društava i njihovih ulaganja u inozemstvu. Isključenje neizravnih stjecanja ne bi bilo u skladu s navedenim ciljem.

(141)

Različit porezni tretman domaćih i inozemnih stjecanja vlasničkih udjela predviđen u članku 12. stavku 5. TRLIS-a, čiji je cilj poticanje internacionalizacije španjolskih trgovačkih društava i njihovih ulaganja u inozemstvu, u prvoj i drugoj odluci ocijenjen je nezakonitom potporom nespojivom s unutarnjim tržištem. Komisija smatra da se promjena upravne prakse ne može opravdati načelom iz odredbe (članak 12. stavak 5. TRLIS-a) o internacionalizaciji španjolskih trgovačkih društava, koja je prvom i drugom odlukom već ocijenjena nezakonitom potporom nespojivom s unutarnjim tržištem.

(b) Upućivanja na neizravna stjecanja u prvoj i drugoj odluci, parlamentarna pitanja i priopćenje za tisak o odluci o pokretanju službenog istražnog postupka iz 2007.

(142)

Jedan od argumenata španjolskih tijela i zainteresiranih trećih strana kojim se osporava da novo upravno tumačenje članka 12. stavka 5. TRLIS-a predstavlja novu potporu jest da se tekst prve i druge odluke odnosi kako na izravno tako i na neizravno stjecanje vlasničkih udjela. Oni stoga smatraju da je novo upravno tumačenje u skladu s dvjema odlukama Komisije.

(143)

Komisija se ne slaže da bi se navedenim upućivanjima promijenila priroda mjere koja je ocijenjena novom potporom. Povod za upućivanje na izravna i neizravna stjecanja vlasničkih udjela u prvoj i drugoj odluci jest upućivanje iz članka 12. stavka 5. TRLIS-a na članak 21. TRLIS-a u kojem je izričito navedeno da postotak vlasničkog udjela, izravnog ili neizravnog, u kapitalu nerezidentnog društva mora biti najmanje 5 %. Zadaća Komisije u prvoj i drugoj odluci nije bila utvrditi kako se provodi španjolski zakon o porezu na dobit, nego procijeniti predstavlja li odredba novu državnu potporu, uzimajući u obzir način njezine provedbe u predmetnoj državi članici u trenutku prijave.

(144)

Nadalje, valja napomenuti da je tijekom službenoga istražnog postupka koji je doveo do donošenja prve i druge odluke istraga bila usmjerena na to predstavlja li članak 12. stavak 5. TRLIS-a državnu potporu i za tu procjenu nije bilo potrebno provjeravati jesu li člankom 12. stavkom 5. TRLIS-a obuhvaćena i izravna i neizravna stjecanja. Rasprava o tome jesu li bila obuhvaćena i neizravna stjecanja vlasničkih udjela pojavila se u kontekstu postupka povrata, kada su španjolska tijela obavijestila Komisiju o izmjeni ranije upravne prakse. Činjenica da je Komisija u vrlo ranoj fazi, prije službenoga istražnog postupka, dopisom službe od 26. ožujka 2007. dostavila određena pitanja o području primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a, nije relevantna za ovu analizu. U ovom je predmetu važno utvrditi kako su španjolska tijela provodila članak 12. stavak 5. TRLIS-a u trenutku donošenja prve i druge odluke.

(145)

U predmetnom pitanju valja ponovno podsjetiti na sudsku praksu Suda utvrđenu u presudi u predmetu Kahla (49), u kojoj je navedeno da se područje primjene odluke mora odrediti ne samo upućivanjem na stvarni tekst te odluke, nego i uzevši u obzir program potpore kako ga je opisala predmetna država članica. U tom smislu, španjolska tijela objasnila su u dopisu od 4. lipnja 2007. da su područjem primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a obuhvaćena samo izravna stjecanja vlasničkih udjela u nerezidentnim trgovačkim društvima. Izostanak izričitog upućivanja na ovaj dopis u prvoj i drugoj odluci ne utječe na činjenicu da se članak 12. stavak 5. TRLIS-a od njegova donošenja primjenjivao tako što su iz njegova područja primjene bila isključena neizravna stjecanja vlasničkih udjela.

(146)

Nadalje, iz sudske prakse Suda utvrđene u presudi u predmetu Kahla proizlazi da su pri donošenju novoga upravnog tumačenja španjolska tijela već bila upoznata s informacijama sadržanima u dopisu dostavljenom Komisiji, u kojem je navedeno da se olakšica iz članka 12. stavka 5. TRLIS-a može primijeniti samo na izravno stjecanje vlasničkih udjela. Španjolska tijela morala su osigurati provedbu odluke u skladu s informacijama koje su već bila dostavila službama Komisije (50).

(147)

Komisija smatra da područje primjene prve i druge odluke nije određeno samo tekstom odluke, nego i uzimajući u obzir sve informacije koje su španjolska tijela dostavila kako bi opisala način provedbe programa potpore u trenutku donošenja dviju odluka.

(148)

Pitanje jesu li zainteresirane treće strane bile upoznate s komunikacijama između španjolskih tijela i Komisije ili nisu uopće nije relevantno u pogledu pitanja predstavlja li nova upravna praksa novu potporu. Iako tekst predmetne zakonske odredbe, članka 12. stavka 5. TRLIS-a u vezi s člankom 21. TRLIS-a, nije izmijenjen, Komisija smatra da su izmijenjena ograničenja i modaliteti odredbe. Novim upravnim tumačenjem prošireno je početno područje primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a tako što je omogućena primjena olakšice za financijski goodwill u slučaju neizravnog stjecanja vlasničkih udjela u okviru izravnog stjecanja vlasničkog udjela holdinga. Navedena situacija nije bila uzeta u obzir u prethodnom upravnom tumačenju, kojim je bila dopuštena primjena olakšice samo za financijski goodwill pri izravnom stjecanju vlasničkih udjela u trgovačkim društvima koja posluju.

(149)

Sud je u presudi u predmetu Namur – Les Assurances (51) utvrdio da samo izmjene kojima se uvode znatne promjene programa potpore podliježu obvezi prijave nove potpore. Komisija smatra da novo upravno tumačenje predstavlja znatnu promjenu programa potpore koji je Komisija analizirala u prvoj i drugoj odluci, s obzirom na to da su ograničenja i modaliteti tumačenja članka 12. stavka 5. TRLIS-a prošireni na situacije koje početno nisu bile obuhvaćene područjem primjene odredbe. Nadalje, važno je naglasiti da se predmetnim pitanjem ne određuje može li se potpora smatrati postojećom ili novom potporom. Prvom i drugom odlukom već je zaključeno da članak 12. stavak 5. TRLIS-a predstavlja nezakonitu i nespojivu potporu. Međutim, u ovom je predmetu važno utvrditi jesu li područjem primjene prve i druge odluke obuhvaćeni i neizravni vlasnički udjeli koji proizlaze iz prethodnog stjecanja holdinga kako bi se utvrdilo postojanje potpore, njezina spojivost te postojanje legitimnih očekivanja.

(150)

Osim toga, španjolska tijela i zainteresirane treće strane tvrde da nova mjera nije nova potpora jer su brojna stjecanja koja su izvršena prije pokretanja postupka u 2007. bila neizravna stjecanja vlasničkih udjela koja su proizišla iz izravnog stjecanja vlasničkih udjela holdinga. Španjolska tijela i zainteresirane treće strane tvrde da upućivanja na navedena stjecanja sadržana u priopćenju za tisak o odluci o pokretanju službenog istražnog postupka iz 2007. te odgovori Komisije na pisana parlamentarna pitanja pokazuju da je Komisija bila upoznata s neizravnom prirodom navedenih stjecanja.

(151)

Iako su u stjecanja na koja se upućuje u odgovorima na pisana parlamentarna pitanja ili priopćenju za tisak o odluci o pokretanju službenog istražnog postupka iz 2007. mogla biti uključena i neizravna stjecanja, Komisija u većini operacija nije mogla biti upoznata s korporativnom strukturom stečenih trgovačkih društava, odnosno nije mogla znati je li riječ o stjecanju trgovačkih društava koja posluju ili holding društava. Kako je već istaknuto u stavku 128., pitanje je predstavlja li članak 12. stavak 5. TRLIS-a nezakonitu državnu potporu zbog različitog poreznog tretmana domaćih i inozemnih stjecanja vlasničkih udjela te stoga nije bilo potrebno razmatrati korporativnu strukturu stečenoga nerezidentnog trgovačkog društva. Razlika između izravnih i neizravnih stjecanja nije se smatrala relevantnom za procjenu koja se zahtijevala u prvoj i drugoj odluci. U konačnici, takvo razlikovanje ne bi utjecalo na konačnu procjenu mjere kao državne potpore, kojom je Komisija mjeru proglasila selektivnom zbog njezinih stvarnih obilježja, odnosno nedopuštanja amortizacije financijskog goodwilla na transakcije u Španjolskoj, između španjolskih trgovačkih društava.

(152)

Posebno u vezi sa spajanjem trgovačkih društava Iberdrola i Scottish Power, koje je prijavljeno Komisiji (52), potrebno je napomenuti da je Komisija u stavku 42. odluke o spajanju jasno naznačila da u svrhu te odluke nije ni potrebno ni primjereno utvrđivati predstavlja li članak 12. stavak 5. TRLIS-a državnu potporu. U svakom slučaju, Komisija je na pisana parlamentarna pitanja odgovorila prije početka ispitivanje programa (53). Stoga Komisija u vrijeme odgovora nije mogla imati niti je imala stajalište o toj temi (54).

(153)

Zaključno, pri procjeni državne potpore važno je utvrditi kako je mjeru provodila predmetna država članica. S tim u vezi, španjolska tijela objasnila su da je područje primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a bilo ograničeno na izravna stjecanja. To je potvrđeno i dosljednom i relevantnom upravnom praksom, koja je postojala sve do 2012. S tim u vezi, Komisija smatra, kako je opisao Sud, da Komisija analizira način primjene programa. U ovom predmetu ne može se osporiti da dosljednom upravnom praksom nije bila dopuštena primjena olakšice za financijski goodwill povezan s neizravnim stjecanjima.

(154)

Drugi je argument španjolskih tijela (55) da je u članku 12. stavku 5. TRLIS-a sadržano upućivanje na članak 21. stavak 1. točku (c) drugu alineju u kojoj je izričito navedeno da su odredbom obuhvaćene i dividende proizišle iz izravnih ili neizravnih vlasničkih udjela. Stoga činjenica da se trgovačko društvo koje posluje nalazi na drugoj ili ostalim razinama ne bi smjela biti prepreka za primjenu olakšice iz članka 12. stavka 5. TRLIS-a. Međutim, kako su španjolska tijela objasnila tijekom upravnog postupka koji je doveo do donošenja odluke o pokretanju službenoga istražnog postupka iz 2007., jedan je od razloga za isključenje neizravnih stjecanja iz područja primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a činjenica da se člankom 21. TRLIS-a zahtijeva i da nerezidentno trgovačko društvo obavlja gospodarsku djelatnost u inozemstvu te da podliježe porezu sličnom porezu na dobit. Navedena je odredba obrazložena poreznim pravilima protiv zlouporabe, kako bi se izbjeglo da trgovačka društva u poreznim utočištima ili područjima bez oporezivanja mogu ostvariti pravo na olakšicu. S obzirom na to da holding društva ne obavljaju gospodarsku djelatnost kao takvu, isključena su iz područja primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a.

(155)

DGT i TEAC objasnili su u svojim početnim upravnim tumačenjima i rezolucijama da goodwill (pa tako i financijski goodwill) ne može nastati na razini holdinga jer holding društva ne obavljaju gospodarsku djelatnost u skladu sa zahtjevima utvrđenim u članku 21. TRLIS-a. Stoga financijski goodwill ne može nastati na razini holding društva. Međutim, DGT i TEAC revidirali su svoje ranije tumačenje u 2012. tvrdnjom da se zahtjev o obavljanju gospodarske djelatnosti može ispuniti ako se trgovačko društvo koje posluje nalazi na prvoj ili drugoj i ostalim razinama.

(156)

Iako je u članku 21. TRLIS-a sadržano izričito upućivanje na neizravna i izravna stjecanja, činjenica je da se člankom 21. točkom (c) TRLIS-a zahtijeva da dobit proizlazi iz gospodarskih djelatnosti u inozemstvu. Kako je sud Audiencia Nacional (56) potvrdio u svojoj presudi od 6. veljače 2014., jasno je da to nije slučaj kada je nerezidentno ciljno društvo holding, čija je glavna poslovna svrha vlasništvo nad udjelima drugih trgovačkih društava koja posluju.

(157)

Valja napomenuti da je izvorno zamišljeno da se člankom 21. TRLIS-a utvrde uvjeti za oslobođenje od poreza na dobit dividendi i prihoda podrijetlom iz inozemstva ostvarenih stjecanjem vlasničkih udjela u nerezidentnim trgovačkim društvima s ciljem izbjegavanja dvostrukog međunarodnog oporezivanja. Upućivanje na tu odredbu sadržano je u članku 12. stavku 5. kako bi se analiziralo ispunjavaju li prihodi nerezidentnoga stečenog trgovačkog društva navedene kriterije, kako bi trgovačko društvo stjecatelj ostvarilo pravo na olakšicu za financijski goodwill koji proizlazi iz te operacije. Stoga je potrebno proširiti kriterije utvrđene u članku 21. TRLIS-a, uz rezervu da je svrha potonje odredbe utvrđivanje uvjeta za oslobođenje dividendi i prihoda inozemnog podrijetla.

(158)

Kako su španjolska tijela navela u dopisu od 4. lipnja 2007., porezna uprava treba pratiti primjenu amortizacije financijskog goodwilla. Navedena je kontrola moguća samo preko društva koje je rezident u Španjolskoj pri čemu španjolska porezna uprava može lako pratiti primjenu olakšice jer su vlasnički udjeli dio imovine španjolskoga rezidentnog trgovačkog društva. Španjolskoj bi poreznoj upravi bilo teže pratiti goodwill koji nastaje u nerezidentnim trgovačkim društvima na drugim razinama, gdje se vlasnički udjeli iskazuju kao imovina nerezidentnih trgovačkih društava koja nisu obvezna podnositi izvještaj španjolskoj poreznoj upravi.

(159)

Ta potreba za praćenjem primjene olakšice za ulaganja odražava se u obvezi sadržanoj u članku 15. Uredbe o provedbi zakona o porezu na dobit (RD1777/2004), kojim se zahtijeva jedino podnošenje informacija o stjecanju izravno stečenoga trgovačkog društva kako bi se mogao primijeniti članak 12. stavak 5. TRLIS-a. Da je postojala namjera da se olakšica primjenjuje i na neizravna stjecanja, bilo bi logično uključiti i neizravna stjecanja. Komisija smatra da je zakonodavac ograničavanjem obveze podnošenja informacija samo na izravna stjecanja namjerno isključio neizravna stjecanja vlasničkih udjela iz područja primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a. To je potvrdio i DGT, koji priznaje odstupanje od svoje ranije doktrine unatoč obvezi podnošenja informacija sadržanoj u članku 15. Uredbe RD1777/2004.

(160)

Nadalje, pri procjeni ove državne potpore važno je utvrditi kako se mjera provodi u predmetnoj državi članici. U tom je pogledu Španjolska objasnila Komisiji da su španjolska tijela dopuštala olakšicu samo za financijski goodwill pri izravnim stjecanjima vlasničkih udjela dijelom i zbog toga što se člankom 21. TRLIS-a jasno zahtijeva da je obavljanje gospodarske djelatnosti uvjet za olakšicu iz članka 12. stavka 5. TRLIS-a. Navedeni uvjet ispunjavaju samo trgovačka društva koja posluju jer holding društva ne obavljaju pravu gospodarsku djelatnost. Imajući u vidu objašnjenja koja je Španjolska dostavila o provedbi odredbe, Komisija je u trenutku donošenja prve i druge odluke smatrala da je područje primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a bilo ograničeno na izravna stjecanja vlasničkih udjela u društvima koja posluju, a ta je činjenica potvrđena i postojanjem dosljedne i relevantne upravne prakse na snazi sve do 2012.

(161)

Komisija smatra da je, unatoč upućivanjima u članku 21. točki (c) drugoj alineji TRLIS-a na izravna i neizravna stjecanja, dosljednom upravnom praksom DGT-a, koju je potvrdio i TEAC, naznačeno da su neizravna stjecanja vlasničkih udjela bila isključena iz područja primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a. To se temeljilo na činjenici da holding društva ne obavljaju gospodarsku djelatnost u skladu s člankom 21. točkom (c) TRLIS-a, kojim se zahtijeva ostvarenje prihoda iz obavljanja poslovnih djelatnosti u inozemstvu. Kako bi ponovno razmotrila svoje stajalište, navodeći da se u članku 21. točki (c) drugoj alineji upućuje na neizravna stjecanja, španjolska tijela proširila su područje primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a obuhvativši situacije koje u trenutku donošenja prve i druge odluke nisu bile obuhvaćene.

(d) Načela jednakog postupanja, zabrane diskriminacije i fiskalne neutralnosti

(162)

Španjolska tijela i neke zainteresirane treće strane tvrde da se neizravna stjecanja vlasničkih udjela u nerezidentnim trgovačkim društvima koja proizlaze iz stjecanja vlasničkih udjela holdinga mogu usporediti s izravnim stjecanjima vlasničkih udjela u trgovačkim društvima koja posluju. Zbog toga te da bi se zajamčilo načelo jednakog postupanja i zabrane diskriminacije, zaključke iz prve i druge odluke potrebno je primijeniti i na izravna i na neizravna stjecanja vlasničkih udjela.

(163)

Zainteresirane treće strane isto tako tvrde da je, u skladu s načelom fiskalne neutralnosti, isti postupak potrebno osigurati za ulaganje izvršeno u obliku izravnog stjecanja vlasničkih udjela u trgovačkim društvima koja posluju, kao i u obliku neizravnog stjecanja vlasničkih udjela putem holding društva. Zainteresirane treće strane posebno tvrde da zbog poteškoća s međunarodnim poslovnim kombinacijama ne bi trebalo biti potrebno provoditi operaciju spajanja (samo situacija u kojoj bi financijski goodwill mogao nastati pri neizravnim stjecanjima vlasničkih udjela) ili operacije spajanja na nekoliko razina.

(164)

Na početku je potrebno podsjetiti na to da načela jednakog postupanja, zabrane diskriminacije i fiskalne neutralnosti nisu relevantna za područje primjene prve i druge odluke, odnosno za pitanje jesu li njima obuhvaćena i neizravna stjecanja.

(165)

U svakom slučaju, Komisija napominje da iz početnog pristupa sadržanog u upravnim tumačenjima DGT-a i rezolucijama TEAC-a prije 2012. proizlazi da izravna i neizravna stjecanja vlasničkih udjela koja proizlaze iz prethodnog stjecanja holdinga nisu usporediva za potrebe članka 12. stavka 5. TRLIS-a.

(166)

Različit postupak u početnom upravnom tumačenju obrazlaže se time da jedna od premisa članka 12. stavka 5. TRLIS-a nije poštovana u slučaju stjecanja vlasničkih udjela holdinga i naknadnoga neizravnog stjecanja vlasničkih udjela u podređenim društvima koja posluju. Fiskalno značenje financijskog goodwilla prepliće se s računovodstvenim značenjem goodwilla. Goodwill postoji ako je cijena plaćena za trgovačko društvo veća od knjigovodstvene vrijednosti njegova kapitala. Do razlike može doći iz dvaju različitih razloga: 1. stvarna dodana vrijednost imovine trgovačkog društva; ili 2. viša cijena plaćena zbog očekivanih većih prihoda u budućnosti. Potonja kategorija odgovara financijskom goodwillu. Goodwill, a stoga i financijski goodwill, može nastati samo u trgovačkim društvima koja posluju jer ona obavljaju gospodarsku djelatnost. Holding društva, čiji je glavni poslovni cilj posjedovanje udjela u podređenim trgovačkim društvima koja posluju, ne obavljaju pravu gospodarsku djelatnost te stoga ne mogu generirati goodwill. To je pokazala i metoda izračuna upotrijebljena u početnim upravnim tumačenjima, koja je sastavni dio članka 12. stavka 5. TRLIS-a. Prema toj metodi izračuna, tržišna vrijednost imovine holdinga (udjeli u nerezidentnim podređenim društvima koja posluju) jednaka je kupovnoj cijeni vlasničkog udjela, zbog čega nije moglo doći do nastanka goodwilla. Izjednačena kupovna cijena i tržišna vrijednost imovine (udjela) holdinga proizlazi iz stvarnih obilježja holdinga, odnosno činjenice da njegovu imovinu čine udjeli u drugim podređenim društvima koja posluju.

(167)

U kontekstu upravnog postupka koji je doveo do donošenja odluke o službenom istražnom postupku iz 2007., španjolska tijela objasnila su (57) da se člankom 12. stavkom 5. TRLIS-a zahtijeva samo stjecanje od 5 % vlasničkog udjela u kapitalu nerezidentnog društva te da taj postotak ne podrazumijeva konsolidaciju s nerezidentnim trgovačkim društvom ni s ostalim podređenim trgovačkim društvima. Goodwill u konsolidiranim financijskim izvještajima može nastati samo nakon konsolidacije holdinga i njegovih podređenih društava koja posluju s matičnim trgovačkim društvom stjecateljem.

(168)

Kada je riječ o raspravi o tome je li potrebno uzeti u obzir vrijednosti iz konsolidiranih ili iz pojedinačnih financijskih izvještaja, TEAC je dosljedno tvrdio da su vrijednosti iz pojedinačnih financijskih izvještaja referentne vrijednosti koje je potrebno uzeti u obzir pri izračunu financijskog goodwilla. TEAC je dosljedno smatrao da fiskalna i računovodstvena pravila nemaju isti cilj te da bi razmatranje informacija sadržanih u konsolidiranim financijskim izvještajima za potrebe oporezivanja moglo dovesti do iskrivljenog tumačenja članka 12. stavka 5. TRLIS-a.

(169)

Nadalje, španjolska tijela objasnila su i da je članak 12. stavak 5. metoda amortizacije ulaganja čiju primjenu porezna uprava mora pratiti. Kontrola amortizacije moguća je jedino putem španjolskoga rezidentnog trgovačkog društva jer su vlasnički udjeli na prvoj razini dio imovine španjolskoga rezidentnog trgovačkog društva. Poreznoj bi upravi bilo mnogo teže kontrolirati financijski goodwill koji nastaje u nerezidentnim trgovačkim društvima koja se nalaze na drugoj i ostalim razinama udjela u vlasništvu. U tom se slučaju vlasnički udjeli iskazuju kao imovina nerezidentnih trgovačkih društava, koja nisu obvezna podnositi izvještaj španjolskoj poreznoj upravi.

(170)

U skladu sa sudskom praksom Suda, općim načelom jednakog postupanja zahtijeva se da se u sličnim situacijama ne smije postupati na različite načine te da se u različitim situacijama ne smije postupati na isti način, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano (58).

(171)

Komisija napominje da isključenje neizravnih stjecanja iz područja primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a, kako je utvrđeno u početnim upravnim tumačenjima, nije utemeljeno na arbitrarnim razlozima, nego je opravdano osnovnom prirodom i logikom odredbe i provedivošću oporezivanja.

(172)

Komisija želi naglasiti da u svrhu procjene ove državne potpore nije važno utvrditi uzrokuje li prethodno početno upravno tumačenje diskriminaciju između izravnih i neizravnih stjecanja ili je riječ o povredi načela fiskalne neutralnosti. Kako je već ranije utvrđeno, nije zadaća Komisije odlukom utvrditi kako bi trebalo provesti nacionalne odredbe. Komisija je dužna procijeniti predstavlja li predmetna odredba državnu potporu, uzimajući u obzir način na koji su je nacionalna tijela provodila u trenutku prijave. U ovom je predmetu jasno odstupanje od ranijeg upravnog tumačenja, kojim se proširuje područje primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a uključivanjem situacija koje nisu bile razmatrane u početnom upravnom tumačenju.

(e) Retroaktivnost mjere

(173)

Španjolska tijela i zainteresirane treće strane osporavaju retroaktivnost upravnog tumačenja. Španjolska tijela navela su u svojim ranijim objašnjenjima (59) da će se za stjecanja izvršena do 21. prosinca 2007., kod kojih financijski goodwill podliježe reviziji, iznos financijskog goodwilla nastao iz neizravnih (i izravnih) stjecanja odbiti od porezne osnovice. Za stjecanja izvršena nakon 21. prosinca 2007. odbitak financijskog goodwilla iz izravnih i neizravnih stjecanja neće biti prihvaćen.

(174)

Španjolska tijela objasnila su da, u skladu s člankom 120. Općeg poreznog zakona 58/2003 od 17. prosinca, ona društva koja smatraju da porezna prijava negativno utječe na njihove legitimne interese mogu podnijeti zahtjev za ispravak porezne prijave u skladu s važećim postupkom. Postupak je utvrđen u članku 126. do 129. Kraljevskog dekreta 1065/2007 od 27. srpnja (60). Trgovačko društvo zapravo može podnijeti zahtjev za ispravak porezne prijave nakon njezina podnošenja te prije nego što porezna uprava utvrdi konačnu poreznu obvezu (liquidación definitiva) ili, ako toga nema, prije propisanog roka u kojem porezna uprava mora utvrditi iznos poreza za naplatu. U skladu s člankom 66. i 67. OPZ-a, rok za podnošenje zahtjeva za ispravak porezne prijave je četiri godine nakon krajnjeg roka za podnošenje porezne prijave.

(175)

Španjolska tijela potvrdila su da su trgovačka društva koja su izvršila neizravna stjecanja vlasničkih udjela u nerezidentnim trgovačkim društvima do 21. prosinca 2007. i koja nisu iskazala odbitak financijskog goodwilla pri neizravnim stjecanjima mogla izvršiti ispravak svojih poreznih prijava kako bi odbila tako nastali financijski goodwill. Trgovačka društva koja su u svojim ranijim poreznim prijavama iskazivala odbitak financijskog goodwilla pri neizravnim stjecanjima koji je porezna uprava već procijenila neće moći podnijeti zahtjev za ispravak već podnesenih poreznih prijava; međutim, s obzirom na to da se olakšica proteže na 20 godina, nema zapreka da ova društva iskažu odbitak financijskog goodwilla u budućim poreznim prijavama.

(176)

Prvo, pitanje ima li nova upravna mjera retroaktivan učinak ne proizvodi pravne posljedice u pogledu područja primjene prve i druge odluke i toga odnose li se i na neizravna stjecanja.

(177)

U svakom slučaju, novo upravno tumačenje ima retroaktivne pravne učinke. Novo upravno tumačenje od 21. ožujka 2012. može se primijeniti i na stjecanja koja su izvršena prije toga datuma.

6.3. Spojivost potpore

(178)

Nakon što je prethodno utvrđeno da predmetni program uključuje državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, potrebno je razmotriti je li izmijenjeni program spojiv s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 2. i člankom 107. stavkom 3. UFEU-a. Španjolska tijela nisu predočila ni jedan argument u tom smislu.

(179)

Komisija smatra da se novo upravno tumačenje članka 12. stavka 5. TRLIS-a ne može smatrati spojivim s unutarnjim tržištem. U tom pogledu Komisija smatra da se primjenjuje obrazloženje iz prve i druge odluke. Stoga Komisija upućuje na stavak 140. i sljedeći stavak iz prve odluke te stavak 166. i sljedeći stavak iz druge odluke.

(180)

Posebno, s obzirom na primjenu članka 107. stavka 3. točke (c), porezne olakšice odobrene na temelju članka 12. stavka 5. TRLIS-a ne odnose se na ulaganja, otvaranje radnih mjesta ili posebne projekte. Poreznim olakšicama poduzetnicima umanjuju se naknade koje bi isti poduzetnici uobičajeno snosili te se stoga moraju smatrati operativnom potporom. Opće je pravilo da operativna potpora nije obuhvaćena područjem primjene članka 107. stavka 3. točke (c) jer se njome narušava tržišno natjecanje u sektorima u kojima je odobrena. Potpora se ne može smatrati spojivom s unutarnjim tržištem jer se njome ne olakšava razvoj nekih djelatnosti ili gospodarskih područja niti je ograničenog trajanja, ne smanjuje se niti je proporcionalna onome što je potrebno za ublažavanje određene gospodarske situacije u predmetnom području. Zaključno, Komisija smatra da mjera nije spojiva s unutarnjim tržištem.

B. LEGITIMNA OČEKIVANJA, PRAVNA SIGURNOST, NAČELO ESTOPPEL I POVRAT POTPORE

6.4. Načelo estoppel i načelo pravne sigurnosti

(181)

Komisija smatra da nema razloga za odstupanje od stajališta iznesenih u odluci o pokretanju službenog istražnog postupka. Komisija nije narušila načelo estoppel ni načelo pravne sigurnosti.

(182)

„Consulta vinculante” od 21. ožujka 2012., kojim je uvedeno novo upravno tumačenje, posljedica je odluke koju su donijela španjolska tijela. Taj je upravni akt, zbog kojeg je došlo do nezakonitog odobravanja potpore bez prethodne prijave Komisiji, akt španjolskih tijela, a ne akt Komisije. Stoga načelo estoppel nije relevantno.

(183)

Kada je riječ o navodnom kršenju načela pravne sigurnosti, Komisija podsjeća da, u skladu sa sudskom praksom Suda, područje primjene odluke o državnoj potpori mora biti određeno ne samo upućivanjem na stvarni tekst te odluke, nego i vodeći računa o programu potpore, kako ga je opisala i konkretno primjenjivala predmetna država članica (61).

(184)

S tim u vezi, ako se i može utvrditi kršenje navedenog načela, Komisija smatra da je Španjolska ta koja je kršila načelo pravne sigurnosti. Nadalje, Komisija vjeruje da bi pravna nesigurnost mogla nastati zbog nepreciznog i nejasnog teksta određene odredbe o programu.

6.5. Povrat sredstava potpore

(185)

Osporena mjera primijenjena je bez prethodne prijave Komisiji u skladu s člankom 108. stavkom 3. Ugovora. Stoga mjera predstavlja nezakonitu potporu.

(186)

Kada se utvrdi da je nezakonito dodijeljena državna potpora nespojiva s unutarnjim tržištem, primatelj mora vratiti potporu u skladu s člankom 14. Uredbe (EZ) br. 659/1999. Povratom sredstava potpore potrebno je ponovno uspostaviti, koliko je to moguće, tržišno natjecanje kakvo je postojalo prije njezine dodjele. Iznos koji je potrebno vratiti treba biti toliki da se otkloni gospodarska prednost dana korisnicima potpore.

(187)

Španjolska tijela i treće zainteresirane strane nisu iznijeli argumente kojima se može opravdati odstupanje od ovoga temeljnog načela. Od Španjolske se stoga zahtijeva povrat nespojive potpore.

(188)

Vrijednost potpore za određenu godinu i određenog korisnika odgovara umanjenju poreza predviđenog primjenom članka 12. stavka 5. TRLIS-a na neizravna stjecanja vlasničkih udjela u nerezidentnim trgovačkim društvima koja posluju proizišla iz prethodnih stjecanja vlasničkih udjela u holding društvima.

6.6. Legitimna očekivanja

(189)

Španjolska tijela i zainteresirane treće strane tvrde da je legitimna očekivanja priznata u prvoj i drugoj odluci potrebno primijeniti i na neizravna stjecanja vlasničkih udjela koja su proizišla iz izravnog stjecanja vlasničkih udjela holdinga. U tom smislu tvrde da je legitimna očekivanja potrebno priznati zbog upućivanja na neizravna stjecanja u tekstu prve i druge odluke, odgovora na pisana parlamentarna pitanja te stjecanja spomenuta u priopćenju za tisak iz 2007. o odluci o pokretanju službenoga istražnog postupka.

(190)

Komisija se ne slaže s argumentima koje su predočila španjolska tijela i zainteresirane treće strane te smatra da legitimna očekivanja priznata u prvoj i drugoj odluci nije moguće proširiti na situacije (neizravna stjecanja vlasničkih udjela koja proizlaze iz stjecanja vlasničkih udjela holdinga) koje nisu bile obuhvaćene područjem primjene mjere u trenutku donošenja navedenih odluka. Legitimna očekivanja mogu se temeljiti samo na činjenicama koje su poznate u trenutku donošenja odluke, a ne na budućim događajima, kao što je uvođenje novog upravnog tumačenja.

(191)

U skladu s ustaljenom sudskom praksom (62), pravo na oslanjanje na načelo zaštite legitimnih očekivanja primjenjuje se na sve pojedince koje je institucija Europske unije, dajući im precizno jamstvo, dovela u situaciju u kojoj ima utemeljena očekivanja. Takva osiguranja, bez obzira na to u kojem su obliku dana, čine preciznu, bezuvjetnu i dosljednu informaciju.

(192)

Ne može se smatrati da izostanak izričitih ograničenja u predmetnom programu potpore čini preciznu, bezuvjetnu i dosljednu izjavu Komisije predmetnim poduzetnicima s obzirom na primjenu mjere i na neizravna stjecanja vlasničkih udjela koja su proizišla iz izravnog stjecanja vlasničkih udjela holding društva. Stoga se izostankom takvih izričitih ograničenja ne mogu stvoriti legitimna očekivanja predmetnih poduzetnika da bi se mjera mogla zakonito primijeniti i na neizravna stjecanja (63).

(193)

Čak i da su upućivanjima na neizravna stjecanja u prvoj i drugoj odluci stvorena očekivanja kod predmetnih poduzetnika, potrebno je razmotriti legitimnost tako nastalog očekivanja (64). Mišljenje je Komisije da se poduzetnici koji su izvršili neizravna stjecanja ne mogu pozivati na legitimno očekivanje da su neizravni vlasnički udjeli bili obuhvaćeni člankom 12. stavkom 5. TRLIS-a, s obzirom na to da su ti poduzetnici bili upoznati s upravnom praksom porezne uprave i TEAC-a koja je bila na snazi do 2012. Navedeni su poduzetnici znali da je porezni postupak o kojem je Komisija obaviještena (članak 12. stavak 5. TRLIS-a) tada proveden uz isključenje neizravnih stjecanja vlasničkih udjela koja su proizišla iz izravnih stjecanja holding društva iz njegova područja primjene.

(194)

Španjolska tijela navode da se postojanjem ograničavajućeg upravnog tumačenja ne umanjuju legitimna očekivanja poduzetnika koji su izvršili neizravna stjecanja vlasničkih udjela putem izravnih stjecanja vlasničkih udjela holdinga u pogledu valjanosti članka 12. stavka 5. TRLIS-a. Razlog su tome sljedeće činjenice: 1. članak 12. stavak 5. TRLIS-a jasna je odredba; 2. izričito upućuje na članak 21. TRLIS-a, u kojem se spominju izravna i neizravna stjecanja; 3. sadržava izričito upućivanje na računovodstvena pravila o konsolidaciji; 4. potiče međunarodna ulaganja španjolskih trgovačkih društava.

(195)

Komisija se ne slaže s prethodno navedenom izjavom. Pokazalo se da je članak 12. stavak 5. TRLIS-a nejasna odredba zbog neodređenog upućivanja na računovodstvena pravila o konsolidaciji i nepreciznog proširenja kriterija sadržanih u članku 21. TRLIS-a. Člankom 21. TRLIS-a početno je trebalo utvrditi uvjete za oslobođenje dividendi i prihoda inozemnog podrijetla. Upućivanje iz članka 21. TRLIS-a na neizravna stjecanja oprečno je zahtjevu u pogledu obavljanja gospodarske djelatnosti izravno stečenoga trgovačkog društva. Nadalje, legitimna očekivanja ne mogu se temeljiti na obrazloženju programa potpore, članku 12. stavku 5. TRLIS-a, koja je već proglašena nezakonitom i nespojivom potporom u prvoj i drugoj odluci zbog različitog poreznog tretmana inozemnih i domaćih stjecanja koja su izvršila trgovačka društva rezidentna u Španjolskoj. Komisija vjeruje da je neprecizna i nejasna priroda odredbe uzrokovala prijepor u njezinu tumačenju. Zapravo je ovaj sporni element dokazan u većini consultas DGT-a i rezolucija TEAC-a. Stoga španjolska tijela ne mogu tvrditi da bi se unatoč ograničavajućem upravnom tumačenju člankom 12. stavkom 5. TRLIS-a mogla stvoriti legitimna očekivanja poduzetnika koji su izvršili neizravna stjecanja vlasničkih udjela.

(196)

U vezi s određenim stjecanjem društva Scottish Power od društva Iberdrola, Komisija smatra da je u odluci o spajanju (COMP M.4517) bilo jasno naznačeno da u svrhu odluke o spajanju nije bilo potrebno ni primjereno utvrđivati predstavlja li članak 12. stavak 5. TRLIS-a državnu potporu (vidjeti stavak 42. odluke).

(197)

U pogledu optužbi Španjolske i zainteresiranih trećih strana prema kojima su zbog odgovora na pisana parlamentarna pitanja stvorena legitimna očekivanja korisnika potpore, Komisija smatra da pisana parlamentarna pitanja nisu bila usmjerena na razlikovanje izravnih i neizravnih stjecanja, već na ispitivanje predstavlja li program predviđen u članku 12. stavku 5. TRLIS-a državnu potporu. Stoga se iz odgovora Komisije na pisana parlamentarna pitanja ne može zaključiti da su bila obuhvaćena izravna i neizravna stjecanja.

(198)

U pogledu navoda prema kojima bi se prvom i drugom odlukom stvorila legitimna očekivanja zbog toga što obje odluke sadržavaju upućivanje na neizravna stjecanja, Komisija podsjeća na to da su ta upućivanja navedena isključivo zbog toga što se u nacionalnoj zakonskoj odredbi spominju i izravna i neizravna stjecanja. Točnije, u članku 12. stavku 5. TRLIS-a sadržano je upućivanje na članak 21. TRLIS-a, kojim se zahtijeva da španjolsko trgovačko društvo mora imati najmanje 5 % izravnog ili neizravnog vlasničkog udjela u nerezidentnom trgovačkom društvu u trajanju od neprekidno godinu dana. Španjolska tijela i zainteresirane treće strane ne osporavaju činjenicu da su španjolska tijela primjenjivala članak 12. stavak 5. TRLIS-a samo na izravna stjecanja. Kako je prethodno navedeno, Komisija stoga ima pravo osloniti se na objašnjenja predmetne države članice te stoga može legitimno pretpostaviti da se program provodio na način koji je navela država članica.

(199)

Nadalje, Komisija smatra da iako komunikacija između španjolskih tijela i Komisije u kojoj je objašnjeno da se u praksi može odbiti samo financijski goodwill pri izravnim stjecanjima vlasničkih udjela u trgovačkim društvima koja posluju nije navedena u odlukama, njome nisu stvorena legitimna očekivanja korisnika potpore da su i neizravna stjecanja obuhvaćena člankom 12. stavkom 5. TRLIS-a. Korisnici potpore već su bili upoznati s dosljednom i sustavnom upravnom praksom kojom su neizravna stjecanja vlasničkih udjela putem stjecanja vlasničkih udjela holdinga bila isključena iz područja primjene članka 12. stavka 5. TRLIS-a i koja je postojala do 2012.

(200)

Zaključno, legitimna očekivanja koja su bila priznata u prvoj i drugoj odluci ne mogu se proširiti na situacije koje nisu bile obuhvaćene područjem primjene osporene mjere u trenutku donošenja prve i druge odluke.

7. ZAKLJUČCI

(201)

S obzirom na prethodno navedeno, Komisija smatra da novo upravno tumačenje, kojim je prošireno područje primjene programa koji je već proglašen nezakonitom i nespojivom potporom i nije bio prijavljen Komisiji, predstavlja nezakonitu nespojivu potporu u smislu članka 1. Uredbe (EZ) br. 659/1999.

(202)

Komisija smatra da mjera nije spojiva s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 2. i člankom 107. stavkom 3. Ugovora.

(203)

Primatelji trebaju vratiti potporu u skladu s člankom 14. Uredbe (EZ) br. 659/1999,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Novo upravno tumačenje koje je donijela Kraljevina Španjolska kojim je prošireno područje primjene članka 12. stavka 5. Kraljevskog zakonodavnog dekreta 4/2004 od 5. ožujka 2004. te kojim su konsolidirane izmjene španjolskog zakona o porezu na dobit kako bi se obuhvatila neizravna stjecanja vlasničkih udjela u nerezidentnim trgovačkim društvima putem izravnog stjecanja vlasničkih udjela u nerezidentnim holding društvima i koje je u Kraljevini Španjolskoj nezakonito stupilo na snagu u suprotnosti s člankom 108. stavkom 3. Ugovora, nespojivo je s unutarnjim tržištem.

Članak 2.

Pojedinačna potpora dodijeljena u okviru programa iz članka 1. ne predstavlja potporu ako u trenutku dodjele ispunjava uvjete utvrđene uredbom donesenom u skladu s člankom 2. Uredbe Vijeća (EZ) br. 994/98 (65) koja je bila na snazi u trenutku dodjele potpore.

Članak 3.

Pojedinačna potpora dodijeljena u okviru programa iz članka 1. koja u trenutku dodjele ispunjava uvjete utvrđene uredbom donesenom u skladu s člankom 1. Uredbe (EZ) br. 994/98 ili bilo kojim drugim odobrenim programom potpore spojiva je s unutarnjim tržištem do najvećeg stupnja intenziteta koji se primjenjuje za tu vrstu potpore.

Članak 4.

1. Kraljevina Španjolska dužna je obustaviti program potpore iz članka 1. u pogledu potpore dodijeljene korisnicima pri neizravnim stjecanjima vlasničkih udjela u nerezidentnim trgovačkim društvima u okviru izravnih stjecanja vlasničkih udjela u holding društvima, radi njezine nespojivosti sa zajedničkim tržištem.

2. Kraljevina Španjolska dužna je od korisnika povući nespojivu potporu dodijeljenu u okviru programa iz članka 1.

3. Na iznose koje je potrebno vratiti obračunava se kamatna stopa od datuma kada su stavljeni na raspolaganje korisnika do njihova stvarnog povrata.

4. Kamatna stopa izračunava se na temelju složenoga kamatnog računa u skladu s poglavljem V. Uredbe Komisije (EZ) br. 794/2004 (66).

5. Kraljevina Španjolska dužna je otkazati sva preostala plaćanja potpore u okviru programa iz članka 1., s učinkom od datuma donošenja ove Odluke.

Članak 5.

1. Povrat potpore dodijeljene u okviru programa iz članka 1. neposredan je i učinkovit.

2. Kraljevina Španjolska mora osigurati da se ova Odluka provede u roku od četiri mjeseca od dana njezine objave.

Članak 6.

1. U roku od dva mjeseca nakon objave ove Odluke Kraljevina Španjolska dostavlja sljedeće informacije:

(a)	popis korisnika koji su primili potporu u okviru programa iz članka 1. te ukupni iznos potpore koji je svaki od njih primio u okviru programa;

(b)	ukupni iznos (glavnicu i kamatu na iznos povrata) koji treba povući od svakog korisnika;

(c)	detaljan opis već poduzetih i planiranih mjera kojima će se ispuniti uvjeti iz ove Odluke;

(d)	dokumente kojima se dokazuje da je korisnicima naređen povrat potpore.

2. Kraljevina Španjolska obavješćuje Komisiju o napretku nacionalnih mjera poduzetih radi provedbe ove Odluke do potpunog povrata potpore dodijeljene u okviru programa iz članka 1. Na jednostavan zahtjev Komisije odmah dostavlja informacije o već poduzetim i planiranim mjerama u svrhu ispunjavanja uvjeta iz ove Odluke. Jednako tako, dostavlja detaljne informacije o iznosima potpore i kamata za povrat koji su već naplaćeni od korisnika.

Članak 7.

Ova je Odluka upućena Kraljevini Španjolskoj.

Sastavljeno u Bruxellesu 15. listopada 2014.

Za Komisiju

Joaquín ALMUNIA

Potpredsjednik

(1) SL C 258, 7.9.2013., str. 8.

(2) SL L 7, 11.1.2011., str. 48.

(3) SL L 135, 21.5.2011., str. 1.

(4) Vidjeti Consulta vinculante V0608-12 od 21. ožujka 2012.

(5) SA 35550 (12/CP)

(6) Vidjeti bilješku 1.

(7) Vidjeti članak 21. stavak 1. točku (a) TRLIS-a.

(8) Vidjeti članak 21. stavak 1. točku (b) TRLIS-a.

(9) Vidjeti članak 21. stavak 1. točku (c) TRLIS-a.

(10) Članak 21. TRLIS-a, čiji je naslov „Oslobođenje radi izbjegavanja dvostrukog međunarodnog oporezivanja dividendi i prihoda iz inozemnih izvora ostvarenih prijenosom vrijednosnih papira koji predstavljaju kapital subjekata koji nisu rezidenti u Španjolskoj”, sadržan je u Glavi IV. TRLIS-a.

(11) Zakon 24/2001 od 27. prosinca 2001. o administrativnim, fiskalnim i socijalnim mjerama.

(12) Kraljevski zakonodavni dekret 4/2004 od 5. ožujka o pročišćenoj verziji španjolskog zakona o porezu na dobit.

(13) Zakon 16/2007 od 4. srpnja 2007. o reformi i prilagodbi računovodstvenih pravila radi njihova međunarodnog usklađenja s računovodstvenim pravilima EU-a.

(14) Vidjeti dopis od 4. lipnja 2007. kojim je Španjolska odgovorila na zahtjev za informacije od 26. ožujka 2007.

(15) Vidjeti dopis španjolskih tijela od 7. svibnja 2014. kojim je odgovoreno na zahtjev za informacije od 26. ožujka 2014.

(16) Prema informacijama od nekih zainteresiranih trećih strana, postoje i druga upravna tumačenja koja se odnose na članak 12. stavak 5. TRLIS-a, odnosno consultas vinculantes V316-05 i V2245-06.

(17) Vidjeti bilješku 15.

(18) Rezolucija 00/2842/2009, Rezolucija 00/4872/2009 i spojene rezolucije, Rezolucija 00/5337/2009 i spojene rezolucije, Rezolucija 00/3637/2010 i spojene rezolucije.

(19) Članak 23. i članak 24. 1815/1991.

(20) Vidjeti rezoluciju TAEC-a od 3. studenoga 2011., R.G. 2842-09.

(21) Vidjeti i Consulta vinculante CV5615-12 od 25. listopada 2012., u kojem je sadržano isto obrazloženje.

(22) Rezolucija TEAC-a od 26. lipnja 2012., R.G.: 00/3637/2010 i R.G.: 00/1439/2011.

(23) Vidjeti presudu suda Audiencia Nacional; žalba 125/2011 od 6. veljače 2014.

(24) Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL L 83, 27.3.1999., str. 1.).

(25) Vidjeti bilješku 1.

(26) Vidjeti spojene predmete C-110/98 i C-147/98 „Galbalfrisa i ostali”.

(27) Consultas 1490-02, V0391-05, V1316-05 i V2245-06; rezolucija TEAC-a od 17. rujna 2011. br. 4871-09.

(28) Vidjeti presudu C-537/08P od 16. prosinca 2010., Kahla Thüringen Porzellan GmbH protiv Komisije.

(29) Vidjeti presudu C-44/93 od 9. kolovoza 1994., Namur – Les assurances du credit protiv Komisije.

(30) Spajanje COMP M.4517 – Iberdrola/Scottish Power.

(31) Pitanja u pisanom obliku E-4431/05 i E-4772/05.

(32) Vidjeti stavak 83. i sljedeće stavke iz prve odluke te stavak 96. i sljedeće stavke iz druge odluke.

(33) Zbog odluke C45/07 od 28. listopada 2009. pokrenuti su brojni sudski postupci. Posebno, presuda Općeg suda od 8. ožujka 2012., Iberdrola protiv Komisije, T 211/10; rješenja Općeg suda od 21. ožujka 2012., BBVA protiv Komisije, T-225/10; Telefónica protiv Komisije, T-228/10; Ebro/Puleva protiv Komisije, T-234/10 i Modelo Continente protiv Komisije T-174/11 te rješenje od 29. ožujka 2012., AEB protiv Komisije T236/10. Presuda Suda Europske unije od 19. prosinca 2013., Telefónica protiv Komisije C 274/12P. Na Općem sudu u tijeku su predmeti T 207/10 Deutsche Telekom protiv Komisije, T 219/10 Autogrill protiv Komisije i T-227/10 Banco Santander protiv Komisije. Zbog odluke C-45/07 od 12. siječnja 2011. jednako su tako pokrenuti brojni sudski postupci. Posebno, rješenja Općeg suda od 5. lipnja 2012., Ibedrola protiv Komisije, T-431/1, rješenje od 13. prosinca 2012., Cementos Molins protiv Komisije, T-424/11, rješenje od 10. lipnja 2013., Barloworld protiv Komisije, T-459/11, rješenje od 9. rujna 2013. u predmetima BBVA protiv Komisije, T-429/11, Telefónica protiv Komisije, T-430/11, Altadis protiv Komisije, T-400/11 i Telefónica protiv Komisije T430/11. Na Općem sudu u tijeku su predmeti Sigma protiv Komisije, T-239/11, Banco Santander protiv Komisije, T-399/11, Axa protiv Komisije T-405/11 i Prosegur protiv Komisije, T-406/11. Na Sudu su u tijeku sljedeći žalbeni postupci: BBVA protiv Komisije, C-587/13P; i Telefónica protiv Komisije C-588/13P.

(34) Jasno je i da je pitanje legitimnih očekivanja iz prve i druge odluke ograničeno na područje primjene mjera koje su ovim dvjema odlukama ocijenjene nezakonitom nespojivom potporom. Svrha priznavanja legitimnih očekivanja u odluci nije i ne može značiti proširenje područja primjene nezakonite nespojive potpore, što je ispitano, nego samo ograničenje njezina povrata.

(35) Vidjeti presudu C-537/08P od 16. prosinca 2010., Kahla Thüringen Porzellan GmbH protiv Komisije, t. 44. i sljedeća; Vidjeti i presudu C-138/09 Todaro Nunziatina (2010.) stavak 31.

(36) Vidjeti presudu C-537/08P od 16. prosinca 2010., Kahla Thüringen Porzellan GmbH protiv Komisije, t. 45.

(37) Vidjeti dopis od 4. lipnja 2007. kojim je odgovoreno na zahtjev Komisije za informacije od 26. ožujka 2007.

(38) Vidjeti presudu suda Audiencia Nacional od 13. listopada 2011., žalbeni postupak broj 432/2008.

(39) Vidjeti presudu španjolskog Vrhovnog suda od 24. lipnja 2013., RJ/2013/5335.

(40) Isto je tako potrebno naglasiti da su novim tumačenjem DGT i TEAC potvrdili odstupanje od svojeg početnog tumačenja članka 12. stavka 5. TRLIS-a u smislu njegove nove moguće primjene na neizravna stjecanja vlasničkih udjela (vidjeti prethodni odjeljak 2.3.2.).

(41) Vidjeti rezoluciju TAEC-a od 3. studenoga 2011., R.G.: 2842-09.

(42) Vidjeti rezoluciju TAEC-a od 26. lipnja 2012., R.G: 3637/2010 i 1439/2011.

(43) Prema TEAC-u, članak 23. i 24. Kraljevskog dekreta 1815/1991.

(44) Komisija upućuje na simulaciju postupka konsolidacije, s obzirom na to da je jedan od zahtjeva iz članka 21. TRLIS-a stjecanje najmanje 5 % vlasničkih udjela. Navedeni postotak ne podrazumijeva konsolidaciju s trgovačkim društvom stjecateljem.

(45) Vidjeti rezoluciju TAEC-a R.G. 2842-09 od 3. studenoga 2011.

(46) Vidjeti rezoluciju TAEC-a od 17. veljače 2011., R.G. 4871-09, 4872-09, 4873-09 i 4874-09.

(47) Vidjeti presudu španjolskog Vrhovnog suda od 24. lipnja 2013., RJ/2013/5335.

(48) Vidjeti dopis od 4. lipnja 2007. kojim je Španjolska odgovorila na zahtjev za informacije od 26. ožujka 2007.

(49) Vidjeti presudu C-537/08P od 16 prosinca 2010. u predmetu Kahla Thüringen Porzellan GmbH protiv Komisije, t. 44.; Vidjeti i presudu C-138/09 Todaro Nunziatina (2010.) t. 31.

(50) Vidjeti presudu C-537/08P od 16 prosinca 2010., u predmetu Kahla Thüringen Porzellan GmbH protiv Komisije, t. 44.

(51) Vidjeti presudu C-44/93 od 9. kolovoza 1994. u predmetu Namur – Les assurances du credit protiv Komisije.

(52) COMP M.4517, stavak 42.

(53) Španjolska tijela obavijestila su Komisiju dopisom od 4. lipnja 2007. da se članak 12. stavak 5. TRLIS-a primjenjuje samo na izravna stjecanja.

(54) Nadalje, valja napomenuti da izravna i neizravna stjecanja nisu izrijekom spomenuta u odgovorima na pisana parlamentarna pitanja.

(55) Vidjeti dopis od 4. lipnja 2007. kojim je Španjolska odgovorila na zahtjev za informacije od 26. ožujka 2007.

(56) Vidjeti presudu suda Audiencia Nacional; žalba 125/2011 od 6. veljače 2014.

(57) Vidjeti dopis od 4. lipnja 2007. kojim je Španjolska odgovorila na zahtjev za informacije od 26. ožujka 2007.

(58) Spojeni predmeti 66/79, 127/79 i 128/79, Salumi and others, (1980.) ECR-1237, t. 14.; predmet C-14/01 Niemann (2003.) ECR I-2279, t. 49.

(59) Dopis od 4. prosinca 2012.

(60) Real Decreto 1065/2007, de 27 de julio, por el que se aprueba el Reglamento General de las actuaciones y los procedimientos de gestión e inspección tributaria y de desarrollo de las normas comunes de los procedimientos de aplicación de los tributos.

(61) Vidjeti predmet C-537/08 P, Kahla Thüringen Porzellan GmbH, t. 40. i sljedeća.

(62) Presuda Suda od 22. lipnja 2006.; predmet C-182/03 i C-217/03, Forum 187 ASBL (2006.) ECR I-5479, t. 147.

(63) Vidjeti presudu C-537/08P od 16. prosinca 2010., Kahla Thüringen Porzellan GmbH protiv Komisije, t. 44.

(64) Presude Suda od 22. lipnja 2006.; predmet C-182/03 i C-217/03, Forum 187 ASBL (2006.) ECR I-5479, t. 159.

(65) Uredba Vijeća (EZ) br. 994/98 od 7. svibnja 1998. o primjeni članaka 107. i 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na određene kategorije horizontalnih državnih potpora (SL L 142, 14.5.1998., str. 1.).

(66) Uredba Komisije (EZ) br. 794/2004 od 21. travnja 2004. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 93. Ugovora o EZ (SL L 140, 30.4.2004., str. 1.).

27.2.2015

Službeni list Europske unije

L 56/77

Dopuna SL-u L 210, 6.8.2013.

UNUTARNJI SPORAZUM

između predstavnika vlada država članica Europske unije koji su se sastali u okviru Vijeća, o financiranju pomoći Europske unije na temelju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2014. do 2020., u skladu sa Sporazumom o partnerstvu AKP-EU, i o dodjeli financijske pomoći za prekomorske zemlje i područja na koje se primjenjuje dio četvrti Ugovora o funkcioniranju Europske unije

PREDSTAVNICI VLADA DRŽAVA ČLANICA EUROPSKE UNIJE, KOJI SU SE SASTALI U OKVIRU VIJEĆA,

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

nakon savjetovanja s Europskom komisijom,

nakon savjetovanja s Europskom investicijskom bankom,

budući da:

(1)

Sporazum o partnerstvu između članica Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država s jedne strane i Europske zajednice i njezinih država članica s druge strane, potpisan u Cotonouu, dana 23. lipnja 2000. (1), kako je prvi put izmijenjen u Luxembourgu 25. lipnja 2005. (2) i drugi put u Ouagadougouu 22. lipnja 2010. (3) („Sporazum o partnerstvu AKP-EU”) propisuje donošenje financijskih protokola za svako petogodišnje razdoblje.

(2)

Predstavnici vlada država članica, koji su se sastali u okviru Vijeća, donijeli su 17. srpnja 2006. Unutarnji sporazum o financiranju pomoći Zajednice na temelju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2008. do 2013. u skladu sa Sporazumom o partnerstvu AKP-EZ te o dodjeli financijske pomoći prekomorskim zemljama i područjima na koje se primjenjuje dio četvrti Ugovora o EZ-u (4).

(3)	Odluka Vijeća 2001/822/EZ od 27. studenoga 2001. o pridruživanju prekomorskih zemalja i područja Europskoj zajednici (5) („Odluka o prekomorskom pridruživanju”) na snazi je do 31. prosinca 2013. Novu odluku trebalo bi donijeti prije tog datuma.

(4)	S ciljem provedbe Sporazuma o partnerstvu AKP-EU i Odluke o prekomorskom pridruživanju, trebalo bi uspostaviti 11. europski razvojni fond („ERF”) te odrediti postupak za određivanje dodjele sredstava i doprinosa država članica tim sredstvima.

(5)	Unija i njezine države članice, u skladu s Prilogom I.b Sporazumu o partnerstvu AKP-EU, provele su pregled uspješnosti zajedno sa Skupinom afričkih, karipskih i pacifičkih država („države AKP-a”), procjenjujući stupanj ostvarenja preuzetih obveza i isplata.

(6)	Trebalo bi odrediti pravila upravljanja za financijsku suradnju.

(7)

Trebalo bi uspostaviti Odbor predstavnika vlada država članica u Komisiji („Odbor ERF-a”), a sličan odbor trebalo bi uspostaviti i u Europskoj investicijskoj banci (EIB). Trebalo bi uskladiti rad Komisije i EIB-a u primjeni Sporazuma o partnerstvu AKP-EU i odgovarajućih odredaba Odluke o prekomorskom pridruživanju.

(8)	Politika Unije o razvojnoj suradnji vodi se milenijskim razvojnim ciljevima koje je donijela Opća skupština Ujedinjenih naroda 8. rujna 2000., uključujući sve daljnje izmjene.

(9)	Vijeće i predstavnici vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća, Europski parlament i Komisija donijeli su 22. prosinca 2005. zajedničku izjavu o razvojnoj politici Europske unije: Europski konsenzus (6).

(10)

Vijeće je 9. prosinca 2010. usvojilo zaključke o uzajamnoj odgovornosti i transparentnosti: Četvrto poglavlje za operativni okvir EU-a o učinkovitosti pomoći. Ti zaključci dodani su konsolidiranom tekstu operativnog okvira o učinkovitosti pomoći čime su ponovno potvrđeni sporazumi u okviru Pariške deklaracije o učinkovitosti pomoći (2005.), Kodeks ponašanja EU-a o podjeli rada u razvojnoj politici (2007.) i Smjernice EU-a za plan djelovanja iz Accre (2008.). Vijeće je 14. studenoga 2011. donijelo zajedničko stajalište EU-a koje uključuje jamstvo EU-a o transparentnosti i druge aspekte transparentnosti i odgovornosti za četvrti forum na visokoj razini o učinkovitosti pomoći u Busanu, u Južnoj Koreji, čiji je rezultat, između ostalog, bio Završni dokument iz Busana. Unija i njezine države članice suglasile su se sa Završnim dokumentom iz Busana. Vijeće je 14. svibnja 2012. donijelo zaključke o povećavanju učinka razvojne politike EU-a: Plan za promjenu i o budućem pristupu proračunskoj potpori EU-a za treće zemlje.

(11)	Trebalo bi imati na umu ciljeve službene razvojne pomoći (ODA) iz zaključaka spomenutih u uvodnoj izjavi 10. Kada podnosi izvješće o rashodima 11. ERF-a državama članicama i OESS-ovu Odboru za pomoć pri razvoju, Komisija bi trebala razlikovati aktivnosti u okviru ODA-e i one izvan okvira ODA-e.

(12)	Vijeće je 22. prosinca 2009. donijelo zaključke o odnosima EU-a s prekomorskim zemljama i područjima (PZP).

(13)	Primjena ovog Sporazuma trebala bi biti u skladu s Odlukom Vijeća 2010/427/EU od 26. srpnja 2010. o uspostavi organizacije i funkcioniranju Europske službe za vanjsko djelovanje (7).

(14)

Kako ne bi došlo do prekida financiranja u razdoblju od ožujka do prosinca 2020., potrebno je da razdoblje primjene višegodišnjeg financijskog okvira 11. ERF-a bude jednako kao za višegodišnji financijski okvir za razdoblje od 2014. do 2020. koje se primjenjuje na opći proračun Unije. Stoga je bolje da 31. prosinca 2020. bude konačan datum za obveze sredstava 11. ERF-a umjesto 28. veljače 2020., što je krajnji datum primjene Sporazuma o partnerstvu AKP-EU.

(15)	Nadovezujući se na temeljna načela Sporazuma o partnerstvu AKP-EU, ciljevi 11. ERF-a jesu iskorjenjivanje siromaštva, održiv razvoj i postupna integracija država AKP-a u svjetsko gospodarstvo. Najmanje razvijene države trebale bi imati poseban tretman.

(16)

Za jačanje društveno-gospodarske suradnje između najudaljenijih regija Unija i država AKP-a, kao i PZP-ova na Karibima, u zapadnoj Africi i Indijskom oceanu, Europski fond za regionalni razvoj i uredbe o Europskoj teritorijalnoj suradnji trebale bi uključivati jačanje dodjele za razdoblje od 2014. do 2020. za takvu međusobnu suradnju,

SPORAZUMJELI SU SE KAKO SLIJEDI:

POGLAVLJE I.

FINANCIJSKA SREDSTVA

Članak 1.

Sredstva 11. ERF-a

1. Države članice uspostavljaju Jedanaesti europski razvojni fond, dalje u tekstu „11. ERF”.

2. 11. ERF sastoji se od:

(a)

iznosa od 30 506 milijuna EUR (u tekućim cijenama) koji je doprinose države članice kako slijedi:

Država članica	Ključ raspodjele (%)	Doprinos u EUR
Belgija	3,24927	991 222 306
Bugarska	0,21853	66 664 762
Češka Republika	0,79745	243 270 097
Danska	1,98045	604 156 077
Njemačka	20,5798	6 278 073 788
Estonija	0,08635	26 341 931
Irska	0,94006	286 774 704
Grčka	1,50735	459 832 191
Španjolska	7,93248	2 419 882 349
Francuska	17,81269	5 433 939 212
Hrvatska (8)	0,22518	68 693 411
Italija	12,53009	3 822 429 255
Cipar	0,11162	34 050 797
Latvija	0,11612	35 423 567
Litva	0,18077	55 145 696
Luksemburg	0,25509	77 817 755
Mađarska	0,61456	187 477 674
Malta	0,03801	11 595 331
Nizozemska	4,77678	1 457 204 507
Austrija	2,39757	731 402 704
Poljska	2,00734	612 359 140
Portugal	1,19679	365 092 757
Rumunjska	0,71815	219 078 839
Slovenija	0,22452	68 492 071
Slovačka	0,37616	114 751 370
Finska	1,50909	460 362 995
Švedska	2,93911	896 604 897
Ujedinjena Kraljevina	14,67862	4 477 859 817
UKUPNO	100,00000	30 506 000 000

Iznos od 30 506 milijuna EUR na raspolaganju je nakon stupanja na snagu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2014. do 2020., od čega

i.	29 089 milijuna EUR dodjeljuje se državama AKP-a;

ii.	364,5 milijuna EUR dodjeljuje se PZP-ovima;

iii.	1 025,5 milijuna EUR dodjeljuje se Komisiji za rashode za potporu iz članka 6., povezano s izradom programa i provedbom 11. ERF-a, od čega se najmanje 76,3 milijuna EUR dodjeljuje Komisiji za mjere poboljšanja učinka programa ERF-a iz članka 6. stavka 3.;

(b)

uz izuzetak bespovratnih sredstava za financiranje subvencija kamatnih stopa, na sredstva iz priloga I. i I.b Sporazumu o partnerstvu AKP-EU i priloga II. A i II. Aa Odluci o prekomorskom odlučivanju i dodijeljena u okviru 9. i 10. ERF-a za financiranje sredstava instrumenata pomoći ulaganju ne odnosi se Oduka 2005/446/EZ (9) i Prilog I.b stavak 5. Sporazuma o partnerstvu AKP-EU kojim se propisuju datumi nakon kojih se sredstva 9. i 10. ERF-a više ne mogu iskoristiti. Ta sredstva prenose se u 11. ERF i njima se upravlja u skladu s provedbenim mehanizmima iz 11. ERF-a u odnosu na sredstva iz priloga I. i I.b Sporazumu o partnerstvu AKP-EU, datum stupanja na snagu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2014. do 2020. u okviru Sporazuma o partnerstvu AKP-EU i u odnosu na sredstva iz priloga II. A i II. Aa Odluci o prekomorskom pridruživanju, od datuma stupanja na snagu odluka Vijeća o financijskoj pomoći PZP-ovima za razdoblje od 2014. do 2020.

3. Nakon 31. prosinca 2013. ili nakon datuma stupanja na snagu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2014. do 2020. ako taj datum bude kasniji, saldo iz 10. ERF-a ili iz prethodnog ERF-a više se ne iskorištavaju, osim ako Vijeće jednoglasno na prijedlog Komisije odluči drugačije, uz izuzeće salda i sredstava koja su opozvana nakon odgovarajućeg datuma i koja proizlaze iz sustava kojim se jamči stabilizacija zarade od izvoza primarnih poljoprivrednih proizvoda (Stabex) u okviru ERF-ova koji prethode 9. ERF-u i sredstava iz stavka 2. točke (b).

4. Sredstva opozvana iz projekata u okviru 10. ERF-a ili iz prethodnih ERF-ova nakon 31. prosinca 2013. ili nakon datuma stupanja na snagu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2014. do 2020. ako taj datum bude kasniji, više se ne opozivaju osim ako Vijeće odlučujući jednoglasno na prijedlog Komisije odluči drugačije, uz iznimku sredstava opozvanih nakon dotičnog datuma i koja proizlaze iz sustava kojim se jamči stabilizacija zarade od izvoza primarnih poljoprivrednih proizvoda (Stabex) u okviru ERF-ova koji prethode 9. ERF-u koja se automatske prenose u posebne nacionalne indikativne programe iz članka 2. točke (a) podtočke i. i članka 3. stavka 1. i sredstva za financiranje resursa instrumenata pomoći ulaganju iz stavka 2. točke (b) ovog članka.

5. Ukupan iznos sredstava 11. ERF-a pokriva razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. Sredstva 11. ERF-a, i u slučaju instrumenta pomoći ulaganju, sredstva iz povrata, ne mogu se iskoristiti nakon 31. prosinca 2020., osim ako Vijeće na prijedlog Komisije jednoglasno odluči drukčije. Međutim, sredstva koja su države članice preuzele u okviru 9., 10. i 11. ERF-a za financiranje instrumenta pomoći ulaganju mogu se isplatiti nakon 31. prosinca 2020. i do datuma koji se određuje Financijskom uredbom iz članka 10. stavka 2.

6. Prihod od kamata koji nastaje iz aktivnosti koje se financiraju u okviru obveza iz prethodnih ERF-ova i sredstava 11. ERF-a kojim upravlja Komisija knjiži se na jedan ili više bankovnih računa koji su otvoreni u ime Komisije te se koriste u skladu s uvjetima iz članka 6. Korištenje prihoda od kamata koji je nastao na sredstvima kojima upravlja EIB određuje se u okviru Financijske uredbe iz članka 10. stavka 2.

7. Ako država pristupi Uniji, iznosi ključeva raspodjele iz stavka 2. točke (a) izmjenjuju se odlukom Vijeća koju donosi jednoglasno na prijedlog Komisije.

8. Financijska sredstva mogu se prilagoditi jednoglasnom odlukom Vijeća, posebno za djelovanje u skladu s člankom 62. stavkom 2. Sporazuma o partnerstvu AKP-EU.

9. Svaka država članica može, ne dovodeći u pitanje pravila o donošenju odluka i postupke iz članka 8., pružiti Komisiji ili EIB-u dobrovoljne doprinose za potporu ciljevima Sporazuma o partnerstvu AKP-EU. Države članice također mogu sufinancirati projekte ili programe, npr. konkretnim inicijativama kojima upravljaju Komisija ili EIB. Jamči se vlasništvo država AKP-a nad takvim inicijativama na nacionalnoj razini.

Provedba financijske uredbe iz članka 10. uključuje odredbe potrebne za sufinanciranje 11. ERF-om i aktivnosti sufinanciranja koje provode države članice. Države članice unaprijed izvješćuju Vijeće o dobrovoljnim doprinosima.

10. Unija i njezine države članice provode pregled uspješnosti, procjenjujući stupanj ostvarenja preuzetih obveza i isplata te rezultate i učinke predviđene pomoći. Izvješće se sastavlja na temelju prijedloga Komisije.

Članak 2.

Sredstva dodijeljena državama AKP-a

Iznos od 29 089 milijuna EUR iz članka 1. stavka 2. točke (a) podtočke i. dodjeljuje se instrumentima suradnje kako slijedi:

(a)

iznos od 24 365 milijuna EUR za financiranje nacionalnih i regionalnih indikativnih programa. Ova dodijeljena sredstva trebaju se upotrijebiti za financiranje:

i.	nacionalnih indikativnih programa država AKP-a u skladu s Prilogom IV. člancima od 1. do 5. Sporazuma o partnerstvu AKP-EU;

ii.	nacionalnih indikativnih programa potpore regionalnoj i međuregionalnoj suradnji i integraciji država AKP-a u skladu s Prilogom IV. člancima od 6. do 11. Sporazuma o partnerstvu AKP-EU;

(b)

iznos od 3 590 milijuna EUR za financiranje suradnje unutar država AKP-a i međuregionalne suradnje koja uključuje mnoge ili sve države AKP-a u skladu s Prilogom IV. člancima od 12. do 14. Sporazuma o partnerstvu AKP-EU. Ta omotnica može uključivati strukturnu pomoć institucijama i tijelima osnovanim prema Sporazumu o partnerstvu AKP-EU. Ta omotnica također pokriva pomoć za troškove poslovanja Tajništva država AKP-a iz točaka 1. i 2. Protokola 1. priloženog Sporazumu o partnerstvu AKP-EU;

(c)

dio sredstava iz točaka (a) i (b) može se upotrijebiti za pokrivanje nepredviđenih potreba i za ublažavanje nepovoljnih kratkoročnih učinaka vanjskih potresa, u skladu s člancima 60., 66., 68., 72., 72.a i 73. Sporazuma o partnerstvu AKP-EU i s Prilogom IV. člancima 3. i 9. Sporazuma o partnerstvu AKP-EU, uključujući, prema potrebi, komplementarnu kratkoročnu humanitarnu i hitnu pomoć kada se takva potpora ne može financirati iz proračuna Unije;

(d)

iznos od 1 134 milijuna EUR dodijeljenih EIB-u za financiranje Ulagačkog instrumenta u skladu s uvjetima utvrđenim u Prilogu II. Sporazumu o partnerstvu AKP-EU, koji obuhvaća dodatni doprinos od 500 milijuna EUR sredstvima Ulagačkog instrumenta, kojim se upravlja kao obnovljivim fondom, te 634 milijuna EUR u obliku bespovratnih sredstava za financiranje subvencija kamatnih stopa i tehničke pomoći koja se odnosi na projekte iz Priloga II. članaka 1., 2. i 4. Sporazuma o partnerstvu AKP-EU, tijekom razdoblja 11. ERF-a.

Članak 3.

Sredstva dodijeljena PZP-ovima

1. Iznos od 364,5 milijuna EUR iz članka 1. stavka 2. točke (a) podtočke ii. dodjeljuje se prema novoj Odluci o prekomorskom pridruživanju koju će Vijeće donijeti prije 31. prosinca 2013., od kojih se 359,5 milijuna dodjeljuje za financiranje teritorijalnih i regionalnih programa, a 5 milijuna EUR je u obliku sredstava dodijeljenih EIB-u za financiranje subvencija kamatnih stopa i tehničke pomoći u skladu s novom Odlukom o prekomorskom pridruživanju.

2. Ako koji od PZP-ova postane neovisan i pristupi Sporazumu o partnerstvu AKP-EU, iznos naveden u stavku 1., naime, 364,5 milijuna EUR, smanjuje se i iznosi navedeni u članku 2. točki (a) podtočki i. povećavaju se na odgovarajući način odlukom Vijeća koju donosi jednoglasno na prijedlog Komisije.

Članak 4.

Zajmovi iz vlastitih sredstava EIB-a

1. Iznosu dodijeljenom Ulagačkom instrumentu u okviru 9., 10. i 11. ERF-u iz članka 1. stavka 2. točke (b), a iznosu iz članka 2. točke (d) dodaje se indikativni iznos do 2 600 milijuna EUR u obliku zajmova koje dodjeljuje EIB iz vlastitih sredstava. Ta sredstva dodjeljuju se u svrhe utvrđene u Prilogu II. Sporazumu o partnerstvu AKP-EU u iznosu do 2 500 milijuna EUR, koji se može povećati na sredini razdoblja nakon odluke koju trebaju donijeti upravljačka tijela EIB-a te u iznosu do 100 milijuna EUR u svrhe utvrđene u Odluci o prekomorskom pridruživanju, u skladu s uvjetima utvrđenim u njegovom Statutu i relevantnim uvjetima financiranja za ulaganja utvrđenima u Prilogu II. Sporazumu o partnerstvu AKP-EU i Odluci o prekomorskom pridruživanju.

2. Države članice obvezuju se djelovati kao jamac EIB-u razmjerno svojim doprinosima njegovu kapitalu, odričući se svakog prava na prigovor, s obzirom na sve financijske obveze koje za zajmoprimce proizlaze iz ugovora sklopljenih s EIB-om za zajmove iz njegovih vlastitih sredstava prema Prilogu II. članku 1. stavku 1. Sporazuma o partnerstvu AKP-EU i odgovarajućim odredbama Odluke o prekomorskom pridruživanju.

3. Jamstvo iz stavka 2. ograničava se na 75 % ukupnog iznosa kredita koje je EIB dodijelio na temelju svih ugovorâ o zajmu i obuhvaća primjenu za sve rizike za projekte u javnom sektoru. Za projekte u privatnom sektoru jamstvo obuhvaća sve političke rizike, ali EIB će preuzeti sav komercijalni rizik.

4. Obveze iz stavka 2. podliježu ugovorima o jamstvu između svake države članice i EIB-a.

Članak 5.

Aktivnosti kojima upravlja EIB

1. Plaćanja EIB-u u pogledu posebnih zajmova dodijeljenih državama AKP-a i PZP-ovima i francuskim prekomorskim departmanima zajedno s prihodima i dobiti iz transakcija rizičnog kapitala, u okviru ERF-ova prije 9. ERF-a, knjiže se u korist država članica razmjerno njihovim doprinosima ERF-u na koji se iznosi odnose, osim ako Vijeće na prijedlog Komisije jednoglasno odluči rasporediti ih u pričuve ili ih raspodijeliti ih u druge svrhe.

2. Provizije koje treba platiti EIB-u za upravljanje zajmovima i aktivnosti iz prvog stavka unaprijed se oduzimaju od iznosa koji će biti knjiženi u korist država članica.

3. Prihodi i dobit koje EIB primi iz aktivnosti u okviru instrumenta pomoći ulaganju u sklopu 9., 10. i 11. ERF-a upotrebljavaju se za daljnje aktivnosti u okviru instrumenta pomoći ulaganju, u skladu s Prilogom II. člankom 3. Sporazuma o partnerstvu AKP-EU i nakon odbitka izvanrednih troškova i obveza koji proizlaze u vezi s instrumentom pomoći ulaganju.

4. EIB za upravljanje aktivnostima instrumenta pomoći ulaganju prima punu naknadu svih troškova iz stavka 3., u skladu s Prilogom II. člankom 3. stavkom 1.a Sporazuma o partnerstvu AKP-EU i s relevantnim odredbama Odluke o prekomorskom pridruživanju.

Članak 6.

Sredstva rezervirana za Komisijinu potporu rashodima povezana s ERF-om

1. Sredstva 11. ERF-a pokrivaju troškove mjera potpore. Sredstva iz članka 1. stavka 2. točke (a) podtočke iii. i članka 1. stavka 6. obuhvaćaju troškove povezane s izradom programa i provedbom ERF-a koji nisu nužno pokriveni strateškim dokumentima i višegodišnjim indikativnim programima iz Provedbene uredbe koju treba donijeti prema članku 10. stavku 1. ovog Sporazuma. Komisija će svake dvije godine dostaviti informacije o tome kako se ta sredstva troše i o daljnjim naporima na postizanju ušteda i dobitka zbog veće učinkovitosti. Komisija će unaprijed obavijestiti države članice o dodatnim iznosima koji se povlače iz proračuna EU-a za provedbu ERF-a.

2. Sredstva za mjere potpore mogu obuhvatiti rashode Komisije povezane s:

(a)	aktivnostima pripreme, naknadnim aktivnostima, aktivnostima praćenja, računovodstva, revizije i vrednovanja, uključujući izvješćivanje o rezultatima, izravno potrebnim za izradu programa i provedbu sredstava ERF-a;

(b)

ostvarenjem ciljeva ERF-a pomoću istraživačkih aktivnosti razvojne politike, studija, sastanaka, informacija, podizanja svijesti, aktivnosti osposobljavanja i izdavačkih aktivnosti, uključujući osiguravanje aktivnosti informiranja i komunikacija kojima se, između ostaloga, izvješćuje o rezultatima programa ERF-a. Proračun dodijeljen za komunikacije u okviru ovog Sporazuma također obuhvaćaju korporativno komuniciranje političkih prioriteta Unije u vezi s ERF-om; te

(c)	računalnim mrežama za razmjenu informacija, kao i svim drugim administrativnim rashodima ili rashodima za tehničku pomoć za izradu programa i provedbu ERF-a.

Sredstva iz članka 1. stavka 2. točke (a) podtočke iii. i članka 1. stavka 6. također obuhvaćaju rashode i u sjedištu i u delegacijama Unije za administrativnu potporu potrebnu za izradu programa i upravljanje aktivnostima koje se financiraju u okviru Sporazuma o partnerstvu AKP-EU i Odluke o prekomorskom pridruživanju.

Sredstva iz članka 1. stavka 2. točke (a) podtočke iii. i članka 1. stavka 6. ne dodjeljuju se za osnovne zadaće europske javne službe.

3. Sredstva za mjere potpore kojima bi se poboljšao učinak programâ ERF-a iz članka 1. stavka 2. točke (a) podtočke iii. uključuju Komisijine rashode povezane s provedbom sveobuhvatnog okvira rezultata i pojačanog praćenja i vrednovanja programa ERF-a od 2014. na dalje. Sredstva također podupiru napore Komisije na poboljšanju financijskog upravljanja i predviđanja ERF-a s redovnim izvješćima o napretku.

POGLAVLJE II.

PROVEDBENE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 7.

Doprinosi 11. ERF-u

1. Komisija, uzimajući u obzir predviđanja EIB-a u vezi s upravljanjem i radom instrumenta pomoći ulaganju, sastavlja izvješće o obvezama, plaćanjima i godišnjem iznosu pozivâ za doprinose koje treba izvršiti za aktualnu ili sljedeće dvije proračunske godine te ga dostavlja Vijeću do 20. listopada svake godine. Ti se iznosi temelje na sposobnosti da se učinkovito ostvare predložene razine sredstava.

2. Na prijedlog Komisije u kojem su određeni udjeli Komisije i EIB-a, Vijeće odlučuje kvalificiranom većinom, kako je utvrđeno u članku 8., o gornjoj granici za godišnji doprinos za drugu godinu nakon prijedloga Komisije (n+2) te, unutar gornje granice određene prethodne godine, o godišnjem iznosu poziva za doprinose za prvu godinu nakon prijedloga Komisije (n+1).

3. Ako doprinosi o kojima se odlučilo prema stavku 2. odstupaju od stvarnih potreba 11. ERF-a tijekom financijske godine o kojoj se radi, Komisija podnosi Vijeću prijedloge za izmjene iznosa doprinosa u okviru gornje granice iz stavka 2. U tom smislu Vijeće donosi odluku kvalificiranom većinom kako je utvrđeno u članku 8.

4. Pozivi za doprinose ne mogu prelaziti gornju granicu iz stavka 2., a ni gornja granica ne može se povećati osim kada Vijeće donosi odluku kvalificiranom većinom kako je utvrđeno u članku 8. u slučajevima posebnih potreba koje su posljedica izvanrednih ili nepredviđenih okolnosti, kao što su situacije nakon krize. U tom slučaju Komisija i Vijeće osiguravaju da doprinosi odgovaraju očekivanim plaćanjima.

5. Komisija, uzimajući u obzir predviđanja EIB-a, obavješćuje Vijeće do 20. listopada svake godine o svojim procjenama obveza, isplata i doprinosa za svaku od sljedeće tri proračunske godine.

6. U pogledu sredstava prenesenih iz prethodnih ERF-ova u 11. ERF u skladu s člankom 1. stavkom 2. točkom (b), doprinosi svake države članice računaju se razmjerno doprinosu svake države članice ERF-u o kojem se radi.

U pogledu eventualnih sredstava 10. ERF-a i prethodnih ERF-ova koji nisu preneseni u 11. ERF, učinak na doprinos svake države članice računa se razmjerno doprinosu svake države članice 10. ERF-u.

7. Detaljna pravila za uplatu doprinosa država članica utvrđuju se Financijskom uredbom iz članka 10. stavka 2.

Članak 8.

Odbor Europskog razvojnog fonda

1. Komisija osniva Odbor („Odbor ERF-a”) koji će se sastojati od predstavnika vlada država članica za sredstva 11. ERF-a kojima upravlja Komisija. Odborom ERF-a predsjedava predstavnik Komisije, a njegovo tajništvo osigurava Komisija. Promatrač EIB-a sudjeluje u radu odbora u pogledu pitanja koja se odnose na EIB.

2. Unutar Odbora ERF-a glasovi država članica ponderiraju se kako slijedi:

Država članica	Glasovi
Belgija	33
Bugarska	2
Češka	8
Danska	20
Njemačka	206
Estonija	1
Irska	9
Grčka	15
Španjolska	79
Francuska	178
Hrvatska (*)	[2]
Italija	125
Cipar	1
Latvija	1
Litva	2
Luksemburg	3
Mađarska	6
Malta	1
Nizozemska	48
Austrija	24
Poljska	20
Portugal	12
Rumunjska	7
Slovenija	2
Slovačka	4
Finska	15
Švedska	29
Ujedinjena Kraljevina	147
Ukupno EU 27	998
Ukupno EU 28 (10)	[1 000]

3. Odbor ERF-a odlučuje kvalificiranom većinom od 720 glasova od 998, pri čemu će najmanje 14 država članica dati glas za. Blokirajuću manjinu čini 279 glasova.

4. Ako država pristupi Uniji, ponderiranja iz stavka 2. i kvalificirana većina iz stavka 3. izmjenjuju se odlukom Vijeća, koju donosi jednoglasno.

5. Vijeće jednoglasno usvaja Poslovnik Odbora ERF-a na prijedlog Komisije.

Članak 9.

Odbor instrumenta pomoći ulaganju

1. Pod pokroviteljstvom EIB-a osniva se Odbor („Odbor instrumenta pomoći ulaganju”) koji će se sastojati od predstavnika vlada država članica i jednog predstavnika Komisije. EIB Odboru osigurava usluge tajništva i potpore. Predsjedatelja Odbora instrumenta pomoći ulaganju između sebe biraju članovi Odbora.

2. Vijeće usvaja poslovnik za Odbor instrumenta pomoći ulaganju, djelujući jednoglasno.

3. Odbor instrumenta pomoći ulaganju djeluje kvalificiranom većinom, kako je utvrđeno u članku 8. stavku 2. i članku 8. stavku 3.

Članak 10.

Provedbene odredbe

1. Ne dovodeći u pitanje članak 8. ovog Sporazuma i glasačka prava država članica u okviru njega, sve relevantne odredbe Uredbe Vijeća (EZ) br. 617/2007 od 14. svibnja 2007. o provedbi 10. Europskog razvojnog fonda prema Sporazumu o partnerstvu između AKP-a i EZ-a (11) i Uredbe Komisije (EZ) br. 2304/2002 od 20. prosinca 2002. o provedbi Odluke Vijeća 2001/822/EZ (12) o pomoći PZP-ovima ostaju na snazi dok Vijeće ne donese uredbu o provedbi 11. ERF-a („Uredba o provedbi 11. ERF-a”) i provedbenih pravila za Odluku o prekomorskom pridruživanju. O Uredbi o provedbi 11. ERF-a odlučuje se jednoglasno, na prijedlog Komisije i nakon savjetovanja s EIB-om. Provedbena pravila za financijsku pomoć Unije PZP-ovima donosi Vijeće nakon donošenja nove Odluke o prekomorskom pridruživanju, jednoglasno i nakon savjetovanja s Europskim parlamentom.

Uredba o provedbi 11. ERF-a i provedbena pravila Odluke o prekomorskom pridruživanju sadrže odgovarajuće preinake i poboljšanja postupaka programiranja i odlučivanja, dodatno usklađujući, što je više moguće, postupke Unije i 11. ERF-a. Uredbom o provedbi 11. ERF-a nadalje se zadržavaju posebni postupci upravljanja za Instrument mirovne pomoći za Afriku. Podsjećajući da će financijska i tehnička pomoć za provedbu članka 11.b Sporazuma o partnerstvu AKP-EU biti financirana posebnim instrumentima, a ne samo onima koji su namijenjeni financiranju Sporazuma o partnerstvu AKP-EU, aktivnosti razvijene u okviru tih odredaba moraju se odobriti prethodno određenim postupcima proračunskog upravljanja.

Uredba o provedbi 11. ERF-a sadrži prikladne mjere kako bi se omogućilo usklađivanje financiranja kredita iz 11. ERF-a i Europskog fonda za regionalni razvoj za financiranje projekata suradnje između najudaljenijih regija Unije i država AKP-a te PZP-ova na Karibima, u zapadnoj Africi i Indijskom oceanu, a posebno pojednostavljene mehanizme za zajedničko upravljanje takvim projektima.

2. Financijsku uredbu donosi Vijeće odlučujući kvalificiranom većinom kako je utvrđeno u članku 8., na temelju prijedloga Komisije i nakon što mišljenje o odredbama koje ga se tiču dostavi EIB, kao i Revizorski sud.

3. Komisija iznosi prijedloge propisa iz stavaka 1. i 2. predviđajući, između ostalog, mogućnost delegiranja izvršavanja zadaća trećim stranama.

Članak 11.

Financijsko izvršenje, računovodstvo, revizija i razrješnica

1. Komisija provodi financijsko izvršenje omotnica kojima upravlja, a posebice financijsko izvršenje projekata i programa, u skladu s Financijskom uredbom navedenom u članku 10. stavku 2. U slučaju vraćanja nepropisno plaćenih iznosa, odluke Komisije izvršive su u skladu s člankom 299. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

2. EIB upravlja instrumentom pomoći ulaganju i provodi operacije u njegovu okviru u ime Unije, u skladu s pravilima iz Financijske uredbe navedene u članku 10. stavku 2. Pritom EIB djeluje na rizik država članica. Sva prava koja proizlaze iz takvih postupaka, posebice prava vjerovnika ili vlasnika, dodjeljuju se državama članicama.

3. EIB, u skladu sa svojim statutom i najboljom bankovnom praksom, provodi financijsko izvršenje postupaka putem zajmova iz vlastitih sredstava kako je utvrđeno u članku 4., ako je primjenjivo u kombinaciji sa subvencijama kamatnih stopa iz bespovratnih sredstava ERF-a.

4. Komisija za svaku godinu sastavlja i odobrava financijske izvještaje ERF-a te ih šalje Europskom parlamentu, Vijeću i Revizorskom sudu.

5. EIB svake godine Komisiji i Vijeću šalje godišnje izvješće o provedbi operacija koje se financiraju iz sredstava ERF-a kojima upravlja.

6. Podložno stavku 9. ovog članka, Revizorski sud provodi ovlasti koje su mu dodijeljene člankom 287. UFEU-a u pogledu postupaka ERF-a. Uvjeti pod kojima Revizorski sud provodi svoje ovlasti utvrđuju se u Financijskoj uredbi navedenoj u članku 10. stavku 2.

7. Razrješnicu za financijsko upravljanje ERF-om, što ne uključuje postupke kojima upravlja EIB, Komisiji daje Europski parlament na preporuku Vijeća, odlučujući kvalificiranom većinom kako je utvrđeno u članku 8.

8. Postupci koji se financiraju sredstvima ERF-a kojima upravlja EIB podliježu postupku nadzora i razrješenja utvrđenom u Statutu EIB-a za sve njegove aktivnosti.

Članak 12.

Klauzula o reviziji

Članak 1. stavak 3. i članke iz poglavlja II., uz iznimku članka 8., može izmijeniti Vijeće jednoglasno na prijedlog Komisije. EIB se povezuje s prijedlogom Komisije u pogledu pitanja koja se odnose na njegove aktivnosti i pitanja instrumenta pomoći ulaganju.

Članak 13.

Europska služba za vanjsko djelovanje

Primjena ovog Sporazuma u skladu je s Odlukom Vijeća 2010/427/EU od 26. srpnja 2010. o uspostavi organizacije i funkcioniranju Europske službe za vanjsko djelovanje.

Članak 14.

Ratifikacija, stupanje na snagu i trajanje

1. Svaka država članica odobrava ovaj Sporazum u skladu s vlastitim ustavnim zahtjevima. Vlada svake države članice obavješćuje Glavno tajništvo Vijeća Europske unije kada se postupci potrebni za stupanje ovog Sporazuma na snagu završe.

2. Ovaj Sporazum stupa na snagu prvog dana drugog mjeseca nakon obavijesti o ratifikaciji koju je provela posljednja država članica.

3. Ovaj je Sporazum sklopljen na jednako razdoblje kao i višegodišnji financijski okvir za razdoblje od 2014. do 2020. priložen Sporazumu o partnerstvu AKP-EU te kao trajanje Odluke o prekomorskom pridruživanju (od 2014. do 2020.). Međutim, neovisno o članku 1. stavku 4., ovaj Sporazum ostaje na snazi dokle god je potrebno kako bi se sve aktivnosti financirane na temelju Sporazuma o partnerstvu AKP-EU, Odluke o prekomorskom pridruživanju i višegodišnjeg financijskog okvira u potpunosti izvršile.

Članak 15.

Vjerodostojni jezici

Ovaj Sporazum, koji je sastavljen u jednom izvorniku na bugarskom, češkom, danskom, engleskom, estonskom, finskom, francuskom, grčkom, latvijskom, litavskom, mađarskom, malteškom, nizozemskom, njemačkom, poljskom, portugalskom, rumunjskom, slovačkom, slovenskom, španjolskom, švedskom i talijanskom jeziku, pri čemu je svaki od tih tekstova jednako vjerodostojan, pohranjuje se u arhivu Glavnog tajništva Vijeća Europske unije, koje vladama država potpisnica dostavlja po jedan ovjereni primjerak.

(1) SL L 317, 15.12.2000., str. 3.

(2) SL L 287, 28.10.2005., str. 4.

(3) SL L 287, 4.11.2010., str. 3.

(4) SL L 247, 9.9.2006., str. 32.

(5) SL L 314, 30.11.2001., str. 1.

(6) SL C 46, 24.2.2006., str. 1.

(7) SL L 201, 4.11.2010., str. 30.

(8) Procijenjeni iznos.

(9) Odluka 2005/446/EZ predstavnika vlada država članica koji su se sastali u Vijeću od 30. svibnja 2005. o određivanju roka za izvršavanje sredstava Devetog Europskog razvojnog fonda (EDF) (SL L 156, 18.6.2005., str. 19.).

(10) Procijenjeni glasovi.

(11) SL L 152, 13.6.2007., str. 1.

(12) SL L 348, 21.12.2002., str. 82.

		ISSN 1977-0847
Službeni list Europske unije		L 56

Hrvatsko izdanje	Zakonodavstvo	Svezak 58. 27. veljače 2015.

Sadržaj		II. Nezakonodavni akti	Stranica
		UREDBE
	*	Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/306 оd 26. veljače 2015. o produljenju odobrenja aktivne tvari Isaria fumosorosea soj Apopka 97 u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 ( 1 )	1
	*	Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/307 оd 26. veljače 2015. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu uvjeta za odobrenje aktivne tvari triklopir ( 1 )	6
	*	Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/308 оd 26. veljače 2015. o izmjeni Provedbene uredbe (EU) br. 540/2011 u pogledu uvjeta za odobrenje aktivne tvari Z,Z,Z,Z-7,13,16,19-dokosatetraen-1-il izobutirat ( 1 )	9
	*	Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/309 оd 26. veljače 2015. o uvođenju konačne kompenzacijske pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe uvedene na uvoz određene kalifornijske pastrve podrijetlom iz Turske	12
	*	Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/310 оd 26. veljače 2015. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 29/2009 o utvrđivanju zahtjeva u vezi s uslugama podatkovnih veza za jedinstveno europsko nebo i o stavljanju izvan snage Provedbene uredbe (EU) br. 441/2014 ( 1 )	30
		Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/311 оd 26. veljače 2015. o utvrđivanju paušalnih uvoznih vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća	33
		ODLUKE
	*	Odluka Vijeća (EU) 2015/312 od 24. veljače 2015. o imenovanju njemačkog člana Europskog gospodarskog i socijalnog odbora	36
	*	Odluka Vijeća (EU) 2015/313 od 24. veljače 2015. o imenovanju triju irskih članova Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora	37
	*	Odluka Komisije (EU) 2015/314 od 15. listopada 2014. o državnoj potpori SA.35550 (13/C) (prijašnji 13/NN) (prijašnji 12/CP) koju je provela Španjolska Program porezne amortizacije financijskog goodwilla pri stjecanju vlasničkih udjela u inozemnim trgovačkim društvima (priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 7280) ( 1 )	38
	*	Provedbena odluka Komisije (EU) 2015/315 оd 25. veljače 2015. o određenim zaštitnim mjerama u vezi s visoko patogenom influencom ptica podtipa H5N8 u Njemačkoj (priopćeno pod brojem dokumenta C(2015) 1004) ( 1 )	68
	*	Provedbena odluka Komisije (EU) 2015/316 оd 26. veljače 2015. o prekidu antidampinškog postupka povezanog s uvozom određene kalifornijske pastrve podrijetlom iz Turske	73
		AKTI KOJE DONOSE TIJELA STVORENA MEĐUNARODNIM SPORAZUMIMA
	*	Odluka Političkog i sigurnosnog odbora (ZVSP) 2015/317 od 24. veljače 2015. o prihvaćanju doprinosa treće države vojnoj operaciji Europske unije za doprinos odvraćanju, sprečavanju i suzbijanju djela gusarstva i oružane pljačke na somalskoj obali (Atalanta) (ATALANTA/2/2015)	75
	*	Dopuna SL-u L 210, 6.8.2013. Unutarnji sporazum između predstavnika vlada država članica Europske unije koji su se sastali u okviru Vijeća, o financiranju pomoći Europske unije na temelju višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje od 2014. do 2020., u skladu sa Sporazumom o partnerstvu AKP-EU, i o dodjeli financijske pomoći za prekomorske zemlje i područja na koje se primjenjuje dio četvrti Ugovora o funkcioniranju Europske unije	77

(EUR/100 kg)
Oznaka KN	Oznaka treće zemlje (1)	Standardna uvozna vrijednost
0702 00 00	EG	169,3
	IL	81,7
	MA	85,9
	TR	92,8
	ZZ	107,4
0707 00 05	TR	191,7
0707 00 05	ZZ	191,7
0709 93 10	MA	98,0
	TR	207,6
	ZZ	152,8
0805 10 20	EG	46,2
	IL	69,5
	MA	49,4
	TN	61,9
	TR	68,7
	ZZ	59,1
0805 20 10	IL	133,4
	MA	101,2
	ZZ	117,3
0805 20 30, 0805 20 50, 0805 20 70, 0805 20 90	EG	97,5
	IL	150,5
	JM	118,2
	MA	118,2
	TR	84,7
	US	131,2
	ZZ	116,7
0805 50 10	EG	41,5
	TR	51,4
	ZZ	46,5
0808 10 80	BR	69,4
	CL	94,9
	MK	27,7
	US	209,4
	ZZ	100,4
0808 30 90	CL	143,4
	CN	99,9
	US	122,7
	ZA	105,5
	ZZ	117,9


	(1) Tekst značajan za EGP